Susret sa Miss Irby

8/16/2019 Susret sa Miss Irby

1/220

Susret sa

Miss rby

JOSHUA T. IRBY

Susret sa mis Irby 1-3:MMI 8/5/2011 4:24 PM Page 1


2/220

Autor: Joshua T. Irby

Naslov: Susret sa Miss IrbyBiblioteka: PublicistikaIzdava ! /Nakladnik: TKD " ahinpa #i$/BTC " ahinpa #i$Za izdava ! a/nakladnika: Tajib " ahinpa #i$/Lada Jurkovi $Prevod: Nura Dika Kapi $Lektura: Zorica " iljegovi $Korektura: Svjetlana BrezoDTP: Nenad Arslanagi $" tampa/Tisak: Sarajevo/Zagreb, avgust/kolovoz 2011.



3/220

Mojoj supruzi Taylor,mojoj k ! eri Israel,mom sinu Elijahu — meni najva " nijim Irbijevima.



4/220



5/220

Kad sam do # la u Bosnu, upoznala sam jedan veliki i dobrodu # an narod,i sva bijeda tog naroda pobudi u meni saosje ! anje, te odlu $ ih da cijeli " ivot posvetim njima, pomognem da im zacijele rane i da im ubla " im jad.

Adeline Paulina Irby (1908)



6/220



7/220

Sadr ! aj

Pe$ine (Zima 1877) ...............................................................................11Susret sa Miss Irby ............................................................................13%ivot u visokom dru #tvu (1831-1854) ..................................................19Miss Irbina ulica................................................................................27Preko Karpata (1855-1862) ..................................................................33

Put pahuljice......................................................................................41 Nepromi #ljeno u Tursku-u-Evropi (1861-1863) ...................................51Jedno blistavo svjetlo (1863-1867) .......................................................65Veliko srce ........................................................................................75Sarajevska ru &a (1865-1872) ...............................................................83Od ! ega li su sazdane (1871-1875) .......................................................89Profesor i sve #tenik ...........................................................................97Po! etak rada s izbjeglicama (1876) ...................................................107Mladi musliman...............................................................................113Rad s izbjeglicama se razvija (1877) .................................................119Kom #ija je najbli &i ..........................................................................129Otpor radu s izbjeglicama (1877-1878) ..............................................135Protesti i reforme.............................................................................145Povratak u Bosnu (1878-1879) ...........................................................153

Na putu u Brod ................................................................................161Cvije $e Bosne (1879-1881) ................................................................167Iskra vje ! ne ljubavi .........................................................................177

Dom (1882-1911) ................................................................................183Ljubav .............................................................................................191Svjetlo $e zasjati (15-17 Sept 1911) .....................................................197%ivot ................................................................................................203Rije ! i zahvalnosti ............................................................................209

Napomene .......................................................................................213



8/220



9/220

Tre $eg marta 2009. upoznao sam nekog. %elim da je i vi upoznate.Ovo je moja pri ! a o susretu sa Miss Irby...



10/220



11/220

Poglavlje 1

Pe ineZima 1877

„U ralje smrti... odjaha njih # est stotina.”Alfred Lord Tennyson, Juri # lake konjice (1854)

K onji natovareni hranom, odje $om i drugim potrep #tinama, jedvasu uspijevali da se odr &e, dok su se uspinjali strmom, uskom sta-zom na Dinari, idu $i od malog hrvatskog mjesta Strmica. Njihov vodi ! ,

postariji Bosanac, dobro je poznavao put jer ga je sam probio izme ' u

Hrvatske i Hercegovine, ali nije mogao kontrolisati sile prirode kojesu, u tom trenutku, bile njihov najve $i neprijatelj. Svaki korak naprijed

bio je sve te &i kako je uspon postajao strmiji, i sve vrijeme, zrak hladniji,snijeg dublji, dok su se litice naglo obru #avale odmah uz rub uske kozjestaze kojom su hodili. Zaobi #li su ostatke golemog klizi #ta, u nadi da

je bijes planine zadovoljen, i nastavili dalje jo # te&im putem.Bila je to #arolika povorka: stari vodi ! koji je #epesao, &ena odje-

vena u zapadnja ! ku odje $u, jedan momak i nekoliko ljudi s konjima.

Uprkos napornom usponu&ena je dr

&ala korak s njima, i

!inilo se da! ak u &iva u avanturi. Bila je od onih putnika kojima su dosadna

bezbjedna i izvjesna putovanja; prepreke, kad ih jednom prevazi ' e#,daju posebnu vrijednost na kraju puta. To ne zna ! i da joj je na usnamastalno lebdio smije #ak jer njihova misija je bila tu &na, a ipak se ! iniloda se svakim korakom uzdi &e iz snijega, s energijom djevojke dalekomla ' e od nje.

Napokon stigo #e do udaljene i uske doline ! ijom je sredinom tekla

11



12/220


13/220

Poglavlje 2

Susret sa Miss rby„Jedino bogatstvo u " ivotu je na ! i svoj cilj –

a ne nalazi se u stranim zemljama, nego u srcu samom.”Robert Louis Stevenson, The Amateur Emigrant 1

P et dana prije susreta sa Miss Irby, na #ao sam se u invalidskim ko-licima ! ekaju $i da me odvezu u bolnicu. Sve je nekako ukazivaloda $e ovo biti te #ka sedmica. Bio sam na univerzitetskom kampusu

gdje sam radio – dvadeset minuta vo &nje sjeverozapadno od Atlante, udr &avi D &ord&ija – i s nekolicinom studenata igrao ko #arku. Obi ! no jeto nagovje #tavalo ispunjen dan – volim ko #arku. Kad svaki igra ! u timudjeluje slo &no, nesebi ! no se predaju $i i koriste $i vje #tinu svojihsuigra ! a, kad lopta leti svom snagom i odlu ! no, igra nalikuje ljepotisimfonije. Svaki igra ! je dio orkestra, uvje & ban da mu tijelo odmah i

precizno odgovori poput instrumenata u koncertnoj dvorani. Kad loptauzleti: truba odjekne stezanjem mi #i$a, timpani zagrme od borbe tijelada na ' u poziciju, violina podrhtava dok lopta visi u zraku, bubanj tutnjidok se sprema # za skok, cimbalo tre #ti kad pobjednik zgrabi svoju na-gradu u zraku. Svaki uzvratni udarac je muzi ! ki instrument i, obi ! no,muzika je prijatna za uho. Ali ne i kad ne #to krene naopako.

( uvao sam igra ! a koji je bio ne #to izme ' u hrva ! a i gorile – nabijen,divlji, ljubomoran na svoju teritoriju. Grabio je lopte, znaju $i iskoristitisvoju mladost i veli ! inu, dok sam ja o ! ajni ! ki tra &io njegove slabosti.

Njegovi suigra ! i su ispucali loptu. Moji mi #i$i su se napeli za sudar i

13



14/220

Susret sa Miss rby

14

brzo sam vidio da imam unutarnju poziciju. Sna &no sam bokom nasr-nuo na njegov trbuh i isturenih lakata prikovao ga iza sebe i dalje odmre &e. Pogledom sam pratio loptu dok je letjela prema obru ! u, izra-! unavaju $i ugao, snagu i pravac, ! ekaju $i trenutak udara. Listovi sumi se zategli, spreman da se sna &no odbacim i cijelo mi tijelo uzleti,da bih uhvatio loptu. Zajedno smo sko ! ili i odmah mi bi jasno da nemogu dograbiti loptu s tim majmunom za le ' ima, te odlu ! ih da je uda-rim i odbacim od njega tamo gdje sam je samo ja mogao dohvatiti. Dok nas je silina vukla prema tlu, pripremio sam se da ponovo sko ! im daupotpunim pokret i dobijem te #ko ste ! enu loptu. Me ' utim, kad su mi

prsti dotakli tlo i listovi se zgr ! ili...Kvrc!Sru #io sam se na pod. Ono #to se kretalo kao solo nota u ovom ko-

madu, za ! ulo se kao francuski rog u rukama po ! etnika – vi #e kao sa-mrtno blejanje janjeta nego jasna nota prefinjenog instrumenta. Uhvatiosam se za zadnji dio lijeve noge gdje je bio izvor boli. Tamo gdje mi jeAhilova tetiva trebala biti zategnuta,na #timana i ! vrsta,otkrio sam la-

bavu strunu, beskorisnu puknutu &icu gitare. Koncert je bio zavr #en.( ekala me je gadna nedjelja.

Sjede $i u ku $i pet dana kasnije – na dan kad sam sreo Miss Irby – ! inilo se da mi ostatak te sedmice ne $e donijeti ni #ta bolje. Noga mi je

bila samo mali dio problema. Moj cijeli &ivot prolazio je sistematsku promjenu i nije bilo lako podnijeti stres.

Na vi #e na ! ina bio sam tipi ! ni mu & i otac tipi ! ne ameri ! ke porodice.Moja supruga i ja imali smo dvoje male djece, dje ! aka i djevoj ! icu.%ivjeli smo u tipi ! noj ameri ! koj ku $i sa ! etiri spava $e sobe, u tipi ! nomameri ! kom predgra ' u. A ispred ku $e, malo dvori #te sa cvjetnjakom naobje strane. Za toplih popodneva djeca su se igrala u prednjem dvori #tu

– prevr $u$i se na travi, voze $i bicikle na puteljku, #utaju $i loptu – dok smo ih mi promatrali iz stolica za ljuljanje na trijemu. ( esto bi im se

pridru &ila i djeca iz susjedstva. Nije bilo ni #ta neobi ! no da se tu na ' eosmero do desetero mali #ana u isto vrijeme. Uve ! er bismo uglavnomodlazili u #etnju tihim, drve $em oivi ! enim ulicama u na #em naselju , adjeca iz naselja su se poput malog voza kretala za nama. Obi ! no bi



15/220

nam trebalo vi #e od sata za ovu na #u dvokilometarsku rutu, zastajkuju $ikad bismo sreli nekog od poznanika.

Na #a ku $a je savr #eno odgovarala na #em na ! inu &ivota. Na spratusu bile tri manje spava $e sobe i dva kupatila, dnevna soba i kuhinja.Kad bih do #ao s posla, volio sam sjesti u dnevnu sobu – posebno sezavaliti u veliku, te #ku &utu fotelju u $o#ku – i pri ! ati sa &enom dok ukuhinji priprema ve ! eru. Mnogo vremena sam proveo u toj &utoj fotelji.Kako se nalazila odmah pored prozora, bila je savr #ena za ! itanje uju-tro. Posebno je bila udobna za dugih razgovora s prijateljima. Iz &utefotelje mogao sam vidjeti svoju porodicu ili, barem njihove slike. Po-redali smo niz porodi ! nih slika na zidu dnevne sobe – bake i djedovi,roditelji, bra $a i sestre – koji smo s nje &no#$u zvali „porodi ! ni zid”.Prvih nekoliko godina stanovanja u ku $i zid je bio prazan. U po ! etku,moja supruga i ja se nismo mogli slo &iti kako da najbolje poredamoslike. Onda nismo imali prave zaka ! ke za slike. Pa smo onda bili pre-zaposleni. Pogled na „porodi ! ni zid” bio je jasan podsjetnik da smo sena kraju dogovorili i obavili zadatak . Tako ' er me je sve to podsje $alona ljude koje volim.

U prizemlju je bila prostrana soba u koju smo mogli primiti do tri-

deset ljudi. Kad god smo imali toliko gostiju, bio sam za ro #tiljom nazadnjem trijemu i pekao hamburgere i stek dok su se gosti vrzmali pocijeloj ku $i. Fudbalske utakmice – naravno, igrao se ameri ! ki fudbal – ljetni odmori, ro ' endani; uvijek su bili povod da pozovemo prijateljena ro #tilj. ( ak sam napravio mali kamin na stra &njem trijemu te smomogli jesti napolju i kad bi malo zahladnilo.

Na#a ku $a je bila na # dom. Bio je to i jedini dom koji su upoznalana#a djeca. A sada se sve to mijenja.

Za #est mjeseci napu #tamo taj dom i kre $emo u Bosnu i Hercego-vinu.

