1

SVETA TROJICA

“Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga, i zajedništvo Duha Svetoga neka je sa svima vama!”

Godina 2015., broj 1List župe Presvetog Trojstva, Reka

(2 Kor 13,13)

KAPELICE U NAŠOJ ŽUPI

Ti ne možeš moliti doma kao u crkvi, gdje je sakupljen Božji puk,

gdje se jednodušno diže vapaj k Bogu. Ima tu

nešto više: sjedinjenje pameti, suglasje duša,

veza ljubavi, molitve svečenika.

Sv. Ivan Zlatousti

Jagnjedovec Srijem

Sokolovac

2

Domaji SutareMala Branjska

3

Uvodna riječDragi župljani i prijatelji župe Reka!

U rukama držite prvi broj prvog časopisa naše župe, župe Presvetog Trojstva! Želja nam je da ovim listom prikažemo nedavna, važna zbivanja u Župi te predstavimo aktivnosti koje ona nudi. Pritom nam nije cilj isticati pojedince, grupe, udruge i/li župnika, nego želimo pokazati kako je lijepo živjeti zajedno u župnoj zajednici te surađivati s bližnjima na način koji ne mora biti izravno religijskog, odnosno katoličkog karaktera. Glavna nam je želja da sadržaj časopisa potakne vas, dragi župljani, da se uključite u svoju župnu zajednicu svatko na svoj način, i budete dio ovoga procesa koji traje. Iz vida ne želimo naravno izgubiti ni kršćansku poruku spasenja, koja dolazi od uskrslog Krista; želimo da upravo uskrsli Gospodin bude osnovni i glavni motiv naših susreta i okupljanja u Župi. Zato vjerujem da će ovi tekstovi, članci, priče, pjesme, crteži, osobna svjedočanstva i ostalo pomoći mnogima da drukčije gledaju na stvarnost oko sebe. Želimo potaknuti sve koji su kršteni (i one koji to žele) da upoznaju svoju zajednicu iznutra. Potičemo svakoga da se uključi, jer svatko ima barem jedan talent koji bi zajednici sigurno bio na blagoslov. Svaku kršćansku zajednicu čine tri bitne sastavnice: bogoslužje (liturgija), bratska ljubav kroz druženja (koinonija) i služenje braći i sestrama (diakonija). Želimo na ovaj način upoznati Boga, a to nije moguće u potpunosti bez življenja po sakramentima u Crkvi, bez međusobnog druženja nakon svete Mise i bez pomaganja potrebnima. Svjesni smo da se ljudi sve više otuđuju i zatvaraju u svoj svijet, i da to na duge staze ne donosi sreću i zadovoljstvo. Zato nam je cilj pokazati kako je lijepo kao braća i sestre zajedno živjeti, ako svatko dâ svoj doprinos. Ne želimo zavaravati sebe i druge da je sve idealno, jer kao u svakoj obitelji i zajednici tako i u našoj župi ima i poteškoća, ali kada nam je Bog u središtu, sve je moguće riješiti. Važno nam je posvijestiti da je svaki pojedinac važan i da kvaliteta suživota u Župi ovisi o svakome župljaninu.Zahvaljujem svima koji su se uključili u ovaj projekt, osobito suradnicima iz Pastoralnog i Ekonomskog vijeća.Izlazak ovog časopisa predviđen je za vrijeme uoči Uskrsa, našeg najvažnijeg blagdana. Zato vama, dragi župljani i prijatelji župe Reka, čestitam i od srca želim blagoslovljen Uskrs. Isus je uskrsnuo, grob je prazan! Aleluja! Aleluja!

vlč. Mario Križanac, župnik

SVETA TROJICAList župe Presvetog Trojstva, RekaGodina 2015., broj 1

Glavni urednik: vlč. Mario KrižanacUredničko vijeće: Ivan Lončar, Andrej Bunić, Martina Glavica, Miroslav Kanisek, vlč. Mario KrižanacDizajn i priprema: Andrej BunićTisak: Letis PretetinecRukopise i fotografije ne vraćamo.Izdavač:Rkt. župa Presvetog TrojstvaTrg Ljudevita Gaja 14, 48 305 RekaTel.: +385-48-839144E-pošta: zupa3reka@gmail.comFacebook: Reka Župa Presvetog TrojstvaDobrovoljne priloge za potporu župi moguće je uplatiti na žiro račun Podravske banke: 2386002-1100509527

SADRŽAJ:O župi Reka: materijalno i duhovno.............................435. obljetnica Župe: prisjetimo se devetnice uoči događaja....................................................7Upoznajmo naše Župno pastoralno i ekonomsko vijeće..............................................................10Zborovi: Tko to pjeva u našim crkvama,odnosno dvostruko moli?...............................................16Župni Caritas: „Siromaha ćete uvijek imati!“...........18Naši ministranti: Kako se približiti Isusu u sv. Misi?....18Biblijska grupa: Riječ Božju razumjeti srcem...........20Klanjanje pred Presvetim: Gledati Gospodina„uživo“ pola sata tjedno....................................................21Župni korizmeni planinarski križni putevi: Nositi svoj križ od Reke do Male Branjske.................22Mali tečaj kršćanstva za krizmanike i odrasle..........23Projekt Žive jaslice............................................................24Susreti ministranata Koprivničkogdekanata u Reki...............................................................26Redovnice u posjetu našoj župi....................................26Duhovne obnove...............................................................27Hodočašća i izleti..............................................................28Događanja u župi kroz godinu......................................29Raspela u župi...................................................................30 Sakramenti kroz 2014. godinu: Tko je kršten,prvi put pričešćen, krizman a tko vjenčan.................32Sprovodi: Od koga smo se oprostili u 2014. g............34Ponos Reke: dr. Mihovil Pintar, svećenik ...................35Intervju sa zvonaricom iz Reke.....................................36Sjećanja jednog od najstarijih Rečana.......................38Sjemenište i ja kao nerazdvojni prijatelji..................40Osobno iskustvo Boga.....................................................4160+1 godinu u braku.........................................................42 Blagoslov obitelji vrijedi čekati.....................................42 Župnik u Chicagu i Hrvati u SAD-u............................43Škole i vjeroučitelji na području Župe...................... 47Udruge i slično s područja Župe..................................49Tko može kumovati na krštenju i krizmi?.................52Katolička i Pravoslavna crkva – što namje zajedničko, a što nas razdvaja?..................................54Golgota................................................................................58Uskrs u valu nesigurnosti...............................................59In memoriam.....................................................................60Kratke priče, pjesme i radovi naših učenika.............62Križaljka i vicevi................................................................66 Župna molitva....................................................................67

ŽUPA PRESVETOG TROJSTVA U REKI Župa Presvetog Trojstva Reka smjestila se u podnožju Bilogore s jedne, te u podnožju Kalnika s druge strane. Teritorij današnje Župe obuhvaća podjednako dijelove grada Koprivnice i dijelove općine Sokolovac.

Župna crkva sagrađena je 1836. godine kao filijalna kapela župe svetog Nikole u Koprivnici. Prilikom razdiobe i rasterećenja teritorija župe sv. Nikole, župa Presvetog Trojstva se prva odvojila. Bilo je to 4. studenog 1978. godine, stoga smo 2013. g., uz titular, proslavili 35 godina postojanja Župe, i to svečanom sv. Misom koju je predvodio banjalučki biskup Franjo Komarica.

Od utemeljenja pa do 22. kolovoza 2007. godine, Župom je upravljao vlč. Ivan Kolar, rodom iz Herešina. Njegov nasljednik, vlč. Josip Vidović, župnikovao je u Reki do 22. kolovoza 2010. g. a sada je župnik u Jalžabetu.

Župa broji oko 3400 ljudi dok je vjernika katolika oko 2500, odnosno otprilike 730 obitelji. Osim matičnog mjesta, Župa obuhvaća i 12 sela. Sjedište Župe je u Reki gdje se nalazi župni dvor i crkva Presvetog Trojstva. Filijale su: Sokolovac, s kapelom Uzvišenja svetoga Križa; Jagnjedovec, s kapelom svetoga Andrije apostola; Srijem, s kapelom svetoga Vida mučenika te Mala

Branjska, s kapelom svetih Petra i Pavla. Ostala mjesta: Domaji, Velika Mučna, Grdak i Prnjavor, Miličani, Kamenica i Suhi Most i Paunovac koji imaju raspela ili kapelice – poklonce. Teritorij, ili prsten Župe promjera je oko 50 kilometara.

4

MATERIJALNI RADOVI I BLAGOSLOVI Tijekom proteklih nekoliko godina, svaki je sakralni objekt vapio za obnovom i sanacijom. Uz veliku pomoć i podršku naše, Varaždinske biskupije, obnovljen je župni dvor. Zahvaljujući dobroti samih vjernika, zalaganju Župnog pastoralnog vijeća i Mjesnog odbora te pomoći Ministarstva kulture, Županije, Grada Koprivnice i općine Sokolovac, obnovljena je župna crkva i filijalne kapele. U župnu crkvu postavljeni su novi tepisi kao privremeno rješenje zaštite od vlage, uvedeno je centralno grijanje, nabavljene su nove elektronske dvomanualne orgulje marke Johannus 14; postavljene su nove postaje križnoga puta te oltar i kip Srca Isusova. U crkvi je također postavljen novi razglas, a stari je prenesen u kapelicu u Sokolovcu. Temeljito je obnovljena župna dvorana, pomoćna zgrada, sanirani su temelji na župnoj crkvi, uređena fasada na crkvi i pomoćnim zgradama te postavljeni tlakavci oko crkve. Također je riješeno pitanje slivnih voda te uređen okoliš.Nakon obnove pojedinih objekata, uslijedili su blagoslovi. Tako je preč. Mirko Horvatić 17. veljače 2008. godine blagoslovio novi križni put i kip Srca Isusova. Biskup Mrzljak je 13. travnja 2008., povodom tridesete godišnjice Župe, blagoslovio obnovljeni župni dvor. Na sam blagdan Presvetog Trojstva, blagoslovljen je vanjski oltar – sjenica – koja nam uistinu dobro dođe jer je župna crkva doista mala. Zatim je, 28. svibnja 2011. g., biskup Josip blagoslovio obnovljenu župnu dvoranu a preč. Leonard Markač, dekan, blagoslovio je 4. studenog 2013. g – na 35. rođendan Župe – obnovljene temelje na župnoj crkvi, postavljene tlakavce te pomoćnu zgradu.U kapeli svetoga Vida u Srijemu sanirana je kapela, i iznutra i izvana, te je ona sada ponovno u funkciji. Podignuta je i nadstrešnica, koja je korisna za sprovode i veće susrete. Od ulaza u groblje do ulaza u crkvu, postavljeni su tlakavci. U tijeku je restauriranje glavnog oltara, oltara sv. Vida. U Jagnjedovcu je nakon vanjske hidroizolacije završena i unutarnja obnova te su obnovljeni oltari i oltarni inventar. Postavljen je razglas i druga pomoćna sredstva. U Sokolovcu je postavljena nova fasada, zamijenjeni su prozori, dovršeni su unutarnji radovi te je uređeno parkiralište. Radovi i ulaganja su neprekidno u tijeku kako bi objekti izgledali što bolje.

5

DUHOVNI RADOVI Uz materijalnu obnovu, Župa vapi i za onom duhovnom. Svaka je župa poput misijskog područja; mnogo toga treba raskrčiti, odstraniti, podučiti i strpljivo podnositi kako bismo mogli doći do kakvih-takvih rezultata. Pritom sve treba staviti u Božje ruke – On sve vidi i sve zna pa će nagraditi svaki napor i zalaganje. Uvijek je divan osjećaj kada vidite da u crkvi nema mjesta – puna je, iako nije Uskrs ili Božić. To je ono najbitnije. Zbog razgranatosti i raštrkanosti Župe, svake nedjelje imamo tri mise i to u 8 sati u Jagnjedovcu, u 9,30 sati u Sokolovcu i u 11 sati u Reki, dok u ostalim mjestima Misu održavamo povremeno. U pastoralu Župe, od velike je pomoći Župno pastoralno i ekonomsko vijeće koje čine 23 odbornika iz gotovo svih dijelova Župe. Oni su svečano prisegnuli da će svojim angažmanom tijekom petogodišnjeg mandata pomagati u rastu života Župe te u duhovnoj i materijalnoj obnovi. Župa ima i veliki i mladi zbor koji animira i vodi prof. Kristina Bunić-Lovrek. Povremeni orguljaš u Župi je gđa Zdenka Evačić. U filijalama Jagnjedovec i Sokolovac djeluje također zbor žena. Gospođe Vesna Albin i Zlatica Trešćec iz Reke požrtvovno se i besplatno brinu za izgled crkve. Uvijek nađu vremena za uređenje i aranžiranje te je ona uvijek čista i svježa. Za filijalnu kapelu u Jagnjedovcu brine se gosp. Franjo Kiš, u Sokolovcu gospođa Franca Krušec a u Srijemu gosp. Dragutin Bodalec.U Župi se održava redovita

župna kateheza za krizmanike i prvopričesnike te za sedme razrede i ministrante. Proteklih godina, nažalost, Župa statistički ne stoji najbolje: veći je broj umrlih, nego krštenih a vjenčanja je sve manje.

Mladi Župe polako se bude i doprinose rastu župne zajednice: aktivni su kao čitači na nedjeljnim slavljima, zahvalni su hodočasnici na župnim i biskupijskim križnim putovima i na sastancima. Nadam se da će, sada kada je izgrađena župna dvorana, biti još aktivniji.

Rad župnog Caritasa vodi prof. Miroslav Kanisek. Kako reče Isus: „Siromaha uvijek imate“.

Župa ima i jednog sjemeništarca, mladog Petra Gašparića iz Reke, koji polazi drugi razred Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu.

Župa ulazi u one zrele godine svoga postojanja te se žarko nadam i molim Trojedinome Bogu Ocu i Sinu i Duhu Svetomu da će iz naše župe proizaći mnoštvo plodonosnih darova, radova i svjedočenja kršćanskoga života za zajednicu u kojoj živimo. Nadam se da će i materijalna i duhovna izgradnja koja traje, biti i realizirana i djelotvorna.

U Reki na Čistu srijedu, Pepelnicu 2015. godine

vlč. Mario Križanac

6

Župa Presvetog Trojstva Reka željela je zahvaliti Gospodinu za 35 godina postojanja; Župa je osnovana 4. studenog 1978. godine dekretom zagrebačkog nadbiskupa blagopokojnog Franje Kuharića.

Kroz ovu, ne tako dugu povijest, Božja je providnost obdarila Župu trima župnicima: vlč. Ivanom Kolarom (1978. – 2007.g.), vlč. Josipom Vidovićem (2007. – 2010. g.) i vlč. Marijem Križancem (od 2010. g.), te brojnim dragim župljanima iz svih dijelova Župe.

Željeli smo obilježiti. Zahvaljujemo svim gostima i župljanima koji su se odazvali i sudjelovali u događajima uoči proslave blagdana glavnoga župnog zaštitnika, Presvetog Trojstva.

Osvrt na devetnicu uoči proslave

BLAGDANA PRESVETOG TROJSTVA TE 35. GODIŠNJICE ŽUPE

(16. – 26. svibnja 2013. godine)

1. dan: četvrtak, 16. svibnjaOrganiziran je malonogometni turnir na kojemu su sudjelovale ekipe iz: Reke, Jagnjedovca, Vrbovca i svećenici. Prije početka, zajedno smo proslavili svetu Misu koju je predvodio vlč. Krešimir Žinić, župnik župe sv. Ane u Križevcima; koncelebrirali su vlč. Zoran Grgić, župnik u Vrbovcu, i domaći župnik. Slijedilo je zagrijavanje i utakmica. U finalu je slavila ekipa svećenika, pobijedivši ekipu Reke. Na kraju su podijeljene nagrade, uz druženje i zakusku u dvorani. Na ovaj način rekli smo Bogu hvala za dar sporta.

2. dan: petak, 17. svibnjaOdržane su radionice za osnovnoškolce s područja župe Reka, na kojima su sudjelovali učenici iz matične škole A. N. Gostovinski, područnih škola Reka i Jagnjedovec, matične škole Sokolovac te iz područnih škola Srijem i V. Mučna. Učenici su svojim likovnom, glazbenim, duhovnim i sportskim aktivnostima doprinijeli obljetnici Župe. Na ovaj način htjeli smo Bogu zahvaliti za dar učenja.

7

Od 4. do 10. dana: od nedjelje, 19. svibnja do subote, 25. svibnja

U župi su održane pučke misije koje su vodili oci isusovci, p. Zvonko Vlah i p. Stjepan Bešlić. Oni su nas duhovno uzdigli i otvorili nam oči za Gospodinovu prisutnost. Evo što nam je uoči misija poručio misionar p. Zvonko Vlah:

»Misijski dani su susret s misionarima ali, još više, susret s težinom Božje Riječi, s Kristovom Istinom, koja je uvijek teška i zasijeca duboko u dušu. Mnogo puta ona peče i boli, ruši i krči, ali uvijek razvedruje i ozdravljuje. To su dani milosti i pohoda Božjega, dani obraćenja, dani susreta vjernika s Kristom.

To su dani kada ćemo dobiti odgovore na mnoga pitanja: Zašto je tako nesnosna situacija u mojoj obitelji, u mojem braku, u mojem prijateljevanju, mojem poslu, u mojoj svjedodžbi, indeksu; u mojim mislima, težnjama i planovima, odlukama? Zašto tolika nezadovoljstva, tjeskobe, razočaranosti, da ne

11. dan: nedjelja, 26. svibnjaBLAGDAN PRESVETOG TROJSTVA – ŽUPNOG

ZAŠTITNIKA, I DAN ZAHVALE ZA 35 GODINA ŽUPE

Svečanu sv. Misu predvodio je banjalučki biskup mons. Franjo Komarica. U svojoj propovijedi, biskup Komarica je, među ostalim, isticao važnost neprestanog zalaganja u vjeri kako bi nam ona bila ispravno i čvrsto sazidana:

»Znak križa je za nas kršćane osobna legitimacija, i kad god na sebi činimo znak križa, stavljamo na sebe, na svoje biće, znak spasenja. Bog ne samo da je sve, pa i nas, stvorio nego se i utjelovio te time postao naš brat i suputnik

3. dan: subota, 18. Svibnja Održane su likovne kolonije na kojima su sudjelovali likovni krugovi s područja Župe i iz okolnih krajeva. Umjetnici su lijepim radovima na temu Presvetog Trojstva doprinijeli obljetnici. Na ovaj smo način htjeli Bogu zahvaliti za dar umjetnosti.

kažem prokletstva? Pogledajmo hrabro i neustrašivo u evanđeosku istinu i ljubav u Krista, kroz ove dane priprave za njegovo rođenje u našim srcima po misijama koje će se uskoro održati u vašoj župi.

Isus Krist nam je otkrio istinu o Bogu i zasvjedočio Boga kao dobrog Oca i vječnu ljubav.

Krist je postao čovjekom, da bi čovjeka uzvisio do njegove besmrtnosti i božanstva. To je jedini put kojim se čovjek ostvaruje u sadašnjosti i vječnosti.

Molimo već sada da se raspoložimo i da u sebi priznamo svoju grešnost, svoje slabosti, pa od Isusa čujemo onu utješnu riječ: „Ni ja te ne osuđujem, idi i ne griješi više“.

Molite i za nas, misionare, da vam pomognemo, ne svojim snagama, nego snagom Isusa Krista. On je glavni misionar. Pozdravljamo vas i molimo s vama.«

8

i tako nam pokazao istinu te nam protumačio tko je On sam, ali i tko je svaki pojedini od nas u Njegovim očima. „Koliko si vrijedan da je Bog ostavio svoj veličanstveni stan u Nebu i došao tebi na zemlju? Solidarizirao se sa svakim čovjekom. Ne ispovijedamo ‘i postade Židovom... i postade muslimanom... i postade katolikom’, ispovijedamo ‘i postade čovjekom’. Vjerujemo li doista u takvog Boga milosrđa, Boga ljubavi?“ Na svetkovinu P r e s v e t o g Trojstva, Crkva zapravo sve događaje od početka liturgijske godine do sada, od adventa, preko Božića, korizme, Uskrsa, Uzašašća i Duhova, sažima u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Biskup Komarica podsjetio je i kako je sveto euharistijsko slavlje srce cjelokupnog života i poslanja Kristove Crkve, a „Kristova Crkva nije samo neka organizacija onih ljudi koji se samima sebi sviđaju, jedni drugima laskaju, jedni druge tapšaju po ramenu nego je Crkva Svjetlo svijeta i cijeloga ljudskog roda, i Sol zemlje po kojoj hodimo. I zato ne smije svjetlo

postati tama ili magla, niti sol o b l j u t a v i t i “ . Budući da je Bog sam stao na stranu čovjeka, osobito onih obespravljenih radi hira Sotone te onih koji su

postali roblje zloga pa se prave bogovima nad svojim bližnjima, Crkva mora dizati svoj glas i djelovanje u obranu svakog u nevolji, obespravljenog, poniženog, omalovaženog čovjeka bez obzira na njegovu izobrazbu, socijalno podrijetlo, jezik, boju kože ili nacionalnu pripadnost. Crkva uvijek treba propovijedati, ali ne samo riječima nego i djelima.

„Ne bi nama bilo toliko nevolja danas da smo mi kršćani, koji se resimo K r i s t o v i m i m e n o m , ispravniji i vjerodostojniji. Ali mi, nažalost, dopuštamo da nam Đavao pobrka pamet i otruje srce. Ne treba se čuditi slijepcu, jadan on ne vidi, ali treba se čuditi onome koji ima oči, a ne vidi. A tako izgledamo mi kršćani i katolici u ovoj zemlji. Bog je sam rekao, tko je više dobio, više je dužan i Bogu i ljudima. I zato ja, prije nego što

bilo što od vas očekujem, moram od sebe sam očekivati – kako se ja trudim upoznati kakav sam ja u Božjim očima. Jesam li ja ispravan i vjerodostojan? Kako se ja, ne samo riječima nego i na djelima, pokazujem prema svakom čovjeku koji je Božja slika i prilika, kojega je isti Bog kao i mene stvorio te isti Krist otkupio. Kojega isti Duh Sveti želi prosvijetliti i povući u svetu vječnost. I zato, nemojmo šutjeti kad treba govoriti. Čovječe, odgovoran si pred tim Bogom i Njegovim zakonom. Ne smiješ gaziti taj zakon, ne smiješ se ti praviti gospodarom života. Ti političaru, ti državniče, ne smiješ donositi u svojim parlamentima, u svojim saborima zakone takve koji će prkositi Božjim zakonima. Nemoj to raditi ako ne želiš svoju nesreću. Nemoj vući za sobom cijeli ovaj narod, nemoj vući ove nevine mlade ljude i duše. Ti biskupe, ti, svećeniče, ne smiješ šutjeti kada vidiš da oni kratkovidci i oni zahvaćeni od tko zna kakvih sotonskih mreža, žele povući cijeli jedan narod i cijelu jednu državu u krivom pravcu.“

Roditeljima je dana velik privilegij i čast, ali zato imaju i odgovornost. „Zato ti ne smije biti svejedno, draga majko i oče, hoćeš li ti samo roditi dijete, podići ga i pustiti neka ga ‘voda nosi’ ili neka ga vuk ili lisica odgaja, lukavo i krvožedno. Ili ćeš ga ispunjati onim Svetim Duhom kojeg trebaš imati sam(a) u svom srcu kao odrastao kršćanin. Dijete tvoje ima pravo na ispravnost življenja da gleda tebe, majko, i da gleda tebe, oče, kako se ti moliš Bogu, zazivaš Božji blagoslov, slaviš Božje ime, kako iz ljubavi prema Bogu činiš dobra djela svima koji te okružuju.“

„Mi se nalazimo u Božjim rukama, ali ne ovisi o Bogu koliko ćemo mi od toga profitirati. On je sve učinio, ovisi o nama hoćemo li mi htjeti namjerno iskočiti iz Božjih ruku, ili ostati u njima. Nemojmo se s Đavlom poigravati, jači je od svih nas, ali je Bog daleko jači od svih vragova i cijeloga pakla“.«

Biskupu Komarici darovali smo sliku Župe, naslikanu na koloniji održanoj za vrijeme priprema za proslavu župnog zaštitnika. Slavlje smo završili večernjom misom zahvalnicom te koncertom na kojem su nastupili mješoviti i dječji zbor Presveto Trojstvo, romska skupina iz Žlebica i KUD Koprivnica.

