ŠUMARSKI LIST 7-8/2006

RIJHC GLAVNOGA URRDNIKA

ŠUMARSKA ZNANOST O UTJECAJU ŠUME NA EROZIJU I VODOZAŠTITU

Upravo tiskan poseban broj Šumarskoga lista smatra se značajnim uspjehom i potvrdom ispravnosti šumarskih stavova u nekoliko posljednjih godina. Poseban broj predstavlja zbornik referata međunarodnoga skupa na hrvatskom i engleskom jeziku o ulozi šume LI sprječavanju erozije i vodozaštiti te uzgojnim postupcima u šumi. s ciljem održavanja tih općekorisnih funkcija. Skup je organiziran pod pokroviteljstvom lUFRO grupa 8. 01. 00. Šumski ekosustavi voditelj prof Kl imo (Bmo) i 8. 01. 08. Nizinski šumski ekosustavi, voditelj akademik Matić te u organizaciji Akademije šumarskih znanosti i šumarskih fakulteta u Bmu i Zagrebu te uz značajnu pomoć Hrvatskoga Šumarskoga društva.

Referate na skupu iznijeli su znanstvenici iz Hrvatske, Češke i Slovačke, a njihov sadržaj i zaključci potvrđuju itekakvo značenje šumskih ekosustava u zaštiti od erozije tla, bujica i poplava te goleme uloge Šume u pročišćavanju izvorskih voda.

Posljedice klimatskih promjena u sve učestalijoj pojavi velikih količina oborina koje uvjetuju eroziju tla, bujice i poplave koje odnose i živote, mogu se spriječiti ili u najmanju ruku ublažiti dobro njegovanom šumom i primjerenom šumovitošću u krajobrazu. To se posebno odnosi na prostor hrvatskih Dinarida gdje padaju velike količine oborina.

Šumo nam. nadalje, pruža golemu korist pročišćavajući oborinske i poplavne vode, čineći iii nakon procjedivanja kroz Šumsko tlo pitkim, a vodotoci koji teku našim šumovitim gorskim krajobrazima imaju čistu vodu.

Poseban broj Šumarskoga lista tiskan je iz financijskih razloga samo u 600 primjeraka, pa ga ne možemo poslati svakom pretplatniku. Oni čitatelji koji se žele upoznati sa sadržajem posebnoga broja mogu ga dobiti u svakoj šumariji ili upravi šuma. Uvjeren sam kako će čitatelj posebnoga broja Šumarskoga lista medu referatima pronaći dobar argument za očuvanje Šume od pustošenja, koje u posljednje vrijeme poprima sve veće razmjere bilo prenamjenom šume ili pak nedopuštenim šumarskim postupcima, koji pak izazivaju inicijalnu akvatičnu eroziju tla.

Smatra se kako je suradnja između šumarstva i vodoprivrede nasušna potreba bez koje će biti teško gospodariti vodama, posebno u krajobrazu u kojemu dobro gospo-darena šuma ima sposobnost postizanja ravnovjesja vodnih odnosa u prostoru. Sto se tiče pitke vode io je zasigurno jedan od najdragocjenijih proizvoda šumskih ekosustava, koji ovisi o posebnom uzgojnom postupku sa šumom, u skladu s istovremenim postizanjem ekološke, socijalne, ekološko-socijalne i sirovinsko-energetske uloge šume,

Prof, dr. se. Branimir Prpić

Naslovna stranica - Front page: Uz rijeku Kupu Along //ii' riwr Kupa (Foto - Photo: Damir Dclač)

Naklada 1820 primjeraka

1

UDK 630* (05):»54-02«/061.2 ISSN 0373-1332 CODEN SULIAB

ŠUMARSKI LIST Journal of the

Znanstveno-stručno i staleško glasilo Hrvatskoga šumarskog društva Forestry Society of Croatia – Zeitschrift des Kroatischen Forstvereins – Revue de la Société forestière croate

1 . Dalibor Bakran, dipl. ing. 10. 2. Davor Beljan, dipl. ing. 11. 3. Dr. sc. Miroslav Benko 4. Stjepan Blažičević, dipl. ing. 12. 5. Mr. sc. Miroslav Brnica 13. 6. Davor Butorac, dipl. ing. 14. 7. Mr. sc. Zoran Đurđević 15. 8. Dr. sc. Ivica Grbac 16. 9. Dubravko Hodak, dipl. ing. 17.

Urednički odbor po 1. Šumski ekosustavi

Prof. dr. sc. Joso Vukelić, urednik područja Šumarska fitocenologija Urednici znanstvenih grana: Izv. prof. dr. sc. Jozo Franjić, šumarska botanika, fiziologija i ishrana šumskoga drveća Doc. dr. sc. Marilena Idžojtić, dendrologija Dr. sc. Joso Gračan, genetika i oplemenjivanje šumskoga drveća Izv. prof. dr. sc. Marijan Grubešić, lovstvo

2. Uzgajanje šuma i hortikultura Akademik Slavko Matić, urednik područja Silvikultura Urednici znanstvenih grana: Prof. dr. sc. Zvonko Seletković, ekologija i biologija šuma, bioklimatologija Dr. sc. Stevo Orlić, šumske kulture Dr. sc. Vlado Topić, melioracije krša, šume na kršu Doc. dr. sc. Igor Anić, uzgajanje prirodnih šuma, urbane šume Doc. dr. sc. Ivica Tikvić, mikoriza i alelopatija Doc. dr. sc. Milan Oršanić, sjemenarstvo i rasadničarstvo, Doc. dr. sc. Željko Španjol, zaštićeni objekti prirode, hortikultura Prof. em. dr. sc. Branimir Prpić, ekologija i njega krajolika, općekorisne funkcije šuma

3. Iskorištavanje šuma Prof. dr. sc. Ante Krpan, urednik područja Iskorištavanje šuma Urednici znanstvenih grana: Doc. dr. sc. Dragutin Pičman, šumske prometnice

Članovi Prof. dr. sc. Vladimir Beus, Bosna i Hercegovina Prof. dr. sc. Vjekoslav Glavač, Njemačka Prof. dr. sc. Emil Klimo, Češka Doc. dr. sc. Boštjan Košir, Slovenija

Glavni i odgovorni urednik – prof. dr. sc. Branimir Prpić Tehnički urednik – Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum. Lektor – Dijana Sekulić-Blažina

Uređivački savjet:

Hranislav Jakovac, dipl. ing. Mr. sc. Petar Jurjević predsjednik Čedomir Križmanić, dipl. ing. Mr. sc. Josip Malnar Dr. sc. Josip Margaletić Ivan Matasin, dipl. ing. Akademik Slavko Matić Vlatko Petrović, dipl. ing.

znastveno-stručnim

18. Dragomir Pfeifer, dipl. ing. 19. Prof. dr. sc. Branimir Prpić 20. Emilija Seidl, dipl. ing. 21 . Krunoslav Szabo, dipl. ing. 22. Dražen Štrković, dipl. ing. 23. Branko Trifunović, dipl. ing. 24. Oliver Vlainić, dipl. ing. 25. Zdravko Vukelić, dipl. ing.

područjima Izv. prof. dr. sc. Dubravko Horvat, mehanizacija u šumarstvu Prof. em. dr. sc. Marijan Brežnjak, pilanska prerada drva Doc. dr. sc. S

.Zaštita šuma Doc. dr. sc. Slavko Govorčin, nauka o drvu, tehnologija drva

Dr. sc. Miroslav Harapin, urednik područja Fitoterapeutska sredstva zaštite šuma Urednici znanstvenih grana: Prof. dr. sc. Milan Glavaš, šumarska fitopatologija, integralna zaštita šuma Izv. prof. dr. sc. Boris Hrašovec, šumarska entomologija Doc. dr., sc. Stjepan Margaletić, zaštita od sisavaca (mammalia) Mr. sc. Petar Jurjević, šumski požari

5.Izmjera i kartiranje šuma Izv. prof. dr. sc. Renata Pernar, urednik područja Daljinska istraživanja i GIS u šumarstvu Urednici znanstvenih grana: Doc. dr. sc. Mario Božić, izmjera šuma Dr. sc. Vlado Kušan, izmjera terena s kartografijom Doc. dr. sc. Anamarija Jazbec, biometrika u šumarstvu

6.Uređivanje šuma i šumarska politika Izv. prof. dr. sc. Juro Čavlović, urednik područja Uređivanje šuma Urednici znanstvenih grana: Prof. dr. sc. Rudolf Sabadi, marketing u šumarstvu Doc. dr. sc. Stjepan Posavec, šumarska ekonomika Izv. prof. dr. sc. Ivan Martinić, organizacija u šumarstrvu Branko Meštrić, dipl. ing. šum. informatika u šumarstvu Hranislav Jakovac, dipl. ing. šum. staleške vijesti, bibliografija, šumarsko zakonodavstvo, povijest šumarstva

Uređivačkog odbora iz inozemstva Dr. sc. Konrad Pintarić, prof. em., Bosna i Hercegovina Prof. dr. sc. Milan Saniga, Slovačka Dr. sc. Martin Schneider-Jacoby, Njemačka c. M

. dr. Prof. dr. sc. Iztok Winkler, Slovenija Znanstveni članci podliježu međunarodnoj recenziji. Recenzenti su doktori šumarskih znanosti u Hrvatskoj, Slo-vačkoj i Sloveniji, a prema potrebi i u drugim zemljama zavisno o odluci uredništva.

Časopis je referiran u (Indexed in): Forestry abstracts, Cab abstracts, Agricola, Pascal, Geobase (IM) i dr. Na osnovi mišljenja Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, »Šumarski list« smatra se znanstvenim časopisom te se na njega primjenjuje 0-ta stopa PDV (članak 57. g.)

SADRŽAJ – CONTENTS

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINALSCIENTIFIC PAPERS UDK 630* 165 (001) Ba l l ia n, D.: Kontrola podrijetla Pančićeve omorike (Picea omorika /Panč./ Purk.)

iz plantaže kod Kaknja pomoću izoenzimskih biljega Controlling the Serbian Spruce Origin (Picea Omorika /Panč./ Purk.) at the Kakanj Plantation with Isoenzyme Markers 295

UDK 630* 164 + 233 (001) Kremer, D.: Morfološke razlike između američkoga bijelog jasena (Fraxinus americana L.)

i pensilvanskoga jasena (F. pennsylvanica Marshall) unešenog u Hrvatsku Morphological Differences Between White Ash (Fraxinus americana L.) and Green Ash ( F. pennsylvanica Marshall) Introduced in Croatia 305

UDK 630* 321 + 325 (001) Prka , M.: Značajke doznačenih bukovih stabala po vrsti sijeka u sječinama

Bjelovarske Bilogore i utjecaj na strukturu sortimenata Features of Assigned Beech Trees According to the Type of Felling in the Felling Areas of Bjelovarska Bilogora and their Influence on the Assortment Structure 319

PREGLEDNI ČLANCI – REVIEWS UDK 630* 521 + 522 + 531 Ze l i ć , J.: Raste l i drveće u šumi po pravilima zlatnog reza i Fibonaccijevog niza?

Do Trees in a Forest Grow by the Rules of the Golden Section and the Fibonacci Series? 331

STRUČNI ČLANCI – PROFESSIONAL PAPERS UDK 630* 272 Rosavec, R.: Park-šuma “Komrčar” na otoku Rabu – stanje i valorizacija

Park-Forest “Komrčar” on the Island of Rab – Condition and Valorization 345 UDK 630* 151 Še g r t , V., E. Menđušić, G. Horva tov i ć , M. G r u b e ši ć , K. Krapinec :

Ozljeda ptica grabljivica – podaci za 2005. godinu Injuries of Predator Birds – Data for 2005 353

IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA: Pul jak , S.: Neke dvojbe i zablude oko kamionskih skupova 357

ZAŠTITA PRIRODE: Arač, K.: Mrka crvenrepka (Phoenicurus ochruros S. G. Gmelin) 360 Kranjčev, R. : •Naši sunovrati 360

• Regensburška tila 362 • Bijela planinska sasa (Pulsatilla alpina /L./ Delarb.) 363 • Prizidnice na otoku Čiovu 363

Cerovečk i , Z.: Alpska paprat (Athyrium distentifolium Tausch) 364

IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA: Vuke l i ć , J.: Iskustva i preporuke nakon godinu dana Šumarskoga muzeja u Krasnu 365 Skoko, M.: Prilog životopisu Ivana Grigorijeviča Jakovljeva 366

IZLOŽBE: F rkov ić , A.: Izložba hrvatskog lovstva – u službi prirode, Zagreb 2006. 370 Uredništvo: Europski dani biomase regija, budućnost s prirodom 376

KNJIGE I ČASOPISI: Grospić, F.: L’Italia forestale e montana 377 Raguž, D.: Frković A.: Priručnik za ocjenjivane lovačkih trofeja 379

OBLJETNICE: Skoko, M.: Proslava 55. obljetnice mature generacije 1950/51. Šumarske škole Karlovac 381

IN MEMORIAM Gračan, J.: Franc Mrva, (1929–2006) 383

Napomena: Uredništvo ne mora uvijek biti suglasno sa stavovima autora

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI UDK 630* 165 (001)

ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 7–8, CXXX (2006), 295-304

KONTROLA PODRIJETLA PANČIĆEVE OMORIKE (Picea omorika /Panč./ Purk.) IZ PLANTAŽE KOD KAKNJA POMOĆU IZOENZIMSKIH BILJEGA

CONTROLLING THE SERBIAN SPRUCE ORIGIN (Picea Omorika /Panč./ Purk.) AT THE KAKANJ PLANTATION WITH ISOENZYME MARKERS

Dalibor BALLIAN1

SAŽETAK: U ovom se istraživanju uporabom molekularnogenetičkih biljega i njihovom identifikacijom pokušalo odrediti podrijetlo Pančićeve omorike iz plantaže s područja Kaknja, čija je veličina 8,2 ha. Uporabili su se izo-enzimski biljezi, koji su korišteni ranije u istraživanju genetičke varijabilnosti Pančićeve omorike (Ballian i sur. 2006). U ovom istraživanju kao i onom ranije, uporabilo se 12 enzimskih sustava s ukupno 16 genlokusa.

Rezultati do kojih se došlo pokazuju da podrijetlo plantaže ne možemo pripisati ni jednoj od identificiranih populacija Pančićeve omorike u Bosni i Hercegovini. Osnovni razlog leži u tome što smo u plantaži dobili alele koji su registrirani u više populacija omorike, dok je jedan od registriranih alela nije uopće registriran u prirodnim populacijama, već, vrlo vjerojatno, vodi podrijetlo iz neke od neistraženih populacija i l i iz manje skupine stabala.

Ponuđeni model identifikacije sa 12 enzimskih sustava, odnosno 16 genlo-kusa mogao bi se u budućnosti pokazati prihvatljivim, jer su početna istraži-vanja pokazala jako dobar rezultat.

K l j u č n e r i j e č i : Picea omorika, izoenzimi, plantaža, identifikacija.

1. UVOD – Introduction

istočnoj B (slika. 1).

Pančićeva omorika (Picea omorika /Panč./ Purk.) u prirodi ima malo i disjunktno područje rasprostiranja u

Bosni, u području srednjeg toka rijeke Drine Raširena je pretežito na teško dostupnim ka

menitim padinama, između 800 i 1550 m nadmorske visine. U Bosni i Hercegovini raste na 13 većih il i manjih lokaliteta. Najpoznatiji su lokaliteti na istočnim padinama Zelengore, na planini Viogor kod Čajniča, višegrad-skom, srebreničkom te milićkom području, kao i na planini Sjemeč (F u k a re k, 1951, 1957, 1974). U Srbiji raste na više manjih lokaliteta, kao i skupinama stabala na planini Tari, te na jednom izoliranom lokalitetu u dolini Mileševske rijeke (To š ić , 1983).

Omorika se razmnožava generativno, pomoću sitnog sjemena relativno slabe klijavosti (K r s t i ć , 1950). Zaštićena je zakonom još od 1964. godine, pa zbog

Dalibor Ballian, Šumarski fakultet u Sarajevu, Zagrebačka 20, 71000 Sarajevo, BiH.

svoje malobrojnosti zakonodavac dozvoljava sakupljanje sjemena za reprodukciju iz svih populacija bez ograničenja, bez obzira na to jesu l i podesne kao sjemenski objekti i l i nisu. Sama je ta činjenica doprinijela da se za mnoge plantaže koje su podignute širom Europe ne zna njihovo podrijetlo. Stoga su većinom miješa-nog podrijetla. Ipak, u većini slučajeva sjeme se sakupljalo na području Višegrada, gdje postoji samo pet vrlo značajnih populacija na oko 64 ha (B a l l i a n i sur., 2004) i više manjih skupina stabala. Sakupljeno sjeme iz tog područja uvijek se deklariralo samo kao “provenijencija Višegrad”, što prema provedenim istraživa-njima nije bilo ispravno.

Pančićeva omorika predstavlja vrlo vrijedan tercijarni relikt, odnosno makrofosil među vrstama smrekâ. Na temelju paleontoloških istraživanja koja su obavljena širom Europe, posebno u oligocenskim sedimentima u Alsasu (Lakowitz prema Burschelu, 1965) pronađeni su brojni fosilni ostaci omorike, što potvr-

295

D. Ballian: KONTROLA PODRIJETLA PANČIĆEVE OMORIKE (Picea omorika /Panč./ Purk.) . Šumarski list br. 7–8, CXXX (2006), 295-304

đuje njezinu široku rasprostranjenost u tom razdoblju. U sedimentima kasnog tercijara i ranog pleistocena na više mjesta u Njemačkoj također su nađeni fosilni ostaci (Weber prema Burschelu, 1965, Maiu i sur., 1963), kao i u središnjoj Rusiji (Glinka prema B u rsche l u , 1965). Prema istraživanjima Ravazzia (2002) nađe-no je mnogo ostataka pretka Pančićeve omorike poznatog kao Picea omoricoides Weber, i to na mnogim mjestima u Europi, bilo da je riječ o fosilnoj peludi, češeri-ma, bilo o nekom drugom dijelu stabla.

Velike klimatske promjene, posebno globalno zatopljenje, kao i mnoge promjene koje su nastale antropo-

Slika 1. Rasprostiranje pančićeve omorike u Bosni i Hercegovini Figure 1 Distribution of Serbian Spruce in Bosnia

and Herzegovina

genim djelovanjima u zadnjih 50 godina, podizanje hidroelektrana na rijeci Drini, s velikim akumulacijskim jezerima, dovele su do značajnih promjena u okolišu Pančićeve omorike. Te novonastale promjene nikako ne pogoduju omorici, pa te male geografski udaljene i rijetke prirodne populacije predstavljaju posebne ge-netičke specifikume u laganom nestajanju. Uz te promjene, praktično u svim prirodnim populacijama omorike u većoj i l i manjoj mjeri ugrožen je njezin opstanak i djelovanjem prirodnih procesa sukcesije vegetacij-skih formacija. Tako se smanjuju površine koje pogoduju njezinom rastu i razvoju, te posebno prirodnoj obnovi. Najveći problem kod sukcesije predstavlja pri-dolaženje agresivne bukve (Fagus sylvatica L.), smreke (Picea abies Karst.), crnog bora (Pinus nigra Arn.), običnog bora (Pinus sylvestris L.), kao i nekih drugih vrsta listača koje potiskujući omoriku onemogućuju njezinu prirodnu obnovu, te joj u konačnici prijete potpunim nestankom.

Trenutno jedina mogućnost zaštite ove vrijedne en-demične vrste, u izmijenjenoj ekološkoj situaciji, leži u primjeni najsuvremenijih metoda molekularno-gene-tičkog identificiranja populacija, te na temelju dobive-

nih rezultata u hitnom formiranju arhiva in situ i ex situ. U tom slučaju bi i podignute plantaže širom Europe mogle poslužiti za njezino konzerviranje ex situ, a to ponajprije ovisi o stupnju poznavanja njezinoga ge-netičkog diverziteta.

Kako se radi o vrlo rijetkoj vrsti, vrlo malog i isprekidanog područja prirodnog rasprostiranja, sigurno je i prisutnost genetičkog drifta koji ostavlja značajni trag na ovim populacijama, a o tome se detaljno govori u radu K ui t t i ne n i sur. (1991). Prema istraživanju Langnera (1959) Pančićevu omoriku karakterizira i pojava samooplodnje, te, prema njemu, ne postoje razlike u vitalnosti sjemena nastalog samooplodnjom i stranom oplodnjom, ali se kod mladih biljaka javlja depresija u rastu. Kasnijim se istraživanjem koje je proveo Geburek (1986) pojavila neočekivano visoka razina inbriding depresije, a istraživanje je proveo na 24-godišnje potomstvo Pančićeve omorike, te je to povezao istraživanjima Langnera (1959). Tako, prema istraživanja Ku i t t inena i sur. (1991) pojava depresije u rastu mogla bi poslužiti za objašnjenje varijabilnosti Pančićeve omorike. Ipak su Ku i t t ine n i S a -v o la ine n (1992) u svome istraživanju došli do rezultata da kod Pančićeve omorike imamo kombiniranu visoku vrijednosti stranooplodnje i samooplodnje, što je specifikum među četinjačama, a pojavu rane inbriding depresije u rastu sama Pančićeva omorika eliminira. Sa v o l ain en i sur. (1991) ukazuju na pojavu relativno velike letalnosti embriona kod omorike, što je jedan od mehanizama eliminacije embriona (jedinki) nastalih sa-mooplodnjom i eventualnog križanja u vrlo bliskom srodstvu. Sva ova saznanja mogu nam uveliko olakšati posao kod identifikacije populacija, ili određivanja podrijetla ranije podignutih plantaža.

Cilj ovoga rada je određivanje mogućeg podrijetla plantaže Pančićeve omorike s područja Kaknja (veliči-ne 8,2 ha) molekularno genetičkom metodom identifikacije, odnosno uporabom izoenzimskih biljega. Za identifikaciju su uporabljeni ranije korišteni izoenzim-ski sustavi za genetičku identifikaciju Pančićeve omorike (B a l l i a n i sur., 2006).

Na temelju dobivenih rezultata iz ovog istraživanja trebalo bi izvršiti i identifikaciju drugih plantaža Pan-čićeve omorike širom Europe, što bi moglo pomoći u njezinu očuvanju, jer bi na taj način identificirane plantaže mogle dobiti status genetičkih arhiva ex situ. Kod provođenja ovih aktivnosti treba paziti da se ne uključe plantaže s mješovitim podrijetlom, gdje se izmiješano uzgaja nekoliko genetičkih skupina, jer bi se na taj način došlo do gubitka specifičnog genetičkog diverziteta iz populacija, a koji je zapravo glavni cilj i svrha mjerâ zaštite.

Analiza izoenzimskih biljega predstavlja jednu od biokemijskih metoda preko koje se mogu utvrditi raz-

296


like između pojedinih vrsta, kao i svojstava pojedinač-nih stabala, te populacijâ. Na toj osnovi oni omogućuju i kontrolu provenijencije sjemenskog i sadnog materijala, kao i ranije podignutih plantaža nepoznatog podrijetla. Zbog toga u zemljama s intenzivnim šumarstvom ova metoda nalazi svoju veliku primjenu. Ipak, koliko god ove metode mogu biti zanimljive za praksu, one pokazuju određene granice do kojih se može ići s ovim

stupnjem razvoja tehnike. Pa ipak, ova metoda daje rezultate s jako dobrom pouzdanošću. Temeljno načelo uporabe ove tehnike je takvo da se ono na isti način primijenjuje kod svih vrsta šumskog drveća, bilo da su posrijedi sastojine, sjeme, sadni materijal, i l i ranije podignute plantaže.

1.1 IZOENZIMSKI MARKERI I NJIHOVA ANALIZA Isoenzyme markers and their analysis

Prema Konnertovoj (1999) i Bal l ianu (2003), sve su vrste šumskog drveća diploidni organizmi, s dvostrukim brojem kromosoma (2n), te je na taj način i svaki gen u stanicama dvostruko prisutan. Ako su nizovi DNK na oba genska odsječka isti, govori se o istoj gen varijanti il i alelima, koji se označavaju kao homozigot. Ipak na određenom genlokusu mogu nastati jedna il i dvije varijante gena; te s većim brojem stabala u populaciji imamo pojavu više varijanti. Kao posljedica pojavljivanja različitih varijanti istog gena u stanicama se javljaju različite varijante određenog enzima, odnosno izoenzima, koji u fiziološkim procesima razmjene tvari imaju istu ulogu. Postojanje ovih izoenzima, a time i različitih gena može se dokazati analizom biokemijskih, odnosno izoenzimskih biljega.

Za analizu izoenzimskim biljega obično se rabe dijelovi biljnih tkiva iz sjemena il i dormantnih zimskih pupoljaka, iz kojih je pomoću pufernih rastvora mogu-

će izolirati bjelančevine (K o n n e r t , 1995). Nakon što se izolirane bjelančevine postave u odgovarajući medij – nosac (gel), te u električno polje istosmjerne struje, zbog svojega različitog električnog naboja u mediju migriraju na različita rastojanja, što je uvjetovano raz-ličitim sastavom aminokiselina. Nakon nekoliko sati razdvajanja u električnom polju, kada su se molekule dovoljno razdvojile, mogu se kemijskim postupkom obojiti te postati vidljive uporabom fizioloških bojila. Kao konačan rezultat imamo obojene vrpce (linije), koje svojim različitim položajem mogu pokazati različite varijante istoga gena. Na temelju ovoga može se zaključiti kojoj genetičkoj varijanti pripada istraži-vani uzorak, odnosno stablo. Rutinska jednostavnost ovoga postupka, kao i laka uporaba kod svih vrsta šumskog drveća, omogućuju da se ove metode koriste u mnogim laboratorijima.

1.2 ŠUMSKA SASTOJINA Forest stand

GENETIČKI VARIJABILNA POPULACIJA genetically variable population

Svaka od šumskih sastojina predstavlja jednu populaciju, koja se sastoji od većeg broja stabala, s različi-tim fenotipskim izgledom. Pojava varijabilnosti u ovom slučaju nije samo posljedica utjecaja okoliša, nego je posljedica različitih genetičkih struktura pojedinih članova sastojine. Genetička raznolikost individua jedne populacije označava se pak kao individualna genetička varijabilnost. Prema tome, jedna populacija šumskog drveća pokazuje genetički utoliko veću varijabilnost ukoliko se u njoj nalazi više različitih alela. Inače, genetička varijabilnost se ne smije izjednačavati sa brojnošću vrste. Tako i kod umjetno podignutih nasada, tzv. monokultura možemo imati veliku genetičku varijabilnost, ako se pojedinačna stabla razlikuju po svojim nasljednim obilježjima.

Svako stablo na jednom genlokusu ima dvije jednake il i različite gen varijante, odnosno alela. Prema za-tupljenosti alela u jednoj populaciji, a što je iskazano postocima, dobivamo genetičku strukturu populacije.

Struktura nam pokazuje koliko se alela može naći u sastojini i s kojom su učestalošću zastupljeni pojedini

st u

aleli. Tako se mogu razlikovati sastojine, posebno po tome što nedostaju neki od alela u populaciji, a nalazimo ih u drugoj populaciji, a s druge strane, razlika je i u samoj učestalosti pojedinih alela.

Budući da istraživanje svih stabala u jednoj sastoji-ni zahtijeva mnogo vremena i sredstava, genetičku strukturu populacije procjenjujemo na temelju uzorka koji treba da predstavlja sastojinu. U znanstvenim krugovima postoje točni proračuni koliko treba uporabiti uzoraka da bi oni reprezentirali sastojinu, odnosno populaciju. Na temelju toga može se s odgovarajućom vjerojatnošću doći do pokazatelja genetičke varijabilnosti, odnosno do učestalosti pojedinih alela.

297


1.3 MOGUĆNOSTI KONTROLE PODRIJETLA SJEMENA, SADNOG MATERIJALA ILI PLANTAŽA POMOĆU ANALIZE IZOENZIMSKIH BILJEGA –

PO NAČELU ISKLJUČIVANJA The possibility of controlling the origin of seed, plant material

or plantations with the analysis of isoenzyme markers using the exclusion principle

Prema Gregoriusu i sur. (1984), ako se za kontrolu biljnog materijala rabi analiza izoenzimskih biljega, potrebno je ponajprije odgovoriti na dva pitanja: – Da l i su u dva i l i više uzoraka prisutni iste aleli, od

nosno jesu l i su samo oni prisutni? – Da l i je učestalost alela u uzorcima koji se uspore-

đuju ista? Za šumare je važno da se na znanstveno priznat

način ispita podrijetlo polaznog materijala, kao i podrijetlo materijala koji služi u reproduktivne svrhe. To je vrlo jednostavno kod kontrole klonskog materijala analizom izoenzimskih biljega, jer sve jedinke istog klona moraju pokazati iste vrpce na zimogramu kako kod roditelja (ortete), tako kod potomstva (rameta).

Slika 2. Sustav isključivanja pet populacija prema Gregoriusu i sur. (1984)

Figure 2 System of exclusion of five populations according to Gregorius et al. (1984)

Daleko složenija situacija je kod materijala generativnog podrijetla. Uz već rečeno, ovdje se ne može jed-

nostavno donijeti valjan zaključak, jer imamo različit sastav partija sjemena jedne sastojine, probleme s veli-činom uzorka, nepotpuno obuhvaćanje svih sastojina, pa se stoga mogu utvrditi samo određene neujednače-nosti u rezultatima. U tom se slučaju pristupa načelima isključivanja, kako je predložio Gregorius i sur. (1984).

Uspoređivanjem početnog materijala jedne sastojine, sjemena koje je proizvedeno u istoj sastojini, kao i sadnica proizvedenih iz tog sjemena, može se samo zaključiti prisutnost stranih nasljednih svojstava, te je to dokaz da sjeme ne potječe iz dane sastojine. Ako se, pak, u sastojini javljaju isti aleli, to još ne potvrđuje pripadnost istoj sastojini, odnosno populaciji, jer uvijek mogu postojati sastojine s istim alelima, iz kojih potječe biljni reprodukcijski materijal.

Tako genetičkim istraživanjima, odnosno analizom izoenzimskih i DNK biljega možemo samo reći da reprodukcijski materijal potječe il i ne potječe iz odre-đene sastojine, što je detaljno opisano u radu G r e g or i u s a i sur. (1984) i Ko n n e r t o v e (1999).

Tako dolazimo do vrlo ilustrativnog primjera koji je dan u radu Gregoriusa i sur. (1984) i Konner-tove (1999). Prema tomu, partija sjemena i l i sadnica (A) sa sigurnošću ne potječe iz populacija 2 i 5, ali se ne može isključiti da one ne vode podrijetlo iz populacija 1, 3 i 4 (slika 2). Ovo pak ne znači da se analiza izoenzima kao kontrolni instrument ne može uključiti u poslove kontrole. Pravilnim poznavanjem genetičke varijabilnosti jedne vrste, kao i mehanizama nasljeđi-vanja, te pravilnim izborom uzoraka za uspoređivanje analiza izoenzimskih biljega može dati značajne spoznaje o podrijetlu vrste.

Suvremene statističke metode ponekad vrlo uspješ-no omogućavaju da se odredi pripadnost uzoraka odre-đenoj populaciji, a imamo slučajeva da to ostaje sakriveno u masi statističkih podataka. Kao vrlo pouzdane rabe se metode SAS analize (Statistic Analysis Sistem), klasteranalize il i PCA analize (Principal Component Analysis), kao i neki slični računalni programi.

2. MATERIJAL I METODA RADA – Materials and methods of work Kao osnova za analizu iskorišteni su podaci prezen

tirani u istraživanjima B al l i an a i sur. (2004 i 2006). Za identifikaciju Pančićeve omorike u plantaži s po-dručja Kaknja, selekcionirano je 50 stabala, kao što je ranije urađeno i u 12 prirodnih populacija Pančićeve

omorike (tablica 1). Tako je prema ranije priznatoj metodologiji sabrano 50 grančica s dormantnim pupovima, sa slučajno izabranih stabala, ali ipak ravnomjerno raspoređenih u plantaži.

298


Tablica 1. Populacije i lokaliteti sa pančićevom omorikom Table 1 Populations and locations with Serbian Spruce

Lokalitet Locality

Višegrad

Rogatica

Srebrenica

Čajniće Foča Kakanj

Populacija Population

Veliki Stolac Gostilja

Karaula Štula Božurevac Tovarnica Novo Brdo

Panjak Šarena Bukva

Strugovi Pliština Viogor Govza

plantaža

Zemljopisna širina Longitude 43° 54’42” 43° 51’30” 43° 55’53” 43° 58’35” 43° 59’08” 43° 54’11” 43° 59’56” 44° 01’17” 43° 58’23” 44° 01’25” 43° 38’47” 43° 29’24”

44° 11’

Zemljopisna dužina Latitude

19° 13’18” 19° 19’57” 19° 17’09” 19° 19’29” 19° 16’41” 19° 11’14” 19° 09’11” 19° 11’54” 19° 13’18” 19° 10’29” 19° 07’ 14” 18° 35’37”

18° 06’

Područje (ha) Area (ha)

10 50 2 10 2

20 30 2 30 20 40 30 8,5

Tablica 2. Enzimski sustavi, E.C. referentni broj, broj lokusa i broj nađenih alela Table 2 The Enzyme Systems, E.C. referential number, the number of loci and

the number of the allele that were found

Za istraživanje se uporabilo 12 enzimskih sustava s ukupno 16 gen-lokusa, kako je prikazano u tablici 2. Postupci maceracije, priprave gela, elektroforeze i bojenja gela bili su prilagođeni primijenjenim enzimskim sustavima koji se rabe za smreku (Konnert, 1995), a interpretirali smo i zimograme na temelju studija provedenih na smreci od Muonea i sur. (1987), Lag ec r antz a i sur. (1988) i P o u l -s en i sur. (1983).

Analiza pripadnosti obavljena je metodom Gregoriusa i sur. (1984) i Konnertove (1999). Na temelju dobivenih parametara izračunate su sljedeće veličine: – Alelne i genotipske frekvencije – Očekivana (He) i dobivena (Ho) heterozigotnost – Ukupni broj alela, srednji broj alela po lokusu, pro

porcija polimorfnih lokusa Obrada statističkih podataka za alelne frekvencije,

frekvencije genotipova i genetička odstojanja obavlje-

Enzimski sustavi Enzyme systems Phosphoglucose isomerase Phosphoglucomutase Isocitrat dehidrogenase Shikimic acid dehidrogenase Leucin amino peptidase Fluorescent esterase Glutamat oxalacetat transminase Peroksidase Glutamatdehydrogenase Diaphorase Malatdehydrogenase NADH-Dehydrogenase

E.C. broj number 5.3.1.9 2.7.5.1 1.1.1.42 1.1.1.25 3.4.11.1 3.1.1.1 2.6.1.1 1.11.1.7 1.4.1.2 1.6.4.3 1.1.1.37 1.6.99.3

Gen. lokus Gen. locus

Pgi - B Pgm – A Idh - B Sdh – B Lap – B Fest – A

Got – A, – B, – C Per – A Gdh – A Dia - C

Mdh – A, – B, – C Ndh - B

Broj alela No of alleles

2 3 1 2 1 2

1,1,1 1 2 2

3,2,1 1

na je u računalnom programu BIOSYS-1 (Swofford i Selander, 1981). Na temelju dobivenih genetičkih odstojanja i klasteranaliza prema N e i u (1978) i P r i t -chardu (2000), konstruirani su dendrogrami.

3. REZULTATI – Results Na temelju provedenih istraživanja u 12 prirodnih

populacija Pančićeve omorike, te u plantaži (Kakanj), uporabom 12 enzimskih sustava, analizu 16 genlokusa, s ukupno 24 alela (tablica 3), mogu se donijeti zaključci koji se temelje na metodi koju je predložio Gr e g o r i u s i sur. (1984). Prema toj metodi i dobivenim rezultatima iz istraživanja B a l l ia n a i sur. (2004, 2006) nismo u mogućnosti odrediti podrijetlo istraživane plantaže. Razlog tomu je što nismo mogli dati zadovoljavajući odgovor na prvo pitanje “jesu l i u dva il i više uzoraka

prisutni isti aleli, odnosno jesu l i samo oni prisutni”, a to je automatski isključilo odgovor na drugo pitanje, kao i što se u plantaži javljaju aleli koji nisu nađeni ni u jednoj od 12 prirodnih populacija koje su istraživane, odnosno pojavili su se potpuno drugi aleli i njihove kombinacije (Tablica 3). Na temelju toga možemo zaključiti da plantaža vodi podrijetlo iz više populacija, odnosno skupina stabala, koje u ranije provedenom istraživanju Ba l l i an i sur (2006) nisu obuhvaćene.

299

D. Ballian: KONTROLA PODMJETLA PANČIĆEVE OMOMKE (Picea omorika /Panč./ Purk.) ... Šumarski list br. 7-8, CXXX (2006), 295-304

300


Uz to i relativno visok broj alela koji je nađen u plantaži kod Kaknja (tablica 4) ukazuje na to da su u plantaži prisutni svi istraživani aleli iz prirodnih populacija. Taj rezultat dodatno upućuje na to da je plantaža vjerojatno osnovana od materijala koji vodi podrijetlo iz različitih prirodnih populacija Pančićeve omorike.

Ovo ipak moramo uzeti s rezervom, ako znamo da za analizu nije korišten velik broj uzoraka, odnosno možda veličina uzorka nije bila optimalna, te da u ovom slučaju možda imamo pojavu rijetkih alela u malom uzorku. Na pojavu tih problema upozorava Hüssendörfer (1996) kod istraživanja koje je proveo s običnom jelom, kada se bavi problematikom određivanja optimalnog broja uzoraka koji će predstavljati populaciju.

Na temelju provedene statističke analize u računal-nom programu BIOSYS-1 (Swofford i Selander, 1981), a prema B a l l i a n u i sur. (2006), genetička varijabilnost 12 prirodnih populacija Pančićeve omorike i plantaže Kakanj, gdje je istraživano 16 izoenzimskih genlokusa, pokazuje jaku diferencijaciju (Fst = 0,261), isključujuću plantažu Kakanj, te se ne može reći da je prisutna geografska genetička diferenciranost u obliku kline.

Ustanovljeno je da su aleli sa svojim frekvencijama raspoređeni slučajno u istraživanim populacijama. Ta-kođer je ustanovljeno da plantaža Pančićeve omorike na području Kakanja pokazuje slabo diferenciranje, što upotpunjuje mišljenje o njezinom miješanom podrijetlu

Tablica 4. Genetička varijabilnost Table 4 Genetic variability

Broj No.

Č• 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

10. 11. 12. 13.

