232

Naziv i datum objave

Prema Ibn-Abbasu, Ibn-Zubairu, Hasanu, Mud`adidu, ’Ikrimah, ’Ata i D`abirubin Zaidu, ova sura pripada mekanskom periodu, sa izuzetkom ajeta 165-172.Qatadah je, meðutim, mišljenja da je ajet 165 bio objavljen u Medini. Ova surasvoj naziv uzima iz ajeta 47. Komentatori nisu uspjeli iznaæi bilo kakve stvarneveze izmeðu rijeèi A’raf i teme ove sure. Razlog ovome je što su oni dali pogrešnoznaèenje ovoj rijeèi. Oni misle da je A’raf naziv duhovnog stanja koje je izmeðuD`enneta i D`ehennema, i da æe se drugovi A’raf pojaviti zasebno od stanovnikaD`ehennema, ali neæe još uæi u D`ennet. Kur’an odbija ovo znaèenje rijeèi zatošto ono spominje samo dvije grupe ljudi – stanovnike D`enneta i stanovnikeD`ehennema. U njemu nema nikakvog spominjanja bilo kakve treæe grupe iliklase ljudi. Ono ne daje nikakvu potporu interpretaciji rijeèi A’raf kao mjestuosoba srednjeg duhovnog statusa, niti mo`e biti izveden ikakav unutarnji dokazu prilog ovoj interpretaciji. Kur’an prikazuje drugove A’rafa kao da se jedno vrijemeobraæa stanovnicima D`enneta, a u drugo vrijeme da govori stanovnicimaD`ehennema; i bilo je proglašeno da je njihovo duhovno stanje tako uzvišeno daoni mogu prepoznati stanovnike D`enneta po njihovim posebnim oznakama itakoðer stanovnike D`ehennema po njihovim naroèitim oznakama. Oniprekoravaju i grde stanovnike D`ehennema i mole se za stanovnike D`enneta(7:47, 49, 50). Mo`e li osoba koja sama visi, da tako ka`emo, u stanju nesigurnostiizmeðu D`enneta i D`ehennema, biti tako uobra`ena da poprimi uobra`enodr`anje prednosti kao što su drugovi A’raf pokazali? Èinjenica je da su drugoviA’raf Bo`iji poslanici, koji æe u`ivati posebne duhovne polo`aje na Sudnjem danui molit æe se za stanovnike D`enneta i prigovarati i javno koriti stanovnikeD`ehennema. I zato što je ova sura prva meðu kur’anskim surama koja se priliènoopširno bavi `ivotnim prièama nekoliko poslanika, ispravno joj je bilo dato imeAl-A’raf. Nadalje, sam sastav ove rijeèi podupire ovaj zakljuèak. A’raf je mno`inaod ’Urf što znaèi visoko i uzdignuto mjesto i takoðer znaèi onu duhovnu spoznajukoju èovjek posti`e Bogom datim intelektom i svjedoèenjem njegovog unutrašnjegbiæa. Zato A’raf mo`e oznaèavati ona uèenja u kojima je istina utemeljenarazumnim argumentima i svjedoèenjem èovjekove prirode; i, kako uèenjaposlanika posjeduju sve ove odlike, oni jedini zaslu`uju ovaj duhovno uzdignutipolo`aj i zato oni mogu pravovaljano biti nazvani drugovima A’rafa (uzdignutihmjesta). Ukratko, sura Al-A’raf je tako nazvana zato što su u njoj dati primjeri iz`ivota uglednih ljudi vrlo visokog duhovnog polo`aja koji su u prošla vremenauèili ljude vjeènim istinama u skladu sa zahtjevima ljudske prirode i ljudskograzuma, i koje su ljudi ovog svijeta spreèavali i nastojali poniziti, ali koje je milostiviBog uzdigao na vrlo uzvišen polo`aj.

Al-A’rafAl-A’rafAl-A’rafAl-A’rafAl-A’raf(Objavljena prije Hid`re)

Sura 7

233

To znaèi da je on sebe potpuno predao Bogu sada kad se mi pokoravamoMuhammedu s.a.v.s., to znaèi da je pokoravanje njemu ravno pokoravanju Bogu.Dalje je reèeno o odjeæi koju je Adem a.s. nosio kao listove, što je ovdje objašnjenoda je to bila libasu takva, što znaèi odjeæa bogobojaznosti. Bog je upozorioèovjeèanstvo na to kako je jedan šejtan zaveo Adema, da on danas zavodi svenacije poslanika. Izraz ’izvan D`enneta’ znaèi izvan kruga Šerijata. D`ennet jekrug Šerijata i izvan Šerijata nema ništa osim D`ehennema. U današnje dobacijelo èovjeèanstvo koje je izvan kruga kur’anskog zakona (Šerijata) sada pati uduhovnom i tjelesnom D`ehennemu. Istinski ukras je takva (bogobojaznost).Zato je reèeno: neæete dobiti neki ukras iduæi u d`amije dok ne budete išli stakvom, što znaèi da sa sobom nosite bogobojaznost. U ovoj suri je takoðer reèenoo uzvišenom polo`aju Muhammeda s.a.v.s. kakav nije dobio nijedan drugi poslanik;da æe Bog njemu i njegovim sljedbenicima podariti takvu sposobnost da æe onisaznati o svakoj duši koja æe iæi u D`ennet ili D`ehennem. Poslije je reèeno onekadašnjim poslanicima koji su bili poslani da vode svoj narod i oni su se ̀ rtvovaliza svoj narod i pokazali im uputu, ali da je meðu svima najbolje uputstvo pokazaoMuhammed s.a.v.s. Onda je detaljno reèeno da su prethodni poslanici imaliduhovni polo`aj, ali da je korist od njihovog polo`aja bila ogranièena i da prijeMuhammeda s.a.v.s. nije bio nijedan poslanik koji je došao za cijeli svijet. Bog jeMuhammeda s.a.v.s. odabrao kao poglavara svih poslanika, zato što je on biomilost za cijelo èovjeèanstvo. To znaèi, on je bio za zapad i za istok, on je biomilost za Arape i nearape. On je bio milost za èovjeèanstvo i za `ivotinje. Mnogihadisi nam takoðer pokazuju ovaj predmet. Dolaskom Muhammeda s.a.v.s.pojavila se jedna vrsta Kijameta (promjene) za koji je reèeno:

O znaèenju sure

Sure Al-Bakara i Ali-Imran poèete su sa muqatiat Kur’an, tj. sa Elif lam mim,a ovoj suri je na poèetku dodano još Sad. Prema tome, jasno je da se u ovoj surigovori o temi o kojoj nije reèeno u prethodnim surama, a koja je povezana satemom prethodnih, a to je pokazivanje istinskog Boga. U ovoj suri Sad znaèiSadikul kaul, tj. istinski govor. U ajetu 3 spomenuta su prsa Muhammeda s.a.v.s.iz èega je jasno da je Muhammed s.a.v.s. imao jako èvrsto vjerovanje u sve ovesure i u njihove teme. U ovoj suri je u odnosu na prethodne, još dodano da neæebiti pitani, odnosno pozvani na odgovornost, samo oni koji su odbili poslanike,nego da æe takoðer biti pitani poslanici jesu li obavili svoju du`nost. Takoðer jespomenut Adem a.s. koji je bio stvoren Bo`ijom odredbom. Kad je Bog udahnuoSvoj duh u njega, onda je On odredio da se ostali ljudi pokoravaju njemu. Ovdjeje reèeno za Èasnog Poslanika s.a.v.s. da je èinio najuzvišenije sed`de kod Boga izato je Bog za cijelo èovjeèanstvo odredio da slijedi njega. Na kraju prethodnesure reèeno je o sed`di Èasnog Poslanika s.a.v.s. ovim rijeèima:

234

a drugi Kijamet bi trebao da se dogodi posljednjima. Oni mrtvi koji su dobili`ivot ponovo su umrli i bilo je neophodno da im se ponovo dadne `ivot.

Onda je još jedan Kijamet koji æe doæi najgorim ljudima. Sve ove vrste Kijametasu jako povezane sa dolaskom Muhammeda s.a.v.s.