Priredio: vlč. Mario Križanac9

UPOZNAJMO ŽUPNO PASTORALNO(ŽPV) I EKONOMSKO (ŽEV) VIJEĆE ŽUPE PRESVETOG TROJSTVA U REKI

Župno pastoralno vijeće (u daljnjem tekstu: ŽPV) je župnikovo savjetodavno i djelatno tijelo koje proučava, planira, usklađuje, priprema i provjerava izvođenje pastoralnog rada u župi. ŽPV je potrebno da bi župna zajednica mogla vršiti svoje pastoralne zadatke. Ono predstavlja i izražava jedinstvo u različitosti karizmi, službi i staleža u župi. Potiče i omogućuje suodgovornost u sudjelovanju svih vjernika u pastoralnom radu u župi na području naviještanja, bogoslužja i dobrotvornosti, te time povezuje djelovanje svećenika i laika.ŽPV je znak i sredstvo Crkve, koja se poima kao zajednica vjernika. Ono je mjesto crkvene suodgovornosti, oblik vidljivosti i crkvenoga očitovanja. Crkveni život župe zahtijeva sudjelovanje svih vjernika u prosudbi onoga što Duh Sveti poručuje Crkvi. Župa treba biti mjesto traženja

smisla i zajedništva za sve koji su njoj upućeni. Pastoralno vijeće je ujedinjavajuće tijelo i zato je mjesto izradbe pastoralnih odluka za ostvarenje programa. Predstavlja se kao sredstvo za prikladno ostvarenje zajedničke odgovornosti krštenika u župnoj zajednici. Ono nije svrha samo sebi, kao što nije ni laičko tijelo, ni tijelo koje donosi odluke, niti je tijelo koje služi kao neki ‘privjesak’ župniku. To je crkveno tijelo sudjelovanja za poticanje župnoga pastoralnog rada.ŽPV ima dvostruko značenje: s jedne strane očituje crkveno zajedništvo svekolike župe čije dijelove i sastavnice predstavlja, a s druge strane postaje sredstvo zajedničkog odlučivanja u kojem posebna predsjednička služba župnika i odgovornost svih vjernika laika trebaju doći do zajedničke suglasnosti. Stoga je ŽPV stvarni subjekt zajedništva, iako je uvijek

potrebno imati na pameti različite kanonske ovlasti župnika i ostalih vjernika.Dobar rad ŽPV-a ne ovisi samo o propisima i drugim vanjskim pravilima. Ono u prvom redu od svih članova traži: veću crkvenu svijest, bratsku otvorenost i zajednički pastoralni interes. ŽPV od svih očekuje sposobnost za slušanje, za dijalog i strpljivu osjetljivost za razlikovanje duhova. Zajednička briga za dobro Crkve, otvorenost evanđeoskom duhu te puno prihvaćanje nauka i discipline Katoličke Crkve ono je što treba resiti sve članove ŽPV-a. U tom smislu i članovi ŽPV-a kao i čitava župna zajednica trebaju nastojati da neprestano rastu u crkvenom i misionarskom nastojanju.Svaki član je dužan župniku pomagati u unapređivanju pastoralne djelatnosti i ima pravo predlagati pitanja, koja neka ŽPV razmatra na svojim sjednicama.

Što je to župno pastoralno vijeće?

10

MOJ ODNOS PREMA ŽUPNOJ ZAJEDNICI:Katolička Crkva za mene predstavlja jedinstvo Boga, Sina i Duha Svetoga s narodom Božjim. U ŽPV-u sam kako bih svojim radom i zalaganjem pridonio razvoju Župe te potaknuo razvoj kvalitetnih međuljudskih odnosa. U Župi sam aktivan u Karitasu i rado pomažem u materijalnim radovima.

DARKO DELIĆinstalater centralnog

grijanja i klimatizacije

DOB: 36 godinaMJESTO ROĐENJA: Batkovci (Sanski Most – BiH)MJESTO STANOVANJA: RekaBRAČNO STANJE: oženjen,dvoje djece

VESNA ALBINkrojačica

DOB: 44 godinaMJESTO ROĐENJA:Kraljev Vrh (Preseka)MJESTO STANOVANJA: RekaBRAČNO STANJE: udana, petero djece

MOJ ODNOS PREMA ŽUPNOJ ZAJEDNICI:Za mene Crkva znači povezanost s Bogom, tu nalazim svoju snagu

i mir.U ŽPV sam zato što želim više pridonjeti župnoj zajednici. Aktivna sam na području čitača, klanjanja, čišćenja…. Također sam zvonar, a to za mene znači biti ispunjena kao osoba, dijeliti sreću i radost s drugim ljudima u zajednici. Ovo iskustvo potupuno je neočekivano ispunilo sva moja očekivanja, dobila sam i više nego što sam mislila da zaslužujem.Puno sam naučila o Bogu, o ljudima i samoj sebi.Otkad sam zvonarka više cijenim sve oko sebe.

MOJ ODNOS PREMA ŽUPNOJ ZAJEDNICI:Za mene je Katolička crkva utemeljena od samoga Boga; samo si kroz Crkvu mogu osigurati vječni život i spasenje. U ŽPV-u sam zato što smatram da mogu doprinijeti razvoju humanosti među vjernicima, mogu doprinijeti razvoju čitave Župe, mogu potaknuti članove Župe da razmišljaju o svojim bližnjima. U Župi sam aktivan u Karitasu koji ujedno vodim. Rado pomažem i na drugim područjima.

MIROSLAV KANISEK

učiteljDOB: 41 godinaMJESTO ROĐENJA: ĐakovoMJESTO STANOVANJA: RekaBRAČNO STANJE: oženjen,dvoje djece

MOJ ODNOS PREMA ŽUPNOJ ZAJEDNICI:U crkvu idem jer sam vjernik; mnogo mi znači to što vjerujem u Boga. U ŽPV-u sam aktivan jer želim mlade potaknuti da idu u crkvu.

STJEPAN PALATINUŠ

umirovljeni pekarDOB: 66 godinaMJESTO ROĐENJA: DomajiMJESTO STANOVANJA: DomajiBRAČNO STANJE: oženjen

MOJ ODNOS PREMA ŽUPNOJ ZAJEDNICI:U crkvu volim ići jer ondje molim i odmaram se u tišini. Član sam ŽPV-a jer volim pomagati u crkvenom životu.

DRAGUTINBODALECumirovljenik

DOB: 65 godinaMJESTO ROĐENJA: Drašković (Bisag)MJESTO STANOVANJA: Mala BranjskaBRAČNO STANJE: oženjen, četvero djece,desetoro unuka i jednog praunuka

11

v

MOJ ODNOS PREMA ŽUPNOJ ZAJEDNICI:Crkva mi pruža duhovni rast kroz misu, svetu pričest i ispovijed. Pomaže mi da bolje upoznam sebe i druge, a kroz Božju riječ, da bolje upoznam Isusa Krista.

Mislim da svojim djelovanjem mogu pridonijeti razvitku Župe. Polazim Biblijsku grupu, pomažem oko bračnih susreta i, kada je potrebno, pomažem oko radova.

KRUNOSLAV GAŠPARIĆobrtnik - parketar

DOB: 37 godinaMJESTO ROĐENJA:KoprivnicaMJESTO STANOVANJA: RekaBRAČNO STANJE: oženjen,dvoje djece

ZLATICA TREŠĆECumirovljenica

DOB: 64 godinaMJESTO ROĐENJA:RekaMJESTO STANOVANJA: RekaBRAČNO STANJE: udana, dvoje djece i troje unučadi

MOJ ODNOS PREMA ŽUPNOJ ZAJEDNICI:Katolička crkva je za mene izvor moje vjere, nade, ljubavi prema Bogu i bližnjemu, razboritosti, pravednosti, umjerenosti i jakosti.U ŽPV-u sam zato što sam predstavnica Župnog zbora te svojim radom želim doprinijeti boljitku naše Župe.U župi sam aktivna u pjevanju, čitanju...

MOJ ODNOS PREMA ŽUPNOJ ZAJEDNICI:Crkva mi je izvor snage u prepoznavanju dobrote u svemu. Prava je vjera nemoguća bez Duha Svetoga. Vjera je dar, ali taj dar moramo od Darovatelja uzeti, odmotati ga i prihvatiti. Treba samo dopustiti vjeri da raste. Bog strpljivo čeka na nas. „Na vratima stojim i kucam: posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom“ (Otk 3,20).

U ŽPV-u sam zato što sam se željela aktivnije uključiti u život župe. Pjevam u zboru mladih, uređujem oglasnu ploču, pomažem u aktivnostima kroz godinu...

MARTINAGLAVICA

sudski zapisničarDOB: 36 godinaMJESTO ROĐENJA: KoprivnicaMJESTO STANOVANJA: RekaBRAČNO STANJE: udana ,dvoje djece

MOJ ODNOS PREMA ŽUPNOJ ZAJEDNICI:Kao član katoličke zajednice učim i nastojim živjeti po kršćanskim vrijednostima, kako u svojoj obitelji, tako i s ostalim bližnjima.

U ŽPV sam došao na prijedlog našeg župnika. Uključio sam se u razne aktivnosti u Župi; aktivan sam u liturgiji kao čitač u filijali Jagnjedovec, rado doprinesem materijalnim

radovima u Župi...

DRAŽEN KOVAČIĆ

inžinjer elektrotehnikeDOB: 43 godinaMJESTO ROĐENJA: KoprivnicaMJESTO STANOVANJA: JagnjedovecBRAČNO STANJE: oženjen, dvoje djece

MOJ ODNOS PREMA ŽUPNOJ ZAJEDNICI:Crkva mi mnogo znači u borbi protiv zla. Kada sam u crkvi, onda sam siguran. U ŽPV-u sam aktivan jer želim doprinijeti duhovnim i materijalnim radovima u župi.

BOŽO RAJIĆprometnik HŽ

DOB: 41 godinaMJESTO ROĐENJA: VojvodinaMJESTO STANOVANJA: SokolovacBRAČNO STANJE: oženjen, jedno djete

12

DOB: 64 godinaMJESTO ROĐENJA:RekaMJESTO STANOVANJA: RekaBRAČNO STANJE: udana, dvoje djece i troje unučadi

sudski zapisničar

MOJ ODNOS PREMA ŽUPNOJ ZAJEDNICI:Rođen sam i cijeli život odgajan kao katolik. U molitvi, na svetoj Misi, na zajedničkim susretima vjernika, dobijem potvrdu koja me vodi kroz život. U svetoj euharistiji dobivam ono što se ne može opisati riječima – živog Isusa koji me hrani, daje Providnost, ljubav i snagu za sve životne poteškoće. U svetoj ispovijedi mogu reći Isusu sve što me muči, sve grijehe za koje se kajem i znam da će mi ih Milostivi oprostiti. Majka Božja – moja Majka čuva me i zagovara kod svog Sina. Sveci me svojim naukom i primjerima uče kako na što bolji način nasljedovati Isusa.

U ŽPV-u sam zato da svojim angažmanom pokušam doprinijeti što većem napretku naše župne zajednice, kako na materijalnom, tako i na duhovnom polju.

Aktivan sam kao voditelj ministranata; organizator sam božićnog projekta Žive jaslice; uređujem župnu stranicu na Facebooku; fotografiranjem važnih događaja sudjelujem u izradi župnog lista...

ANDREJBUNIĆfotograf

filmski snimateljDOB: 26 godinaMJESTO ROĐENJA: KoprivnicaMJESTO STANOVANJA: RekaBRAČNO STANJE: neoženjen

v

MOJ ODNOS PREMA ŽUPNOJ ZAJEDNICI:Crkva me upotpunjuje, daje mi snagu da se nosim sa svakodnevnim nedaćama i problemima jer bez vjere osoba nije potpuna.U ŽPV-u sam zato što mislim da svojom upornošću, aktivnošću i zalaganjem mogu uvelike doprinijeti Župi. Aktivna sam u pučkim pobožnostima, krunici, čitanju, križnom putu, zboru, uređenju crkve, sudionica sam Malog tečaja kršćanstva i dr.

DAVORKAGREGUREKspremačica u školi

DOB: 43 godinaMJESTO ROĐENJA:KoprivnicaMJESTO STANOVANJA: JagnjedovecBRAČNO STANJE: udana,dvoje djece i dvoje unučadi

MOJ ODNOS PREMA ŽUPNOJ ZAJEDNICI:Za mene je Crkva vidljivi znak povezanosti Boga i ljudi.U ŽPV-u sam zato što želim pomagati u radu i unaprjeđenju naše župe, i u širenju vjere i zajedništva. Aktivna sam u uređenju kapelice u Sokolovcu.

RUŽICA HUZJAKumirovljenica

DOB: 59 godinaMJESTO ROĐENJA: SokolovacMJESTO STANOVANJA: SokolovacBRAČNO STANJE: udovica, dvoje djece dvoje unučadi

MOJ ODNOS PREMA ŽUPNOJ ZAJEDNICI:Za mene Katolička crkva predstavlja vjersku zajednicu kojom upravlja vrhovni poglavar, Sveti Otac, i koju činimo mi, vjernici; zajednicu u kojoj se uvijek ugodno osjećam u Misnom slavlju. Volim našu crkvu jer sam tu primio sve sakramente, a u njoj su krštena i moja djeca. U Crkvi smo svi jednaki i tako bismo se trebali ponašati; svi imamo isti cilj i na tom nam putu može pomoći jedino Crkva.U ŽPV-u sam zato što me predložio naš župnik. Mislim da je dobro što smo mi, vijećnici, raznih zanimanja i dobi, jer tako možemo davati raznovrsne prijedloge i tako ih razmatrati.U Župi sam aktivan na području radova koji su u mojoj domeni. Ponudio sam i pomoć u pripremanju raznih događanja, u čitanju i glumi.

DARIOĐURINOVIĆ

stolarDOB: 33 godinaMJESTO ROĐENJA: KoprivnicaMJESTO STANOVANJA: RekaBRAČNO STANJE: oženjen ,dvoje djece

13

MOJ ODNOS PREMA ŽUPNOJ ZAJEDNICI:U zajednici me drži vjera u spasenje čitavog ljudskog roda, daje mi osjećaj punine, cjelovitosti i nutarnji mir.

U ŽPV-u sam zato što smatram da mogu doprinijeti zajednici na materijalnom i duhovnom planu.U Župi sam aktivan u materijalnim radovima, u Biblijskoj grupi, kao čitač...

DAIBOR DENŽIĆ

strojovođaDOB: 40 godinaMJESTO ROĐENJA: KoprivnicaMJESTO STANOVANJA: SokolovacBRAČNO STANJE: oženjen, troje djece

MARKO KOLAREKstudent

DOB: 20 godinaMJESTO ROĐENJA:KoprivnicaMJESTO STANOVANJA: RekaBRAČNO STANJE: neoženjen

MOJ ODNOS PREMA ŽUPNOJ ZAJEDNICI:Katolička crkva za mene znači opuštanje i pronalazak mira, pronalazak Boga kroz Mise i druga religijska događanja. Crkva za mene znači okupljanje ljudi koji slave Boga. Ona je također zajednica koja pomaže ljudima u potrebi te želi da se svi ljudi spase i prepoznaju Isusa kao svoga spasitelja. Crkva svima pomaže da kroče putem svetosti, daje nam susresti Isusa Krista u sakramentima, osobito u ispovijedi i euharistiji. Crkva je susretanje naše slabosti sa snagom njegove milosti; to znači imati povjerenje u njegovo djelovanje koje nam omogućuje živjeti u ljubavi i činiti sve s radošću i poniznošću.

U ŽPV-u sam zato što želim doprinijeti religijskoj zajednici u kojoj se nalazim, jer želim pomagati ljudima koji su u potrebi, privući ljude u Crkvu i, što je najvažnije, zato jer želim živjeti životom kakvom nas uči sam Isus Krist, naš Spasitelj.

U Župi sam aktivan u okupljanju mladih, čitam u euharistijskoj službi te pomažem oko različitih radova.

MOJ ODNOS PREMA ŽUPNOJ ZAJEDNICI:Crkva mi znači susret s Bogom. U ŽPV-u sam zato što želim pomagati u uređenju crkve, župne dvorane i okoliša.

STJEPAN MATAKumirovljenik

DOB: 66 godinaMJESTO ROĐENJA: BreznicaMJESTO STANOVANJA: SokolovacBRAČNO STANJE: oženjen,jedno djete dvije unuke

MOJ ODNOS PREMA ŽUPNOJ ZAJEDNICI:Crkva ima važno mjesto u životu svakog vjernika pa tako i u mom, nadasve zato što propovijeda pravednost, mir i radost u Bogu. Propovijedanje Božje riječi, zajednička molitva, osobito osobna daje mi snagu da savladam zamke svakodnevnog života, izdržim kad mi je teško i radujem se kad sam sretan.

U ŽPV-u sam zato što želim dati dio sebe i svog vremena za druge. Mogućnost da sudjelujem u rješavanju određenih zadataka, da činim dobro na različite načine... ispunjava me kao osobu, kao čovjeka. Aktivan sam na području Miličana.

ŽELJKORANOGAJEC

građevinski tehničarDOB: 45 godinaMJESTO ROĐENJA: OsijekMJESTO STANOVANJA: MiličaniBRAČNO STANJE: oženjen, dvoje djece

MOJ ODNOS PREMA ŽUPNOJ ZAJEDNICI:Crkva mi mnogo znači, Bogu hvala što postoji, jer ovdje nalazim svoj mir, duševni i tjelesni. U ŽPV-u sam jer sam osjetila da me Gospodin zove, kako bih sudjelovala u pomaganju onima koji su u potrebi. Zadovoljna sam i sudjelujem u svim aktivnostima u Župi.

MIRJANA BUGARIN

domaćica

DOB: 54 godinaMJESTO ROĐENJA: PaunovacMJESTO STANOVANJA: V. MučnaBRAČNO STANJE: udana, dvoje djece, četvero unučadi

14

Župno ekonomsko vijeće (ŽEV) ustanovljeno je od župnika; kroz Vijeće, vjernici sudjeluju u upravljanju župnim ekonomskim dobrima.

ŽEV ima sljedeće zadatke:– pomaže župniku u pripremi redovitog i izvanrednog župnog predračuna, naznačuje predvidive izdatke za razne djelatnosti i način njihova pokrića;– na kraju svakog pothvata, pregledava i odobrava blagajničke knjige, odnosnu dokumentaciju kao i završni račun;– daje mišljenje o izvanrednim pothvatima župe; to mišljenje treba biti dostavljeno Biskupijskom ordinarijatu u molbi za odobrenje odnosnog pothvata;– brine se o čuvanju isprava i dokaznica na kojima se temelji pravo župe na dobra.

MOJ ODNOS PREMA ŽUPNOJ ZAJEDNICI:Bio sam radostan kad je Reka postala župa. Odmah sam se uključio u radove oko izgradnje župne dvorane. Kada se osnovalo Pastoralno vijeće, postao sam njegov član a sada sam u već drugom mandatu Pastoralnog i Ekonomskog vijeća. Posljednjih šest godina, mnogo smo radili na uređenju prostora i poboljšanju uvjeta za naše mlade. Biskupija nam je kupila zemljište i objekte, koje smo zatim obnovili uz pomoć župljana. Katolička crkva mi mnogo znači u životu; mogu se pomoliti Bogu i opustiti od svih problema.

MELKO GAŠPARIĆ

umirovljeni parketarDOB: 64 godinaMJESTO ROĐENJA: KamenicaMJESTO STANOVANJA: RekaBRAČNO STANJE: oženjen, dvoje djece i četvero unučadi

IVAN LONČARstrojovođa

DOB: 51 godinaMJESTO ROĐENJA: RepašMJESTO STANOVANJA: RekaBRAČNO STANJE: oženjen, dvoje djece

MOJ ODNOS PREMA ŽUPNOJ ZAJEDNICI:Crkva je moj drugi dom, druga obitelj, mjesto gdje se osjećam dobrodošao kao sin i brat. Crkva kao zajednica svih vjernih omogućuje mi da istinski živim zajedništvo s Bogom i svim ljudima, na koje sam pozvan da bih ispunio smisao svoga postojanja ovdje na zemlji. Zato me ona povezuje u liturgiji već sada s proslavljenom Crkvom u nebu, kamo se nadam jednom stići. Crkva kao zgrada u koju kao vjernik dolazim na liturgiju, jedino je mjesto osim moga doma kamo ulazim bez kucanja, kao član te velike obitelji...U ŽEV-u predstavljam svoje župljane u ekonomskom funkcioniranju Župe. Brinemo da sve što se odvija u Župi na financijskom planu, bude na dobrobit sviju nas.U Župi pokušavam pomoći koliko mogu u materijalnoj i duhovnoj obnovi. U liturgiji sudjelujem kao čitač i ministrant kad na misi nema mlađih.

MOJ ODNOS PREMA ŽUPNOJ ZAJEDNICI:Katolička je crkva za mene vodilja kroz život i put u blaženi vječni život. U ŽEV-u sam zato što želim doprinijeti Župi koliko mogu. Smatram da nisam dovoljno aktivan, jer pohađanje Mise nije aktivnost, nego dužnost vjernika.

STJEPAN MIŠIRing. poljoprivrede

DOB: 59 godinaMJESTO ROĐENJA: TrnovecMJESTO STANOVANJA: SokolovacBRAČNO STANJE: oženjen,dvoje djece

Župno ekonomsko vijeće (ŽEV) župe Presvetog Trojstva u Reki

15

P R E S V ET O T R O J S T V O N A Š E Ž U P E Š T I TS L AV I M O T E , Š T U J E M O T E I

Ž E L I M O T I U V I J E K VJ E R N I B I T.

C I J E L U N A Š U Ž U P UČ U VA J , B R A N I T I

A M O L I T V O M I PJ E S M O MZ A H VA L N I B I T Ć E M O T I M I .

TKO TO PJEVA U NAŠIM CRKVAMA, ODNOSNO DVOSTRUKO MOLI?

Crkveni zbor u Sokolovcu U zboru u Sokolovcu ima nas mali broj. Osobno pjevam crkvene pjesme od malena, još od vremena kada je Misa služena na latinskom jeziku. Poslije mi se priključila pokojna gđa Benčić koja je lijepo pjevala. Sada nam u pjevanju mnogo pomaže gđa Mirjana Zeko. I dalje potičem ljude da dođu bliže zboru u kapelici; da pomognu pjevati i da nam bude ljepše. Priključile su nam se i mlađe djevojčice.Rado pjevamo sve pučke pjesme kroz liturgijsku godinu. Osobno mi je drago pjevati:O, Isuse naš premili; Sa nebesa sad će doći; Svemoćni Bože; Izvora vrelo;O divna Djevice; Čuj nas,Majkoi druge.Ovim putem pozivam žene i muškarce iz Sokolovca, Srijema, Miličana, M.Branjske, Grdaka i Prnjavora

da nam se priključe. Spremna sam i povući se ili pomagati koliko treba da bi pjevali mlađi.

Franca Krušec, najstarija članica Zbora

O župnom zboru Reka

Župni zbor župe Presvetog Trojstva Reka djeluje već više od 35 godina. U početku su zbor činile pobožne žene iz sela koje su pjevale pučke napjeve. Tijekom godina, članice su se mijenjale, ali zbor je uvijek pjevao s jednakim žarom i entuzijazmom. Prije nekoliko godina, ženskim su se članicama pridružili pjevači, čime zbor postaje potpuniji. Iz godine u godinu, zbor svoj pučki repertoar

obogaćuje novim crkvenim skladbama te svojim pjevanjem uveličava euharistijska slavlja. Misao vodilja zbora je Tko pjeva dvostruko moli; vođeni tim načelom, slavimo i veličamo Boga. Za repertoar i kvalitetu izvođenja skladbi Župnog zbora, zaslužna je prof. Kristina Bunić Lovrek koja pjevačima nesebično prenosi svoje znanje. Veliko joj hvala na tome! Zlatica Treščec, predstavnica

16

Crkveni zbor u Jagnjedovcu okupio se krajem 2002. godine oko orguljaša Danijela Šćetinca, koji je svirao i djelovao u Župi za vrijeme pokojnog vlč. Ivana Kolara. Zahvaljujući njemu, naša je crkva „propjevala“. Nakon Danijela, došao je orguljaš Darko Rajn, koji je ostavio poseban trag zbog svoje sposobnosti sviranja. Moramo spomenuti i Ivona Fabijaneca, zborovođu u župnoj crkvi, koji nas je naučio što znači pjevati srcem u službi Božjoj.