Populacija Population

Strugovi Šarena bukva

Vigor Stolac

Božurevac Tovamica

Karaula štula Gostilj Patijak

Novo brdo Govza Pliština Kakatij

Ukupni broj alela

Total no. of alleles

20 21 20 19 19 18 21 19 19 21 20 18 23

Broj alela po lokusu

No. of alleles by loci

1,3 1,3 1,3 1,2 1,2 1,1 1,3 1,2 1,2 1,3 1,3 1,1 1,4

Postotak polimorfnih lokusa

Percentage of polymorphous loci

25,0 31,3 25,0 18,8 18,8 12,5 25,0 18,8 18,8 25,0 25,0 12,5 37,5

Stvarna heterozigotnost

Actual heterozygocity

0,047 0,018 0,096 0,060 0,107 0,058 0,111 0,044 0,132 0,100 0,074 0,024 0,070

Očekivana heterozigotnost

Expected heterozygocity

0,082 0,017 0,092 0,047 0,069 0,046 0,106 0,055 0,083 0,085 0,081 0,046 0,093

Slika 3. Dendrogram 1 baziran je na genetičkim rastojanjima prema Neiu (1978)

Figure 3 Dendrogram 1 is based upon genetic distance as determined by Nei (1978)

Slika 4. Dendrogram 2 baziran je na genetičkim rastojanjima prema klaster metodi Pritcharda i sur. (2000)

Figure 4 Dendrogram 2 is based upon cluster method of Pritchard et al. (2000)

301


(prema B a l l i a n u i sur., 2006). To se da primijetiti ako promatramo i dobivene dendrograme 1 i 2 (slika 3 i 4), prema istraživanju B a l l ia na i sur (2006), koji su dobiveni na temelju genetičkih rastojanja između istraži-vanih populacija. Rastojanjima prikazanim u dendro-gramu 1 prema Neiu (1978) plantaža omorike predstavlja odvojenu skupinu (slika 3), dok u dendrograma 2

prema Pritchardu i sur. (2000) već povezana s populacijom Strugovi (slika 4). Kod dendrogramske analize genetičkih rastojanja prema Ne iu (1978), a što je prikazano u istraživanju Ba l l i ana i sur. (2006), plantaža Kakanj zauzima središnje mjesto između populacija Božurevac i Strugovi.

4. RASPRAVA – Discussion Dobiveni rezultati u prvi plan stavljaju osnovno pi

tanje; koliko individua može i mora reprezentirati populaciju Pančićeve omorike. Broj individua koje predstavljaju populaciju ipak ostaje upitan (50, 100 il i vi-še). Tu se pojavljuje i problem subjektivnosti pri uzimanju uzorka, a u ovom istraživanju zbog jako ekstremnih uvjeta staništa gdje raste omorika, od kojih su mnoga slabo dostupna, vrlo često nismo bili u mo-gućnosti isključiti subjektivnost. Uz to, pojavljuje se i problem hoće l i analizom izoenzimskih biljega biti registrirani i rijetki aleli koji se nalaze u populaciji.

Stoga bi u području gdje raste Pančićeva omorika trebalo primijeniti načelo razmjernog broja uzoraka prema veličini populacije, uz prethodno testiranje na nekoliko lako dostupnih populacija, da se ustanovi kakve su frekvencije pojavljivanja rijetkih alela u njima. Tako bi se dobio standard za Pančićevu omoriku, a koji ne bi bio u opreci s preporukom Hüssendorfera (1996), koji preporučuje da treba povećati broj individua u analizi koje predstavljaju populacije. U tom bi se slučaju s velikom vjerojatnošću mogli obuhvatiti i rijetki aleli koji se nalaze u populaciji. Ipak, situacija s Pančićevom ;"n omorikom je takva da ponekad imamo populacije manje stabala nego što preporučuje Hüssendorfer. Međutim, povećanje broja individua u uzorku za analizu

povlači za sobom i višu cijenu istraživanja, što je često limitirajući čimbenik, kao i vrijeme potrebno za istraži-vanje, odnosno potrebni laboratorijski kapacitet.

Dobiveni rezultati u ovom istraživanju, pri uporabi analize izoenzimskih biljega pokazuje da su naše trenu-tačne mogućnosti potvrde podrijetla Pančićeve omorike relativno ograničene. Ponuđeni sustav identifikacije ovom metodom mogao bi su u budućnosti pokazati prihvatljivim, jer su početna istraživanja pokazala dobar rezultat, iako još ne možemo u potpunosti izvršiti dodjeljivanje istraživane plantaže određenoj populaciji i l i populacijama. Razlog leži i u njezinom miješanom podrijetlu. Stoga bi trebalo nastaviti s daljnjim istraživanji-ma u cilju stvaranja još detaljnije genetičke slike o po-pulacijama, s još većim brojem enzimskih sustava, odnosno genlokusa, koji bi obuhvatili sve prirodne populacije te skupine stabala u BiH i Srbiji, što je jedan dugotrajan i skup posao.

Rezultati iz ovog istraživanja mogu nam pomoći u formiranju sjemenskih baza kako preporučuje Bal l ian i sur. (2004). U tu je svrhu potrebno uključiti dovoljan broj stabala iz prirodnih populacija istraživane vrste, kao i naći nove i pogodnije biljege za njihovu identifikaciju.

5. ZAKLJUČCI Ponuđeni sustav identifikacije sa 12 enzimskih su

stava, odnosno 16 genlokusa mogao bi se u budućnosti pokazati prihvatljivim, jer su početna istraživanja dala dobar rezultat.

Za sada ne možemo u potpunosti izvršiti dodjeljivanje određenih plantaža određenim prirodnim popu-

– Conclusions lacijama u kojima se sakuplja sjeme, ali s određenim rizikom i to se može obaviti.

Zbog visoke cijene istraživanja trebalo bi se odluči-ti za manji broj enzimskih sustava, tako da se isključe svi oni koji pokazuju monomorfizam.

6. LITERATURA – References Ba l l i an , D., D. Gömöry, R. Longauer, T. M i -

k i ć , L. P a u l e, 2004. Isoenzyme analysis, including the problem of reproduction and conservation of the populations of the serbian spruce (Picea omorika /Panč./ Purk.) from the Višegrad area. FORUM Genetik – Wald – Forstwirtschaft 2004: 320–329.

Ba l l i an , D., D. Gömöry, R. Longauer, T. M i -k i ć , D. Ka jba, L. Paule, 2006: Genetic identification of the populations Serbian Spruce (Pi-cea omorika /Panč./ Purk.) by isoenzyme markers. Plant Systematic and Evolution (prihvaćeno – u tisku).

302


Burschel , P., 1965: Die Omorikafichte. Forstarchiv 36 (6/7): 113–131.

Fukarek, P., 1951: Današnje rasprostranjenje Panči-ćeve omorike (Picea omorika Pančić) i neki podaci o njenim sastojinama. Godišnjak Biol. Instituta u Sarajevu, br. 1–2: 141–198.

F uk are k, P., 1957: Neke starije i novije rasprave o Pančićevoj omorici. Šumarstvo: 245–257.

Fukarek, P., 1974: Neke vrste drveća i grmlja koje su pogrešno navedene u flori Bosne i Hercegovine i susjednih krajeva. ŠEinige Baum- und Strau-charten die irrtümlich in die Flora von Bosnien, der Herzegovina und der benachbarten Gebieten eingetrasgen wurdenĆ. Akad. nauka i umjetnosti BiH, radovi LIV, knjiga 15: 45–60.

Geburek, T. H. 1986: Some results of inbreeding depression in Serbian spruce (Picea omorika /Pan-čić/ Purk.). Silvae Genet. 35: 169–172.

Gregorius, H. R., H. H. Hattemer, F. Berg-mann, 1984: Über Erreichtes und kaum Erreich-bares bei der “Identifikation” forstlichen Ver-mehrungsguts; Bericht des Instituts für Forstge-netik und Forstpflanzenzüchtung der Georg-Au-gust-Universität Göttingen.

Hussendörfer, E., 1996: Untersuchungen über die genetische Variation der Weißtanne (Abies alba Mill.) unter dem Aspekt der in situ Erhaltung ge-netischer Ressourcen in der Schweiz, disertacija, Zurich, ETH.

Konnert , M., 1995: Isoenzymunterschungen bei Fich-te (Picea abies /L./ Karst.) und Weißtanne (Abies alba Mill.) – Anleitung zur Trennmethodik und Auswertung der Zymogramme, Teisendorf.

Konner t , M., 1999: Herkunftsüberprüfung mit bio-chemisch-genetisch Metoden; Der Weihnachts-baum, No 5, pp 4–9, Gudensberg.

K rs t i ć , M., 1950:Morfološke i biometričke pojedinosti fruktifikacije Picea omorika Panč. – Kvaliteta sjemena. Ins. Za naučna istraživanja u šum. NRS, Beograd: 1–23.

Ku i t t i nen , H., O. Muona, K. Kärkkä inen, Ž. Borzan, 1991: Serbian spruce, a narrow endemic, contains much genetic variation. Can. J. For. Res. Vol. 21: 363–367.

Ku i t t i nen , H., O. Savolainen, 1992: Picea omorika is self-fertile but outcrossing conifer. Heredity, 68: 183–187.

Lagercrantz, U., N. Ryman, G. Stah l , 1988: Protein loci in diploid tissue of Norway spruce (Picea abies K.): description and interpretation of electrophoretic variability patterns. Hereditas 108: 149–158.

La n g n e r, W., 1959: Selbstfertilität und Inzucht bei Picea Omorika (Pančić) Purkyne. Silvae Genet. 8: 84–93.

M a i , D. H., J. Ma jewsk i , K. P. Unger, 1963: Plio-zän und Altpleistozän von Rippersroda in Thü-ringen. Geologie 765–815.

Muona, O., R. Yazdani , G. L indqv i s t , 1987: Analysis of linkage in Picea abies. Hereditas 106: 31–36.

N e i , M., 1978: Estimation of average heterozygosity and genetic distance from a small number of individuals. Genetics, 89: 583–590.

P r i t cha rd , J. K., M. S t e p h e ns , P. D o n n e l l y, 2000: Inference of population structure from mul-tilocus genotype data. Genetics 155: 945–959.

Poulsen, H. D., V. Simonsen, H. Wel lendor f , 1983: The inheritance of six isozymes in Norway spruce (Picea abies /L./ Karst.). Forest Tree Improvement 16: 12–33.

Ravazzi , C., 2002: Late Quaternary history of spruce in southern Europe. Review of Palaeobotany and Palynology 120: 131–177.

Savolainen, O., K. Kärkkä inen, H. K u i t t i -nen, 1992: Estimating numbers of embryonic lethals in conifers. Heredity, 69: 308–314.

Savolainen, O., H. Ku i t t i nen , 2000: Small Population Processes. In: Young, A., Boshier, D., Boyle.,T., Ed. Forest Conservation Genetics – Principles and Practice, CABI – Publishing, Wallingford 91–100.

Swof fo rd , K, N. Selander, 1981: Boisys 1 – a FORTRAN program for the comprehensive analysis of electrophoretic dana in population genetics and systematics. J. Her., 72: 281–283.

Tošić, M., 1983: O jednom novom nalazištu Pančiće-ve omorike (Picea omorika Pančić) u Srbiji ŠOn a new locality of the Pančić spruce (Picea omorika Pančić) in SerbiaĆ. Akad. nauka i umjetnosti BiH, radovi LXXII, knjiga 21: 267–274.

303

D. Ballian: KONTROLA PODRIJETLA PANČIĆEVE OMORIKE (Picea omorika /Panč./ Purk.) ... Šumarski list br. 7–8, CXXX (2006), 295-304

SUMMARY: In this study we tried to identify and determine the origin of the Serbian spruce from the Kakanj plantation, covering the space of 8,2 ha, with the means of molecular genetic analysis. We applied the isoenzyme markers analysis to verify the obtained data from the molecular genetic identification of natural populations of Serbian spruce, and those from the said plantation. A total of 12 enzyme systems with 16 gene loci have been used, with 24 alleles analyzed.

Based on the statistical analysis in the computer program BIOSYS-1 (Swofford & Selander 1981), according to Ballian et. al (2006), the genetic variability of 12 natural populations, where 16 isoenzyme loci were studied, strong differentiation was obtained (Fst = 0,261), but with exclusion of the Kakanj plantation which exhibited a rather low differentiation. Here we cannot speak about the presence of geographic genetic differentiation in the cline form. It was determined that alleles with the studied populations had randomly distributed frequencies. Out of the obtained results it is apparent that Serbian spruce plantation in Kakanj is poorly differentiated, and this supports the opinion of its mixed origin (according to Ballian et. al. 2006). If we take a more detailed look at the obtained dendrogram, which was obtained on the basis of genetic distance between the studied populations, where the Kakanj plantation occupies a totally unexpected position, this can additionally confirm its mixed origin.

The results obtained through this study, by isoenzyme markers analysis, show that our present possibilities to confirm the origin of Serbian spruce are relatively limited. The offered system of identification by this method might in the future prove acceptable as the initial studies exhibited good results, even though we still cannot entirely systemize the analyzed plantation to certain population or populations. We should therefore continue with basic studies with the aim to create a more detailed genetic picture of the spruce populations, with larger number of enzyme systems, that is, gene loci, which would encompass all natural populations, and groups of trees in Bosnia and Herzegovina and Serbia, which is a long lasting and expensive effort.

304

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 7–8, CXXX (2006), 305-318 UDK 630* 164 + 233 (001)

MORFOLOŠKE RAZLIKE IZMEĐU AMERIČKOGA BIJELOG JASENA (Fraxinus americana L.)

I PENSILVANSKOGA JASENA (F. pennsylvanica Marshall) UNEŠENOG U HRVATSKU

MORPHOLOGICAL DIFFERENCES BETWEEN WHITE ASH (Fraxinus americana L.) AND GREEN ASH ( F. pennsylvanica Marshall)

INTRODUCED IN CROATIA

Dario KREMER*

SAŽETAK: Američki bijeli jasen (Fraxinus americana L.) i pensilvanski jasen (F. pennsylvanica Marshall) unešeni su u Hrvatsku u 19. stoljeću kao ukrasne vrste i za pošumljavanje nizinskih staništa. Zbog sličnih morfoloških značajki ove dvije vrste su u hrvatskoj šumarskoj praksi uglavnom poznate pod zajedničkim imenom “američki jasen”. Danas je “američki jasen” jedna od najraširenijih egzota naših nizinskih šuma, posebno na podučju Podunavlja i donje Podravine, gdje kao pionirska vrsta naseljava ade i ritove. Američki bijeli jasen je vrsta mezofilnih šuma, dok je pensilvanski jasen vrsta staništa čija je stabilnost narušena. Pensilvanski jasen podnosi zabarivanje i obično raste na niskim, poplavnim terenima, često s korjenjem u vodi, gdje nema jače konkurencije drugih vrsta. Američki bijeli jasen i pensilvanski jasen razlikuju se po prisutnosti mikroskopski sitnih voštanih tvorevina s donje strane lista američkoga bijelog jasena, koje se razvijaju u dobi od 3 do 5 godina. Još mlađe biljčice američkoga bijelog jasena razlikuju se od pensil-vanskoga jasena po prisutnosti trepavičastih dlačica uz rub plojke.

a ra nskoga jasena po prisutnosti trepavičastih dlačica uz K l j u č n e r i j e č i : nizinske šume, pionirske vrste, pošumljavanje

UVOD – Introduction Američki bijeli jesen (F. americana L.) u Europu je uzgajati, a Kozarac (1898) preporuča njegov unos

unešen 1723., a pensilvanski jasen ( F. pennsylvanica tamo gdje je tlo redovito izloženo ljetnoj poplavi. Pri Marshall) 1824. godine (Hegi 1908). U herbariju tomu su kao glavni poticaj za unos američkoga bijelog Botaničkoga zavoda Prirodoslovno-matematičkoga jasena u Hrvatsku poslužila iskustva iz drugih europ-fakulteta u Zagrebu nalazi se herbarski primjerak pen- skih zemalja (Hirc 1901, Petračić 1929, Horvat silvanskoga jasena s listovima i plodovima prikupljen 1940). O pošumljavanju američkim bijelim i pensil-u Lipiku 1877. godine. Et t inger (1889, 1892) navo- vanskim jasenom u Hrvatskoj pišu Španović (1931, di prisutnost američkog bijelog i pensilvanskog jasena 1954), S t r ep ač k i (1931), C i v i d in i i M i r t h u parku Maksimir i u Botaničkome vrtu kr. sveučilišta (1941), Fukarek (1956), Z ian i (1957), Rauš Franje Josipa I u Zagrebu. Čordašić (1894) smatra (1969), Dekanić (1974). Zbog sličnih morfoloških da bi američki bijeli jasen bilo korisno i kod nas značajki američki bijeli jasen i pensilvanski jasen u hr

vatskoj su šumarskoj praksi poznati pod zajedničkim imenom “američki jasen”. Međutim, američki bijeli jasen i pensilvanski jasen rastu u različitim ekološkim uvjetima. Zato se u radu željelo ukazati na morfološke

* DFar.r ms ca. c Deuartsiok oK-breiomkeerm, Fi jasrkmi af ackeuulttsekt i SBvoetuačniilčišktia v ur tZ “aFgrraenb Ku,ušan”, r a z l i k e i z m e đ u o v i h d v i j u v r s t a , k a o i n a n j i h o v e

Schrottova 39 , 10000 Zagreb, e-mai l : dkremerŽpharma.hr različite ekološke zahtjeve.

305

mailto:[email protected]


D. Kremer: MORFOLOŠKE RAZLIKE IZMEĐU AMERIČKOGA BIJELOG JASENA (Fraxinus americana L.) Šumarski list br. 7–8, CXXX (2006), 305-318

OPIS RODA Fraxinus L. I ISTRAŽIVANIH VRSTA Description of genus Fraxinus L. and researched species

Rod Fraxinus L. – Genus Fraxinus L. Rod Fraxinus L. taksonomski pripada porodici Ole-

aceae Hoffmanns. et Link, potporodica Oleoideae, pleme Fraxineae. Obuhvaća oko 80 vrsta drveća, rjeđe grmlja, od kojih je samo F. uhdei (Wenzig) Lingelsh vazdazelen (Sargent 1965, Krüssmann 1976, Fu-k a r e k 1983). Jaseni imaju vrlo različite morfološke i ekološke značajke i svi, uz izuzetak tri vrste, po svojim arealima pripadaju umjerenoj zoni sjeverne polutke. Prema Fukareku (1983) vrste roda Fraxinus podijeljene su u dva podroda: Fraxinus L. (= Fraxinaster ŠD. C.Ć Dippel) i Ornus (Necker) Dippel), a ovi opet u više sekcija i podsekcija. Američki bijeli i pensilvanski jasen pripadaju podrodu Fraxinus i sekciji Melioides.

Opis roda Fraxinus donose Hegi (1908), Anić (1946), F er n l a n d (1950), M i l l er o v a (1955), R e h -d er (1960), S arge n t (1965), Hosi e (1969), Fr an-co i Afonso (1972), Bean (1973), Krüssmann (1976), Fuka re k (1983), H a r low et al. (1996). Vrste ovoga roda imaju krupne, crne, sive ili smeđe, gole il i pustenaste pupove smještene unakrsno nasuprotno u parovima. Listovi su većinom neparno perasto sastavljeni, iznimno jednostavni, u nekih vrsta na pojedinačnim izbojcima po tri u pršljenu, a na starijim izbojcima nisu rijetki ni naizmjenično smješteni listovi. Liske su u parovima smještene, sjedeće ili na kratkim peteljčicama, različita oblika, gole ili manje-više dlakave. Cvjetovi su raznospolni i l i dvodomni, okupljeni u guste ili rahle, vršno il i postrano smještene metličaste il i grozdaste cvatove. Čaška cvijeta je sitna, četverodijelna il i potpuno reducirana. Vjenčić se sastoji od 2 do 6 (većinom 4) slobodne latice ili je potpuno reduciran. Prašnika su obično dva. Plod-nica je nadrasla, građena od dva plodna lista. Plod je na vrhu duga-čko okriljeni jednosjemeni oraščić – perutka, koji dozrijeva u jesen prve godine. Krilce ploda obuhvaća sjeme samo pri vrhu il i se proteže do njegove osnove. Sjeme klije nadzemno s dvije linealne supke, na kojima se od glavne žile perasto odvajaju sporedne žile koje su slabije uočljive. Prvi su listovi jednostavni.

F. americana L. – američki bijeli jasen (engl. white ash; njem. Weiß-Esche)

Najčešći sinonimi za američki bijeli jasen su: F. alba Marshall, F. biltmoreana Beadle, F. americana var. biltmoreana (Beadle) J. Wright, F. acuminata Lam., F. juglandifolia

Lam. Uz ove sinonime, američki bijeli jasen ima i više drugih, pa ih Little (1953) navodi jedanaest, a M i l l e -ro v a (1955) trideset i tri. Američki bijeli jasen je prema M i l l er ovoj (1955) Linne (Sp. Pl., ed. 1., p. 1057, 1753) opisao sljedećim riječima: “foliolis inte-gerrimis, petioles terebitus”. Opis morfoloških značajki američkog bijelog jasena navode, između ostalih, Hegi (1908), Anić (1946), Fernland (1950), M i l le rova (1955), Rehder (1960), Steyermark (1963), Sargent (1965), Hosie (1969), Taylorova (1972), Bean (1973), Krüssmann (1976), L i t t l e (1980), Fukarek (1965, 1983), Hightshoe (1988), H a r l o w et al. (1996), D i r r (1998). Opis vrste koji slijedi kompilacija je opisa naprijed navedenih autora.

Američki bijeli jasen je listopadno, do 40 m visoko stablo, s prsnim promjerom do 150 (210) cm. Ima širo-kojajasto zaobljenu do piramidalnu krošnju (slika 1a). U mladih stabala kora je glatka, pepeljastosive, žućka-stosive ili narančastosive boje, dok je u starijih tamnosi-va il i sivosmeđa, poligonalno ispucala i plutasta. Jedno-godišnji izbojci su okruglasti, zelenkastosmeđi i l i siv-kastozeleni, sjajni, goli il i dlakavi ( F. americana var. biltmoreana (Beadle) J. Wright). Stariji izbojci često su prekriveni plavkastozelenim nahukom i posuti smeđim, okruglastim do duguljastim lenticelama. Pupovi su slabo baršunasti, vršni smeđi do skoro crni, široko jajasto zaobljeni, 5–6 mm dugi (širina veća od dužine), obavi-jeni s 3–4 para ljusaka i veći od postranih. Postrani pupovi su crvenkastosmeđe ili žućkastosmeđe boje, trou-glasti, a prvi par je u istoj ravnini s vršnim pupom. Oži-ljak otpalog lista je poluokruglast, na vrhu konkavan il i

Slika 1a. F. americana – habitus. Prema Hightshoe-u (1988).

Fig. 1a F. americana – habit. According to Hightshoe (1988).

Slika 1b. F. pennsylvanica – habitus. Prema Hightshoe-u (1988).

Fig. 1b F. pennsylvanica – habit. According to Hightshoe (1988).

306


Slika 2a. F. americana – vršni pup. Prema Kremeru (2001).

Fig. 2a F. americana – terminal bud. According to Kremer (2001).

Slika 2b. F. americana – postrani pup. Prema Kremeru (2001).

Fig. 2b F. americana – lateral bud. According to Kremer (2001).

Slika 2c. F. pennsylvanica – vršni pup. Prema Kremeru (2001).

Fig. 2c F. pennsylvanica – terminal bud. According to Kremer (2001).

Slika 2d. F. pennsylvanica – postrani pup. Prema Kremeru (2001).

Fig. 2d F. pennsylvanica – lateral bud. According to Kremer (2001).

duboko do plitko urezan s brojnim tragovima provodnih žila u obliku slova U. Na slici 2a prikazan je vršni pup, a na slici 2b postrani pup i ožiljak otpalog lista američkog bijelog jasena.

Lišće je neparno perasto sastavljeno, 10–40 cm dugo, s 5–13 (većinom sa 7 il i 9) jajastih do duguljasto lancetastih i l i eliptičnih liski, od kojih je vršna u pravilu najveća, dok su dvije najdonje liske najmanje. Liske su relativno tanke do polukožaste, 6–15 (–20) cm duge, 2–9 cm široke, ušiljena vrha, okruglaste il i klinaste baze. Rub liski je cijeli, narijetko napiljen il i narova-šen. Izgled jednogodišnjih izbojaka, vršnih pupova, postranih pupova, ožiljka otpalog lista i lista prema D i r r u (1998) prikazan je na slici 3a. Liske su s gornje strane (slika 4a) zelene i gole, obično bez sjaja (u formi s debljim listovima ponekad sjajna), a s donje svijetlije zelene, gole il i uz žile dlakave. S donje strane liski

razvijaju se na epidermalnim stanicama mikroskopski sitne, voštane izrasline koje su gusto raspoređe-ne, tako da je donja strana liski bjelkasta il i orijetko, pa je donja strana liski svjetlijezelene boje (slika 4b). Na slici 5a je prema M i l l e r o vo j (1955) prikazan izgled mikroskopskog preparata donje epi-derme lista američkoga bijelog jasena i pensilvanskoga jasena gledano svjetlosnim mikroskopom pod malim i velikim povećanjem. No, Mi l le rova (1955) ne navodi po-većanje pod kojim su preparati promatrani. Voštane tvorevine (slika 5b) pojavljuju se u dobi nakon 3–5 godina, dok se mlađe biljke ame-ričkoga bijelog od pensilvanskoga jasena razlikuju po prisutnosti jednostavnih dlaka uz rub plojke. Broj puči na listu američkoga bijelog jasena je oko 100/mm2, a dužina stanica zapornica 12–18 µm. Glavna peteljka lista je žućkastobijele boje,

Slika 3a. F. americana – list i izbojak. Prema Dirr-u (1998).

Fig. 3a F. americana – leaf and twig. According to Dirr (1998).

Slika 3b. F. pennsylvanica – list i izbojak. Prema Dirr-u (1998). Fig. 3b F. pennsylvanica – leaf and twig. According to Dirr (1998).

307

D. Kremer: MORFOLOŠKE RAZLIKE IZMEĐU AMERIČKOGA BIJELOG JASENA (Fraxinus americana L.) ... Šumarski list br. 7–8, CXXX (2006), 305-318

Slika 4a. F. americana – gornja strana lista na mladoj trogodišnjoj Slika 4b. F. americana – donja strana lista na šest godina staroj biljci. biljci. Prema Kremeru (2001). Fig. 4b F. americana – abaxial leaf side of six years old plant.

Fig. 4a F. americana – adaxial leaf side of three years old plant. According to Kremer (2001).

(Foto: D. Kremer)

Slika 4c. F. pennsylvanica – gornja strana lista. Fig. 4c F. pennsylvanica – adaxial leaf side.

(Foto: D. Kremer)

Slika 4d. F. pennsylvanica – donja strana lista. Fig. 4d F. pennsylvanica – abaxial leaf side.

(Foto: D. Kremer)

308


Slika 5a. Izgled epiderme s donje strane lista u F. americana i F. pennsylvanica. Prema Miller-ovoj (1955).

Fig. 5a Appearance of the abaxial leaf epidermis of the F. americana and the F. pennsylvanica. According to Miller (1955).

gola, s plićim žlijebom na gornjoj strani. Peteljčice pos-tranih liski su (0,5) 2–15 mm duge, a vršnih do 2,5 cm. Lišće je u jesen (slika 6a) ljubičastocrvene il i žute boje.

Američki bijeli jasen je dvodomna vrsta, jednospol-nih, zelenih do tamnopurpurnih cvjetova okupljenih u

Slika 5b. F. americana – izgled epiderme s donje strane lista pod elektronskim mikroskopom.

Fig. 5b F. americana – appearance of the abaxial leaf epidermis with electron microscope. (Foto: D. Kremer)

postrane metličaste cvatove, koji se razvijaju na prošlo-godišnjim izbojcima. Čaška je zvončasta, četverolapa, 1,32–1,52 mm duga. Vjenčić nije razvijen. Prašnici su većinom po dva, a ponekad i po tri zajedno. Prašničke niti (filamenti) su 0,62–1,28 mm duge, prašnice 3,95–6,20 mm, dok dužina tučka iznosi 2,86–4,68 mm, plodnice tučka 1,00–1,08 mm, a vrata 1,32–2,64 mm. Njuška tučka razdijeljena je na dva, od 0,68 do 1,04 mm

Slika 6a. F. americana – lišće u jesen. Prema Kremeru (2001). Fig. 6a F. americana – leaves in autumn. According

to Kremer (2001).

Slika 6b. F. pennsylvanica – lišće u jesen. Prema Kremeru (2001). Fig. 6b F. pennsylvanica – leaves in autumn. According

to Kremer (2001).

309


Slika 7. Plodovi (perutke): F. pennsylvanica (lijevo), F. angustifolia (u sredini) i F. americana (desno). Preme Kremeru (2001).

Fig. 7 Fruits (samaras): F. pennsylvanica (left), F. angustifolia (middle), and F. americana (right). According to Kremer (2001).

Američki bijeli jasen je prirodno rasprostranjen u vlažnim šumama istočnog i središnjeg dijela SAD-a, te u jugoistočnom dijelu Kanade. Areal mu se proteže od Nove Škotske i Cape Breton Islanda na sjeveroistoku do Floride, Meksičkog zaljeva i istočnog Teksasa na jugu, dok na zapad ide do Nebraske i Minnesote (slika 8a).

Slika 8a. F. americana – areal. Prema Little-u (1971). Fig. 8a F. americana – range. According to Little (1971).

Slika 8b. F. pennsylvanica – areal. Prema Little-u (1971). Fig. 8b F. pennsylvanica – range. According to Little (1971).

310

duga režnja. Cvjetna stapka je u tipične vrste gola. Cvjeta prije ili za vrijeme listanja u travnju i svibnju. Anemofilna je vrsta. Počinje fruktificirati oko dvadesete godine. Većinom usko lancetaste perutke su 2,5–5 cm duge, 0,5–0,8 cm široke, bjelkastosive, žućkastosive il i žućkastosmeđe boje, često s crvenkastom nijansom (slika 7). Krilce perutke je u sredini nešto prošireno, a vrh zatupljen, zaobljen, malo urezan il i rjeđe ušiljen. Ponekad krilce može biti i trobridno, a obuhvaća gornju trećinu, ponekad polovicu (rijetko više) sjemenke, koja je usko valjkasta, bridasto produljena i ušiljena, u gornjem dijelu okruglasta presjeka, 1,0–2,5 cm duga, promjera 0,2–0,4 cm. Sjemenka je kraća od polovice duži-ne ploda. Na dnu ploda vide se oko 1 mm dugi ostaci čaške. Sjeme dozrijeva od sredine kolovoza do kraja rujna i otpada sa stabla. U jednom kilogramu ima u prosjeku 22000 očišćenih sjemenki, čija klijavost iznosi oko 40 %. Sjeme klije s dvije nasuprotne, duguljasto eliptične, zelene supke, koje su na kratkim drškama, 30–50 mm duge, ušiljena vrha, klinaste osnove i cijela ruba, s istaknutom žutom žilom. Prvi listovi su jednostavni, nasuprotni, jajasto duguljasti, do 45 mm dugi i oko 25 mm široki, odozgo tamnije zeleni, odozdo malo sivkasti i duž glavne žile kratko dlakavi, grubo i nepravilno nazubljena ruba. Korijenov sustav američkog bijelog jasena razvija se ovisno od dubine tla, pa je plitak i postrano razvijen na plitkim tlima, a srednje dubok na dubokim tlima. Ne razvija žilu srčanicu. Obično do-živi starost od 150 do 200 godina.


Na sjeveru areala pridolazi od razine mora do 600 m nadmorske visine, a na jugu od razine mora do 1500 m. To je najraširenija i gospodarski najznačajnija vrsta jasena američkog sjeveroistoka (Hunt 1964) koja voli duboka, bogata, dobro drenirana do vlažna tla, a podnosi i umjerene poplave. Prema Taylorovoj (1972) američki bijeli jasen raste na području Washtenaw County (država Michigan, USA) u razini i l i iznad razine visoke poplavne vode. Najbolje mu odgovaraju vlažni tereni koji nisu izloženi duljoj stagnaciji vode i njenom zabarivanju. Pridolazi na obraslim površina-ma, ali se kao pionirska vrsta širi i na neobrasle terene. Prilagođen je mezofilnim šumskim zajednicama, gdje raste većinom na aluvijalnim tlima izbjegavajući mo-čvare i tresetišta. Najbolje uspijeva na ilovasto-pjesko-vitim, pjeskovito-ilovastim, ilovastim i praškasto-ilo-vastim tlima s pH vrijednošću od 6,1 do 7,5. Osobito mu odgovara sivosmeđe i smeđe podzolasto tlo bogato dušikom, s umjerenim do visokim sadržajem kalcija (Fowells 1965). Tamo gdje tlo nije odviše suho i kamenito američki bijeli jasen se penje i na više terene. Heliofilna je vrsta koja u mladosti podnosi umjerenu zasjenu (Cope 1948, Guenther 1951, Naidu i Delucia 1998). U plantažnom uzgoju uz optimalne uvjete moguć je godišnji visinski prirast 1–1,5 m, de-bljinski 1–1,5 cm, što ga svrstava među najbrže rastuće sjevernoameričke tvrde listače. Kulture američkog bijelog jasena podižu se s jednogodišnjim il i dvogodiš-njim biljkama, koje se sade u redove na razmaku od 1,2 do 1,5 m uz razmak između redova od 3 m, a može se saditi i na razmaku 2,4×2,4 m. Kod podizanja sjemenskih plantaža preporučeni razmak je 3 m unutar reda, a 6 m između redova. Duljina ophodnje je 20–25 godina za celulozno drvo, a 30–60 godina za piljeno drvo (Clausen 1979a).

Prema Hightshoeu (1988) američki bijeli jasen osjetljiv je na O3 (ozon), umjereno osjetljiv na sol, vru-ćinu, sušu i zbijanje tla, a otporan na 2,4-D (dimetil-amin). Krhki izbojci podložni su oštećenjima prouzro-čenim vjetrom i ledom, a mlada stabla može jako oštetiti tuča i ponovljeni kasni mrazevi. L a cc a s e i R ic h (1964) pokazali su da je američki bijeli jasen otporan na natrijeve ione (Na+) iz NaCl, koji se zimi koristi za posipanje cesta.

F. americana var. biltmoreana (Beadle) J. Wright (= F. biltmoreana Beadle) je prema novijim shvaćanji-ma (Harlow et al. 1996) forma američkog bijelog jasena koja ima izbojke, peteljke listova, peteljčice liski i donju stranu liski gusto pustenastu. Radi shvaćanja složenosti morfologije vrste, potrebno je spomenuti i druga mišljenja. Tako je prema Krüssmannu (1976) F. biltmoreana vjerojatno prirodni hibrid između vrsta F. americana i F. pennsylvanica ssp. pennsylvanica koji raste kao stablo do 15 (35) m visoko i promjera do 70 cm. Jednogodišnji izbojci, peteljke listova i peteljči-

ce liski obično su baršunasto pustenasti. Ožiljak otpalog lista je polukružan do srpolik, na gornjem rubu odrezan (što je suprotno od izgleda ožiljka otpalog lista u tipične vrste). Listovi su 20–30 cm dugi sa 7–9 (–11) često sr-pasto zakrivljenih, debelih i čvrstih liski, koje su cijela i l i vrlo plitko napiljena ruba, s gornje strane tamnoze-lene i glatke (često sjajne), s donje obično vrlo bijele (ili plavozelene) i pustenaste. Lišće je u jesen pur-purnoljubičasto. Cvjetovi su po građi jednaki cvjetovima tipične vrste, a pojavljuju se za listanja u travnju i početkom svibnja (Mi l le r 1955). Cvatne metlice također su dlakave (Rehder 1960). Perutke su 3–5 cm duge, 0,4–0,7 cm široke, s krilcem koje u pravilu zahvaća samo vršni dio sjemenke. Sjemenka je valjkasta i krupna, približno 1 cm duga, promjera oko 0,3 cm (M i l l er 1955). Prema M i l le r o v o j (1955) ovaj varijetet pridolazi od južne Pennsylvanije do istočne Georgije, te od sjeverne Alabame, odakle se proteže na zapad do istočne Montane i Arkansasa. Na kraju navest ćemo mišljenje Hardina i Beckmanna (1982, prema Har lowu 1996) koji smatraju da nema mikro-morfoloških dokaza koji bi podržali hipotezu da je F. biltmoreana hibrid između američkoga bijelog jasena i pensilvanskoga jasena.

F. pennsylvanica Marshall – pensilvanski jasen, crveni jasen, zeleni jasen (engl. green ash, red ash, swamp ash, water ash; njem. Amerikanische Grau-Esche, Grün-Esche, Rot-Esche)

Najčešći sinonimi za pensilvanski jasen su: F. pu-bescens Lam., F. lanceolata Borkh., F. pennsylvanica var. lanceolata (Borkh.) Sarg., F. pennsylvanica var. subintegerrima (Vahl) Fernald, F. viridis Michx. U l i teraturi se mogu naći i drugi sinonimi, pa ih L i t t l e (1953) navodi 11, a M i l l e rova (1955) čak 61. Pen-silvanski jasen je prema M i l l e r o v o j (1955) prvi opisao Humphrey Marshall u Arbustrum Americanum, p. 51 (1785). Marshallov opis vrste je bio vrlo kratak i općenit s dva vrlo bitna dijela, prvi u kojemu navodi da “ima listove puno sličnije američkom bijelom jasenu”, te zadnja rečenica u kojoj opisuje plodove za koje navodi: “oni su dulji i uži nego u bilo koje druge vrste, gotovo oštrog vrha na osnovi”. Iako je opis koji navodi Marshall prilično štur, Millerova smatra da je on, opisujući plodove, na pameti imao upravo vrstu F. pennsylvanica. Opis morfoloških značajki pensilvan-skoga jasena navode, između ostalih, Hegi (1908), A n i ć (1946), F er n la n d (1950), Ful l e r (1955), Mi l le rova (1955), Rehder (1960), Steyermark (1963), S a rg ent (1965), H o s i e (1969), Fr a n c o i Afonso (1972), Taylorova (1972), Bean (1973), Krüssmann (1976), L i t t l e (1980), Fukarek (1983), H i g h tsh o e (1988), H ar low et al. (1996), Di r r (1998). Prema njima pensilvanski jasen je do 20 (40) m visoko, listopadno stablo široke, nepravilne kro-šnje (slika 1b) i prsnog promjera do 50 (180) cm. Kora

311


mu je slična kori američkoga bijelog jasena, ali nešto pliće izbrazdana. Prema Steyermarku (1933), Fern a l d u (1950) i L i t t lu (1980) kora je s unutrašnje strane crvenkasta (slika 9). Izbojci su okruglasti, u

Slika 9. F. pennsylvanica – crvenilo s unutrašnje strane kore. Prema Kremeru (2001).