Tema i sadr`aj

U duhovnom smislu, ova sura slu`i kao jedna vrsta barzakha (meðukarike)izmeðu sura koja joj prethode i onih koje slijede, što oznaèava da je temaprethodnih sura bila razvijena u novu temu u ovoj suri. U prethodnim suramaglavna tema se sastojala od pobijanja jevrejstva i kršæanstva i pobijanja drugihvjera koje ispovijedaju da svoju vjerodostojnost uglavnom izvode iz filozofije irazuma. U ovoj suri obje ove teme bile su zajedno obraðene i pokazana jeneistinitost polo`aja obaju ovih krugova vjera i istinitost islama je dokazana.Prije svega, reèeno je da zbog toga što je Kur’an objavljena rijeè Bo`ija, nemanikakve moguænosti da æe on ikada pretrpjeti uništenje ili da neæe uspjeti postiæisvoju svrhu. Onda su muslimani upozoreni da ne treba da se, kad ih spopadneklonulost, malodušnost, nepromišljeno nagode sa sljedbenicima drugih vjera,zato što su protivnici istinske vjere uvijek na kraju podnosili sramotu i poni`enje.Zatim je reèeno da je Bog stvorio èovjeka za postizanje najuzvišenijeg cilja, aliveæina ljudi zaboravlja plemenitu svrhu svog `ivota. D`ennetski `ivot Adema injegovo izvoðenje odatle bili su navedeni kao primjer ovog predmeta, i dodanoje da je na samom poèetku, nakon što je stvorio èovjeka, Bog za njega osiguraosredstva da postigne visoke duhovne polo`aje; ali èovjek se nije obazirao naBo`ije planove, i slijedio je šejtana. Nadalje, spomenuto je da, za razliku odprethodnih vjera èiji je cilj bio individualni razvoj, islam te`i da sprovedepopravljanje zajednica u cjelini. Dok su prethodni poslanici nastojali uèiniti dapojedinci uðu u D`ennet, cilj islama je da cijele zajednice i nacije postignubla`enstvo. Ali, kako svaki napor pri popravljanju mora naiæi na prepreke ipromjene prije nego što postigne svoje izvršenje, zato kad god se muslimanskazajednica udalji od islamskih principa i uèenja, Bog za njihovo popravljanje uzdi`ebo`anski nadahnute reformatore izmeðu sljedbenika Èasnog Poslanika s.a.v.s.,da èovjek ne bi izgubio svoj novosteèeni D`ennet odstupanjem od puta nacionalnognapretka i razvoja. Ova sura onda nastavlja postavljati standarde i kriterije zaprepoznavanje ovih obeæanih reformatora i takoðer je prikazana konaèna propastnjihovih protivnika. Zatim je reèeno da svi Bo`iji planovi djeluju postepeno. Kakou materijalnom svijetu tako i u carstvu duha sav napredak je podreðen zakonuevolucije i procesom napredujuæe evolucije dogodio se duhovni razvoj èovjekaod vremena Adema do Èasnog Poslanika s.a.v.s.; u njegovom uèenju je veæa pa`njabila posveæena popravljanju i organizaciji cijele zajednice. Vjernici, zato, trebajuuvijek imati na umu da od malog sjemena rastu velika drveæa i da èak velikiciljevi na poèetku izgledaju vrlo beznaèajni i ostaju skriveni. Zato vjernicimadolikuje da dr`e otvorene oèi i da ne dozvole da veliki cilj njihovog stvaranjaostane skriven njihovom oku, jer, ako jednom dopuste da on postane skriven, onæe ostati skriven zauvijek.

235

Sa ajetom 60 poèinje kratko iznošenje `ivotne historije nekih poslanika izdavnina, èija je misija bila da èovjeka vrate sretnom nebeskom postojanju izkojeg je bio izveden. Poslije toga reèeno je da je dobro uroðeno ljudskoj prirodi isaèinjava njen sastavni dio, a da zlo samo dolazi kasnije i rezultat je vanjskihutjecaja; i uprkos svojoj instinktivnoj dobroti, èovjek ne mo`e postiæi savršenstvobez pomoæi Bo`ije objave. Odbijanjem Bo`ije upute on sebe lišava svojeinstinktivne dobrote i duhovno je uništen. Opet je dato upuæivanje na misijuÈasnog Poslanika s.a.v.s., i njegovi protivnici su upozoreni da ne zanemarujuoèiglednu èinjenicu da je njegov intelekt zdrav i motiv èist, da su njegova uèenjau savršenom skladu sa ljudskom prirodom i prirodnim zakonom i da jesvjedoèanstvo ovog vremena takoðer njemu u prilog. Onda su neke zle slutnje idvoumice nevjernika bile odstranjene i navedeno je da æe se oni vrlo oštrosuprotstavljati Èasnom Poslaniku s.a.v.s., ali da æe ga Bog zaštititi od svake štete.Muslimani su, meðutim, savjetovani ne samo da strpljivo izdr`e suprotstavljanjenevjernika nego da se takoðer mole za njih. Nadalje, ova sura utvrðuje da æe, kaoi protivnici prethodnih poslanika, i protivnici Èasnog Poslanika s.a.v.s. nastavitida zahtijevaju znakove, ali potpuno ovisi od Boga da poka`e znakove. On ihpokazuje kad ih u Svojoj nepogrešivoj mudrosti On smatra prikladnim. A zar,nevjernici su zapitani, Kur’an koji ispunjava stvarni cilj i svrhu poslanstva, ne èinidovoljan znak? Muslimani su zato savjetovani da odaju tu veliku mjeru poštovanjaèudu Kur’ana, koju on bogato zaslu`uje, jer što je više nebeskih znakova datoèovjeku, više treba da bude njegovo poštovanje.

236

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 8

(Objavljena prije Hid`re, sadr`i 207 ajeta sa Bismillah)

1. U ime Allaha, Milostivog, Daro-vaoca bez tra‘enja, Samilosnog.

2. Elif Lam Mim Sad. AnellahuA’lemu Sadikul Kaul - Ja sam Allah,najviše znam, istinitog govora.

3. (Ovo je) jedna uzvišena Knjigaobjavljena tebi – zato nemoj daosjeæaš tjeskobe u svojim grudima odovoga – da time upozoriš, ovo jeveliki savjet vjernicima.

4. Slijedite ono što vam je biloobjavljeno od Gospodara vašeg, i neslijedite druge prijatelje osim Njega.Vrlo malo savjeta vi primate!

5. Koliko smo samo naselja Miuništili! I naša kazna ih je snalazilanoæu (dok su spavali) ili dok su seodmarali u podne.

6. I, kad bi ih Naša kazna snašla,njihov zov nije bio ništa drugo do:“Mi smo doista bili silnici!”

7. A Mi æemo sigurno pitati onekojima su (poslanici) bili poslani, iMi æemo sigurno pitati poslanike.

8. Pa æemo im s Našim znanjem reæihistorijske dogaðaje, jer Mi nikadanismo bili odsutni.

237

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 8

9. I istina æe toga dana postati teška.Onda, što se tièe onih èije tezuljebudu teške, to æe biti oni koji æeuspjeti.

16. On je rekao: “Ti si sigurno meðuonima kojima je dato vremena.”

15. On je rekao: “Daj mi vremena doDana kad æe oni biti uzdignuti.”

14. On je rekao: “Onda izlazi odatle;nije za tebe da budeš ohol ovdje.Izlazi, ti si zaista od onih koji suponi`eni.”

13. On je rekao: “Šta te je sprijeèiloda uèiniš sed`du kad sam ti Janaredio?” On je rekao: “Ja sam boljiod njega. Ti si mene stvorio od vatre,a njega si stvorio od blata.”

12. I sigurno smo vas Mi stvorili ionda smo vam dali oblik; zatim smorekli melekima: “Uèinite sed`du radiAdema;” i oni su svi uèinili sed`duosim Iblisa; on nije bio od onih kojièine sed`du.

11. A Mi smo vas uèvrstili na Zemljii za vas na njoj osigurali sredstvaodr‘avanja. Malo ste vi zahvalni!

10. A oni èije tezulje budu lahke, onisu ti koji su sebe doveli u propastzato što su bili nepravedni premaNašim znakovima.

238

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 8

18. Onda æu im sigurno prilaziti i ispredi iza njih, i sa desne i sa lijeve strane, iTi æeš naæi da veæina njih nije zah-valna.”

17. On je rekao: “Zbog toga što si meTi nazvao zalutalim, ja æu sigurnovrebati na njih na Tvom Pravom putu.

19. On je rekao: “Izlazi odatle, prezreni istjeran! Ko god od njih bude tebe slije-dio, Ja æu sigurno napuniti D`ehennemsa svima vama!”

23. Tako ih on na prevaru navede. Akad su oni okusili od drveta, njihovasramota im je postala oèita i oni supoèeli stavljati lišæe d‘ennetsko okosebe. I njihov Gospodar ih pozva: “Zarvam Ja nisam zabranio to drvo i rekaovam da vam je, uistinu, šejtan otvorenidušman?”