Sjedio sam u na #oj dnevnoj sobi s kompjuterom u krilu, i #! itavaju $i beskrajnu listu obaveza. A tu su bili nabrojani nemogu $i zadaci kao,naprimjer, „prodati ili iznajmiti ku $u”, „prodati automobile”, „spako-vati se” i „u ! initi ne #to sa svim drugim”. Bio sam u napasti da zgrabimtelefon i zaka &em CT glave. Mo &da mi ne #to s mozgom nije u redu.Za#to bih ina ! e preseljavao ! etvero ! lanu porodicu u zemlju ! iji jezik

15

Susret sa Miss Irby



16/220

ne govorim, a i gdje nas ! eka neizvjesnost?Opipao sam ru ! ke svoje &ute fotelje.Volim tu fotelju.

Nedostajat ! e mi ova fotelja .Bacio sam pogled na porodi ! ni zid. Slike su tu bile samo mjesec

dana. Sada se moraju skinuti. Nedostajat ! e mi na # porodi $ ni zid. Nedostajat ! e mi moja porodica.Pogledao sam na lijevu nogu podignutu na stolicu ispred mene, za-

motanu u sme ' i privremeni zavoj koji su mi stavili u Stanici hitne po-mo$i one no $i kad sam povrije ' en. Operacija je bila zakazana za krajnedjelje. Ortoped mi je objasnio da $e zarezati odmah iza, i iznad gle &-nja, dohvatiti dva kraja tetive i onda, vlakno po vlakno, sve to pri #iti.

Nakon deset nedjelja na #takama, i jo # godinu rehabilitacije i vje & banja,vratio bih se u normalu.

Nemam pred sobom godinu! Selimo se za # est mjeseci! Kako ovako„jednonog” da upakujem na # u ku ! u i pripremim sve za selidbu?

Nedostajat ! e mi moja noga. Na kompjuteru je bipnulo, #to je zna ! ilo da imam e-mail . Bio je od

Grega, mog prijatelja koji &ivi u Sarajevu:

Utorak, 3 mart 2009 u 20:40h

Pomislio sam da bi te ovo moglo zanimati. Pro ! itao samknjigu Noela Malcolma Bosna: Kratka istorija . Evo #tami je privuklo pa &nju:„(...) 1870. Miss Pauline Irby je u Sarajevu otvorila # kolu za djevojke koju finansira jedna engleska kr #!anska

organizacija, a zapo # ljava protestantske % akonice iz Njema $ ke.”Ovo mi se u ! inilo ba # zgodnim kad sam ju ! e pro ! itao.

Nisam siguran ima li jo # nekih informacija o njoj.Greg

Koji minut kasnije ponovo sam pro ! itao poruku. Da, pisalo je ba #ono #to sam i mislio da pi #e. Ne $u biti prvi Irby koji putuje u Sarajevo.

Susret sa Miss rby

16



17/220


18/220



19/220

Poglavlje 3 ivot u visokom dru#tvu

1831–1854„Od sada za dvadeset godina vi # e ! ete biti razo $ arani stvarima koje nisteu$ inili, nego onima koje jeste. Stoga izbacite pluta $ e, odjedrite iz sigurne

luke. Dajte vjetra svojim jedrima. Istra " ujte. Sanjajte. Otkrijte.” Nepoznati pisac 2

B li&io se Bo &i$ i #irom Londona ljudi su se spremali za slavlje jure $iiz radnje u radnju, zgureni pod ki #obranima na hladnoj ki #i. Oko120 kilometara na sjever i istok od glavnog grada, gotovo do isto

!neobale Engleske, na seoskom imanju u okolici Norwicha, jedna porodica

obavlja pripreme na jedan druk ! iji na ! in.Boyland Hall – elizabetanska palata sagra ' ena sredinom 16. vijeka,

puna je i #!ekivanja. Dim koji se izvija iz dimnjaka i odaja slu &in! adi je gu #$i i pomamniji nego ina ! e. Djeca se #utke igraju u svojim so- bama, ali se i u cijeloj ku $i osje $a tiho uzbu ' enje. A razlog: gosparskeodaje – mjesto u kojima $e se uskoro roditi njihov novi brat ili sestra.

Gospodar ku $e i budu $i otac, kontraadmiral pre ! asni Frederick PaulIrby, je mo &da nervozniji nego tokom svoje sjajne pomorske karijere.Priklju ! io se Kraljevskoj mornarici nekoliko mjeseci prije svog dva-naestog ro ' endana i bio je iskusan pomorac u vrijeme kad se ve $inadje ! aka tek zamom ! i. Tri dana prije nego #to $e napuniti dvadesetu,

preuzeo je zapovjedni #tvo nad svojim prvim brodom. Najvi #e je bio poznat po bici koja je okon ! ala njegovu karijeru na

moru. Njegov brod, HMS Amelia , patrolirao je sjeverozapadnom oba-

19



20/220

Susret sa Miss rby

20

lom Afrike s namjerom da osujeti trgovinu robljem kad su opazili sum-njivu francusku fregatu. Odmah je naredio potjeru. Iako su njegovimornari bili premoreni i iscrpljeni nakon dvije godine slu & bovanja uAfrici, iako je ! ak bio ostao bez oru & ja i dovoljno ljudstva, kapetanuIrbyju nije ni na um padalo da popusti, sve dok na kraju, usred no $i,francuski brod nije zapo ! eo s paljbom.

Zrak je bio ispunjen crvenim i narand &astim dimom, kao da je za- paljen, bljeskaju $i sjajnom bjelinom na mjese ! ini. Dva ratna broda vo-dila su bitku skoro ! etiri sata, sijevalo je iz sedamdeset osam topova,a nijedan kapetan se nije povukao sve dok oba broda nisu podobro o #te-$ena. Kad je napokon francuska fregata utekla, kapetan Irby vi #e nije

bio u stanju da nastavi s potjerom. ( etrdeset #est ! lanova posade le &alisu mrtvi na palubi, pedeset i jedan mornar vidao je svoje rane, a jedrai jarboli Amelie pokidani su i smrskani u stotinu komadi $a i osaka $eni

poput stabla nakon uragana. Vratio se u Englesku, s te #kom povredom,ali je za svoje hrabro dr &anje dobio priznanje i, naravno, titulukontraadmirala.

Kapetan Irby je bio iz plemenite porodice i povla #tene klase koja je stotinama godina bila veleposjednik u Engleskoj. Preci su mu bili

vitezovi i parlamentarci, baroni i vladini zvani ! nici, te je i na njegado#ao red da slijedi njihov primjer. Odlu ! io je da se skrasi. O &enio ses Frances Wright, lijepom k $eri bogatog bankara, a Boyland Hall, vjen-! ani poklon njenog oca, postade njihov dom.

Me ' utim, tog 19. decembra 1831. nimalo nije podsje $ao na neustra-#ivog pomorskog kapetana. Njegovo ina ! e smireno zgodno lice, bilo

je napeto od strepnje dok je kora ! ao po zadimljenoj sobi. I ranije je bioo&enjen. Njegova tada #nja supruga, Emily, umrla je pri porodu, poda-riv#i mu sina. Frederick je ve $ bio zreo mu #karac, ali ro ' enje djetetamora da je kod kapetana Irbyja pobudilo emocije kakve nikad nije osje-tio dok je izdavao nare ' enja sa komandnog mosta. Na moru, on je biotaj koji ima kontrolu. Na moru je izvikivao nare ' enja i svi su ga slu #ali.

Na moru... ali on sada nije bio na moru, i &ivot nije slu #ao njegova na-re ' enja. Mogao je samo brojati svoje korake i ! ekati.

Napokon, dje ! iji pla ! . Porod je bio gotov. Njegova supruga le &ala je na krevetu, iznemogla ali &iva, a u njenom naru ! ju mala djevoj ! ica.



21/220

Njihov preuranjeni bo &i! ni poklon. Na sam dan Bo &i$a, u maloj protestantskoj crkvi na njihovom ima-

nju, njihov bo &i$ni poklon je kr #ten – Adeline Paulina Irby.

Ne zna se mnogo o djetinjstvu Adeline, ali ja slutim da se ve $inu jutara budila sa sjajem avanture u tek otvorenim o ! ima. Zami #ljam jekako &urno tapka niz stepenice i preko velike sobe, nestrpljivo vezuju $ikapicu dok povla ! i te#ka ulazna vrata. A napolju, iza nadsvo ' enog tri-

jema, presje $i $e travnjak i nestati u #umovitom parku od stotinu pe-deset ari odmah uz njihovu ku $u. Tamo, u uto ! i#tu #ume, ona $etumarati, zagledaju $i golema stabla hrasta i rukom prelaze $i preko bo-ckavih jela. Omiljena stabla su joj bile tre #nje. Kad bi ki #e prestale islatkasti miris prolje $a je namamio, uspela bi se uz stablo i brala zrelecrvene tre #nje i ubacivala u usta dok bi joj sok curio niz bradu. Nekidrugi put bi se mo &da pretvarala da je istra &iva ! u divljoj i opasnojzemlji ili avanturista koji bje &i od zmajeva koji bljuju vatru i skrivajuse me ' u kamenim zamkovima. Bilo je beskraj mogu $nosti za znati-&eljnu djevoj ! icu sa bujnom ma #tom u potrazi za avanturom.

Po svemu ovome vi #e je li ! ila na tatu nego na mamu. Bila je mini-

jaturno &ensko otjelovljenje njegovog osje $aja za avanturu i hrabrost,njegov neustra #ivi poriv da ide dalje i dublje i vi #e, njegov nemir predobi ! nim, svakodnevnim &ivotom. Njen otac je bio zarazan i Adeline jenedvojbeno bila zara &ena . Imao je &ivotni pogled koji nije samo pitao:„" ta nije u redu sa svijetom?” nego „Kako se taj svijet mo &e pobolj-#ati?” i „Kako ja mogu postati dio svega toga?” Bila je oblikovana ponjegovim principima i njegovom stra #$u, kao u vrijeme kad se u svomkraju bacio u pokret za aboliciju ropstva sa istim onim &arom s kojimse borio na moru protiv ropstva. Mo &da bi i ona pobjegla da se priklju ! imornarici da je u njeno vrijeme to bilo mogu $e za jednu &enu.

Kako nema mnogo detalja o mladoj Adelini, mo &e se samo naga-' ati. Da li je znala #mugnuti u o ! evu radnu sobu, gdje je on sjedio zastolom pored prozora zadubljen u papire, i poku #avala da broji knjige

poredane du & visokih zidova, zastaju $i kad bi zaklju ! ila da je njen otaczasigurno najpametniji na svijetu, ili barem jedan od najpametnijihljudi na svijetu, ili barem savjetnik najpametnijim ljudima na svijetu?

21

"ivot u visokom dru#tvu



22/220

Da li se naginjala u blizini stola grudima dodiruju $i fini porculan zave! erom, u #iju okrenutih ocu, zadr &avaju $i dah da ne bi zvuk daha za-maglio rije ! , propinju $i se, gotovo lebde $i iznad hrane koja joj je po-stajala potpuno nezanimljiva u trenutku kad bi njen otac po ! eo da

pripovijeda pri ! e iz svog djetinjstva? Da li je oklijevala na vrhu stepe-nica na putu u krevet, u mjestu prikovana glasovima koji su odjekivaliu prizemlju (mo &da je to bio sastanak norfol #kog pokreta za aboliciju),kupaju $i se u tim zvucima, &ude $i da im se pridru &i, i sanjaju $i o danukad $e biti dovoljno stara da sjedi pored vatre i diskutuje o planovimaza pobolj #anje svijeta?

Adelinu je otac zarazio idejama. Bio je njen junak. Ali nije bio samonjen junak, nego jeste bio pravi junak. Objektivno. Provjereno. On jenapustio svoju aristokratsku udobnost da bi rizikovao &ivot za zemljui posadu sve dok fizi ! ki nije onemogu $en da nastavi. Na taj na ! in na-

pravio je razliku u svijetu.Godine 1813. vratio se u Englesku s trojicom afri ! kih dje ! aka. Spa-

sio ih je od sigurnog kraja jer bi zavr #ili okovani, prebijani, preoptere-$eni, &igosani i... kao robovi. Umjesto toga im je pru &io novi po ! etak i druk ! iji &ivot. U crkvi u Norwichu im je dao nova imena. Jedan od

dje ! aka zauvijek $e nositi &ig. Ne onaj utisnut vrelim &eljezom negoizgovoren nad njim kao podsje $anje na njegov pravi identitet, njegovnovi identitet u Engleskoj. Kad god bi ga upitali za ime, zastao bi uspra-van, zategnutih ramena, visoko podignute glave i izrecitovao:

„Moje ime je Charles Fortuates Freeman.”Bio je slobodan ! ovjek. Bili su slobodni ljudi.Makar su to bila samo

tri dje ! aka, kapetan Irby je bio njihov junak.Tako je i oslikan na platnukoje visi u Boyland Hallu zajedno s portretima ! itave generacije ple-menitih figura. U plavoj uniformi kraljevske mornarice, sa zlatnim #i-ritima i dva reda zlatne dugmadi, a ramena mu visoko podignuta i! vrsta, ukra #ena epoletama kapetana. U pozadini, more pjeni na svesna&nijoj oluji a jedra, ra #irena mu odmah iza glave, napeta na sna &nomvjetru. A on nepomi ! an. Pogled mu upravljen u daljinu, smiren a ipak odlu ! an, potpuno svjestan a ipak nimalo uznemiren gledaju $i mimooluje u ono #to mora uslijediti – sljede $i izazov, sljede $a bitka, sljede $aavantura.