Fig. 9 F. pennsylvanica – red color of the inner side of bark. According to Kremer (2001).

Slika 10a. F. pennsylvanica – ženski cvjetovi. Prema Kremeru (2001).

Fig. 10a F. pennsylvanica – cluster of pistillate flowers. According to Kremer (2001).

početku svjetlosmeđi i l i maslinastozeleni, kasnije tam-nosivi, ponekad s crvenkastom nijansom, baršunasto dlakavi i l i goli (varijetet F. pennsylvanica var. subinte-gerrima (Vahl) Fernald). Posuti su svjetlosmeđim, okruglastim i l i eliptičnim lenticelama. Čunjasti do jajasti vršni pupovi su 3–8 mm dugi, ušiljeni, većinom rđastosmeđi, obavijeni s tri para ljusaka, pustenasti (slika 2c). Sa strane pupovi su okruglasti do bubrežasti. Ožiljak otpalog lista je poluokruglast, na gornjem rubu ravan il i malo konkavan, s tragovima provodnih žila u obliku slova U i l i V (slika 2d). Izgled jednogodišnjih izbojaka, vršnih pupova, postranih pupova, ožiljka ot-palog lista i lista prikazan je na slici 3b (prema D i r ru 1998). Listovi su do 30 cm dugi, s 5–7 (–9) liski. Glavna peteljka lista je dlakava il i gola, s gornje strane užli-jebljena. Liske su relativno tanke do polukožaste, jajasto eliptične do eliptične ili jajasto lancetaste, 8–17 cm duge, 2–8 cm široke, šiljaste il i klinaste baze, ušiljena vrha, napiljena il i rjeđe gotovo cijela ruba. Gornja strana liski (slika 4c) je zelena, gola il i ponekad duž uleknute srednje žile dlakava, a donja strana (slika 4d) svijetlije zelene boje, fino pustenasta il i gola, bez vošta-nih tvorevina. Liske su na kratkim, 0–8 (–12) mm dugim, obično dlakavim peteljčicama. Broj puči na listu pensilvanskog jasena je oko 300/mm2, a dužina stanica zapornica 16–28 µm.

Pensilvanski jasen je dvodomna vrsta jednospolnih, zelenkastih do tamnopurpurnih cvjetova, okupljenih u postrane metličaste cvatove koji se razvijaju na prošlo-godišnjim izbojcima (slika 10a, 10b). Cvjetne stapke su obično dlakave. Cvjetovi imaju razdijeljenu čašku šaličasta oblika dugu 1,0–1,76 mm. Vjenčić nije razvijen, a prašnika su 2–3 (–4). Prašničke niti su 0,33–0,69 mm duge, prašnice 3,40–4,00 mm, dok duljina tučka iznosi 3,40–4,76 mm, plodnice tučka 1,00–1,52, a vrata 2,00–3,32 mm. Njuška tučka razdije-

Slika 10b. F. pennsylvanica – muški cvjetovi. Prema Kremeru (2001).

Fig. 10b F. pennsylvanica – cluster of staminate flowers. According to Kremer (2001).

312


ljena je u dva, 0,28–0,60 mm duga režnja. Na području prirodnog rasprostranjenja cvijeta nešto prije ili za vrijeme listanja u travnju il i početkom svibnja (u nas sredinom travnja). Anemofilna je vrsta. Počinje plodonosi-ti oko dvadesete godine, a puni urod je gotovo svake godine. Perutke (slika 7) su većinom usko lancetaste i l i izduženo eliptične, 2,2–6 cm duge, 0,3–1,0 cm široke, žućkaste il i svjetlosmeđe boje. Krilce je zaobljena, ušiljena il i malo urezana vrha, a obuhvaća sjeme do polovice duljine il i do kraja (osnove). Krilce može biti ponekad trobridno il i četverobridno (slika 11a, 11b). Sjeme je vretenasta oblika, 1,1–2,8 cm dugo, promjera 0,1–0,25 cm. Plodovi dozrijevaju u rujnu i listopadu i otpadaju sa stabla. U jednom kilogramu ima 23000–50000 očišćenih sjemenki koje kliju s dvije nasuprotne, usko duguljaste, 40–45 mm duge supke s kratkim drškama. Prvi listovi su nasuprotni, jednostavni, na kratkim peteljkama, duguljasto jajasti, krupno napiljena ruba, ušiljena vrha, na osnovi klinasti. Pensilvanski jasen razvija plitak korijenov sustav (slika 12a). Drvo mu je slično drvetu američkog bijelog jasena i koristi se u slične svrhe, iako su mu čvrsto-ća, žilavost i trajnost manji.

Od svih sjevernoameričkih vrsta jasena pensilvanski jasen ima najveće područje prirodnog rasprostranjenja. Pridolazi u nizinama istočnog i središnjeg dijela Sjeverne Amerike, od Nove Škotske i Cape Breton Islanda na sjeveroistoku, do sjeverne Floride i središ-njeg Texasa na jugu, dok na zapad ide do Montane i jugoistočne Alberte u Kanadi. (slika 8b). Pridolazi od razine mora do 900 m nadmorske visine u južnom dijelu gorja Appalachian. Pensilvanski jasen raste uz rubove rijeka i jezera na dubokim, vlažnim, periodično plavljenim, kao i na močvarnim tlima. Otporan je na plavl-jenje i zamuljenje. Prema Taylorovoj (1972) pen-silvanski jasen raste na području Washtenaw County (Michigan, USA) u poplavnim šumama u razini ili ispod razine visoke poplavne vode, ali i na neobraslim, isušenim površinama. To je vrsta staništa, čija je stabilnost narušena i nema ga u poplavnim šumama u kojima je tlo doseglo razvojni klimaks. Za pensilvanski jasen Millerova (1955) kaže da se može naći isključivo u blizini rijeka i drugih vodenih površina (često s korijenjem u vodi) za razliku od američkoga bijelog jasena koji raste na višim i obično sušim terenima, ali se može naći i u blizini pensilvanskoga jasena. Najbolje uspijeva na pjeskovito-ilovastim i ilovasto-pjeskovitim tlima s pH od 6,1 do 7,5. Heliofilna je vrsta koja ne podnosi zasjenu. Brzorastuća je vrsta čiji godišnji visinski prirast u mladosti iznosi u prosjeku 76 cm, iako može doseći i 2 m, dok debljinski prirast iznosi 1–2 cm. Kulture pensilvanskoga jasena podižu se sadnjom jedno-godišnjih i l i dvogodišnjih biljaka na razmaku 3,35×3,35 m. Ukoliko se pensilvanski jasen želi saditi

Slika 11a. F. pennsylvanica – perutka s trobridnim krilcem. Prema Kremeru (2001).

Fig. 11a F. pennsylvanica – samara with triangular wing. According to Kremer (2001).

Slika 11b. F. pennsylvanica – perutka s četverobridnim krilcem Prema Kremeru (2001).

Fig. 11b F. pennsylvanica – samara with quadrangular wing. According to Kremer (2001).

313


Slika 12a. F. pennsylvanica – korijen izvaljenog stabla. Prema Kremeru (2001).

Fig. 12a F. pennsylvanica – root of blown down tree. According to Kremer (2001).

u poljozaštitnim pojasima i l i u zaštitnim pojasima uz ceste, onda ga treba saditi u jednom redu uz razmak između stabala od 2,5 m. Za zaštitu gospodarskih objekata na farmama sadnja se obavlja u četiri i l i više redova uz razmak između redova od 5 do 6 m i razmak između stabala od 2,5 m (Clausen 1979b).

Pensilvanski jasen je prema Hightshoeu (1988) osjetljiv na SO2 i O3 (ozon), umjereno osjetljiv na HFl, floride, sol koja se koristi za posipanje cesta, dok je otporan na zbijanje tla i 2,4-D (dimetilamin). Z e -lezni (1968, prema Demer i t tu 1973) pensilvanski jasen svrstava među vrste umjereno tolerantne na djelovanje soli koja se koristi za posipanje cesta tijekom hladnog dijela godine. Krhki izbojci često pucaju pod težinom snijega i leda, dok mlada stabla može ozbiljno oštetiti tuča. U nas su česte vjetroizvale i vjetrolomi stabala pensilvanskog jasena (slika 12a, 12b).

F. pennsylvanica var. subintegerrima (Vahl) Fernald (= F. lanceolata Borkh., F. pennsylvanica var. lanceolata (Borkh.) Sarg.) se prema današnjim shvaća-njima taksonomski ne razlikuje od tipične vrste. Izbojci su u ovog varijeteta goli, listovi također, jedino se malo dlačica nalazi uz lisne žile s donje strane lista (B e an 1973). Prema Enckeu (1960) liske su više eliptično lancetaste, 5–12 cm duge, nepravilno nazubljene, s obje strane svjetlozelene i gole. Encke dalje navodi da ovaj varijetet pridolazi od države Maine do Ontaria, Manito-be i Saskatchewana, dok na jug ide do Floride i Texasa.

Slika 12b. F. pennsylvanica – vjetrolom u sastojini. Prema Kremeru (2001).

Fig. 12b F. pennsylvanica – wind breakage in stand. According to Kremer (2001).

“Goli” varijetet pensilvanskoga jasena R e h d e r (1960) navodi pod imenom F. lanceolata i smatra ga zasebnom vrstom. On ga opisuje kao stablo do 18,5 m visoko, golih izbojaka i peteljki listova. Zanimljivo je da prema Taylorovoj (1972) potomstvo iz sjemena pensilvan-skog jasena nastalog slobodnim oprašivanjem sadrži oblike “golih i pustenastih izbojaka”, bez obzira da l i roditeljska stabla imaju gole il i dlakave izbojke. Tipični pensilvanski jasen prilično se lako razlikuje od američ-koga bijelog jasena po dlakavim izbojcima. Međutim, oblici golih izbojaka, pupova i listova mogu se lako zamijeniti s američkim bijelim jasenom.

RAZLIKOVANJE AMERIČKOGA BIJELOG OD PENSILVANSKOGA JASENA Differentiation white ash from green ash

Postojanje varijeteta s golim, odnosno s dlakavim izbojcima, peteljkama listova i donjom stranom liski naj-češći je uzrok teškoća pri determinaciji američkoga bijelog i pensilvanskoga jasena. Nekada je američki bijeli

jasen s golim izbojcima opisivan kao jedna vrsta (F. americana), a njegov varijetet s dlakavim izbojcima kao druga (F. biltmoreana). Slično je bilo i s pensilvanskim jasenom u kojega je varijetet dlakavih izbojaka imeno-

314


van kao F. pennsylvanica, a varijetet s golim izbojcima kao F. lanceolata. A n i ć (1946) za američki bijeli jasen navodi: “Listići su većinom cijela ruba, ozdo bjelkasto-sivi, goli. Cvjetovi su jednospolni ili dvodomni, goli…” S druge strane za pensilvanski jasen piše: “Izbojci, lisno vreteno i donja strana lista su dlakavi. Pupovi su rđasto-smeđi i gusto dlakavi. Lišće je do 30 cm dugo, većinom sa 7–9 listića, koji variraju u obliku. Oni su na kratkim peteljčicama, napiljena su ruba i ozdo sivo-dlakavi.” U to vrijeme aktualne druge dvije vrste (F. biltmoreana i F. lanceolata) Anić ne opisuje.

U našoj stručnoj literaturi uglavnom se navodi prisutnost američkoga bijelog jasena u našim nizinskim šumama, a mnogo rjeđe pensilvanskoga jasena. I danas su mnogi skloni biljke golih izbojaka proglasiti američ-kim bijelim jasenom, a biljke dlakavih izbojaka pensil-vanskim jasenom. U šumarskoj praksi uobičajeno je da se, bez obzira o kojoj se vrsti radi, unešene sjever-noameričke vrste jasena imenuju kao “američki jasen”. To nije dobro, budući da se ove dvije vrste u pogledu

ekoloških, pa i gospodarskih značajki prilično razlikuju. Tako se loše značajke poput zakrivljena debla i slaba rasta pensilvanskoga jasena nepravedno pripisuju drugoj vrsti, američkome bijelom jasenu, o čijem uspijevanju u nas gotovo i nema podataka.

Da je doista riječ o sličnim vrstama govore i istraži-vanja američkih autora, pa tako Taylorova (1972) navodi da se zbog velike varijabilnosti i nedostatka jasnih, vidljivih morfoloških značajki američki bijeli jasen i pensilvanski jasen ne mogu na terenu lako razlikovati uz uporabu dihotomskog ključa. Iako ih je obič-no moguće razlikovati kombiniranjem nekoliko razli-čitih morfoloških značajki, jedina pouzdana morfo-loška značajka za razlikovanje američkog bijelog jasena i pensilvanskog jasena je prisutnost voštanih tvorevina s donje strane lista američkog bijelog jasena. Bu-dući da njih nije moguće uočiti uz pomoć ručne lupe, Taylorova je za razlikovanje ovih vrsta na terenu pred-ložila više morfoloških značajki (tablica 1). Prema njoj crveni do purpurni vrat tučka predstavlja siguran znak

Tablica 1. Razlikovanje američkog bijelog jasena i pensilvanskog jasena na terenu, na temelju morfoloških značajki (Kremer 2001, prema Taylorovoj 1972).

Table 1 Differentiation of white ash and green ash in field, based on morphologic characteristics (Kremer 2001, according to Taylor 1972).

Pouzdanost morfološke značajke za determinaciju: 1. Pouzdana morfološka značajka za determinaciju kada je dio biljke s tom značajkom razvijen. 2. Općenito pouzdana, stalno prisutna, morfološka značajka, ali uz promatranje s drugim značajkama. 3. Općenito pouzdana (kao br. 2) morfološka značajka, ali često dio biljke s tom značajkom nedostaje. 4. Pouzdana značajka u kombinaciji s drugim značajkama, povećava pouzdanost determinacije. 5. Nepouzdana morfološka značajka za determinaciju. (Sa * su označene morfološke značajke koje navode i drugi autori.) Red. br.

Stupanj pouzdanosti Fraxinus americana L. Fraxinus pennsylvanica Marsh.

Period mirovanja vegetacije Č•

2.

3.

4.

5. 6.

7. 8. 9.

* 2

2

2

2

* 3 * 3

* 4 * 4 * 4

Gornji rub ožiljka otpalog lista konkavna oblika, pa do oblika slova “V”. Razgranjenje simetrično. Deblo redovito do u vrh krošnje. Razmaci između postranih grana ujednačeni.

Dvogodišnji izbojci imaju voštane prevlake koje se ljušte sa epiderme. Ravnina ožiljka otpalog lista nalazi se pod kutem od prosječno 28° u odnosu na glavnu os izbojka, pa izbojak izgleda kao da ima zglobove i l i kvrge. Sjemenka ploda ima promjer veći od 3 mm. Krilce obuhvaća manje od jedne trećine duljine sjemenke. Vršni pup tup, a ne oštar i l i šiljast. Postrani pupovi trouglasti, šiljasta vrha. Kora duboko i usko izbrazdana.

Gornji rub ožiljka otpalog lista je ravan i l i malo konkavan. Razgranjenje nesimetrično. Deblo jače razgranjeno nego u prethodne vrste. Postrane grane na nejednolikim razmacima i često preuzimaju ulogu terminalnog izbojka, odnosno glavnog debla. Dvogodišnji izbojci imaju sjajnu i l i pustenastu epidermu. Ravnina ožiljka otpalog lista nalazi se pod kutem od prosječno 14° u odnosu na glavnu os izbojka. Izbojci su ravniji, ne djeluju kvrgavo.

Sjemenka ploda ima promjer manji od 2 mm. Krilce obuhvaća sjemenku od polovine njene duljine, pa sve do osnove. Vršni pup šiljast, a ne okrugao ili tup. Postrani pupovi okruglasti, bubrežasti. Kora široko izbrazdana il i rombična.

315


11.

12.

13.

14.

15.

16.

4

4

4

* 4

4

4

Kora siva do crna. Kora gornjih grana svjetlosiva, više godina ostaje glatka. Krošnja nepravilno lepezastog oblika s priklonjenim granama. Zelena do purpurna pigmentacija vidljiva u fotosintetskom sloju ispod epiderme dvogodišnjih izbojaka. Lenticele gotovo poravnate s površinom izbojka, nisu upadljive. Ožiljci otpalih listova obično strogo nasuprotni.

Postrani ožiljak otpalog lista klinolik i sveden u obliku luka.

Kora siva do maslinastosmeđa. Kora gornjih grana siva do crvenkasta i l i narančasta, ubrzo postaje plutasta. Krošnja okruglasta, donje grane u luku otklonjene.

Bez pigmentacije u fotosintetskom sloju ispod epiderme dvogodišnjih izbojaka.

Lenticele nešto uzdignute, upadljive.

Ožiljci otpalih listova često nisu nasuprotni, već je jedan od njih nešto niže. Postrani ožiljak otpalog lista okruglast i l i pod širokim kutem.

Vegetacijski period ČČ• 18. 19. 20. 21. 22.

23.

24. 25.

26.

27.

1 * 2 * 2

2 3

* 4

4

* 5 * 5

* 5

5

Vrat tučka crven do purpuran. Liske s jasno izraženim peteljčicama. Epiderma s donje strane liski bjelkasta. Supke duguljasto eliptične. Prolistavanje uljasto sjajno. Liske s donje strane gole i l i dlakave samo uz središnju žilu i postrane veće žile. Rub liski u klijanaca s brojnim kratkim dlačicama. Obično 7 i l i 9 liski. Liske duguljaste do jajaste, obično naglo ušiljene. Liske često blago nazubljene, ali mogu biti i gotovo cijela ruba. Lišće u jesen žute, zlatne ili purpumozlatne boje

Vrat tučka zelen. Peteljčice liski nisu jasno izražene. Epiderma s donje strane liski zelena. Supke uske i dugačke. Prolistavanje “suho” i l i pustenasto. Liske s donje strane rijetko dlakave i l i pustenaste.

Rub liski u klijanaca gol i l i s rijetkim dlačicama.

Obično 5 i l i 7 liski. Liske lancetaste i l i lancetastojajaste do duguljaste i l i eliptične, ušiljena do tupa i l i šiljasta vrha. Liske često napiljene, ali mogu biti i blago nazubljene i l i gotovo cijela ruba. Lišće u jesen žute ili zlatne boje.

da se radi o američkom bijelom jasenu, dok je zeleni vrat tučka značajan za pensilvanski jasen. Prema našim saznanjima i u pensilvanskoga jasena vrat tučka može imati jače ili slabije izraženu crvenkastu nijansu, što posebno dolazi do izražaja za hladnih proljetnih jutara i slabog mraza. I neke druge morfološke značajke u znatnoj mjeri olakšavaju determinaciju američkoga bijelog i pensilvanskoga jasena. Tako je u američkoga bijelog jasena širina vršnih pupova veća od njihove dužine, obič-no su smeđe boje i tupa vrha. Dužina vršnih pupova je u pensilvanskoga jasena veća od njihove širine, rđasto-smeđe su boje i ušiljena vrha. Gornji rub ožiljka otpalog lista je u američkog bijelog jasena jače urezan, tako da je sa strane pup u njega umetnut, dok je u pensilvanskog jasena gornji rub ravan il i slabije urezan.

Američki bijeli jasen ima u prosjeku dvostruko dulje peteljčice liski, dok su u pensilvanskoga jasena petelj-čice slabije izražene, a liske ponekad mogu biti i sjede-će. Liske su u američkoga bijelog jasena često naborane i bez sjaja, gotovo cijela i l i većinom samo u donjoj polovici orijetko napiljena ili narovašena ruba, u jesen često crvenkasto do purpurno obojene. U mladih biljaka američkoga bijelog jasena rub liski je trepavičavo dlakav. Pensilvanski jasen ima s gornje strane glatke i često sjajne liske napiljena ruba, koje su u jesen većinom žuto, rjeđe crvenkasto obojene. Američki jasen ima kra-će i šire perutke u kojih krilce zahvaća samo gornju tre-ćinu ili polovicu sjemenke koja je kraća i deblja, pro-sječnog promjera 2–3 mm, nego u pensilvanskoga jasena u kojega promjer sjemenki iznosi 1–2 mm.

ZAKLJUČAK - Conclusions Na temelju literaturnih podataka može se zaključiti

da je jedina značajka po kojoj se američki bijeli i pen-silvanski jasen mogu pouzdano razlikovati prisutnost voštanih tvorevina s donje strane lista američkog bijelog jasena. One su vidljive pod mikroskopom, a razvijaju se u dobi od 3 do 5 godina. Mlađe biljke ame-ričkoga bijelog jasena se razlikuju od mladih biljaka

pensilvanskoga jasena po trepavičavo dlakavom rubu liski. Ostale morfološke značajke ovih dviju vrsta nisu pouzdane za njihovo međusobno razlikovanje. No, istodobno promatranje više drugih morfoloških značaj-ki je u većini slučajeva dovoljno za determinaciju ti-pičnih jedinki ovih dviju vrsta.

316


LITERATURA– References A n i ć , M., 1946: Dendrologija. U: Šafar, J. (ur.), Šu-

marski priručnik. Poljoprivredni nakladni zavod, Zagreb, 1: 475–582.

Bean, W. J., 1973: Trees and Shrubs Hardy in the British Isles (8th ed). M. Bean and John Murray Ltd., Frome and London, 2: 208–232.

C i v i d i n i , R., K. M i r t h , 1941: Apsolventska ekskurzija studenata šumarstva Poljoprivredno-šu-marskog fakulteta u Zagrebu u mjesecu srpnju 1940. godine. Šum. list 5(65): 187–203.

Clausen, K. E., 1979a: Mini-monograph on Fraxi-nus americana L. Invited paper of FAO Technical Consultation on Fast-Growing Plantation Broadleaved Trees for Mediterranean and Temperate Zones, FO: FGB-79(6/7): 195–208.

Clausen, K. E., 1979b: Mini-monograph on Fraxi-nus pennsylvanica Marsh. Invited paper of FAO Technical Consultation on Fast-Growing Plantation Broadleaved Trees for Mediterranean and Temperate Zones, FO: FGB-79(6/8): 195–208.

Cope, J. A., 1948: White ash-management possibilities in the Northeast. J. For. 46: 744–749.

Ćordašić, F., 1894: Nešto o onih vrstih američkoga drveća, kojih gojitba bi i u nas koristna bila. Šum. list 18(10–11): 474–478.

Dekanić, I., 1974: Značajke uzgoja šuma jugoistoč-ne Slavonije. U: M. Vidaković, S. Horvatinović i D. Švagelj (ur.): Zbornik o stotoj obljetnici šu-marstva jugoistočne Slavonije: 11–41. JAZU Centar za znanstveni rad Vinkovci, Vinkovci – Slavonski Brod.

D e m e r i tt , M. E. Jr., 1973: Prospects for selecting and breeding trees resistant to deicing salt. In: Garrett, P.W. (ed.): Proc. of the 20th Northeast. For. Tree Improv. Conf.: 130–140. Univ. of New Hampshire, Durham, New Hampshire.

D i r r , M. A., 1998: Manual of Woody Landscape Plants (5th ed). Stipes Publishing L. L. C., Champaign, Illinois.

Encke, F., 1960: Pareys Blumengärtnerei (2nd ed). Paul Parey, Berlin und Hamburg, 2: 346–348.

Et t i n g e r, J., 1889: Priegled drveća i grmlja od osobite vrsti, koje raste u perivoju Maksimir. Šum. list 13(3): 112–119.

Et t i n ge r, J., 1892: Botanički vrt kr. sveučilišta Franje Josipa I u Zagrebu. Šum. list 16(9–10): 409–422.

Fernald, M. L., 1950: Gray’s Manual of Botany (8th ed). American Book Company, New York.

F ow e l l s , H. A., 1965: Silvics of Forest Trees of the United States. USDA For. Ser. Agric. Handb. 271, Washington, D. C.

Franco, J. A. and M. L. R. Afonso, 1972: Fraxinus L. In: Tutin, T.G., V. H. Heywood, N. A. Burges, D. M. Moore, D. H. Valentine, S. M. Walters, and D. A. Webb (eds), Flora Europaea, Cambridge Univ. Press, Cambridge, 2: 53–54.

Fukarek, P., 1956: Prilog poznavanju šumskih zajednica u kojima se javlja poljski jasen. Šum. list 80(1–2): 30–40.

Fukarek, P., 1965: Naše listopadno drveće i grmlje – raspoznavanje vrsta prema izbojcima i pupovima. Državna založba Slovenije, Ljubljana, 1:1–35.

F uk are k, P., 1983: Jasen. U: Potočić, Z. (ur.): Šu-marska enciklopedija. LZ Miroslav Krleža, Zagreb, 2: 171–177.

Guenther, K. W., 1951: An investigation of the tolerance of white ash reproduction. J. For. 49: 576–577.

Hard in , J. W. and R. L. Beckmann, 1982: Atlas of Foliar Surface Features in Woody Plants, V. Fraxinus (Oleaceae) of Eastern North America. Brittonia 34(2): 12–140.

Har low, W. M., E. S. Harrar, J. W. Hard in , and F. M. Whi te , 1996: Textbook of Dendrology (8th ed). McGraw-Hill Inc., New York.

H e g i , G., 1908: Illustrierte Flora von Mittel-Europa. J. F. Lehmanns Verlag, 5/3: 1919–1934.

H i g ht s ho e, G. L., 1988: Native trees, shrubs, and vines for urban and rural America. Van Nostrand Reinhold, New York, 819 pp.

H i r c , D., 1901: Šume sjeverne Amerike. Šum. list 25(6): 352–372.

Horvat , I., 1940: O tehničkim svojstvima američkog jasena (Fraxinus americana L., F. alba Marshall). Šum. list 64(4–5): 217–230.

Hosie, R. C., 1969: Native trees of Canada. Canadian For. Serv., Dept. of Fish. and For., Ottawa.

Hunt , C. M., 1964: Sex conditions in white ash Fraxinus americana L. In: Schreiner, E. J. (ed.): Proc. of the 11th Northeast. For. Tree Improv. Conf.: 4–8. New Brunswick, N. J.

Kozarac, J., 1898: Amerikanski jasen (Fraxinus americana L.). Šum. list 22(11–12): 451–453.

Kremer, D., 2001. Zastupljenost američkog bijelog jasena (Fraxinus americana L.) i pensilvanskog jasena (Fraxinus pennsylvanica Marshall) u Pokuplju, Posavini i dijelu Podunavlja. Magistarski rad, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

Krüssmann, G., 1976: Handbuch der Laubgehölze. Paul Parey, Berlin und Hamburg, 1: 84–95.

317


Lacasse, N. L. and A. E. R i ch , 1964: Maple decline in New Hampshire. Phytopathology 54: 1071–1075.

L i t t l e, E. L. Jr., 1953: Check List of Native and Naturalized Trees of the United States (Including Alaska). Agric. Handb. 41, For. Serv. Tree and Range Plant Name Committee, Washington D. C.

L i t t l e , E. L. Jr., 1971: Atlas of United States Trees (Vol. 1 Conifers and Important Hardwoods). U. S. Dept. of Agric., For. Serv., Washington, D. C.

L i t t l e , E. L., 1980. Field Guide to North American Trees, Eastern Region. The Audubon Society, New York.

M i l l e r , G. N., 1955: The Genus Fraxinus, the Ashes, in North America, North of Mexico. Cornell Exp. St. Memoir, Cornell Univ., Agric. Exp. St., Ithaca, New York, 335: 1–64.

Na idu , S. L. and E. H. De luc ia , 1998: Physiological and morphological acclimation of shade-grown tree seedlings to late-season canopy gap formation. Plant Ecology 138(1): 27–40.

P e t r a č i ć , A., 1929: Pridolazak bijele i žute imele na našem drveću. Šum. list 53(8): 316–321.

Rauš, Đ., 1969: Autohtona i alohtona dendroflora šire okoline Vukovara. Šum. list 93(5–6): 185–209.

R eh d e r, A., 1960: Fraxinus. In: Bailey, L. H. (ed.): The Standard Cyclopedia of Horticulture (8th ed). The Macmillan Company, New York, 2: 1274–1277.

Sargent, C. S., 1965: Manual of the Trees of North America. Dover Publications Inc., New York, 2: 833–853.

Steyermark, J. A., 1963: Flora of Missouri. The Iowa State University Press, Ames, Iowa.

S tre pa č k i , V., 1931: O rentabilitetu odvodnjavanja bara u slavonskim šumama. Šum. list 55(7): 308–311.

Španović, T., 1931: Meke i l i ritske šume u Podunavlju. Šum. list 76(4): 157–178.

Španović, T., 1954: Vrbe naših podunavskih ritova. Šum. list 78(9–10): 506–521.

Taylor, S. M. O., 1972: Ecological and Genetic Isolation of Fraxinus americana and Fraxinus pen-nsylvanica. Ph. D. Thesis., Univ. of Michigan, Michigan.

Z i a n i , P., 1957: Šumska melioracija jako podzoli-ranih degradiranih površina hrastovog kontinentalnog područja. Šum. list 81(6–7): 169–205.

SUMMARY: Two North American ash species, white ash (Fraxinus americana L.) and green ash (F. pennsylvanica Marshall), were introduced in Croatia in nineteenth century such as ornamental trees and for afforestation lowlands. Because of their similar morphological traits, F. americana and F. pennsylvanica are not distinguished in practice and they are known under one name – “American ash”. Today “American ash” is among the most widespread exotic species in lowland forests in Croatia, especially in Danube basin and in lower part of Drava River Basin. Like pioneer species “American ash” has great meliorization role in preparing habitats for the arrival of the native ash species. Because of its meliorization role and spontaneous spreading in lowlands it could be useful for experts to get to know morphological, ecological and management characteristics of “American ash”. It is important because the white ash and the green ash grow in different ecological conditions, and they request something different management. White ash is adapted to mesophytic forests and the best grow on moist sites without stagnant flooding water. Green ash is the species of disturbed habits, endures flooding and commonly grows beside the swamps and marshes, often with roots in water. On those places there is no strong competition of the other species. White ash and green ash are clearly distinguished according to presence of microscopy tiny wax papillae on the lower epidermal cells of leaves of white ash. The papillae are developed in the age of three to five. The younger plants (seedlings) of white ash are distinguished from the green ash plants according to presence of numerous hairs on leaf margins.

K ey w o rd s : lowland forests, pioneering species, afforestation

318

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 7–8, CXXX (2006), 319-329 UDK 630* 321 + 325 (001)

ZNAČAJKE DOZNAČENIH BUKOVIH STABALA PO VRSTI SIJEKA U SJEČINAMA BJELOVARSKE BILOGORE I UTJECAJ

NA STRUKTURU SORTIMENATA

FEATURES OF ASSIGNED BEECH TREES ACCORDING TO THE TYPE OF FELLING IN THE FELLING AREAS OF BJELOVARSKA BILOGORA AND THEIR

INFLUENCE ON THE ASSORTMENT STRUCTURE

Marinko PRKA*

SAŽETAK: Istraživana je zastupljenost doznačenih stabala po debljinskim razredima i vrsti sijeka te njihov utjecaj na sortimentnu strukturu pojedine vrste sijeka.

Doznačena primjerna stabla razvrstana su prema najizraženijim vanjskim značajkama u devet grupa (kategorija). Istraživanje je provedeno na ukupno 36 objekata gospodarske jedinice Bjelovarska Bilogora. U objektima oplod-nih sječa podaci su prikupljani u više navrata (sjekova). Na taj je način razvrstano 2.308 doznačenih stabla u ukupno 46 navrata (sjekova). Svi objekti pripadaju ekološko-gospodarskom tipu II-D-11 i uređajnom razredu BUKVA s ophodnjom od 100 godina.

Postotna zastupljenost stabala s pozitivnim utjecajem na sorimentnu strukturu, ovisno o vrsti sijeka, kreće se oko 50 % kod proreda i pripremnog sijeka te oko 60 % kod naplodnog i dovršnog sijeka.

Na ukupnost strukture drvnih sortimenata pojedine vrste sijeka najveći utjecaj imaju srednje debela i debela stabla, odnosno stabla iz debljinskih razreda većih od 41 cm prsnog promjera. Razlog tomu je činjenica da samo ta stabla potencijalno mogu sadržavati najkvalitetnije drvne sortimente (prema Hrvatskim normama proizvoda iskorištavanja šuma iz 1995) zbog minimalnih dimenzija propisanih za najkvalitetnije drvne sortimente. Postotna zastupljenost i razlika postotnog udjela broja stabala prsnog promjera većeg od 41 cm s pozitivnim utjecajem na sortimentnu strukturu raste od proreda prema dovršnom sijeku.

Postotak zastupljenosti od strane čovjeka oštećenih stabala raste od proreda prema dovršnim sjekovima što se može povezati s intenziviranjem radova iskorištavanja šuma u vrijeme oplodnih sječa.

Nužno je razlučiti sortimentnu strukturu sastojine od sortimentne strukture sječine (određene vrste sijeka). Porast postotnih udjela kvalitetnih drvnih sortimenata po debljinskim stupnjevima od proreda prema dovršnim sje-kovima, pravilnost je uvjetovana našim odlukama, odnosno stručnim pro-vođenjem uzgojnih zahvata doznake stabala za sječu. Ta je pravilnost stalna u onoj mjeri u kojoj su takvi načini gospodarenja i način nihovog provođenja

Ključne r i ječ i : bukove čini gospodarenja i način nihovog provođenja. sječine, sortimentna struktura, oštećenja stabala

* Dr. sc. Marinko Prka, dipl. ing. šum. Hrvatske šume – Direkcija, Zagreb marinko.prkaŽhrsume.hr

319



M. Prka: ZNAČAJKE DOZNAČENIH BUKOVIH STABALA PO VRSTI SIJEKA U SJEČINAMA . Šumarski list br. 7–8, CXXX (2006), 319-329

1. UVOD – Introduction Na količinu i kakvoću sortimenata kod bjelogo-

ričnih vrsta drva bitno utječe raznolikost habitusa i pojavnost grešaka na i u stablu. Pravilan razvoj pojedi-načnih stabala i sastojine omogućen je skladnim djelovanjem biotskih i abiotskih čimbenika. Narušavanje toga sklada u pravilu izaziva pojavu grešaka koje imaju velik utjecaj na količinu i kakvoću drvnih sortime-nata. Pojavnost grešaka, njihova veličina i brojnost slučajnog je karaktera i teško se dovodi u korelaciju s mjerljivim parametrima stabla.

Prema Mat iću (2003) pri provođenju šumskouz-gojnih postupaka njege šuma treba razlikovati pozitivnu i negativnu selekciju. Njega je sastojina i stabala utemeljena na činjenici da je fenotip stabla rezultat ge-notipa i utjecaja okoliša, odnosno stanišnih uvjeta. Njegom se spontana selekcija stabala u sastojini zamjenjuje selekcijom na šumskouzgojnim načelima. Negativnom se selekcijom uočavaju i uklanjaju iz sastojine sve nepoželjne jedinke do dobi kada se počinju uočavati stabla budućnosti. Nakon toga prelazi se na pozitivnu selekciju kojom se iz sastojine uklanja ono što ometa razvoj uočenih stabala budućnosti. Negativna selekcija obuhvaća dovođenje više svjetla mlađem pomlatku i čišćenje koje se izvodi u starijem pomlatku i mlađem mladiku. Pozitivna selekcija obuhvaća prorede u starijem mladiku, mladim, srednjedobnim, starijim i starim sastojinama.

Sve su odluke i radnje kojima gospodarimo šuma-ma zasnovane na znanstvenim načelima uređivanja, uzgajanja, iskorištavanja šuma i ostalih šumarskih disciplina. Drugim riječima, ako postoji znanost i operativa koja se rukovodi znanošću, mora postojati i vidljivi rezultat takvoga operativnog postupka.

Sortimentnu strukturu sastojine čine svi sortimentni udjeli pojedinačnih stabala. Kako odabir stabala za sječu tijekom ophodnje sastojine nije posljedica slučaj-nosti, nego postupak koji se bazira na propisanim pravilima i načelima koja proizlaze iz znanosti o uzgoju i gospodarenju šumama, ukupna sortimentna struktura sastojine nije od primarne važnosti sa gledišta isko-rištavanja šuma. Primarni je interes šumarske operative struktura sortimenata koja se može ostvariti u odre-đenoj starosti sastojine provedbom propisane vrste si-jeka. Iz tog je razloga racionalnije istraživati sortiment-nu strukturu pojedinih vrsta sijeka (sječina) nego cijelih sastojina. Samo kod čiste sječe i u sastojinama pred dovršni sijek ta dva pojma imaju isto značenje.

Analiza broja stabala pojedine grupe (kategorije) po vrsti sijeka (starosti sastojine) i debljinskim razredima treba dati odgovore na pitanja vezana kako za kriterije doznake kod pojedine vrste sijeka, tako i na stupanj oštećenosti sastojina prilikom iskorištavanja šuma na istraživanom području.

2. OBJEKTI I METODA ISTRAŽIVANJA – Objects and method of research

ra. i u

Prikupljanje je podataka izvršeno na ukupno 36 objekata gospodarske jedinice Bjelovarska Bilogora U objektima oplodnih sječa podaci su prikupljani više navrata (sjekova). Na taj je način razvrstano 2.308 doznačenih stabla u ukupno 46 navrata (sjekova). Svi objekti pripadaju ekološko-gospodarskom tipu II-D-11 i uređajnom razredu BUKVA s ophodnjom od 100 godina.

Broj se stabala u uzorku u odnosu na broj doz-načenih stabala bukve u pojedinom objektu kretao oko 10 %, ali je u manjim objektima dostizao i preko 30 % doznačenih stabala. Može se reći da su uzimani uzorci doznačenih stabala različitoga intenziteta s namjerom da se obuhvati oko 10 % populacije doznačenih stabala. Krećući se sastojinom po unaprijed određenim azi-mutima, u uzorak su uvrštena sva doznačena stabla bukve koja su se nalazila na pravcu kretanja il i doz-načena stabla najbliža tom pravcu.

Kako bi prikupili što više spoznaja o čimbenicima koji utječu na sortimentnu strukturu stabala i sastojina, ali i informacija o načinu gospodarenja sastojinama u prošlosti i danas, primjerna stabla smo razvrstavali prema opisnim obilježjima u devet grupa (kategorija):

Grupa A – neoštećena stabla normalna uzrasta – Ovom opisnom oznakom označili smo, odnosno u ovu grupu svrstali smo potpuno zdrava i neoštećena dozna-čena primjerna stabla na kojima nismo našli oštećenja ni prirodnih anomalija.