22. I on im se kleo, (govoreæi): “Ja samvam sigurno iskren savjetnik.”

21. Ali je njima šejtan stavljao sumnjeu srca njihova da im mo‘e otkritislabosti koje su im bile skrivene, irekao: “Vaš Gospodar vam je zabranioovo drvo samo da ne biste postalimeleki ili da ne budete od onih kojivjeèno `ive.”

20. I: “O, Ademe, boravite ti i tvoja ̀ enau D`ennetu i jedite odakle god hoæete,samo se ne pribli`avajte ovom drvetu,da ne biste bili meðu silnicima.”

239

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 8

24. Oni su rekli: “Gospodaru naš, mismo svojim dušama nasilje uèinili; iako nam Ti ne oprostiš i ne budešimao milosti prema nama, mi æemosigurno biti od izgubljenih.”

29. A kad poèine bestidno djelo, onika‘u: “Mi smo zatekli svoje oèeve dato rade,” i “Allah nam je to naredio.”Ti reci: “Allah nikad ne nareðujebestidna djela. Zar vi kazujete oAllahu ono što ne znate?”

28. O djeco Ademova! Ne dajte davas šejtan prevari, onako kako je vašeroditelje izveo iz D‘enneta, lišavajuæiih njihove odjeæe da bi im pokazaosramotu njihovu. Zaista vas on injegovo pleme vide, odakle vi njihne vidite. Sigurno smo Mi šejtanenapravili prijateljima za one koji nevjeruju.

27. O djeco Ademova! Mi smo vamdoista poslali odjeæu da pokrijetesvoju sramotu, i za ukras; a odjeæabogobojaznosti – to je najbolje. Ovosu neki meðu Allahovim ajetima, daoni prime savjet.

26. I rekao je: “Na njoj æete `ivjeti, ina njoj æete umirati, i odatle æete bitiizvedeni.”

25. On je rekao: “Izlazite (odavde),neki od vas bit æe neprijatelji dru-gima. I za vas je boravište na Zemljii opskrba za neko vrijeme.”

240

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 8

30. Ti reci: “Moj Gospodar nareðujepravednost. I koncentrišite svu svojupa`nju (na Allaha) u svakoj d`amiji,i pozivajte Njega, pokazujuæi seiskrenim prema Njemu u vjeri. Kakovas je On prvi put stvorio, tako æetese (poslije smrti) vratiti.”

31. Jednu skupinu je On uputio, ajedna je zaslu‘ila zabludu. Sigurnosu oni ti koji su za prijatelje uzelišejtane umjesto Allaha, i oni misleda su pravilno upuæeni.

35. A za svaki narod postoji odreðenrok, i kad njihov rok doðe, oni nemogu ostati iza ni za jedan tren, nitimogu otiæi ispred.

34. Ti reci: “Moj Gospodar je samozabranio bestidne stvari, bilo otvo-reno ili tajno, i grijeh i bespravnonasilje, i da Allahu pridru`ujete onoza šta On nije poslao dokaza, i daka`ete o Allahu ono što ne znate.”

33. Ti pitaj: “Ko je zabranio Allahov(stvoreni) ukras koji je On izvadio zaSvoje sluge, i lijepa jela iz opskrbe?”Ti reci: “Oni su za vjernike u ovom`ivotu (samo za njih) i posebno naSudnjem danu. Ovako Mi objašnja-vamo znakove za ljude koji imajuznanje.”

32. O djeco Ademova! Uzmite svojeukrase (bogobojaznost) u svakojd‘amiji, i jedite i pijte, ali ne prelazitegranice; sigurno, On ne voli one kojiprelaze granice.

241

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 8

37. A oni koji odbijaju Naše znakovei ohole se prema njima, bit æe sta-novnici Vatre; oni æe u njoj dugoboraviti.

36. O djeco Ademova! Ako vam doðuposlanici izmeðu vas, kazujuæi vamMoje ajete, onda ko god se budebojao Boga i popravi se, nad njimneæe biti straha i neæe tugovati.1

38. Ko je onda veæi silnik od onog kola‘e protiv Allaha ili odbija Njegoveznakove? To su oni koji æe imati(odreðeni) dio svoje sudbine dok imNaši poslanici ne doðu da im dajusmrt i reknu: “Gdje su oni koje stepozivali mimo Allaha?” Oni æe odgo-voriti: “Oni su nam se svi izgubili.” Ioni (sami) æe svjedoèiti protiv sebeda su bili nevjernici.

39. On æe (njima tada) reæi: “Uðiteu Vatru sa narodima d`ina i ljudi kojisu prošli prije vas.” Svaki put kadjedan narod uðe, on æe proklinjatisvoju sestru (ummet) sve dok se svine okupe zajedno, kad æe zadnji odnjih reæi o prvom od njih: “Gospo-daru naš, ovi su nas odveli s Pravogputa, zato im podaj duplu kaznuVatre.” On æe reæi: “Svaki dobivaduplu, samo vi ne znate.”

1 Proglas koji ka‘e: ’Djeco Ademova,’ odnosi se na sve ljude, na ljude vremena ÈasnogPoslanika i na generacije koje æe tek biti roðene, a ne samo na one koji su ̀ ivjeli u dalekojprošlosti i došli neposredno poslije Adema. Naredba koja je ovdje data je: kad god imdoðe poslanik i uèi Allahove ajete, oni su du`ni da mu poma`u.

242

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 8

41. Sigurno, onima koji odbijajuNaše znakove i ohole se prema njimakapije neba neæe biti otvorene, nitiæe oni uæi u D‘ennet dok kamila neproðe kroz igleno uho. A ovako Minagraðujemo prijestupnike.

40. A prvi od njih æe reæi zadnjemod njih: “Vi onda nemate nikakveprednosti nad nama; okusite, zato,kaznu za sve što ste uradili.”

42. Za njih æe biti pripremljenomjesto u D‘ehennemu, i iznad njihjedan nad drugim pokrivaèi (mraka).A ovako Mi nagraðujemo silnike.

44. I mi æemo išèupati zlobu iz srcanjihovih. Ni‘e njih æe rijeke teæi. I oniæe reæi: “Sva hvala pripada Allahukoji nas je ovome uputio. A mi nebismo mogli naæi uputu da nas Al-lah nije uputio. Poslanici Gospodaranašeg su doista došli sa istinom.” Injima æe biti najavljeno: “Ovo jeD‘ennet koji vam je dat u naslijeðeza ono što ste radili.”

43. A oni koji vjeruju i èine dobradjela – a Mi (meðu njima) ne stav-ljamo teret ni na jednu dušu prekonjene moguænosti – ovi ljudi sustanovnici D‘enneta; oni æe zauvijek‘ivjeti u njemu.

243

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 8

45. A stanovnici D‘enneta æe pozivatistanovnike D‘ehennema: “Mi smonašli da je istina ono što nam je našGospodar obeæao. Jeste li vi isto našlida je istina ono što (vam je) vašGospodar obeæao?” Oni æe reæi:“Jesmo.” Onda æe jedan glasnik pro-glasiti meðu njima: “Allahovo pro-kletstvo je na silnicima,

50. Jesu li ovo ljudi za koje ste sekleli da im Allah neæe pru‘iti milost?“(O vjernici), uðite u D‘ennet; nadvama neæe biti straha i vi neæetetugovati.”

49. A ljudi sa visokih mjesta reæi æeljudima koje æe prepoznati po njiho-vim znakovima: “Vaše mnoštvo i vašaoholost vam nisu bili od koristi.”

48. I kad njihove oèi budu okrenuteprema narodu Vatre, reæi æe: “NašGospodaru, nemoj nas staviti sasilnicima.”

47. A izmeðu ove dvije æe biti zastor,i na uzvišenim mjestima æe biti ljudikoji æe svakog znati po njihovimznakovima. I oni æe uzviknuti naroduD‘enneta: “Selam vama!” Ovi (još)neæe uæi (u D‘ennet), oni imaju ‘elju(za ovim).

46. koji zaustavljaju od Allahovogputa i nastoje da ga vide krivim, ikoji ne vjeruju u drugi svijet.”