Susret sa Miss rby

22



23/220

Koliko li je sati Adeline stajala, s rukama uz tijelo, glave lako na-krivljene uvis, zure $i u sliku svog oca?

Ba# kao #to se on usidrio na slici, mora da je tako usidrio Adelinu injen dom.

Jednog aprilskog jutra 1844, Adelinin dom se promijenio. Mora da je to naslutila od momenta kad je napustila spava $u sobu – pogled jedne od dvorkinja, ! udna ti #ina u holu ili pla ! iz gospodarevih odaja. Ne#to nije bilo u redu, ne #to je po zlu krenulo.

Njihov dom se otrgnuo od sidra i struja po ! ela da ga tjera na pu ! inu.Adelinin otac je umro kad je imala trinaest godina.

Adeline nikad nije pisala o tom danu; rijetko je pisala o sebi uop #te.Mo&da joj je to bilo suvi #e te#ko. Ovaj se doga ' aj sigurno urezao u njenunutrinu, podrivaju $i joj samu sr &, iskazuju $i se u svakom budu $em isku-stvu i izboru, toliko upe ! atljiv da ga je bilo nemogu $e potisnuti.

Tokom tinejd &erskih godina Adeline je bila kod ku $e s majkom.Frances je bila konvencionalna i ponosna, suzdr &ana i oprezna, potpunosvjesna svog otmjenog roda i odgoja, te ne ! udi #to srda ! na i prakti ! naAdeline nije mogla da razumije tu novu realnost. Jedanaestogodi #njoj

djevoj ! ici bilo je dopu #teno da &ivi u svijetu ma #te, vila i vilenjaka, ali bi jednoj #esnaestogodi #njoj djevojci plemenitog engleskog porijeklavi#e odgovaralo da razmi #lja o nekim drugim stvarima.

U to doba o ! ekivalo se od mlade dame, posebno k $eri jednog pera,da na ' e nekog sebi ravnog, ili bolje re ! eno, nekog ko joj odgovara poro ' enju, da se skrasi i zasnuje porodicu. Ve ! ernje sjedeljke i gala ba-lovi, kao i dru #tvena okupljanja bili su smi #ljeni da se na ' e odgovara-

ju$i partner.Iako je od oca naslijedila toliko mnogo dobrih osobina, nije nasli-

jedila njegov #arm u dru #tvu niti njegovu ljepotu. Na njenu &alost, gra-cioznost je bila jedna od najcjenjenijih vrlina me ' u elitomviktorijanskog doba. Postojao je pravi na! in kako sve treba da se radii objavljene su gomile knjiga kako bi se osiguralo da se mlade pleme-nite dame pona #aju kako dolikuje.

Knjiga Vodi $ za dame: kako posti ! i savr # enu otmjenost , objavljena1856, sadr &i i sljede $a poglavlja:

23




24/220

Ljupkost i ljepota, pravi osnov &enske dragostiVje #tina razgovora – te ! no i pravilnoVez, pletivo, kuki ! anje, heklanje, itd.

U dijelu o pretjeranom pri ! anju autor upozorava: „Pripazite da pre-vi # e ne pri $ ate; ako ne razgovarate s nekim ciljem, # to manje ka " etetim bolje; ali $ ak i tada, i ako ste usto nadareni najboljim darom raz-

govora, bit ! e mudro da se $ uvate pretjerane brbljivosti.” 3

Adeline koja je, ! inilo se, bila uvjerena da mora re $i sve #to joj padne na um, sigurno je bila poput #ibice u buretu baruta.

Autor nastavlja da upozorava: „Izbjegavajte da budete sitni $ avi. Ako razgovarate sa osobama ograni $ enog znanja bit ! ete prihvatljiviji,kao i korisniji njima, ako se prilagodite njihovim sposobnostima negoda ih silite da slu # aju ono # to ne mogu shvatiti.” 4

Zami #ljam Adeline na ve ! ernjim sjedeljkama – kad ne raspravlja snekim od gostiju – kako zuri kroz prozor, a pogled joj odra &ava pogledoca na slici, sanjare $i o avanturama koje sigurno ! ekaju negdje van njenogdoma #aja. Brodovi mogu i bez sidra, ali samo kad su na pu ! ini, jedara ra-#irenih na vjetru, dok sijeku vodu, rade $i ono za #to su i napravljeni.

Samo sedam godina nakon o ! eve smrti, Adeline napu #ta okrug Nor-

folk, ali ne na na ! in o kome je sanjala. Tokom zime umrla joj je majka,i kao neudata dvadesetogodi #nja dama preselila se kod udate sestre uLondon. Upravo taj potez odvest $e je prema avanturi ve $oj nego #to

je i zamisliti mogla.

! ! !

U ljeto 1851. svijet se sjatio u London na Veliku izlo & bu koju je or-ganizovao princ Albert, suprug kraljice Victorije, da bi se u ! vrstila po-zicija Engleske kao lidera globalne industrije, i da bi se ulila nada u

progres putem tehnologije. Izlo & bena dvorana, nazvana Kristalna pa-lata, sama po sebi je predstavljala trijumf ljudske genijalnosti. Sagra-' ena za samo devet mjeseci, koliko je pro #lo od ideje do otvaranja, bila

je na ! injena od drveta, stakla i &eljeza, dovoljno velika da primi stabla brijesta u punoj veli ! ini, kao i #est miliona posjetilaca koji su pro #li darazgledaju eksponate.

Susret sa Miss rby

24



25/220

Posjetioci su mogli vidjeti kako se kuje &eljezo, proces proizvodnje pamuka, a izme ' u ostalog bila je izlo &ena i ma #ina za izradu koverata, prete ! a faksa, i najve $i poznati dijamant na svijetu. Charles Darwin,Charlotte Bronte i George Eliot bili su me ' u zapa &enim gostima. Slav-ljeni su knji &evnost, umjetnost, nauka, tehnologija i napredak ! ovjeka.London je uistinu bio, kako to pi #e biograf Peter Ackroyd , „najve ! i

grad na zemlji, glavni grad kraljevine, centar me % unarodne trgovine i finansija, golema svjetska tr " nica u koju se slio svijet.” 4

Na drugoj strani parka, od mjesta Velike izlo & be – kilometar hoda preko zmijolikog jezera i izvan Victorijine kapije – Adeline se smje #talau svoj novi svijet u gradu. %ive$i uz Hyde Park kod sestre Frances si-gurno je bila uzbu ' ena #to veliki pisci i mislioci njenog doba provodeljeto u njenom „dvori #tu”. Me ' utim, kad bi se umorila od svjetine ilivreline gradskih ulica, sklonila bi se u zamak svog bogatog zeta s de-vetnaest spava $ih soba, na imanju Monk's Orchard koje se prostiralona 625 hektara zemlje u Surreyju, nedaleko od Londona. Bio je to lu-ksuzan &ivot u kome, ! inilo se, nema mjesta dosadi.

A ipak je Adeline bila nezadovoljna. Zato se bacila na obrazovanje – klasici, jezik, pomalo nauke – i u potrazi za tim zainteresovala se za

obrazovanje &ena. Zajedno s nekim drugim mladim damama pomagala je u novootvorenoj #koli za &ene; me ' utim, ni tu nije na #la radosti. Nijenalazila svrhu. Postala je ozbiljna i napeta, &ele$i da u ! ini ne #to zna-! ajno sa svojim &ivotom, ali jo # nije bila sigurna u kom smjeru. Nezna ! i da joj je zada $a obrazovanja &ena ili pobolj #anje &ivota radni ! keklase u Londonu bila previ #e te#ka, jednostavno nije bila dovoljno ve-lika. Ona nije mogla biti usmjerena samo jednom cilju kao njeni vr-#njaci, koji se poput dobrog farmera uporno i odano napre &u u „malim”stvarima. Ona je imala srce mornara koji je &udio za slavom koja dolaziusred pobje #njelih oluja i grmljavine topova. Zami #ljam je kako sjedi

pored prozora koji gleda na Hyde Park, svjetlost joj grije obi ! no licedok se ona baca na knjige, koje se poput zida di &u oko nje na stolu,

pretra &uju$i njihove stranice kao da pipkaju $i tra &i izlaz u tamnoj sobi.Znala je da postoje vrata, vrata koja vode iz tame, vrata koja nije moglana$i, vrata kroz koja $e otkriti svrhu i razlog &ivljenja.

25




26/220



27/220

27

Poglavlje 4 Mis rbina ulica

„Opasna je rabota, Frodo, iza ! i kroz tvoja vrata”, znao je re ! i. „Zakora " i # na cestu i, ako ne pazi # , ne zna # gdje te mo $ e pomesti.”

J.R.R. Tolkein, Gospodar prstenova 6

P rvih nekoliko dana nakon „susreta” sa Miss Irby, na internetu samtragao i za najmanjim djeli ! em informacije o njoj. Brzo sam otkrioda joj, ustvari, ime nije Pauline Irby nego Adeline Paulina Irby. Me " u-

tim, bilo je te #ko prona ! i neke podrobnije informacije. Slu $ajno samnai#ao na biografiju, staro izdanje, pod nazivom Miss Irby i njeni pri-

jatelji koju je 1960-ih napisala britanska bibliotekarka Dorothy Anderson.Trebalo mi je par dana da na " em dostupan primjerak u maloj neugled-noj knji %ari u Londonu, i nekoliko nedjelja da taj primjerak doputuje

preko mora do moje ku ! e. Kad je napokon stigao, pro $ itao sam ga zasedamdeset dva sata.

Biografija na 236 strana bila je zanimljivo napisana i informativna,ali nije bio rukopis ili informacija to #to je privuklo moju pa %nju. Bio

je to Adelinin %ivot. Bila je to njena pri $a. U preprekama s kojima sesuo $ ila vidio sam prepreke s kojima se ja suo $avam. U mnogim izbo-rima za koje se odlu $ ila, vidio sam izbore koje ja treba da napravim. Unjenoj stotinu pedeset godina staroj pri $ i, saznavao sam svoju trenutnusituaciju.

Na pretposljednjoj stranici knjige na #ao sam odlomak koji me jenatjerao da sjurim niz stepenice moje ku ! e, #to sam br %e mogao, iako



28/220

jo ! uvijek ! epesaju " i na tek oporavljenoj nozi. Govore " i o Sarajevu1966, Andersonova je napisala : „Nova ulica se urezala u njenoj novoj

zemlji, Mis Irbina ulica. Druge ulice su mijenjale svoje nazive, nekene jednom nego i dvaput, pa i vi ! e puta u posljednjih pedeset godina,ali ne i Mis Irbina ulica. Nikad ne " e biti dozvoljeno da se promijeni toime: uspomena na nju i njen rad smatra se znakom po ! tovanja u Sa-rajevu.” U podno # ju stepeni ! ta bio je plakar u kome se nalazila kutijasa raznim stvarima korisnim za putovanje: razne mape i novac, utika $ ii pribor. Rovio sam po tome i izvukao mapu Sarajeva koju sam sa $uvaoiz ranijih putovanja u Bosnu i Hercegovinu. Ra ! irio sam je na stolu i

po$eo pomno da i !$ itavam nazive ulica tra #e" i Mis Irbinu ulicu. Neznaju " i gdje je bila „njena zemlja”, ta moja potraga je bila s brda-s dolai beskorisna. Nisam bio siguran da li je naziv ulice pre # ivio posljednjuturu preimenovanja u devedesetim. „Ostavio” sam ulice, i po $eh da„istra #ujem” grad koji " e uskoro postati moj novi dom, prstom prela-ze" i od $esme u starom gradu, pje ! a$kom zonom do katoli $ke kate-drale, i mjesta gdje je, preko puta velikog parka, bio u gradnji BBI,trgova $ki centar. Tada sam kraji $kom oka vidio, odmah iza shopping centra: Mis Irbina ulica.