Slika 1. Neoštećena stabla nenormalna uzrasta (B) Figure 1 Undamaged trees of abnormal growth (B)

320


Grupa B – neoštećena stabla nenormalna uzrasta – U ovu kategoriju stabala svrstali smo primjerna stabla na kojima nismo pronašli bilo kakva oštećenja od vanjskih uzročnika, ali su stabla imala izražene prirodne anomalije. To su stabla iz panja, stabla s izraženom rašljavosti debla i stabla s sličnim anomalijama u razvoju (slika 1).

Grupa C – oštećena stabla kod privlačenja – Ovdje smo svrstali primjerna stabla koja su u prošlosti oštećena od privlačenja te imaju mehanička oštećenja na žilištu i donjem dijelu debla.

Grupa D – oštećena stabla pri obaranju okolnih stabala – U ovu grupu primjernih stabala svrstali smo stabla koja su mehanički oštećena od krošnje na niže prilikom obaranja okolnih stabala. Takva stabla imaju ošte-ćenja na krošnji, gornjem il i donjem dijelu debla, ponekad sve do žilišta. Oštećenja su izraženija kada potječu od obaranja stabala u mezgri ili u doba vegetacije.

Grupa E – oštećena stabla od obje faze rada – Ovdje smo svrstali stabla koja imaju mehanička oštećenja i od obaranja i od privlačenja. Takva oštećenja pojavljuju se od krošnje preko debla sve do žilišta stabla. kr

F Grupa F – oštećena stabla od prirodnih uzroka – Ova grupa stabala ima različita oštećenja koja nisu me-haničkog porijekla. To su stabla s oštećenjima od udara groma, stabla zahvaćena sušenjem te stabla oštećena biotskim il i abiotskim utjecajima.

Grupa G – predrast – U ovu grupu primjernih stabala svrstali smo stabla koja se zbog prsnih promjera i dominantnog položaja u sastojini mogu okarakterizirati kao predrast (slika 2). Ova stabla ne treba zamijeniti za elitna stabla koja su nositelji razvoja sastojine, s obzirom da ih od njih razlikuju značajke i položaj u sasto-jini iz kojega se vidi da su stabla predrasta prijevremeno došla u dominantan položaj. To se ponajprije očitu-je u nesrazmjerno velikoj krošnji u usporedbi sa ostalim stablima dominantne etaže, visini stabla te izostanku stabala u neposrednoj okolini stabla predrasta.

pod njih. Produkcijska sposobnost ovih stabala je neznatna, a važna su zbog zaštite tla i zasjenjivanja de-

Slika 2. Stablo predrasta bukve (G) Figure 2 Pregrowth beech tree (G)

Grupa H – prirodno izlučena (izrazito potisnuta) stabla – To su stabla koja su u borbi za svjetlo u sasto-jini izlučena u podstojnu etažu iz etaže proizvodnoga dijela. Karakterizira ih položaj krošnje koja je zatvorena od krošnji stabala proizvodne etaže te se nalazi is-

jih. Produkcijska sposobnost o a, a važna su zbog zaštite tla i

blovine stabala proizvodne etaže. Grupa I – stabla uništena prilikom obaranja – U

ovu grupu izdvojili smo stabla koja su prilikom obara-nja oštećena u toj mjeri da im je znatno narušena ko-ličina i kvaliteta drvnih sortimenata.

Razvrstavanje doznačenih stabala uzorka u pojedinu grupu izvršili smo tijekom postavljanja uzorka primjernih stabala il i kod sječe, izrade i izmjere primjernog stabla. Grupu opisne oznake primjernih stabala odredili smo prema najizraženijim značajkama stabla, stupnju oštećenosti stabla zbog različitih uzroka i po-ložaju stabla u sastojini.

Ovakav je postupak za cilj imao prikupljanje spoznaja o čimbenicima koji utječu na sortimentnu strukturu sastojina, kao i kompletiranje informacija o načelu i načinu gospodarenja tijekom prošlosti i danas.

3. REZULTATI ISTRAŽIVANJA – Research results Kod prikaza broja doznačenih stabala i postotnog

udjela pojedine grupe stabala u vrsti sijeka stabla smo prema prsnom promjeru podijelili u debljinske razrede na tanja stabla (do 40 cm), srednje debela stabla (od 41 do 60 cm) i debela stabla (preko 61 cm). Iz distribucije ovako razvrstanih stabala prema opisnim oznakama, vrsti sijeka i debljinskim razredima pokušali smo dobiti više informacija o utjecaju vlastita gospodarenja (uzgojnim i drugim zahvatima) na sortimentu strukturu pojedine vrste sijeka.

Apsolutni i postotni udjeli broja stabala pojedine kategorije (grupe) za svaku vrstu sijeka vide se iz tablica 1 i 2.

Grupa A – neoštećena stabla normalna uzrasta U ovu grupu razvrstali smo potpuno zdrava i

neoštećena primjerna stabla na kojima nismo zamijetili oštećenja ni prirodnih anomalija.

Stabla iz ove grupe potencijalno su najkvalitetnija u smislu strukture drvnih sortimenata, odnosno njihov što veći broj može se smatrati poželjnim u ukupnom broju doznačenih stabala sastojine. S druge strane broj ovih stabala u odnosu na ukupno doznačeni broj stabala kod pojedine vrste sijeka ovisi, uz njihovu zastupljenost u sastojini i o cilju gospodarenja koji se pro-vođenjem određene vrste sijeka želi postići. Odluku o uvrštavanju primjernih stabala u ovu grupu donosili

321


Proreda – Thinning Pripremni sijek – Preparatory fel Grupa Group

A B C D E F G H I Č

Debljinski razred – Diameter class (cm) > 40

n 373 197 15 48 3 1 11 25 1

674

% 55,3 29,3 2,2 7,1 0,4 0,1 1,6 3,7 0,1

85,6

41 - 60 n 24 40 4 12 3 4 21 0 2

110

% 21,8 36,4 3,6 10,9 2,7 3,6 19,1 0,0 1,8 14,0

< 61 n 0 3 0 0 0 0 0 0 0 3

% 0

100 0 0 0 0 0 0 0 0

Ukupno Total

N 397 240 19 60 6 5

32 25 3

787

% 50,4 30,5 2,4 7,6 0,8 0,6 4,1 3,2 0,4 100

Debljinski razred – Diameter class (cm) > 40

n 189 103 8

34 1 0 0

27 1

363

% 52,1 28,4 2,2 9,4 0,3 0,0 0,0 7,4 0,3

46,1

41 - 60 n

209 137 7

43 3 1 0 0 4

404

% 51,7 33,9 1,7 10,6 0,7 0,2 0,0 0,0 1,0

51,3

< 61 n 6 10 1 0 0 2 1 0 1

21

% 28,6 47,6 4,8 0,0 0,0 9,5 4,8 0,0 4,8 2,7

ling Ukupno

Total N

404 250 16 77 4 3 1

27 6

788

% 51,3 31,7 2,0 9,8 0,5 0,4 0,1 3,4 0,8 100

Tablica 2. Udio stabala pojedine grupe po debljinskim razredima – naplodni i dovršni sijekovi Table 2 Participation of trees of particular groups in diameter classes – seeding felling and final felling

Grupa Group

A B C D E F G H I S

Naplodni sijek - Seeding felling Debljinski razred – Diameter class (cm)

> n 42 20 4 7 1 0 0 2 0

76

40 %

55,3 26,3 5,3 9,2 1,3 0,0 0,0 2,6 0,0 16,3

41 - 60 n

199 76 12 36 1 2 0 0 7

333

% 59,8 22,8 3,6 10,8 0,3 0,6 0,0 0,0 2,1 71,3

< 61 n 38 14 1 4 0 0 0 0 1

58

% 65,5 24,1 1,7 6,9 0,0 0,0 0,0 0,0 1,7 12,4

Ukupno Total

N 279 110 17 47 2 2 0 2 8

467

% 59,7 23,6 3,6 10,1 0,4 0,4 0,0 0,4 1,7 100

Do vršni sijek – Final felling Debljinski razred – Diameter class (cm)

> n 9 1 2 3 1 0 0 5 0

21

40 %

42,9 4,8 9,5 14,3 4,8 0,0 0,0

23,8 0,0 7,9

41 - 60 n

114 23 12 25 3 3 0 0 3

183

% 62,3 12,6 6,6 13,7 1,6 1,6 0,0 0,0 1,6

68,8

< 61 n 39 10 5 4 2 0 0 0 2 62

% 62,9 16,1 8,1 6,5 3,2 0,0 0,0 0,0 3,2

23,3

Ukupno Total

N 162 34 19 32 6 3 0 5 5

266

% 60,9 12,8 7,1 12,0 2,3 1,1 0,0 1,9 1,9 100

Slika 3. Postotna zastupljenost stabala grupe A po debljinskim razredima i vrsti sijeka Figure 3 Percentage of group A trees according to diameter classes and type of felling

smo neposredno prije i l i nakon obaranja stabla. Pojava zdrave neprave srži (kerna) i unutarnjih grešaka debla (ekscentričnosti, urasle kore i sl.) koje se nisu mogle uočiti prilikom doznake nije utjecala na njihovo uvršta-vanje u ovu grupu. Stabla ove grupe imaju gotovo identičnu postotnu zastupljenost (tablice 1 i 2) kod prorednih sječina i pripremnog sijeka (oko 50 %), te kod dovršnog i naplodnog si-jeka (oko 60 %). Kod prorednih sječina postotni udio srednje debelih i debelih stabala ove grupe pada, dok je kod pripremnoga sijeka taj pad vidljiv tek kod stabala debljih od 60 cm prsnog promjera. Kod naplod-

322

Tablica 1. Udio stabala pojedine grupe po debljinskim razredima – prorede i pripremni sijek Table 1 Participation of trees of particular groups in diameter classes – thinning and preparatory felling


nih i dovršnih sjekova trend je upravo suprotan, odnosno postotna zastupljenost stabala ove grupe raste s po-većanjem prsnog promjera (slika 3).

Ovi su trendovi, zastupljenosti najkvalitetnijih stabala kod pojedine vrste sijeka, posljedica odluka doz-načivača koji provodeći smjernice gospodarenja odnosno doznaku u pojedinoj vrsti sijeka, izravno utječe na sortimentnu strukturu sječine.

Grupa B – neoštećena stabla nenormalnog uzrasta Ovom oznakom označili smo primjerna stabla na

kojima nismo pronašli bilo kakva oštećenja od vanjskih uzročnika, ali su stabla imala izražene prirodne anomalije u rastu. U ovu grupu razvrstana su ponajprije stabla iz panja, stabla s izraženom rašljavosti debla, rubna stabla, te stabla sa sličnim nepravilnostima u razvoju. Odluku o uvrštavanju stabala u ovu grupu opisnih oznaka donosili smo neposredno prije i l i nakon obaranja stabla. Stabla iz ove grupe nisu nositelji sastojine, niti su poželjna u smislu kvalitete sortiment-ne strukture sječine. Njihov broj i udio u ukupnom broju stabala sastojine trebao bi prema kraju ophodnje opadati jer se ova stabla prilikom provođenja proreda i pripremnih sjekova prva doznačuju.

Stabla iz ove grupe, slično grupi A, imaju gotovo jednaku postotnu zastupljenost u proredama i pripremnim sjekovima i to oko 30 %. Porastom prsnog promjera raste zastupljenost ove grupe stabala kod proreda i pripremnih sjekova.

Odmicanjem ophodnje, od naplodnih prema do-vršnim sjekovima, brojnost i postotna zastupljenost ove grupe stabala opada (slika 4). To se može tumačiti našim utjecajem na strukturu sastojine glede činjenice da su nam tijekom višekratnog provođenja doznake

Slika 4. Postotna zastupljenost stabala grupe B po debljinskim razredima i vrsti sijeka Figure 4 Percentage of group B trees according to diameter classes and type of felling

prethodnog prihoda te pripremnog sijeka, stabla iz ove grupe predstavljala prvi izbor odabira stabala za sječu.

Zastupljenost ovih stabala u doznačenim stablima naplodnih sjekova stalna je, te se kreće nešto iznad 20 % (22,8 – 26,3 %) bez obzira na prsne promjere doz-načenih stabala. Kod dovršnih sjekova taj postotak i dalje pada, te je nešto veći od 10 % (12,6 – 16,1 %). Manji postotni udio (4,8 %) tanjih stabala ove grupe u dovršnim sijekovima posljedica je manjeg broja tanjih stabala u strukturi dovršnoga sijeka.

Stabla iz ove grupe u određenom smislu predstavljaju suprotnost normalno uzraslim stablima iz grupe A s kojima sačinjavaju najveći dio (oko 80 %) doz-načenih stabala kod svih vrsta sjekova. Trednovi i pravilnosti u postotnoj zastupljenosti ove dvije grupe stabala kod pojedine vrste sijeka posljedica su načela gospodarenja kojima se rukovodimo prilikom njihovog provođenja. Primjena tih načela ima neposredan utjecaj na sortimentnu strukturu pojedine vrste sijeka.

Grupa C – stabla oštećena kod privlačenja U ovu grupu stabala uvrstili smo primjerna stabla

koja su u prošlosti oštećena od privlačenja te imaju me-hanička oštećenja na žilištu i donjem dijelu debla. Posljedica ovakvih oštećenja u pravilu je veće il i manje propadanje donjeg dijela stabla i smanjenje kakvoće drvnih sortimenata najkvalitetnijeg dijela debla. Odluku o uvrštavanju primjernih stabala u ovu grupu opisnih oznaka donosili smo neposredno prije obaranja stabla. Sasvim svježe mehaničke ozljede (nastale tijekom provođenja terenskih istraživanja) nismo uzimali u obzir, no sva ostala, uključivo i vrlo stara, dijelom zarasla oštećenja, uzrokovana privlačenjem bila su razlogom za uvrštavanje primjernih stabala u ovu grupu.

Ovako oštećena stabla u pravilu imaju negativan utjecaj na sortimentnu strukturu pojedine vrste sijeka. Zastupljenost doznačenih stabala iz ove grupe kreće se u vrlo uskom rasponu (2,0 – 2,4 %) kod proreda i pripremnih sijeko-va. Kod naplodnih sijekova ovako oštećenih stabala ima 3,6 %, a kod dovršnog sijeka ona je nešto veća te iznosi 7,1 %, što se može tumačiti povećanjem intenziteta mehaniziranih radova u sastojini s početkom oplodnih sječa. Zastupljenost ovako ošte-ćenih stabala glede debljinskih razreda, odnosno prsni promjer ne pokazuje pravilnost, te se može reći da je ljudski nemar slučajnog karaktera.

323


Grupa D – stabla oštećena pri obaranju okolnih stabala

Ovdje smo svrstali stabla koja su mehanički oštećena od krošnje na niže prilikom obaranja okolnih stabala. Takva stabla imaju oštećenja na krošnji, gornjem il i donjem dijelu debla ponekad sve do pridanka i žilišta. Ova oštećenja s vremenom smanjuju kakvoću drvnih sortimenata dijelova stabla gdje su nastala, a iz-raženija su kada potječu od obaranja okolnih stabala na početku (u mezgri) i l i za trajanja vegetacije. Ovakva oštećenja na primjernim stablima imaju negativan utjecaj na sortimentnu strukturu pojedine vrste sijeka, no u manjem stupnju nego stabla prethodne grupe. Odluku o uvrštavanju primjernih stabala u ovu grupu opisnih oznaka donosili smo neposredno nakon obaranja stabla kada su ovakva oštećenja bila dostupna detaljnijem pregledu. Manja oštećenja (okrznuća, plitke rane, manje brazgotine i sl.) koja nisu prouzročila značajnije smanjenje kakvoće stabla nismo uzimali u obzir prilikom razvrstavanja primjernih stabala u ovu grupu.

Zastupljenost stabala koja su oštećena na ovaj način lagano raste od prorednih sječina gdje iznosi 7,6 %, preko pripremnog (9,8 %) i naplodnog (10,1 %) si-jeka do dovršnog sijeka u kojem iznosi 12,0 %. Ovaj trend može se objasniti činjenicom da prema kraju ophodnje i oplodnim sječama raste intenzitet radova is-korištavanja šuma, u ovom slučaju sječe i izrade.

Grupa E - stabla oštećena od obje faze rada (pri-vlačenja i obaranja okolnih stabala)

U ovu grupu uvrstili smo stabla koja imaju meha-nička oštećenja nastala pri obaranju stabala i pri pri-vlačenju drva. Takva se oštećenja pojavljuju duž cijeloga stabla od krošnje do žilišta. Za ovu grupu od-lučivali smo se kada su obje vrste oštećenja bile na stablu jasno izražene. Kombinacija ovih dvaju oštećenja u pravilu ima značajan negativan utjecaj na kvalitetu drvnih sortimenata stabla. Odluku o uvrštavanju pri-

mjernih stabala u ovu grupu donosili smo neposredno prije i nakon obaranja stabla.

Zastupljenost ovako oštećenih stabala u uzorku primjernih stabala manja je od 1 % za prorede, pripremne i naplodne sjekove. Kod dovršnog sijeka udio ovih stabala iznosi 2,3 %, što se može tumačiti intenzivnijim radovima iskorištavanja šuma prema kraju ophodnje.

Grupa F – stabla oštećena prirodnim uzrocima Ova grupa stabala ima različita oštećenja koja nisu

mehaničkog porijekla i koja nisu nastala kao izravna posljedica djelovanja čovjeka. To su stabla oštećena udarom groma, stabla zahvaćena sušenjem, kao i stabla oštećena raznim drugim biotskim ili abiotskim utjecajima (slika 5). Ovakva stabla u pravilu imaju značajan negativan utjecaj na sortimentnu strukturu pojedine vrste sijeka. Odluku o uvrštavanju primjernih stabala u ovu grupu donosili smo neposredno prije i nakon oba-ranja stabla. Potpuno suha stabla, kao i nepotpuna (prelomljena, jače oštećena) stabla nismo ni uvrštavali u uzorak primjernih stabala, te takva stabla nisu obuh-vaćena ovom kategorijom opisnih oznaka.

Broj ovakvih stabala mali je kod svih vrsta sijeka, te se za prorede, pripremni i naplodni sijek kreće oko 0,5 %, dok kod dovršnoga sijeka zastupljenost ovih stabala iznosi 1,1 %.

Grupa G – stabla predrasta Ovdje su svrstana stabla koja se zbog svojih prsnih

promjera (u usporedbi sa ostalim stablima sastojine), dominantnog položaja u sastojini i veličine krošnje mogu okarakterizirati kao predrast. Ova stabla ne treba zamijeniti za elitna stabla koja su nositelji razvoja sastojine, od kojih ih razlikuju značajke i položaj u sasto-jini iz kojega se vidi da su stabla predrasta prijevremeno došla u dominantan položaj. To se ponajprije očitu-je u nesrazmjerno velikoj krošnji (i prsnom promjeru) u usporedbi sa ostalim stablima dominantne etaže sastojine. Najvidljivija posljedica predugog ostanka ovih stabala u sastojini je izostanak stabala u neposrednoj blizini stabala predrasta. Odluku o uvrštavanju stabala u ovu grupu donosili smo prilikom postavljanja uzorka primjernih stabala na terenu.

Zastupljenost ovih stabala u uzorku primjernih stabala ograničena je samo na prethodni prihod, odnosno proredne sječine u kojima iznosi 4,1 %. Samo jedno ovakvo stablo utvrđeno je kod pripremnog sijeka, dok ih u sječinama naplodnog i dovršnog sijeka, iz razumljivih razloga, nema. Ovakva se stabla zbog svojih značaj-ki pojavljuju u većim debljinskim razredima, te mogu pozitivno utjecati na sortimentnu strukturu sječina prethodnog prethodnog prihoda. Ipak taj utjecaj, zbog njihove male zastupljenosti, ne može biti odlučujući, a pojava ovakvih stabala kod zadnjih proreda ili pripremnog sijeka predstavlja grešku doznačivača u prošlosti. Slika 5. Stablo oštećeno prirodnim uzrocima (F)

Figure 5 A tree damaged by natural causes (F)

324


Grupa H – prirodno izlučena (izrazito potisnuta) stabla

U ovu grupu izdvojena su primjerna stabla koja su u borbi za svjetlo izlučena u podstojnu etažu. Karakterizira ih položaj krošnje koja je zatvorena od krošnji stabala proizvodne etaže te se nalazi ispod njih. Odluku o uvrštavanju stabala u ovu grupu donosili smo prilikom postavljanja uzorka primjernih stabala na terenu.

Proizvodna sposobnost ovih stabala je neznatna, a njihova najvažnija uloga je zaštita tla te zasjenjivanje deblovine stabala proizvodne etaže. Zastupljena su samo u najtanjem debljinskom razredu, a njihov utjecaj na sortimentnu strukturu je neznatan. U određenom smislu ova stabla predstavljaju suprotnost stablima predrasta, no zbog njihove uloge nužna je njihova zastupljenost u sastojini tijekom cijele ophodnje, a posebno u fazi obnove oplodnim sječama.

U uzorku primjernih stabala proreda i pripremnih sjekova zastupljenost ovih stabala kreće se oko 3 %. Zastupljenost od samo 0,4 % utvrđena je u uzorku primjernih stabala naplodnog sijeka, dok kod dovršnog sijeka ona iznosi 1,9 %. To se može tumačiti činjeni-com da je odmicanjem oplodne sječe i “razmicanjem krošanja” preostalih stabala (povećanjem njihovog međusobnog razmaka) sve teže utvrditi koja su stabla bila potpuno potisnuta posječenim stablima.

Grupa I – stabla uništena prilikom obaranja Pod pojmom uništena stabla ovdje se podrazumije

vaju stabla koja su prilikom obaranja, najčešće greš-kom sjekača, oštećena do te mjere da im je znatno na-rušena kvaliteta drvnih sortimenata, odnosno sorti-mentna struktura (slika 6). Odluku o uvrštavanju stabala u ovu grupu donosili smo nakon obaranja primjernog stabla, mijenjajući već donešenu odluku o opisnim oznakama primjernog stabla.

Zastupljenost ovih stabala ne prelazi 2 % ni u kojoj vrsti sijeka, odnosno lagano raste od 0,4 % u proredama do 1,9 % kod dovršnoga sijeka. Kod svih vrsta sijeka

Slika 6. Uništeno primjerno stablo (I) Figure 6 A damaged exemplary tree (I)

zastupljenija su stabla debljih prsnih promjera. Ova či-njenica, kao i trend rasta zastupljenosti stabala ove grupe od proreda do dovršnog sijeka, može se tumačiti či-njenicom da su stabla većih prsnih promjera zahtijevni-ja u pogledu obaranja, te je i veća vjerojatnost pogreške sjekača, odnosno oštećenja stabla prilikom obaranja.

Nakon ovako provedenog razvrstavanja primjernih stabala prema njihovim značajkama, odnosno opisnim oznakama, možemo zaključiti da samo primjerna stabla grupe A imaju uglavnom izrazito pozitivan utjecaj na sortimentnu strukturu pojedine vrste sijeka. Njima se u određenoj mjeri mogu pridružiti stabla predrasta, odnosno grupe G, čiji je utjecaj ograničen uglavnom na

Tablica 3. Broj stabala prema utjecaju na strukturu sortimenata pojedine vrste sijeka Table 3 Number of trees according to influence on assortment structure of particular types of felling

Debljinski razred Diameter class

> 41 cm 41–60 cm < 61 cm

Ukupno – Total Uzorak – Sample Ukupno – Total

< 41 cm < 41 cm

Razlika – Difference

% n % %

Proreda Thinning

Pripremni sijek Preparatory felling

Naplodni sijek Seeding felling

Dovšni sijek Final felling

Utjecaj – Influence +

384 45 0

429

-290 65 3

358 787

54,5 45 5,7

45,5 68 8,6

- 2,9

+ 189 209

7 405

-174 195 14

383 788

51,4 216 27,4

48,6 209 26,5

+ 0,9

+ 42 199 38

279

-34 134 20 188

467 59,7 237 50,7

40,3 154 33,0

+17,7

+ 9

114 39 162

-12 69 23 104

266 60,9 153 57,5

39,1 92

57,5 + 22,9

325


proredne sječine. Stabla svih ostalih opisnih grupa imaju uglavnom manje i l i više negativan utjecaj na sortimentnu strukturu pojedine vrste sijeka. Utjecaj potisnutih stabala (grupa H) na sortimentnu strukturu je neznatan, a njihova važnost za uspješno provođenje oplod-nih sječa velika.

Jasno je da se ovakva podjela pozitivnih i negativnih utjecaja na sortimentnu strukturu pojedine vrste sijeka ne može prihvatiti jednoznačno, kao uostalom niti bilo što drugo u prirodi. Primjera radi stablo oštećeno iz bilo kojih razloga može u jednom svome dijelu biti iznimne kakvoće, kao što i neošte-ćeno stablo dobroga izgleda može, zbog unutarnjih grešaka, imati osrednju strukturu drvnih sortimenata. Ipak, može se prihvatiti da su utjecaji grupa stabala na sorimentnu strukturu pojedine vrste sijeka uglavnom il i pretežito takvi kao što je navedeno.

Kako bismo preciznije odredili zastupljenost stabala s pozitivnim, odnosno negativnim utjecajem po deb-ljinskim razredima na sortimentnu strukturu pojedine vrste sijeka gruplirali smo ih kao što se vidi u tablici 3. Zamjetno je da je postotna zastupljenost stabala s pozitivnim utjecajem na sortimentnu strukturu pojedine vrste sijeka veća nego zastupljenost stabala s negativnim utjecajem na sortimentnu strukturu. Postotna zastupljenost stabala s pozitivnim utjecajem na soriment-

lika 7. Razlika postotne zastupljenosti stabala prsnog promjera većeg od 41 cm s pozitivnim i negativnim utjecajem na sortimentnu strukturu prema vrsti sijeka

igure 7 Percentage difference of trees with breast diameter larger than 41 cm with positive and negative influence on assortment structure according to type of felling

Slika 8. Postotna zastupljenost broja stabala oštećenih djelovanjem čovjeka po vrsti sijeka Figure 8 Percentage of trees damaged by human influence according to type of felling

nu strukturu, ovisno o vrsti sijeka, kreće se oko 50 % kod proreda i pripremnog sijeka te oko 60 % kod na-plodnog i dovršnog sijeka.

Na strukturu drvnih sortimenata pojedine vrste sije-ka najveći utjecaj imaju srednje debela i debela stabla, odnosno stabla iz debljinskih razreda od 41 do 60 cm i preko 61 cm prsnog promjera. Razlog tomu je činjeni-ca da samo ta stabla potencijalno mogu sadržavati najkvalitetnije drvne sortimente (prema Hrvatskim normama proizvoda iskorištavanja šuma iz 1995) zbog minimalnih dimenzija propisanih za najkvalitetnije drvne sortimente. Iz tog smo razloga u tablici 3 takva stabla izdvojili te iskazali njihovu apsolutnu i postotnu zastupljenost prema utjecaju (pozitivnom il i negativnom) na sortimentnu strukturu pojedine vrste sijeka.

Postotna zastupljenost tih stabala s pozitivnim i negativnim utjecajem na sortimentnu strukturu gotovo je istovjetna kod proreda i pripremnog sijeka dok je kod naplodnog i dovršnog si-jeka udio stabala s pozitivnim utjecajem značajno veći od postotnog udjela stabala s negativnim utjecajem na sortimentnu strukturu.

Može se ustvrditi da postotna zastupljenost stabala prsnog promjera većeg od 41 cm s pozitivnim utjecajem na sortimentnu strukturu raste od 5,7 % kod proreda do 57,5 % kod dovršnog si-jeka. Ako se promatra odnos (razlika) stabala prsnog promjera većeg od 41 cm s pozitivnim i negativnim utjecajem na sorti-mentnu strukturu, može se reći

326


da se ta vrijednost kreće od – 2,9 % kod proreda do 22,9 % kod dovršnoga sijeka (tablica 3, slika 7).

Stabla koja su oštećena kao posljedica naših aktivnosti sadržana su u grupama C, D, E te I. Postotak tako oštećenih stabala u odnosu na ukupan broj stabala uzorka pojedine vrste sijeka vidi se iz slike 8. Vidljivo je da postotak zastupljenosti od strane čovjeka oštećenih stabala raste od proreda prema dovršnim sjekovima. U proredama taj postotak iznosi 11,2 %, u pripremnim si-

jekovima 13,1 %, u naplodnim sijekovima 15,8 %, u dovršnim sjekovima 23,3 % (slika 8). Porast zastupljenosti broja ovako oštećenih stabala prema kraju ophodnje može se povezati s intenziviranjem radova isko-rištavanja šuma u vrijeme oplodnih sječa. Ipak, 23,3 % oštećenih stabala od doznačenih stablala dovršnog sije-ka, odnosno gotovo jedna četvrtina više il i manje oštećenih stabala koja su dočekala dovršni sijek, podatak je koji navodi na zabrinutost.

4. ZAKLJUČAK - Conclusion Struktura sortimenata jednodobne bukove sastojine

ovisi o tehničkoj kvaliteti stabala koja sačinjavaju sas-tojinu. Kakvoća sortimentne strukture sastojine varira u širokom rasponu i ovisi o mnogim utjecajima, od pravodobno i kvalitetno provedenih uzgojnih zahvata, preko utjecaja staništa, do ekstremnih abiotskih utjecaja slučajnog karaktera. Sortimentna struktura bukovih sastojina predmet je našeg interesa samo u smislu što veće ukupne kvalitete bukovih stabala, odnosno što veće zastupljenosti kvalitetnih bukovih stabala u sasto-jini. Postotni udio drvnih sortimenata u bukovim sasto-jinama određene dobi (izuzevši dovršni sijek i čiste sječe) nije naš primarni interes.

Primarni je interes šumarske operative (i znanosti) količina i kakvoća drvnih sortimenata koji se mogu ostvariti provođenjem određene vrste sijeka, odnosno sor-timentna struktura sječine. Udio drvnih sortimenata pojedine vrste sijeka u velikoj je mjeri posljedica naših odluka, prilikom odabiranja stabala za sječu, kojima provodimo cilj i smjernice gospodarenja sastojinom.

Načela (pravila) kojima provodimo doznaku stabala određene vrste sijeka navode nas da najkvalitetnija

stabla (nositelje sastojine) “sačuvamo” za kraj ophodnje (naplodni, naknadni i dovršni sijek). U tom smislu za očekivati je da postotni udio najkvalitetnijih drvnih sortimenata (unutar istog debljinskog stupnja) raste od proreda prema dovršnim sjekovima.

Iz tih je razloga nužno razlučiti sortimentnu strukturu sastojine od sortimentne strukture sječine (određene vrste sijeka). Sortimentna struktura sastojine varira u širokom i nama nepoznatom rasponu, a njezina kvaliteta posljedica j u prošlosti. Samo u sastojine utječe na sortimentnu strukturu sječine.

Porast postotnih udjela kvalitetnih drvnih sortime-nata po debljinskim stupnjevima od proreda prema do-vršnim sjekovima pravilnost je uvjetovana našim odlukama, odnosno stručnim provođenjem uzgojnih zahvata doznake stabala za sječu. Ta je pravilnost stalna u onoj mjeri u kojoj su takva načela gospodarenja i način nihovog provođenja.

kvaliteta posljedica je uspješnosti našega gospodarenja prošlosti. Samo u tom smislu sortimentna struktura

5. LITERATURA Đu rič ić , I., 1994: Prirodna obnova sastojina obične

bukve (Fagus sylvatica L.) na obroncima Kalnika i Bilogore; “Hrvatske šume” p.o., Zagreb, 56–59.

Krpan, A. P. B., M. Prka, 2002: Kakvoća bukovih stabala iz oplodnih sječa Bilogorskog područja, “Drvna industrija”, br. 4/01, Zagreb, 173–180.

Mat i ć , S., 1991: Njega šuma proredom; Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, “Hrvatske šume”, Uprava šuma Koprivnica, Zagreb, 5–8.

Mat i ć , S., I. An i ć , M. Oršanić, 2003: Uzgojni postupci u bukovim šumama, Obična bukva u Hrvatskoj, 340–369, Zagreb.

Prka, M., 2003: Vrijednosne značajke bukovih stabala prema vrsti sijeka u sječinama Bjelovarske Bilogore, “Šumarski list” br. 1–2/2003., Zagreb, 35–44.

References Prka, M., 2005: Čimbenici kakvoće bukovih stabala i

struktura sortimenata iz prorednih i oplodnih sječina Bjelovarske Bilogore, Disertacija, Šu-marski fakultet sveučilišta u Zagrebu, 42–62.

Šumarska enciklopedija I I I ; JLZ, Zagreb, 172–178, 244–250.

327

M. Prka: ZNAČAJKE DOZNAČENIH BUKOVIH STABALA PO VRSTI SIJEKA U SJEĆINAMA ... Šumarski list br. 7-8, CXXX (2006), 319-329

SUMMARY: The subject of research were absolute and percentage share of assigned trees according to diameter class and type of felling and their influence on assortment structure of particular types of felling. The assigned exemplary trees were categorized according to the most prominent outward features into nine categories. The research was carried out on the total number of 36 areas of the economic unit Bjelovarska Bilogora. In the seeding felling areas data were collected on several occasions (felling). In that way, 2,308 assigned trees were categorized in the total of 46 occasions (felling). All the areas belong to ecological-economical type II-D-11 and structural class BEECH with the rotation of 100 years.

The aim of the process was gaining more insight into the factors that influence assortment structure of stands, as well as completing the information on principles and ways of forest management in the past and nowadays. Analysis of the number of trees of particular categories according to the type of felling (stand age) and diameter class was carried out with the aim of finding the answers to questions pertaining to the criteria of assignment of one type of felling, as well as the degree of damage to stands during the exploiting of forest in the area subject to research.

The assigned trees of group A (undamaged trees of normal growth) have, on the whole, extremely positive influence on assortment structure of particular type of felling. To these we can, to a certain extent, join pregrowth trees, i.e. group G, whose influence is limited mostly to thinning felling. Trees of all the other described groups have more or less negative effect on assortment structure of particular type of felling. The influence of suppressed trees (group H) on assortment structure is insignificant, and their importance for successful carrying out of seeding felling is considerable.

The percentage of trees with positive influence on assortment structure according to the type of felling, stands about 50 % in thinning and preparatory felling, while in seeding and final felling it is about 60 %.

Trees of medium diameter and large diameter, i.e. trees of diameter class between 41 cm and 60 cm, and those with breast diameter over 61 cm, have the greatest influence on the whole of tree assortment structure or particular types of felling. The reason for that is the fact that only those trees can potentially contain timber assortment of the highest quality (according to Croatian Standards of Forest Exploitation Products from 1995) because of the minimal dimensions prescribed for timber assortments of the highest quality. Percentage of those trees with positive and negative influence on assortment structure is almost identical in case of thinning and preparatory felling, while in case of seeding and final felling the share of trees with positive effect is considerably higher than the percentage of trees with negative effect on assortment structure.

It can be said that the percentage of trees with breast diameter larger than 41 cm, with the positive effect on assortment structure grows from 5.7 % in thinning felling to 57.5 % in final felling. If we focus on the relation (difference) between the trees with breast diameter larger than 41 cm, with positive and negative effect on assortment structure, we can easily say that this value ranges from - 2.9 % in thinning felling to 22.9 % in final felling.

Trees damaged as a result of our activities, or human influence, are contained within groups with description marks of C, D, E and I. The percentage of trees damaged by human activity increases from thinning felling to final felling. For thinning felling, this percentage amounts to 11.2 %, for preparatory felling it is 13.1 %, for seeding felling it is 15.8 %, while for final felling it amounts to 23.3 % of damaged trees. The increase in participation of trees ts to 23.3 of da aged trees. T

in that way towards the end of damaged in that way towards the end of rotation can be attributed to intensi-

328

M. Prka: ZNAČAJKE DOZNAČENIH BUKOVIH STABALA PO VRSTI SIJEKA U SJEĆINAMA ... Šumarski list br. 7-8, CXXX (2006), 319-329

fying of exploitation of forests at the time of seeding felling. However, as much as 23.3 % of damaged trees out of the assigned trees of final felling, i.e. almost one quarter of more or less damaged trees left for final felling, is the information which calls for some concern.

The quality of assortment structure of stand varies within a large scope and depends on different kinds of influence, from timely and high-quality cultivation activities, over influence of habitats, to the extreme abiotic influences of accidental character. Assortment structure of beech stands is the focus of our interest only in the sense of increasing the overall quality of beech trees, i.e. achieving the largest possible percentage of high-quality beech trees in the stand. The percentage of timber assortments in beech stands of particular age (except for final felling and clear felling) is not our primary interest.

The primary interest of forestry operational bodies (as well as science) is the quality and quantity of timber assortments that can be achieved through carrying out of particular type of felling, i.e. assortment structure of felling area. The share of timber assortments of particular type of felling is to a great extent a result of our decisions during the selection of trees for felling, by which we pursue the aim and the guidelines of stand management.

The principles (rules) we apply while assigning trees for particular type of felling lead us to “save ” the high-quality trees for the end of the rotation (seeding felling, final felling). Having that in mind, it is to be expected that the percentage of the timber assortments of the highest quality (within the same diameter class) will increase from thinning felling towards final felling.

For that reason it is necessary to distinguish between the assortment structure of stand and the assortment structure of felling area (specific types of felling). The assortment structure of stand varies within a wide and unknown scope, and its quality is the result of the success of our management in the past. Only in that sense does the assortment structure of stand influence the assortment structure of felling area.

The increase in percentage shares of high-quality timber assortments according to diameter classes from thinning felling to final felling is a pattern determined by our decisions, i.e. expert conduct of cultivation activities of assigning trees for felling. This pattern is constant in the same measure as the principles of management and the manner of their implementation are constant

Key anage ent and the anner of their i ple entation are constant. words: beech felling areas, assortment structure, tree damages

329

PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS UDK 630* 521 + 522 + 531

Šumarski list br. 7–8, CXXX (2006), 331-343

RASTE L I DRVEĆE U ŠUMI PO PRAVILIMA ZLATNOG REZA I FIBONACCIJEVOG

ILIMA NIZA?

DO TREES IN A FOREST GROW BY THE RULES OF THE GOLDEN SECTION AND THE FIBONACCI SERIES?

Juraj ZELIĆ*

SAŽETAK: Na osnovi analize biometrijskih parametara rasta (prirasno-prihodne tablice) šumskih sastojina bukve EGT-II-D-11 (bukva sa šašem, Bezak et all, 1989) i hrasta lužnjaka (Quercus robur L.), B e z ak , 2004, razmatra se mogući odgovor na pitanje: “Raste l i drveće u šumi po pravilima zlatnog reza i Fibonaccijevog niza”?