244

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 8

55. Zaista je vaš Gospodar Allah, kojije stvorio nebesa i Zemlju u šestdana; onda se uèvrstio na Aršu.2

54. Zar oni samo èekaju na tuma-èenja iz nje? Na dan kad to tuma-èenje iz nje doðe, oni koji su nju(Knjigu) prije zaboravili reæi æe:“Poslanici Gospodara našeg doista sudošli sa istinom. Imamo li mi ondaikakvog posrednika da za nas posre-duje? Ili, mo`emo li biti poslaninatrag pa da radimo drugaèije odonog što smo radili?” Oni su doistaupropastili svoje duše, i ono što suizmislili, za njih je izgubljeno.

53. A zaista smo im Mi donijeliKnjigu koju smo objasnili sa zna-njem, koja je bila uputa i milost zaljude koji vjeruju.

52. za one koji su svoju vjeru uzeliza zabavu i igru, i koje je ‘ivot naZemlji prevario.” Zato æemo danasMi njih zaboraviti, kao što su onizaboravili susret ovog svog Dana, ipošto su poricali Naše znakove.

51. A stanovnici Vatre æe poviknutistanovnicima D‘enneta: “Dajte nammalo vode ili nešto od opskrbe što jeAllah vama podario.” Oni æe odgo-voriti: “Uistinu je Allah to obojezabranio za nevjernike –

2 Arš (prijesto) predstavlja Bo`ije izvanredne atribute (Sifat Tanzihijja), npr. takvi atributine mogu se naæi u bilo kojem drugom biæu. Èetiri Bo`ija atributa spomenuta u suri IhlasNjegovi su uzvišeni atributi. Ovi atributi su vjeèni i nepromjenjivi i manifestovani su krozBo`ije atribute sliènosti (Sifat Tašbihijjah), npr. takvi atributi koji se više-manje takoðer

245

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 8

nalaze u drugim biæima. Za ove druge atribute ka‘e se da su nosioci Arša. To su Rabb ul-Alamin, Ar-Rahman, Ar-Rahim i Maliki Jaum-id-in. Da Arš predstavlja uzvišene Bo`ijeatribute, takoðer je jasno iz 23:117, i to pokazuje da su ’Bo`ije jedinstvo’ i Njegov Aršblisko povezani, jer uzvišeni atributi su ti koji èine stvarni dokaz Bo‘ijeg jedinstva, buduæida su drugi Bo‘iji atributi podijeljeni s èovjekom u razlièitim stepenima. Rijeèi - ’uèvrstioSebe na Prijesto’ oznaèavaju da su poslije stvaranja fizièkog svemira uzvišeni Bo‘iji atributii Njegovi atributi sliènosti stupili u djelovanje i svi poslovi svijeta poèeli su biti upravljanikroz skup zakona prirode i biti u savršenom radu.

Sintagma šest dana znaèi šest perioda; a jedan period mo‘e trajati nekoliko stotina milionagodina. A što se tièe Arša, to znaèi poslije svih vrsta stvaranja, Allah je upoznat sa Svojimstvaranjem- kao što kralj vodi brigu o svom cijelom narodu, tako Allah vodi raèuna i briguo cijelom Svom stvaranju.

On noæu prekriva dan, koji je inaèe,brzo tra`i. I (stvorio je) Sunce, iMjesec, i zvijezde, sve potèinjenoNjegovoj naredbi. Uistinu, stvaranjeje Njegovo djelo i vladavina. Blago-slovljen je Allah, Gospodar svih svje-tova!

58. I On je Taj koji šalje vjetrove kaoradosne vijesti prije Svoje milosti, akad oni nose teške oblake, Mi ihpotjeramo prema mrtvoj zemlji, ondaMi iz njih spustimo vodu, i timeèinimo da raðaju plodovi svake vrste.Tako Mi mrtve izvodimo, da primitesavjet.

57. I ne pravite nered na Zemljinakon što je na njoj red uspostavljen,i pozivajte Ga sa strahom i nadom.Sigurno je Allahova milost blizu onihkoji èine dobro.

56. Pozivajte svoga Gospodaraponizno i u tajnosti. Sigurno On nevoli one koji prelaze granice.

246

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 8

59. I èista zemlja daje da iznikne(èisto) zelenilo sa dozvolom Gospo-dara njenog; a neèista ne da da iziðeišta osim korova. Tako Mi na razlièitnaèin objašnjavamo znakove ljudimakoji su zahvalni.

65. A oni su njega odbili, zato smoMi njega i one koji su bili s njim ulaði spasili, a potopili smo one kojisu odbili Naše znakove. Oni su doistabili slijepi ljudi.

64. Zar se èudite što vam je opomenadošla od Gospodara vašeg po èovjekuizmeðu vas, da vas on upozori dapostanete bogobojazni i mo‘da nadvama bude milosti?”

63. Ja vama dostavljam porukeGospodara svoga i savjetujem vas, ija od Allaha dobivam znanje o onomo èemu vi ne znate.

62. On je govorio: “O narode moj,nisam ja ni u kakvoj zabludi, negosam ja poslanik od Gospodara svihsvjetova.

61. Poglavari njegovog naroda reklisu: “Mi zaista tebe vidimo u oèitojzabludi.”

60. Zaista smo Mi poslali Nuhanjegovom narodu, i on je govorio:“O narode moj, obo`avajte Allaha,vi nemate drugog boga osim Njega.Ja se, zaista, bojim za vas kaznejednog Velikog dana.”

247

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 8

68. On je rekao: “O moj narode,nisam ja neznalica, nego sam japoslanik od Gospodara svih svjetova.

67. Poglavari njegovog naroda kojinisu vjerovali, govorili su: “Mi tebevidimo kao jednog velikog neznalicu,i mi, doista, mislimo da si ti, sigurno,meðu la`nim.”

66. A Adu (Mi smo poslali) njihovogbrata Huda. On je govorio: “O naro-de moj, obo`avajte Allaha; vi nematedrugog boga osim Njega. Zar se nebojite?”

69. Ja vam dostavljam poruke svogaGospodara i ja sam vam iskrensavjet-nik.

70. Zar se èudite da vam je opomenadošla od Gospodara vašeg po èovjekuizmeðu vas, da vas upozori? A sjetitese kad vas je On uèinio nasljednicimaposlije Nuhovog naroda, i ojaèao vasporastom. Sjetite se, onda, Allahoveblagodati, da biste uspjeli.”

71. Oni su govorili: “Zar si nam zatodošao da obo`avamo jedino Allaha ida napustimo ono što su naši preciobo`avali? Donesi nam, onda, onoèime nam prijetiš, ako si od istinitih.”

72. On je rekao: “Na vas je, doista,(veæ) pala neèistoæa, i gnjev Gospo-dara vašega. Zar se vi svaðate sa

248

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 8

mnom o imenima koja ste izmislilivi i vaši preci, za koje Allah nijeobjavio nikakva dokaza? Zato, èekaj-te, i ja s vama èekam.”

73. I Mi smo, iz Svoje milosti, spasilinjega i one koji su bili s njim, asasjekli smo korijen onih koji suodbili Naše znakove. (Svakako) oninisu vjernici.

74. A Samudu (smo poslali) njihovogbrata Saliha. On je govorio: “Onarode moj, obo`avajte Allaha; vinemate drugog boga osim Njega.Uistinu vam je došao jasan dokaz odGospodara vašega – ova Allahovakamila je znak za vas. Zato je ostaviteda jede po Allahovoj Zemlji, i nezlostavljajte je, da vas bolna kaznane stigne.3

3 Ovdje rijeè ’nakatullah’ oznaèava kamilu hazreti Saliha a.s. On je na njoj jahao i takoširio svoju poruku. Kad su neki nesretni poglavari sasjekli njene noge, oni su presjekli putza dostavljanje ove poruke i zaslu`ili su Bo`iju kaznu. Ka`e se da je bilo devet poglavarakoji su odluèili o ovom èinu.

75. I sjetite se kad vas je On uèinionasljednicima poslije Ada, i nastaniovas na Zemlji; u njenim ravnicamavi gradite palaèe, a planine tešete zakuæe. Sjetite se, zato, Allahovihblagodati i ne èinite zlo na Zemlji,stvarajuæi nered.’’

249

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 8

76. Poglavari njegovog naroda kojisu se oholili rekli su onima koji subili smatrani slabiæima – onimameðu njima koji su vjerovali: “Da livi znate da je Salih poslan odnjegovoga Gospodara?” Oni suodgovorili: “Sigurno, mi vjerujemou ono (onu poruku) s èim je poslan.”

77. Oni koji su bili oholi rekli su:“Doista, mi odbijamo ono što vivjerujete.”

78. Onda su oni presjekli noge kamilii nisu slušali naredbu Gospodarasvoga, i rekoše: “O Salih, donesi namono èime nam prijetiš, ako si ti odposlanika.”