Ime je pre # ivjelo. Vi ! e od toga, ulica je postala va #na prometnicakoja ide od Skup ! tine grada, prote #u" i se pravo iza zgrade Predsjedni-! tva dr #ave. Hodao sam tom ulicom bezbroj puta, mo #da i vi ! e od sto-tinu. Sve do tog trenutka nisam joj znao ime.

Brzo sam se u mislima vratio u 1999. kad sam prvi put posjetio Sa-rajevo, kad sam prvi put gazio Mis Irbinom ulicom. Upravo sam biodiplomirao i prvi put otputovao u Evropu. U #elji da iz prve ruke upoz-namo grad, moja dva prijatelja i ja oti ! li smo na Filozofski fakultet,raspituju " i se kod vi ! e studenata govore li engleski. Sre " om, izabralismo fakultet sa katedrom za engleski jezik i ubrzo upoznali dvojicustudenta koji su nam rado pomogli. Upravo tada sam i spoznao pravudefiniciju gostoljubivosti. Ne samo da su bili voljni da odgovaraju nana ! a pitanja nego su se ponudili da nas provodaju po gradu.

Uputili smo se prema centru dok su tramvaji tandarali pored nas, potom pre ! li u park i preko mosta do Skenderije, Centra za sport i re-kreaciju, u kojem su se, kako su nam objasnili, odr #ala neka od takmi-

Susret sa Miss rby

28



29/220

! enja za vrijeme Zimske olimpijade 1984. Dok smo preskakali gomilesnijega du " puta, jedan od mladi #a je pokazao na veliku gra $evinu ustilu rane renesanse – Predsjedni %tvo Bosne i Hercegovine, i poku %aoda objasni sistem tri predsjednika. Klimao sam glavom kao da razu-mijem, iako nisam. Nekoliko koraka od zgrade Predsjedni %tva, ! ekaju #ina semaforu, stajao sam pravo ispod table na kojoj je pisalo „Mis Irbinaulica”. Nisam je primijetio.

Nastavili smo na istok prema najstarijem dijelu Sarajeva – Ba %!ar-%iji – gdje smo se upoznali s bosanskom kafom, tamnim nektarom

punim kofeina, koji se spravlja u bakrenim, ru ! no ra $enim i izgravira-nim d "ezvama, a pije iz malih porculanskih i bakrenih fild "ana i slu "iuz rahatlokum. Tri sata smo sjedili i #umurali. U tome je bilo vi %e u" i-vanja nego u ! itanju kakvog romana, i vi %e informacija nego u histo-rijskoj knjizi. Sutradan sam napustio Sarajevo.

Sljede #eg ljeta vratio sam se s mojim bratom na nekoliko dana.Jedne rane ve ! eri %etali smo Mis Irbinom ulicom na putu do na %eg ho-stela na brdu iza zgrade Vlade koja je neobnovljena poslije rata, stajalakao slomljeni i samotni podsjetnik. Te no #i smo sjedili na balkonu i ra-spredali o historiji koju smo saznavali o zemlji i narodu, koliko je sve

bilo tragi ! no i komplikovano, a iznena $uju#e lijepo.Odlazio sam iz Sarajeva i vra #ao se. Kad god sam bio u Sarajevu, prolazio sam Mis Irbinom ulicom. Moja djevojka Taylor me je posjetila2003. dok sam ljeto provodio u Bosni. Sjetio sam se kako smo, dr "e#ise za ruke, i %li Mis Irbinom na putu u grad na sastanak. Nekoliko danakasnije, kad smo preko vikenda oti %li na izlet na more, zaprosio sam

je. Rekla je da. U Sarajevo smo se vratili 2005. kao bra ! ni par. &est ne-djelja grad je bio na % dom i nebrojeno puta smo pro %li Mis Irbinom,

pri ! aju#i o izazovima bra ! nog " ivota ili sanjare #i o na %oj budu #nosti.Tri godine kasnije poveli smo i na %e dvoje djece. Moj sin je napravio

prve korake u na %em stanu iza Holiday Inna. ' esto bismo, guraju #i ko-lica na putu u grad, presjekli preko Mis Irbine da bismo u " ivali u sjenivelikih hrastovih stabala.

Nisam mogao da vjerujem. Ova ulica je vidjela svako razdobljemog "ivota, a i ja sam nju vidio u svakom godi %njem dobu. Zimi, ! inilose da ogoljelo drve #e podrhtava iznad glave. U prolje #e, to isto drve #e

29

Mis Irbina ulica



30/220

se ogrtalo ! ivotom. Ljeti, te razgranate kro "nje "titile su od vreline. U jesen, li "#e je po $injalo da opada, a Sarajlije se pripremale za prvi snijeg. Poznavao sam tu ulicu deset godina, a nikad joj nisam znao ime.

Niti sam poznavao osobu koja je stajala iza tog imena.Svalio sam se na kau $ i s tihom nevjericom zabuljio u mapu. Za

samo nekoliko mjeseci Sarajevo #e postati moj dom. Mis Irbina ulica bit #e manje od dva kilometra od stana koji smo planirali iznajmiti.Svakog dana bih mogao gaziti stopama Miss Irby.

Posljednjih mjeseci pred polazak bili smo zauzeti pakovanjem i$i"#enjem, kupovinom i prodajom, iseljavanjem i spremanjem za se-lidbu. Kad je do "ao dan odlaska – prepune torbe i tu ! na opra "tanja – ikad smo sjeli u avion, moja supruga i ja smo izmijenili pogled koji jegovorio: uspjeli smo. Me %utim, putovanje je bilo tek po $etak.

&ak i prije nego "to smo uzletjeli moja trogodi "nja k #erka Izzy je po$ela da zapitkuje: „Jesmo li ve # stigli?”, a moj jednogodi "nji sin Elijahse rasplakao. Nisam bio siguran kako #emo pre ! ivjeti sljede #ih dvade-set $etiri sata: tri aviona, tri transfera, i jedan dugi prekid putovanja.Da bi stvari bile gore, dok sam smje "tao torbe u prtlja ! nik iznad sje-

di"ta, ispala mi je knjiga pravo na glavu $ovjeka koji je sjedio isprednas na sjedi "tu 29D. I to Biblija. Bio je to prvi put da sam nekoga uglavu pogodio sa svetom knjigom i mislim da je to i njemu bio prvi

put. Svakih pola sata, preostali dio leta, $ovjek bi se okrenuo premanama s prezirom i uzdahom kao da pita Boga "ta je skrivio da na tran-skontinentalnom letu sjedi ispred dvoje uplakane djece i $ovjeka kojimu na glavu baca drevni rukopis.

Na ! alost, ni "ta nije bilo bolje ni kad smo se na "li u zraku. Niti je bilo i "ta bolje za $ovjeka na 29D. Bilo mi je nemogu #e da se smjestimkako treba: sjedi "te nije bilo namijenjeno mojoj visini – dvometra " sam.Da bih protegnuo noge, hodao sam izme %u sjedi "ta. Me %utim, kad bih

ponovo sjeo, tresnuo bih na sjedi "te i koljena zabio u bubrege gospo-dina 29D. Sjedi "te bi mu se zatreslo od udarca i u $inilo mi se da $ujemkako se obra #a Bogu: Za ! to, dragi Bo " e? Za ! to mene?

U vrijeme kad smo sletjeli na aerodrom u Zagrebu, nakon nepro-spavane no #i, nismo znali za sebe. Moja k #erka je bila toliko umorna

Susret sa Miss rby

30



31/220

da je zaspala na aerodromu, ispru ! ila se preko torbe na podu kose prilijepljene uz lice od znoja i bala. Napokon smo se ukrcali na zadnjilet. Dok smo se pribli ! avali Sarajevu, dok su nas do " ekivale zelene

planine oko grada, odjednom mi se vratila sva energija. Prizor je bionadnaravan. Nakon svih godina posjeta Sarajevu kao turista, sada samnapokon njegov stanovnik.

Prvih nekoliko dana u na #em novom stanu prolazilo je kao u izma-glici privikavaju $ i se centralnoevropskom vremenu. Kad sam napokonimao slobodan dan da sam istra ! im grad, ta " no sam znao gdje ! elimda odem. Deset minuta hoda na zapad i eto me na uglu ulice iza BBI

shopping centra. A tamo, na zidu stare zgrade, " ekala me tabla s nazi-vom ulice, zelena sa velikim bijelim slovima na kojoj je pisalo: MisIrbina ulica. Prolaznici su me sigurno smatrali nekim " udakom, jer samse ukipio s po #tovanjem bulje $ i u oronuli zid. Ne bi mogli shvatiti sve-tost tog trenutka. Nije to bila bilo kakva ulica; bila je to njena ulica.Bila je to ulica u kojoj je ona na#la svoju sudbinu. Bila je to ulica ukojoj je ! ivjela vi #e od pola svog ! ivota. Bila je to ulica koju joj je po-dario zahvalni narod.

Ponovo sam tiho pro " itao bijela slova: Mis Irbina ulica. Ulica Miss

Irby. Kako sam pro #lih deset godina uop $e mogao hodati ovom ulicoma ne znati, ne shvatiti da ova ulica, koja je dobila ime po nacionalnojheroini, nosi i moje ime?

31

Mis Irbina ulica



32/220



33/220

33

Poglavlje 5

Preko arpata1855–1862

„Obi ! an putnik – koji nikad ne skre " e sa utrtog puta i koga na tom utrtom putu drugi nose, a da sam ni # ta ne radi ili rizikuje –

nema potrebu da poka $ e vi # e inicijative i pameti od ekspres-paketa.”Theodore Roosevelt 7

N egdje iza februara 1855. Adeline je do ! la do dva otkri "a koja su joj promijenila #ivot: opojno uzbu $enje putovanja i saputnica poimenu Georgina. Na vi !e na %ina je Georgina Mary Muir Mackenzie bila prijateljica

posebno predodre $ena za Adelinu. Ro $ena u &kotskoj kao k "erka sir Johna Mackenziea: baroneta, advokata i veleposjednika odgojena je uistom okru #enju duhovnosti, djelovanja, kulture i principa, kao ! to je

bilo primjereno i za Boyland Hall. Shvatala je kakva je uloga i ! ta seo%ekuje od jedne plemenite dame, a ipak ju je, po uzoru na oca, priv-la%ila ista vrsta aktivnog rada za dobro drugih.

Iako su im ku "e bile sli %ne, odgoj im se razlikovao samo u jednom: po redu ro $enja. Georgina, kao prvo od devetero djece, pomagala je uu%enju i odgajanju mla $e bra "e i sestara. Adeline je bila najmla $a , na-viknuta da se starija bra "a i sestre brinu o njoj. Mo #da ju je zato, iakodvije godine starija od Georgine, Adeline %esto nazivala „tetka”.

Ove dvije dame bile su potrebne jedna drugoj. Adeline – svojeglavai emotivna, sr %ana a ipak nepromi ! ljena – trebala je nekog odgovornogi stabilnog poput Georgine da je usmjerava. Georgina, krhkog zdravlja



34/220

i oprezna, trebala je nekog da je gura naprijed prema te !kom ali zna-"ajnom zadatku koji je #udila da provede.

Godine 1855, nakon smrti sir Mackenziea, Georgina i njena majka provodile su sve vi !e vremena u Londonu. Niko ne zna kako su upoz-nale Adeline, ali su ubrzo nakon susreta proputovale zajedno Evropom:Holandija, $vajcarska i Italija, uobi "ajenim odredi ! tima onih koji tra #eda se odmore od engleske zime.

Obi "no i bezbjedno putovanje, me %utim, nije bilo dovoljno za Ade-line i Georginu. Otkrile su svijet izvan Engleske i, sa svakim novim

putovanjem, taj svijet ih je sve glasnije prizivao. Uskoro su putovalesame, vode &i samo dvorkinju da se brine o njihovim potrebama, odla-ze&i sve dalje od Londona kao da su tragale za ne " im. U jesen 1858.napustile su Englesku da bi obi ! le Njema "ku i Habsbur !ku carevinu.