Sada Župa ima zborovođu anđeoskog glasa, Kristinu, koja nas uvijek prihvaća i dolazi uveličati naša misna slavlja za veće blagdane, no uglavnom pjevamo sami

i to crkvene pučke pjesme za sva liturgijska razdoblja te duhovne šansone. Malo nas je i primamo svakoga tko nam se želi pridružiti. Tako nam se zna pridružiti gđa Zdenka Evačić iz Reke. Hvala joj! Hvala i sv. Ceciliji koja nas okuplja u vjeri, da budemo svjesni važnosti naše službe.

Crkveni zbor sv. Andrije u Jagnjedovcu

Mladi župni zbor u Reki Priča o našem zboru započela je u ranu jesen 2012. godine kada se nas nekoliko odazvalo na poziv župnika te došlo na prvu probu. Danas zbor broji dvanaestak članica a vodi nas prof. Kristina Bunić Lovrek. Svake druge nedjelje pjevamo na nedjeljnoj misi. Najčešće pjevamo pjesme iz pjesmarice za mlade pod naslovom Dođi, Gospodine Isuse, zatim pučke pjesme i napjeve a ponekad, ovisno o prigodi, skladbe domaćih i stranih skladatelja. Na probi se sastajemo jednom tjedno te svake druge nedjelje prije mise. Od kada zbor djeluje, pjevali smo na nekoliko koncerata: na Festivalu svete Cecilije u

Varaždinu, festivalu Stepinčeve note u Koprivnici, dvaput na božićnom koncertu zbora mladih Ime ljubavi u župi svetog Nikole u Koprivnici, itd.Ovim putem pozivamo sve koji pjevaju, a ne znaju kako početi, da nam se pridruže i na taj način postanu aktivni sudionici župnih događanja. Dođite jer svatko ima nešto dobro što može donijeti te, dijeleći to s drugima, učiniti ovu zajednicu još boljom, življom, snažnijom i bogatijom. Otvorena srca očekujemo sve mlade i sve ostale koji nam se žele pridružiti!Slaviti Gospodina na misi radost je svakom kršćaninu. Iznijeti mu svoje zahvale i molbe pjesmom, dvostruko je veselje.

Martina Glavica, predstavnica

Micika Kovačić, predstavnica

17

Župa pomaže već nekoliko godina unatrag potrebnima, no župni karitas je formiran početkom 2014 te za sada ima nekoliko članova, a vjerujemo da će se broj povećavati kako se budu povećavale same aktivnosti. Aktivni članovi, sa značajnom humanitarnom i volonterskom osjetljivošću, su: Valentina Delić, Darko Delić, Nataša Milivojević, Mirjana Bugarin, Vesna Albin, Božo Rajić, Dalibor Denžić, Dražen Kovačić, Martina Glavica, Miroslav Kanisek i drugi. U nekoliko smo aktivnosti u protekloj godini potaknuli župljane na osjetljivost prema potrebitim obiteljima te smo prikupljali potrepštine za stradale u poplavama u Slavoniji, zatim smo prikupljali novčana sredstva za obitelj iz Reke koja je nastradala

u poplavi a u prosincu smo obišli 21 obitelj sk romni j ih mogućnosti te im darovali

pakete s namirnicama i kućnim potrepštinama. U dva su se navrata prikupljala sredstva za Biskupijski karitas te za pomoć Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Sveukupno smo, u materijalnim i novčanim sredstvima, prikupili oko 10 000 kuna, što je značajno s obzirom na mali broj praktičnih vjernika naše župe, a malo s obzirom na broj deklariranih vjernika.Ove godine imamo zadatak organizirati veći broj aktivnosti te u značajnijoj mjeri potaknuti solidarnost s potrebitima. Tako smo ovu godinu započeli prodajom krafni nakon nedjeljne mise, koje su pripremile Nataša Milivojević, Valentina Delić i Sandra Kanisek. Tom smo akcijom prikupili 300 kuna. U rano proljeće planiramo urediti prostoriju za Karitas, u kojoj ćemo prikupljati odjeću, obuću te potrepštine koje ćemo dijeliti po potrebi župljanima u potrebi.Sve naše aktivnosti možete pratiti na stranici Župe na Facebooku, te u župnom listiću. Svi koji smatraju da mogu doprinijeti radu Karitasa u našoj župi, neka se jave voditelju ili župniku jer nam je svaka pomoć potrebna.

Voditelj Župnog karitasa Miroslav Kanisek, prof.

Župni karitas Župe presvetog trojstva

„Siromaha ćete uvijek imati!“ Naša župna zajednica broji oko 25 ministranata različite dobi; od najmlađih, koji imaju deset godina, do najstarijih koji imaju 20 godina. Ponekad ministriraju i odrasli, jer im je lijepo sjetiti se dana kad su ministrirali kao djeca. Redovito se okupljaju na susrete s Andrejem Bunićem. Evo zašto je dobro biti ministrant.Ministranti su pozvani darovati Bogu svoje naravne talente, dobra svojstva, plemenitost... Ministrant ima svoju zadaću u župnoj zajednici; on je službenik oltara i brine da sveta Misa i liturgija bude što ljepša u slavljenju Boga. Ministranti svojom službom pomažu svećeniku, a time služe Bogu. Neki će ministranti postati čestiti muževi i uzorni župljani, drugi će se odazvati Božjem pozivu, te postati svećenici. Skriveni Božji poziv lako se razvija unutar ministrantske službe, odgajanjem u sakramentalnom životu te upoznavanjem svećeničkog života i rada. Svrha ministrantske službe je odgojiti dobrog kršćanina i čovjeka. Poželjno je u ministranata razviti poštenje, gorljivost prema radu, istinoljubivost, odgovornost, osjećaj za istinske vrijednosti i poštivanje svih ljudi.

Biti ministrant – što to znači?Biti ministrant uvijek je značilo nešto pohvalno. Ministrant je pozvan da u župnoj zajednici služi određenom zadaćom, kako govori i sam naziv službe. Naime, latinski glagol ministrare znači služiti. Ministrant je službenik oltara, jer je sudionik bogoslužja na najizravniji način. Njegova je služba biti pomoćnik, ali i sudionik bogoslužja. Župna ga zajednica prihvaća između mnogo dječaka za poslužitelja oltara. Stoga on treba biti radostan i ponosan jer je odabran na uzvišenu službu.

Ministranti Župe reka

18

Zašto je ministrantska služba poziv?

Svaki poziv u sebi nosi i veliku odgovornost, stoga ministrantska služba zahtijeva da se vrši svjesno i odgovorno. Ministranti su na poseban način pozvani služiti kod oltara Bogu i svećeniku te tako i puku. Ministrantska služba uključuje određena prava i dužnosti. Drugim riječima, tko je prihvatio ministrantsku službu, dobio je pravo da može biti blizu oltara, pomagati svećeniku, doticati liturgijske predmete, sudjelovati u različitim oblicima bogoslužja, svojom blizinom zastupati narod Božji. Međutim, ministrant ima i određene dužnosti: dolično se vladati kod oltara i izvan obreda, svjesno obavljati povjerene dužnosti, pomagati svećeniku, održavati svoje odijelo te u svakodnevnom životu rasti u dobroti.

MINISTRANTSKA OBEĆANJA

1. Ministrant služi Kristu, najboljem učitelju.

2. Ministrant uvijek ostaje vjeran svojoj Katoličkoj crkvi.

3. Ministrant je ozbiljan i pobožan na svetoj Misi.

4. Ministrant je u miru s Bogom, sa svojim bližnjima.

5. Ministrant sluša svoje roditelje.

6. Ministrant je pravi prijatelj.

7. Ministrant ne psuje i ne laže.

8. Ministrant je veseo i uvijek spreman pomoći drugima.

9. Ministrant nasljeduje Mariju čistim srcem.

10.Ministrant moli osobno i u zajednici.

ZAŠTO ANTONIO MINISTRIRA?

Ministrant je služba u Crkvi kojom se stvarno možeš pohvaliti i ponosno reći onu prekrasnu rečenicu: “Ja sam ministrant”. Ministrant ne znaci biti samo dječak ili djevojčica koji pomažu svećeniku na misi, ministrant znači biti dječak ili djevojčica koji su jednu stepenicu bliže Bogu od ostalih ljudi. Istina je da ministranti pomažu svećeniku, ali oni prvenstveno služe Bogu.

Ministrant ne može biti svatko. Onaj tko želi biti ministrant mora biti uzor ostaloj djeci ali i odraslima voljeti i ljubiti Boga svim srcem svojim.

Kao ministrant prošao sam jako puno zabavnih trenutaka kao što su odlazak u sjemenište, gdje se mladi ljudi školuju za svećenike. U sjemeništu sam bio dva dana i shvatio sam da ti ljudi koji se školuju za svećenike nisu uopće različiti od nas. U slobodno vrijeme oni igraju nogomet, košarku, natječu se u obaranju ruke...

Rečki ministranti osim što služe Bogu jako su dobro glume na župnim predstavama. Svake godine na Božić naša župa ima žive jaslice u kojima pastire, anđele i kraljeve glume ministranti.

Često idemo na hodočašća i izlete na kojima je uvijek jako zabavno. Kao ministrant ne smatram da sam elita. Iako sam ministrant isti sam kao ostali ljudi koji imaju svoj normalni život.

Antonio Tušek, 8 razred

19

Biblijsko-molitvena skupina u župi Reka započela je s radom u jesen 2013. godine. Teme koje obrađujemo vezane su uz nedjeljna čitanja. Posebno smo obradili sljedeće teme: Božja ljubav prema ljudima, Oproštenje: ponovno postati radostan, Pavlova poslanica Filipljanima i druge poslanice. Skupina radi kontinuirano, čak i preko ljeta, odnosno kad nema župnika. Tada uskaču već iskusna Vesna Albin, Ivo Lončar i drugi.Svrha je susreta bolje upoznavanje Božje riječi, produbljivanje vjere, stvaranje zajedništva, poticanje solidarnosti, uključivanje u rad župne zajednice...

Susreti se sastoje od:– uvodne molitve (zaziv Duha Svetoga);– razmjene iskustava (svjedočanstva);– čitanja i aktualiziranja biblijskih i drugih tekstova;– molitava zahvaljivanja, slavljenja i prošnje za osobne i zajedničke potrebe.Na susrete dolazi redovito desetak članova. U početku nas je bilo znatno više, no neki članovi više ne mogu sudjelovati zbog drugih obveza. Kod ustrajnih vide se plodovi: redovito čitanje Biblije, svakodnevna molitva, sakramentalni život,

ZAŠTO IDEM NA BIBLIJSKU GRUPU?Svaki odlazak na Biblijsku grupu za mene je posebna radost. Ovdje sam pronašla svoj dugo traženi mir. Proučavajući Bibliju, sa svojom braćom i sestrama u vjeri te s vlč. Marijem, naučila sam slušati Božju riječ i čuti ju. Naučila sam se poniznosti, davanju i praštanju. Tako očišćena iznutra, moj je život dobio na kvaliteti. Biblija je postala moje najdraže štivo. Sve što trebam u životu nalazi se unutar tih dviju korica. Aleluja.

Barica Kuzminski

BIBLIJSKA GRUPA: Riječ Božju razumjeti srcem

spremnost na pomaganje drugima, spremnost na preuzimanje dužnosti u Župi, jačanje zajedništva...

Sudionici žele da se susreti biblijsko-molitvene skupine nastave i pozivaju druge župljane da im se priključe.

Voditelj: vlč. Mario Križanac

„Da bismo imali mir u srcu, trebamo više

razgovarati sa Isusom nego sa ljudima.“

Bl. Majka Terezija

20

Sv. Alfonzo Marija de’ Liguori zapisao je: „Među svim pobožnostima, klanjanje Isusu u Presvetom Sakramentu prva je poslije sakramenata, Bogu je najdraža, a nama najkorisnija“.

Klanjanje je osobna zahvala za Svetu misu (i svetu pričest). U klanjanju se sve pounutrašnjuje i istovremeno ističe što se u Svetoj misi doista događa. Posvuda, gdje se god održava euharistijsko klanjanje izvan Svete mise, događa se buđenje i produbljivanje vjere u otajstvo Euharistije. U slavljenju Svete mise u zajednici, malo je vremena za tišinu da se razmišlja o cijeloj veličini Otajstva. Postavlja se pitanje kad običan vjernik može uzeti vremena da razmišlja u tišini? Evo prilike...

U našoj se župi svakog četvrtka nakon svete Mise održava pola sata klanjanja pred Isusom. Pridruži se i moli s drugima za svoje potrebe, potrebe Župe, potrebe svijeta...

KL ANJANJE PRED PRESVETIMGledati Gospodina pola sata tjedno „uživo“

»Gospodine, evo me, opet sam ovdje, kraj tebe blizu, pred tobom. Da, čuješ svaku riječ moje molitve, bez obzira koliko sam ponekad daleko.

Ovdje sam – ranjen, slab, lijen, nemoćan, izmoren, tužan... Ne mogu biti sol zemlje ni svjetlo ovoga svijeta kada je moje lice tmurno poput kišnog dana, kada je moje srce tužno i plače... Kako ću takav donijeti svjetlo i osmijeh na svoje ili na lice svoga bližnjega? Takav sam kada sve svoje probleme, poteškoće i brige stavim sebi u ruke, a tebe od sebe udaljim...

Dolazim ti, da riječima istine nadu mi daš, dolazim ti, jer osjećam tvoj dodir, dolazim ti da na tvojim rukama večeras otvorim svoje srce, jer duši si mojoj prijeko potreban. Zato sam večeras ovdje! Pred tobom priznajem svaki svoj grijeh, svaku slabost, svaku lijenost, svaku krivinu i propuštenu priliku... Tebi se darujem cijeli, potpuno...

Večeras sve predajem tebi i pouzdajem se samo u tvoju milost, tvoju Ljubav, tvoje snažne ruke koje me nose preko svake prepreke i dižu me svaki puta kada padnem.«

(razmišljanje s klanjanja)

“Klanjanje je temeljni čovjekov stav, kojim se pred Stvoriteljem priznaje kao stvorenje. Klanjane

Bogu triput svetom i nadasve ljubljenom ispunja nas

poniznošću ulijevajući sigurnost našim prošnjama.”

Kkc2628

21

ŽUPNI KORIZMENI PLANINARSKI KRIŽNI PUTEVI:Nositi svoj križ od Reke do Male Branjske

U proteklih nekoliko godina organiziramo planinarske križne puteve po našoj župi s nakanom da molimo u selima. Hodočastili smo od župne crkve u Reki prema kapelicama. Najčešće hodočastimo od treće do pete korizmene nedjelje.

Treću korizmenu nedjelju (subotu) hodočastili smo Starogradskom ulicom kroz Žlebic i Kamenicu do kapelice sv. Andrije u Jagnjedovcu (oko 6,2 km).

Četvrtu korizmenu nedjelju hodočastili smo

Kolodvorskom ulicom, kroz Veliku Mučnu, šumom do kapelice Uzvišenja svetog Križa u Sokolovcu (8,7 km) ili kroz Domaje i Grdak (oko 11 km).

Petu korizmenu nedjelju hodočastili smo šumom do Paunovca, preko Miličana do kapelice sv. Vida u Srijem (11,3 km) ili do Male Branjske (oko 13 km).

Polazimo u 14 sati ispred župne crkve Presvetog Trojstva. DVD Janjedovec, Reka te DVD Domaja povezu nas natrag, na čemu smo im zahvalni.

Križni put je pobožnost na spomen Isusove muke; od trenutka kada Isusa osuđuju na smrt, do polaganja njegova tijela u grob. Sastoji se od 14 postaja. Za svaku su postaju, u crkvama ili na javnim mjestima, postavljeni kipovi ili slike s likovnim prikazima Muke.Pobožnost je vrlo stara i potječe iz Jeruzalema. Nastala je tijekom hodočašća, kada su vjernici obilazili mjesta Isusove muke. Križni put su promicali sv. Franjo Asiški i franjevci, ali se pobožnost značajnije proširila tek u 18. stoljeću te je priznata u Katoličkoj crkvi, Evangelističkoj crkvi i u još nekim protestantskim crkvama.Papa svake godine na Veliki petak predvodi pobožnost križnog puta u rimskom Koloseumu.

22

Kursiljo ili Mali tečaj katolički je pokret koji je 1949. godine u Španjolskoj započela grupa angažiranih katolika (laika i svećenika), potaknutih uznemiravajućim pitanjem: Ako je kršćanin čovjek koji je otkupljen, zašto taj kršćanin ne izgleda radostan?Cilj Malog tečaja jest duhovno obnoviti društvo obnovom njegovih pojedinaca. Na osobnoj razini, Mali tečaj želi posvijestiti svakom kršćaninu dostojanstvo njegova poziva koji je primio krštenjem. Na društvenoj razini, Mali tečaj želi potaknuti pojedinca kršćanina na skladniji život u zajednici (obiteljskoj, crkvenoj,

profesionalnoj...) te u njemu probuditi svijest da je pozvan živjeti u svijetu koji treba ustrajno produhovljavati, donošenjem evanđeoskog duha u sva područja života: ekonomije, politike, morala, medija, socijalnih struktura, odgoja i obrazovanja, kulture i dr. Izvor: www.kursiljo.comU našoj župi održana su dva Mala tečaja kršćanstva: za krizmanike, u 2013. godini, i za odrasle, u 2014. godini. Tečajeve je vodio vlč. Stjepan Najman, odgovorni za Kursiljo u našoj biskupiji, zajedno sa svojim animatorima. Kako su doživjeli ovaj susret, najbolje će objasniti sami polaznici.

MALI TEČAJ KRŠĆANSTVA – KURSILJO – U REKI

„Naučila sam nešto novo. Bilo mi je to životno iskustvo. Život je križ, ali ga nosimo s Isusom,

onda je to tako lako. Nitko nije savršen, nisam ni ja, ali radit ću na sebi, na svojoj obitelji.

Pokušat ću im prenositi radost koju sada osjećam, svima dati sebe.(Moj prijedlog – više pjesama

s temom slavljenja Boga. Hvala ti, Isuse, što si bio sa mnom!)“

Rajna Lubina, sudionica 2014.

„Dojmovi su prekrasni. Ovo je zajedništvo nešto posebno lijepo i tu se čovjek može osjećati kao među svojima jer imam dojam da se svi na neki način razumijemo. Posebno su me se dojmila svjedočanstva jer se u njima vidi koliko je Bog velik i da je njemu sve moguće. Ovo je najbolje moguće iskorišteno vrijeme.“Ana Horvat, sudionica 2014.g

„Moji dojmovi s Malog tečaja kršćanstva su više nego dobri. Animatori su se trudili te nam ispričali

svoje životne priče koje su mi se svidjele jer su me potakle da još više vjerujem i učvrstim svoju

vjeru. Bog je u svakoj situaciji s nama i sve se događa s nekim razlogom. Sve teme su mi se svidjele na

svoj način. Smatram da bi te priče trebalo prepričavati drugim krizmanicima kako bi uvidjeli važnost

i prisutnost Boga, vjere i Crkve u svojim životima. Ova tri dana su neočekivano dobro iskorištena!“

Lorena Kolarić, krizmanica 2013.g

„Bilo mi je predobro i nije mi žao što sam sudjelovao u Tečaju. Svidjeli su mi se ljudi koji su ovdje došli zbog nas i da nas potaknu na jaču vjeru. Posebno mi se svidjela Marijana (Maja). Bilo je odlično! Martin Škofić, krizmanik 2013.g

„ T r a ž i h B o g a i n e n a đ o h g a . T r a ž i h s e b e i n e n a đ o h s e .

P o đ o h k b l i ž n j e m , i t u s m o

s e u t r o j e n a š l i . “( O c ó n

P u j a d e s )

23

Pripreme za uprizorenje rođenja Isusa Krista započeli smo još u rujnu 2014. godine te ih nastavili kroz cijelo došašće. Uz Božju pomoć, uz ljubav i požrtvovnost župljana, Pastoralnog vijeća te podršku našeg župnika Marija, gradili smo jaslice srcima punim ljubavi prema Gospodinu. Tu vjeru i radost htjeli smo podijeliti sa svima jer je Božić svetkovina ljubavi Boga, najveći izvor radosti za nas vjernike. Izveli smo tri predstave: na Badnjak, Novu godinu te na Sveta tri kralja.I više smo nego zadovoljni posjetom predstava; župljani ali i ljudi iz bliže okolice prepoznali su ovaj projekt upravo onako kako smo se nadali.

Drago nam je da smo svi zajedno bili dio začetka Živih jaslica u našoj župi. Hvala svima koji su prepoznali našu viziju i napore te se nadamo da ćemo svi i dalje biti dio ove prekrasne priče u Reki.Ovim putem želimo još jednom zahvaliti i sponzorima i donatorima bez kojih ova događanja ne bi bila moguća. Veliko hvala pastoralnim vijećnicima, zbo-rovima, župljanima iz filijala: Sokolovac, Srijem, Velika Mučna, Miličani, Grdak i Prnjavor, Domaji, Paunovac, M. Branjska, Kamenica, Suhi Most i Reka. Hvala svim glumcima te svima koji su za predstave ustupili svoje životinje.

BLAGDANSKI SPEKTAKL U REKIUprizorenje rođenja Isusovog - “Žive jaslice”

Hvala Andreju Buniću, voditelju ovog projekta, za predanost, marljivost i požrtvovnost te sve dobro kojim je obogatio sve nas dok smo zajedno stvarali ovu prekrasnu priču.Nadamo se da je ovo začetak lijepe tradicije u našoj župi. Nastavljamo s planovima i novim idejama za ovaj projekt te vas sve od srca pozivamo da nam se priključite.Cilj ovog projekta bio je razviti osjećaj tolerancije i ljubavi prema svim ljudima. Smatramo da smo i više nego uspjeli, jer je upravo zato Božić u našoj župi zasjao punim svjetlom.

Martina Glavica i Andrej Bunić, organizatori

24

25

SUSRETI MINISTRANATA KOPRIVNIČKOG DEKANATA U REKI

U našoj se župi od jeseni 2011. godineodržavaju godišnji susreti ministranataKoprivničkog dekanata. Ministranti kojisudjeluju su osnovnoškolci iz sljedećih župa:sv. Leopolda B. Mandića, Uznesenja BlaženeDjeviceMarijeuMočilama,bl.MajkeTerezijeuStarigradu,sv.RokauKoprivničkimBregima,Rođenja Blažene Djevice Marije u Drnju, sv.PetraiPavlaap.uPeterancu,sv.IvanaKrstiteljauKoprivničkomIvancu,bl.AlojzijaStepinca,sv.Antuna,sv.Nikolebiskupateizžupedomaćina,PresvetogTrojstvauReki.

Nasusretuseokupisedamdesetakministrantakoji svoj program započnu zajedničkomprocesijomodžupnedvoranedožupnecrkve.Potom se slavi sv. Misa a netko od starijihposvjedočiosvomeduhovnompozivu.Namisisvi radosno sudjelujemo. U drugom se dijeluigrakvizznanjaoliturgijskimtemamakojesupoznateministrantima.Nakoncusesudionicinatječuu sportskim i ostalimnatjecateljskimigrama.Uvijek jeveselo inapeto, jernakrajumožepobijeditisamojednažupa.

Zahvaljujemo župnicima koji šalju svojeministrante na ove susrete jer su oni još višeobogatiliipovezaliovemladeIsusoveprijatelje,ikodoltaraiuobiteljskomidruštvenomživotu.