79. Onda ih snaðe jedan strašanzemljotres, pa su ostali u svojimkuæama skvrèeni.

80. Onda se on okrenuo od njih irekao: “O narode moj, ja sam vamdoista dostavio poruku svoga Gospo-dara i savjetovao vas, ali vi ne volitesavjetnike.”

81. I (poslali smo) Luta – kad je ongovorio svom narodu: “Zar èinitetakva sramna djela kakva niko nasvijetu nikada nije èinio prije vas?

82. Vi s po‘udom prilazite muškar-cima umjesto ‘enama. Èak ste vinarod koji je (sve) granice prešao.”

250

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 8

83. A odgovor njegovog naroda bio jesamo: “Istjerajte ih iz svog naselja, jeroni su ljudi koji sebe èistim smatraju.”

84. I Mi smo spasili njega i njegovuporodicu, osim ‘ene njegove; ona jebila meðu onima koji su ostali iza.

85. I Mi smo na njih spustili jednuvrstu kiše. Zato, vidi kakav je bio krajgrješnika!

86. A Medjenu (smo poslali) njihovogbrata Šuajba. On je govorio: “Onarode moj, obo`avajte Allaha; vinemate drugog boga osim Njega.Doista vam je došao jasan znak odGospodara vašega. Zato, dajite punumjeru i punu te`inu, i ne dajite ljudi-ma njihove stvari umanjene, i nestvarajte nered na Zemlji nakon štoje na njoj red uspostavljen. Ovo jebolje za vas, da postanete vjernici.

87. I ne sjedite na svakom putu,prijeteæi i zaustavljajuæi od Allahovogputa one koji vjeruju u Njega; vi ovaj(put) hoæete iskrivljen. I sjetite se kadvas je bilo malo i On vas je umno‘io. Ipogledajte kakav je bio kraj onih kojisu stvarali nered!

251

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 9

88. A ako jedna skupina meðu vamavjeruje u ono (uputstvo) sa èim samja poslan, i jedna skupina ne vjeruje,onda budite strpljivi dok Allah nepresudi izmeðu nas. A On je najboljiod sudaca.”

89. Poglavari njegovog naroda kojisu bili oholi rekli su: “Mi æemo tebe,sigurno, o Šu’ajbe, i vjernike koji stobom vjeruju protjerati iz našegnaselja, ili æete se vratiti našoj vjeri.”On je rekao: “Èak iako bismo mi tomrzili?

93. oni koji su Šu’ajba porekli, kaoda nikada nisu postojali (na Zemlji).Oni koji su Šuajba porekli – bili sugubitnici.

92. Njih je (takoðer) snašao sna‘anzemljotres i oni su pali skvrèeni usvojim domovima;

91. A poglavari njegovog naroda kojinisu vjerovali rekli su: “Ako slijediteŠu’ajba, vi æete sigurno biti gubit-nici.”

90. Mi bismo sigurno izmišljali la‘protiv Allaha, kad bi se vratili vašojvjeri nakon što nas je Allah spasio iznje. A za nas nije moguæe da sevratimo njoj osim da Allah, našGospodar, to htjedne. Naš Gospodarobuhvata sve stvari Svojim znanjem.U Allaha se mi uzdamo. O Gospo-daru naš, Ti odluèi izmeðu nas iizmeðu našeg naroda po istini, Ti sinajbolji od onih koji odluèuju.”

252

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 9

94. Onda se on okrenuo od njih irekao: “O narode moj, ja sam vam,doista dostavio poruku Gospodarasvoga i savjetovao vas. Pa kako dase `alostim nad nevjernièkim naro-dom?”

95. A Mi nikada poslanika nismoposlali u neko naselje a da njegovestanovnike nismo kaznili nesreæomi bijedom, da bi se ponizili.

96. Onda smo Mi zamijenili lošestanje dobrim, dok oni (ovo) nisuzaboravili i rekli: “Nesreæa i sreæapogaðale su i naše pretke.” Ondasmo ih Mi odjednom zgrabili, doknisu osjetili.

97. A da su stanovnici naseljavjerovali i bili bogobojazni, Mibismo, sigurno, za njih otvorili vratablagoslova iz neba i iz Zemlje; ali suoni odbili, zato smo ih Mi zgrabilizbog onog što su zaradili.

98. Da li su stanovnici naselja sigurnida ih Naša kazna neæe snaæi noæudok spavaju?

99. I jesu li stanovnici naselja sigurnida ih Naša kazna neæe stiæi danju dokse zabavljaju?

100. Jesu li oni sigurni od Allahovogplana? A niko se ne osjeæa siguranod Allahovog plana osim narodagubitnièkog.

253

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 9

107. On je rekao: “Ako si ti doniojedan znak, onda ga poka`i, ako simeðu istinitim.”

106. Du‘nost mi je da o Allahu samoistinu govorim. Došao sam vam sajasnim znakom od Gospodara vaše-ga; pa pošalji sa mnom djecu Israila.”

105. A Musa je rekao: “O faraone,zaista sam ja poslanik od Gospodarasvih svjetova.

104. Onda smo Mi, poslije njih,poslali Musaa faraonu i njegovimpoglavarima sa Našim znakovima,ali su oni od njih (znakova) napravilinepravdu. Pa vidi kakav je bio krajonih koji su stvarali nered!

103. A Mi u veæini njih nismo našlinikakvog zavjeta i doista smo uvidjelida su veæina njih grješnici.

102. Ovo su naselja o kojima nekeod vijesti Mi tebi kazujemo. A njihoviposlanici su im zaista došli sa jasnimznakovima. Ali oni nisu htjeli vjero-vati i zato su prije toga (poslaniketakoðer) odbijali. Ovako Allah peèatisrca nevjernika.

101. Zar to ne daje uputu onima kojisu naslijedili Zemlju od njenih (prijaš-njih) stanovnika, da ih Mi mo‘emo,ako hoæemo, kazniti zbog njihovihgrijeha i zapeèatiti njihova srca, takoda oni neæe èuti (i razumjeti)?

254

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 9

108. Pa on baci svoj štap i odjednom- to postade prava zmijurina.

4 (ajeti 108-109) Ova dva znaka su meðu devet znakova koji su od Allaha bili dati Musaua.s. Iz drugih ajeta saznajemo da ovo nije postala zmija, ali je Bog uèinio da ovo zanjihove oèi izgleda kao zmija. Boja ruke se zapravo nije promijenila, to je bila njegovaobièna ruka, prirodne boje kakva je i bila, ali je drugima izgledala kao bijela i svijetla.Ovo je bio jedan znak da je ona izgledala drukèije.

115. On je rekao: “Jeste, i bit æete,sigurno, meðu onima meni bliskim.”

114. I èarobnjaci doðoše faraonu (i)rekoše: “Mi æemo, svakako, dobitiveliku nagradu ako budemo pobjed-nici.”

113. koji æe ti dovesti sve vrste vještihèarobnjaka.”

112. Oni su rekli: “Pusti njega injegovog brata za neko vrijeme ipošalji u gradove sabiraèe,

111. On ‘eli da vas protjera iz vašezemlje.” (Faraon reèe): “Onda, šta visavjetujete?”

110. Poglavari faraonova narodarekoše: “Ovo je doista vješt èarob-njak.

109. I on izvuèe svoju ruku, i gle!Odjednom ona postade bijela zaposmatraèe.4

116. Oni rekoše: “O Musa, ili ti baci(prvi), ili æemo mi biti (prvi) kojibacaju.”

255

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 9

5 (ajeti 117-119) Ovi ajeti objašnjavaju šta je bila stvarnost ove èarolije. Allah ka‘e da jeu oèima ljudi to bila vrsta hipnoze, da je zapravo u‘e ostalo isto u‘e, štap je ostao štap.Èak je kod Musaa a.s. bila jedna vrsta straha pod tim uticajem. No, kad je Allah tra‘io odnjega da baci svoj štap, odjednom je njihova èarolija bila razbijena i ono što je bilo naumu ljudima nestalo je i stvari su izgledale kakve su, ustvari, i bile.