Zlatni rez i l i božanski omjer otkriven je u starim kulturama i civilizacijama, primjenjivan kao idealna proporcija u umjetnosti i graditeljstvu, a otkriva se u živom materijalnom svijetu prirodnih zakonitosti rasta i razvoja biljaka i životinja. Izražen brojem dekadskog sustava iznosi:

φ = (√ 5 +1) / 2 = 1,6180339... S omjerom zlatnog reza u uskoj je vezi Fibonaccijev niz, skup realnih bro

jeva čiji je član u nizu jednak zbroju dvaju prethodnih, primjerice 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34, 55, 89, 144...

Utvrđeno je da po pravilima zlatnog reza i Fibonacijevog niza drveće u šumi raste u debljinu, to jest raste prsni promjer, kružna ploha il i temeljnica, opseg stabla i promjer krošnje stabla kao linearno zavisna varijabla prsnog promjera.

Rast prsnog promjera stabla može se izraziti linearnom funkcijom oblika: d = a + b t, u kojoj je zavisna varijabla prsni promjer a nezavisna starost stabla. Regresijski koeficijent b pokazje brzinu rasta stabla i l i prirast, različit za pojedine vrste drveća i okolišne uvjete pod kojim stablo raste.

Izražava se kao b-modul, koji zajedno s regresijskom konstantom a predstavlja geometrijski rast jednakokutne spirale unutar tzv. vrtložnog pravokutnika s odnosom stranica zlatnog reza. Tjekom životne dobi stablo u sastojini “teži” prosječnom prirastu (brzini rasta) iskazanom vrijednošću b-modula.

Brzina rasta il i debljinski prirast predstavljen matematički derivacijom l i nearne funkcije daje konstantu b, kao izraz jednolikog gibanja, pozitivnog predznaka. Pomoću b-modula mogu se numerički iskazati boniteti za vrste drveća i l i odrediti ekološko-gospodarski tipovi šuma.

Modelom je pretpostavljeno da sila rasta stabla u debljinu nije ometana silom otpora rastu, kao unutarnjom strukturom rasta, a oscilacije u rastu (prirastu) uvjetovane su vanjskim, prisilnim silama.

Rast stabla u visinu predstavljen matematičkom funkcijom drugog stupnja nema tijekom vremena zakonitost zlatnog reza i Fibonaccievog niza jer je sila rasta ometana prigušenom silom, silom otpora rastu, koja se tijekom životne

Juraj Zelić, Hrvatske šume, Milke Trnine 2, 34 000 Požega

331

J. Zelić: RASTE LI DRVEĆE U ŠUMI PO PRAVILIMA ZLATNOG REZA I FIBONACCIJEVOG NIZA? Šumarski list br. 7–8, CXXX (2006), 331-343

dobi stabla povećava te završava maksimumom visine stabla, kada je sila otpora rastu u visinu jednaka sili rasta.

Brzina rasta u visinu svojstvena je svakoj vrsti drveća, a uvjetovana je i vanjskim utjecajima, bonitetom staništa, toplinom, svjetlošću, strujanjem zraka, gustoći sastojine...

Volumen rasta stabla je funkcija rasta prsnog promjera, visine i obličnog broja, uvjetovana unutarnjom strukturom rasta dviju suprotnih sila i vanjskim, prisilnim silama rasta te ne pokazuje rast po pravilu zlatnog reza i Fi-bonaccijevog niza. Zlatni rez volumena stabla, kao idealnu točku uravno-teženja proporcija vanjskog habitusa stabla i podzemnog dijela (korijena ), treba tražiti drugom metodologijom.

K l j u č n e r i j e č i : zlatni rez, Fibonaccijev niz, rast prsnog promjera stabla i promjera krošnje, visinski i volumni rast, jednadžbe rasta, sile rasta, sile otpora rastu, prigušena i prisilna gibanja, jednakokutna spirala, vrtložni pravokutnik.

UVOD – Introduction Zlatni rez (zlatni broj) i l i božanski omjer bio je već

poznat starim kulturama i civilizacijama. Iskazan dekadskim sustavom i označen simbolom grčkog slova φ jednak je sljedećem omjeru:

φ= (√ 5 +1) / 2 = 1,6180339... R. A. Schwaller de Lub icz , 2004 u knjizi

“Hram u čovjeku” predstavlja geometrijske konstrukcije za zlatni broj φ, kako je to vidljivo na slici 1.

2 </>

Slika 1. Geometrijska konstrukcija zlatnog broja = 1,6180339...

φ Picture 1 The geometric construction of gold number

= 1,6180339... φ Za c = 1, b = 1 / 1,618 .... = 0,618...,

a = 1 / (1,618...)2 = 0,382... Iako se spominje kako se “zlatni broj može pronaći

posvuda”, praksa pokazuje da se uloga zlatnog broja oči-tava u živom i neživom svijetu samo u slučajevima gdje se pokazuje uravnoteženo, stabilno stanje ili gibanje.

Zvijezda (petokraka) upisana u pravilan peterokut ima isti odnos u presjecištima krakova.

Tako je za AC = 1, AB = 0,618..., BC = 0,381... Prenoseći ovu geometriju u prirodu, može se zamije

titi kako veliki broj cvjetova ima pet latica smještenih zvjezdasto u pentagram, poput cvijeta jabuke, čiji pre-sječeni plod u jezgri pokazuje također sliku pentagrama.

Astronomi su otkrivali pravilo zlatnog reza i u formiranju tzv. spiralnih galaktika, a biolozi u spiralnom rasporedu listova oko stabljike il i primjerice u dina-mičkom rasporedu listića češera smreke.

Nema sumnje da na području biologijskih i bioteh-ničkih znanosti postoje stanja i procesi čije se zakonitosti mogu formulirati matematički. Da l i se u pojam rasta i razvoja stablo – šuma može “ugurati” pravilo zlatnog broja? Pokušat će se odgovoriti na to pitanje, no prije toga valja razmotriti matematičko pravilo Fi-bonaccijevog niza, koje je u uskoj vezi s pravilom zlatnog reza (broja).

Matematičar Leonardo iz Pise, zvan Fibonacci godine 1202. postavio je pitanje: Koliko se pari zečeva može dobiti godišnje od jednog para na početku prvog mjeseca pod pretpostavkom da svaki par okoti svakog mjeseca novi par koji postaje plodan od drugog mjeseca života? Ako se pretpostavi da su svi parovi zečeva besmrtni, broj na koncu svakog mjeseca tvori sljedeći niz:

1 1 2 3 5 8 13 21 34 55 89 144 233 377.... Jednostavno pravilo porasta vrijednosti članova u

nizu glasi: Svaki član niza jednak je zbroju dvaju prethodnih članova. Tako će član 144 biti zbroj dvaju prethodnih članova, to jest 144 = 89 + 55.

Škotski matematičar Robert Simson utvrdio je 1753. godine da omjeri uzastopnih članova teže ka granici, koja je φ, zlatni rez, primjerice 233 /144 = 1,618055...

332

1

b a

c

+ c


Matematičari Euler i nešto kasnije Binet (1843) dali su opću formulu za izračunavanje vrijednosti n – tog člana Fibonaccijevog niza.

Fn = 1 / 5 * ((1 + √ 5) / 2)) n Tako je, primjerice, dvanaesti član Fibonaccijeva

niza F12 = 1 / 5 * ((1 + √ 5) / 2)) 12 = 144 Za rast i prirast biljnog i životinjskog svijeta, kao

materijalne žive strukture u prostoru i vremenu značaj-no je pravilo zlatnog broja i Fibonaccijevog niza.

Za naše razmatranje u otkrivanju pravila zlatnog broja, odnosno Fabonacijevog niza za rast i prirast stabla u debljinu, visinu i po volumenu značajno je pravilo rasta po spirali kako to pokazuje grafička konstrukcija tzv. vrtložnog pravokutnika na slici 2.

Stranice pravokutnika odnose se prema zlatnom broju, to jest stranica b pravokutnika jednaka je 1 / φ, to jest 0, 618... od stranice a = 1.

Slika 2. Konstrukcija vrtložnog pravokutnika (spirale) po pravilu zlatnog reza

Picture 2 The construction of whirling rectangles (spirals) along the rule of gold section

Pravokutnik kojemu je odnos stranica po zlatnom rezu može se podijeliti na kvadrat sa stanicom b i još jedan sličan prvokutnik. Postupak se može ponavljati “ad infinitum”. U seriji pravokutnika može se konstruirati spirala. Spiralu tvore serija lukova četvrtina krugova, a luk teži prema jedinstvenoj točki u kojoj se sijeku dijagonale svih zlatnih pravokutnika pod istim kutem (jadanakokutna spirala).

Jednakokutna spirala ogleda se u rastu i razvoju ži-votinjskog svijeta, kako je to primjerno prikazano na slici 2. za rast školjke iz roda Nautilus.

Raspored listića ćešera ima spiralni uzorak, gdje su listići jedan prema drugom raspoređeni pod kutom 137,5º. Evolucija je izabrala najdjelotvorniji način na koji se može smjestiti najviše listića na češer, a navedeno pravilo ima zlatni omjer, to jest

137,5º / 360º = 1 / φ2 = 1 / 2,618… = 0,381. Zašto biljke rastu na taj način nema jasnog objaš-

njenja. Jedno od objašnjenja jest kemijsko sputavanje rasta, to jest da se primordij i l i primitivni pup lista razvija na mjestu najvećeg raspoloživog razmaka u odnosu na prethodni.

S h w a l l e r de L u b i t z zaključuje da “zlatni broj nije proizvod matematičke imaginacije, već prirodni princip zakona ravnoteže” te dodaje da je fenomen ži-

vota sposobnost reagiranja, to jest da bi se reakcija ostvarila potreban je otpor koji je iste prirode kao i akcija.

O estetskim principima egzaktnih znanosti raspravlja Vladimir Šp i r a n e c , 2005. u knjizi “Sklad” ističu-ći temeljne principe pojavnog živog i neživog svijeta, simetričnost, koherenciju, logos, adaptilnost i dinamič-nost, te među ostalim, i “posebne brojeve” koji se oči-tuju i u pravilima zaltnog reza i Fibonaccijevog niza.

O zlatnom omjeru, kao “posebnom broju” otkrivenom u svjetu prirode piše Wel ls , 2005 u “Rječniku zanimljivih i neobičnih brojeva”.

“Kako priroda preoblikuje našu tehnologiju” istra-žuje Peter J. B e n t l e y, 2004 u knjizi “Digitalna biologija” te navodi niz primjera iz prirode koji sljede estetsku logiku oblikovanjem najsvrsishodnijih struktura živog svijeta. Otkrivena estetska logika prenosi se u “digitalne svemire” kompjuterskih simulacija evolucije, rasta i razvoja živih bića temeljenih na reprodukciji, odabiru i varijacijama.

Stvarni svijet, kako ga doživljava čovjek, traži uvijek kvantitativnu logiku u kojoj se usporedbom najmanje dvaju elemenata definira treći kvantitativnom jed-nadžbom.

333


SVRHA RADA – Purpose of paper Svrha rada je traženje odgovora na pitanje: Da l i se

temeljem poznatih egzaktno mjerljivih biometrijskih parametara rasta i prirasta šumskog drveća može utvr-

diti sklad, mjera proporcije i dinamička ravnoteža rasta i prirasta, primjenom “posebnih brojeva”, pravila zlatnog reza i Fibonccijevog niza?

METODA RADA a) Kvantificiranje mjerila Za kvantificiranje zakonitosti koje proizlaze iz pravi

la zlatnog reza i Fibonaccijevog niza potrebno je za postavljeno pitanje rasta i prirasta stabla u šumi razmotriti pojam veličine mjerila za kvantificiranje vrijednosti.

Racionalni, materijalistički um za mjeru duljine puta izveo je mjernu jedinicu 1 metra, kao četrdesetmili-juntnog dijela ekvatorske kružnice, no postavlja se pitanje prave vrijednosti mjere, to jest da l i je to mjera iz-ražena metrom il i odnos, odnosno proporcija mjere.

Koristeći se pravilom zlatnog reza može se zaklju-čiti kako tu mjera pripada proporciji, to jest proporcija je usporedba veličina. U razmatranju mjere rasta i prirasta debljine, visine i volumena stabla u šumi koristit će se mjera metričkog decimalnog sustava i proporcija kao usporedba veličina.

Međutim, utvrđeno je da princip proporcija podli-ježe promjenljivosti, modulu specifičnom za svaku vrstu živog svijeta, ovisno o uvjetima u kojima se živo biće raste i razvija. Pridružujući specifičan modul mjere svakoj vrsti drveća il i stabala, bilo bi moguće odrediti njegove specifične proporcije u određenim uvjetima rasta i razvoja.

Kao mjerna jedinca za debljinski rast primjenjen je stoti dio 1m, to jest 1 cm. Mjerna jedinica je dakle jedi-nični razlomak (1/100) i l i 1 cm, jer ta mjerna jedinica korespondira u određenoj dobi stabla s članovima Fi-bonaccijevog niza, odnosno zlatnog reza.

Rast stabla u visinu u šumskim uvjetima je promjenljiv tijekom životne dobi, za svaku dob postoji proporcija rasta između djelova stabla, to jest korjena, debla i krošnje po visini i širini, a mjerna jedinica 1 m ne kore-spondirira sa članovima Fibonaccijevog niza, odnosno zlatnog reza, te bi mjerilo proporcije i ravnoteže trebalo tražiti primjenom drugih, “posebnih brojeva”.

b) Razmatranje nekih aktualnih teorija o rastu i prirastu

Činjenica je da kod stabala drveća postoji moguć-nost povećanja širine, debljinskog pa time i volumnog prirasta do granica fiziološke i fizičke starosti.

Stablo drveta određene vrste dosiže u određenoj dobi vrsti svojstvenu visinu te dalje nema visinskog prirasta. Mjerenjem je utvrđeno da je prirast u visinu stabla promjenljiv, te da u određenoj dobi kulminira, a potom se smanjuje.

Working method Kovač ić , 1993 navodi za rast stabla u visinu: “Od

stote godine pa naviše prirast iznosi svega desetak centimetara, a nedugo zatim i niže. Time je numerički po-tvrđena izjava D. Klepca da u hrastovini od 100. godine pa nadalje prirašćuje samo kvaliteta”.

Razmatrajući pak Levakovićevu funkciju ra-stenja stabla: Y = a / ((1 + b / x d))c, Kovačić zaključuje kako se rast prsnog promjera “teoretski proteže u bes-konačnost”, no stvarnost pokazuje da se rast promjera primjerice, stabla hrasta zaustavlja s granicom fizičke starosti stabala. Parametar (a) u jednadžbi rastenja predstavlja granicu rasta promatranog obilježja, parametar (b) je regresijski koeficijent koji pokazuje brzinu promjene rasta. Koeficijenti (c) i (d) su neimenovani brojevi, a Levaković sluti da su korektiv parametara (a) i (b).

Analizom i potrkrepom eksperimentalnih rezultata rasta i prirasta stabla Levakovićeve funkcije rastenja Kovačić jednako zaključuje da je sili rastenja u deblji-u de

(S2 nu i visinu (S1) suprostavljena sila-otpora rastu (S2). Za rast stabla u visinu i debljinu Kovačić navodi

kulminaciju tečajnog visinskog i debljinskog prirasta (u točki I infleksije S krivulje rasta) i točku poprečnog dobnog prirasta ( u točki K, diralištu tangente na S krivulju rasta). Tečajni prirast jednak je poprečnom u točki rasta, kad ovaj posljednji kulminira. Autor razmatra debljinski rast i prirast “srednjeg sastojinskog rast

ća i stabla” određene vrste drveća i na određenom bonitetu staništa a sa ciljem numeričkog bonitiranja sastojina.

B e za k, 2004 pak rast i prirast stabla u sastojini promatra kao kvaziperiodično gibanje te pokazuje kako prirasti sastojinske debljinske i visinske strukture imaju različit period maksimalnih oscilacija. Rast i prirast stabla i šume iskazuje se diferencijalnim jednadž-bama prigušenih i prisilnih gibanja. Prigušeno gibanje očituje se u debljinskom rastu stabla, prigušeno i prisilno gibanje u visinskom rastu stabla. Prigušenom gibanju debljinskog rasta imanentna je “unutrašnja struktura stabla uzrokovana energijom kao ekvivalentu umno-ška koeficijenta pulsacija (ωp) i konstante fine strukture (α), α= 1/137, a na koje djeluje sila otpora (k). Visinski rast ima karakteristike prigušenog (ωph) i prisilnog gibanja, to jest slobodna gibanja remeti i neka “vanjska sila (ft)”.

Razmatrajući “proporcije” stabla u šumi Bezak navodi: “ Svako stablo u šumi i na svakom staništu ima svoju matematičku i mehaničku strukturu, atraktor ko-

334


jem teži. Atraktor je dio faznog pomaka (co) kojemu svaka točka koja je započela gibanje blizu njega, sve više se približava. Kako prolazi vrijeme bliska područja stežu se prema stablu”.

Konačno, kao brzinu promjene periodičkog gibanja (brzinu promjene brzine periodičkih oscilacija, titraja) rasta i prirasta šume u dvama bliskim trenucima (t), Bezak predstavlja općim formulama, kao ((//), što je druga derivacija puta (s) po vremnu (t):

y/d= Ae - k tsin (cOpd t -(p), rast debljinske strukture, xi/h = Ae - k t sin ((Oph t -ep) - A sin (d t), za rast vi

sinske strukture.

c) Odabiranje modela rasta stabla po pravilu zlatnog reza i Fibonaccijevog niza

Za razmatranje modela rasta stabla u šumi po pravilu zlatnog reza i Fibonccijevog niza, nezavisno o bonitetu i distribuciji prsnih promjera, uzimajući u obzir naslućeni trend rasta stabla u debljinu (do beskonačnosti) i prigušeni trend rasta stabla u visinu, prikazat će se debljinski rast linearnom funkcijom (pravac), a visinski rast funkcijom drugog stupnja (parabola), dakle matematičkim funkcijama u kojima se ne uvažava periodičko gibanje.

d = a + b t, za rast u debljinu,

d - prsni promjer (cm), h - visina (m), t - vrijeme (godina) a, b, c - konstante funkcije.

Prirast stabla (brzina promjene debljinskog rasta) u debljinu tretirat će se kao prva derivacija linearne funkcije, što znači da je debljinski prirast jednolik i jednak redukcijskom koeficijentu (b), a druga derivacija linearne funkcije (kao brzina promjene brzine rasta) bit će k= 0.

Kao mjerna jedinca za debljinski rast primjenjuje se stoti dio lm, to jest 1 cm. Mjerna jedinica je dakle jedinični razlomak (1/100).

Modeliranje rasta u debljinu linearnom funkcijom pretpostavlja da je pri debljinskom rastu unutarnja sila rasta harmoničnog gibanja, jer sila otpora rastu (k), kao komponenti prigušenih gibanja teži prema nuh (k —> 0), a prisilno gibanje uzrokovano je vanjskim utjecajima, primjerice promjeni širine i dužine krošnje pod utjecajem elektromagnetskog zračenja (svijetlosti, topline). Dakle, kod debljinskog rasta, koeficijent otpora rastu k = 0. Rast stabla u debljinu očitava se kao rast linearne funkcije rasta u vremenu, odvija se jednohko po pravilu zlatnog reza ((j) = 1,618...) i Fibonaccijevog niza, no u tome se ne očituje prigušeno gibanje (otpor rastu) već je uvjetovano unutarnjom strukturom stabla.

Prirast stabla u visinu (brzina visinskog rasta) tretirat će se kao prva derivacija funkcije drugog reda (parabole), imat će oblik linearne funkcije, a druga deriva

cija kvadratne funkcije (kao brzina visinskog prirasta) bit će konstanta (2 c).

Modeliranje pretpostavlja da pri visinskom rastu stabla, osim sile rasta postoje i sile otpora rastu (prigušene sile) koje su imanentne svakom stablu, te imaju otpor rastu k = 2 c.

Oscilacije u visinskom rastu svake vrste drveća tijekom životne dobi stabla uzrokovane su vanjskim, prisilnim silama.

Očitovanje prigušenih gibanja visinskog i volum-nog rasta stabla po Bezaku može se tretirati, primjerice, iskazom koeficijenta pulsacije (cOph) i koeficijenta otpora rastu (k). Budući da je koeficijent pulsacije izraz periodičnog gibanja mase (m) u vremenu (t), s mogućnošću titraja proizvoljno male mase (m), proizvoljno visoke fiČekvencije u proizvoljno kratkom vremenu, to će njegovo “prigušenje" izraženo koeficijentom otpora (k) također “oscilirati" sukladno koeficijentu pulsacije ((Oph).

Iako i kod debljinskog rasta postoji u fiziološkom genetskom kodu sekvenca izražena koeficijentom pul-Z to pu

i, te se sacije koeficijent otpora (k) jednak je nuli, te se ne očituje kao prigušeno gibanje. Njegovo periodičko gibanje rasta očituje se posredno, putem visinskog prigušenog gibanja rasta, “prigušenim” volumnim rastom stabla.

Prisilna gibanja, kao očita stvarnost djelovanja na debljinski, visinski i volumni rast, uzrokovana primjerice elektomagnetskim zračenjem, gravitacijom, strujanjem zraka, količinom vode i minerala, bit će modelom relativizirana.

Volumni rast i razvoj stabla, kao prostomo-vremen-ska funkcija rasta stabla u debljinu i visinu, reducirat će se samo na temeljno načelo svojstveno živom biću, uzrokovano njegovom unutarnjom strukturom. Želi ć, 2000, ovo temeljno načelo rasta naziva “koeficijentom unutarnje strukture rasta” (r), koji se kreće između vrijednosti 1 i 4.

Prisilna gibanja u rastu stabla su rezultat okolišnih faktora i ne leže u temelju unutarnje strukture rasta. Eksperimentalno se može utvrditi neke od najvažnijih parametara prisilnih sila rasta (vrsta, bonitet staništa, klimatski faktori, svijetlo, toplina, distribucija prsnih promjera stabala u određenoj dobi sastojine) koji se mogu uvrstiti u “kompleksnu jednadžbu” rasta i razvoja.

Za rast volumena stabla, kao “sintetskog” pokazatelja debljinskog i visinskog rasta izraženog jezikom matematike može se reći da je volumen unija skupova debljinskog rasta bez prigušenih gibanja i visinskog rasta s prigušenim gibanjima. Volumni rast i prirast poprima dakle karakteristike jednog od skupova, prigušenog visinskog rasta, te ima također prigušeni rast i prirast. Od drugog skupa vrijednosti rasta u debljinu poprima karakteristike omjera rasta, te kao unija sku

ti ra , te

335


pova u prostor-vremenu konstantno uspostavlja život-nu ravnotežu.

Za određivanje funkcija debljinskog i visinskog rasta za model pravila zlatnog reza il i Fibonaccijevog niza korištene su prirasno-prihodne tablice B e z ak et all., 1989, EGT-II-D-11 (šuma bukve sa šašem). Podaci u prirasno-prihodnim tablicama odnose se na “srednje sastojinsko stablo glavne sastojine”.

Za razvijanje modela debljinskog, visinskog i vo-lumnog rasta i prirasta stabla u šumi, po pravilu zlatnog reza, odnosno Fibonaccijevog niza, nije korišteno tzv. “srednje sastojinsko stablo” ni klasifikacija stabala po Kraftu, odnosno tzv. atraktor srednje fenotipskog modela oblika krošanaja stabala (Dubravac, 2002) nego je pretpstavljeno da sva stabla određene dobi rastu pod jednakim uvjetima na površini 1 hektar, među-sobno udaljeni po trokutnom rasporedu (Pranjić i Luk i ć , 1997).

d) Primjenjene matematičke funkcije Korištenjem podataka iz prirasno-prihodnih tablica

Bezak et all., 1989, EGT-II-D-11 (šuma bukve sa šašem) izračunate su sljedeće funkcije debljinskog i visinskog rasta:

d = - 0,2682 + 0,3759 t, h = 2,1382 + 0,4316 t – 0,0014 t

Iz istih tablica izjednačen je koeficijent širine kroš-nje (b) po dobi (t) funkcijom:

b = 22,3364 – 0,0363 t, D = d . b

100 Oblični broj (f) izračunat je iz poznatih veličina ta

rifnog niza (Zel i ć , 2005) po formuli Špiranca: v = a* d b* h c, f = 0,4001 + 0,002 d + 0,00001361 d 2, Temeljnica stabla po dobi izračunata je po formuli: g = d 2 π/4, Volumen stabla po dobi izračunat je po formuli: v = d 2 π/4 * h * f , Broj stabala (N) trokutnog rasporeda na površini 1 ha

izračunat je po formuli: N = 1000 / b 2 * 0,866, Temeljnica po hektaru (G) izračunata je kao umno-

žak broja stabala po ha (N) s temeljnicom jednog stabala određene dobi (g) po formuli:

G = N * g, Volumen po hektaru (V) izračunat je kao umnožak

broja stabala po ha (N) s temeljnicom jednog stabala određene dobi (v) po formuli:

V = N * v,

REZULTATI Primjenom odabranog modela i matematičkih funk

cija po opisanoj metodi rada izračunavanjem su dobi-veni

Results rezultati prikazani u Tablici 1.

Tablica 1. Biometrijski parametri debljinskog, visinskog i volumnog rasta stabla bukve u šumi Table 1 Biometrical parameters of breast height diameter, height growth, volume growth of beech in the forest

Starost Age

t godina year

1 5

10 15 20 25 30 35 40 45 50 55 60 65 70

Prsni promjer Breast

diameter d

cm 2

1,61 3,49 5,73 7,25 9,13

11,01 12,89 14,77 16,65 18,53 20,41 22,29 24,17 26,04

Visina Heigh

h m 3

4,26 6,31 8,30

10,21 12,05 13,83 15,53 17,16 18,73 20,22 21,64 22,99 24,28 25,49

Oblični broj

Form factor

f

4 0,443 0,447 0,451 0,455 0,459 0,464 0,468 0,473 0,477 0,482 0,487 0,491 0,496 0,501

Koef. šir. krošnje Crown

width coeff. b

5 22,28 22,21 22,14 22,07 22,01 21,94 21,87 21,80 21,73 21,66 21,60 21,53 21,46 21,39

Širina krošnje Crown width

D m 6

0,359 0,775 1,189 1,600 2,009 2,415 2,818 3,219 3,618 4,014 4,407 4,798 5,186 5,551

Temeljnica

Basal area

g m2

7 0,00020 0,00096 0,00226 0,00413 0,00654 0,00951 0,01304 0,01712 0,02175 0,02694 0,03269 0,03899 0,04584 0,05325

Volum. Volume

v m3

8 0,00030 0,00270 0,00848 0,01918 0,03623 0,06100 0,09479 0,13886 0,19438 0,26248 0,34422 0,44056 0,55241 0,68059

Broj stabala No of trees

N

5 89636 19215 8169 4510 2862 1980 1454 1114 882 717 595 502 430 372

Temelj. po ha

Basal area per ha

G m2

10 18,268 18,381 18,494 18,609 18,724 18,841 18,959 19,078 19,198 19,319 19,441 19,564 19,689 19,815

Volum. po ha

Volume per ha

V m3

11 34,518 51,908 69,242 86,510

103,703 120,812 137,827 154,738 171,532 188,196 204,717 221,079 237,266 253,260

336

J. Zelić: RASTE LI DRVEĆE U ŠUMI PO PRAVILIMA ZLATNOG REZA I FIBONACCIJEVOG NIZA? Šumarski list br. 1–2, CXXIX (2005), 3-6

75 80 85 90 95

100 105 110 115 120 125 130 135 140 145 150

29,80 31,68 33,56 35,44 37,32 39,20 41,08 42,96 44,84 46,72 48,60 50,48 52,36 54,24 56,12

27,71 28,71 29,64 30,51 31,30 32,02 32,67 33,26 33,77 33,77 34,21 34,89 35,12 35,29 35,38

0,507 0,512 0,517 0,523 0,528 0,534 0,539 0,545 0,551 0,557 0,563 0,569 0,576 0,582 0,589 0,595

21,25 21,19 21,12 21,05 20,98 20,91 20,85 20,78 20,71 20,64 20,57 20,50 20,44 20,37 20,30

5,954 6,335 6,713 7,088 7,461 7,831 8,198 8,563 8,926 9,286 9,643 9,998

10,350 10,700 11,047 11,391

0,06973 0,07880 0,08843 0,09861 0,10934 0,12063 0,13248 0,14448 0,15783 0,17134 0,18540 0,20002 0,21520 0,23092 0,24720

0,98875 1,16990 1,36971 1,58850 1,82647 2,08369 2,36011 2,65553 2,96960 3,30182 3,65152 4,01785 4,39978 4,79608 5,20534

288 256 230 208 188 172 158 145 134 124 116 108 101 95 89

20,070 20,200 20,330 20,462 20,596 20,730 20,866 21,003 21,142 21,282 21,423 21,566 21,710 21,856 22,003

284,593 299,890 314,910 329,631 344,026 350,068 371,728 384,977 397,783 410,112 421,930 433,199 443,880 453,935 463,319

a) Rast stabla u debljinu po pravilu zalatnog reza i uz primjenu linearne jednadžbe, d = - 0,2682 + 0,3759 Fibonaccijevog niza razvojem jednakokutne spirale t, kojom je moguće iskazati vrijednosti prsnog promje-

Za dokaz postojanja pravila zlatnog reza i Fibona- ra stabla za cijelobrojne vrijednosti godina i cijelobroj-ccijevog niza u rastu stabla u debljinu tijekom životne ne vrijednosti Fibonaccijevog niza.

i u stupcima 1 i 2, Tablice 1., Rezultati su dobi razmatraju se podaci u stupcima 1 i 2, Tablice 1., Rezultati su prikazani u Tablici 2.

Tablica 2. Rast prsnih promjera stabla bukve u debljinu po pravilu zlatnog reza i Fibonaccijevog niza Table 2 Growth of beech breast diameters in thickness according to the golden section rule and the Fibonacci series

Starost stabla (godina) Tree age (year)

Prsni promjer (cm)

Breast diameter Fibonaccijev niz Fibonacci series

Zlatni rez (P. promjer)

Golden section (bd)

Zlatni rez (Fibonacci – niz) Golden section

(Fibonacci series) Zlatni rez

(Č= 1,618...) Golden section

3

0,86

3

1,61/0,86 = 1,872

5/3 = 1,667

5

1,61

5

2,74/1,61 = 1,702

8/5 = 1,600

8

2,74

8

4,62/2,74 = 1,686

13/8 = 1,625

13

4,62

13

7,63/4,62 = 1,652

= 1/1 ,615

21

7,63

21

12,51/7,63 = 1,639

= 1,619

34

12,51

34

20,41/12,51 = 1,631

= 1,618

55

20,41

55

33,19/20,41 = 1,626

89/55 = 1,618

(Č= 1,618...)

89

33,19

89

53,26/33,19 = 1,623

144/89 = 1,618

144

53,86

144

Kako je vidljivo u Tablici 2., zlatni rez (φ) teži k vrijednosti 1,618..., analogno i Fibonaccijev niz nakon para članova 34/21. Omjer parova prsnih promjera 53,86/33,19 = 1,623 poslije 89 godina rasta doseže pri-bižno točan omjer zlatnog reza odnosno pravila Fibo-naccijevog niza. Zakonitost rasta stabla bukve u debljinu pokazuje da bi točan omjer bio u dobi fizičke starosti stabla (oko 377 godina).

Ako se linearna funkcija rasta stabla bukve u šumi prikaže geometrijski dobit će se razvoj debljinskog rasta adekvatan razvoju jednakokutne spirale unutar vrtložnog pravokutnika, kako to pokazuju Slika 2. i Grafikon 1.

Grafikon 1., linearne jednadžbe rasta stabla u debljinu, d = - 0,2682 + 0,3759 t, ima iste karakteristike kao i vrtložni pravokutnik, odnosno jednakokutna spirala konstuirana na Slici 2.

337


Grafikon 1. Linearni trend rasta stabla u debljinu po dobi ( d = - 0,2682 + 0,3759 t), po pravilu zlatnog reza

Graph 1 Linear trend of growth of tree in thickness by age (d = - 0,2682 + 0,3759 t) along the rule of gold section

Dijagonala AB vrtložnog pravokutnika (Slika 2.) siječe pravokutnik BCDE u točki F koja je točka zlatnog reza. Ista dijagonala siječe pravokutnik BDFG u točki J, koja ja točka zlatnog reza tako “ad finitum”, jedna-kokutnom spiralom do jedne točke u kojoj se sijeku dijagonale svih “zlatnih pravokutnika”.

Povezujući lukove četvrtina kružnice, promjera jednakih stranicama “zlatnih kvadrata” unutar “zlatnih pravokutnika”, konstruira se jednakokutna spirala, slična onoj na školjki iz roda Nautilus.

Analizom linearne funkcije debljinskog rasta stabla bukve d = - 0,2682 + 0,3759 t potvrđuje se postojanje pravila zlatnog reza i Fibonaccijevog niza.

Koeficijent b = 0,382... (tangens kuta nagiba dijagonale pravokutnika na Slici 2.) jednak je vrijednosti dužine EC = a = 1/0 2 = 0,382, ako je AC = c = 1,000, a = 1/0 = AE = 0,618.

Ako se regresijski koeficijent (b = 0,3759) linearne funkcije rasta prsnih promjera d= - 0,2682 + 0,3759 t prikaže kao brzina rasta, to jest kao godišnji prirast, id = Ad/ At ili trigonometrijski, kao tangens kuta što ga pravac zatvara s osi (x = t), tada je tga = 0,3759. Godišnji prirast je dakle 0,3759 cm. Za 100 godina prsni promjer trebao bi biti 37,59 cm, no on je reduciran regresijskom konstantom a = - 0,2682, te iznosi 37,32 cm.

Tijekom životne dobi prosječna brzina debljinskog rasta stabla (debljinski prirast) “teži” uvjetno nazvanoj vrijednosti, b modul.

Na rast stabla u debljinu, osim sile rasta, utječu vanjske, prisilne sile koje mijenjaju brzinu i smjer rasta. Za svaku vrstu drveća postoji karakterističan “modul rasta”, koji se kao veličina mijenja pod vanjskim

utjecajima. “Modul rasta” je zapravo regresijski koeficijent linearne funkcije (b), koji mjenja smjer i brzinu za svaku vrstu drveća uzrakovanu vanjskim utjecajima, no promjene ne utječu na proporcije rasta stabla u vremenu. Omjer zlatnog reza, koji geometrijski slijedi razvoj jednakokutne spirale ostaje isti, iako su veličine spirala različite za vrste drveća pod utjecajem vanjskih faktora rasta.

Ako se, primjerice, Š p i ra nč e v e (1975), prirasno-prihodne tablice rasta prsnog promjera po dobi za bukvu od I. do IV. boniteta izravnaju linearnim jednadžbama oblika: d = a + b t,

d I = - 0,2046 + 0,4055 t, d I d d

III

1,3002 + 0,3639 t, - 0,3734 + 0,3105 t,

IV 0,1264 + 0,2744 t, tada je za I- bonitet b modul = 0,4055, za za I I - bonitet b modul = 0,3639, za III- bonitet b modul = 0,3105, za IV- bonitet b modul = 0,2744. Lošiji bonitet pokazuje manji b modul, a on je pokaza

telj vanjskih, prisilnih sila koje djeluju na debljinski rast stabla.

Ako se usporedi rast prsnog promjera bukve za EGT-II-D-11 (bukva sa šašem, Bezak et all,1989) sa Špirančevim bonitetima za bukvu može se zaklju-čiti da odgovara I/II bonitetu.

(Špiranec je izravnavao rast prsnog promjera funkcijom parabole, primjerice za bukva I I . bonitet, d = - 5,8733 + 0,5027 t – 0,0008 t 2).

Rast prsnog promjera, po pravilu zlatnog reza hrasta lužnjaka na prvom bonitetu za srednje (kodomi-

338


nantno) sastojinsko stablo (SIII), može se pokazati line- (Podaci su korišteni iz Prirasno-prihodne tablice za arnom funkcijom: d = - 2,632 + 0,5158 . hrast lužnjak (Quercus robur L., Bezak, 2004).

Rezultati su prikazani u Tablici 3.

Tablica 3. Rast prsnih promjera stabla hrasta lužnjaka na I. bonitetu u debljinu po pravilu zlatnog reza i Fibonaccijevog niza Table 3 Growth of breast diameters of common oak in thickness by the rules of golden section and the Fibonacci series

Starost stabla (godina) Tree age (year)

Prsni promjer (cm)

Breast diameter Fibonaccijev niz Fibonacci series

Zlatni rez (P. promjer)

Golden section (bd)

Zlatni rez (Fibonacci – niz) Golden section

(Fibonacci series) Zlatni rez

Golden section

21

8,20

21

14,91/8,20 = 1,818

= 34/21

34

14,91

34

25,74/14,91 = 1,726

= 1,618

55

25,74

55

43,27/25,74 = 1,681

89/55 = 1,618

89

43,27

89

71,64/43,27 = 1,656

144/89

144

71,64

144

117,55/71,64 = 1,641

233/144 = 1,618

(Č= 1,618)

233

117,55

233

191,83/117,55 =1,632

377/233 =1,618

377

191,83

377

306,85/191,83 = 1,600

600/377 = 1,618

600

306,85

600

Kako je vidljivo iz Tablice 3., rast prsnih promjera hrasta lužnjaka doseže omjer zlatnog reza, odnosno Fi-bonaccijevog niza u odmakloj dobi. To je i prirodna granica njegove fizičke starosti.

Koeficijent smjera (b = 0,5158) u jednadžbi rasta hrasta lužnjaka na I. bonitetu također predstavlja brzinu rasta prsnog promjera i l i debljinski prirast (id).

B e za k , 2004 iskazuje prosječni debljinski prirast hrasta lužnjaka s korom, id = 5,197 mm, od dvadeset-pete do stopedesetpete godine starosti stabla, a debljin-ski prirast je gotovo istovjetan između šestdesetpete i stopedesetpete godine, 5,100 mm.