Isuse, blagoslovi mene i sve moje prijatelje ministrante. Pobudi u nama i u mnogim dječacima i djevojčicama

klicu duhovnog zvanja. Ako pak mene zoveš, daj mi

snage da ti kažem: „Evo me!“

SESTRE URŠULINKE U POSJETU ŽUPINa blagdan Svijećnice, 2. veljače 2014. g., vlč. Mario Križanac pozvao je nas, sestre uršulinke

iz Varaždina da na misi i poslije mise predstavimo svoju zajednicu i posvjedočimo o pozivu koji živimo. Iako je taj dan padala ledena

kiša, ljudi župe Presvetog Trojstva u Reki, rado su se odazvali i slušali nas, tri sestre – Katarinu, Suzanu i Damjanu – i poslije mise.Na misi smo čitale, a nakon mise svjedočile o duhovnom pozivu. Župljani su mogli i poslije ručka doći u crkvu i čuti nešto o životu sv. Anđele Merici, utemeljiteljice sestara uršulinki. I ponovno smo se iznenadile odazivu žu-pljana. Bogu hvala što smo imale priliku posvjedočiti kako je Bog učinio velika djela u našim životima.

s. Damjana Barbarić, Varaždin

MALA ŽUPA VELIKOG SRCAU maloj župi Presvetog Trojstva u Reki, 8. veljače 2015. primili su nas (kandidatice Antonetu i Ines te mene) velikog i otvorenog srca. Ni snijeg i hladnoća nisu omeli mlade i župljane da dođu u crkvu ranije nego obično kako bismo s njima podijelili nešto iz života naše Družbe Sestara Milosrdnica,

a i primili od njih toplu riječ i srdačno gostoprimstvo. Hvala i pozdrav svima koji su sudjelovali, a posebno župniku!

s. Samuela Elizabeta Vilenica, Zagreb

„Davati samoga sebe je bolje nego samo davati.“

Bl. Majka Terezija26

DUHOVNE OBNOVEŠto je duhovna obnova? Pored svakodnevnih obveza, postoje trenuci kad čovjek malo zastane i zamisli se nad svojim životom, u želji da čuje od Boga koje je njegovo poslanje u svijetu. Takvi su trenuci provedeni u duhovnim obnovama. Duhovna obnova sastoji se od nagovora i razmatranja, pokorničkog bogoslužja, euharistijskog klanjanja, šutnje, zajedničke i osobne molitve.U našoj župi organizirali smo duhovne obnove povodom značajnih razdoblja i događaja u godini: u korizmi; povodom župnog zaštitnika Presvetog Trojstva te povodom godišnjeg župnog klanjanja, odnosno blagdana Kraljice svete krunice.Uz brojne svećenike koji su nam razlomili Riječ Božju, posebno ističemo sljedeća imena:

NA OVAJ SMO NAČIN MOGLI

UPOZNATI BOGATSTVO RAZLIČITIH KARIZMI U

CRKVI.

fra Anto Bobaš, dominikanac, kršćanski rock glazbenik, hrvatski pjesnik, župnik župe Kraljica sv. krunice u Zagrebu

+ otac Vjenceslav Mihetec, karmelićanin, prefekt sjemeništa i magistar klerika, ispovjednik i duhovnik, župnik u svetištu Majke Božje Remetske u Zagrebu.

fra Zoran Bibić, franjevac, magistar duhovnosti, gvardijan i župnik župe sv. Antuna Padovanskog u Našicama

vlč. Aleksandar Djivojedo, iz afričke države Benin

pater Marijan Bešlić, isusovac, misionar i župnik župe Presvetog

Srca Isusova u Rijeci

pater Zvonko Vlah, isusovac, misionar i voditelj kuće za duhovne obnove u Opatiji;

vlč. Stjepan Najman, voditelj Malog tečaja kršćanstva, župnik župe

sv. Nikole biskupa u Varaždinu;

27

Mnoga hodočasnička mjesta prepuna su izletnika i turista. Negdje ih ima više od hodočasnika te se atmosfera u svetištima malo-pomalo prilagođava njima, a ne hodočasnicima.

U kršćanskom poimanju života kaže se kako je naš život hodočašće prema vječnosti. Latinska riječ peregrinus, hodočasnik, dolazi od dviju riječi: per + ager, što znači preko polja. Hrvatska riječ sama kazuje što radi hodočasnik: hodi i time časti Boga, svoj hod prikazuje kao molitvenu žrtvu.

Naša župa posjetila je mnoga hodočasnička mjesta u domovini i neka u inozemstvu. Uglavnom smo išli iz „poštovanja“, ali neki su se zavjetovali, neki možda doživjeli i čudo.

Hodočasnička mjesta koja smo posjetili uglavnom su ona marijanska: Marija Bistrica, Trsat, Aljmaš, Pleternica, Krasno... Zatim su to mjesta svetaca, primjerice Svetište sv. Ivana (sv. Ive) u Podmilačju pored Jajca (BiH), sv. Jakova u Međugorju (BiH),Rim(Italija) i druga.

JESMO LI IŠLI NA HODOČAŠĆE ILI NA IZLET?Mjesta poštovanja su mjesta vezana za izuzetne religijske osobe ili događaje pa se zato nazivaju svetim mjestima (npr. Sveta zemlja).

Mjesta čudesa su mjesta u koja se hodočasti zbog glasa da se u njima događaju čudesa, tj. da se mimo prirodnih očekivanja, samo na temelju čvrste vjere i iskrene molitve, ondje može doživjeti milosni zahvat Božje dobrote.

Mjesto zavjeta. Hodočasti se također da bi se ispunio zavjet. A ispuniti zavjet znači izvršiti obećanje na koje sam se zarekao, bilo kao znak zahvale Bogu za doživljenu pomoć, bilo kao znak pokore za osobno zlo kojim sam ukaljao vlastiti život ili drugima nanio štetu.

28

DOGAĐANJA U ŽUPI KROZ GODINU

Izložba Martine Glavice

proslava Presvetog Trojstva

Tijelovska procesija

prisega vijećnika

župno klanjanje

priredna za sv.Nikolu

blagdan sv.Florijana

Cvijetnica

29

RASPELA U ŽUPI„Ni jedna oskudica, ni jedna teškoća, ni jedan križ neće

nam biti težak ako mislimo na Isusove muke i boli.“

sv. Vinko PaulskiReka: Trg I.Mažuranića

Reka: F.Galovića Sokolovac: Trg T.Bardeka Paunovac

Velika Mučna Domaji Grdak

30

RASPELA U ŽUPI„Ni jedna oskudica, ni jedna teškoća, ni jedan križ neće

nam biti težak ako mislimo na Isusove muke i boli.“

sv. Vinko Paulski Reka: Na Groblju

Paunovac Reka: Vinogradi Sokolovac: Na GrobljuJagnjedovec: Na Groblju

Grdak Miličani Jagnjedovec: sv.FlorijanMiličani - Srijem

31

32

SAKRAMENTI KROZ 2014. GODINU: TKO JE KRŠTEN, PRVI PUT PRIČEŠĆEN, KRIZMAN A TKO VJENČAN

Sakrament sv. krštenja u 2014. godini primili su:1. Mia Popijač (Antonio i Silvija), Jagnjedovec2. Borna Buzina (Josip i Danijela), V. Mučna3. Mila Radanović (Saša i Matea), Reka4. Isabela Laljek (Darko i Natalija), Reka5. Tesa Topljak (Dalibor i Nataša), Reka6. Mateas Belčić (Danijel i Irena), Reka7. Max Matica (Dejan i Mihaela), Srijem8. Ema Vađunec (Roman i Lana), Reka9. Mia Simatović (Nebojša i Ivana), Reka10. Nikol Škudar (Mario i Andrea), Jagnjedovec11. Leon Bukvić (Dejan i Gordana), Jagnjedovec12. Aneta Mia Aščić (Dario i Nikolina), Reka13. Mario Višnjić (Mario i Milijana), Reka14. Dorotea Ledinski (Robert i Natalija), Reka15. Jasmina Dološćak (Danijel i Ivana), M. Branjska16. Dorian Vidović (Jasmin i Martina), Reka17. Ivana Pavlović (Goran i Gordana), Sokolovac18. Leonardo Ban (Danijel i Slađana), Domaji19. Karolina Sanković (Dragutin i Željka), Grdak20. Ena Hum (Antonio i Ana-Marija), Reka

1. Dorian Kovačić, Jagnjedovec2. Katarina Dvorski, Srijem3. Mišel Bešvir, Reka4. Vedran Simatović, Reka5. Kevin Kovač, Reka6. Ivana Dražetić, Reka7. Ivan Delić, Reka8. Ema Balaško, Reka

9. Tin Češnjaj, Reka10. Nikolina Babić, Jagnjedovec11. Ivan Matijašić, Grdak12. Sarah Grobenski, Jagnjedovec13. Emil Zovko, Jagnjedovec14. Tomislav Popović, Reka15. Suzana Gregurić, M. Branjska16. Martin Grivić, Jagnjedovec

17. Laura Milinković, Miličani18. Dario Badovinac, Srijem19. Dario Latin, Domaji20. Karla Milivojević, Reka21. Antonela Pintarić-Rendulić, Jagnjedovec22. Jasmin Strajnić, Grdak23. Darko Kos, Domaji

Sakrament prve sv. pričesti u 2014. godini primili su:

Sakrament sv. ženidbe u 2014. godini primili su:

Krešimir Sinjeri i Ljiljana Maksimović (17. svibnja)

Tomislav Krnjak i Lela Solarić (02. kolovoza)

Branislav Mijatović i Ana Milardović (26. srpnja)

Danijel Dološćak i Ivana Gregurić (27. rujna)

Ivo Tokalić i Petra Lončarić (09. kolovoza)

33

Ime i Prezime, god. rođenja (mjesto pokopa):1. Anka Kušenić (rođ. 1939.), Sokolovac;2. Martin Belošević (rođ. 1934.), Reka;3. Mijo Mađerić (rođ. 1936.), Reka;4. Stjepan Balaško (rođ. 1932.), Reka;5. Blaž Komes (rođ. 1930.), Koprivnica;6. Mihael Jurković (rođ. 2013.), Srijem;7. Milan Novosel (rođ. 1944.), Sokolovac;8. Vesna Drakšić (rođ. 1971.), Reka;9. Katarina Vugrinec (rođ. 1930.), Reka; 10. Ivan Balaško (rođ. 1934.), Reka;11. Anđela Valjak (rođ. 1925.), Jagnjedovec;12. Milka Đurašin (rođ. 1921.), Srijem;13. Marijan Čani (rođ. 1960.), Jagnjedovec;14. Štefica Višnjić (rođ. 1928.), Sokolovac;15. Ivka Rižner (rođ. 1926.), Koprivnica;16. Elissa Botko (rođ. 2014.), Reka;17. Đurđica Gerić (rođ. 1951.), Sokolovac;

IZ OBREDNIKA ZA SPROVOD„U ruke tvoje, blagi Oče, povjeravamo dušu svoga brata (svoje sestre) ...Čvrsto se nadamo da će on (ona) i svi koji u Kristu preminus Kristom uskrsnuti u posljednji dan. ...Zato, Gospodine, milostivo poslušaj naše molitve:otvori sluzi svomu (službenici svojoj) rajska vrata,a nama koji ostajemo daj da se uzajamno tješimo riječima vjere dok ne pođemo svi u susret Kristui tako zauvijek budemo s tobom i ovim svojim bratom (ovom svojom sestrom) ...Po Kristu Gospodinu našem. Amen.Pokoj vječni + daruj mu (joj), Gospodine,i svjetlost vječna svjetlila mu (joj)!Počivao/la u miru. Amen.“

SPROVODI: OD KOGA SMO SE OPROSTILI U 2014. GODINI

18. Bara Kolarić (rođ. 1956.), Srijem;19. Milica Škrobot (-2014.), Srijem;20. Štefanija Radić (rođ. 1956.), Reka;21. Vladimir Jušić (rođ. 1931.), Reka;22. Marija Kušenić (rođ. 1935.), Reka;23. Kata Bodor (rođ. 1926.), Reka;24. Tomica Roška (rođ. 1946.), Reka;25. Drago Križnik (rođ. 1971.), Srijem;26. Ivan Globek (rođ. 1942.), Sokolovac;27. Ivan Lončarić (rođ. 1944.), Reka;28. Marija Prusac (rođ. 1959.), Srijem;29. Josip Vucković (rođ. 1938.), Reka;30. Stjepan Kovačić (rođ. 1956.), Jagnjedovec;31. Vinko Jušić (rođ. 1949.), Reka;32. Stjepan Zadravec (rođ. 1930.), Reka;33. Josip Herman (rođ. 1940.), Reka; 34. Tomo Balaško (rođ. 1939.), Reka;35. Katarina Herman (rođ. 1949.), Reka.

34

DR.MIHOVIL PINTAR,svećenik (1885. – 1937.)Rodio se 2.srpnja 1885. u Reki. Gimnaziju polazi u Bjelovaru i Zagrebu. Nastavlja studij teologije na Bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Mladu misu imao je u Reki na sam Uskrs, 11.travnja 1909.Kao mladi svećenik sposobno je organizirao rad i pastorizaciju bečkih hrvata. Bio je uzoran svećenik pa su mnogi pitomci Nadbiskupskog konvikta u Požegi pošli u svećeništvo zahvaljujući njegovu primjeru i sjećali ga se do svoje visoke dobi. Umro je 9.studenog 1937. Pokopan je na požeškom župnom groblju.

SLUŽBE:- 1909.-1910.Kapelan u Bjelovaru - 1910.-1914. Posdiplomski studij u Beču - 1914. Doktorirao iz sveukupnog bogoslovlja na

bečkom Sveučilištu - 1914.-1915. Aktuar i ceremonijar u

Nadbiskupskom stolu u Zagrebu. Nadstojnik nauka u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu na Kaptolu te profesor vjeronauka u Nadbiskupskom liceju u Zagrebu.

- 1915.-1918. Vojni duhovnik u vrijeme prvog svjetskog rata.

- 1918. Vjeroučitelj u Đurđevcu i Karlovcu.- 1919.-1928. Profesor i vjeroučitelj u Požegi.- 1928. Imenovanjem nadbiskupa Antuna Bauera

postaje počasnim prisjedinkom Nadbiskupskog duhovnog stola

PONOS ŽUPE REKA: dr. Mihovil Pintar, svećenik

mjesto rodne kuće dr.Pintara

35

Župa Reka: Molimo Vas da se predstavite.Zovem se Vesna Albin. Dolazim iz obitelji s troje djece; mama je bila samohrana majka. Rođena sam u mjestu Kraljev vrh, u općini Preseka pored Vrbovca. Tijekom djetinjstva, često sam se selila, ali eto, hvala Bogu, konačno sam došla na pravo mjesto. Udana sam, imam muža i petero djece. Najstariji sin ima dvadeset i sedam godina a najmlađa kći jedanaest. Suprug je rodom iz Vojvodine, iz mjesta Sonta. Ondje smo živjeli neko vrijeme; zatim smo se odselili u Donji Lapac a odande smo stigli u Reku.

Župa Reka: Kako ste postali zvonarica?Jednog me dana župnik pozvao na razgovor. Kako smo često znali razgovarati o duhovnim temema, mislila sam da će tako biti i taj put. Međutim, iznenadio me pitanjem hoću li preuzeti dužnost zvonara. Pristala sam ne znajući što me

čeka; nisam ni slutila koliko tu ima posla.

Župa Reka: Nabrojite nam svoje dužnosti.Ima ih veoma mnogo: pripremanje svega za misu, čišćenje crkve i dvorane, priprema dvorane za razne aktivnosti, pranje misnog ruha, oltarnjaka; peglanje, posluživanje, kuhanje čaja(smijeh)...

Župa Reka: Prva u crkvu i zadnja iz crkve?Upravo tako. Zna se dogoditi da me doma nema cijeli dan, pogotovo za veće blagdane. No, nije mi to teško i sve mogu s lakoćom.

Župa Reka: Što je bilo ključno da pristanete biti zvonarica?Prihvatila sam to jer sam htjela biti bliže Bogu, produbiti svoju vjeru. Novac mi nikako nije bio motivacija jer je plaća minimalna. Nešto me privlači u crkvu. Ovdje mi vrijeme brzo prolazi.

ŽUPA REKA: Recite nam nešto o svome vjerskom iskustvu.Prvih osam godina djetinjstva provela sam u obitelji gdje se Bog nije spominjao.Nisam išla ni u crkvu ni na vjeronauk. Nisam znala ni moliti. Na vjeronauk za prvu pričest i krizmu krenula sam tek u šestom razredu osnovne škole. Bilo mi je lijepo na vjeronauku i misi a znala sam i porazgovarati sa svećenikom jer me sve zanimalo. No, budući da majke često nije bilo kod kuće, bila sam prepuštena samoj sebi i tako sam se otuđila od Crkve.

Ubrzo sam upoznala budućeg muža i udala se. Bila sam veoma

PREDSTAVLJAMO VAM NAŠU ZVONARICU U REKI, gđu. Vesnu Albin

„U sjećanju mi je posebno ostala zgoda s početka moga

službovanja. Tog su se dana trebala održati čak tri

sprovoda. Trebalo je odjednom zvoniti za troje. Nisam znala kako, a župnik je bio odsutan

pa ga nisam mogla pitati. To je bilo moje vatreno krštenje.“

„Prvih osam godina djetinjstva provela sam u obitelji gdje se Bog nije spominjao. Nisam išla ni u crkvu ni na vjeronauk. Nisam znala ni moliti.“

36

mlada. Kad smo došli u Reku, osjetila sam da moram ponovno krenuti u crkvu i krenula sam. Išla sam u crkvu oko dvije godine i onda sam, zbog ogovaranja i komentiranja nekih bakica, odustala jer se nisam osjećala dobrodošlom. Nakon nekog vremena, moja kći Ana krenula je na pripremu za sv. potvrdu. Na jednom sastanku za roditelje, župnik nas je, u razgovoru, upitao zašto nam je problem prekrižiti se ujutro i navečer i pomoliti se Bogu. Što nas to sprječava? Mene su te riječi pogodile, počela sam razmišljati i odlučila sam se vratiti u crkvu. Malo-pomalo pronašla sam se u crkvi.

ŽUPA REKA: Postoji li kakva zgoda koja Vam je za ove službe ostala u sjećanju?U sjećanju mi je posebno ostala zgoda s početka moga službovanja. Tog su se dana trebala održati čak tri sprovoda. Trebalo je odjednom zvoniti za troje. Nisam znala kako, a župnik je bio odsutan pa ga nisam mogla pitati. To je bilo moje vatreno krštenje.

ŽUPA REKA: Kakav je Vaš odnos sa župnikom?Dobar. Još se nismo nijednom posvađali(smijeh). Zahtjevan je, ali zato jer tako mora biti kako bi sve bilo kako treba pa mi nije teško.

sebe, na ljude i na Boga. Prije nisam shvaćala tu neizmjernu Božju ljubav koja ljubi sve ljude, bez obzira što učinili. Sad je to sasvim druga priča. Vidim da se

mogu potpuno osloniti jedino na Boga. Što se tiče Mise, mnogo mi je jasnija i bliža. Sada manje promatram, a više sudjelujem jer polako shvaćam koje bogatstvo mi katolici primamo u svetoj Misi. Tome su pridonijeli i mnogi svećenici koje je naš župnik pozvao da održe duhovne obnove u Župi. Sve više otkrivam ljepotu i korist molitve. To su za mene dragocjeni trenuci zajedništva s Bogom. Što više otkrivam svoju vjeru, to me više privlači da još više ponirem u nju.

ŽUPA REKA: Na kraju, imate li kakvu poruku za nas, župljane?Dolazak u crkvu ne smatrajte obavezom, nego dragocjenim vremenom u kojemu možemo svome Bogu povjeriti sve svoje brige, probleme ali i radosti. Jer povjeriti s povjerenjem Bogu sve što nas muči, uistinu donosi mir i olakšanje. Onda putuješ visoko, osjećaš se slobodan kao da letiš. Želim da vas sve Božja ljubav dotakne i blagoslovi.

razgovarao: Ivan Lončar

ŽUPA REKA: Kakav je vaš odnos sa župljanima?I s njima je dobar. Oni koji su redovito u crkvi, cijene moj rad i poštuju me. Ima i onih koji su malo drugačiji, ali, Bože moj, svi smo samo ljudi.

ŽUPA REKA: Kako obitelj gleda na Vašu službu?Kako kad. Nije uvijek baš sjajno. Najteže im je kad me nema po cijele dane. Ali primijetili su da vjera pozitivno djeluje na mene, da me čini boljom i jačom, pa toleriraju, za sada. Otkad sam zvonarka imala sam samo jedan dan bolovanja(smijeh).

ŽUPA REKA: Znači, služba zvonjenja donosi i duhovne koristi?Itekako. Gledam drugačije na

„Prije nisam shvaćala tu neizmjernu Božju ljubav koja ljubi sve ljude, bez obzira što učinili. Sad je to sasvim druga priča. Vidim da se mogu potpuno osloniti jedino na Boga. Što se tiče Mise, mnogo mi je jasnija i bliža.“

37

STJEPAN SABOLOVIĆRečanin, prvi čovjek u selu, kurir, trgovac, knjigovođa, umirovljenik, trener, blagajnik... i zvonar po potrebi

CRTICE IZ SJEĆANJA NA PROŠLOST REKE

Zovem se Stjepan Sabolović.Rođen sam 1929.godine u Reki; dio djetinjstva proveo sam u staroj Jugoslaviji. Završio sam šest razreda osnovne škole. Prije oslobođenja 1945. godine,u teškim sam se uvjetima skrivao ispred Čerkeza zajedno s kolegom Josipom Kudelićem.Do 1945. godine moja je obitelj živjela vrlo siromašno. Otac je bio bolestan, a bilo nas je četvero braće. Ja sam najstariji. Od poljoprivrede nije bilo ništa; ja sam išao kositi s koscima, brinuo sam o kravama.Kada je završio rat, postao sam kurir u mjesnom odboru; obavljao sam kurirske poslove i išao pješice u školu u Koprivnicu jer nije bilo vlaka. Tu sam završio trgovačku školu i kurs za knjigovođu. Osnovali smo zadrugu u srpnju 1945. g., u kojoj sam počeo raditi 1946.g., nakon što je umro trgovac Šimunić.Života u Reki se dobro sjećam – nije bilo ničega. Gotovo sve radne akcije u selu prošle su kroz moje ruke, dok zbog starosti i bolesti nisam morao napustiti sve dužnosti.Godine 1948. počeli smo graditi društveni dom. Ljudi su kopali temelje, dovozili cigle,

Što se tiče života u župi Reka, imali smo domaćeg svećenika do 1937.g. (pokojnog dr.Mihovila Pintara rodom iz Reke,koji je službovao, umro i bio pokopan u Slavonskoj Požegi). Potom nismo imali vlastitog župnika sve do 4. studenog 1978. g. Povremeno je dolazio župnik iz Koprivnice a za božićne blagdane i posvetu obitelji, župnik bi došao kod moga strica i boravio tu desetak dana.

Nakon rata, župnik iz Koprivnice je dolazio otprilike jedan put mjesečno i održao Misu. Bilo je raznih optužbi od komunista protiv učitelja koji je svirao u crkvi te se on zbog pritiska morao odseliti u Bjelovar.

Vlč.Golubić

Bilo je poteškoća kada je Misu dolazio služiti župnik Golubić, jer se nije slagao sa zvonarom. Nastala su dva tabora. Jedan za župnika, drugi protiv. Tako sam jedno vrijeme bio zvonar te sam i druge učio zvoniti. Župniku su jednom prilikom čak zatvorili crkvu i nisu mu dali unutra. Tada

„Da bismo bili još uspješniji u budućnosti,

potrebno nam je veće zajedništvo, a ne

razjedinjenost i razdor koji je danas nažalost

sve češći. Mještani se trebaju ujediniti i

poštovati jedni druge bez obzira na vjeru ili

porijeklo i tako se treba vladati. Bez toga selo

nemože naprijed.“

„Župniku su jednom prilikom čak zatvorili crkvu i nisu mu dali unutra.“

a ja sam kao trgovac s Jožom Žagarom popisivao sve,tko je god pomagao. Potajno su dolazili udbaši, i tjerali ljude od posla. Iste smo godine,u mojoj kući, osnovali nogometni klub. Zadruga je obećala nabaviti dresove i kopačke a mi smo trebali iskopati temelje i grabe za vapno što smo i učinili. Trebalo je dva vagona vapna.