117. On je odgovorio: “Bacite vi.” Ikad su oni bacili, opèinili su oèi ljudi,i zastrašili ih i napravili velikuèaroliju.

118. A Mi smo objavili Musau: “Bacisvoj štap!” - i gle, odjednom on pro-guta onu la` koju su oni izveli.

119. Tako se istina pojavila, i poka-zalo se la‘nim ono što su oni uradili.5

120. Ovako su oni bili pobijeðeni, ivratili se osramoæeni.

123. Gospodara Musaova iHarunova!’’

122. pa rekoše: “Mi vjerujemo uGospodara svih svjetova,

121. A èarobnjaci se baciše na sed‘du,

124. Faraon reèe: “Zar ste im povje-rovali prije nego što sam vam jadozvolio. Ovo je doista zavjera kojuste vi smislili u gradu, da odatle izve-dete njegove stanovnike, ali æeteuskoro znati.

125. Doista æu vam unakrst odsjeæiruke i stopala; onda æu vas sve skuparazapeti.”

256

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 9

126. Oni rekoše: “Mi se zaista vraæa-mo svome Gospodaru.

127. A ti se nama svetiš samo zatošto mi vjerujemo u znakove Gospo-dara svoga kad su nam došli. Gospo-daru naš, obaspi nas saburom i dajda umremo kao muslimani.”

131. I Mi smo faraonov narod kazniliglaðu i nerodicom, da oni primesavjet.

130. Oni su rekli: “Mi smo bili zlo-stavljani prije nego što si nam tidošao, a i nakon što si nam došao.”On je rekao: “Uskoro æe vaš Gospo-dar uništiti neprijatelje vaše i uèinitivas nasljednicima na Zemlji, da ondavidi kako vi radite.”

129. Musa je rekao svom narodu:“Tra`ite pomoæ od Allaha i strpite se.Uistinu je Zemlja Allahova; On jedaje kao naslijeðe kome On hoæe odSvojih robova, a kraj je za bogobo-jazne.”

128. A poglavari faraonovog narodarekoše: “Zar æeš ostaviti Musaa injegov narod da na Zemlji nered stva-raju, i da napuste tebe i tvoja bo`an-stva?” On je odgovorio: “Mi æemosigurno okrutno ubijati njihove sinove,a ostavljati njihove `ene u `ivotu.Zaista, Mi smo mnogo moæniji odnjih.”

257

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 9

133. I oni su govorili: “Kakav god namti znak doneseš da nas njime zaèaraš,mi ti svakako neæemo vjerovati.”

132. No, kad god im je dolazilo nekodobro, oni su govorili: “Ovo je zanas.” A ako bi ih zadesilo zlo, oni sutu nesreæu pripisivali Musau i onimas njim. Pazite, njihova nesreæa je kodAllaha; ali veæina njih ne zna.

134. Onda smo Mi na njih poslalipoplave, i skakavce, i uši, i ‘abe, ikrv - odvojenim znakovima; ali onisu èak i tada pokazali oholost i bilisu (inaèe) grješan narod.

135. A kad god ih je zadesila kazna,oni su govorili: “O Musa, moli za nasGospodara svoga prema onom što jeOn tebi obeæao. Ako otkloniš od naskaznu, mi æemo sigurno vjerovati utebe i sigurno æemo poslati s tobomdjecu Israila.”

136. A kad smo im Mi otklonili kaznuza odreðeno vrijeme do kojeg sutrebali stiæi, odjednom oni prekršišesvoje obeæanje.

137. Zato smo se Mi njima osvetili ipotopili ih u moru, jer su odbili Našeznakove i bili nemarni prema njima.

138. A Mi smo dali da narod koji jebio smatran slabiæima (na Zemlji)naslijedi istoène i zapadne dijelovezemlje koju smo Mi blagoslovili.

258

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 9

I ispuniše se lijepe rijeèi Gospodaratvoga za sinove Israila zato što su onibili strpljivi; a uništili smo sve što sufaraon i njegovi ljudi izgradili i visokegraðevine koje su napravili.

141. On je rekao: “Zar da ja za vastra`im drugog boga osim Allaha, aOn vam je dao prednost nad svimnarodima?”

140. Sigurno æe biti poništeno ono uèemu su ovi ljudi i neistina je što onirade.”

139. A Mi smo sinove Israila prevelipreko mora, i oni doðoše jednomnarodu koji je sjedio sa svojimkipovima (obo‘avajuæi ih), pa rekoše:“O Musa, napravi za nas takvog bogakao što oni imaju bogove.” On jerekao: “Zaista ste vi narod neznalica.

142. I (sjetite se) kad smo vas Mispasili od faraonovog naroda koji vasje ‘estoko ka‘njavao, okrutno ubija-juæi vaše sinove i ostavljajuæi vaše‘ene u ‘ivotu. A u tome je za vas bilavelika kušnja od Gospodara vašega.

143. I mi smo Musau obeæali tridesetnoæi i dopunili ih sa (još) deset.Ovako je odreðeno vrijeme Gospo-dara njihovoga bilo upotpunjeno –èetrdeset noæi. I Musa je rekao svomebratu Harunu: “Zastupaj me kodmog naroda u mom odsustvu, i pravired, i ne slijedi put onih koji stvarajunered.”

259

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 9

144. A kad Musa doðe u Našeodreðeno vrijeme i kad mu je njegovGospodar govorio, on je rekao: “MojGospodaru, poka`i mi da Tebevidim.” On je odgovorio: “Ti Menene mo`eš vidjeti, ali pogledaj tuplaninu; ako ona ostane na svommjestu, onda æeš Me vidjeti.” I kadje njegov Gospodar zasjao na planini,On je uèini komadima i Musa padeonesviješæen. A kad je došao sebi,rekao je: “Èist si Ti, ja se obraæamTebi, i ja sam prvi od vjernika.”6

6 Ovaj ajet donekle razjašnjava jedan od najva‘nijih vjerskih predmeta: da li je moguæe zanekoga da vidi Boga svojim fizièkim oèima. Ajet ne pru‘a nikakvu potporu mišljenju da jeBog vidljiv fizièkim oèima (6:104). Ne govoreæi o tome da se Bog mo‘e vidjeti fizièkimoèima, èovjek èak ne mo‘e vidjeti ni meleke; mi mo‘emo vidjeti samo njihovumanifestaciju. Slièno tome, jedino se mo‘e vidjeti Bo‘ija manifestacija, a ne Bog. Zato jenezamislivo da je veliki Bo‘iji poslanik kao što je bio Musa, sa svim svojim znanjem oBo‘ijim atributima, ‘elio nemoguæe. Musa je znao da on mo‘e vidjeti samo Bo‘ijumanifestaciju u ’vatri’ kad je putovao iz Midiana u Egipat (28:30). Šta je onda Musamislio svojim tra‘enjem da vidi Boga, sadr‘anim u rijeèima - Moj Gospodaru, poka‘i miSebe da Te mogu vidjeti. Izgleda da se tra‘enje odnosilo na savršenu Bo‘iju manifestaciju,koja se trebala dogoditi u osobi Èasnog Poslanika islama u neko kasnije doba. Musau jeveæ bilo dato obeæanje da æe, izmeðu djece Israila, doæi Poslanik u èija æe usta Bog stavitiSvoju Rijeè (Mojsijeva 18:18-22). Ovo predskazanje je podrazumijevalo veæu Bo‘ijumanifestaciju od one koja je bila pokazana Musau. Zato je on prirodno gorio od ‘elje davidi kakva æe vrsta Bo‘ije uzvišenosti i velièanstvenosti biti ta obeæana manifestacija. Onje ‘elio da njemu bude pokazano nešto od te uzvišenosti i velièanstvenosti. Njemu je biloreèeno da je izvan njegove sposobnosti da podnese tu velièanstvenost; ona se nije moglaodigrati u njegovom srcu i Bog je odabrao planinu za njeno fizièko manifestovanje. Planinase sna‘no potresla i izgledala je kao da se smrvila, i Musa, savladan utjecajem drmanja,pao je na tlo onesviješæen. Na ovaj naèin mu je dato da shvati da nije postigao taj uzvišenistepen duhovne visine koji æe ga uèiniti objektom te manifestacije koju je tra‘io da seosvjedoèi. Ta jedinstvena privilegija je bila rezervisana za mnogo veæeg od njega - KrunuBo‘ijeg stvaranja – Èasnog poslanika Muhammeda. Musaovo tra‘enje se takoðer mo‘euzeti da je bilo potaknuto zahtjevom ranijih israilskih starješina, da vide Boga golimokom (2:56). Ovo vrlo neobièno iskustvo Musaovo uèinilo je da on shvati da je njegovotra‘enje bilo neprikladno. Zato je on spontano plakao: ’Ja se okreæem Tebi i ja sam prvikoji vjeruje,’ što je znaèilo da je shvatio da nije bio opremljen sposobnošæu da vidi tusavršenu manifestaciju Bo‘ije velièanstvenosti, koja se trebala odigrati u srcu obeæanogPoslanika i da je on bio prvi koji je vjerovao u veliki duhovno visoki polo‘aj koji je odreðenza tog velikog Poslanika da ga postigne. Na Musaovo vjerovanje u Èasnog Poslanikatakoðer upuæuje sura 46, ajet 11.