Nakon godinu dana istra #ivanja gradskih centara u carevini, upustilesu se u jo ! smioniju avanturu: putovanje divljinom Slova "ke i prekoKarpata do Krakova.

Ipak, putovanje austrougarskim seoskim podru " jima nije bilo za ne-iskusnog putnika. Veliki je broj izazova o koje su Adeline i Georginatrebale da razmotre.

Prvo, postojao je problem jezika. Carevina nije bila homogena. Bioim je potreban prevodilac, ali kojim jezikom treba da govori taj prevo-dilac? Mnogi ma %arski seljaci bili su Slaveni i nisu znali ma %arski.Ako unajme ma %arskog vodi "a on vjerovatno da ne &e znati neki odslavenskih jezika pa ni komunicirati s ve &inom ljudi koje budu sretali.Zna " i, trebat &e im vi !e lingvista.

To jest, ako budu mogle da se sna %u. Ve &ina gradova imala je dva,ako ne i tri imena. Tradicionalno ime na maternjem jeziku naroda, ma-%arsko ime koje im je nametnuto, a onda germanizirano ime koje semo#e na &i u ve &ini vodi "a. ' ak i uz pomo & vodi "a mogu vrlo lako za-vr ! iti tamo gdje ne bi nikome po #eljele.

Ukoliko se i sna %u, smje ! taj koji ih o "ekuje su kr "me pored putane ! to malo udobnije od !upe. Tijesne, prljave i pune "udnih mirisa,

jedva da &e im pru #iti toliko potreban odmor. „Topla kupka” bi immogla stizati u kanti, malom kuhinjskom loncu ili "ak vinskoj "a! i.Hrana, iako svje #a i ukusna, ne &e biti dovoljno hranjiva za tako zahtjevno

Susret sa Miss rby

34



35/220

putovanje; savjetovano im je da ponesu svoje zalihe. A za to ! e im tre- bati jo " jedna kola i voza # , voza # koga ! e morati znati obuzdati i dr $ati podalje od #a" ice.

Osim toga, vi "e je nego vjerovatno da ih ne ! e mimoi ! i ni plja #ka" i,uski planinski prevoji, nepregledni zastoji i nemilosrdna klima.

Nakon maja 1859. pojavila se jo " jedna prepreka. Austrija i Fran-cuska su zaratile, a austrijske snage su trpile gubitke. Carska vlada stre-

pila je da Rusija ne iskoristi ovu situaciju da izazove pobune me %uslavenskim narodima u Centralnoj Evropi. Ako se ujedine pod Rusi-

jom, mo $e li se odr $ati Austro-Ugarska? Sumnje su rasle i policija je bila u pripravnosti.

Uprkos tim izazovima Adeline i Georgina napu " taju Be # po#etkom juna 1859. Bile su ve ! iskusne putnice, obje s te #nim poznavanjem nje-ma#kog, i odlu #ne da se upuste na putovanje bez vodi #a ili prevodioca.U $elji da putuju neometano i izbjegnu zastoje i odlaganja ponijele susamo supu u kesicama, #aj i zeleni ki "obran da se zaklone od sunca.Bile su uzbu %ene zbog ono malo informacija koje su mogle prikupitidok su se pripremale za put. Tra $ ile su avanturu, a ne odmor.

Pune uzbu %enja i o #ekivanja, Adeline i Georgina su se zaputile iz

Bratislave u unajmljenim taljigama. Nije im trebalo dugo da dubokoudahnu svje $ planinski zrak i u $ ivaju u bojama Karpata. Evo kako suopisale prizor s vrha drevne osmatra #nice:

„(...) stjenovita gudura (...) i kr ! evita litica, i u zeleniloodjenuta poljana, raznovrsna bujna ! uma, sada mla " anau svom proljetnom zelenilu i blistava na sjaju ve # eri. Aiza se uzdi $ u planine, jedna za drugom, sve dok se pogled ne izgubi u njihovim valovitim obrisima – beskrajni niz

planina, sivih, zelenih, purpurnih, i na kraju, u daljini, plavih, gotovo nevidljivo plavih.” 8

Zbog ovakvog prizora napustile su prenaseljene metropole Evrope.Mogle su Krakov posjetiti vozom – petnaest sati vo $nje u luksuznojkabini prvog razreda – ali bi propustile ljepotu i avanturu ovog nepoz-natog krajolika.

35

Preko Karpata



36/220

Dok su putovale, pravile su zabilje ! ke. Georginu je najvi ! e zanimalahistorija i jezik slavenskog " ivlja koji su sretale, te je pisala o ratu, mi-graciji i kulturnoj i jezi #koj preobrazbi. Bila je opreznija od Adeline;stalno bi je povikom s kola upozoravala kada bi se njena saputnica spu-! tala niz liticu u rije #no grotlo ili uspinjala uz greben, pridr " avaju $ i sei rukama i nogama na klimavoj stijeni, ne obaziru $ i se na prijete $u oluju.

Adeline je, pak, bila fascinirana drevnim zamkovima i sablasnim pri #ama o intrigama, ljubavi, vite ! tvu i izdaji. Zapisivala je pri #e kojesu se prenosile s koljena na koljeno: okrutna i zavidna kraljica koja sekupala u krvi djevica da bi zadr " ala mladost; ljubomorna ma $eha koja,da bi osvojila ljubavnika, gura k $erku u pobje ! njelu rijeku da bi se ka-snije i sama bacila sa istog mjesta zbog gri " nje savjesti; pomahnitalivjerenik koji kopa kameni pod zamka da bi oslobodio svoju ljubu izzato #eni ! tva. Adeline je bila neumorna u svojoj potrazi za avanturom.

Ni klimave ljestve, ni po " ivot prijete $ i udari vjetra, ni upozorenja lo-kalnog stanovni ! tva ili manjak opreme nisu je mogli sprije # iti da sa-gleda vidik s vrha.

Bile su dvije engleske dame u najdivljijem i najsurovijem dijeluAustro-Ugarske carevine, ali Adeline i Georgina su bile sretnije nego ikad.

Nakon nedjelju dana putovanja ispunjenog i vedrinom ali i umorom,stigle su u male termalne toplice – Schmocks – koje su se ugnijezdileu podno " ju gorja. Tu, u sjevernoj Slova #koj, Karpati se uzdi " u u svojsvojoj visini, pravo iz ravnice, kao da masiv okre $e le %a iznemoglom

putniku. Bile su to Tatre, istovremeno i nagrada i teret avanturisti. Evokako su to Adeline i Georgina opisale:

„Taj prvi pogled na ju ! nu stranu Tatri ! ivi u na " im uspo-menama kao ne " to najveli # anstvenije " to smo vidjele.Slika niza planinskih piramida koje vam poput zida stojena putu, njihovo podno ! je prekriveno crnom borovom " umom, njihove goleme gole granitne glave nepokrivenena ve # ernjoj svjetlosti ili pokrivene velom snijega.” 9

Planirale su da se u Schmocksu odmore i oporave prije nego ! tonastave preko Karpata u Krakov. Me %utim, oporavak im je bio brzo

Susret sa Miss rby

36



37/220

prekinut. Tamo, ispod Tatri, sna ! lo ih je ono ! to su tra " ile.

# ula se lupa na vratima. Adeline otvori o $i u mrklom mraku sobe – ne bi nikakvog svjetla sem u "arenog ugljevlja u pe %i pored njenogkreveta. Bila je zaslijepljena mrakom, ali su joj druga $ula bila i te kakonapeta. Po grubim $ar !afima i kvrgavom krevetu, kao i po planinskomzraku ustajalom i vla "nom u drvenoj ku %i u kojoj su le "ale, znala je dasu jo ! u Schmocksu .

# uv! i ujedna $eni ritam Georgininog sna, po $ela se pitati da li je tomo"da sanjala buku. I uto je za $ula mu !ke glasove ispred vrata, zvekui udaranje metala o metal, i ponovo tresak kao da neko gredom probijavrata.

Kad je sjela da navu $e ogrta $ mogla je $uti da i Georgina isto radi.Vjerovatno je bilo dobro ! to je u sobi bilo mra $no da se ne vidi Adeli-nino lice napeto od bijesa. Nisu do ! le u ovo planinsko uto $i! te da ih$udna buka usred no %i budi.

Kad je Adeline otvorila vrata, nije bila spremna na ono ! to %e ugle-dati – dvojica mu !karaca u svijetlocrvenoj i tamnoplavoj uniformi ma-&arske policije, s ma $evima uz bok i pu !kom na gotovs. ' andari su im

naredili da se obuku i obavijestili ih da su uhap !ene.U !oku, dame su se brzo odjenule i spakovale svoje stvari dok su ih"andari pogledom pratili iz hodnika.

! ta oni misle ko smo mi? , sigurno su se pitale. Zar misle da "emo pobje " i kroz prozor?

Nakon ! to su pretra "ili sobu i ispremetali namje ! taj "andari su po-veli Adelinu i Georginu do kola koja su, kakve li ironije, bila bolja negoijedna koja su imale tokom puta kroz Karpate. Odveli su ih u obli "njigradi % gdje je na $elnik policije – beamter – $ekao da ih ispita.

Zatra " io je da vidi njihove paso !e i dokumente. Dame su se zabav-ljale gledaju %i ga kako poku !ava da doku $i smisao dokumenata kojisu bili na engleskom – jeziku koji on o $ito nije razumio. Kad su mu nato ukazale, lice mu je oblilo tamno crvenilo, digao se u svoj svojoj ve-li$ini u nastojanju da ih zapla ! i.

„Da znate za ! ta ste optu "ene, sigurno ne biste bile tako brbljive”,mo"da je razgovor ovako tekao. „Vjerovatno # pijuni imaju svoje do-

37

Preko Karpata



38/220


39/220

beamtera koji se pravio va ! an. Bile su prisiljene da svoje " uvare mo-ljakaju za dozvolu da odu u toalet, #to bi im oni gun $ aju%i dopustili.Satima su bile ostavljene na ulici ispred sudnice sve dok Georgina nijezatra ! ila da ih otprate do hotelske sobe. Sve su im stvari pretra ! ili, " ak rastavili i zeleni ki #obran da bi se uvjerili kako unutra nema skrivenihtajnih poruka. Nisu prestajali sa ispitivanjima, a re " eno im je da mogu

biti zadr ! ane dva, pa i tri dana. Georgina je bila prisiljena da se svu " ei otrpi da je ispipaju po cijelom tijelu. Bilo je to veliko isku #enje s kojimse suo " ilo samo nekoliko engleskih dama plemenitog roda.

Na kraju, kad su sudski " inovnici shvatili da su one, ustvari, engle-ske gra $ anke koje u ! ivaju u svje ! em planinskom zraku, izvinjenja suuslijedila istom silinom i energijom kakva je bila beamterova srd ! ba.Oslobo $ ene su, ponu $ en im je prevoz do Shmocksa, te su mogle za-vr #iti svoje putovanje.

Dame su nastavile preko planina u Krakov, a potom vozom do Be " a.Kad su se vratile u Englesku, u ljeto 1860, imale su da ispri " aju i tekakvu pri " u. Nije mnogo engleskih dama bilo uhap #eno pod sumnjomda su # pijuni. Ali su one sada imale i novu misiju pred sobom. Pi #u%io hap #enju u tekstu Preko Karpata koji se anonimno pojavio 1862,

dame su zaklju " ile:

„Prvo pitanje koje su nam postavili tokom ispitivanja u Leutschau, glasilo je: 'Znate li za ! to ste optu " ene?', a na ! odgovor je bio: 'Ako mo " emo vjerovati zvani # nicima u

Popradu, optu " ene smo za panslavisti # ke tendencije.' O# ito istra " itelju nije palo na um da pita znamo li ! tatakva optu " ba uklju # uje; da nas je pitao, sigurno bismoodgovorile 'Ne'. Prirodno je, stoga, ! to smo sada radoz-nale da saznamo ! ta je ustvari panslavizam.” 10

Hap #enje u podno ! ju Tatri nije zapla #ilo Adelinu i Georginu nitinatjeralo da odustanu od putovanja. Upravo suprotno. Dalo im je novimotiv – slavenski narod – i novu svrhu da odu od ku %e. Godinu nakon

povratka s Karpata ponovo su krenule na putovanje; ovaj put da seiskrcaju u zemlji koja je jo # divljija i negostoljubivija.