Potvrđuje se dakle “tendencija” linearnog rasta stabla u debljinu. I Kovač ić , (1993) navodi kako K l e p č e v e (1976) prirasno-prihodne tablice za hrast lužnjak pokazuju “u 150. godini debljinski prirast svega 10 % manji od linearnog trenda rasta...”. Isti autor također navodi: “izravnate krivulje rasta srednjeg promjera za Š pi r a n č e v (1975) I. i I I . bonitet hrasta lužnjaka međusobno su ekvidistantne, čak i u tristotoj godini...”

b) Rast stabla u visinu u sastojinskim uvjetima Za matematički model visinskog rasta stabla u visi

nu bilo koje vrste drveća u stvarnim sastojinskim uvjetima izabrana je funkcija parabole oblika:

h = a + b t + c t 2.

Funkcija parabole dobro pokazuje brzinu i smjer sile rasta stabla u visinu iskazanu koeficjentom (+b), koju ometa (prigušuje) sila otpora rastu, iskazana koeficijentom (- c). Jednu i drugu silu rasta korigira regresijska konstanta (± a).

U stvarnim uvjetima rasta stabla u visinu na sile unutarnjeg rasta svojstvene vrsti drveća utječu i vanjske sile (okolišni uvjeti, bonitet staništa, kretanje vjetra, svjetlost, toplina, elektromagnetska zračenja...).

Iako funkcija parabole iskazana vrijednostima svih triju koeficijenata pokazuje u konkretnom slučaju sintezu djelovanja svih sila rasta, prigušenih i vanjskih sila, ipak parametrima b i c, pokazuje se smjer i brzinu rasta.

Rast stabla bukve u visinu ( Tab. 1) prikazan je funkcijom drugog stupnja, parabolom,

h = 2,1382 + 0,4316 t – 0,0014 t 2, kako pokazuje Grafikon 2.

Kako je vidljivo na Grafikonu 2. brzina rasta stabla il i prirast smanjuje se povećanjem starosti. To smanjenje se matematički očituje koeficijentom (- c) u jed-nažbi parabole.

U gornjoj funkciji koeficijent c = - 0,0014 regulira brzinu rasta stabla u visinu. Brzina rasta il i prirast može se izraziti kao prva derivacija funkcije parabole, a promjena brzine rasta kao druga derivacija funkcije rasta u

339


Grafikon 2. Graph 2

Rast stabla u visinu iskazan funkcijom parabole Growth of trees in height expressed with the parabola function

visinu. Koeficijent c ima negativnu vrijednost u funkcij i rasta stabla u visinu, kao koeficijent otpora rastu.

Derivacijom gornje funkcije parabole dobiva se l i nearna funkcija: h = 0,4316 – 0,0028 t.

Regresijski koeficijent : : 0,0028, u gornjoj jed-

nadžbi je negativan, što znači da će se povećanjem starosti (t) brzina rasta u visinu ili visinski prirast smanjivati.

Opadanje brzine rasta (prirast) starosti stabla prikazuje Tablici 4.

ki u visinu povećanjem

Tablica 4. Linearni trend pada visinskog prirasta (m) povećanjem dobi (godina) bukve Table 4 Linear decrease of height increment (m) per age of beech

Starost Age Prirast Increment

10

0,404

20

0,376

30

0,348

40

0,320

50

0,292

60

0,264

70

0,236

80

0,208

90

0,180

100

0,152

110

0,124

120

0,096

Na rast stabla bukve u visinu, osim sile rasta, utječu prigušene sile rasta koje tijekom životne dobi stabla l i nearno zaustavljaju prirast stabla u visinu.

Zbog djelovanja dviju suprotnih sila, sile rasta i sile otpora rastu, u procesu rasta stabla u visinu nije ugra-đeno pravilo zlatnog reza i l i Fibonaccijevog niza.

Špiranec, 1975 je takođe za izjednačavanje rasta u visinu po dobi srednjeg stabla stabla bukve na bonitetima I. do I V. koristio jednadžbu parabole. Tako se primjerice jednadžba za rast stabla bukve u visinu na I I . bonitetu može prikazati jednadžbom:

h = - 1,3215 + 0,5015 t – 0,0018 t 2. Budući da je u gornjoj jednadžbi koeficijent (- c) re

gulator brzine rasta stabla u visinu, odnosno prirasta, kao unutarnjeg svojstva stabla (prigušena sila rasta il i sila otpora rastu) moguće je dokazati da je u korelaciji s unutarnjom silom rasta stabla u visinu. To znači, ako je veća sila rasta, veća je i sila otpora rastu. Pravilo pot-vrđuje rast stabala bukve u visinu po dobi i bonitetima

iz (I . – IV.) Š p i r a n č e v i h (1975), prirasno-prihodnih tablica. Tako je, primjerice, sila otpora rastu

c = - 0,0021 na I. bonitetu, c = - 0,0018 na I I . bonitetu, c = - 0,0016 na II I . bonitetu, c = - 0,0014 na IV. bonitetu. Proporcija sile rasta i sile otpora rastu ostaje ista bez

obzira na bonitet staništa i ostale okolišne uvjete, kao vanjske, prisilne sile rasta.

Ako bi se prirast stabla u visinu matematički izrazio kao prva derivacija funkcije parabole, tada bi u linearnom trendu pada rasta stabla u visinu gornje vrijednosti koeficijenta (c) poprimile dvostruke vrijednosti (h = 0,5015 – 2 (0,0018 t)). Upravo sila otpora rastu stabla u visinu zaustavlja u određenoj dobi svaki rast, stablo dosiže limit moguće visine na staništu odre-đenog boniteta. Istovjetna ograničenja imaju stabla u sastojini po visinskoj strukturi rasta (glavna, podstojna, pomoćna etaža, Kraftova klasifikacija stabala).

340


Zlatni omjer između visine stabla i neke točke na stablu (deblu) uspostavlja se tijekom životne dobi, vjerojatno omjerom dužine i širine krošnje stabla i dužine i promjera debla, dužine i promjera korjena.

Brži rast (prirast) stabla u visinu u određenoj život-noj dobi pripada njegovoj unutarnjoj strukturi, jer omjerom širine i dužine krošnje, korjenovog sustava, promjera i duljine debla stablo uravnotežuje svoju unutarnju strukturu rasta, koja teži nekoj idealnoj točki proporcije. Kovač ić , (1993) kulminaciju visinskog rasta (prirasta) nalazi u točki (K) kao najvećem omjeru

h / t na S –visinskoj krivulji rasta Levakovićeve funkcije rastenja.

Iako postoji uska veza između prsnog promjera i j i us je u visine stabla te je u određenoj dobi stabla promjer (cm)

jednak visini (m), nakon toga prsni promjer po-većanjem dobi stabla ima linearni trend rasta (cm), a trend rasta u visinu (m) se smanjuje. Brojčani omjer zlatnog reza kod rasta stabla u visinu se povećanjem starosti gubi jer ga “prigušuje” sila otpora rastu u visinu. Raskorak, između brojčanog iskaza rasta prsnog promjera stabla (cm) po pravilu zlatnog reza i Fibona-ccijevog niza i visine stabla (m) koji ne sljedi ta pravila, postaje sve veći.

B e za k, 2004 navodi da je rast širine krošanja u odnosu na prsni promjer linearan, te ga za srednje sastojin-sko stablo izražava funkcijom Ds = 1,3336 + 0,1668 ds, a za odnos dužine debla i dužine krošnje navodi se omjer 0,5331 : 0,4669, što ga određuje amplituda visinskog rasta Ah = 8,759 i feigenvrijednost (4,669).

RASPRAVA I ZAKLJUČCI - Discusion and conclusions Utvrđeno je da rast prsnog promjera stabla tijekom

vremena slijedi odnose parova Fibonaccijevog niza, te u dobi koja je bliska fizičkoj starosti stabla postiže omjer zlatnog reza φ= 1,618...

Ako se promjer krošnje (Tablica 1.) stabla bukve (D) izrazi kao funkcija prsnog promjera (d) linearnom jednadžbom, D = 0,2079 + 20,2456 d, tada će parovi promjera krošnje određene starosti slijediti pravilo Fi-bonaccijevog niza i pokazivati omjer zlatnog reza. Primjerice, φ= (D 144 / D 89) = (11,15 / 6,93) = 1,609...

Temeljnica il i kružna ploha stabla je izvedenica iz prsnog promjera, kao kvadrat polumjera i broja π te je s povećanjem starosti stabla zadržan omjer zlatnog reza il i Fibonaccijevog niza. Tako se, primjerice, pravilo zlatnog reza za stablo starosti 89 i 55 godina može izra-čunati po formuli,

Y Đgm' g55) 0

bla, 0 = (o 89 / o 55) = (104,21 / 64,08) = 1,626... ) 1,6 il i Fib

(0,08646 / 0,03269) 1/2 = 1,626... Isto pravilo potvrđuje se se usporedbom opsega sta-

a, φ= (o 89 / o 55) = (104,21 / 64,08 Međutim, pravilo zlatnog reza il i Fibonaccijevog

niza gubi se usporedbom volumena stabla za parove volumena iste starosti kao u gornjem primjeru.

Rast stabla u debljinu po pravilu zlatnog reza i Fibonacijevog niza definiran je kod sastojinskog rasta, rasta stabala u šumi. Za sastojinski model primijenjen je trokutni raspored stabala, kojim se omogućava naj-veća zastrtost tla u bilo kojoj dobi sastojine. Prirodne sastojine pak teže sa starošću zakonitoj distribuciji prsnih promjera, tzv. beta – distribuciji (Z e l i ć, 2005).

Modelna sastojina, u kojoj su za istu dob jednaki prsni promjeri, visne stabala i širine krošnje, upućuje na minimalan prsni promjer stabla, temeljnicu i volumen po hektaru (Tablica 1.) glavne sastojine EGT-II-D-11 (šuma bukve sa šašem). Tako primjerice glavna satojina bukve poslije prorede u osamdesetoj godini ne

bi trebala biti ispod 29,80 cm prsnog promjera srednjeg sastojinskog stabala, temeljnice 20,07 m2 i volumena 284,59 m3/ha.

Rast stabla u debljinu može se geometrijski prikazati kao rast jednakokutne spirale. Jednakokutne spirale mogu biti različite veličine s obzirom na veličine b - modula, no omjer stranica zlatnog reza

(a = 0,618, b = 0,382) pravokutnika ostaje isti. Pomoću b - modula moguće je numerički iskazati

bonitete za vrste drveća il i odrediti ekološko-gospodar-ski tipove šuma.

Za različite vrste drveća u različitim okolišnim uvjetima vrijednost koeficijenta (b) izražava se svojstvenim modulom, primjerice vezano za određene eko-loško-gospodrske tipove šuma i bonitete staništa. Za EGT-II-D-11 (šuma bukve sa šašem),

b modul = 0,3759, a za za hrast lužnjak na I. bonitetu, b modul = 0,5158. Veća vrijednost koeficijenta b – modula pokazuje

veću brzinu rasta stabla u debljinu. Rast stabla u visinu, uvjetovan unutarnjom struktu

rom, osim sile rasta i silom otpora rastu, nema veličine visine u paravima Fibonaccijevog niza, sukladno omjeru zlatnog reza. Isti je slučaj i s volumnim rastom, kao sintezom rasta stabla u debljinu i visinu.

Omjer zlatnog reza il i nekog drugog “posebnog broja” volumnog rasta, kao točke ravnoteže rasta i razvoja stabla (nadzemnog i podzemnog dijela) idealnih proporcija, treba istražiti u drugim veličinama atrakto-ra stabla.

341


LITERATURA – References Bezak, K. et all., 1989: Uputstva za izradu karte eko- Pranj ić , A., N. Lukić, 1997: Izmjera šuma, Sveuči-

loško-gospodarskih tipova brdskog i planinskog lište u Zagrebu, Šumarski fakultetet, Zagreb. područja (II9 SR Hrvatske, Institut za šumarska Schwal ler , R. A., de Lubitz, 2004: Hram u čovjeku, istraživanja, Radovi broj 79, Jastrebarsko str. sveta arhitektura i savršeni čovjek, Teledisk, 1–119. Zagreb.

Bezak, K., 2004: Kompleksne jednadžbe rasta i raz- Špiranec, M., 1975: Prirasno prihodne tablice, Povoja šuma, Hrvatske šume, d.o.o., interno. slovno udruženje šumsko privrednih organizaci-

B en t l ey, P. J., 2004: Digitalna biologija, kako priro- ja, Radovi br. 25, Zagreb, str. 1–109. da preoblikuje našu tehnologiju, Izvori, Zagreb. Š p i r an ec , V. , 2005: Sklad, Sveučilišna knjižnica Za-

D u b r a v a c, T., 2002: Zakonitosti razvoja strukture greb. krošanja hrasta lužnjaka i običnog graba ovisno Wel ls , D., 2005: Rječnik zanimljivih i neobičnih bro-o promjeru i dobi u zajednici “Carpino betuli- jeva, Sveučilišna knjižara, Zagreb. Quercetum roboris Anić et Rauš, 1969”, Diser- Z e l i ć , J., 2000: Prilog raspravi o teoriji rast, prirasta tacija, pp: 1–196, Zagreb. i održivog razvoja, Šumarski list br. 9–10, str.

Levakov ić , A., 1938: Fiziološko-dinamički osnovi 515 –531. funkcija rastenja, Glasnik za šumske, pokuse, Z e l i ć , J., 2005: Prilog modeliranju normaliteta regu-Šumarski fakultet Zagreb. larnih srednjodobnih bukovih sastojina (EGT-II-

Ko v a č i ć , Đ., 1993: Zakon rasta i numeričko boniti- D-10), Šumarski list, br. 1–2, str. 51–62. ranje šume, Glasnik za šumske pokuse 29, Šu- Zlatni rez, geometrija prirode i l i prirodna geometrija, marski fakultet Zagreb. omjeri i razmjeri..., www.uazg.hr

SUMMARY: The analysis of biometric parameters of growth (yield tables) of forest stands of beech EGT-II-D-11 (beech with sedge, Bezak et al, 1989) and pedunculate oak (Quercus robur L.), Bezak, 2004, provides a possible answer to the question: “Do trees in a forest grow by the rules of the Golden section and the Fibonacci series?”

The Golden section or the Divine proportion was discovered in ancient cultures and civilizations. It has always been applied as the ideal proportion in art and construction. It is revealed in the live material world of natural patterns of plant and animal growth and development. Expressed with the number of the decade system, it is as follows: φ = (√ 5 +1) / 2 = 1,6180339 ...

Closely related with the Golden section proportion is the Fibonacci series, a set of real numbers whose member in a series equals the sum of two previous ones, e.g. 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34, 55, 144, …

It was found that growth of forest trees in diameter follows the rules of the Golden section and Fibonacci series; this relates to the growth of breast diameter, basal area, tree circumference and crown width as a linear dependent variable of breast diameter.

The growth of a tree’s breast diameter can be expressed with a linear function of the following shape: d = a + b t, in which breast diameter is a dependent variable and tree age an independent one. Regression coefficient b shows the rate of tree growth or increment, which is different for particular tree species and environmental conditions in which a tree grows.

It is expressed as a b-module, which together with the regression constant a represents geometric growth of an equilateral spiral within the so-called square whirl in relation to the golden section sides. During its life, a tree in a stand “tends” towards the average increment (growth speed) expressed with the value of the b-module.

Speed of growth or diameter increment, represented mathematically with a d mathematically wi as an expression of derivation of linear constant, provides the constant b as an expression of har-

342

http://www.uazg.hr


monious motion with a positive prefix. The b-module may be used to make a numerical expression of site classes for tree species or determine ecological-management forest types.

The model presupposes that the force of tree growth in diameter is not inhibited by the force of resistance to growth as an internal structure of growth, whereas oscillations in growth (increment) are caused by external forces.

Tree growth in height, represented by a mathematical function of the second degree, does not assume the patterns of the Golden section and the Fibonacci series because the force of growth is inhibited by a suppressed force, the force of resistance to growth. This force increases with ageing of trees and ends with the maximum of tree height, when the force of resistance to height growth equals the force of growth.

The speed of height growth is individual for each tree species and is conditioned by external influences, site class, warmth, light, air circulation, stand density, etc.

The volume of tree growth is the function of growth of breast diameter, height and form factor. It is caused by the internal structure of growth of two opposing forces and by external forces of growth and does not manifest growth according to the rules of the Golden section and the Fibonacci series. The Golden section of tree volume, as an ideal point of balancing the proportions of external tree habitus and underground part (root) should be sought with another methodology.

Key words: the Golden section, the Fibonacci series, growth of tree breast diameter and crown diameter, height and volume growth, growth equation, growth forces, forces of resistance to growth, suppressed and forced motions, equilateral spiral, square whirl.

343

V V

OVLAŠTENI ZASTUPNIK PROIZVOĐAČA ŠUMARSKIH INSTRUMENATA I OPREME

DIGITALNI VISINOMJER VERTEX I I I

•V

PRESSLEROVA SVRDLA

ULTRAZVUČNI DALJINOMJER DME

ŠUMARSKE PROMJERKE (ANALOGNE I DIGITALNE)

KLINOMETRI

-TOTALNE MJERNE STANICE -NlVEUKl ČMJERNE VRPCE -KOMPASI -DALEKOZORI -SPREJ ZA MARKIRANJE

* GeoTeha M. tAATOŠECA 3

10090 ZA6REB TEL: 01/3730-036 FAX'. 01/3735-178

geotehaŽzg.htnet.hr



STRUČNI ČLANCI UDK 630* 272

PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 7–8, CXXX (2006), 345-352

PARK-ŠUMA “KOMRČAR” NA OTOKU RABU – STANJE I VALORIZACIJA

PARK-FOREST “KOMRČAR” ON THE ISLAND OF RAB CONDITION AND VALORIZATION

Roman ROSAVEC*

SAŽETAK: Područje današnje park-šume u prošlosti se koristilo kao pasište za stoku žitelja grada Raba. No, međutim, rapski nadšumar Pravdoje Belia, to područje gledao je drugim očima i odlučio pošumiti tu površinu. Nailazio je na žestoke otpore, čak su mu i sadnice čupali, ali on nije odustajao od svoje namjere. Razvilo se tu divno zelenilo kojega Zavod za zaštitu prirode u Zagrebu na temelju rješenja od 15. 3. 1965. godine, a na temelju Zakona o zaštiti prirode, upisuje u registar zaštićenih objekata prirode u kategoriju rezervata prirodnog predjela, a prema danas važećem Zakonu u kategoriji park-šuma.

Izgled vegetacije danas, u mnogočemu se razlikuje od stanja u vrijeme Pravdoja Belije i neposredno nakon njegove smrti. Danas tu uglavnom prevladava autohtona vegetacija koja je dosta devastirana, najčešće iz razloga slabe brige o njezinom rastu i razvoju.

Zbog velikog broja stabala te velike gustoće, a u svrhu što preciznijih mjerenja i dobivanja pouzdanih rezultata, čitava park-šuma Komrčar, površine od 8,3 ha, podjeljena je na manje segmente, odnosno plohe. Pojedina ploha ograničena je šetnim stazama kroz park. Na taj način dobili smo 37 ploha. Na svakoj plohi utvrđen je florni sastav (sloj drveća, sloj grmlja, sloj prizemnog rašća).

Bitno je napomenti da je čitavo područje park-šume podijeljeno u tri zone zbog lakšeg korištenja, održavanja i intervencija u kompoziciji parka.

K l j u č n e r i j eč i : Rab, Komrčar, vegetacija, gospodarenje, biološko-ekološka valorizacija.

UVOD – Introduction Grad Rab svake godine u ljetnim mjesecima posje-

ćuje mnogo ljudi, ponajprije turista. Nema onoga tko se barem jednom ne prošeće kroz park-šumu Komrčar. Izgled ove zelene površine temelji se na radu Pravdoja Be l i j e , rapskog nadšumara koji je ozelenio nekada pusto pasište povrh grada Raba. Park-šuma Komrčar počela se uzdizati tj. pošumljavati 2. studenog 1890. godine, da bi se isto završilo 1905. godine. Pošumlja-

Roman Rosavec, dipl. ing., Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 10000 Zagreb, Svetošimunska 25

vanje je započelo borovima, a kasnije se unosila autohtona vegetacija. Njegov glavni zadatak bio je ozeleniti cjelokupnu površinu i tek kasnije dati joj parkovnu formu. Znao je već tada, kao veliki poznavatelj šumar-ske struke, što će za buduća pokoljenja značiti ozele-njen Komrčar kao ukras okolice grada, dakle kao gradsko zelenilo neposredno uz kupalište. Park-šuma predstavlja zelenu kapu grada Raba, koja ima ekološko-estetsku, zdravstvenu i turističko-rekreativnu ulogu. Komrčar je zaštićen 15. ožujka 1965. godine u kategoriji rezervata prirodnog predjela, odnosno, u danas važućoj kategoriji park-šume. Površina park-šume Komrčar iznosi 8,3 ha.

345

R. Rosavec: PARK-ŠUMA “KOMRČAR” NA OTOKU RABU – STANJE I VALORIZACIJA Šumarski list br. 7–8, CXXX (2006), 345-352

Iako je ovaj prostor turistu, šetaču prekrasan i neponovljiv, svaki malo bolji poznavatelj vegetacije i njezinog izgleda te pejzažno-arhitektonskih elemenata i

problematike primijetit će mnoge nedostatke. Kako ti e bi postali nepremostivi, potrebno je hitno i i

e p nedostaci ne bi intervenirati i poboljšati stanje park-šume Komrčar.

METODE ISTRAŽIVANJA Zbog velikog broja i velike gustoće stabala, a radi što

preciznijih mjerenja i dobivanja pouzdanih rezultata, čitava park-šuma Komrčar, u površini od 8,3 ha, podijeljena je na manje segmente, odnosno plohe. Pojedina ploha ograničena je šetnim stazama kroz park, pa plohe nemaju iste dimenzije. Na taj način dobili smo 37 ploha. Na svakoj plohi utvrđen je florni sastav (sloj drveća, sloj

– Methods of the research grmlja, sloj prizemnog rašća) i utvrđena je pokrovnost sloja drveća koja je izražena u postocima.

Općenito, u radu se daju smjernice za revitalizaciju i poboljšanje stanja te gospodarenje ovim objektom, gledajući taj zeleni prostor kao jedinstvenu biološko-ekološku i pejzažnu cjelinu.

REZULTATI ISTRAŽIVANJA – Research results Prema Španjol & Wolf (1994) sam prostor

park-šume Komrčar podijeljen je u tri prostorne, funkcionalne i biološko-ekološke zone (vidi kartu) glede raznolikosti, a to su:

I zona – zaštitna zona (usko područje park-šume prema moru)

I I zona – zona park-šume (središnji dio park-

– zona parka (rubni dio park-šume okrenut prema gradu)

Neovisno o zonaciji, čitava park-šuma podijeljena je na 37 ploha, koje omeđuju postojeće staze.

Florni sastav svake pojedine plohe prikazan je u dolje navedenim tablicama. U njima je dana i pokrovnost sloja drveća i zonska pripadnost svake pojedine plohe.

Karta 1. Park – šuma Komrčar na otoku Rabu Map 1 Park-forest Komrčar on the Island of Rab

Slika 1. Spomenik Pravdoju Beliji u park-šumi Komrčar Figure 1 Monument to Pravdoje Belija in Park-forest Komrčar

(Foto: Damir Barčić)

Slika 2. Vizura na more iz park-šume Komrčar Figure 2 View on the sea from Park-forest Komrčar


346


Slika 3. Stari bor uklopljen u autohtonu vegetaciju Figure 3 Old pine tree in autochthonous vegetation

(Foto: Damir Barčić) Slika 5. Staze u park-šumi Komrčar Figure 5 Pathway in Park-forest Komrčar


Tablica 1. Sloj drveća (plohe 1 – 20) Table 1 Tree layer (plots 1 – 20)

Broj pokusne plohe No of ext. plot Zona – Zone Pokrov. – Cover (%) Vrsta – Species Hrast crnika (Q. ilex). Obični čempres (C. sempervirens) Alepski bor (Pinus halepensis) Arizonski čempres (C. arizonica) Atlaski cedar (Cedrus atlantica) Pinija (P. pinea) Lovor (Laurus nobilis) Primorski bor (Pinus pinaster)

Sloj drveća – Tree layer 1. II 75

+

2. II 70

+

3. II 75

+

4. II 80

+

5. II 75

+

+

+

+

6. II 75

+

7. II 80

+

+

+

+

+

8. II 60

+

+

+

+

+

9. II 70

+

+

10. II 65

+

+

+

+

+

+

11. II 80

+

+

+

12. II 75

+

+

+

13. II 75

+

+

+

14. I

80

+

+

+

15. II 55

+

+

+

+

16. II 65

+

+

+

+

17. II 90

+

+

+

18. II 90

+

+

+

19. II 65

+

+

+

20. II 70

+

+

347

Slika 4. Park-šuma Komrčar Figure 4 Park-forest Komrčar



Zelenika (Phillyrea media) Američka duglazij a (P. menziesii) Crni jasen (Fraxinus ornus) Dudovac šB. papyrifera)

+ +

+

+

+

+

+

Tablica 2. Sloj drveća (plohe 21 Table 2 Tree layer (plots 21 –

Broj pokusne plohe No of ext. plot Zona – Zone Pokrov. – Cover (%) Vrsta – Species Hrast crnika (Q. ilex). Obični čempres (C. sempervirens) Alepski bor (Pinus halepensis) Arizonski čempres (Cupressus arizonica) Lovor (Laurus nobilis) Primorski bor (Pinus pinaster) Zelenika (Phillyrea media) Crni jasen (Fraxinus ornus) Dudovac šBroussonetia papyrifera)

šMtSsporum tobira)

Bagrem (Robinia pseudacacia) Rogač (Ceratonia siliqua) Maslina (Olea europaea) Azijska tuja (Thuja orientalis)

- 37) 37)

Sloj drveća – Tree layer 21. II 90

+

+

+

+

+

+

+

22. Ill 85

+

+

+

+

23. Ill 85

+

+

+

+

+

24. Ill 95

+

+

+

25. Ill 70

+

+

+

+

26. Ill 65

+

+

27. Ill 70

+

+

28. Ill 75

+

+

+

+

29. Ill 90

+

+

+

30. Ill 85

+

+

+

31. Ill 90

+

+

+

32. Ill 85

+

+

33. II 85

+

+

+

34. II 80

+

+

+

35. II 85

+

+

+

+

36. II 80

+

+

+

+

37. I 80

+

+

+

+

+

+

+

+

+

Tablica 3. Sloj grmlja (plohe 1 – 20) Table 3 Shrub layer (plots 1 – 20)

Broj pokusne plohe No of ext. plot Zona – Zone Vrsta – Species Hrast crnika (Quercus ilex) Lovor (Laurus nobilis)

Sloj grmlja – Shrub layer 1. II

2. II

3. II

4. II

5. II

+

+

6. II

7. II

+

8. II

+

9. II

+

10. II

+

+

11. II

+

+

12. II

+

+

13. II

+

14. I

+

15. II

+

16. II

+

+

17. II

+

18. II

+

19. II

+

20. II

+

348


Crni jasen (Fraxinus ornus) Zelenika (Phillyrea media) Bodljikava veprina (Ruscus aculeatus) Tetivika (Smilax aspera) Mirta (Myrtus communis) Lemprika (Viburnum tinus) Sparožina (Asparagus acutifolius) Pitospora (Pittosporum tobira) Mala žumara (Chamaerops humilis) Sibika (Coronilla juncea) Planika (Arbutus unedo) Širokolisna kalina (L. ovalifolium) Maslina (Olea europaea) Veliki vrijes (Erica arborea) Tršlja (Pistacia lentiscus) Smrdljika šPistacia terebinthus) Judino drvo (Cercis siliquastrum)

+

+ +

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

+

Tablica 4. Sloj grmlja (plohe 21 Table 4 Shrub layer (plots 21

Broj pokusne plohe No of ext. plot Zona – Zone Vrsta – Species Hrast crnika (Quercus ilex) Lovor (Laurus nobilis) Crni jasen (Fraxinus ornus) Zelenika (Phillyrea media) Bodljikava veprina (Ruscus aculeatus) Lemprika (Viburnum tinus) Pitospora (Pittosporum tobira)

- 37) - 37)

Sloj grmlja – Shrub layer 21. II

+

+

+

+

+

+

22. III

+

+

+

+

23. III

+

+

+

24. III

+

+

+

+

25. III

26. III

27. III

28. III

29. III

+

+

+

30. III

+

+

31. III

+

+

32. III

+

+

+

+

33. II

+

+

+

+

34. II

+

+

+

+

35. II

+

+

+

+

36. II

+

+

37. I

+

+

+

+

349


Šibika (Coronilla juncea) Planika (Arbutus unedo) Širokolisna kalina (Ligustrum ovalifolium) Mukinja (Sorbus aria) Bagrem (Robinia pseudacacia) Dudovac (Broussonetia papyrifera) Tršlja (Pistacia lentiscus) Smrdljika šPistacia terebinthus) Japanska kurika (Evonimus japonica) Pukitija šJuniperus macrocarpa) Primorska kozja krv (Lonicera implexa) Mogranj, nar (Punica granatum) Agava (Agave americana)

Sloj prizemnog rašća, tamo gdje postoji, uglavnom čini travna vegetacija. Najčešće se mogu susresti slje-deće vrste: bršljan (Hedera helix) i broćika (Rubia

peregrina). Uz travnu vegetaciju na plohi 25. izrazita je zastupljenost ponika i pomlatka lovora (Laurus no-bilis) i bagrema (Robinia pseudoacacia).

25%

10% 22%

Hrast crnika (Quercus ilex)

Obični čempres (Cupressus sempervirens)

Alepski bor (Pinus halepensis)

Lovor (Laurus nobilis)

Ostalo

Grafikon 1. Postotni udio pojedine vrste u sloju drveća Graph. 1 Percent part of individual species in the layer

Iz grafičkog prikaza vidljivo je da u sloju drveća hrast crnika (Quercus ilex) ima podjednak postotak kao i alepski bor (Pinus halepensis) koji je nešto niži od postotka svih ostalih vrsta koje nisu izdvojene zasebno (legenda), a dolaze u park-šumi Komrčar i prikazane su u tablicama. Obični čempres (Cupressus semper-virens) i lovor (Laurus nobilis) zastupljeni su s nešto nižim postotkom.

5% 6% 12%

13%

9%

12% 8% 12%

Hrast crnika (Quercus ilex) Lovor (Laurus nobilis) Crni jasen (Fraxinus ornus) Pitospora (Pittosporum tobira) Šparožina (Asparagus acutifolia) Lemprika (Viburnum tinus) Zelenika (Phillyrea media) Šibika (Coronilla juncea) Ostalo

Grafikon 2. Postotni udio pojedine vrste u sloju grmlja Graph. 2 Percent part of individual species in shrub layer

Kao što je vidljivo iz grafičkog prikaza, u sloju grmlja dominira hrast crnika (Quercus ilex), dok su ostale vrste zastupljene u manjim postocima.

Navedeni grafički podaci o postotnom udjelu pojedinih vrsta u park-šumi govore nam da se park-šuma, koju je u osnutku činio alepski bor sa manjom primjesom autohtonih vrsta, počela pretvarati u autohtonu šumu hrasta crnike sa svim njenim pratilicama.

350


RASPRAVA U pogledu zoniranja, prema Španjol & Wolf

(1994), čitava park-šuma podijeljena je u tri zone. U prvoj zoni, tj. zaštitnoj zoni predviđa se najmanje ljudske aktivnosti. Taj mali dio aktivnosti odnosio bi se na pripomaganje u održavanju prirodnog razvoja. Druga zona il i zona park-šume je površinom najveća, pa je stoga tu moguća najveća ljudska aktivnost. Budući da ta zona ima i najveću frekvenciju ljudi, tu je potrebno postaviti dovoljan broj klupa, stolova i košarica za otpatke. U ovoj zoni predviđeno je postavljanje vodenih elemenata, te najveći dio hidrantske mreže. Treća zona il i zona parka površinom je najmanja. Kako ona predstavlja glavni ulaz u park od strane grada, tu je potrebno unijeti ukrasno grmlje te taj prostor kvalitetno horti-kulturno osmisliti. Tu je također potrebno postaviti ogledne panoe i ostale vizulane komunikacije.

Prilikom provedenih istraživanja, neovisno o zoni-ranju, a u svrhu što boljeg uvida u problematiku park-šume, ona je podjeljena na 37 ploha, koje su međusob-no razdijeljene postojećim stazama. Istraživanja ukazuju na brojne nedostake.

Ponajprije, ti nedostaci se odnose na stanje vegetacije. Pojedine su plohe oskudne vegetacijom, pa im u tom pogledu treba posvetiti više pozornosti. Pojedine plohe su preguste, odnosno vegetacija je previše razvijena te dolazi do formiranja monotipske vegetacije. Treba podržavati razvoj svih vrsta u određenom omjeru. Osnovne zacrtane razvojne smjernice parka nisu se kroz razdoblje od preko jednog stoljeća uvijek i pravilno provodile. Uzrok takvog stanja možemo pripisati či-njenici da je park-šuma često mijenjala gospodara, pa se u njoj više zadržavalo postojeće stanje nego ozbiljnije radilo. Sve radove (okresivanje grana, vađenje suhih stabala) koje je čovjek trebao obaviti kroz određe-

– Discussion no razdoblje učinila je priroda odjednom te još unazadila park-šumu. Tako je došlo do progaljenih pozicija na kojima se uočava razorno djelovanje bujičnih tokova i vjetra uslijed vremenskih neprilika. Glavne nositelje u sastavu zelenila, kad govorimo o Komrčaru, trebalo bi temeljiti na autohtonim biljnim vrstama, tj. mediteranskim vrstama drveća, grmlja i prizemnog rašća, jer njima u ekološkom i estetskom pogledu ne mogu konkurirati tropske i alohtone vrste. Što se tiče primjene kolorističkih elemenata u sklopu zelenila, postupati umjereno, iako bi pojedine dijelove park-šume i sam ulaz trebalo na neki način ‘oživiti’ i ‘otvoriti’ vrstama s lijepim cvijetovima.

Također ne zadovoljava stanje vrtno-arhitektonskih elemenata. Unutar park-šume nalazi se dječje igralište koje je dosta trošno i potrebno ga je obnoviti i osmisliti novim sadržajima (ljuljačke, klackalice, tobogani i dr.) (Rosavec, 2004).

U park-šumi nema dovoljno klupa, stolova, košari-ca za otpatke. Staze su dosta trošne, a na pojedinim dijelovima potpuno su uništeni odvodni kanali i rubni kameni, što od starosti i dotrajalosti, što od ljudskog čimbenika. Štete koje se pojave površno se saniraju i ne vodi se briga o estetskoj i stilskoj komponenti. Iako je park-šuma u velikoj mjeri zapuštena, ipak se u pojedinim dijelovima nailazi na velik potencijal za uređe-nje, oblikovanje i korištenje u smislu formiranja objekata pejzažno-parkovne arhitekture.

Iz svega se može uvidjeti da je u park-šumi potreban kontinuiran rad stručnog kadra u pogledu dotjerivanja, uređivanja i oblikovanja park-šume. Dakako, potrebna je i adekvatna čuvarska služba, a sve u svrhu očuvanja ovog jedinstvenog prostora na otoku Rabu, pa i šire.

ZAKLJUČAK - Conclusion U prostornom smislu park-šuma Komrčar predstav

lja naprosto zeleni dragulj na kamenom prstenu starog Raba. Kao takva i zaslužuje da se s njom postupa briž-no i stručno. Općenito sagledavši vrijednost park-šume Komrčar je velika. Rijetko se gdje na Jadranu može naći takav kompleks uglavnom autohtone vegetacije. No, međutim, kako se radi o park-šumi, njoj je potreban svojevrstan oblik pomoći pri razvoju i oblikovanju. Od njena podizanja, odnosno smrti Pravdoja Beli-je, osnivača ove zelene površine, radovi u park-šumi svedeni su na minimum il i uopće nisu provađani, već je priroda odjednom učinila ono što je čovjek trebao raditi nekoliko godina.

U revitalizaciji treba posao uređenja park-šume Komrčar uskladiti sa svim datostima postojećeg stanja, čar u

i se kako bi se sadržajno i oblikovno zadovoljile potrebe za novi .

Novi sadržaji parkovnog oblikovanja osigurat će dovoljno razloga za “pogled prema unutra”, a time će se povećati i broj njegovih posjetitelja, osobito turista.

Prostorna i biološko-ekološka valorizacija postići će se tek pravilnim programom sanacije, poboljšanja i održavanja park-šume Komrčar. U praksi tako proveden program sanacije učinit će da se ovaj prostor valorizira u svim komponentama.

Valorizacija mora biti potpuna, dakle mora uvaža-vati čimbenike, kao što su: – prirodnost – kulturno-povijesni – ambijetalni – stilski – oblikovno-estetski – biološko-ekološki – turističko-gospodarski

351


Da bi se vratio izvorni izgled ovog prostora potrebna je intervencija čovjeka. Ponajprije potrebna je intervencija u pripomoći autohtonoj vegetaciji u razvoju. Na mjestima gdje je ona suviše razvijena usporiti njezin rast, a na mjestima gdje je ona oskudna potrebno je po-boljšati uvjete za njezin razvoj. Osim vegetacije za park-šumu su značajni i vrtno-arhitektonski elementi (ko-šarice za otpatke, stolovi, klupe) koje je potrebno kvalitetno uklopiti u ovaj prostor. Raspored staza kroz park-šumu Komrčar je povoljan, ali je potrebno, zbog starosti, pojedine obnoviti i time opravdati njihovu svrhu.

Koliko je park-šuma estetski važna, toliko je važna i biološko-ekološki i rekreacijski. Budući je park-šuma Komrčar relativno mala po površini, ali heterogena po prostornim, reljefnim, biološko-ekološkim i vegetacij-skim čimbenicima, glavna okosnica rada s Komrčarom mora biti usmjerena na njegovo zoniranje. Upravo iz tog zoniranja proizaći će rješenja funkcionalno, estetski i bioekološki. Kroz dodatne sadržaje park-šuma može i mora naći svoje mjesto u imidžu Raba i njegovoj turisti-čko-gospodarskoj prezenzaciji.

LITERATURA H o r v a t ić , S., (1934): Flora i vegetacija otoka Raba.

Akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb. Petračić, A., (1938): Zimzelene šume otoka Raba.

Glasnik za šumske pokuse 6: 3–60, Zagreb. Rab – otok mora, sunca i ljepote (monografija I I izda

nje). Izdavač GZH; Zagreb 1987. Rauš, Đ., (1981): Park Komrčar na Rabu – hortikul-

turno, estetsko i turističko značenje. Hortikultura 3: 3–11, Zagreb.

Rauš, Đ., (1983): Parkovi otoka Raba i njihovo horti-kulturno i estetsko i turističko značenje. Zbornik Roberta Visianija Šibenčanina (247–266), Ši-benik.