260

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 9

145. On je rekao: “O Musa, ja samtebi dao prednost nad svim ljudimapo Mojim porukama i po Mojoj rijeèi.Zato dr`i to što sam Ti dao i budimeðu zahvalnim.”

146. I Mi smo za njega propisali naploèama svaku stvar – opomenu iobjašnjenje svih stvari. “Zato ihèvrsto dr`i i nareðuj svom narodu dase dr`e najboljeg od tog uèenja.Uskoro æu vam Ja pokazati kuæugrješnika.”

147. Ja æu uskoro od Mojih ajetaokrenuti one ljude (da ne paze), kojise nepravedno ohole na Zemlji; a akoi vide svaki znak, oni ne vjeruju uto; a ako vide Pravi put, neæe ga kaoput prihvatiti; a ako vide put zablu-de, kao put æe ga prihvatiti. Ovo jezato što porièu Naše znakove i nemare za njih.

148. A oni koji odbijaju Naše znako-ve i susret na drugom svijetu –njihova djela su ništavna. Njima neæebiti data naknada osim za ono što suradili.

149. A narod Musaov je, u njegovomodsustvu, uzeo iz svog nakita zabo‘anstvo (be‘ivotno) tijelo iz kojegje izlazio glas teleta. Zar oni nisuvidjeli da ono sa njima ne govori, nitiim pokazuje (Pravi) put? Oni su toprihvatili i bili su grješnici.

261

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 9

150. A kad su za‘alili i kad su vidjelida su veæ zalutali, rekli su: ”Ako našGospodar ne bude imao milostiprema nama i ne oprosti nam, doistaæemo biti meðu gubitnicima.”

151. A kad se Musa vratio svomnarodu, srdit i ‘alostan, rekao je:“Ru‘no je to kako ste postupili poslijemene. Zar ste po‘urivali naredbuGospodara svoga?” I baci ploèe, izgrabi glavu svoga brata vukuæi gaprema sebi. (Harun) reèe: “O sinemajke moje, mene su doista ljudismatrali slabiæem, i zamalo da meubiju. Zato ne èini da se neprijateljiraduju nada mnom, i ne stavljaj mesa grješnicima.”

152. On je rekao: “Gospodaru moj,oprosti meni i bratu mome, i uvedinas u Svoju milost, Ti si najmilostivijiod onih koji pokazuju milost.”153. Zaista, one koji su tele uzeli stiæiæe srd‘ba njihovoga Gospodara iponi‘enje u ovom ‘ivotu. Ovako Minagraðujemo one koji izmišljaju la‘i.

154. A oni koji su èinili grijeh ipokajali se nakon toga i vjerovali,doista, tvoj Gospodar poslije toganajviše prašta i milostiv je.

155. A kad je Musaova srd‘banestala, on uze ploèe; u onome štoje bilo na njima napisano bila jeuputa i milost za one koji se bojeGospodara svoga.

262

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 9

156. I Musa od svog naroda odabrasedamdeset ljudi za susret s Nama.A kad ih uhvati zemljotres, on reèe:“Moj Gospodaru, da si Ti htio, i njihi mene si mogao još prije uništiti.Hoæeš li nas uništiti zbog onog štosu bezumni meðu nama uèinili?Zaista je ovo samo kušnja od Tebe.Ti ovom kušnjom ostavljaš u zabludikoga Ti hoæeš, a upuæuješ koga Tihoæeš. Ti si naš pomagaè, zato namoprosti i smiluj nam se, jer Ti si naj-bolji od onih koji opraštaju.

157. I propiši nam dobro na ovomsvijetu, i na ahiretu; mi smo došliTebi (s pokajanjem).” On je rekao:“Moja kazna je takva da je Ja stav-ljam na koga Ja hoæu; a Moja milostobuhvata sve stvari; zato æu je Japripisati (milost) onima koji se boje,i daju zekat, i onima koji vjeruju uNaše ajete –

158. onima koji slijede Poslanika,Vjerovjesnika nepismenog, kojeg onikod sebe, u Tevratu i Ind‘ilu, zapi-sana nalaze. On njima nareðujedobra i zabranjuje im loša djela, idozvoljava im èiste stvari, a zabra-njuje im neèiste, i oslobaða ih njiho-vog tereta i okova koji su bili nanjima. Zato oni koji vjeruju u njega,i poštuju i poma‘u ga, i slijede svjetloobjavljeno sa njim – to su oni koji æeuspjeti.”

263

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 9

159. Ti reci: “O ljudi! Uistinu sam Jasvima vama Allahov poslanik, èija jevlast na nebesima i na Zemlji. Nemaboga osim Njega. On ̀ ivot i smrt daje.Zato vjerujte u Allaha i Njegovog Pos-lanika, Vjerovjesnika nepismenog, kojivjeruje u Allaha i Njegove rijeèi; i slije-dite njega, da budete upuæeni.”

160. A od Musaovog naroda imaljudi koji upuæuju (ljude) sa istinomi time pravdu èine.

161. A Mi smo njih podijelili udvanaest plemena, naroda. I kad jeMusaov narod od njega vodu tra‘io,Mi smo mu objavili: “Udari štapomsvojim o stijenu!”, i odatle izbidvanaest vrela; svaki narod je znaosvoje mjesto odakle æe piti. I Mi smonjima od oblaka hlad pravili, i Mismo za njih poslali manu i salve (irekli): “Jedite od lijepih stvari kojimasmo vas opskrbili.” A oni nisu Namauèinili nepravdu, nego su sami sebinepravdu uèinili.

162. I kad im je bilo reèeno: “Boraviteu ovom naselju i jedite odakle godhoæete, i recite: ’Oprosti,’ i uðite naglavnu kapiju pokorno. Mi æemo vamoprostiti vaše greške, (i) sigurno æemopoveæati za one koji èine dobro.”

264

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 9

163. Oni meðu njima koji su èinilinepravdu promijenili su to za rijeèkoja im nije bila reèena. Zato smomi na njih poslali kaznu s neba, zbognepravde koju su oni èinili.

164. A pitaj ih o naselju koje je bilopored mora. Kad su oni kršili (pro-pise) o Suboti; kad su im o suboti,dok su svetkovali, njihove ribe dola-zile u jatima, a na dan kad nisu svet-kovali, one im nisu dolazile. Ovakosmo Mi njih iskušavali zato što subili neposlušni.

165. I kad je skupina meðu njimarekla: “Zašto savjetujete ljude koje æeAllah uništiti ili kazniti oštromkaznom?” Oni su rekli: “Zato da seopravdamo u oèima Gospodara vašegi zato da oni mo`da budu bogo-bojazni.”

166. A kad su zaboravili sve ono èimesu bili opominjani, Mi smo spasilione koji su zabranjivali zlo, a oštromkaznom smo zgrabili prekršiteljezbog grijeha koje su èinili.

167. A kad su bili neposlušni premaonome što im je bilo zabranjeno, Mismo im rekli: “Budite majmuni pre-zreni!”

168. I kad je tvoj Gospodar najavioda æe On sigurno postaviti nad njima,do Sudnjeg dana, one koji æe ihmuèiti bolnom patnjom. Zaista je tvojGospodar brz u kazni, i zaista Onoprašta i milostiv je.

265

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 9

169. I Mi smo njih na Zemlji podijeliliu narode. Meðu njima ima dobrihljudi, a meðu njima su bili i drugi. IMi smo ih iskušavali dobrim i lošimstanjima, da bi se oni povratili (Uputi).

170. Onda je poslije njih slijedilopokoljenje koje je naslijedilo Knjigu.Oni su uzeli prolaznu korist ovogsvijeta i rekli su: “Nama æe biti opro-šteno.” A ako im slièno blago dolazi,oni ga uzimaju. Zar od njih nije uzetzavjet u Knjizi, da æe o Allahu govoritisamo istinu? I oni su uèili ono što je unjoj. A kuæa ahireta je bolja za one kojisu bogobojazni. Pa zar ne shvatate?