39

Preko Karpata



40/220


41/220

41

Poglavlje 6

ut pahuljice„Dva puta odvajala su se u ! umi, a ja – Ja krenuh onim kojim se rje " e putuje,

I u tome bi sva razlika”Robert Frost, Put kojim ne krenuh (1915)

N aj! e"#e pitanje koje sam mogao ! uti tokom prvog mjeseca bo-ravka u Sarajevu bilo je: „Za "to si se ovdje preselio?” Bilo je te "koodgovoriti u nekoliko minuta. Nikad nisam bio siguran "ta da ka $em.%ivot u Americi bio je ugodan; imao sam dosta bliskih prijatelja i posaokoji me zadovoljava. Dakle, nije bilo ni ! eg od ! ega bih bje $ao. Iakovolim zelena brda oko Sarajeva, ispijanje kafe s prijateljima i nevjero-vatnu ljubaznost neznanaca, to samo po sebi ne obja "njava za "to samdoselio u Bosnu. Put koji me je vodio u Sarajevo bio je, kao i sam $ivot,komplikovaniji od prostog izbora.

Prvi put sam posjetio Bosnu dok sam boravio u Splitu. Na"ao sam se u Splitu jer je studentska organizacija, u koju sam bio

uklju ! en na mom fakultetu u Americi, bila partner istoj organizaciji uHrvatskoj.

Poha &ao sam upravo taj fakultet jer je moja porodica $ivjela uAtlanti gdje je "kolarina za studente iz D $ord $ije bila mnogo manjanego za ostale studente.

Sve do mog polaska u gimnaziju $ivjeli smo na Floridi. Kad je momtati ponu &en posao u Atlanti, sazvao je porodi ! ni sastanak. Po "to smo



42/220

svi i ! li u !kolu, "elio je #uti na !e mi ! ljenje o selidbi. Tako smo moja bra $a, sestre i ja glasali. „Da” za odlazak, i „Ne” za ostanak. Da je ikood nas bio odlu #an da glasa za ostanak, siguran sam da na ! i roditeljine bi vr ! ili pritisak na nas. Ali, mi smo jednoglasno glasali za selidbu.

Sje$am se ! ta sam mislio kad sam glasao. Nastava po #inje za dvijenedjelje. Moj nastavnik engleskog zadao nam je da preko ljeta pro #i-tamo listu od osam klasika. Ja nisam otvorio nijednu knjigu. Kako $u

pro#itati osam knjiga za petnaest dana? Stoga je moj glas bio „da”. Akoselimo, ne $u morati #itati te knjige.

Nije ba ! veoma dobar razlog na osnovu kojeg se donosi velika" ivotna odluka.

Me%utim, da sam glasao protiv, moja porodica ne bi oti ! la u Atlantu, ja ne bih poha %ao tamo !nji fakultet, ne bih bio uklju #en u istu stu-dentsku organizaciju, ne bih oti !ao u Split nakon diplome, ne bih po-sjetio Bosnu u jesen 1999, dakle, nikad se ne bih ni preselio u Sarajevo.

Zastra !uju $e je koliko mnogo toga zavisi od pogre !ng izbora priglasanju.

I tako, da li sam stigao ovdje zbog neke kombinacije slu #ajnosti, ba#en poput broda bez kormilara na nemirnom moru, ili je postojala

neka ve $a, mudrija, dobronamjerna ruka na kormilu.

Studenti Sarajevskog univerziteta koje sam upoznao najupornije sume propitivali o mojoj odluci da do %em u Bosnu i Hercegovinu. Raz-govor se vrtio oko raznih tema, ali bi naj #e!$e zavr ! io poput ovog kojisam vodio sa jednim studentom politi #kih nauka:

„U posjeti si Sarajevu?”, upita me nakon mog poku !aja da pozdra-vim na bosanskom.

„Ne”, odgovorih, „ja ovdje " ivim.”„&ivi! ovdje?”, nije skrivao nevjericu.„Da, doselili smo se u septembru iz Amerike.”Razgovor je na kratko utihnuo dok je student poku !avao da provari

ovu zbunjuju $u informaciju.„Iz Amerike”, #inilo se kao da sebi govori. „Za ! to si se doselio

ovdje ?”, sav naglasak bacio je na ovu posljednju rije #.Rekao sam ne ! to o svojim ranijim dolascima u Sarajevo, o Bosan-

Susret sa Miss rby

42



43/220

cima, o prirodnim ljepotama zemlje. Zatim sam se raspitivao o ! ivotustudenata na njegovom fakultetu. Ustvari, razgovor je krenuo o tome"ta on ! eli da radi nakon diplome.

„Ne znam. Da radim, ako budem mogao na #i posao. Ustvari, ! elimda odem u Ameriku.”

Njegov me odgovor nije iznenadio. U novinama sam pro $itao po-datak da "ezdeset posto mladih u Bosni ! eli da napusti zemlju zauvijek ili neki du ! i period vremena. Pretpostavio sam da mnogi od ispitanika! ele oti #i u Ameriku ili u neku zemlju Zapadne Evrope gdje ima vi "e

posla i gdje, uz dosta rada mogu da pobolj "aju ! ivotne uslove. %inilose prirodnim da ljudi ! ele da krenu za svojim snovima.

„Amerika ima sve”, nastavio je. „To je zemlja mogu #nosti. Ljuditamo imaju novac, voze dobre automobile i ! ive u velikim ku #ama.Zna ", ameri $ki san.”

Poznavao sam ameri $ki san. Samo "to nisam shvatio koliko jeuniverzalan.

U razgovoru sa studentima Pravnog fakulteta po $eo sam boljerazumijevati taj univerzalni san.

„Koja je bosanska verzija ameri $kog sna?”, upitao sam jednog stu-denta u pauzi izme &u dva predavanja. Pio je espreso kafu iz automatau sme &oj plasti $noj $a"i i pu "io.

„Pa, mo ! da na "i snovi nisu tako veliki kao "to su u Americi”, po $eo je. „Posao, porodica, normalan ! ivot, to je otprilike sve "to tra ! imo.Ho#u re#i, i ja bih volio da imam svoje mjesto gdje mogu slobodno daradim ono "to ! elim. Mo ! da i automobil.”

„Zna "”, dodao sam, „u Americi ne mo ! e" imati samo jedan auto-mobil, mora " imati dva. I da bi zaista imao san, treba da ima " ku#u, ane stan.”

„U redu, ali je daleko vi "e mogu #nosti u Americi”, nastavio je, po-vukav "i dim. „Samo ! elim da imam zaposlenje kako bih mogao u ! ivatiu ! ivotu. Mnogi studenti ba " zbog toga ! ele da odu. Ako ne mogu imatisretan ! ivot u Bosni, potra ! it #e ga na drugom mjestu.”

Razgovarali smo jo " desetak, petnaest minuta, a onda je on odjuriona $as. Dva momka koja su sjedila u blizini uklju $ili su se u razgovor.

43

Put pahuljice



44/220

„San nije samo da ima ! ku "u”, po #eo je prvi student, „nego imatinajve ! u ku"u. Ne zna #i to imati lijep auto, nego imati najljep " i auto.To je pravi bosanski san.”

Prijatelj se slo $io s njim. „Lova. Sve je u lovi. Kako najvi !e zaraditi,a ! to manje raditi.”

„Ako $eli! dobar $ivot, ima ! dvije opcije”, nastavio je prvi momak,„ili raditi za dr $avnu firmu, dobru platu i dobru penziju, ili upasti u or-ganizovani kriminal. Jah, najbolji na #in da $ivi ! bosanski san jeste da

bude ! kriminalac .”Obojica su se nasmijali i oti ! li na #as.

Mogao sam razumjeti reakciju sarajevskih studenata jer sam i sâm bio poput magneta privu #en ameri #kim snom. Od ro %enja je bio diomog $ivota. Prava indoktrinacija, pak, po #ela je kad sam do !ao na kam-

pus prve nedjelje nastave. Okupili smo se u amfiteatru, ! irom otvoreniho#iju i zbunjeni ba ! kao i svi drugi bruco ! i u svijetu. Upisao sam teh-niku u jugoisto #noj Americi i nisam bio siguran u izbor. Oko mene susjedili najbolji studenti iz visokih !kola u zemlji – moja konkurencijau ameri #kom snu.

U to vrijeme diploma mog fakulteta uglavnom je garantovaladobar posao, a po #etna plata odgovarala je plati prosje #nog zaposle-nika dvostruko starijeg od mene. S tom platom mogao sam kupitiku"u, jedan do dva automobila, dobro se zabaviti, na " i zgodnu $en-sku, cool i duhovite prijatelje, vikendom jesti i piti do mile volje. Navi!e na #ina ta moja in $injerska diploma bila je klju # za $ivot za kakavse ljudi u svijetu tuku i kradu, i znoje, i bore.

Dekan se pojavio i gomila je utihnula. Na sebi je imao savr !enoskrojeno odijelo, sve u svemu izgled uspje !nog #ovjeka. Pribli $io se

podijumu.„Dobrodo ! li. &elio bih da se za trenutak osvrnete oko sebe.” Stanka.„Pogledajte osobu s va !e lijeve strane.” Stanka.„Pogledajte osobu s va !e desne strane.” Stanka.„Samo "e jedan od vas dospjeti do diplome.”Ti! ina. Zvuk hiljadu ljudi koji poku !avaju da to progutaju. Bitka je

po#ela. Ameri #ki san pripadao je pobjedniku.

Susret sa Miss rby

44



45/220

Svim srcem sam se bacio na studije, nastoje ! i da napravim ra-vnote "u izme #u mog dru $tvenog " ivota i u %enja, ali se nikad nisamuspio osloboditi stalno prisutnog tereta bitke. Ocjene koje budemdobijao odredit ! e ostatak mog " ivota. Ili sam se barem tako osje ! aou to vrijeme.

Krajem prve godine osje ! ao sam se jadno. Po %eo sam da se preispi-tujem o karijeri koju sam izabrao: biomedicinski in " injer. Matematikai nauka su mi uvijek i $le od ruke, ali nisam nalazio u njima toliko za-dovoljstvo kao u historiji i knji "evnosti. Jednostavno su me ispijali. Dali sam zaista "elio provesti " ivot negdje u tamnoj sobi dizajniraju ! isitne dijelove?

Da ne bih poludio, po %eo sam odlaziti na predavanja iz filozofije.Znam da mnogi polude studiraju ! i filozofiju, ali meni je to bilo potre-

bno zbog ravnote "e. Problem je $to ! e vam malo ljudi u svijetu pla ! atiza filozofiranje. Kao $to je moj profesor volio re ! i: „&ta god da radite,ne studirajte filozofiju. Uni $tit ! e vam " ivot! Izgubit ! ete novac, prija-telje, a "ena ! e vam pobje ! i s drugim. Filozofija vam uni $tava "ivot.”Toliko od mog profesora filozofije.

Mogao sam osjetiti kako mi izmi %e ameri %ki san.

Nekako u to vrijeme uklju %io sam se i u klub u kampusu. Mnogi%lanovi tog kluba bili su dobri studenti, ali nije izgledalo da im je $kolanajva "nija. Za njih je "ivot bio vi $e od velike borbe u kojoj nagradaodlazi pobjedniku. Razgovarali su o tome $ta u%initi ili posti ! i, o cilje-vima i potrebama, kako promijeniti stvari u svijetu. To mi je bolje zvu-%alo nego se svake no ! i moliti da susjed s moje desne i lijeve strane

padne na sljede ! em ispitu.Bio sam na zadnjoj godini studija kad sam se na $ao na ru %ku s jed-

nim prijateljem, Johnom, koji je radio sa tim studentskim klubom. Pri-%ao sam mu kako ! u se prijaviti za diplomski i postati profesor filozofije. Jeo je dok sam ja pri %ao. Kad sam zavr $io, on je rekao: „Po-kre ! emo novu studentsku organizaciju u Hrvatskoj i mislim da bi nammogao biti od pomo ! i barem jednu godinu.”