Rosavec, R., (2004): Park-šuma Komrčar na otoku Rabu. Diplomski rad. Šumarski fakultet Sveuči-lišta u Zagrebu, Zagreb.

– References Š im i č ić , J., (1968): Izvještaj o stanju šteta u park-

šumi Komrčar na Rabu. Rab. Š p a n j o l , Ž., (1991): Zaštita prirode u općini Rab.

Magistarski rad, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Španjo l , Ž., S. Wolf, 1994: Biološko-ekološka i prostorna valorizacija park-šume Komrčar na Rabu. Šumarski list CXVIII, (5–6): 153–165, Zagreb. j o l , Ž., 19 Grad Rab.

Š p a n j o l , Ž., 1996: Biološko-ekološke i vegetacijske posljedice požara u borovim sastojinama i njihova obnova. Disertacija. Šumarski fakultet Sve-učilište u Zagrebu.

Š p a n j o l , Ž., 1995: Prirodna ZZ Raba, 426 str.,

SUMMARY: The present park-forest used to be a grazing area for the cattle of the citizens of the town of Rab. However, Pravdoje Belia, the chief forest ranger of Rab, saw a different purpose for this area and decided to have it afforested. The fiercely opposing citizens went so far as to pull out the planted seedlings, but he did not waver in his intent. His efforts resulted in an exceptionally beautiful green area, which the Nature Protection Institute in Zagreb entered in the registry of protected sites of nature as a natural reserve on March 15, 1965. According to the valid legislation, this area belongs to the category of park-forest.

The current vegetation is very different from the vegetation growing during Pravdoje Belija’s life and immediately upon his death. Today, autochthonous vegetation prevails, but is relatively severely devastated out of lack of care for its growth and development.

The entire 8,3 ha of Komrčar park-forest, containing a large number of densely growing trees, has been divided into smaller segments or plots to enable accurate measurements and obtain reliable results. The plots are limited by walking paths through the park. A total of 37 plots have been established. The floral composition has been identified in each plot (tree layer, shrub layer, the layer of ground vegetation).

It should be pointed out that the whole area of the park-forest is divided into zones for easier use, maintenance and interventions in the park composition.

Key words: Rab, Komrčar, vegetation, management, biological-ecological valorization

352

STRUČNI ČLANCI UDK 630* 151

PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 7–8, CXXX (2006), 353-356

OZLJEDA PTICA GRABLJIVICA – PODACI ZA 2005. GODINU

INJURIES OF PREDATOR BIRDS – DATA FOR 2005

Viktor ŠEGRT*, Emilio MENĐUŠIĆ**, Goran HORVATOVIĆ**, Marijan GRUBEŠIĆ*, Krešimir KRAPINEC*

SAŽETAK: Ptice grabljivice su kroz stoljeća bile izravan čovjekov konkurent unutar hranidbenog lanca i ekosustava. Ovaj je razlog između ostalog postao i uzrokom njihovog čestog progona. Konačni uzrok tome u mnogo slu-čajeva je i ozljeđivanje tih istih ptica, te potreba za njihovim zbrinjavanjem, liječenjem i vraćanjem u prirodu. Isto tako, javila se potreba za analizu i utvr-đivanjem čimbenika koji najviše utječu na njihovo ozljeđivanje unutar Republike Hrvatske. Korišteni podaci dobiveni su iz Službe spašavanja grabljivica, Sokolarski centar, Šibenik za 2005. godinu.

K l jučne litacija.

a nj su

tar, Šibenik za 2005. godinu. r i j e č i : ptice grabljivice, ozljede, sokolarske tehnike, rehabi-

UVOD – Introduction Ptice grabljivice kao vrlo bitan i neizostavan dio hra

nidbenog lanca danas spadaju u jedan od najugroženijih segmenata životinjskih vrsta širom svijeta. Kao vrh hranidbene piramide, bilo kao dio kopnenog ili vodenog ekosustava, njihova prisutnost ukazuje nam na kvalitetu okoliša. One su pokazatelji opterećenja okoliša biocidi-ma il i teškim metalima, i gotovo uvijek reagiraju negativno na intenzivno iskorištavanje okoline, uništavanje biotopa, intenzivne melioracije i ostale negativne zahvate koji uzrokuju promjene u staništu. (S t u b b e , Ch., Stubbe, M., Ahrens, Goretzk i , 1995).

Širom svijeta postoje centri za zbrinjavanje ptica grabljivica, u koje dolaze ozlijeđene, iznemogle il i ptice grabljivice koje su zaplijenjene pri pokušaju kri-jumčarenja.

U Republici Hrvatskoj od 2000. godine u sklopu udruge Sokolarski centar u Šibeniku, osnovana je i Služba za spašavanje ptice grabljivica – Birds of Prey Rescue Team. U okviru šestogodišnjeg rada Službe zbrinuto je preko 450 ptica grabljivica i sova koje su iz Centra vraćene sa 70 % uspjeha od ukupnog broja zaprimljenih ptica od 2000–2006.

Služba za spašavanje ptica grabljivica ima u gotovo svim hrvatskim županijama volontere-sokolare koji predstavljaju vrlo važnu kariku u zbrinjavanju ranjenih i unesrećenih ptica grabljivica.

Tretman ozlijeđenih ptica, te podaci o povijesti ozljeda definirane su i uz pomoć dr. vet. med. Gorana Horvatovića koji je specijalizirao rad na pticama gra-bljivicama.

MATERIJALI I METODE – Material and methods Na temelju podataka koji su dobiveni iz Službe za

spašavanje ptica grabljivica, napravljena je analiza broja zaprimljenih ptica grabljivica, uzroci ozljeda, vr-

Viktor Šegrt, dipl. ing., Izv. prof. dr. sc. Marijan Grubešić, doc. dr. sc. Krešimir Krapinec, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za zaštitu šuma i lovstvo, Svetošimunska 25, 10002 Zagreb Emilio Menđušić, dr. vet. med., Goran Horvatović, Udruga Sokolarski centar, Služba spašavanja grabljivica, 22000 Šibenik

ste ozljeda te vrste grabljivica koje su najčešće dopremljene tijekom 2005. godine. Ovdje navedene vrste grabljivica inače spadaju u strogo zaštićene vrste Republike Hrvatske i nalaze se na popisu Pravilnika o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo za-štićenim (NN 70/05).

Na temelju zaprimljenih vrsta najveći broj jedinki su škanjci mišari (Buteo buteo L.), što je i razumljivo s obzirom na njihovo brojno stanje u Republici Hrvat-

353

V. Šegrt, E. Menđušić, G. Horvatović, M. Grubešić, K. Krapinec: OZLJEDA PTICA GRABLJIVICA . Šumarski list br. 7–8, CXXX (2006), 353-356

Tablica 1. Zaprimljene vrste ptice grabljivica u 2005. godini. Table 1 Wounded birds of prey accepted from Birds of

Prey Rescue Team in year 2005.

Vrste ptica grabljivica:

skanjac miUr (Buteo buteoL.) ušara (Bubo bubo L.) kobac (Accipiter nisus L.) vjetruša (Falco tininculus L.) jastreb kokošar (Accipiter gentilis L.) eja livadarka (Circus pygargus L.) orao zmijar (Circaetus gallicus L.) orao štekavac (Haliaetus albicilla L.) eleonorin sokol (Falco eleonore L.) sivi sokol (Falco peregrinus Tunst.) mala ušara (Asio otus L.) sova jatrebača (Strix uralensis L.) Ukupno – Total:

Broj ozlijeđenih ptica:

16 9 7 6 5 2 1 1 1 1 3 1

53

skoj 8000–9000 (Ornitološki zavod, HAZU, 2005.), a to je ujedno i najčešće viđana ptica grabljivica na na-šim prostorima (Šegrt, 2004). Sove ušare bez obzira na manju brojnost populacije imaju dosta velik broj stradanja i to posebice na prometnicama, zajedno s malom ušarom (Asio otus L.) i sovom jastrebačom (Strix uralensis L.). Kopci (Accipiter nisus L.) su naj-češće pronalaženi u naseljima i to nastradali od sudaranja sa staklenim površinama, užadi za sušenje rublja, ogradama i sličnim ljudskim preprekama. Vjetruše (Falco tininculus L.) i eja livadarka (Circus pygargus L.) su kao glavni razlog stradanja imale nedostatak hrane. Jastrebovi kokošari (Accipiter gentilis L.) su u većini slučajeva dovezeni sa prostrjelnim ranama, kao ptići ispali iz gnijezda il i nastradali udaranjem u prozore, žice i slično.

Zanimljivo je da ipak i same prirodne prepreke mogu biti uzrokom stradanja, te je dovezeni orao zmijar (Circaetus gallicus L.) stradao od rane zadobivene tijekom lova dok je iz obrušavanja ozlijedio želudac udarcem na suhu granu. Stradanje orla štekavca (Ha-liaetus albicilla L.) nastalo je od ustreljivanja. Eleono-rin sokol (Falco eleonore L.) i sivi sokol (Falco pere-grinus Tunst.) dopremljeni su u bolnicu s ozljedama nastalim tijekom boravka kod ljudi koji su ih pronašli iznemogle te im na nestručan način pokušali pružiti utočište i hranu.

Tablica 2. Prikaz ozljeda ptica grabljivica s obzirom na naj-češće uzroke ozljeda

Table 2 List of the most common wounds suffered by birds of prey and how they occur (from graph 1.)

Broj ozljeda Wound numb.

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

Vrste prepreka Obstacle types

ljudske prepreke human builds

neadekvatan smještaj inadequate non

falconry housing of wounded birds of prey from

falconry uninformed human helpers pothranjenost

malnutrition in the nature

pad iz gnijezda fall from the nest

prometnice on highways

vatreno oružje from guns

nepoznati uzroci unknown reasons prirodne prepreke natural barriers

zamke from traps

pogrešna ishrana wrong diet from

uniformed human helpers

Postoci ozljeda (%) Percent of wounds

19

17

13

13

13

13

4

4

2

2

Grafikon 1. Uzroci ozljeda s obzirom na način stradanja ptica grabljivica.

Graph.1 Causes of wounds at accepted birds of prey.

Antropogeni uzroci u koje se ubrajaju ljudske prepreke, neadekvatan smještaj, prometnice, vatreno oru-žje, zamke i pogrešna ishrana, bili su razlog ozljeđiva-nja ptica grabljivica u 66 % slučajeva. Ovdje je važno napomenuti da je neadekvatan smještaj uzrokovao ozljede kod ptica grabljivica u slučaju kada su one zbrinute od ljudi koji ne vladaju sokolarskim tehnikama, te su ih isti nenamjerno smjestili na neprikladan način za

354


ptice grabljivice. Upravo zbog toga su i International Wildlife Rehabilitation Councile (IWRC) i National Wildlife Rehabilitators Association (NWRA) propisali obvezne sokolarske tehnike kod smještaja i oporavka ozlijeđenih ptica grabljivica u Minimum Standards for Wildlife Rehabilitation (Erica A. M i l l e r, 2000) prije ponovnog ispuštanja ptica u prirodu. Isto tako pojedine ptice iz te skupine ozlijeđenih ptica su još naknadno bile i iznemogle zbog pogrešne ishrane, koja im je također nenamjerno i iz neznanja bila ponuđena.

Prirodni uzroci, kao što je pothranjenost zbog nedovoljne količine lovine i l i nemogućnosti lova zbog neke druge ozljede, pad iz gnijezda, prirodne prepreke u obliku grana il i izbočina kamena, bili su uzroci ozljeda u 30 % slučajeva. Preostalih 4 % ozljeda bili su nepoznate prirode jer je bilo teško dokučiti uzroke na temelju vanjskih i l i unutarnjih ozljeda.

Slika 1. Impliciranje fiziološke otopine u nastrijeljenog jastreba kokošara (Accipiter gentilis L.)

Figure 1 Per oral application of physiological solution in gun shoot goshawk (Accipiter gentilis L.)

REZULTATI – Results Na temelju provedenih analiza vezanih za najčešće

uzroke ozlijeđivanja ptica grabljivica u 2005. godini, u tablici 3. uočava se da je utjecaj čovjeka, antropogeni utjecaj, na prvom mjestu uzroka ozljeda. Takvi podaci ponovno potvrđuju da je utjecaj čovjeka u ekosustavu vrlo velik, te da ga treba na što je moguće bolji način reducirati isključivo u smislu aktivnosti koje mogu dovesti do ugrožavanja ostalih vrsta.

Prirodni uzroci koji su na drugom mjestu po postotku uzroka ozljeda dokazuju da predatori u lovu za plijenom mogu biti ozlijeđeni i na taj način sami sebe selekcionirati ako nemaju prirodnog neprijatelja. Nepoznati uzorci koji se nalaze na trećem mjestu uzroka ozljeda uglavnom su kombinacija antropogenih i prirodnih uzroka te im je vrlo teško odrediti točnu povijest.

Tablica 3. Raspodjela ozljeda s obzirom na utjecaj čovjeka, prirode ili nepoznatih uzroka:

Table 3 List of wounds regarding humans, natures or unknown reasons:

Uzroci ozljeda Wound causes Antropogeni – Human causes Prirodni – Natural causes Nepoznati – Unknown

Postotak ozljeda Percent of wounds

66 % 30 % 4 %

Važno je napomenuti da su sve ove ptice udomljene i zbrinute pomoću sokolarskih tehnika koje su se u ovom smislu zaštite ptica grabljivica pokazale najučin-kovitije i najbolje.

Nakon zbrinjavanja ozlijeđenih ptica moralo se eu-tanazirati 8 % ptica jer su zadobile ozlijede koje nisu mogle biti zaliječene, niti su te ptice mogle biti vraćene

Grafikon 2. Prikaz postotka oporavke ptica nakon zbrinjavanja i liječenja

Graph.2 Percents of rehabilitated birds of prey after hospitalization

u prirodu. 41 % ptica uginulo je odmah nakon dolaska il i je podleglo ozljedama tijekom kirurškog zahvata. 15 % posto ptica je još uvijek na oporavku, te se njihov broj smanjuje kako postaju spremne za odlazak u prirodu. U ovom slučaju se kod rehabilitacije za dovođe-nje u kondiciju i lov također koriste sokolarske tehnike, te se svaka ptica posebno provjeri da l i je sposobna za lov prije ispuštanja (Cunningham, 1997). 36 % ptica je uspješno zaliječeno, rehabilitirano, markirano i vraćeno u prirodu, te se kroz još određeno razdoblje prate na mjestu ispuštanja.

355


LITERATURA – References Cunningham, M.: The down side of raptor re

habilitation, Article in: The Falconers & Raptor Conservation Magazine; anno 1997; no. 30; p. 27.

National Wildlife Rehabilitators Association and International Wildlife Rehabilitation Council, 2000.: Minimum Standards for Wildlife Rehabilitation, Third Edition, 2000 Edited by Erica A. Miller, DVM, International Wildlife Rehabilitation Council, National Wildlife Rehabilitators Association, p.p. 76.

Ornitološki zavod, HAZU, 2006.: Brojno stanje ptica grabljivica u 2006., dio dokumenta iz preb ro-javanja.

Stubbe, Ch., M. Ahrens, M. Stubbe, J. Goretzki, 1995.: Lebendfang von Wildtieren, Fangtech-nike-Methoden-Erfahrungen, Lebendfang von Greifvögeln, p.p. 150.–165., Deutscher Land-wirtschaftverlag Berlin, 1995, 208 p.p.

Šegrt, V., 2006.: Osnove sokolarenja, Gradska knjižnica Ivan Goran Kovačić, ISBN 953-6829-48-7, priručnik, p.p. 103.

Udruga Sokolarski centar, 2005.: Statistika Službe spa-šavanja grabljivica za 2005.godinu

SUMMARY: Birds of prey were men direct concurrent in food chain and ecosystem during the centuries. That was also one of the main reasons in their prosecution. Final cause of this behavior was need for birds of prey to be properly homed, healed and again released in the wild. It was also very important to analyze major factors which are the commonest in their wounding in range of Republic Croatia. Used data’s were received from Birds of Prey Rescue Team, Falconry Center Šibenik in 2005.

K ey w o rd s : birds of prey, wounds, falconry techniques, rehabilitation.

356

IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA

NEKE DVOJBE I ZABLUDE OKO KAMIONSKIH SKUPOVA1

prinos opisu ovodobnoga stanja

Prvi broj časopisa Nova mehanizacija šumarstva (nastavno: NMŠ) koji je izašao u prosincu 2005. s oznakom 26. godišta, kao slijednik dvadesetpetgodišnje Mehanizacije šumarstva, donio je među ostalim na stra-nicam 65 – 71 članak Ž. Tomašića, Ž. Sučića, M. Slunj-skoga i M. Polačeka pod naslovom “Ovodobno stanje prijevoza drva kamionskim skupovima u hrvatskom šu-marstvu”. Osim javnog iznošenja autorskog stava o problematici i položaju šumskoga transporta na tržištu rada te zakonskih i podzakonskih propisa, u članku su iznijete i određene stručno-tehničke prosudbe o kamionskim skupovima kao dijela transportnih sustava pri rukovanju drvom i to, za do sada uvriježene kompozicije/skupove, kao i za novo unajmljena sredstva na tzv. lizing (engl. leasing, najam opreme s mogućnošću otkupa nakon ugovorenoga razgdoblja).

U svakom je slučaju hvale vrijedan trud uložen u objavu rada koji se bavi tehničkom sastavnicom bioteh-ničkih znanosti, u koje spada i šumoslovlje, posebice kada se govori o dijelu proizvodnoga sustava kakav je, npr., prijevoz drvnih sortimenata. Ipak, zahtjevnost pri tumačenju pojava pri uporabi (prije)voznih sustava, onih u vlasništvu tvrtke kakva je trgovačko društvo “Hrvatske šume” d.o.o. (nastavno: HŠ) s novounajmljenima krajem 2005. godine, nije mala ni lagana.

Ponajprije se treba truditi da pri sličnim raščlamba-ma nije dovoljno samo teorijsko znanje: u razmatranje treba svatko ugraditi i praktične vlastite spoznaje pro-

izašle iz svakodnevnoga rada, kakav je, na primjer, bila uporaba kamionskih skupova u HŠ-u. Upravo su se naj-češće na takvim spoznajama temeljili kriteriiji izvedbi kamionskih kompozicija kao mjerilo njihove uporablji-vosti na prijevozu drvnih sortimenata. Nadalje, takva su mjerila bila i polazišta pri odlučivanju nabave novih voznih skupova odnosno poboljšanja njihovih svojstava. Treći literaturni navod članka koji se bavi kamionskim skupovima u NMŠ-u, upravo je jedan od rijetkih domašaja svoga vremena o razmatranoj problematici.

Budući da su neki od autora razmatranoga članka bili u povjerenstvu koje je predlagalo promicanje novih rješenja uvažavanih pri nabavi / najmu novih voznih sustava, pa i rukovoditelji radnih jedinica šumskoga transporta, trebalo je očekivati i njihovu ugradnju vlastitoga iskustva u postupak odabira sastavnica za novi kamionski skup. Iskazi i tvrdnje u članku ne potvrđuju povezbu šumskih i javnih prometnica, s njihovom kakvoćom gradnje, terenskih i reljefnih značajki u odnosu na dopu-štena opterećenja, vertikalne i vodoravne zavoje te potrebno održavanje u svrhu potrajnoga korištenja voznih sustava, bez većih tehničkih problema. Dakle, nedvojbeno je da su autori težili stvaranju pogodnijega šumar-skoga voznoga sustava. Jesu l i u tome uspjeli? Mnoge naznake uporabne prakse govore o ozbiljnim nedostacima. Upravo je poticaj korisnika kamionskih skupova iz šumarske prakse jedan od razloga ovome osvrtu.

Dimenzije sortimenata i tovarni prostor

Uvriježeno se kod nas još uvijek drvni sortimenti iz-rađuju, bilo na šumskome radilištu u sječini i l i pomoć-nome stovarištu, prema važećim hrvatskim normama za drvo (HRN). Tako se, pretežno sortimenti iz listača, izrađuju u duljini od 2 m, rastući po 10 cm na više. No, pri utovarnom prostoru duljine 6 m il i nešto više, pitanje

Zbog jednogodišnjega razdoblja izlaženja Nove mehanizacije šumarstva i možebitne objave ovoga osvrta na objavu iz 2005. koncem zime 2006/07., isti je dostavljen “Šumarskome listu” za rubriku Izazovi i suprotstavljanja.

je kako se kod tri para ugrađenih postranih ručica (tzv. potpornih štica il i ručica), može u dva reda složiti oblovina duljine 2 m, 2,5 m ili 3 m. Tu može pomoći samo još naknadno ugrađivanje jednoga para ručica. Katkada se par ručica uzima s kamiona i ugrađuje na prikolicu te na taj način omogućuje slaganje kraćih sor-timenata na njezin tovarni prostor. Pritom treba za kamion izabirati dulje drvne sortimente u svrhu popunjavanja tovarnoga prostora prihvatljivoga i sa sigurnosnih razloga i gospodarnosti prijevoza. No, dopuštenje ugradnje dva para ručica na koju sastavnicu kamionskoga skupa mijenja, osim iskoristivosti tovarnoga prostora i odnose osovinskih opterećenja, te možebitnoga preko-račenja njihovih zakonskih ograničenja.

357

Osovinski razmak kamiona Svakom sustava prometnice, na primjer njihovim ši-

rinama i zakrivljenostima (polumjerima krivina), odgovara određeni međuosovinski razmak. Za uvriježenu šu-marsku dogradnju i skup koji se sastoji od kamiona i

prikolice, upitan je odabrani osovinski razmak za hrvatske prilike. Uz nepromijenjene karakteristike prometnica, očito novi razmaci teško mogu biti povoljniji od onih na ranije uporabljavanim kamionima.

Snaga pogonskoga motora i potrošnja goriva Dvojbena je tvrdnja u članku o tzv. rasipanju (neeko-

nomičnosti) izbora motora povećane snage u kamionskim skupovima ranije nabavljanima, koji su imali ugra-đene motore snage od 315 kW, pa i 346 kW, za razliku od unajmljenih s ugrađenim motorima od 300 kW (oko 5 – 14 posto manje instalirane snage motora). Iako nema objava, usporedno je praćenje potrošnje goriva ranijih i novonabavljenih kamionskih skupova u praksi orijenta-

cijski pokazala da u početnomu razdoblju imaju veću potrošnju unajmljeni skupovi sa slabijim motorima. To nije iznenađujuće poznavajući značajke prometnica po kojima se kreću, kada znatni dio vremena motor radi u području oko najveće snage, poprilično udaljen od po-dručja najvećega okretnoga momenta i najmanje jedi-nične potrošnje goriva.

Ugradnja hidraulične dizalice Iako se željelo na unajmljene kamionske skupove

ugraditi laganije dizalice od onih koje su se ugrađivale na prethodne generacije kamiona, to se nije dogodilo. Naravno, istodobno se ovim izborom željelo postići i njihovu veću kvalitetu iskazanu izdržljivošću, brzinom rada, frekvencijom kvarova i dr. No, izbor predmetnih dizalica ugrađenih na unajmljene kamione značio je dalje odstupanje od proklamirane tipizacije. Tako je ugrađena dizalica slovenskoga proizvođača LIV – Po-stojna. Iz tehničke je dokumentacije izabrane i ugrađene dizalice vidljivo da je ona teža od dizalice istoga razreda (klase) drugih proizvođača. Nadalje, na str. 69, desni

stupac, t. 2, navodi se: Kod šumarskih hidrauličnih dizalica s primijenjenim prisilnim hlađenjem hidraličnoga maziva smanjena je količina potrebnoga maziva za gotovo 150 l, pa se postiže ušteda na mazivu ... (kraj navoda). Ostaje nepoznato je l i to godišnja ušteda, smanjenje potrebne količine ulja u cirkulaciju, ili nešto tre-će, a znano je da za sisaljke istih karakteristika i dizalice istoga razreda ne može biti govora o smanjenju količine ulja koje prisilno cirkulira i struji kroz rashladni sustav hladnjaka: tek se dogradnjom takva sustava nešto pove-ćava ukupna mase dizalice.

Dogradnja uređaja za mjerenje mase dizanoga tereta U navedenome se radu navodi da se razmatra do

datna ugradnja mjernoga sustava za vaganje podizano-ga tereta, njegovo zbrajanje, utvrđivanju raspodjele po osovinama i dr. Vrijedi napomenuti da su prvi uređaji provjeravani u hrvatskome šumarstvu prije dvadesetak godina, a da trenutno rade ugrađena takva dva mjerna

dizalična kamionska sustava HŠ-a d.o.o., s mjernim sustavom za utvrđivanje odvage pojedinačnih podiznih tereta. Na ovim je uređajima obavljeno usporedno ispi-tivannje pouzdanosti uređaja, o čemu svjedoči i izvješ-će predano upravi tvrtke. Ne postoje spoznaje o sudbini toga izvješća.

Usporedna studija Samo objektivno valjana usporedna studija tehničkih

učinaka i gospodarnosti unajmljenih kamionskih voznih skupova s onima u vlasništvu trgovačkoga društva HŠ-a d.o.o., može potvrditi il i osporiti vrijednosti tih dvaju transportnih sredstava. Ukoliko su dosadašnji kamionskih skupovi stvarno predimenzionirani po vlastitoj masi i snazi motora, onda treba utvrditi za koje radne uvjete to vrijedi, u kojemu je razdoblju praćen njihov rad, koli-

ki su troškovi održavanja takva dva sustava i sl., jer, poddimenzionirani sustav može za kraće vrijeme pokazivati kratkotrajno određene prednosti, ali u, na primjer, sedmogodišnjoj eksploataciji će se tek utvrditi valjanost pretpostavki. Mnogi slični raniji pokušaji na radovima u šumarstvu završavali su kratkim radnim vijekom. Sve je ostalo tek neutemeljeno preptostavljanje.

Nekoliko općih zapažanja Svaka je objava u razdobljima rezultat autorskoga

rada i promišljanja, ali i recenzentskoga i uredničkoga rada i znanja. Zato se tek navode neke primjedbe vrijedne možebitno kojega novoga stručnoga osvrta.

358

voditi računa da se jedan određeni (strateški) dio daljinskoga prijevoza drva šumarskim kamionskim

> u Nacrtku se članka navodi: ČČDaljinsU transport drva šumarskim kamionskim skupovima pomoćna je djelatnost unutar temeljne šumarske djelatnosti uporabe šuma. ...”.Ipak je prijevoz drva ponajprije dio pridobivanja drva, a pitanje je za raspravu koji je IO uio sveKoiiKe uporaue suma.

> U posliednioi se rečenici Nacrtka kaže: ... mora se

.,upo.ima i ialie .oArfi ČTČ:.».,a.u -.tog posebnosti uvjeta rada i biološko-tehničkih svojstava drva koje se prevozi ...Mišljenje je autora da je zadržavanje dijela vlastitoga kamionskoga prijevoza u vlastitoj organizaciji nužan zbog (a) činjenice što se odvija po šumskim prometnicama koje projektiraju i grade sami šumari te na taj način mogu i poboljšavati svoj rad i, sto je itekako važno, uvjetovati karakteristike skupova te, (b) zbog sprječavanja svojevrsne ucjene ponuđača. Sve ostalo su zablude koje će budućnost neumoljivo rješavati, ali i ovaj puta na štetu šuma.

> Višekratna napomena da se može uporabom lakših gradbenih materijala smanjivati masa kamionskih skupova odnosno njihovih sastavnica, pokusno je iskušana, npr., na forvarderima (alumijski prednji dio, kakvoćnih sitnozmatih čelika za dizalice i njezine sastavnice - npr. hvatala, u članku spominjanih “potpornih” ručica itd.). Uspjesi su različiti.

> Članak 9, stavak 1 nije vjerno prenesen, bilo autorskom ili uredničkom grješkom.

> Članak 9, stavak 2 navodi da se navedena opterećenja odnose za skup vozila u stanju mirovanja na

vodoravnoj podlozi (izostavljeno u članku, ali bitno u životu). I Pravilnik prenesen s intemetske stranice http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2005/1848.htm, uz ostale ne malobrojne prijepisne pogrješke, ne razlikuje znak d (deci) za zakonite množne pred-metke pri tvorbi decimalnih mjernih jedinica, odnosno zakoniti znak za mjernu jedinicu dan (dies), od znaka za mjernu veličinu duljine (razmaka, promjera ...) (d). Ovo nisu ni autori ni priređivači članka ispravili.

> Pohvalna je tražnja prikladnih hrvatskih naziva za određene pojmove, npr-, za korisnu nosivost Tek treba razjasniti postoji li i nekorisna nosivost? Jednako je pitanje opterećuju li se osovine pojačano ili se opterećenje povećava / raste ... Ili, postoji li svojevrsna predimenzioniranost radnih sredstava u odnosu na propisane zakonske veličine ... (da bi odgovorili na to pitanje trebalo bi poznavati dopunska opterećenja pri utovaru, vožnji i istovaru, pa tek onda donositi zaključke). Ili, jesu li ručice (štice) potporne ili prihvatne / postrane ...? Ili, kakav je to sustav hlađenja dizalice (t. d u poglavlju 3, pod (I) d). Vjerojatno je to sustav hlađenja ulja hidraulično-ga sustava.

> Posebno treba spomenuti dio teksta u zaključcima: Pri tom se jako mora paziti da se sredstvo ne ''pređi-menzionira” da se ne bi uzaludno rasipale masa i energija, ... Rasipanje energije svake vrste je razum-no 1 znano, ah, što je to rasipanje masal ltd., ltd.

Zaključno promišljanje Djelatnost šumskoga transporta, čiji je sastavni dio

kamionski prijevoz po šumskim i javnim prometnicama, predstavlja čvrstu kariku u proizvodnome lancu pridobivanja drva, povezbom proizvođača i kupaca te raz-djelbom drvnih sortimenata do mjesta preradbe. To je i razlog što zaslužuje stručnu i prosudbenu pažnju na temelju objektivno utvrđenih proizvodnih čimbenika. Štoviše, dolaskom vremena kada će se i u Hrvatskoj morati poštivati smjernice Europske unije za vozila po-gonjena neobnovljivim (fosilnim) gorivima, s neprimjerenom emisijom tzv. stakleničkih plinova i drugih zaga-đivača, i šumarski će transportni sustavi doživljeti mnoge promjene – vjeruje se na bolje. Osim sustavnoga bavljenja rukovanjem drvom (njegov transport, prenošenje

i skladištenje), mnoga stihijnost i površnost ostat će stvar prošlosti. Trebalo bi se spremati za to vrijeme, ponajprije promjenom načina mišljenja, stjecanjem znanja i promicanjem znanih inženjerskih vrijednosti, ravnopravno tehničke i biološke sastavnice šumoslovlja.

Mr. sc. Stjepan Puljak, dipl. ing. šum.

359

http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2005/1848.htm

ZAŠTITA PRIRODE

MRKA CRVENREPKA (Phoenicurus ochruros S. G. Gmelin)

Naraste u dužinu oko 15 cm s rasponom krila oko 25 cm, te do 20 g. težine, pa je po veličini slična poljskom vrapcu. Boja perja odraslog mužjaka je crnkasta s bijelom krilnom plohom i crvenkastim repom. Ženka ima perje sivo-smeđe boje s crvenkastim repom. Jed-nogodišnji mužjaci slični su ženki od koje se razlikuju po nešto crnjem grlu i bjeljem području na krilima. Gnijezdi se na području cijele Hrvatske unutar naselja, nešto rjeđe u nizinskom području istočne Slavonije i uzduž obale. Gnijezda gradi u rupama i pukotinama zgrada, pukotinama stijena, kućicama za ptice poludu-pljašice. Gnijezdi dva puta tijekom godine od travnja do kolovoza. Gnijezdo je građeno od suhih travki, mahovine i korjenčića i iznutra je obloženo perjem. Nese 3–6 bijelih jaja veličine oko 20 mm. Na jajima sjedi

Č 2. Ženka sjedi na jajima u rupi gospodarske zgrade na visini 1,3 m od tla

ženka 12–14 dana. Mlade ptiće oba roditelja hrane 14–18 dana. Hrane se insektima, najčešće muhama, leptirima koje lovi u letu i njihovim gusjenicama, te povremeno bobicama. Lovinu čeka na svojoj proma-tračnici često trepereći s repom. Pjeva uglavnom noću i u zoru s uzvišenog mjesta. Pjev je glasan, brz i kratak. U Hrvatskoj boravi od ožujka do listopada kada većina seli, dok manji broj ostaje cijele godine i prezimljuje u unutrašnjosti Hrvatske.

Mrka crvenrepka je zaštićena vrsta u Republici Hrvatskoj.

Slika 1. Odrastao mužjak

Tekst i fotografije: Mr. sc. Krunoslav Arač,

dipl. ing. šum.

NAŠI SUNOVRATI Gotovo na svim našim dinarskim planinama u pro-

ljeće ćemo često susresti vrstu sunovrata i l i narcisa koja je najraširenija u Hrvatskoj. To je zvjezdastocvjet-ni sunovrat (Narcissus radiiflorus Salisb.).

Raširen je kako na našem obalnom području i otocima tako i na planinskim prostorima duboko u unu-trašnjosti.

Ovu biljku prepoznat ćemo po tome što su listovi pe-rianta zvjezdastog izgleda i međusobno se ne dodiruju i ne preklapaju, a krunica mu je uspravna i na rubovima crvena. Na cvjetnoj stapki koja naraste do 30 cm najčeš-će je jedan, rjeđe dva cvijeta. Ne ističe se mirisom.

Zvjezdastocvjetni sunovrat naseljava gorske travnjake i vapnenačke kamenjare, ponekad i dublja tla na vapnencima. Biljka najčešće raste pojedinačno, samo na nekim nalazištima nalazimo manje i l i veće skupine, rijetko velike populacije koje u vrijeme cvatnje prevladavaju u proljetnom aspektu. Takav primjer nalazimo u okolici naselja Ljubova uz cestu Korenica-Gospić, gdje se veće travnjačke površine u proljeće bijele od mnoštva njegovih cvjetova. Ipak se može kazati za ovu populaciju kako sadrži primjerke čiji se listovi ocvjeća jako približavaju jedan drugom i u malim dijelovima se i preklapaju.

360

Slika 1. Zvjezdastocvjetni sunovrat s Ilijinog brda na Pelješcu

Veće populacije postoje na najvišim dijelovima poluotoka Pelješca, skoro na čitavom stjenovitom grebenu s najvišim vrhom Sv. Ilija. Ovaj sunovrat nije rijedak na planini Dinari, Svilaji i Kamešnici, a na Velebitu ga nalazimo na mnogo nalazišta, počevši od Zavižana pa do Crnopca.

Druga vrsta sunovrata raširena je u našem sredozemnom području, u obalnom pojasu i na nekim otocima. To je višecvjetni sunovrat, tazetica, (Narcissus ta-zetta L.).

Na oko 30 cm visokoj cvjetnoj stapki nalazi se desetak manjih mirišljivih cvjetova. Listovi perianta su mu bijeli, a krunica žuta i barem dvostruko kraća od vršaka perianta, što se i iz daljeg dobro zamijećuje. Često raste u manjim il i većim busenima, a bujno razvijeni modro-zeleni listovi su žljebasti.

Slika 3. Tazetica na Konavoskom polju

Na otoku Pagu na zaslanjenim staništima nalazimo veće populacije neposredno uz pašku solanu u blizini mora. Prolazeći u proljeće cestom prema gradu Pagu, zastanemo l i na trenutak uz velike populacije trsta, osjetit ćemo zamaman miris ovog sunovrata.

Slika 2. Sunovrati kod Ljubova

Slika 4. Cvjetna stapka tazetice s većim brojem cvjetova

Već sredinom ožujka u Konavlima ga nalazimo na više nalazišta, ali najveće populacije rastu na Konavoskom polju istočno od Ćilipa. U to isto vrijeme u pro-ljeće po zapuštenim njivama i travnjacima Konavoskog polja cvatu i mnogobrojne šumarice, ali velike populacije višecvjetnog narcisa toliko su velike i uočljive da ih neće biti teško zamijetiti. Kad im se približimo, ugodan miris tisuća i tisuća cvjetova učinit će nam boravak na ovim prostorima veoma ugodnim. Najviše biljaka i u najgušćem sklopu raste na nižim i vlažnijim dijelovima travnjaka, najčešće uz male jarke ili uz živice i šikare.

Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof.

361

REGENSBURŠKA TILA Ovu naočitu i danas kritično ugroženu (CR) biljku

mahunarku, upisanu 2005. godine u Crvenu knjigu vas-kularne flore Hrvatske, u Hrvatskoj je još 1942. godine prof. Ivan Soklić zabilježio na Đurđevačkim pijescima, a Ljerka Godicl 1979. godine istražujući ostatke stepske flore i njezino prostiranje u sjevernim dijelovima bivše Jugoslavije, također je bilježi na Pijescima kod Kloštra Podravskog te u šumskom području Borik sjeverno od Đurđevca. Međutim, na oba nalazišta danas biljku više ne možemo naći. Jedino nalazište nalazi joj se u blizini naselja Vukosavljevica u Podravini, odnosno uz najsjevernije padine Bilogore, gdje ju je 2000. godine pro-našla prof. dr. J. Topić. To je ujedno jedino danas poznato njezino nalazište u Hrvatskoj.

Regensburška tila (Chamaecytisus ratisbonensis /Schaeff./ Rothm.) je grmolika biljka visoka 50–80 cm. Cijela biljka je u mladosti svilenasto dlakava, kasnije uglavnom gola. Žuti cvjetovi rastu postrano u čuperci-ma. Leptirasti cvijet nalikuje cvjetovima naših žućica, a na lađici se mogu naći narančasto crvene pjege. Plod je oko 20–30 mm duga srebrnasto siva mahuna. Biljka cvate tijekom mjeseca svibnja.

Slika 2. Tila u cvatnji

Nalazište se nalazi neposredno s obje strane želje-zničke pruge Koprivnica-Virovitica kod naselja Vuko-savljevica. Sa sjeverne strane pruge nalazi se malo pješ-čano uzvišenje po kojem uzdužno i usporedno s prugom prolazi poljski slabo vidljiv put. Stanište tile je upravo to pješčano uzvišenje, koje je u cijelosti danas obraslo raznolikim niskim raslinjem, najviše travama, ali i jednom neobično brojnom i razmjerno velikom čestoslavi-com (Veronica sp.). Na tom staništu raste stotinjak primjeraka tile u obliku manjih i l i većih gusto zaraslih grmova različite starosti. S južne strane pruge, uz nasip i po dubokom jarku, raste tek pokoji grm.

Na cijelom nalazištu biljku ugrožava ostalo raslinje pred kojim se povlači.