Bilo je poteškoća u izgradnji strujne mreže kada se 1953. g. gradio visokonaponski vod iz Koprivnice. Uz svoj posao, imao sam velikih briga oko organizacije svega. Struja je u Reku došla 18. siječnja 1954.godine.

38

me je župnik Golubić, jer sam od osnutka bio i u mjesnoj zajednici, zamolio da riješim situaciju. Pokojni Žumbar i ja odvezli smo se u Koprivnicu u župni ured i porazgovarali sa župnikom Golubićem kako smiriti situaciju.

Pošao sam i zamolio te ljude da se nekako srede i poprave. Organizirali su sastanak u domu; prisilili pokojnog Kiša da im otvori. Na sastanku je sudjelovalo oko 120 ljudi a od ljudi se tražilo neka potpišu peticiju da otjeraju župnika. Promatrao sam to sa strane. Ljudi nisu htjeli potpisati; možda je potpisalo njih deset do dvanaest. Druge su potpise krivotvorili. Tako je morala intervenirati milicija, jer je župnik protiv njih podnio kaznenu prijavu. Nakon što ih je milicija ispitala i ustanovila da su potpisi krivotvoreni te zaprijetila sudom, oni su se smirili.

Naravno, ti su isti ljudi župniku zatvarali vrata kada je išao posvećivati kuće. No kasnije su se predomislili i čekali su ga pred ulaznim vratima kako bi posvetio i njihove kuće.

Vlč.Ivan Kolar

Prvog župnika, Ivana Kolara, nitko nije poznavao. On je došao 1978. godine. Misu je dolazio služiti iz Herešina. Po dolasku, došao je do mene i pitao tko je prvi čovjek u selu. To sam bio ja, jer sam bio tajnik i promijenio sam devet predsjednika, četiri sam ih pokopao, a trima sam održao govor na sprovodu.

Župnik nije u početku mnogo toga znao pa je od mene tražio savjet i pomoć. Dobro smo se slagali, a ja sam dalje pomagao zvoniti. No, 1984. godine sam vlč.Ivanu rekao da više ne mogu zvoniti, i da se zvona trebaju elektrificirati. Ponudio sam mu da ću ih skinuti, a on neka samo pozove majstora. Tako je i bilo.Ta zvona zvone i danas, iako drugačije; ne tako dobro kao kad sam ja zvonio, jer

mene nije bilo taj dan kada su slagali zvona.

Od drugih zvonara, tu je bio: Stjepan Šafarek iz V.Mučne, koji je umro dok je brao grah u kukuruzu, pa sam opet zvonio ja; zatim je pomagao pokojni Mijo Kudelić, Jakov Jagarinec i drugi.

Današnje stanje Župe se jako razlikuje od prijašnjeg, jer prije nije bilo ničeg. Vlč.Ivan nije imao ništa kada je došao. Mađerić je na moju sugestiju dao komad zemlje župi Presvetog Trojstva

da se tu sagradi farof, kako bi župnik imao gdje stanovati. Tu je pomogao Vugrinec, a ja sam obećao da ću pet radnih dana pomoći zidati i raditi krovište. Brat i ja smo sazidali podrum, a s pokojnim Ivom Žnidarićem sazidali smo garažu i krovište. Komunisti koji su prolazili, pitali su me zašto pomažem popovima kad sam u mjesnoj zajednici. Odgovorio sam im:

„Znaš šta? Hodi kod župnika Ive nek te spoveda, i pričesti se i budeš ozdravio.“ No on je odgovorio: „Kaj bi ja njemu išel!“ Nije prošlo dva mjeseca i umro je.

„Šta vi hoćete, ja mogu za svoga slobodnog vremena mogu raditi šta hoću i kome hoću, nećete vi meni komandovati. Ja radim za dobrobit ljudi i sela, ako treba i za vas. Primite se pametnijeg posla i produljite.“ Poslije je jedan od njih obolio;sreo sam ga na putu i rekao mi je da mu je teško. Tada sam mu rekao: „Znaš šta?Hodi kod župnika Ive nek te spoveda, i pričesti se i budeš ozdravio.“ No on je odgovorio: „Kaj bi ja njemu išel!“ Nije prošlo dva mjeseca i umro je.

Poslije župnika Kolara

Onda je došao vlč.Josip Vidović koji je također dolazio kod mene na razgovor i po savjet. Dobro je vodio i uređivao crkvu. Bio je društven. Mnogo je toga organizirao.

Onda je došao vlč.Mario Križanac pa je to opet krenulo drugim tijekovima, drugim smjerovima.

Da bismo bili još uspješniji u budućnosti, potrebno nam je veće zajedništvo, a ne razjedinjenost i razdor koji je danas nažalost sve češći. Mještani se trebaju ujediniti i poštovati jedni druge bez obzira na vjeru ili porijeklo i tako se treba vladati. Bez toga selo ne može naprijed.

39

Hvaljen Isus i Marija.

Zovem se Petar Gašparić i dolazim iz Reke. Sjemeništarac sam Međubiskupijskog sjeme- ništa u Zagrebu i trenutno polazim 2. razred Nadbiskupske klasične gimnazije s pravom javnosti (NKG) u Zagrebu. Ukratko ću vam opisati svoj boravak u Sjemeništu.

Već prvi tjedan u Sjemeništu upoznao sam na neki način kako živjeti u pravoj zajednici u kojoj je na čelu Bog. Mislio sam da će mi možda biti i dosadno, ali posve je suprotno. Još uvijek ne mogu vjerovati koliko me Sjemenište promijenilo. Najvažnije u Sjemeništu zasigurno je društvo jer upravo s dečkima provodim

najljepše vrijeme. Na početku dana budi nas zvono i obično imamo molitvu. Nakon

doručka, idemo u školu. Škola je zahtjevna, ali ne i ako si sjemeništarac (šalim se); u vrijeme kada bismo trebali učiti, znamo i razgovarati ili raditi nešto drugo. Osim škole, neki idu na sate klavira, gitare, tamburice ili na zbor. Svaki dan osim subote imamo Svetu misu i obično večernju molitvu.Volimo se baviti sportom jer dosta sjedimo pa najviše igramo nogomet i košarku, ponekad i stolni tenis a osobito su popularni biljar i stolni nogomet. Prije nego odemo na određeni obrok ili molitvu, svratimo u info-klub s računalima gdje uglavnom

visimo na Facebooku. Info-klub je prilično popularno mjesto jer se i ondje mnogo družimo. Često idemo na izlete i u župe gdje i svjedočimo o svom pozivu a rado odemo i na nogometne ili rukometne utakmice. Volimo zezati prefekte (odgajatelje) pa nam oni vole dati svakojake kazne, ovisno o raspoloženju.Volio bih s vama podijeliti mnoga iskustva, ali ne mogu jer su ili previše osobna ili previše opširna, no nadam se da vam se svidio moj opis ili da vas je barem zainteresirao.

Petar Gašparić, Zagreb

SJEMENIŠTE I JA KAO NERAZDVOJNI PRIJATELJI

„Najvažnije u Sjemeništu zasigurno je društvo jer

upravo s dečkima provodim

najljepše vrijeme.“

„Često idemo na izlete i u župe

gdje i svjedočimo o svom pozivu

a rado odemo i na nogometne ili rukometne

utakmice.“

Pozdrav iz sjemeništa

Sjemenište je katolička

ustanova koja mladim dečkima koji razmišljaju o svećeničkom

pozivu nudi, nakon završenog osmog razreda osnovne

škole, boravak kroz srednjoškolsko obrazovanje, s ciljem da se

razvijaju ljudski, duhovno i

intelektualno.40

41

Bila sam uvjerena da imam dobar i kvalitetan život – imam supruga kojeg volim, dva prekrasna sina, posao koji radim s užitkom – no nešto mi je uvijek nedostajalo; imala sam onaj osjećaj neispunjenosti u životu.Prije dvije godine, na prijedlog župnika Marija, suprug i ja smo, iako pomalo zbunjeni i neodlučni, pošli na duhovnu obnovu, tzv. Bračni vikend. Taj nam je vikend doslovno promijenio život, u pozitivnom smislu. Bog nam je otvorio oči i srce na poseban način. Pokazao nam je svoju bezuvjetnu ljubav, podario nam radost i dao unutarnji mir. Bez obzira na naše mane, nesavršenosti, grijehe i propuste, shvatili smo da nas voli i treba upravo ovakve kakvi jesmo. Da bismo Boga mogli shvatiti, počeli smo čitati Bibliju te kroz Evanđelja upoznavati njegova sina Isusa Krista.

S vremenom sam počela ljude gledati na drugačiji način, onako kako to Bog želi – počela sam se truditi ne osuđivati ih, nego tražiti i gledati ono dobro u

njima; ne prigovarati i kritizirati ih, nego pomoći im; ne lagati i zagovarati loše, nego s ljubavlju reći istinu. Jednostavno, postala sam drugačija. U svojoj sam nutrini otkrila mnogo dobroga i lijepoga o sebi i drugima. Bog mi je dao smisao i svrhu života. Sada se u poslovnom i privatnom životu, mnogo lakše i mudrije nosim s problemima i poteškoćama, ne odbacujem ih, nego ih prepuštam u Božje ruke. Od kada kroz život idem s Bogom, sve se uvijek okrene na dobro. Putevi su obično teški i trnoviti, ali radost, mir i ispunjenje koje dobijem, neprocjenjivo je. Svaki mi je dan novi izazov i novi početak i trudim se živjeti i raditi onako kako On to želi.

Mihaela Gašparić, Reka Živio sam život u kojemu je Bog bio na zadnjem mjestu; na prvo mjesto stavljao sam posao i materijalno; na misu sam išao dvaput godišnje i mislio sam da je to dovoljno; gledao sam druge kako se mole i slušaju Božju riječ a mene to uopće nije zanimalo – mislio sam da me Bog ne treba i da je zauzet velikim stvarima. Moja supruga i sinovi govorili su mi neka idem na misu, ali ja sam bio zaokupljen poslom ili drugim stvarima koje su mi bile važne. Zanemarivao sam obitelj jer nisam vidio svoje ponašanje i propuste. Tada nam

je župnik Mario predložio da iskoristimo jedan vikend za sebe u Samoboru, poznat kao Bračni vikend. Taj me vikend promijenio.

Shvatio sam da Bog voli i mene, da treba i mene. Počeo sam stavljati Boga na prvo mjesto i nalazio više vremena za obitelj. Počeli smo ići zajedno na nedjeljne mise i čitati Bibliju.

Svakodnevna molitva me jača u vjeri i daje snagu u mom životu. Vjerujem da je svaki dan bez Boga izgubljen dan.

Kruno Gašparić, Reka

VJERA – NAŠ NAJOSOBNIJI STAV

PRED BOGOM: Mihaela i Kruno

„Bila sam uvjerena da imam dobar i kvalitetan život ... no nešto mi je uvijek nedostajalo; imala sam onaj osjećaj neispunjenosti u životu.“

„Od kada kroz život idem s Bogom, sve

se uvijek okrene na dobro.“

„Živio sam život u kojemu je Bog bio

na zadnjem mjestu; na prvo mjesto

stavljao sam posao i materijalno...mislio sam da me Bog ne treba i da je zauzet velikim stvarima.“

„Vjerujem da je svaki dan bez

Boga izgubljen dan.“

42

U nedjelju 4. svibnja 2014. u kapelici Uzvišenja sv. Križa u Sokolovcu svjedočili smo obnovi bračnih zavjeta France (81) i Josipa (83) Krušec koji su na ovaj način obilježili šezdeset godina zajedničkog života. Tom prigodom darovali smo „mladencima“ Sveto pismo, a našim čestitkama se pridružio varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak prigodnom čestitkom, zahvalnicom i darom suprugu za nesebičan rad u obnašanju službe zvonara.

Baka Franca je ispričala:

„U moje vrijeme mladi su se puno družili odlazeći na misu, a navečer na ples. Tako sam i susrela svoga supruga. Iako sam imala još udvarača, Josip me privukao zato što je bio zdrav i volio je raditi.

Danas smo ponosni što imamo osmero unučadi i petero praunučadi. Svaki dan zahvaljujemo Bogu na svemu što nam je dao. Iako je bilo i teških dana, svađa i razmirica, uvijek smo se poštovali i bili jedno

uz drugo. Da bi brak bio dobar i dug, treba se moliti Bogu i puno raditi, i to s puno ljubavi. Treba biti

vjeran svome domu i poštovati ga. Morate znati oprostiti i biti jedno drugome podrška.

Jako sam tužna zbog onih bračnih parova koji olako odustaju, rastaju se i ne bore se za ljubav koja ih je spojila.“

Ne pamti se da je netko u našoj župi imao obnovu bračnih zavjeta u 60. godini bračnog zajedništva. Bogu hvala za naše Francu i Josipa.

vlč. Mario Križanac

„U moje vrijeme mladi su se puno družili odlazeći na misu, anavečer na ples. Tako sam i susrela svoga supruga.“

60+1 GODINU U BRAKU:

Franca i Josip

„Jako sam tužna zbog onih bračnih parova koji olako odustaju, rastaju se i ne bore se za ljubav koja ih je spojila.“

“ Da bi brak bio dobar i dug, treba se moliti Bogu I puno raditi, i to s puno ljubavi.”

Blagoslov obitelji vrijedi čekati... Naša župa, Reka, i ja rođene smo iste godine. Prve susrete s Crkvom pamtim i poistovjećujem s našim župnikom Ivanom Kolarom. Evo zgode iz moga djetinjstva koja mi je posebno ostala u sjećanju.Bilo je božićno vrijeme, dani kada župljani Jagnjedovca očekuju svećenika u svojim kućama. Čekala sam ga i ja sa svojom obitelji. Moja je baka uvijek govorila da svećenik predstavlja Krista i dolazi u njegovo ime; zato je to za mene poseban dan.Malo prije ponoći, probudilo me zvonarevo zvonce i božićna pjesma koja se orila iz svega glasa. „Stigli su!“ Uspjela sam se spremiti i stići upravo u trenu kad je župnik zazivao blagoslov na moju obitelj.Iako je bilo kasno, to nam nije bilo važno; važno je da smo svi bili prisutni, neki malo pospani, neki posve budni. I taj se put potvrdilo dobro staro pravilo; obitelji koje žele primiti župnika i milost za dane koje dolaze, spremne su ga dočekati s veseljem pa makar i u kasne noćne sate.

Gordana Bukvić, 36 god., Jagnjedovec

„ Prema Bogu ne idemo hodajući, nego ljubeći!“

sv. Augustin

Tijekom mjeseca srpnja i kolovoza 2014. godine, boravio sam u SAD-u. Većinu vremena proveo sam u Chicagu a posjetio sam i brojne druge gradove, savezne države te Kanadu. Moj cilj bio je - s Božjom pomoću - vidjeti kontinent i susresti ljude koji tamo žive.

„U Chicagu postoje tri hrvatske katoličke misije, odnosno župe: osim župe sv. Jeronima, tu su još župa bl. A. Stepinca na sjeveru, te župa Presvetog Srca Isusova na jugu

Chicaga. U sve sam tri župe imao priliku slaviti

nedjeljnu sv. Misu na hrvatskom jeziku.“

Kao dječak, često sam gledao američke filmove, serije i pratio razne sportove. Pitao sam se kako je u toj Americi koja na neki način utječe na naš život u

Hrvatskoj. Je li zaista onako kako to izgleda na TV-u? Tako sam prošle godine odlučio okušati sreću; htio sam vidjeti kako žive tamošnji Hrvati i naučiti koju novu riječ engleskog jezika. Poslao sam nekoliko e-mailova našim hrvatskim katoličkim misijama u SAD-u, s namjerom da prilikom posjeta Americi boravim

kod njih. Pozitivno mi je, među ostalim, odgovorio fra Ivica Majstorović, župnik župe sv. Jeronima u Chicagu, IL. Nakon kratka razmišljanja, odlučio sam se upravo za Chicago.

Župnik u CHICAGU 2014. god.

“Je li zaista onako kako

to izgleda na TV-u?”

43

Na letu za Chicago Letio sam na relaciji Zagreb – Frankfurt – Detroit – Chicago. Već u zračnoj luci u Frankfurtu osobne su kontrole bile stroge. U Detroitu još i strože; pregledavali su svakog putnika pojedinačno. Prilikom pregleda stekao sam dojam da je svaki gost ujedno potencijalni terorist. Kontrola u Detroitu trajala je dva i pol sata pa mi nije ostalo mnogo vremena tako da sam morao trčati kako bih stigao na let za Chicago.

Dolazak u zračnu luku Dolazak u Chicago bio je kao u filmu. Župnik, fra Ivica, i kapelan, fra Stipe Renić – koji su me srdačno primili u svojoj župi i osigurali mi ugodan boravak, na čemu sam im iskreno zahvalan – nisu me mogli dočekati u zračnoj luci: fra Ivica je bio spriječen a fra Stipe bio je tada još na godišnjem odmoru u Hrvatskoj. Zato sam potražio prvi slobodan taksi. Vozač je bio afroameričkih korijena. Kada me dovezao pred crkvu, rekao je cijenu i ja sam mu platio. No, nije bio zadovoljan, jer mu nisam dao za prtljagu koju mi je izvadio iz automobila. Tada sam se sjetio da je u Americi napojnica obavezna, i pružio mu još nekoliko novčanica. Sada je bio zadovoljan.

Father Mario U župnom me uredu dočekala suradnica Mare, rodom iz Dubrovnika. Poželjela mi je dobrodošlicu i pokazala mi sobu rekavši: „Ovo je Vaša soba, Father“. To mi nije bila novost – znao sam da u Americi svećenike oslovljavaju s Father (otac). U početku mi je to bilo neobično, no nije mi se bilo teško priviknuti na taj naziv.

Ubrzo je stigao fra Ivica, i upitao me jesam li umoran. „Naravno“, odgovorio sam mu, „vremenska zona čini svoje, a i let je bio dug“. Upitao me zatim bih li ipak želio poći s njim do jedne obitelji iz župe na večeru. Pristao sam, iako se trebalo voziti još sat vremena automobilom. Udaljenosti su ono na što se u Americi treba najprije priviknuti.

Susreti s Hrvatima u Americi

„Jednom tjedno nakon Mise imaju zajednički doručak. Bilo je lijepo družiti se s njima uz

kavu i krafne.“ Obitelj Radmilo, porijeklom je iz Bosne. Kada sam na stolu vidio pitu od mesa (burekušu), odmah sam zaboravio na umor. „Put se isplatio već zbog ovoga“, našalio sam se. Ispripovjedili su mi da su se doselili u Sjevernu Karolinu krajem devedesetih godina prošlog stoljeća a kasnije su se preselili u Chicago.

Druge smo večeri bili kod obitelji Kovačević. Oni su podrijetlom iz Dalmacije a u Ameriku su doselili krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. (Tako smo često išli u posjet tamošnjim, brojnim hrvatskim obiteljima.) Ugodno smo se družili, uz

japanski sushi. Prvi put sam jeo sa štapićima, no brzo sam skužio, nije teško. Moram spomenuti da i župna domaćica Zorica kuha izvrsno. Oboje smo htjeli naučiti nove recepte od gospođe iz Austrije koja ima svoj restoran, i koja je to ljeto bila u ispomoći u našoj misiji sv. Jeronima, no bližio se moj odlazak u Kaliforniju i na kraju nismo uspjeli dogovoriti ‘tečaj kuhanja’...

U Chicagu sam susretao Hrvate iz svih krajeva naše domovine. No, najviše je Hrvata bilo iz Hercegovine, Dalmacije, Bosne te iz okolice Karlovca. Neki više ne govore hrvatski, jer su se njihovi preci doselili u Ameriku prije više od stotinu godina. Drugi govore djelomično ili tzv. „broken“ hrvatski, dok stariji te oni koji su se doselili tijekom i nakon Domovinskog rata, naravno govore tečno hrvatski. Hrvati su u sv. Jeronimu dobro povezani sa susjednom talijanskom

44

zajednicom i župom sv. Lucije. Dobar dio župljana ove dvije župe, međusobno se poženio. Talijani na sv. Misu dolaze u hrvatsku župu, jer se ondje mise održavaju i na hrvatskom jeziku. Jednom tjedno nakon Mise imaju zajednički doručak. Bilo je lijepo družiti se s njima uz kavu i krafne.

Hrvatske katoličke misije u Americi, i gostovanje na radijskoj postaji za Hrvate

„Tamošnji ljudi zaista žive svoju vjeru otvoreno i javno. Ponosni su što su katolici. Neki koji prepoznaju svećenika

ili časnu sestru na ulici, imaju potrebu prići im,

pozdraviti ih, reći da su također katolici te

zatražiti blagoslov ili čak ispovijed.“

U Chicagu postoje tri hrvatske katoličke misije, odnosno župe: osim župe sv. Jeronima, tu su još župa bl. A. Stepinca na sjeveru, te župa Presvetog Srca Isusova na jugu Chicaga. U sve sam tri župe imao priliku slaviti nedjeljnu sv. Misu na hrvatskom jeziku. Svakog jutra u 7,30 sati imali smo u sv. Jeronimu sv. Misu na engleskom jeziku. Tamošnji ljudi zaista žive svoju vjeru otvoreno i javno. Ponosni su što su katolici. Neki koji prepoznaju svećenika ili časnu sestru na ulici, imaju potrebu prići im, pozdraviti ih, reći da su također katolici te zatražiti blagoslov ili čak ispovijed.

Imao sam priliku dvaput govoriti na radijskoj postaji za Hrvate, Midwesta; prvi put odmah po svome dolasku u Chicago, jer ih je zanimala situacija s vjerom i vjernicima u Varaždinskoj biskupiji, i drugi put kada sam

se vratio iz Kalifornije. Tada sam govorio o susretu zajednica Kursiljo, koji se održao u gradu Orange a na kojem sam imao čast sudjelovati.

Predivno iskustvo Chicago je po broju stanovnika treći najveći grad u SAD-u. To je lijep grad u kojemu možete susresti ljudi svih nacionalnosti i boje kože. Arhitektura je impozantna (donedavno je Willis Tower bio najveća zgrada na svijetu). Neki su kvartovi opasni, i onamo ne treba ići zbog visoke stope nasilja i kriminala.

Nakon boravka u Chicagu, ukazala mi se prilika putovati po SAD-u, i tako mi se ispunila velika želja. Odlučio sam voziti automobilom do Kalifornije i to glasovitom rutom – Route 66 – koja počinje u Chicagu i završava u Los Angelesu. No o tome nekom drugom prilikom.

Veoma sam zadovoljan svojim boravkom u SAD-u. Neke stvari su kao u filmu, no mnoge nisu. Amerikanci su ljubazan narod; Bog mi je udijelio milost da upoznam mnoge ljude, i proputujem kontinentom bez poteškoća. Vjerujem da će mi ovo iskustvo i spoznaje uvelike pomoći u mom radu u domovini. Ovom prilikom zahvaljujem svima koji su molili za mene dok sam bio odsutan. To mi je zaista mnogo značilo. God bless you.

vlč. Mario Križanac

Velika Gospa u Chicagu nešto je posebno, osobito za goste. To je velik događaj za koji se župljani pripremaju čitavu godinu.

Duhovni program započinje devetnicom, te večernjim sv. Misama i pobožnostima u čast Blažene Djevice Marije. Svaku večer propovijeda drugi svećenik. Na sam blagdan, prijepodne, održa-va se velika procesija koja prolazi kroz nekoliko ulica a zatim se slavi svečana sv. Misa. Te je godine Misu predvodio fra Tomislav Dukić iz Hrvatske katoličke misije u Münchenu.

Ovom se prigodom orga-niziraju razne aktivnosti glazbene, sportske, kulina-rske i druge.