Nikad mi ni u snu nije palo na um da provedem godinu u Hrvatskoj.Da budem iskren, nisam %ak ni znao gdje je Hrvatska. Nikad nisami$ao ni na putovanje van Sjeverne Amerike. Nisam ba $ zami $ljao da ! e

45

Put pahuljice



46/220

mi diploma za to poslu ! iti.Taj trenutak bio je vrhunac bitke koja je bjesnila tokom mog cijelog

studija. Bila je to bitka izme " u dva suprotstavljena sna: univerzalni sano zdravlju i blagostanju i udobnosti, spram neobi #nog sna o svrsi i zna-#enju. Kako je mali broj ljudi slijedio ovaj drugi san, staza je bila punaneizvjesnosti i nesigurnosti. Kao Frostova dva puta koja se razdvajajuu ! utoj $umi. Jedan utaban stalnim putovanjem bio je tako primamljiv;svi moji prijatelji su bili tamo, put je bio definisan, ishod predvidljiviji.Me" utim, druga staza, travnata i ! eljna da bude izga ! ena, dozivala jeonaj druk #iji dio mene, dio nemotivisan #arima ameri #kog sna, dio koji

je vjerovao da ! ivot nudi vi $e od onog $to se novcem mo ! e kupiti, diokoji je zami $ljao blago skriveno iza trnja na putu. Morao sam odabrati.

Nakon zavr $etka studija odlu #io sam se za manje utabanu stazu.

Ta jedna godina u Hrvatskoj produ ! ila se na dvije; bile su to predivnegodine, godine sazrijevanja. %im sam se vratio u Ameriku, odmah sam

bio ! eljan da ponovo otputujem, da opet odem u Hrvatsku ili Bosnu iHercegovinu, da nastavim avanturu koju sam zapo #eo. Vrijeme je brzo

prolazilo; pet godina promaklo je kao jedna nedjelja. O ! enio sam se

sa ! enom koja je bila spremna da ! ivi s druge strane okeana, ali je ! ivot postao komplikovaniji: imali smo djecu i ku &u, prijatelje. %esto smorazgovarali o Bosni i na $oj ! elji da se preselimo, ali ne $to nas je ko #iloda donesemo odluku. Napokon, deceniju nakon $to sam prvi put na-

pustio Hrvatsku, spakovali smo stvari za Sarajevo. Nekih mjesec dana nakon dolaska u Sarajevo, prisustvovao sam

prvom skupu koji je organizovala studentska grupa s kojom &u da radim.Bilo je to predavanje o uspjehu, a predava # kongresmen iz Koloradakoji je imao vlastitu advokatsku firmu. Do $ao sam ranije da bih ve #eraos kongresmenom i pomogao da sve bude spremno za predavanje.

Kad se pribli ! ilo vrijeme predavanja i studenti okupili, po #eo samosje &ati zabrinutost. Ovdje sam pomagao u organizaciji seminara o us-

pjehu, a sam se nisam osje &ao posebno uspje $nim. U #io sam bosanski jezik dvadeset do trideset sati nedjeljno i jo $ uvijek nisam mogao da pravilno sklapam ni jednostavne re #enice. Fraze kao $to su „Moja ! ena,on vrlo zgodna” i „Sutra bio umoran” bile su svakodnevne. %inilo se

Susret sa Miss rby

46



47/220

da ne mogu savladati ni najjednostavnije glagole. Na bosanskom jeglagol za pisanje i pi ! anje vrlo sli " an; najmanje jednom nedjeljno bih

pi ! ao pismo ili e-mail .I nije se radilo samo o jeziku. Nisam se osje #ao uspje ! nim ni kao

otac. Moji klinci su i dalje propitkivali ! ta im je s ku #om u Americi, amoja k #erkica je plakala svako jutro na putu u vrti # . Kad bi im se nekoobratio na ulici, skrivali su se iza nas. No #u nisu dobro spavali. Izzysu mu " ili no #ni strahovi, nekad gori od ko ! mara. Nije to bilo ne ! tonovo – povremeno ih je imala i u Americi – ali su bili " e!# i. Plakala bii drhtala i nekontrolisano vikala i po desetak minuta dok bismo je migrlili, pjevali joj i nastojali da je sa " uvamo da se ne povrijedi. To je istionakav osje #aj bespomo #nosti kao kad dr $ ite epilepti " ara – va ! prst unjihovim ustima, srce vam u grlu, " ekaju # i da sve to pro %e.

Mo $da zbog nedovoljno sna ili stresa od selidbe, moja supruga i jase nismo slagali kao ranije. Vidjelo se to u malim stvarima – laka notagor " ine u glasu, brzo skretanje pogleda, ! utnja. Svake nedjelje sam pro-vodio sate popunjavaju # i papirologiju, stoje # i u redu, organizuju # i fi-nansije, pla #aju # i ra " une. U banku. Pe " at. U op # inu. Pe " at. Kod! peditera. Pe " at. Opet u op # inu. Pe " at. Taksa. Pe " at. U po ! tu. Pe " at. I

kad bih se vratio ku # i jedva sam " ekao da se svalim na kau " i odgledamneki film, a ne da se upu ! tam u dubokoumne i zna " ajne razgovore, pune „osje #ajnih rije " i”. Sa sobom sam donosio stres, pozivao ga uku#u, i dopu ! tao mu da se raskomoti u na ! em stanu. Problem je bio utome ! to u krevetu nije bilo mjesta za nas troje.

A ja sam u isto vrijeme organizovao seminar o uspjehu.Prepoznao sam tipa u dnu prostorije koga sam sreo tokom ranijih

putovanja u Sarajevo. Zvao se & or %e. Na sebi je imao d $emper sa ! i-rokim vodoravnim prugama koje su ga malo pro ! irivale oko pasa, ikao ugalj crne pantalone od odijela, crna kosa, kratko o ! i! ana i " istasvjetlucala je od pozama ! ne koli " ine gela, a lice mu ni smrknuto ninasmijano, ne ! to izme %u. Izgledao je kao da #e svakog trena izvalitineki vic ili razvaliti ne " iju vilicu. Izgledao je ba ! onako kako sam gai upamtio.

Opazio me je kad sam se pribli $ io, i odmah se nacerio iako sam biospreman da ga izbjegnem, ako bude potrebno.

47

Put pahuljice



48/220

„Zna ! i, vratio si se”, rekao je na savr "enom ameri ! kom engleskom.„Aha, do "li smo prije mjesec i po”, odgovorio sam na svom nesi-

gurnom bosanskom.A on je nastavio na engleskom. „Gdje ti je porodica?”„Kod ku #e. Kasno je. Djeca moraju na spavanje.”„$ ta si radio otkako si do "ao?”Po ! eo sam se neugodno osje #ati "to mu se nisam javio, "to ga

nisam pozvao na kafu. Ali, imali smo obaveza preko glave. Mo %dazbog osje #aja krivnje, ali mi se u ! inilo da mu se lice smrklo .

„U! im jezik. Radim papir. Ja pomo #i djeca i %ena.” Frustriran, uhva-tio sam se engleskog. „Aha, imali smo dosta posla da se smjestimo, da

pomognemo djeci da se prilagode, i da u ! imo jezik.”„Pa, nadam se da niste do "li ovdje u potrazi za boljim %ivotom, jer

ga ovdje ne #ete na #i.” &or ' e je ovo izrecitovao istim smirenim pouz-danjem kao neko ko mo %da govori o kretanju Zemlje oko Sunca ili ne-izbje %nosti smrti.

Muk. Izgovorio je veliku sumnju koja se i krila negdje u djeli #umog mozga. Mo %da se nismo smjeli seliti. $ ta ako budemo nesretni uBosni? $ ta #e biti ako na ' emo tugu koju ni kafa ni ! evap ! i#i ne mogu

potisnuti? $ ta ako moja djeca odrastu puni gor ! ine i povu ! eni, ili ne-sretni i ljuti, ili na neki drugi na ! in nepopravljivo osaka #eni na "omodlukom?

U tom trenutku sjetio sam se porodi ! nog glasanja, prve posjete Sa-rajevu, %ute fotelje, Gregove poruke, ustrajne ozbiljnosti koja me jevukla od izbora do izbora, i ishoda do ishoda, i odvela me, tog dana, utu dvoranu i na taj razgovor. Bilo je to drugi put da mi je bilo drago "tosam prona "ao Miss Irby.

U jednom rijetkom trenutku bistrine i mudrosti odgovorio sam:„Nismo do "li ovdje zbog boljeg %ivota. Do "li smo jer osje #amo da Bog%eli da ovdje budemo.”

! ! !

Tatre, gdje su se Adeline i Georgina odmarale u no #i kad su uhap-"ene, veliki dio godine skrivaju se iza oblaka. Kad ti oblaci posive, na-

Susret sa Miss rby

48



49/220

bijeni vlagom i umorni od ustezanja, otvore svoje pamu ! ne pesnice iispuste potop. Voda obi ! no pada kao snijeg, meko klize " i, uvr " u" i se i

ple #u" i na vjetru, blagosiljaju " i zemlju svojim prisustvom. Ti smrznutimolekuli farbaju u bijelo veli ! anstvene vrhove, strpljivo ! ekaju " i to-

plinu sredine ljeta kada " e se preobraziti i krenuti na svoj sljede " i za-datak – osvje $ iti izdanke ili formirati bujicu koja se spu #ta s planina ihrani planinsko jezero; ili prodire duboko u stijenu da sa ! eka hiljadugodina prije nego #to ponovo izbije svje $a i hladna da ohladi osu #eneusne nove generacije; ili se priklju ! i rijeci koja juri prema ponoru ba-caju " i se s litice u svoj ljepoti i obilju koje samo vodopad mo $e pru $ iti,a potom nastavlja sve dalje i dalje, sve ni $e i ni $e, dok na kraju ne na %emjesto odmora me %u prijateljima u moru.

Tako pahuljica nalazi svoju svrhu – da poka $e ljepotu, da pru $ i$ ivot, da ! eka strpljivo, da divlje juri, da puni okeane, da stvara jezera,da boji planine. Da li je od po ! etka mogla naslutiti kraj? Da li je moglaznati gdje to kombinacija te $e, brzine vjetra, pravca vjetra, temperaturei topografije mo $e da je odvede? Ili je samo rekla zbogom svommekom, sigurnom domu u oblaku i vidjela gdje je putovanje odvodi?

49

Put pahuljice



50/220



51/220

51

Poglavlje 7

Nepromi ljeno u

Tursku u Evropi1861–1863„U devetnaestom vijeku, hroni ! no siroma " tvo, napeti dru " tveni odnosi, surovost samovoljnih vlasti i jaka mr # nja prema Istanbulu proticali su

Otomanskom carevinom poput zatrovane krvi, ali nijedna druga provincijanije se mogla mjeriti s Bosnom i Hercegovinom po # estini simptoma.”

Misha Glenny , Balkan 11

„Ako vam je cilj udobnost, ne idite u slavenske dijelove Turske; a ako odetetamo ne tra # ite udobnost i dodvoravanje, nego se upoznajte s ljudima.”

Adeline i Georgina (1867 )12

G ledaju ! i mapu Evrope Samuela Augustusa Mitchella iz 1860, Ade-line i Georgina su sigurno otkrile, u podru " ju danas znanom kaoBalkan, veliku ru # i" astu masu obilje #enu velikim tamnim slovima:

Turska-u-Evropi. Ova ru # i" asta regija pru #ala se sjeverno od Konstan-tinopolja du # Crnog mora, prema Rusiji i Karpatima; na zapad premaJadranskom moru, doti " u! i Gr " ku i dalmatinsku obalu dana $nje Hr-vatske; na sjeverozapad sve do rijeke Save. Turska-u-Evropi bila je

jasno ozna " ena i definisana. Zato mape i jesu korisne. Ali ono $to dvijeodlu " ne putnice nisu mogle saznati iz Mitchellove mape bile su kulturai historijska pozadina stanovnika Turske-u-Evropi. Bez dovoljno in-formacija na mapi, " ovjek mo #e lako pretpostaviti da je podru " je u ci-



52/220

jelosti naseljeno 'Turcima', nekim isto ! nja ! kim narodom koji se ra " iriona evropskom tlu prije skoro ! etiri stotine godina. Tako je mislilave # ina ljudi u Engleskoj tog doba. I to sve zbog tamo neke boje ikrupnih slova.