171. A oni koji se èvrsto dr‘e Knjige, iobavljaju namaz, sigurno Mi neæemouništiti nagradu ispravnih.

172. I kad smo Mi iznad njih brdouzdigli, kao da je ono nadstrešnica, pasu mislili da æe pasti na njih: “(O sinoviIsrailovi), uzmite èvrsto ono što smovam dali, i zapamtite (ono) što je utome, da budete bogobojazni.”173. I kad je Gospodar tvoj izveo izkrsta djece Ademove njihove potomkei uèinio ih svjedocima nad sobom: “Zarnisam Ja vaš Gospodar?”, oni su rekli:“Da, mi svjedoèimo.” Da na Sudnjemdanu ne reknete: “Mi doista nismo biliobaviješteni o ovom.”7

7 Ovdje je reèeno da je Bog od djece Ademove uzeo zavjet za njihove potomke prijenjihovog stvaranja, da budu svjedoci postojanja Boga. Kako ovo obeæanje mo‘e biti uzetoako oni još nisu bili roðeni? Ovo se odnosi na dokaz da je u prirodu èovjeka usaðena vjerau postojanje Boga. Zato mišljenje o Bogu u cijelom svijetu nije sluèajno.

266

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 9

Kad doðu Bo‘iji poslanici, koji su dolazili ljudima svakog doba, oni pokazuju put premaBogu. Zbog odbijanja svog poslanika èovjek æe svjedoèiti protiv sebe; jer u tom sluèajuneæe se moæi zaštititi izgovorom da nisu znali za Boga ili Njegov Zakon ili Sudnji dan.

174. Ili da ne reknete: “Jedino su našipreci prije nas druge Bogu smatraliravnim, a mi smo bili (tek) pokoljenjeposlije njih. Zar æeš nas Ti uništitizbog onog što su uèinili oni koji sulagali?”

178. Loš je primjer ljudi koji porièuNaše znakove i sebi nasilje èine.

175. A ovako Mi jasno pokazujemoajete, da se oni vrate (istini).

176. I navedi im prièu o onome komesmo Mi dali Naše ajete, ali se onokrenuo od njih; pa ga je šejtan slije-dio, i bio je od zalutalih.

177. A da smo htjeli, Mi bismo gaovim (ajetima) uzdigli; ali se onnaklonio zemlji i slijedio svoju strast.Njegov primjer je kao primjer psa:ako ga potjeraš, on ispla‘enog jezikadahæe, ili ako ga se okaniš, on opetispla‘enog jezika dahæe. Ovakav jeprimjer ljudi koji su odbili Našeznakove. Zato isprièaj (njihove)dogaðaje (iz historije), da bi onirazmislili.8

8 Ime osobe spomenute ovom ajetu, prema tumaèima Èasnog Kur’ana, bilo je BalamBaur. On je bio osoba kome su od Allaha bile date duhovne vrline koje su ga mogleblagosloviti blizinom Allahu; ali on je, na‘alost, volio da se prikloni svjetskim stvarima injegov primjer je kao primjer psa: bacio neko kamen na njega ili ne, on æe nastaviti dalaje. Ovaj èovjek je, takoðer, skrenuo s Pravog puta od istine i govorio je besmislice protivistine.

267

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 9

179. Onaj koga Allah uputi, upuæenje, a koga ostavi u zabludi, taj æe bitiizgubljen.

180. Mi smo, uistinu, stvorili mnoged‘ine i ljude, èiji kraj æe biti D‘ehen-nem! Njihova srca su takva da onine shvataju, i njihove oèi su takveda oni ne vide, i njihove uši su takveda oni ne èuju. Oni su kao stoka; ne,oni su èak i više zalutali (od njih).Oni doista ne mare za to.

181. A za Allaha su sva lijepa imena.Zato Ga pozivajte njima. I ostaviteone koji govore ru‘no o Njegovimimenima. Njima æe biti dato za onošto su radili.

182. A od onih koje smo Mi stvorili,bili su ljudi koji su upuæivali ljude saistinom i time su provodili pravdu.

183. A one koji odbijaju Naše zna-kove, Mi æemo uhvatiti korak pokorak, onako kako oni ne znaju.

184. A Ja æu im dati vremena; zaistaje Moj plan moæan.

185. Zar oni ne razmišljaju (da)nema bezumnosti kod njihovogdruga? On samo jasno upozorava.

186. I zar oni ne gledaju u kraljevstvonebesa i Zemlje, i u sve stvari koje jeAllah stvorio? I da je moguæe da jenjihov odreðeni rok veæ blizu? U kojuæe stvar onda oni vjerovati poslijetoga?

268

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 9

187. Koga god Allah ostavi u zabludi,za njega ne mo‘e biti upute. I On njihostavlja da u svom prekršaju lutaju.

188. Oni tebe pitaju o Sudnjemdanu: “Kad æe se to dogoditi?” Tireci: “Znanje o tome je jedino kodGospodara moga. Niko ga ne mo`epokazati u njegovo vrijeme osimNjega. On je te`ak i nebesima iZemlji. On neæe doæi nad vama osimodjednom.” Oni tebe pitaju kao dasi dobro upoznat s tim. Reci: “Znanjeo tome je jedino kod Allaha; aliveæina ljudi ne zna.”

189. Ti reci: “Ja nemam moæi daèinim dobro ili loše sam sebi, osimkako Allah ̀ eli. A da ja imam znanjeo nevidljivom, ja bih pokupio dostabogatstva; a zlo me ne bi dotaklo. Jasam samo onaj koji upozorava idonosilac radosne vijesti ljudima kojivjeruju.”

190. On je Taj koji vas je stvorio odjedne duše i od nje stvorio njenogpartnera, da se on nakloni prema njojda se smiri. I kad je on nju prekrio,ona je zanijela lahki teret i hodalanoseæi ga. A kad je postala teška,oboje su molili Allaha: “Ako namdadneš zdravog (sina), bit æemosigurno od onih koji su zahvalni.”

191. A kad im je On dao zdravog(sina), oni su Njemu pripisali part-nere u onom što im je On oboma dao.Allah je vrlo visoko iznad onog štooni pridru‘uju Njemu.

269

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 9

192. Zar oni Njemu pridru‘uju onogkoji ništa ne mo`e stvoriti, i sami onisu stvoreni?

193. I oni nemaju moæ da im pomog-nu, niti mogu pomoæi sebi.

194. A ako ih pozovete uputi, oni vasneæe slijediti. Jednako vam je, biloda ih zovete ili šutite.

195. Zaista, oni kojima se mimoAllaha molite, robovi su kao i vi. Pazovite ih i neka vam odgovore, akoste istiniti.

196. Imaju li oni noge kojim hodaju,ili ruke kojima dr‘e, ili oèi kojimavide, ili uši kojima èuju? Ti reci:“Pozovite bo‘anstva vaša, pa protivmene kakva hoæete lukavstva smi-slite, i ne dajte mi vremena.

197. Uistinu, moj zaštitnik je Allahkoji je objavio Knjigu. On štitiispravne.

198. A oni koje zovete mimo Njegane mogu pomoæi ni vama ni sebi.”

270

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 9

199. A ako ih pozovete uputi, oni neèuju. I ti ih vidiš kao da gledajuprema tebi, ali oni ne vide.

200. Dr‘i se oprosta, i nareðuj dobradjela, i kloni se neznalica.

201. A ako te stigne sumnja od šejtana,onda tra‘i utoèište kod Allaha; zaista,On dobro èuje, ima trajno znanje.

202. Zaista, oni koji su bogobojazni,kad ih zadesi neka zla misao odšejtana, mnogo se sjeæaju (Boga); iodjednom - oni poènu stvari gledatiispravno.

203. A njihova (nevjernika) braæa(šejtani) vuku ih u zabludu, i neprestaju.

204. A kad im ne doneseš nikakavznak, oni ka‘u: “Zašto ga nisi oda-brao?” Ti reci: “Ja slijedim samo onošto mi je objavljeno od Gospodaramoga. Ovo su prosvjetljujuæe stvari odvašeg Gospodara i uputa i milost zaljude koji vjeruju.”

205. A kad se Kur’an uèi, slušajte gapa‘ljivo i šutite, da vam bude poka-zana milost.

271

SURA 7 AL-A’RAF D@UZ 9

207. Zaista, oni koji su bliski tvomGospodaru, ne ohole se premaobo‘avanju Njegovom, nego Njegavelièaju i Njemu na sed‘du padaju.Sed‘da! 1

206. I spominjite Gospodara svoga usvom srcu plaèuæi i nekad sa strahom,i bez dizanja glasa, ujutro i uveèer; ine budite meðu onima koji su ne-marni.