45

Brojčano stanje Hrvata u SAD-u i njihovo doseljavanje Hrvatska dijaspora u SAD-u jedna je od najbrojnijih u svijetu. Na temelju procjena Veleposlanstva Republike Hrvatske i generalnih konzulata RH u SAD-u, hrvatskih katoličkih misija, popisa stanovništva u SAD-u te na temelju procjene same hrvatske zajednice, u SAD-u danas živi oko 1 200 000 Hrvata i njihovih potomaka. Najbrojnije hrvatske zajednice nalaze se u Chicagu i okolici (oko 150 000 osoba hrvatskog podrijetla), St. Louisu (oko 40 000), Detroitu (oko 7 000), San Pedru (oko 35 000), San Joseu (oko 5 000), New Yorku, New Jerseyu i Connecticutu (oko 80 000). SAD ubrajaju se u tradicionalno useljeničku zemlju hrvatskih doseljenika.

Prvi hrvatski doseljenici dolaze u SAD u većim skupinama već u prvoj polovici XIX. stoljeća.

Iseljavanje Hrvata u Ameriku dio je europskih migracijskih procesa prema Novom kontinentu. Među prvim Europljanima u Americi, našli su se i Hrvati. Prema iskazima pojedinih povjesničara, nekoliko je dubrovačkih mornara plovilo na Kolumbovim brodovima. Kolonija u Ebeneezeru, u državi Georgiji, vjerojatno je bila mjesto prvog masovnijeg doseljavanja Hrvata u SAD.

Brojnije iseljavanje iz Hrvatske, tzv. moderna kolonizacija, zapo-čela je u Dalmaciji i Hrvatskom

primorju. U najranijoj fazi iseljavali su se pojedinci, a kasnije manje skupine, i doseljavali u Kaliforniju koja je svojim klimatskim i drugim karakteristikama privlačila ljude iz primorja. Veća koncentracija iseljenika u razdoblju najranijeg useljavanja u Ameriku nastala je uz deltu Mississipija, uz obalu sjevernog dijela Tihog oceana i u gradu New Yorku.

Masovnije iseljavanje iz Hrvatske u SAD započelo je potkraj 19. st. – između 1890. godine i Prvog svjetskog rata. Procjenjuje se da se u tom razdoblju u SAD doselilo 500 000 Hrvata, koji se zapošljavaju u rudnicima ugljena, željezarama, na željeznicama te u izgradnji cestovne mreže.

Prvi svjetski rat prekinuo je masovno iseljavanje Hrvata, ali nakon rata, iseljenički problem se ponovno pojavljuje. Između dva rata, u SAD je doselilo oko 150 000 Hrvata.

Hrvatske udruge i katoličke misije

U SAD-u djeluju mnogobrojne hrvatske institucije, udruge, folklorna i športska društva te brojna zavičajna društva dobrotvornog karaktera.Prve dobrotvorne organizacije utemeljene su 1857. g. u San Franciscu te 1874. g. u New Orleansu. Hrvatski doseljenici okupljali su se u brojnim hrva-tskim dobrotvornim dru-štvima, hrvatskim crkvama i sl. U međuratnom razdoblju, hrvatski doseljenici u SAD-u izgradili su brojne domove i utemeljili pjevačka i tamburaška društva.

Nakon Drugog svjetskog rata, tradiciju hrvatskih doseljeničkih udruga u SAD-u pronose poglavito Hrvatska bratska zajednica i Hrvatska katolička zajednica koje uz sebe vežu i brojna folklorna i športska društva.

Izvor: Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske

HRVATSKO ISELJENIŠTVO U SAD-U„Prvi hrvatski doseljenici dolaze u SAD u većim skupinama već u prvoj polovici XIX. stoljeća.“

„U SAD-u djeluju mnogobrojne

hrvatske institucije,

udruge, folklorna i športska

društva te brojna zavičajna društva

dobrotvornog karaktera.“

46

47

U OŠ Antun Nemčić Gostovinski, nastava vjeronauka započela je u prosincu 1991. godine a ubrzo zatim i u PŠ Reka. Predavač je bio tadašnji župnik, vlč. Kolar. Time je pokrenuta vrijedna, obogaćujuća suradnja između Župe i Škole. U skladu s nakanom da školski vjeronauk bude predmet koji će doprinositi ne samo na vjerskom nego i na sveukupnom, ljudskom i duhovnom planu, ta se suradnja tijekom godina produbljuje i jača. Danas se može govoriti o plodnoj suradnji koja obogaćuje život u mjestu te doprinosi poštovanju, razumijevanju i duhu međusobnog prihvaćanja. O tome svjedoče brojne i raznovrsne aktivnosti koje povezuju Školu i Župu. Mnoge su kontinuirane, i mnoge su povezane s raznim prigodama koje život mjesta čine radosnijim i ljepšim. Danas vlč. Mario Križanac, uz suglasnost roditelja, okuplja naše učenike u brojnim aktivnostima. Evo nekih:

– čitanja na Misi (molitva vjernika...), ministriranje, djevojčice pjevaju u ženskom vokalnom ansamblu i gostuju u susjednim župama;– sudjeluju na druženjima ministranata i druženjima povodom gostovanja časnih sestara, misionara...;– organiziraju sa župnikom susrete mladih mjesta i susjednih župa;– glume u prigodnim programima (jaslice, sv. Nikola...);– sudjeluju na križnom putu;– na početku školske godine, učenici i učitelji sudjeluju na sv. Misi zaziva

Duha Svetoga, a na kraju, na misi zahvale Duhu Svetome;– učenici sudjeluju na pripremama za svete sakramente;– sudjeluju na likovnim kolonijama u Župi (te radove, učenici poklanjaju Crkvi);– učenici sudjeluju u uređivanju okoliša crkve, tako da osim vjerskih sadržaja, uvelike uče i o životu.

Gordana Gazdić-Buhanec, mag.biol.,ravnateljica

ŠKOLE I VJEROUČITELJI NA PODRUČJU ŽUPE

OŠ ANTUN NEMČIĆ GOSTOVINSKI„Danas se može govoriti o plodnoj suradnji koja

obogaćuje život u mjestu te doprinosi poštovanju,

razumijevanju i duhu međusobnog

prihvaćanja.“

Osnovna škola Sokolovac županijska je škola srednje veličine koju trenutačno pohađaju 224 učenika s područja općine Sokolovac. Osim matične škole u samom Sokolovcu, četiri su područne škole: u Velikom Botinovcu, Maloj Mučnoj, Srijemu i u Velikoj Mučnoj. S obzirom na činjenicu da je Sokolovac prostorno najveća općina u Koprivničko-križevačkoj županiji, upisno područje naše škole zahvaća čak tri župe: župu sv. Barbare u Carevdaru, župu sv. Mihaela Arkanđela u Zrinskom Topolovcu te župu Presvetog Trojstva u Reki. Kao škola možemo se pohvaliti izvrsnom suradnjom s lokalnom upravom, svim institucijama na našem području i otvorenošću prema užoj i široj zajednici u kojoj djelujemo. S osobitim zadovoljstvom možemo reći da suradnja sa župom Presvetog Trojstva u Reki iz godine u godinu poprima sve veće značenje i dobiva sve širu dimenziju. Naša se škola uvijek rado odazove pozivu župe Reka na zajedničke projekte a tako i Župa daje značajan doprinos u našim projektima.Velika nam je čast bila u svibnju

2013. godine aktivno sudjelovati u obilježavanju 35. obljetnice osnutka župe Presvetog Trojstva, radionicama koje su okupile dio učenika predmetne nastave i dio učitelja naše škole. Dojmovi učenika i djelatnika bili su izvrsni.Na samom početku svake školske godine, u kapelici Svetog Križa u Sokolovcu, župnik Mario Križanac predvodi Svetu misu sa zazivom Duha Svetoga da bi početak školske godine bio uspješan svim našim učenicima, roditeljima i djelatnicima.Značajan doprinos cijenjeni je župnik Mario dao i u realizaciji školskog projekta U potrazi za znamenitostima općine Sokolovac, koji se provodio posljednje dvije školske godine i rezultirao izdavanjem brošure u kojoj

su prikazane znamenitosti iz različitih područja. Cilj jednog dijela projekta bio je s učenicima istražiti najpoznatije i najvrjednije sakralne objekte na našem području, pri čemu je župnik dao povijesni pregled kapelice sv. Vida u Srijemu, kao važnog sakralnog objekta na području naše općine.Mnoga djeca s područja župe Presvetog Trojstva pohađaju matičnu školu u Sokolovcu, odnosno područnu školu u Velikoj Mučnoj. Škola će i dalje rado sudjelovati u aktivnostima Župe. Zahvalni smo na toj prilici te se nadamo, štoviše sigurni smo, da će prilika za suradnju biti još mnogo.U ime učenika i djelatnika škole, od srca čestitam na izdavanju prvog župnog časopisa.

Saša Korkut,prof., ravnatelj

„Naša se škola uvijek rado odazove pozivu

župe Reka na zajedničke projekte a tako i Župa

daje značajan doprinos u našim projektima.“

OSNOVNA ŠKOLA SOKOLOVAC

Ja sam Anita Fajdetić. Rođena sam 1977. godine u Koprivnici od oca Ivana i majke Zorke. U Koprivnici sam završila osnovnu školu te gimnaziju Fran Galović. Nakon srednjoškolskog obrazovanja, upisala sam teološko-katehetski studij na Katehetskom institutu Katoličkog b o g o s l o v n o g fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.Kao vjeroučiteljica u osnovnoškolskom o b r a z o v a n j u počela sam raditi 2001. godine u OŠ Sokolovac, gdje radim i danas. Katolički vjeronauk predajem učenicima od prvog do osmog razreda u matičnoj te u sljedećim područnim školama: PŠ Srijem, PŠ Mala Mučna i PŠ Velika Mučna. Udana sam za Mladena te živim u Koprivnici.Izuzetno sam zadovoljna i ispunjena u svome radu s učenicima. Odnos kolega i djelatnika škole, te učenika i njihovih roditelja na zavidnoj je razini. Iako je vjeronauk specifičan nastavni predmet, on je u svemu ostalom jednak ostalim predmetima.Najviše me raduje sam nastavni

proces s učenicima, koji je uvijek drugačiji i dinamičan. Vjeronauk ne smije djeci dati samo informacije o vjeri već im treba pružiti ono važnije: formirati njih, djecu ili mlade ljude, u njihovu osobnom odnosu prema Bogu i

svijetu. Vjerski odgoj smatram iznimno važnim, jer najljepše slike koje odrastao čovjek ima o Bogu, počivaju upravo na slikama iz djetinjstva.Za vjeroučitelja je presudno s v j e d o č e n j e , jer bez njega se predavanja mogu pretvoriti u puko

iznošenje informacija, lišeno odnosa prema osobi Isusa Krista, a to može biti kontraproduktivno. U svom se radu često osvjedočim o poruku prof. Ivančića o vjeroučiteljima: „Shvatite da vi nosite Nebo u sebi i da djeca to Nebo očekuju od vas“.Kao vjeroučiteljica, osjećam se privilegirano, usprkos svojim ljudskim slabostima i krhkosti, što mi je u mom pozivu povjereno ono najdragocjenije a to je da odgajam budućnost jednog naroda, djecu, ne samo za zemlju nego i za vječnost.

Vjeroučiteljica Anita Fajdetić

„Vjerski odgoj smatram iznimno

važnim, jer najljepše slike koje odrastao

čovjek ima o Bogu, počivaju upravo

na slikama iz djetinjstva.“

Zovem se Đurđica Šmic. Rođena sam 19. rujna 1984. godine. Živim u malome mjestu Strugi, i pripadam župi svetog Jurja u Svetom Đurđu. Vjeroučiteljica sam u osnovnoj školi Antuna Nemčića Gostovinskog u Koprivnici, te u područnim školama u Reki i Jagnjedovcu.

Posao vjeroučitelja odgovoran je i lijep. Rad s djecom oplemenjuje. Raduje me što djeci mogu govoriti o Isusu, od kojeg mogu naučiti kakvi trebaju biti u životu. Željela bih da moji vjeroučenici u budućnosti budu dobri i pošteni ljudi i istinski vjernici.

„Željela bih da moji vjeroučenici

u budućnosti budu dobri i pošteni ljudi i istinski

vjernici.“

Vjeroučiteljica Đurđica Šmic

Kristov je učenik ne samo dužan čuvati vjeru i od nje živjeti, nego je i ispovijedati, za nju otvoreno svjedočiti i širiti je. Služenje i svjedočenje vjere nužno je za spasenje:“

tko se god prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odeći ću se i ja njega pred svojim Ocem,

koji je na nebesima.“ (Mt 10, 32-33) kkc 81648

UDRUGE I SLIČNO S PODRUČJA ŽUPE

DRUŠTVO ŽENA REKA

UDRUGA ŽENA JAGNJEDOVEC: HRVATSKA RUŽA„Donirale smo crkvi sredstva za izradu božićnih jaslica.

Rado se odazovemo svakom pozivu za pomoć župe Reka.“

Sve vas lijepo pozdravljam našim sloganom, koji bih htjela da živi u svima nama: „Mir, ljubav i sloga“.

Društvo žena Reka udruga je s dugom tradicijom. Naša je zadaća bitna – očuvanje tradicije i kulturne baštine, s ciljem da se sačuva od zaborava uloga žene i majke u domaćinstvu i u društvenom životu.

Tijekom godine sudjelujemo na raznim m a n i f e s t a c i j a m a na području grada, županije i šire. Jedna od manifestacija u našoj župi Presvetog Trojstva izložba je povodom Majčina dana, koja se održava u najljepšem

mjesecu u godini, u svibnju. Tom prigodom pripremamo u župnim prostorijama izložbu ručnih radova i prigodan domjenak za sve župljane. Drago mi je da je ova izložba svake godine sve posjećenija i da svi uživamo u njoj.

Povodom Dana kruha, u mjesecu listopadu, postavile smo prošle godine izložbu plodova jeseni te sve prisutne počastile na prigodan način. Ove je godine u Župi zaživio projekt Živih jaslica. Raduje nas što smo bile dio

događaja, koji je ostao zabilježen na svim portalima.

Nek nam dragi Bog svima podari zdravlje, dobru volju i radost u duši za svaki zajednički novi projekt koji nas čeka, koji će biti na čast svima nama i našoj župnoj zajednici u kojoj živimo.

Kristinka Mikulić, predsjednica

„Ove je godine u Župi zaživio projekt Živih jaslica. Raduje nas što smo bile dio događaja, koji je ostao zabilježen na svim portalima.“

Udruga žena Jagnjedovec osnovana je 1982. godine. Od samoga smo početka veoma aktivne. Sudjelujemo na svim manifestacijama u gradu (Podravski motivi, Renesansa), a prema potrebi i drugdje u županiji. U našem selu provodimo dvije tradicionalne manifestacije: Jagnjedovečku legendu 1642., u suradnji sa Sunčanim selom Jagnjedovec, i Jagnjedovečko kolinje (ove godine po 17. puta), po čemu smo poznate i izvan županije.Također veoma dobro surađujemo sa župom Presvetog Trojstva u Reki. Aktivno smo sudjelovale u događanjima vezanima za 35. godišnjicu Župe; tom smo prilikom počastile djecu koja su sudjelovala u

likovnoj koloniji.Svake godine dočekujemo toplim čajem i kolačima hodočasnike iz brojnih župa koji na Križnom putu prolaze kroz naše selo. Sudjelujemo u radu crkvenog zbora. Donirale smo crkvi sredstva za izradu božićnih

jaslica.Rado se odazovemo svakom pozivu za pomoć župe Reka. Nadamo se daljnjoj uspješnoj zajedničkoj suradnji!

Mirjana Šćetrić, predsjednica

49

NOGOMETNI KLUB REKA Nogometaši NK Reka ponekad idu na sv. Mise. Dobro surađuju sa svojom župom Presvetog Trojstva; sudjelovali smo u malonogometnom turniru koji je naša župa organizirala za svoju 35. obljetnicu. Ponekad odigramo i protiv reprezentacije svećenika. Do sada su uspješniji bili ljudi iz Božje službe.

Marijan Karner, trener

Dobrovoljno vatrogasno društvo Jagnjedovec postoji već 82 godine. U svom dugogodišnjem radu moramo istaknuti kontinuiranu uspješnu suradnju s našom župom Reka i našim dragim župnicima.Veliku zahvalnost dugujemo našem dugogodišnjem vlč. Ivanu Kolaru, dobrom župniku, prijatelju, „velikom čovjeku“ koji je uvijek bio uz nas.Na redovnoj godišnjoj skupštini DVD-a Jagnjedovec godine 2009., vlč. Josip Vidović postao je počasni član našeg Društva, što je potvrdilo daljnju uspješnu suradnju jagnjedovečkih vatrogasaca i naše župe.Pored svog primarnog i ple-menitog cilja, spašavanja lju-dskih života i imovine, jagnjedovečki vatrogasci akti-vno sudjeluju i u vjerskim doga-đanjima u našoj župi.Djeca vatrogasne mladeži ujedno su ministranti u našoj crkvi,

članice i članovi Društva aktivno sudjeluju u radnim akcijama koje organizira naša župa a također prisustvujemo svim manifestacijama Župe. Naši su članovi tako 4. svibnja 2014. godine sudjelovali na proslavi sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca, koja se održala u župnoj crkvi.

Zahvaljujemo našem vlč. Mariju Križancu na dosadašnjoj dobroj suradnji te se nadamo dobroj suradnji i u budućnosti!

Po zagovoru sv. Florijana mučenika, čuvaj nas od požara koji uništava naše materijalno

dobro. Neka nas on štiti od vatre koja želi spaliti čovjekovo duhovno blago. Blagoslovi sve one koji u svojim aktivnostima traže njegovu zaštitu i potporu.

Čuvaj naše vatrogasce i vodi ih da po primjeru sv. Florijana mučenika sve svoje pouzdanje

stavljaju u Tebe i uskrslog Krista, molimo Te.

DVD JAGNJEDOVEC - Vatru gasi, brata spasi!Veliku zahvalnost dugujemo našem dugogodišnjem vlč. Ivanu Kolaru, dobrom župniku, prijatelju, „velikom čovjeku“ koji je uvijek bio uz nas.

Ovom prilikom zahvaljujemo udrugama, društvima i državnim institucijama koji se uključuju u projekte župe Reka: Mjesni odbor Reka, DVD Reka, Udruga žena Reka, Udruga umirovljenika Reka, Udruga bikera Reka, Udruga Roma Reka, Nogometni klub Reka, Izviđači Reka, Udruga žena Jagnjedovec, DVD Jagnjedovec, Udruga žena Domaji, DVD Domaji, Udruga lovaca Velika Mučna, Udruga žena Sokolovac, Udruga sokolovački likovni krug, Udruga žena Miličani...POSEBNA ZAHVALA OPĆINI SOKOLOVAC.

Također hvala svim obrtnicima i poduzetnicima te mnogim fizičkim i pravnim osobama.

50

UDRUGA SOKOLOVAČKI LIKOVNI KRUG

Sokolovački likovni krug mlada je udruga – osnovana je 2012. godine. Od njezinih petnaest članova, mnogi su afirmirani stvaraoci na hrvatskoj likovnoj sceni te su iza njih brojne zajedničke i samostalne izložbe u zemlji i inozemstvu.

Udruga je veoma vezana za župu Presvetog Trojstva Reka već od samog početka djelovanja – prvi put se javno predstavila sudjelovanjem na likovnoj koloniji koju je organizirala župa Presvetog Trojstva povodom 35. obljetnice svoga postojanja. Ta se suradnja nastavila i na prvoj

izložbi članova Sokolovačkog likovnog kruga u novootvorenoj Galeriji u Sokolovcu, gdje je župnik Mario Križanac posvetio galeriju i svojim prisustvom uveličao otvorenje izložbe.

„Udruga je veoma vezana za župu Presvetog Trojstva Reka već od samog početka djelovanja – prvi put se javno predstavila sudjelovanjem na likovnoj koloniji koju je organizirala župa Presvetog Trojstva povodom 35. obljetnice svoga postojanja.“

Zahvaljujemo župi Reka što nam je podrška od samog početka našeg djelovanja, te se veselimo svim budućim zajedničkim suradnjama.

Tomica Grabar, predsjednik

DRUŠTVO ŽENA SOKOLOVAC

Udruga Društvo žena Sokolovac započela je s radom 1976. godine. Te je godine Društvo brojalo 20-ak članica. Danas naša Udruga ima 50-ak aktivnih članica; najstarija

ima osamdeset tri godine (još priprema štrukle), a najmlađa sedamnaest godina.Na naše sastanke i aktivnosti vole dolaziti djeca i unuke naših

„Društvo žena Sokolovac ima mnogo planova za ovu i za naredne godine; radujemo se svakoj daljnjoj suradnji sa župom Presvetog Trojstva“

članica kako bi nam pomagale.Aktivno sudjelujemo u humanitarnim akcijama Crvenog križa, surađujemo s ostalim udrugama na području općine Sokolovac i cijele županije, te na taj način brinemo za očuvanje kulture našeg sokolovačkog kraja.Moram istaknuti da vrlo dobro surađujemo s našim župnikom Marijom Križancem, primjerice rado se odazovemo, i za različita događanja ispečemo kolače.Društvo žena Sokolovac ima mnogo planova za ovu i za naredne godine; radujemo se svakoj daljnjoj suradnji sa župom Presvetog Trojstva, i pomoći u okviru mogućnosti Društva.

Vesna Ištvanović, predsjednica

51

Kumovi postoje samo kod sakramenta krštenja i sakramenta potvrde, dok su na vjenčanju uvijek samo svjedoci. Nije isto biti kum i svjedok. Zato su i uvjeti koje Crkva traži različiti. Ponekad se u međusobnom razgovoru daju nepotpuni odgovori o uvjetima kumstva, što utječe na krivu praksu.

Kumstvo obvezuje više nego prijateljstvo ili pravo Kumstvo nije samo formalnost, nego prava crkvena služba i obveza prema krizmaniku ili kršteniku ali i prema njihovim roditeljima. Kumovi su drugi roditelji, vođe, oni koji daju primjer, učitelji duhovnog života. Kumovi trebaju biti bliski s kumčetom kako bi savjetom a još više primjerom pomogli da nasljeduje i svjedoči

Krista. Biti kum ili kuma nije tek lijepa ceremonija; slikanje, gozba i darivanje. Kumstvo ne završava samim obredom nego tek počinje krštenjem ili potvrdom i traje čitav život. Tako između kuma i kumčeta nastaje religiozna, moralna veza, tj. duhovno srodstvo.

Tko bira kuma? Zakonik kanonskog prava nabraja u uvjetima za dopušteno kumovanje da kumove može birati sam krštenik, ili njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako nema

njih, župnik ili krstitelj. Kum treba biti prikladan i treba imati nakanu vršiti tu službu. Ako sami roditelji nisu u mogućnosti izabrati kuma, može sama zajednica naznačiti osobe koje su pripravne i sposobne za tu službu. Bilo bi dobro da se kumovi ne biraju po materijalnom statusu, jer je često puta nemoguće naći „dobro stojeće kumove“ a da imaju sve uvjete koje Crkva traži. Bilo bi dobro da kumovi ne stanuju u udaljenom gradu ili državi tako da mogu pomoći i biti uz svoje kumče i fizičkom blizinom. Kršćanska zajednica treba odgajati roditelje djece da izabiru kumove koji su ugledni članovi zajednice vjernika, a ne izabrati svojem djetetu osobe koje će kupiti veliki dar, i/li one prema kojima imaju rodbinsku ili neku drugu obvezu.

Kumovi su drugi roditelji, vođe, oni koji daju primjer, učitelji duhovnog života.

TKO MOŽE KUMOVATI NA KRŠTENJU I KRIZMI?

Kumove može birati sam krštenik, ili njegovi

roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako nema njih, župnik ili

krstitelj.52

Koje dobi treba biti kum? U Rimskom obredniku stoji da kum mora biti „dovoljno zreo“ za vršenje te dužnosti. Zakonik kanonskog prava propisuje da kum treba navršiti šesnaestu godinu života, osim ako mjesni biskup odredi drukčije. Možda bi bilo dobro da kum ne bude mnogo mlađi a ni mnogo stariji od potvrđenika jer će se tako radije i češće sastajati

i bolje se razumjeti. Bolje je da kumovi ne budu bliža rodbina ili netko od pretpostavljenih, kako bi bilo lakše uspostaviti odnos s više povjerenja i iskrenosti.