Mapa nije bila dovoljna ni da prika $e tada "nje stanje u carevini ! iji je dio bila i Turska-u-Evropi. Otomanska carevina je nekad obuhvatalacijeli Balkanski poluotok, prelijevaju # i se preko Save i teku # i do same

periferije Be ! a, gutaju # i veliki dio Srednje Evrope dok se kretala premamasivu Karpata – svijetlocrvena na mapi poput svje $e krvi. Carevina

je bila jedna nezaustavljiva vojna ma " ina koju je svako novo osvajanje pothranjivalo i ja ! alo dok je rasla od mora (Crno) do mora (Jadransko),od mora (Crveno) do zaliva (Perzijski), od mora (Sredozemno) dookeana (Atlantski). Iako je ma " ina zahtijevala namete od onih koje je

pokorila, donosila je i red i zakon i ekonomsku stabilnost onima kojima je vladala. Za mnoge seljake na Balkanu, koji su nosili teret odbranezemlje od velike ma " ine, otomansko osvajanje je donijelo ni $e porezei mogu #nosti koje im ranije nisu bile dostupne.

Me %utim, ! ak se ni Otomani nisu mogli oduprijeti prirodnom za-konu. Ona ista stvar koja je hranila Carevinu – stalno rastu #a, osva-

ja ! ka ma " ina – po ! ela je da ostaje bez svojih resursa. Ma " ina je prerasla, gutaju # i previ " e goriva, zahtijevaju # i sve ve #u administra-ciju; a podru ! je na kome je trebala da se iska $e " irilo se nakon svakogosvajanja. Svaki vojni pohod, prema Ivi Andri #u „samo je ubrzavaoneumoljivu struju prema propasti ove osu ! ene i iscrpljene carevine

za koju nije bilo lijeka. Jer su i lijek i bolest bili jednako fatalni zanju.” 13 Nekad brza i odgovorna sila bila je prikovana sopstvenom te-$ inom. Carevina je po ! ela da se povla ! i poput vode koja se su " i na

papiru, i ono svijetlo crvenilo na Mitchellovoj mapi polako je blije-dilo u ru $ i! asto. Dok su Adeline i Georgina gledale u mapu, bezbje-dne u udobnosti njihovog doma u Londonu, nisu mogle vidjeti ilirazumjeti podzemne struje i vrtloge Turske-u-Evropi. Te su uradileono " to su ! esto birale da urade, spakovale su svoje torbe i zaputilese u ru $ i! asti region da se same uvjere kakav je $ ivot slavenskih naroda

pod otomanskom vla "# u.

Susret sa Miss rby

52



53/220

U ljeto 1862. Adeline i Georgina su u Istanbulu. gdje se spremajuza putovanje u unutra ! njost Balkana. Godinu ranije krenule su na putod Praga, spustile se kroz Hrvatsku i nakon ! to su provele Bo " i# uCrnoj Gori, prezimile u Gr $koj. Put je bio lak i bezbjedan, posebno u

pore %enju s onim ! to su planirale. Uputile su se u srce Turske-u-Evropi – Sofija, Beograd, Sarajevo, Mostar. Samo nekoliko mjeseci ranije, sta-novnici Hercegovine digli su se na oru " ani ustanak protiv sultana uz

pomo # Crne Gore, ustanak koji je carska vojska trebala da ugu ! i. I pored opasnosti, dame su bile odlu $ne da „vide one dijelove Turskekoji su najmanje poznati Evropljanima.” 14 Bile su spremne da otrpevi! e nego ve # ina Evropljana kako bi to i do " ivjele.

A da bi se upustile u jedno takvo putovanje trebala im je podr ! kazemljoposjednika, otomanske vlade. Preko konzulata u Istanbulu upu-tile su sultanu molbu za ferman, sveobuhvatnu vizu koja im osigurava

pomo # lokalnih i regionalnih vlasti. Iako nesigurne ! ta ih o $ekuje, bilesu uvjerene da #e im slu " beno odobrenje biti dragocjeno.

Adeline i Georgina obavile su i druge pripreme. Nisu se moglezaputiti preko Turske samo s ki ! obranom i kutijom supe, kao kad sukrenule preko Karpata. U Istanbulu su upotpunile svoje zalihe: mali

! ator, vedro za kupanje, kreveti na rasklapanje, srebrni escajg, hasure,$aj, vino, rakija i lijekovi. Vedro je imalo vi ! estruku namjenu. Tokom puta moglo se spakovati kao sanduk, zajedno s poklopcem. Kad bise zaustavile, poklopac se mogao koristiti kao sto. Hasurama #e pre-kriti pod u drumskim kr $mama. Kreveti #e poslu " iti umjesto namje-! taja u kr $mama u kojima ih $ esto i nije bilo. Za prtljag njih tri – Adeline, Georgina i njihova dvorkinja – trebala su $etiri konja.

Kad su napokon dobile sultanov ferman, dame su bile preplavljeneuzbu %enjem i o $ekivanjima. Georgina je imala samo dvadeset i osamgodina, a Adeline trideset. Bile su impresivne mlade " ene koje su ne-smotreno srljale u Tursku-u-Evropi. U vatri Balkana one #e testiratisvoje viktorijanske vrijednosti napretka, obrazovanja i slobode. U vatriBalkana i same #e se prekaliti.

Tokom prve godine Adeline i Georgina su bezbjedno pre ! le Tursku,ali im je to poslu " ilo samo da poja $aju apetit. Te zime, odmaraju # i se

Nepromi!ljeno u Tursku-u-Evropi

53



54/220

i sre ! uju" i bilje #ke u Gr $koj, shvatile su da im ne "e biti dovoljno dasamo jednom pre ! u region. Kako "e ispravno razumjeti Balkan i sla-venski narod ako ne do ! u vi#e puta? Kako "e istinski razumjeti kulturu,a da ne nau $e i jezik? Kako "e shvatiti historiju, a da ne obi ! u vi #e zna-$ajnih mjesta?

Slo%ile su se oko plana: posjetit "e Staru Srbiju, podru $ je koje se prote %e od Kosova do Albanije. U toj divljoj i neukrotivoj regiji, sadrevnim crkvama i utvrdama, mogle bi pro #iriti svoje poimanje sla-venske historije i kulture. Bilo je i #kola koje su namjeravale obi "i. Na-dale su se da "e dobiti jasnu sliku o stanju obrazovanja u regiji.

Napu #taju " i gr $ki obalni grad Solun u ljeto 1863, dru #tvo Adelinei Georgine bilo je ve "e nego u Istanbulu. Krenule su na iznajmljenimkonjima koje je vodio lokalni kirajd %ija, zajedno sa kavazom, gr $kim

pratiocem i dragomanom – tuma $em, a za #titu su im pru %ali zaptije,naoru %ani turski stra %ari na konjima. I prtljag im je bio te %i. Nakupo-vale su knjiga da ih razdijele: Biblije na lokalnom dijalektu, bukvare i$itanke za #kolsku djecu, djela iz historije koje su prikupile. Iza sedlasu vezale ponjave jarkih boja iz kne %evine Srbije, koje "e im, kako suotkrile, i te kako poslu %iti za vrijeme odmora. A ponjava – zajedno sa

debelom hladovinom, prijatnim povjetarcem, svje %om vodom i dobrim pogledom – upotpunila bi scenu kad odlu $e da se zaustave i objeduju.Za pojasom su nosile no %eve koje su kupile u Sarajevu, jedino #to "eim nedostajati ako im negdje ispadnu.

Krenuv #i zaobilaznim putem kroz Makedoniju i Bugarsku, napokonsu stigle na Kosovo. Tog jutra vjetar je zavijao u kro #njama hrastova i#ibao po pa #njacima gdje su konji tumarali po vla %noj travi. Nebo samo#to se nije otvorilo. &to su vi #e i#li naprijed, #uma je postajala rje ! a, atrava se mije #ala s pjeskovitom zemljom. Sredinom dana odmorile suse u kr $mi pored rijeke Sitnice. U %ivale su u kafi sa svje %im mlijekom,a zatim pre #le rijeku i nastavile putem prema Pri #tini. Ne #to dalje, skre-nule su prema brdima koja su oivi $avala ravnicu prema istoku i njihovoodredi #te tog dana: selo i manastir Gra $anica.

Uzdignuta na malom brdu, predivna crkva – koju je od $vrstog pje #$anika i kre $njaka podigao srpski kralj Milutin – bila je zgusnutakombinacija lukova i kupola koji su se talasali kao more na vjetru. A

Susret sa Miss rby

54



55/220

ipak je stajala ! vrsto i tako ostala skoro "eststo godina dok je historija prolazila poput uzburkanih voda. Prvobitno sagra # ena kad je Srbija bila na vrhuncu mo $ i, crkva je ostala u sredi " tu teritorije pod otoman-skom kontrolom.

Crkva, kad se gleda spolja, svjedo ! i o tome kakva je nekad bila, aliiznutra svjedo ! i " ta je sada izgubljeno. Dok su se siroma "ni seljani spu-" tali s brda na putu za molitvu, mo %da su se ponadali vide $ i kako suncena zalasku boji nepomi ! ne kre ! nja ! ke zidove. Mo %da $e Bog ! uti nji-hove molitve i blagonaklono ih pogledati. U uskom i tamnom svetili " tu

podigli su glas prema svecima, preklinju $ i ih da vide njihovu bijedu izauzmu se za njih kod Boga. Ali dok su dizali glave prema nebu, nadase raspr " ila. Sveci, koji su stotinama godina promatrali one koji semole, koji su bili ugravirani na zidovima crkve, koji su bili dragocjena„arhiva” kalu # era, nisu ih mogli vidjeti. Vojnici koji su tuda nailaziliiskopali su im o ! i i unakazili tijelo pu "! anim mecima. Samo je Isus

pre %ivio to be "! a"$ e po " to je bio naslikan na plafonu, suvi "e visoko da bi do njega dopro ma ! ili bajonet. Nada vjernika preto ! ila se u bijes.Sveci, kojima su ljudi plakali stotinama godina, sada kao da pla ! unjima i tra %e osvetu. Bilo bi bolje da je crkva spaljena. O %iljci su samo

ujedinili narod u mr %nji.U vrijeme kad su je Adeline i Georgina posjetile, crkva je bila u jo "gorem stanju. Iguman, koji je bio suvi "e mlad za taj polo %aj, a vjero-vatno je do " ao do njega uz pomo $ míta, bio je u zatvoru. Na nekojsvadbi nakon podosta rakije, i jo " vi"e pri ! e i psovki koje prate rakiju,sve " tenik se potukao. Primio je prvi udarac, ali je zadao posljednji.

Njegov protivnik se opru %io na zemlji, glavom udariv " i o ne " to tvrdoi ostao le %e$ i te "ko povrije # en. Iguman je platio za ovu povredu, alikad se kasnije ! ovjeku stanje pogor "alo " to je rezultiralo smr $u; odmah

je bio uhap "en. Vjerovatno je to bilo zbog ucjene, ali mje " tani kao danisu nimalo bili pogo # eni njegovim zato ! enjem. Nesretni kalu # eri,suo ! eni dodatnim zastra " ivanjima u odsustvu igumana, trudili su se " tosu bolje mogli da odr %e crkvu, ali su im uveliko nedostajala sredstva.

Kad su kalu # eri pokazali crkvu Adelini i Georgini, proveli su ihkroz jo " jedna vrata da vide " kolu. U " le su u malu, nenamje " tenuu! ionicu poput $ elije, gdje ih je pozdravilo petero bijedne djece s

Nepromi!ljeno u Tursku-u-Evropi

55



56/220


57/220

ono ! to su zatekle. " kola je bila prostrana, #ista, opremljena kao pravau#ionica. Uredni dje #aci koji su ispunili prostoriju ne samo da su znali#itati, nego i crtati. Zidovi su bili ukra ! eni umjetni #kim djelima itekstovima iz slavenske Biblije. Dame su bile zadovoljne.

Opazile su da postoji jo ! jedna velika soba koja trenutno nije kori-! tena. Adeline i Georgina, znaju $i da obi #aji u regionu ne dozvoljavajuda dje #aci i djevoj #ice u #e zajedno u jednoj sobi, pitale su u #itelja na-mjerava li iskoristiti tu prostoriju za %enski razred. Objasnio im je datrenutno nemaju u #iteljicu. Kod %aba !a, kako su dame odmah zapazile,nije bio posebno raspolo %en po pitanju odgoja %ena, za ! to je ponudioobja !njenje.

„U na !oj zajednici je mnogo dje #aka koji su jo ! neuki”, rekao im je.„Ne bi bilo pravo da %ene nau #e #itati i pisati prije mu !karaca.”

Adeline i Georgina su mu pokazale neke knjige u ko %nom povezukoje su ponijele sa sob

Susret sa Miss Irby

Documents

Transcript of Susret sa Miss Irby