Tko ne može biti kum? Kum ne može biti onaj tko je isključen iz Katoličke crkve, javni grešnici i oni koji u tom teškom grijehu tvrdokorno ustraju. Ne mogu biti kumovi ni oni koji su sklopili samo građansku ženidbu ili oni koji su se rastali pa ponovno građanski vjenčali ili žive zajedno ili oni koji javno šire i propagiraju materijalističke bezbožničke ideologije. Kumovi

ne mogu biti one osobe koje su tražile ispis iz matice krštenih i koje se javno odriču katoličke vjere ili pripadnosti Katoličkoj crkvi. Ne

mogu to biti ni oni koji su udareni nekom kanonskom kaznom, npr. kaznom izopćenja. Službu kuma ne mogu preuzeti otac i majka krštenika ni ženidbeni drug. Ono što se traži za kuma jest da je katolik, potvrđen i već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom.

Tko sve može kumovati na potvrdi? Za službu kuma na potvrdi vrijede svi gore spomenuti uvjeti, štoviše preporučuje se da kum na potvrdi, ako je moguće, bude isti onaj koji je tu službu preuzeo već na krštenju. No, može ju preuzeti i druga osoba koja ispunjava uvjete za kumovanje. U nekim je slučajevima bolje izabrati drugog kuma ili kumu (npr. ako krsni

kum ne vrši službu na koju se obvezao), a u nekim slučajevima to treba učiniti (npr. ako je krsni kum pokojan ili živi sablažnjivim životom). Potvrđenik danas više ne mora imati jednog kuma, ili kumu istog spola, a također kum na krizmi može biti i ženidbeni drug.

Mogu li pravoslavni biti kumovi na krštenju ili krizmi katolika? „Pravoslavni mogu, pod točno određenim uvjetima, biti kum ili kuma uz katoličkoga kuma.“ Direktorij za primjenu načela i normi o ekumenizmu iz 1993. godine (prijevod: Zagreb 1994. g.), koji vrijedi za cijelu Katoličku crkvu, jasan je: on izričito dopušta da nekatolici istočnih Crkava (pravoslavni) mogu biti pravi kumovi, a ne samo jednostavno svjedoci. Doslovno piše:

Treba odgajati roditelje djece da izabiru kumove

koji su ugledni članovi zajednice vjernika, a ne izabrati svojem djetetu

osobe koje će kupiti veliki dar.

Kum ne može biti onaj tko je isključen

iz Katoličke crkve, javni grešnici i oni koji u tom teškom

grijehu tvrdokorno ustraju... ili oni koji

javno šire i propagiraju materijalističke

bezbožničke ideologije...

Preporučuje se da kum na potvrdi, ako je moguće, bude isti onaj

koji je tu službu preuzeo već na krštenju...kum ne mora biti istog spola, a

kum na krizmi može biti i ženidbeni drug.

„Zbog tijesnog zajedništva koje postoji između

Katoličke crkve i istočnih pravoslavnih Crkava,

slobodno je, iz opravdanih razloga, dopustiti da istočni vjernik zajedno s katoličkim

kumom (ili katoličkom kumom) kumuje pri krštenju katoličkog djeteta ili odrasle

osobe, pod uvjetom da je dovoljno osiguran katolički

odgoj krštenika i da je taj kum prikladna osoba.

Katoliku, ako je na to pozvan, nije zabranjeno kumovati na krštenju koje se vrši u istočnoj pravoslavnoj Crkvi. U tom slučaju, skrb za kršćanski odgoj spada u prvom redu na kuma (ili kumu) koji je član Crkve u kojoj je dijete kršteno (br. 98).“ Jasno je da vjernik nekatoličke istočne Crkve (pravoslavac) pri tome mora imati sve one uvjete koje smo prethodno naveli da bi mogao kumovati, dok članovi ostalih Crkava ili crkvenih zajednica (npr. protestanti) ne mogu kumovati, te mogu biti samo svjedoci. Dakako da se traži da kandidat za kuma isto tako „nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom“, a kumovati ne mogu, na primjer „otac ili majka krštenika“.

Zaključak Krštenik i danas po najstarijem običaju Crkve ako je moguće, treba imati jednoga kuma ili jednu kumu koji imaju uvjete od Crkve propisane, da bi mogli pomagati odraslome u pristupu u kršćanstvo, a dijete zajedno s roditeljima predstaviti za krštenje. Kumovi trebaju nastojati da krštenik provodi kršćanski život i da izvršava kršćanske obveze. Krizmani kumovi trebaju se brinuti da se potvrđenik ponaša kao Kristov svjedok i da vrši obveze povezane sa sakramentom potvrde. Obaviti ili živjeti sakramente?!

Priredio: vlč. Mario Križanac53

Papin primat Nakon što je kršćanstvo, reskriptom cara Konstantina 313. godine dobilo slobodu, nastupilo je novo doba. Razvila su se četiri velika kršćanska središta, tzv. patrijarhata – tri na Istoku: Jeruzalem, Antiohija, Aleksandrija, i jedan na zapadu: Rim. Rim je oduvijek uživao najveći ugled među svim Crkvama jer je živjela svijest da je Rim svojom prisutnošću posebno počastio sv. Petar – prvi poglavar Crkve, a poslije njega i najveći apostol naroda – sv. Pavao. To

je i mjesto njihova mučeništva i njihovih grobova. Podjelom Rimskog Carstva (395. godine) na Istok i Zapad, papina služba ne gubi na značaju jer nije politički ustanovljena. Stari su istočni patrijarhati tijekom vremena pomalo gubili na značaju, dok je uloga patrijarhata sa centrom u Carigradu pomalo rasla, posebno kroz različite borbe protiv krivovjerja, a i kroz različite političke probleme. Nakon

propasti Zapadnog Rimskog Carstva i osvajanja Rima od barbara, sjedište Rimskog Carstva postaje Konstantinopol (Carigrad) gdje stoluje i rimski car. Car svoju prijestolnicu polako čini jednim od središta Crkve te postavlja u njemu patrijarha (iako Carigrad nikada prije nije bio patrijarhat!). Nestankom Zapadnog Rimskog Carstva, uloga pape se znatno povećala jer je sada bio manje ovisan o carskom političkom utjecaju (nakon što je u Rimu nestalo carske prisutnosti). Paralelno s tim, uz carsku se političku vlast sve više povezivala uloga carigradskog patrijarha. Kalcedonski sabor (451. g.) izjednačuje papu sa carigradskim patrijarhom uz obrazloženje da je Carigrad glavni grad Carstva i da ima senat (u smislu da on sada preuzima političku ulogu Rima)! Tako vidimo da su pokušaji da se zaniječe papino prvenstvo politički, a ne teološki motivirani (jedini razlog je bio taj što je Carigrad novi glavni grad Carstva kao da papina služba ovisi o tome stoluje li u glavnom gradu ili ne!).

Korištenje beskvasnog kruha u euharistiji Kršćani na Istoku slavili su euharistiju kvasnim kruhom da bi se razlikovali od Židova koji su Pashu i dalje blagovali s

beskvasnim kruhom, iako znamo da je Isus na Posljednjoj večeri zasigurno blagovao i u svoje

Tijelo pretvorio beskvasni kruh. Na Zapadu se kršćani nisu toliko osjećali ugroženi od Židova pa su zadržali Isusovu praksu korištenja beskvasnog kruha. Ipak, vjera Istoka i Zapada ostala je ista: bio kruh kvasni ili beskvasni, on je stvarno Isusovo tijelo. Ta vjera zajednička nam je i danas (i pravoslavni imaju sakrament euharistije!). Isus je slavio Pashu beskvasnim kruhom što je povijesno i činjenično sigurno.

Filioque

U Nicejsko-carigradskom vjero-vanju, Zapadna crkva moli o Duhu Svetom: „Koji izlazi od Oca i Sina“ (lat. Filioque znači: i Sina). Istočna crkva reći će: „Koji izlazi od Oca“. Zapadna je crkva, zbog različite filozofske terminologije,

KATOLIČKA I PRAVOSLAVNA CRKVA što nam je

zajedničko, a što nas razdvaja?

„Jedino što katolička Crkva želi i ja kao Rimski biskup tražim… zajedništvo je s pravoslavnim Crkvama“ – papa Franjo

Rim je oduvijek uživao najveći

ugled među svim Crkvama jer je

živjela svijest da je Rim svojom

prisutnošću posebno počastio sv. Petar – prvi poglavar Crkve

Znamo da je Isus na Posljednjoj večeri zasigurno blagovao i u svoje Tijelo pretvorio

beskvasni kruh

„Koji izlazi od Oca i Sina“ (lat. Filioque

znači: i Sina)

54

željela dodatno objasniti kako je Duh Sveti Očev i Isusov Duh što naravno vjeruje i Istočna crkva. Istočna je crkva optužila Zapadnu da je odstupila od pravovjerja ubacivanjem ovog dodatka (Filioque), no sve je rezultat nerazumijevanja filozofskih izraza Istoka i Zapada.

Celibat Istočna je crkva prigovorila, i danas prigovara, Zapadnoj crkvi što za svećenike postavlja samo neoženjene muškarce. To je disciplinska odredba Crkve, ali ima biblijsko utemeljenje, npr. kod Luke (18,29 i dalje): „Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega, a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni“. Zato smatramo da Crkva ima pravo postavljati

uvjete za svoje službenike i da je imala ozbiljne razloge za uvođenje obvezatnog celibata za svećenike. Unatoč prigovorima na račun celibata, Istočna crkva visoko cijeni celibat koji je kod njih rezerviran za redovnike (monahe). Oni su, zbog svoga beženstva, i danas smatrani „višim klerom“ za razliku od „običnih“, oženjenih svećenika. Koliko je celibat na cijeni u Istočnoj crkvi, govori i činjenica da biskupi (episkopi) mogu biti samo neoženjeni svećenici!

Izbacivanje poklika Aleluja u korizmi i došašću Ovo možemo nazvati doista sporednim i smiješnim prigovorom jer se radi o crkvenim tradicijama koje nemaju nikakva utjecaja na vjeru. Zapadna crkva izbacuje uskrsni poklik Aleluja u pokorničkim vremenima koja su

obilježena pokorom, kajanjem, ozbiljnošću itd. pa stoga veselim usklicima nema mjesta. Istočna crkva smatra da je vjera u Isusovo uskrsnuće trajno prisutna u Crkvi (pa i u pokorničkim vremenima) i stoga radosni uskrsni poklik Aleluja mora odzvanjati tijekom cijele godine.

Nauk o čistilištu Istočna crkva nema formuliran nauk o čistilištu kao što je ima Zapadna. Ipak, obje vjeruju da se molitvom može izmoliti Božje milosrđe i oproštenje grijeha za one koji su preminuli. Naime, i Pravoslavna crkva moli za svoje pokojne, prikazuje za njih

euharistiju i time pokazuje da vjeruje u međustanje nakon smrti, tj. u stanje u kojem preminuli čovjek još nije „zreo“ za vječnu sreću, ali je prema njoj usmjeren i jednom će je doživjeti. Upravo to je nauk Zapadne crkve o čistilištu. Svojom praksom Istočna crkva, unatoč prigovorima, pokazuje istu vjeru.

Bezgrešno začeće i uznesenje Blažene Djevice Marije U novije vrijeme, jedan od prigovora su i ove dvije dogme koje je papa proglasio mnogo stoljeća nakon našeg raskola. Upravo Pravoslavna crkva izuzetno štuje Mariju, obraća joj se s velikom ljubavlju i poštovanjem.

Ona je za njih, kao i za nas, čista od svakog grijeha, posvećena, najsvetija među ženama, i nakon

zemaljskog života uživa slavu svoga Sina. Oni joj se obraćaju kao kraljici („vladarici“), majci Crkve, čak slave blagdan Velike Gospe (Marijina uznesenja na nebo) pa stoga u praksi izražavaju upravo ono što ističu ove dvije katoličke dogme!

Konačni raskol 1054. godine Privremenih raskola između Istoka i Zapada bilo je i u prijašnjim stoljećima, od kojih je najpoznatiji onaj 867. godine. Papa Nikola I. odbio je priznati patrijarha Focija koji je na tu službu došao nakon što je s nje silom skinut njegov prethodnik Ignacije. Bijesan zbog toga, Focije je papu Nikolu izopćio iz Crkve. Kasnije je taj sukob izglađen, no tragovi su ostali.Papa Leon IX. poslao je izaslanstvo u Carigrad. No pregovori od početka nisu išli dobrim smjerom, obje strane bile su tvrdoglave i uznosite. Revoltiran svojim neuspjehom i proračunatošću patrijarha Cerularija, vođa papinske delegacije, kardinal Humberto da Silva Candida, posve neoprezno i nepromišljeno, napisao je pismo izopćenja i postavio ga na oltar patrijarhove katedrale. Nekoliko dana kasnije, Grčka je crkva izopćila kardinala Humberta. Dogodilo se to 16. srpnja 1054. Tako je raskol postao definitivan i traje do danas. Još se jednom pokušalo postići sjedinjenje, u vrijeme opasnosti od najezde islama, no pokušaj je brzo

Istočna crkva visoko cijeni celibat koji je

kod njih rezerviran za redovnike (monahe)

Zapadna crkva izbacuje uskrsni

poklik Aleluja u pokorničkim

vremenima koja su obilježena pokorom,

kajanjem, ozbiljnošću...

Pravoslavna crkva moli za svoje pokojne,

prikazuje za njih euharistiju...upravo to je nauk Zapadne

crkve o čistilištu.

Pravoslavna crkva izuzetno štuje

Mariju...pa stoga u praksi izražavaju

upravo ono što ističu dvije katoličke dogme:

Bezgrešno začeće i uznesenje Blažene

Djevice Marije!

55

Koliko sam toga mogla mimoićiU svojoj životnoj priči!

Mnogo je toga što zaboraviti bih htjelaA zaboraviti mi pomaže hostija bijela.

Od kada sam srela BogaKako spava pokraj srca moga,

Znam da više nikada neću biti gladna Ni žedna – ljubavi Božje.

Jest ću i piti kad god budem htjelaA dušu i tijelo ozdravit će mi hostija bijela.

propao. Zapadna crkva zadržala je naziv katolička (grč. katholikos, što znači sveopći), a Istočna crkva prozvala se ortodoksnom, tj. pravoslavnom (grč. ortodoksos znači pravovjeran) želeći time dati do znanja da Zapadna crkva

nije pravovjerna! Raskol iz 1054. godine produbili su križarski ratovi, u kojima su križarski vojnici, osvojivši Carigrad, pokazali veliko divljaštvo u vrijeme tzv. Latinskog carstva u Carigradu (1204. – 1261. g.). Do

križarskih ratova, netrpeljivost prema Zapadnoj (Katoličkoj) crkvi gajila je više hijerarhija a sada se ta netrpeljivost prenijela i na običan puk Istoka. Pokušaji da se ove dvije Crkve ponovno ujedine nisu uspjeli. No, dijelovi Istočne crkve u narednim su stoljećima ipak uspijevali uspostaviti jedinstvo s Rimskom crkvom. Tako je, između ostalog, nastala i Grkokatolička crkva u Ukrajini čiji su članovi (Rusini i Ukrajinci) naselili i naše krajeve i svoju biskupiju imaju u Križevcima.

Što nam je zajedničko? Možemo slobodno reći da je vjera Katoličke i Pravoslavne crkve istovjetna. Pravovjerje je definirano na prvih osam Sabora koje priznaju i Katolička i Pravoslavna crkva. Sabori: Prvi nicejski (325. g.), Prvi carigradski (381. g.), Efeški (431. g.), Kalcedonski (451. g.), Drugi carigradski (553. g.), Treći carigradski (681. g.), Drugi nicejski (787. g.) i Četvrti carigradski (870. g.) Sve što piše u Bibliji i što su definirali ovi

zajednički Sabori, zajednička je vjera Katoličke i Pravoslavne crkve. Obje Crkve imaju svih sedam svetih sakramenata, apostolsko nasljedstvo biskupa, štuju svece na čelu s Blaženom Djevicom Marijom, štuju svete slike, imaju sličnosti u liturgiji, zajedničke crkvene oce, mnoštvo zajedničkih svetaca itd.

Što je različito?Naše međusobne razlike ne temelje se toliko na vjeri ili shvaćanju Božje riječi, nego na različitim tradicijama Istoka i Zapada, na različitim običajima i narodnim predajama. Razlike možemo uočiti u vanjštini i to su u biti jedine razlike: različiti obredi, različita odjeća svećenika i izgled crkava, različiti umjetnički načini prikazivanja svetaca, neobavezan celibat za pravoslavne svećenike (redovnici i redovnice su u obje Crkve u celibatu!), različiti kalendari i blagdani, pravoslavni štuju samo slike, a katolici slike i kipove.

Dogodilo se to 16. srpnja 1054. Tako

je raskol postao definitivan i traje do danas. Još se jednom

pokušalo postići sjedinjenje, u vrijeme opasnosti od najezde islama, no pokušaj je

brzo propao.

Molitva:Smiluj mi se, Isuse,Jer bez svete hostije

Gladna sam i žedna ljubavi tvoje i Majčine,A duša i tijelo mi boluje

I zato sam sretna i zahvalnaKad te na svetoj euharistiji blagujem! Amen!

Mirjana Habajec, Reka

HOSTIJA

56

IZNIKLO SJEMEOko mene bijaše mnoštvo

A ja bijah sam, lutahA u dusi pustinja,

bezvodna... pusta...jedno sjeme sjećanja osta

na riječi koje primihpremalo da iznikne cvijetšto ljubavlju sav miriše.

u meni bijaše Ledšto planinske vrhunce krasi

I ne bijaše suncada sjeme ono spasi

iznenada, niotkud, lahor, blagdušu Mi prekri

I otopi led sa srcada cvijet može rasti

bijaše To Duh Svetišto Isusove stavlja riječi

u srce puno tugeSad radost može teći

I više nisam SamI više nema boli

u srcu nosim Bogakoji me silno voli

I.L.

57

Golgota, središnje mjesto kršćanstva. Tu čovjek pomiren sa svojm bogom. Tu se odigrala najveća drama i tragedija čovječanstva. Bog je poslao na zemlju svoju Riječ. Nešto veličanstveno i nemjerljivo, biolo je sakriveno u tijelu maloga djeteta. Božji sin, vječna Očeva riječ, uzima na sebe po Mariji, ljudsku narav i postaje Sin čovječji. Donio je ljudima radosnu vijest: Bog nas toliko ljubi da je dao svoga Sina da se spasimo po njemu! Svaki trenutak Isusova života na zemlji bio je izričaj ljubavi Oca nebeskoga prema nama. Govorio je da Otac zna sve naše slabosti, grijehe i mane ali nas usprkos tome neizmjerno ljubi. Hoće samo da prihvatimo njegovu ljubav( Isusa) u svoja srca i živimo po njemu. Međutim, kako ni sada, tko ni onda, čovjek nije povjerovao svome Bogu. Nakon svih dobrih djela i primjera koje nam je dao,

Isus nam daje i najveći dokaz svoje ljubavi-daje svoj život umjesto nas. Da, tamo prije dvije tisuće godina, Isus nije umro za nekoga za koga nisi čuo. Umro je za tebe da ti po njegovj žrtvi imaš život vječni! Bila je to okrutna smrt na križu kojoj je prethodilo napuštanje najbližih prijatelja, nepravedna osuda te grozno mučrnje i vrijeđanje onih koje je ljubio. Vratimo se Golgoti i križu. Zapravo su tamo bila tri križa. Isus između dva razbojnika. Nahuškana svjetina viće ispod križa i vređa ga. Dovikuje mu da ako je spasitelj neka spasi sam sebe. Marija, Ivan i par najvjernijh žena koje nisu pobjegle, plaču. Trojica vise na križu. Dvojica krivih i jedan nevin. Jedan Ga vrijeđa zajedno sa svjetinom a drugi se prikljanja Mariji i Ivanu i moli Isusa da ga se sjeti u njegovu Kraljevstvu. Ovaj dobiva obečanje da će još danas biti s njim u raju.

Svi smo sagriješili i svima nam je potrebno opravdanje, kaže sv. Pavao, zato su ova dvojica razbojnika slika nas u odnosu sa Bogom. Jedan je u Isusu prepoznao Onoga koji oduzima grijehe i primio spasenje. Drugi je u Isusu prepoznao krivca svojih muka i psovao ga. Na žalost, sam je izabrao svoju sudbinu. Nije ga u mržnji pokolebalo ni svjedočanstvo drugog razbojnika koji je primio mir u srce. I ja i ti sami biramo svoju vječnu sudbinu, poput ove raspete dvojice, zapravo trojice. Jer Isus sam iz ljubavi neizmjerne uzima osudu križa na sebe- za nas. Ali o toj ljubavi treba mnogo više prostora da se zapiše. Ako ta zanima, opisana je u knjizi Biblije u Novome Zavjetu. Kako da znaš kojem si razbojniku bliži? Sjeti se današnjeg dana... Jeli na tvojim usnama danas bila moli-tva ili psovka? ..Jer usta govore ono čega je srce prepuno... Još nije ka-sno da pogledaš prema Isusu i da se pomiriš. On ti obečaje radost ci-jelog neba ako mu se vratiš. Želi da već sada budeš sretan, da se odre-kneš uvjerenja da je sve prolazno i loše(naravno osim tebe) i da mu se vratiš kako bi te mogao učiniti sret-nim. Crkva je tvoj drugi dom u koji dolaze tvoja braća i sestre, nesavr-šeni kao i ti. Zato nemoj kroz njih gledati ono što ti Bog želi dati. Ti si jedinstven u njegovim u očima on te beskrajno ljubi. I ne zaboravi, vrata tvoga doma (crkve) su uvjek otvorena za tebe -

DOBRO DOŠAO! DOBRO DOŠLA!

“Umro je za tebe da ti po

njegovoj žrtvi imaš život

vječni!”

GOLGOTA

I.L.

58

Ove godine najveći kršćanski blagdan Uskrs vjernici širom svijeta slave u kontekstu globalne ekonomske krize. Iz svakodnevnih razgovora sa ljudima različitih životnih priča, uvjerenja i pozadina zaključujem da postoji jedan zajednički nazivnik pod kojim se susreću njihova trenutačna razmišljanja i stavovi. Taj je zajednički nazivnik nesigurnost u sutra. Malo je tko više siguran u ono što zna, jer izgleda da je i znanje relativno i promjenjivo, te nema više vrijednost u sebi i svojoj istinitosti. Stoga ono i nije neka sigurnost jer sutra to što sam do sada naučio možda neće vrijediti. Svakako da ovdje ponajprije ne mislim na različita tehnička znanja koja uvijek vrijede, poput kuhanja ili popravljanja motora ili nekog drugog praktičnog umijeća, već mislim na ona kud i kamo važnija znanja o mudrosti života. Kako živjeti, kako ljubiti, opraštati ili prihvatiti neuspjeh, oblikovati svoju mladost i stvoriti ili živjeti obitelj, kako odgojiti svoje dijete? To su znanja koja suvremeni svijet u kojem živimo svakodnevno preispituje i kao da se radi o nekim trendovima stalno redefinira. Danas izgleda da nije toliko bitno znati i usvojiti neku trajnu životnu mudrost, već je bitno trajno biti spretan usvojiti i prilagoditi se onom trendovskom znanju koje društvo nalaže i propagira. Uzmimo kao primjer pitanja o obitelji i o početku ljudskog života. Ljudi koji su odrasli u (kršćanskom) ozračju u kojem je svetost obitelji i ljudskog života bila neupitna nerijetko se

nalaze u velikoj dilemi. Pred pitanjem istine upadaju u nesigurnost jer primjećuju da opća kriza svijesti i zajedništva o temeljnim stvarima ljudskog bića i društva, utječe i na njih te ili postepeno mijenjaju svoje stavove ili bježe u nezainteresiranost pod isprikom„mene se to ne tiče“.

Nesigurnost zahvaća i stečeni imetak. Novac i materijalna dobra pokazuju se sve češće ne dovoljnima kako bi čovjeku donijeli dovoljnu količinu sigurnosti u sutra. Novac se sve teže zarađuje i često ga nema dovoljno za dostojanstven život, a kada je zarađen plod je velikih odricanja koja nisu bez posljedica na drugim područjima poput obitelji ili zdravlja. To onda otvara pitanje da li se zapravo isplati truditi za dobro svoje i bližnjih.

No dobro, pitate se, kakve sve ovo ima veze sa svetkovinom Uskrsnuća Gospodinova koju kao kršćani radosno slavimo? U valu nesigurnosti koja pogađa svijet i čovjeka, u ozračju straha i grča, zatvorenosti i sumnjičavosti,

pesimizma i razočaranja, postoji jedna dobra vijest. Isusovog tijela nema u grubu! On je uskrsnuo i otišao iz groba. Učenici ga ne pronalaze.

Jednostavno ga nema. Površnim razmišljanjem ova nas činjenica ne pogađa previše, ali tomu je kriva naša bezdušnost a ne stvarnost uskrsnuća Isusa Krista. Naš je problem što smo toliko već naviknuti na riječ uskrsnuti da nam izmiče njegova novost i dubina. Svladati smrt znači svladati svaki strah i svaku nesigurnost. Vjerovati u Uskrslog Krista znači vjerovati u njegovu poruku, u njegovo Evanđelje, u istinitost njegovih riječi i nauke. A njegova poruka je poruka ljubavi i istine koja daje sigurnost. Prazan grob ne govori samo o Kristu kojega u njemu više nema, već i o nama koji vjerujemo da i mi možemo uskrsnuti iz naših grobova straha, nesigurnosti i vječite proračunatosti koja ograničava naše talente. Sve što smo u životu stekli, svaku mudrost i znanje koje smo stekli pod svjetlom i blagoslovom Isusa Krista nije uzaludno i besplodno, makar se ponekad čini da vodi u propast. Ne zaboravimo da uskrsnom jutro prethodi neizvjesnost i privid Isusovog neuspjeha na križu i grobne tišine.

Vlč. Borna Puškarić, Toronto

USKRS U VALU NESIGURNOSTI

„Danas izgleda da nije toliko bitno znati i usvojiti neku trajnu životnu mudrost, već je bitno trajno biti spretan usvojiti i prilagoditi se onom trendovskom znanju koje društvo nalaže i propagira.“

„Postoji jedna dobra vijest. Isusovog tijela nema u grubu! On je uskrsnuo i

otišao iz groba. Učenici ga ne pronalaze. Jednostavno

ga nema.“

I.L.

59

Ivan Kolar rođen je 10. studenoga 1948. godine od oca Ivana i majke Katarine, rođ. Poljak. Odrastao je u malom podravskom mjestu Herešinu, u toplom ozračju obiteljskog doma koje je njegovalo vjeru i molitvu. Nakon pučke škole, 1964. je godine ušao u dječačko sjemenište na Šalati u Zagrebu. Za svećenika ga je zaredio zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić na Petrovo 1974. godine. Kao kapelan službovao je tri godine u Oroslavju, a zatim u župi sv. Nikole u Koprivnici.

Dekretom zagrebačkog nadbi-skupa, blagopokojnog Franje Kuharića od 4. studenog 1978. godine, utemeljuje se nova župa na području grada Koprivnice – župa Presvetog Trojstva u mjestu Reka. Prema dekretu, za prvog se župnika imenuje vlč. Ivan Kolar. Događaje te 2002. godine opisao je sam pokojnik: „Kada sam došao, nismo imali ništa i bilo je teško stvoriti sve ovo što župa Reka ima danas. Nije bilo smještaja; htjeli smo kupiti kuću od mještanina, ali nismo se mogli dogovoriti oko pojedinosti pa smo sagradili današnji farof. Hvala Bogu da su ljudi bilo tako susretljivi i pomogli prilikom gradnje i svega

ostalog što se moralo napraviti...” (Iz intervjua u Podravskom listu 2002. godine). Pokojni župnik navodi kako mu je pomogla i Zagrebačka nadbiskupija, ali još ga je više radovala spremnost samih župljana koji su pomogli novom župniku da započne s radom i djelovanjem u njihovoj sredini. Pokojni Ivan je uz gradnju koja je svoj vrhunac dosegla 1982. godine, kada kardinal Kuharić obavlja blagoslov, radio i na duhovnoj izgradnji svoje župe. Posebno su ga radovala slavlja prve pričesti i krizme; hodočašća Majci Božjoj Bistričkoj i Trsatskoj; proslava glavnog župnog blagdana, Presvetog Trojstva, kao i ostalih proštenja, bilo u samoj župnoj crkvi, bilo u filijalama gdje je nastavio s proštenjima koja su se slavila još od kada je Župa pripadala župi sv. Nikole. Samozatajno, župnik Ivan krajem osamdesetih te krajem devedesetih nastavlja s obnovom župne crkve (uvedena je elektrifikacija zvona; krajem devedesetih je obnovljeno krovište itd.).

Kako stoji u župnoj spomenici 8. siječnja 2006., vlč. Ivan se razbolio; pretrpio je moždani

udar. Bolest se nije povlačila, iako je te godine nakon povratka iz bolnice još vodio vjernike na hodočašće u Mariju Bistricu i na Trsat. Za blagoslov kuća i velike blagdane uskaču susjedni župnici. U teškom zdravstvenom stanju, još jednom odlazi u bolnicu, a koncem kolovoza 2007. dekretom se biskupa privremeno umirovljuje do oporavka. Nakon odlaska u rodni Herešin, zdravstveno mu se stanje samo prividno smirilo da bi na kraju, zbog sve lošijeg stanja, prihvatio smještaj u svećeničkom domu u Varaždinu. Koliko je narod Božji volio vlč. Ivana, najbolje pokazuje proslava Presvetog Trojstva godine 2008. kada su se župljani iz svih dijelova i mjesta župe Reka svečano oprostili od njega želeći mu sve najbolje i duge godine u mirovini.

Misu zadušnicu i sprovodne obrede predvodio je varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak u zajedništvu s 40-ak svećenika.

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, i svjetlost vječna

svjetlila mu!

Sprovodni govor vlč. Josipa Vidovića

IN MEMORIAM: vlč. Ivan Kolar (1948. – 2010.)

Preminuo je u srijedu 1. rujna 2010. nakon duge i teške bolesti u 62. god.

života i 37. godini svećeništva.

60

“Teška je borba sada iza tebe...” Toga su se dana u svima nama ispreplitale misli koje smo ti željeli izreći, riječi koje ti nismo uspjeli izgovoriti. U našem zboru, od naše prve probe, bila si naše svjetlo; uvijek si bila spremna pomoći, radovala si se s nama svakoj naučenoj pjesmi. Predstavljala si toplinu i plemenitost. Rado si sudjelovala na duhovnim obnovama, htjela si čuti Božju Riječ, rado si čitala i

Dragi Nikola, u ime Župnog pastoralnog vijeća župe Presvetog Trojstva Reka čiji si bio član u dva mandata, želimo ti od srca zahvaliti za tvoje nesebično zalaganje u Župi. Rado si se odazivao župnim aktivnostima kako onim duhovnim, tako i materijalnim. Mnogo si puta bio s nama na sv.Misama, dolazio si na župna klanjanja i duhovne obnove. Vidjeli smo te često u crkvi kako skrušeno klečiš i moliš Boga, vjerojatno za svoju obitelj, za svoju ženu, svoje četvero djece, za našu župu i potrebe u svijetu.

Nije bilo radne akcije na koju se nisi odazvao ukoliko ti je vrijeme to dopuštalo. Svojim

si majstorskim znanjem i građevinskim umijećem uvelike doprinio obnovi župne crkve, župne dvorane i okoliša.

Najviše tvojom zaslugom obnovljena je kapelica svetoga Vida ovdje u Srijemu, najviše tvojim zalaganjem imamo ovu nadstrešnicu pod kojom se sada nalazimo... Toliko ti je bilo stalo da ovo groblje na kojem ćeš biti pokopan bude uređeno i čisto. Kao da si znao da se bliži dan tvog odlaska k Ocu u vječnost.

Dragi Nikola,tvojim odlaskom, ova sela:Srijem, Miličani i Mala Branjska, teško će pronaći adekvatnu zamjenu u brizi za crkvena dobra.

išla na križne puteve. Pomagala si uređenju župe sa svojim Renatom.Ni onda kada ti je bilo najteže, nije nestalo osmijeha s tvoga lica; nisi se predavala... Nikad... Što još reći o tebi, naša mila, kad se o tebi sve zna...

Isus je umro govoreći: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj“. Znamo i vjerujemo da smrt nema

posljednju riječ. Ona nije kraj. Vjerujemo u nebo. U život poslije života, vjerujemo u vječnost! Vjera nam kaže: „Tvojim se vjernima, Gospodine, život ne oduzima, nego mijenja“. Suzama koje su na posljednjem oproštaju s tobom tekle niz naša lica, ispratili smo tvoju dušu onamo gdje ćemo se s tobom, draga Vesna, jednom ponovno sresti.

Želimo još samo reći: Mi smo voljeli tebe i ti si voljela nas. Posebni ljudi žive u našim srcima i kad nisu više ovdje – tako ćeš i ti uvijek imati u našima posebno mjesto.

Počivaj u miru.

Sprovodni govor zbora župe Reka

In memoriam: Vesna Drakšić (1971. – 2014.)

Prošle godine u travnju oprostili smo se od naše

drage Vesne.

Bio si pravedan i pošten. Upravo nepravda te je izjedala u tvome poslovnom životu i možda pridonijela tvom ranijem odlasku. No Isus je rekao:„Blago gladnima i žednima pravednosti,oni će se nasiti“. Ti ovdje na zemlji nisi stigao doživjeti zadovoljenje pravednosti, ali vjerujemo da ćeš to moći u vječnosti.

Stoga se, dragi Nikola, uvjereni da ćemo te opet vidjeti u vječnosti o uskrsnuću mrtvih kako nam je Isus obećao,radujemo. Zato ovaj rastanak nije zauvijek, nego do viđenja.

Neka ti bude laka ova hrvatska zemlja. Počivaj u miru Božjem.

U Srijemu 4. veljače 2015.godineIz oproštajnog govora uoči

sprovoda.Župnik Mario, bivši župnik Josip,

Župno pastoralno i ekonomsko vijeće te Župni zbor župe Presvetog Trojstva Reka

In memoriam: Nikola Pajek

(1968. – 2015.)

61

RADOVI VJEROUČENIKAMOJA PRIČA O BADNJAKU

Moja priča o Badnjaku, ali ne samo o njemu već i o anđelu, vragu i malom dječaku Denisu. Badnja je večer. Okupila se cijela obitelj. Bliži se ponoć. Majka je pripremila večeru i stavila ju na stol. Obitelj se dogovorila da nitko neće dirati hranu prije ponoći. Te se večeri anđeo spustio malenom dječaku na lijevo rame. Vrag nije mogao odoljeti tom izazovu, ali anđeo se nije htio boriti – došao je samo vidjeti obitelj na okupu. Vrag je izazvao anđela; približio se uhu malenog dječaka i počeo mu govoriti: „Uzmi hranu, razbacaj hranu, bacaj ju, gazi...“. Približio se i anđeo, i šaptao dječaku lijepim i milim glasom: „Nemoj to učiniti, pusti hranu, jest ćeš ju poslije; drugi nemaju hrane, a ti ćeš ju bacati i gaziti?“ Maleni se Denis zbunio – nije znao kakvi su to glasovi oko njega. Roditelji, sestra Alisa, brat Marko i baka i djed, otišli su zamotavati šarene, lijepe i velike poklone. Vrag je počeo biti ljut i vikao je hrapavim glasom: „Uzmi tu hranu i bacaj je oko sebe!“ Dječak je ruku primicao hrani, a vrag je na to počeo vikati: „Daaa, tooo, uzmi hranu!!!“ Dječak se uplašio i razbio zdjelu. Jabuke su se razletjele po čitavome dnevnom boravku; mlinci i kruh pali na pod, razbile se čaše, ali hvala Ti, Bože, pura je ostala čitava. Vrag je napravio štetu i zlo, i otišao. Cijela se obitelj izbezumila. Dječak se rasplakao i otišao u sobu. A onda je uzeo košaricu i pošao u podrum pun paučine, pauka, prašine i smeća... Nije mu bilo svejedno, ali znao je da ga Bog čuva i prati. U košarici je donesao jabuke i ispričao se majci: „Oprosti mi, mama, što sam to učinio“. Ispričao se i svima ostalima. Zatim je majci pomogao složiti stol, kao što je bio složen prije. Počistio je sav nered. Ubrzo nakon toga, došla je ponoć. „Sretan Božić! O hvala! Također! Sretan Božić! Hvala!“ čulo se čestitanje. Mali dječak tužno reče: „Mislim da ove godine nisam zaslužio darove“, no majka mu odgovori: „Iako si napravio toliku štetu, dobit ćeš dar“. Stavili su darove ispod jelke i pošli večerati. Prije nego što su počeli jesti, dječak će: „Hoćemo li se pomoliti?“ „Naravno“, reče sestra Alisa. Stariji se brat Marko nasmije i doda: „Hoćemo li svi poslije večere igrati društvenu igru?“ Dječak odgovori veselo: „Može, zašto ne?!“ I tako je to bilo...

Ema Balaško, PŠ Reka, 4. razred

Moja molitvaDragi Bože, hvala Ti

za divan svijet,za šumu, nebo,leptir i cvijet!

Oprosti nam grijehejer samo smo ljudi

ponekad dobri, ponekad ludi.Čuvaj nas i pazi,

na pravi put uvijek vratijer samo smo ljudi

ponekad dobri, ponekad ludi.

Denis Posavec, 9 god.; Jagnjedovec

62

Isus Krist, moj prijatelj

Isus Krist je moj najbolji i najpovjerljiviji prijatelj. S njime možemo razgovarati bilo kada i bilo gdje. Uvijek je uz nas da nas štiti. Nikad neće izdati našu tajnu, uvijek nam pomaže i uvijek nas prati gdje god se nalazili. Uvijek je spreman dati nam dobar savjet i pokazati pravi put koji je dobar za nas. Vjeruje nam i voli nas unatoč tome što ga ponekad zaniječemo ili iznevjerimo. Svi ga mi ponekad osudimo ili zaboravimo na njega kada nam je dobro, a brzo ga se sjetimo kada nešto želimo ili ako nam nešto pođe po zlu. Uvijek trebamo misliti, vjerovati i razgovarati s Isusom; i kad nam je u životu dobro i kad nam je loše.

Bruno Mađerić, 14 godina, Sokolovac

BogAko želim pravog prijatelja,

molit ću se Tebi, Bože.Ako želim povjerenje i iskreno obećanje,

vjerovat ću u Tebe, Bože.Ako želim sreću, ljubit ću Tebe, Bože.

Jer istina i ljubav se ne kupuju,kao ni Božja ljubav.

On provjerava naša srca i naše duše.On prosuđuje o našim djelima i odlukama.

Bog pazi da kažemo pogrešnim stvarima ne.Bog se trudi da sve dobro ispadne.

On je tu kao dar, da nam pomogne i da izrastemo u iskrene i zdrave osobe.

Tomislav Mlinar, 14 godina, Srijem

Naša crkvaU našoj crkvi lijepe žute boje triju oltara stoje. Glavni oltar je Presvetoga Trojstva, s lijeve strane Srca Isusova a s desne, Marijin je oltar Sv. Krunice.S našeg zvonika najljepše je čuti kad zvono zvoni za nedjeljnu Misu, kad nas ono zove,jer ja želim Bogu reći sve molitve svoje.Volim u nju ići i po suncu i po kiši, volim u nju ići, želim Bogu stići i molitvom Mu prići,želim Bogu reći svoje: malo srce moje, sad je samo Tvoje.U molitvi svojoj želim reći još i ovo: Isuse i Marijo, volim vas oboje.Jer ste kao nježan zračak sunca što grije sve ljude; tako i vama neka bude, neka i vas naše ljubavi griju i od radosti po cijelom nebu siju.

Karla Milivojević, PŠ Reka, 4. razred

Djeca imaju pravo na hranu, stan, odjeću, školu, igru i liječnički nadzor

Malenoj i siromašnoj djeci treba pomoći. Možemo im pomoći na različite načine. To su humanitarni koncerti, doniranje i prikupljanje odjeće. Možemo imati više kuhinja za siromašne. Malena djeca trebaju i stan da mogu živjeti normalno. Da ne prose na ulicama i da imaju smještaj za odmor. Trebaju i školovanje; da kada odrastu, mogu dobiti posao. Tako će zaraditi novac i moći će lakše živjeti. Najvažnije je igra. Djeca u tome uživaju. Po tome su djeca posebna. Djeca trebaju i liječnički nadzor; da ne umiru od različitih bolesti. Moramo pomoći. Oko 150 milijuna djece na svijetu gladuje, a oko 120 milijuna ne ide u osnovnu školu. To je jako tužno.

Ivan Delić, PŠ Reka, 4. razred

63

IsusDragi Isuse, molim Te da čuvaši braniš od svega zla i bolesti

sve ljude na svijetu.Molim Te da se svi međusobno

volimo i poštujemo.Hvala Ti, Isuse, jer me svakodnevno

paziš i daješ mi preko mojih roditeljada budem sretna. Hvala Ti na njima.

Lucija Patričević, 9 god.; Jagnjedovec

Oprosti nam

Molim Te, Isuse, pomozi nam da ne stradamo,

i čuvaj nas od svakoga zla.Vodi nas putem dobra i ljubavi.Oprosti nam grijehe što smo ih

učinili.Obećavamo da ćemo se popraviti,

i da nećemo više griješiti.Molim Te, oprosti nam svima.

Mi Te maleni jako volimo.Antonia Živko,

9 god.; Srijem

Hvala Ti, BožeHvala Ti, Bože, i za ovaj dan.

Hvala Ti za topao dom,Hvala Ti za miran san,

Hvala Ti na životu mom.

Hvala Ti što moja obitelj je zdrava.Hvala Ti što poštujemo jedni drugeI na ljubavi Ti, Bože, veliko hvala,

i što u mojoj obitelji nema tuge.

Pobrinuo si se za moju obitelj i mene.Isto Te tako molim za sve usamljene,

Molim Te i za siromašne da imaju kruha,

Molim Te, u Ime Oca i Sina i Svetoga Duha.

Lana Car, 13 godina, Sokolovac

Moja molitva

Dragi Bože, hvala Tiza divan svijet,za šumu, nebo,leptir i cvijet!

Oprosti nam grijehejer samo smo ljudi

ponekad dobri, ponekad ludi.

Čuvaj nas i pazi,na pravi put uvijek vrati

jer samo smo ljudiponekad dobri, ponekad

ludi.

Denis Posavec, 10 god.; Jagnjedovec

64

HvalaBože, hvala Ti za ovaj svijet,za leptir i za svaki cvijet.Hvala Ti za ptice u letu,

za ljude na svijetu.Hvala Ti za svako živo biće,

za ljubav i za cvijeće.

Melani Babić, 9 god.; Jagnjedovec

IsuseIsuse, hvala Ti za ovaj

prekrasan život,za ovaj prekrasan svijet.Hvala Ti što imam sve.

Hvala Ti što si mi podario sva prava.

Isuse, volim Te.Antonela Pintarić-Rendulić,

10 god.; Jagnjedovec

UskrsZa Uskrs mi bojimo jaja,

ovdje je svakim danomsve više veselja i sjaja.

Za Uskrs veselimo se svi mi,Isuse, veseli se s nama i Ti!

Isuse, na Uskrs uskrsnuo si Ti,tada smo svi dobri i radosni!

Sarah Grobenski, 9 god., Jagnjedovec

65

ViceviMinistarstvaRazgovaraju Hrvat i Švicarac:– Kako to vi, Švicarci, imate ministra pomorstva, a nemate more?!– Pa i vi imate ministra financija.

NarodnostŠto su Adam i Eva po narodnosti?Hrvati! Goli i bosi, a misle da su u raju!

Hrvatski triatlon1. Dizanje kredita;2. plivanje u dugovima i3. preskakanje rata.

Božja providnostVjeroučitelj pokušava djeci objasniti pojam Božja providnost...– Zamislite si da ljudi rade na tornju crkve i odjedanput jedan slučajno padne, no ništa mu se ne dogodi. Kako biste to nazvali?– Pa to je čista sreća – slože se učenici.– Pa dobro, a na primjer da sutradan isti čovjek opet padne i opet mu ne bude ništa. Kako biste to nazvali?– Slučajnost.– A što da isti čovjek i treći dan padne i opet mu se ništa ne dogodi?– Aa, vjeroučitelju, pa to je već navika.

Porculanska figura– Sine, sine, razbio si mi porculansku figuru staru više od 300 godina!– Huh, sad mi je lakše, bilo me strah da je nova.

Provala– Vi ste, dakle – reče sudac lopovu – sinoć u ponoć provalili u trgovinu. Zašto ste sutradan u 23 sata ponovno provalili u istu trgovinu?– Na vratima je pisalo: Posjetite nas opet.

U uredu– Šefe, mogu li danas otići ranije s posla... da pomognem ženi oko kućanskih poslova?– Ne!– Hvala, šefe, znao sam da se mogu pouzdati u Vas.

StonogaŽivotinje se dogovore i naprave velik tulum. Svi dođu, samo stonoge nema. Tek u šest ujutro zeko ugleda stonogu kako ulazi:– Pa dobro, gdje si ti do sada?– Pa na vratima piše “briši noge”...

PuriceRazgovaraju dvije purice o religioznim temama. Kaže jedna:– Vjeruješ li ti u život nakon Božića?

VrećaOpljačkaju Mujo i Suljo poštu i svaki uzme po vreću. Za nekoliko mjeseci, Mujo pita Sulju:– Jel, ba... šta je bilo u tvojoj vreći?– Oko pola milijuna eura. Kupio sam kuću, auto, vikendicu... A u tvojoj?!– Ma ne pitaj bolan... puna vreća računa. Plaćam pomalo, kol’ko mogu...

66

MOLITVA GOSPI za posvetu župe

(molimo svaki dan)

Dobra naša Majko, Djevice vjerna, evo i u ovoj godini želimo od srca zahvaliti na bezbrojnim darovima i milostima kojima

si kroz duga stoljeća obasipala i danas obasipaš svoje vjerne štovatelje.

Kao tvoja dobra djeca mi ti na svemu zahvaljujemo. Ujedno molimo da nas i dalje štitiš i pomažeš nam, kao naša

predobra Majka. Daj da ustrajemo u svetoj vjeri te u vršenju kršćanskih dužnosti.

Pomogni nam u svim potrebama, duševnim i tjelesnim.

Štiti našu župu Reka posebno od duha: psovke, ogovaranja, bludnosti,

alkoholizma i ravnodušnosti.Posvećujemo ti svoja srca i dušu, svoja nastojanja i rad, svaki čas naših života,

sve misli, riječi i djela. Blagoslovi sve nas i sve naše da bismo sveto živeći na zemlji,

jednoga dana došli k Tebi u nebo.O mila naša Majko, primi našu prošnju i posvetu. Budi kod Isusa naša moćna

Zagovornica, budi naša radost za života, naša utjeha na samrti, Ti dobra i blaga

naša Djevice vjerna.

Zdravo Marijo...67

68

TUMAČENJE ŽUPNOG LOGATri prstena simbol su Presvetog Trojstva i savršenstva.Drugi prsten je svjetlo plave boje – to je marijanska boja i boja neba. Ovaj prsten sadrži dvanaest malih krugova,

koji simboliziraju dvanaest sela Župe.U sredini loga nalaze se: crtež župne crkve, ime zaštitnika

Župe na latinskom jeziku i godina utemeljenja.

Autor: Ante Žaja, Zaprešić

SOKOLOVAC

JAGNJEDOVEC

KAMENICA

SUHI MOST

PAUNOVAC

VELIKA MUČNA

DOMAJI

GRDAK

PRNJAVOR

MALA BRANJSKA

MILIČANI

SRIJEM