U cilju produljenja opstanka vrste u Hrvatskoj, bilo bi neophodno od sjemena uzgojiti barem nekoliko primjeraka tile i preseliti ih na preostale pješčane površi-ne istočno od Đurđevca.

Slika 1. Primjerak tile kod Vukosavljevice Tekst i fotografije:

Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof.

362

BIJELA PLANINSKA SASA (Pulsatilla alpina /L./ Delarb.) Ova istaknuta biljka planinskih dijelova Hrvatske

ima stabljiku do 30 cm visoku. Nerijetko biljka raste u većim bujnim busenima. Raste na planinskim travnjacima na vapnenačkoj podlozi, najčešće pojedinačno i l i u manjim skupinama.

Donji listovi su dvostruko perasto razdijeljeni, u vrijeme nakon cvatnje znatno narastu. Ovojni listovi su sjedeći, u pršljenu. Na vrhu nešto produljene stabljike ima samo jedan razmjerno krupan cvijet bijele boje.

Slika 2. Biljka u plodu

Slika 1. Bijela gorska sasa s Velebita

Ocvjeće mu je sastavljeno od šest duguljastih do jajastih listića oko 4–5 cm dugih, koji su izvana vunasto dlakavi. Prašnika i plodnica ima mnogo. Plodovi nose oko 3 cm dugi perasti nastavak koji im pomaže u raz-nošenju vjetrom.

Bijela planinska sasa rasprostranjena je na području cijelog Velebita, osobito oko Sv. brda, na Sadikovcu, oko Stapa, V. Alana i drugdje. Najčešće su to otvorena staništa planinskih travnjaka iznad gornje granice šume. Na nekim staništima u isto vrijeme cvate i divlji tulipan (Tulipa sylvestris L.).

Veoma lijepe primjerke u razmjerno velikoj populaciji nalazimo u okolici planinarskog doma na Za-vižanu, na planinskim rudinama. U rano proljeće upravo zbog nazočnosti ove biljke cijeli okoliš odiše osobitom ljepotom. Na još skoro ogoljeloj planinskoj tratini, svojim zelenilom listova i bjelinom cvjetova, u prolje-će buseni bijele sase najprivlačniji su ukras.

Slično je i na obroncima Sadikovca gdje bijela sasa raste i uz vapnenačke stijene i na staništima koja nisu uvijek dobro izložena suncu, jer se nalaze još unutar pojasa velebitskih bukovih šuma.


Otok Čiovo je mostom povezan s kopnom, s gradom Trogirom. Cesta koja prolazi uz sjevernu obalu otoka dopire do mjesta Slatine, ali se bijela cesta proteže još nekoliko kilometara prema istoku i prema uzvišenju glava (96 m). Na okretištu se ostavi vozilo i stazom preko krševitog grebena doći ćemo na pješačku lijepo oblikovanu stazu. Ona se stepenasto spušta do iznad okomitih stijena izloženih jugu i vodi nas prema zapadu, prema svetištu Gospe od Prizidnica, zaštitnice mornara. Svetište se sastoji od crkve i pustinjačkih prostora izgra-

PRIZIDNICE NA OTOKU ČIOVU đenih u 16 stoljeću i posvećenih Bezgrešnom Mariji-no začeću.

Svetište ćemo ugledati i iz broda koji uz Čiovo prolazi Splitskim kanalom. Nekoliko desetaka metara visoko iznad stijena u tom istočnom dijelu otoka Čiova jasno zamijećujemo svetište kao jedini izgrađeni objekt na toj južnoj strani otoka.

Stjenoviti okoliš nalazi se posvuda oko višestoljet-nog zdanja i izdaleka ga jedino crveni krov jasnije odvaja od sivila stijena. Samo ta davno probijena staza pove-

363

Slika 1. Dio stijena nedaleko svetišta

1. Dio zuje ga s ostalim svijetom. Crkvu su izgradili svećenici glagoljaši sredinom 16. stoljeća, približno u isto vrijeme kad i pustinju Blaca na otoku Braču. Pretpostavljam da ime “prizidnice” potječe od posvuda nazočnih stijena koje poput zidova okružuju svetište.

U ekološkom i botaničkom pogledu posebno je zanimljiv i značajan upravo taj pješački prilaz svetištu s

istočne strane. Na stijenama uokolo, napose onima sa sjeverne strane puta razvijena je bogata vegetacija stijena i njihovih raspuklina. Najmarkantnije mjesto ovdje zauzimaju veliki grmovi rijetke i zaštićene biljke dubro-vačke zečine /Centaurea ragusina/ koji su se svojim srebrnasto sivo zelenim lišćem skoro stopili s površi-nom litica. Posebno upečatljiva slika pruža se u vrijeme njihove cvatnje kad stijene kao da ožive od ljepote njezinih žutih glavičastih cvatova.

Uz busenje bjelušine koja pokriva znatne površine stijena, zamijećuju se i buseni gromotulje (Alyssum sp.). Njezini zlatnožuti cvjetovi skupljeni na vrhovima stabljika, kao da se natječu koji će od njih dohvatiti više sunca.

Ovi dijelovi stijena pružaju utisak lijepo uređenog botaničkog vrta u obliku suhozida. To je najljepši kutak otoka Čiova.


ALPSKA PAPRAT (Athyrium distentifolium Tausch) Alpska paprat najčešće raste u mješovitim šumama

subalpskog područja na svježijim humoznim umjereno kiselim tlima, uglavnom u sjenovitim dolinama sa dužim zadržavanjem snijega. S obzirom na sintakso-nomsku pripadnost Athyrium distentifolium je svojstvena vrsta razreda Betulo-Adenostyletea.

Opće rasprostranjenje alpske paprati je Europa, Kavkaz , Mala Azija te sjeverozapadni dijelovi Sjeverne Amerike. Paprat (Athyrium distentifolium) našli smo na području Trgovske gore kod Dvora gdje raste na sjenovitim vlažnijim humoznijim staništima vrlo često u neposrednoj blizini potoka Žirovac. Budući da ta vrsta paprati do sada nije bila zabilježena za floru Hrvatske to je nova vrsta u našoj flori, a nalazište na Trgovskoj gori kod Dvora do sada je jedino poznato.

Alpsku paprat lučimo od srodne ženske paprati (At-hyrium filix-femina) po širokim svijetlosmeđim do bakrenosmeđim trihomima posutima na bazi lisne peteljke. U mladosti sorusi imaju duguljasti i l i potkovasti oblik kasnije duguljasto-okruglasti, a obavijeni su nježnim induzijem, koji vrlo brzo propada te se vrlo l i jepo vide tamnosmeđe mrežaste spore. Listovi su tam-nozeleni, dugački 60–160 cm. Lisna plojka je dugu-ljasto-suličasta, dvostruko do trostruko perasta. Najdo-nji isperci prvog reda su dugi do 22 cm, a segmenti posljednjeg reda su široki tupi i na rubu kratko nazu-bljeni.

Zdravko Cerovečki, dipl. ing. šum.

364

IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA

ISKUSTVA I PREPORUKE NAKON GODINU DANA ŠUMARSKOGA MUZEJA U KRASNU

Nakon višegodišnjih želja i priprema, 10. lipnja 2005. u nazočnosti dvjestotinjak šumara i njihovih gostiju iz cijele Hrvatske, otvoren je u Krasnu – najstarijoj šumariji u Hrvatskoj, šumarski muzej. Iako relativno mali po prostoru i broju eksponata (oko 250) imao je veliko značenje u promidžbi i obilježavanju tradicija šumarske struke. Bez obzira što je nedostatno i skromno spomenut u šumarskim stručnim glasilima, u proteklih godinu dana višestruko je predstavljen na programima hrvatskoga radija i televizije. Postao je važna točka u turističkoj i drugim ponudama Krasna, Velebita i Ličko-senjske županije.

Muzej je u proteklih godinu dana razgledalo 2600 posjetitelja, u knjizi dojmova upisano je 220 zapisa, u kojima se najčešće izražava priznanje šumarima što su iz ruševne zgrade napravili jedan takav objekt i oteli zaboravu mnoge vrijednosti iz šumarske povijesti. Ne že-leći umanjiti bilo čiji posjet, istaknut ću one koji se u ovakvim člancima spominju. Muzej su posjetili predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, predsjednik Vlade Republike Hrvatske Ivo Sanader, Predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks i potpredsjednici Luka Bebić, Davor Milinović i Vesna Pusić, brojni ministri i drugi politički i javni djelatnici.

U knjizi dojmova dr. Ivo Sanader je 11. lipnja 2005. upisao:

“Čestitam na vrlo atraktivnom muzeju koji sam posjetio s prijateljima iz Vlade i Hrvatskog Sabora, drugi dan nakon svečanog otvaranja. Uvjeren sam da će posjetitelji uživati gledajući eksponate i čitajući o povijesti hrvatskoga šumarstva. Svaka čast!”

Predsjednik Mesić je uputio “čestitke za muzejsku zbirku jedinstvenu u Hrvatskoj”, a dr. Pusić izrazila oduševljenje “prekrasnim muzejom i odlično opremljenom točkom u jednom od najljepših mjesta u Hrvatskoj.”

Predsjednik RH Stjepan Mesić razgledava eksponate uz stručnu pomoć voditelja muzeja šum. teh. Miljenka Tomaića

Posebno su značajni posjeti i dojmovi brojnih kolega šumara koji su najčešće s obiteljima i prijateljima boravili u Krasnu il i ga posjetili skupno poput članova Hrvatskoga šumarskog društva – ogranci Bjelovar, Vinkovci, šumarije Sokolovac, Velika Gorica, generacija apsolvenata Šumarskog fakulteta u Zagrebu iz 1982. godine, kolega iz Unsko-sanskog kantona iz Bosanske Krupe, Zavoda za gozdove iz Sežane iz Slovenije. Vrlo su dojmljivi i u edukativnom smislu važni posjeti nastavnika i učenika iz svih krajeva Lijepe naše – primjerice osnovnih škola “Vladimir Gortan” i “Vežica” iz Rijeke, “Jurja Habdalića” iz Velike Gorice, “Selnica” iz Međimurja, “Mertojak” iz Splita, “Franjo Tuđman” iz Korenice, osnovnih škola iz Buzeta i Turopolja, dječjih vrtića iz Zadra, Hoteljersko-turisti-čke škole iz Zagreba, karlovačke gimnazije, zadarske gimnazije “Ivan Pavle II”, senjske srednje škole, nastavnika i studenata Veleučilišta u Karlovcu, članova Društva arhitekata grada Karlovca, Hrvatskog pravni-čkog društvo iz Rijeke i brojnih drugih institucija. U knjizi dojmova zabilježeni su osvrti posjetitelja iz Kanade, Njemačke, Švicarske, Austrije, Češke, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Makedonije, a bilo ih je i iz drugih zemalja. Sažeto, muzej je odigrao višestruku ulogu prema zamisli njegovih osnivača, u edukativnom

365

smislu predstavio je mlađima posjetiteljima način i sredstva rada u šumarstvu u nedavnoj prošlosti, a starijim posjetiteljima probudio nostalgiju i sjećanja na teško ali sretno vrijeme iz najljepšeg doba njihovog radnog vijeka. Važan je i sadržaj muzeja koji se dotiče opće etnološke i ekološke problematike, što govori o svestranosti šumara i njihovoj važnosti u razvoju i osposobljavanju pučanstva u ruralnim sredinama Hrvatske. Za istaći je izvrsna suradnja s Upravom Nacionalni park “Sjeverni Velebit” i vrlo odgovorni i savjesni voditelj muzeja šum. teh. Miljenko Tomaić.

Nakon godinu dana iskustva potrebno je ukazati na neka neriješena pitanja, kako bi se poboljšao rad i kvaliteta muzeja. U tom smislu neophodno je: – poboljšati koordinaciju s turističkim agencijama i

turističkim zajednicama zbog veće posjećenosti; – završiti katalogizaciju eksponata i tiskati višejezič-

ne prospekte; – postaviti više informativnih tablica/ploča s nazna

kom sjedišta muzeja; – prikupiti još nekoliko desetaka značajnijih ekspo

nata i izložiti ih ispred i u zgradi muzeja; – zamijeniti većinu fotografija, jer su promjenom

boje postale nejasne; – riješiti tehnička pitanja sistematizacije voditelja

muzeja i sličnih poslova unutar poduzeća; – povjerenstvo koje je 2004. godine osnovano s ci

ljem osnivanja muzeja mora se sastajati svake godine i rješavati navedene i druge probleme.

Na kraju preporučam kolegama šumarima da i drugdje u Hrvatskoj osmisle i realiziraju slične projekte. Nema sumnje da bi danas svaka Uprava šuma u Hrvatskim šumama d.o.o trebala osnovati jedan objekt slič-nog sadržaja. Za to imamo znanja, prostora i sredstva, a potreba se nameće sama po sebi, no problem je što je mnogi od nas ne prepoznaju. Ako to u ovim vrlo slože-nim vremenima glede značaja i razvoja naše struke (nema nas u strateškim i drugim središtima planiranja i odlučivanja u ovoj zemlji, skloni smo kompromisima pa i sluganstvu, druge struke nam se vrlo ozbiljno nameću na naša područja, u velikom smo sukobu privatnog interesa u državnom dobru u kojemu nas većina radi i slič-no) ne prepoznamo sami, drugi neće prepoznati nas.

A da naši uspjesi raduju i one koji nisu u šumarskoj struci, ali razumiju njenu bit i genezu, svjedoči i zapis koji su u knjizi dojmova muzeja u Krasnu 16. listopada 2005. napisali djelatnici Osnovne škole fra B. T. Lea-ković iz Bošnjaka:

“ I mi ćemo uskoro osposobiti naš muzej u Bošnja-cima. Iskrene čestitke.”

Vama dragi Slavonci hvala za posjet i čestitke, Vaš muzej bit će jednako važan i lijep i istinski će nas obradovati.

Prof. dr. sc. Joso Vukelić Predsjednik Povjerenstva za

osnivanje Šumarskoga muzeja u Krasnu

PRILOG ŽIVOTOPISU IVANA GRIGORIJEVIČA JAKOVLJEVA Opširan prikaz života i rada Ivana Grigorijeviča

J akovI j eva , objavili smo u Šumarskom listu prije dvije godineĐ Tada smo, na temelju izjava živih svjedoka, objavili zanimljiv podatak da je I. Jakovljev kao student šumarstva u Zagrebu bio model znamenitom hrvatskom kiparu Ivanu M e š t r o v i ć u (1883-1962) pri izradi dvaju spomenika Indijanaca na konju, koji su 1928. postavljeni u Grant parku u Chicagu (SAD).

U razgovoru sa stručnjacima i poznavateljima života i rada kipara I. Meštrovića, obavješteni smo da prema njihovim saznanjima ne postoji dokumentacija koja bi konačno povtrdila točnost naših podataka Jakovljev bio model kod navedenih radova.

ja koja bi da je I.

Skoko M.: Ivan Grigorijevič Jakovljev (1903– 1997). Šumarski list br. 7–8., str. 459–464. U dosadašnjoj literaturi pogrešno je navedeno mjesto rođenja Čizni Čirsk i ime oca Stjepan.

Slika 1. Ivan Meštrović, Indijanac s kopljem, bronca. (Snimio Pro-danović u ljevaonici umjetnina, Ilica 83, Zgb, 1927/28.)

366

2

U međuvremenu pronašli smo vjerodostojan izvor koji to konačno potvrđuje.

Ukratko iz životopisa. Ivan Jakovljev, dipl. ing. šum., rođen je 1903. u mjestu Nižne Čirsk, Donska oblast, Rusija, u obitelji Grigorija Jakovljeviča Jakov-ljeva i Pelagije rođ. Solodko2. Kao ruski emigrant 1920. dolazi u Kraljevinu SHS, gdje u Bileći 1924. završava rusku srednju školu (Donski kadetski korpus). Šumar-stvo je studirao u Zagrebu. Apsolvirao je 1932., a diplomirao 1939.3 Kao apsolvent radio je u BiH, a od 1939–1950. u Hrvatskoj (Crikvenica, Rab, Sušak, Ministarstvo šumarstva u Zagrebu, Gospić, Garešnica). God. 1950. napušta Hrvatsku i odlazi u Mađarsku, a 1956. u Taškent (Uzbekistan) gdje je umro i sahranjen 1997.

Na temelju jedne nepotpisane informacije o I. Ja-kovljevu, ostavljene u Hrvatskom šumarskom društvu u Zagrebu krajem 2005.4, saznali smo da je u zagre-bačkom dnevnom listu “Večer” od 24. prosinca 1935. objavljen vrlo interesantan i za naša istraživanja zna-čajan članak “Intelektualci kao konobari, šoferi, statisti, stražari i tramvajski kondukteri” u kojemu nalazimo i tekst o “apsolventu šumarskog fakulteta, Ivanu Grigorijeviču Jakovljevu kao Meštrovićevom modelu, kolporteru Večeri i kazališnom stažistu”.5

U navedenom tekstu uz podatke o I. Jakovljevu na-ći ćemo i zanimljive segmente iz kazališnog života tog vremena u Zagrebu, pa tekst citiramo u cijelosti:

Našli smo ga na njegovom poslu iza kulisa u velikoj kazališnoj zgradi. Davala se “Lakme”, Delibesova opera, i upravo je bila stanka između prvog i drugog čina. Postavljala se scena: Trg nekog indijskog grada. Redatelj Binički stoji u sredini pozornice. Radnici podupiru šarene kuće sa tipičnim istočnjačkim zastorima nad vratima. Iz visine spušta se “horizont”. Na njemu slikovita i “autentična” Indija. Inspicijent Mu-žević pritište na dugmad zvonaca, male žaruljice pale se i gase. Doskora će početi čin. Sa strane već stoje

Za vrijeme studija u Zagrebu Jakovljev je, između ostalog, bio i član Ćirilo-Metodovog kora osnovanog 1931, s ciljem promicanja staroslavenskog crkvenog pjevanja u duhu Ćirilo-metodske ideje. Kor je djelovao liturgijski u matičnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu i drugdje, kao i koncertno u zemlji i inozemstvu. God. 1936. prilikom proslave pete obljetnice Kora, Jakovljev je dobio Srebrnu medalju Sv. Ćirila i Metoda za pjevačke vrline i Spomen medalju o petoj obljetnici. U jednom razgovoru s rusisticom dr. sc. Irenom Lukšić iz Duge Rese, pretpostavili smo da je informaciju ostavila gđa Tatjana Puškadija-Ribkin, dipl. ing. kemije iz Zagreba, što se pokazalo točnim. Objema zahvaljujemo na dragocjenoj suradnji. Ivan Jakovljev sačuvao je do svoje smrti jedan primjerak spomenutog lista “Večer” iz 1935., koji nam je početkom 2006. poslala gđa Alla Prohorova iz Taškenta, zajedno s vrlo vrijednom dokumentacijom Jakovljeva (pisma, slike, svjedodžbe, potvrde, razglednice iz biv. Jugoslavije, Europe, Azije i dr.). Naime s A. Prohorovom surađujemo unatrag nekoliko godina i ta je suradnja prerasla u prijateljstvo. Autor ovog teksta o Jakovljevu nije se, nažalost, mogao odazvati pozivu obitelji Prohorove na gostovanje u Taškent.

Slika 2. Ivan Jakovljev (donji red drugi slijeva) bio je član više pjevačkih zborova u Zagrebu

spremni: okrutni Nilakantha Griff, čarobna istočnja-čka ljepotica Nada Tončić i još ljepša Mallika Milinko-vićka, i pomorski oficiri Rijavec i Grba. Dobro raspo-loženi Joža pripovijeda nešto veselo i svi se smiju. Čak je i fanatični indijski svećenik Nilakantha zaboravio da će doskora ubiti nesretnog Rijavca, i prijateljski ga potapša po ramenu.

U pozadini su oni mali. Oni po 12 dinara na večer. Statisti. Oni nevažni, no bez kojih ipak ne može biti predstave. Danas su obijesni engleski matrozi, a u tre-ćoj slici obući će duge halje, prilijepiti brade i postati tajanstveni svećenici Budhe.

Među njima je najpopularniji, najviši i svima dragi Rus “Bukaška”. Bukaška znači nešto sitno, malo, kao neznatni kukac il i mala bubica. To je opće poznati “špicname” najvećeg i oko dva metra visokog Rusa Ivana Grigorijeviča Jakovljeva, apsolventa šumarskog fakulteta i opernog statiste.

Nadasve interesantan je životni put tog ruskog izbjeglice iz Njižneg Čirska. Godine 1924. kao dvadesetgo-

Slika 3. Članski karton Ćirilo-Metodovog kora u Zagrebu

367

3

4

5

Slika 4. Svjedočanstvo o višem tečajnom ispitu Donskog kadetskog korpusa u Bileći (Hercegovina) od 20. 6. 1924.

dišnji mladić dolazi u Zagreb, zapisuje se na šumarski fakultet, svira balalajku i pjeva bas (“Bukaškin” glas je vrijedno čuti i on je vrlo cijenjeni član Ćirilometodskog zbora) u ondašnjoj “Moskvi” preko puta Mesničke ulice. Po noći svira balalajku, prije podne polazi na predavanje, a poslije podne – prodaje “Večer”.

Balalajčik – student – kolporter “Večeri” – sve to pripovijeda Ivan Jakovljev uz potpuno optimistički smiješak pun životnog elana.

– A sad ste statista? – pitamo. – Dugo već ja statist – odgovara “Bukaška” sa rus

kim akcentom. – Ima nas tu još puno ruskih i ovdašnjih studenata. No još prije teatra ja došel u vezu s umjetno-šću. Na Savi, znate, opazili menja, i rekli: Gle, kakav ogromni i jaki čelovjek! I brzo postal model u Umjetni-čkoj akademiji. Tam me videl naš veliki majstor i profesor g. Meštrović i pozval me da dodjem u njegov atelier u Gornjem gradu.

– Vi ste dakle imali sreću da vidite našeg proslavljenog majstora kod rada? Moralo je to biti vrlo zanimljivo, zar ne?

– Bilo je to čisto jednostavno. Ja dolazil gore u atelier obično oko jedanaest sati prije podne. Svukal se do gola, sel i čital novine. Onda je došel gospon profesor, i mje odpozdravil: Zdravstvujte, Bukaška! Na to ja uzel luk i strelicu i zajašil na velikog drvenog konja.

Slika 5. Ivan Jakovljev za vrijeme boravka u Ruskom đačkom domu na Kunišćaku primao je poštu većinom samo pod nadimkom “Bukaška”.

368

Nategnul sam luk, napel mišiće i sedel, a gospon profesor delal svoje Indijance.

– Jeste l i štogod razgovarali? – Kako da ne. Ja šutil, ali gospon profesor sam po-

čel razgovarat. On vrlo fin i jednostavan gospodin. Dolazil sam celi mjesec dana svaki dan po pol sata.

– I tako vaš lik sada sjedi u Chicagu i Amerikanci diveći se Meštroviću gledaju Vas.

– Da. No to nije sve. Za puno skulptura ja bil model. Jedno vrijeme model, onda malo studije na šumar-stvu, onda balalajka, onda kolporter, onda opet model, pa statisterija, pa opet malo studije i nekako se živi. Godine 1932. apsolviral a poslije Božića budet pola-gat zadnje ispite.

– A kada postanete inžinjer, šta ćete onda? – Ne brinem se puno za to. Već se nadje štogod.

“Bukaška” se ne boji rada, pa zato ... Nije završio rečenicu. Dirigent Jozefović pošao je

na svoje mjesto. Redatelj Binički pljesne rukama: – Idemo gospodo! Željezni zastor gore! Matrozi na

svoja mjesta! Više svijetla rampi! Vidak, Vidak, dajte crveno ...

Melodiozna Delibesova glazba zazvuči. Nada Ton-čić poravnava svoje zvončiće. Nilakantha se iskašlja-va. Rijavec namješta kapu i priteže bijelu uniformu.

“Bukaška” i ostali postavljaju se u odredjene grupe. Dolazi njihov nastup. Pijani matrozi na trgu indijskog grada. Treba teturati. Treba biti uvjerljiv. 12 dinara na večer

Ovim prilogom zaključujemo naša istraživanja o Ivanu Jakovljevu. Naša je upornost na kraju nagrađena. Jedan davno objavljen i zaboravljen članak u zagre-bačkom dnevnom listu “Večer” pronađen je zahvalju-jući sretnim okolnostima. Sadržaj članka konačno dokazuje našu tvrdnju izrečenu prije dvije godine da je Ivan Grigorijevič Jakovljev zaista bio model za Meštro-vićeve Indijance.

Ivan Jakovljev zaslužio je našu pozornost i zahvalnost za njegov doprinos šumarstvu, glazbenom životu i

Slika 6. Svjedodžba o drugom šumarskom diplomskom ispitu.

kiparstvu u Hrvatskoj. Svoj je vječni mir našao u nama dalekom Taškentu, a njegov će lik biti trajno utjelovljen u dva velika Meštrovićeva spomenika, koji predstavljaju Indijance na konju, od kojih jedan odapinje luk, a drugi baca koplje

Zahvaljujemo svima koji su nam pomogli u našim istraživanjima.

Mladen Skoko, dipl. ing. šum.

Literatura: Intelektualci kao konobari, šoferi, statisti stražari i

tramvajski kondukteri. “Večer”. God. XVI. Broj 4520. Zagreb, 24. 12. 1935.

Crkveno pjevanje u Hrvatskoj (urednik Goran Ivani-šević). Knjiga izlaganja na simpoziju održanom u Zagrebu 20. prosinca 2001. povodom 70. obljetnice osnutka Ćirili-Metodovog kora. Zagreb, 2002.

Ruski emigranti u Hrvatskoj između dva rata. Rubovi, memorija (Priredila Irena Lukšić). Hrvatsko

filološko društvo. Biblioteka Književna smotra. Zagreb, 2006.

Skoko, M., 2006: Studenti iz Rusije i Ukrajine koji su šumarske znanosti apsolvirali u Zagrebu. Šu-marski list br. 5–6, Zagreb (u tisku).

369

IZLOŽBE

IZLOŽBA HRVATSKOG LOVSTVA – U SLUŽBI PRIRODE, ZAGREB 2006. Pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Vlade

Republike Hrvatske dr. Ive Sanadera, Međunarodnog savjeta za lovstvo i zaštitu divljači (CIC) i Federacije europskih lovačkih organizacija (FACE), u Zagrebu je u organizaciji Hrvatskog lovačkog saveza (HLS) od 2. do 11. lipnja 2006. održana Izložba hrvatskog lovstva “U službi prirode” Zagreb 06. Svečanosti otvaranja izlož-be na Zagrebačkom Velesajmu 2. lipnja nazočili su zastupnici županijskih lovačkih saveza, izaslanstva lovač-kih saveza Mađarske, Češke, Slovačke, Slovenije, Srbije i Herceg-Bosne, predstavnici pokrovitelja, državnih institucija, fakulteta, veleučilišta i drugi uzvanici. Uz zahvalu predstavnicima pokrovitelja te počasnom, sre-dišnjem i organizacijskom odboru Izložbe, u svom pozdravnom govoru predsjednik HLS-a Đuro Dečak je, izdvojivši “zelene” i sve one tzv. ljubitelje životinja koji lovce smatraju najvećim neprijateljima prirode, između ostalog rekao:

Svi oni zaboravljaju ili ne žele znati da je upravo lov jedna od čovjekovih najstarijih ne samo djelatnosti, već i temelj njegova evolucijskog opstanka, a zahvaljujući radu, trudu i brizi šumara i težaka-lovaca, Hrvatska ima danas svoje prirodno blago, svoje šume, pitku vodu i slobodnu divljač. Hrvatska ima danas većinu divljači koju su mnogi razvijeni europski narodi zaboravili, ima

medvjeda, ima vuka, ima risa, ima puha. Lovci ih nisu istrijebili. Lovci su ih očuvali za buduće naraštaje.

Lovci ne uništavaju divljač, lovci ne gaze prirodu. Oni je čuvaju, oni njome potrajno gospodare kako im to nalažu zakoni ove države, međunarodne konvencije, ali ponajprije kako im nalažu zakoni prirode. Dokaz tomu je i ono što ćete danas vidjeti, dokaz je ova izložba. Samo onaj tko poštuje zakone prirode i tko dobro gospodari, taj ima, a Hrvatska ima. Ima divljači zahvaljujući svojim lovcima, svojim građanima koji su doista u služ-bi prirode, a kada je bilo najpotrebnije, bili su u službi žobrane svoje države i svoga naroda.

Na kraju svog izlaganja, u kojemu se osvrnuo na sto-ljeće dugu tradiciju održavanja lovačkih izložbi, tegobni put obnove fondova divljači nakon Domovinskog rata i uvažavanja temeljnih načela lovne kulture i etike, učinivši tako značajan korak ka europskim standardima, predsjednik Dečak posebno je pozdravio Ivicu K i r i na , ministra unutrarnjih poslova, kojemu je u svojstvu izaslanika predsjednika Vlade dr. Ive Sanadera pripala čast da izložbu proglasi otvorenom. Na svečanosti otvorenja izložbe prigodnim riječima obratili su se još Herman Suš n i k , državni tajnik Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva i Dieter Schramm, predsjednik CIC-a.

NOVIM PRVACIMA HRVATSKE PROGLAŠENO 11 TROFEJA U skladu s propozicijama za izlaganje, prema koji

ma su za izložbu dolazile u obzir samo kapitalne trofeje, to jest one koje su po svojoj trofejnoj jačini u kategoriji jedne od medalja po mjerilima CIC-a, odnosno koje su stečene u proteklom razdoblju od 10 godina, na izložbi Zagreb ’06. bilo je ukupno izloženo 1420 trofeja il i 107 više nego na prethodnoj izložbi Zagreb ’96. Ako zanemarimo Ad hoc CIC povjerenstvo “Izložbe i trofeje”, koje je na poziv HLS-a i Stalne CIC nacionalne komisije za ocjenjivanje lovačkih trofeja u više navrata tijekom posljednjih pet godina boravilo u Hrvatskoj, ocjenjujući i proglašavajući ponajboljima novo stečene trofeje, na Izložbi Zagreb ’06. novim službenim prvacima proglašeno je ukupno 11 trofeja od 10 vrsta divlja-či i l i četiri više nego na izložbi Zagreb ’96. Imajući to na umu, nimalo uznosito ne djeluje misao predsjednika Dečaka iz uvodnika Kataloga lovačke izložbe u kojemu je ustvrdio da “iako smo u svjetskim razmjerima mala zemlja, prema rezultatima koje postižemo u lovstvu sve Sl ika 1. Rogovi jelena običnog iz lovišta Garjevica, više postajemo lovačka velesila”. Novim državnim 250,86. – prvak izložbe

370

prvacima od ove izložbe postali su: rogovi jelena obič-nog s ocjenom od 261,81 t., jelena lopatara – 212,34 t. i muflona – 235,70 t., sva tri iz lovišta Garjevica; rogovi srnjaka iz Baranjskog Petrova sela – 192,45 t., kuke di-vokoze iz lovišta Jablanac – 118,92 t., lubanja (62,20 t.) i krzno smeđeg medvjeda (488,11 t.) iz delničkog lovi-šta Risnjak, krzno divlje mačke iz lovišta Višnjevica

(Ravna Gora) s ocjenom od 70,00 t., lubanja euroazij-skog risa iz lovišta Bjela kosa (Vrbovsko) s ocjenom od 28,80 t., te lubanja lisice iz Preloga (Međimurje) s ocjenom 25,48 t. Nacionalnim prvakom proglašena je i lubanja čaglja iz lovišta Posavske šume (Sisak), koja s ocjenom od 27,83 t. i osvojenom zlatnom medaljom nije imala konkurenata (Tablica 1).

Tablica 1. Lovačke trofeje – prvaci Hrvatske (Zagreb 2006) Vrsta trofeje Rogovi jelena običnog Rogovi jelena lopatara Rogovi jelena aksisa Rogovi srnjaka Rogovi divojarca Rogovi divokoze Rogovi muflona Kljove vepra Lubanja medvjeda Krzno medvjeda Lubanja vuka Krzno vuka Lubanja risa Krzno risa Lubanja divlje mačke Krzno divlje mačke Lubanja čaglja Lubanja lisice Lubanja jazavca

Županija BB BB I

OB PG LS BB LS PG PG PG PG PG PG K

PG SM M Z

Lovište Garjevica Garjevica Brijuni

Baranj. Petr. Selo Stiježtiik Jablanac Garjevica

Perušić Ristijak Ristijak Stiježtiik Stiježtiik

Bjela kosa Crna Gora

Velika Kapela Vištijevica

Posavske šume Prelog Sljeme

Godina odstrela 2003. 2004. 1966. 200 L 1996. 2004. 2003. 1995. 2004. 2004. 1993. 1993. 1990. 1994. 1977. 1991. 2001. 2001. 1991.

Lovac I. Todorić I. Todorić L Krajačić I. Kopilović M. Stimac I. B. Šegota I. Todorić M. Hečimović P. Balatinac P. Balatinac J. Malnar J. Malnar N. Hibler V. Lipovac M. Salopek N. Hibler D. Abramović M. Mezga I. Papec

Broj točaka 261,81 212,34 309,70 192,65 115,65 118,92 235,70 149,25 62,20

488,11 42,00

157,14 28,80

174,02 20,00 70,00 27,83 25,48 23,37

Verifikacija Kmti-03 Kmti-05 Lj-86 Zg-02 Zg-81 Kmti-05 Kmti-03 BP-96 Kmti-05 Kmti-05 Zg-96 BP-96 Zg-06 Zg-96 Ma-77 Zg-06 Zg-06 Zg-06 Zg-96

Iako Izložbu Zagreb 06, prema riječima državnog tajnika Hermana Sušnika, “ne treba shvatiti kao natjecanje u odstrelu divljači i isticanju kapitalnih trofeja”, u ovom ću napisu posebno analizirati pitanje lovačkih trofeja budući, kako je rekao jedan visoki dužnosnik CIC-a, “jaka trofeja, koju je nosila zrela jedinka, pozitivan je znak dobrog gospodarenja s divljači”. Sudeći po

Slika 2. Na centralnom izložbenom prostoru dominirala su krzna i Slika 3. Kolekcija kapitalnih kuka divokoza i divojarca iz lovišta lubanje krupne zvjeradi iz Gorskog kotara Jablanac, sjeverni Velebit

371

15 “zlatnih” jelena iz lovišta Garjevica, od kojih njih CIC-ovih točaka) nagrađeno 35, srebrnom 48 i bron-četiri zauzimaju prvo (261,81 t.), treće (232,70 t.), če- čanom 75 rogova. Najjači jelen iz Osječko-baranjske tvrto (232,11 t.) i peto mjesto (232,00 t.) na ljestvici naj- županije ocijenjen je s 231,64 t. (lovište Branjina jačih jelena izložbe, to je lovište uz nekad čuvena belj- 2003.), Koprivničko-križevačke s 229,75 t. (Repaš ska, podravska i druga lovišta postalo novo rasadište 1996.), Brodsko-posavske s 229,16 t. (Migalovci ove naše u trofejnom smislu najljepše i najatraktivnije 2005.), Požeško-slavonske s 225,91 t. (Krndija 2004.), krupne trofejne divljači. Prevladava mišljenje da nije Virovitičko-podravske s 219,60 t. (Jankovac 2004.) itd. daleko dan kada će jeleni iz ovog moslavačkog lovišta Vrijedno je istaći da je Ličko-senjska županija s rogov-konkurirati za sam vrh ljestvice najjačih jelena svijeta. ima jelena iz lovišta Škamnica , odstrel M. Pavlovića iz Trenutačno trofejno najjači jelen iz Garjevice, prvak 1998. i s ocjenom od 213,92 t. dobila prvog “zlatnog” Hrvatske, lovca Ivice Tod o r ić a iz 2003. g. s ocje- jelena ovog dijela Gorske Hrvatske. Najveći broj jelen-nom od 261,81 t. na 14. je mjestu svjetske rangliste. skih rogova “kraškog” soja izložio je Lovački savez Inače na izložbi Zagreb 06. ukupno je bilo izloženo Primorsko-goranske županije, njih ukupno 49, od kojih 165 rogova jelena (na Zagrebu 81 – 443, a na Zagrebu je trofejno najjači jelen iz lovišta Risnjak (2004.) ocije-96 – 308), od kojih je zlatnom medaljom (iznad 210 njen s 203,81 t.

Tablica 2. Izložene i ocijenjene trofeje Hrvatske na lovačkim izložbama u Zagrebu 1981, 1996. i 2006. godine

Vrsta trofeja

Rogovi jelena običnog Rogovi jelena lopatara Rogovi jelena aksisa Rogovi srnjaka Rogovi divojarca/divokoze Rogovi muflona Kljove vepra Lubanja smeđeg medvjeda Lubanja sivog vuka Lubanja euroazijskog risa Lubanja čaglja Lubanja divlje mačke Lubanja lisice Lubanja jazavca Krzno smeđeg medvjeda Krzno sivog vuka Krzno euroazijskog risa Krzno divlje mačke Sveukupno

Zagreb 1981. I

443 23 1

105 11 27 98 9 5 1 -

20 1 2

27 3 1 8

785

II 917 20 -

209 28 10 67 4 16 1 -3 -2 9 8 -5

1378

III 1478 26 -

322 58 4

121 2

23 1 -4 1 2 10 9 -6

2067

E 2918

69 6

636 167 43 286 23 63 3 -

27 4 6

61 38 2

22 4374

Zagreb 1996. I

58 8 -

36 11 53 74 10 1 8 --2 3 10 5 12 21 312

II 116 5 -

71 11 47 84 4 4 7 -

22 1 6 1 2 7 2

390

III 128 6 1

88 20 31 87 2 3 12 -

39 8 1 --2 2

430

E 308 24 2

293 48 136 274 17 16 28 -

70 16 13 13 7 21 27

1313

Zagreb 2006. I

35 8 1

69 5 39 123 4 -2 1 2 5 -11 -1 10

316

II 48 5 1

195 7 22 113 2 ---11 4 -1 ---

409

III 75 7 -

299 6 5

148 2 ---12 5 2 1 ---

562

E 165 21 3

683 18 67

384 8 -2 1

27 14 2 13 -1

10 1420

EE

3391 114 11

1612 233 246 944 48 79 33 1

124 34 21 87 45 24 59

7106

NAJZASTUPLJENIJI ROGOVI SRNJAKA Rogova jelena lopatara bilo je izloženo 21, a rogova u kategoriji zlatnog odličja, 195 srebrnog i 299 bron-

jelena aksisa 3. Prvakom izložbe i Hrvatske postali su čanog, prema međunarodnim mjerilima. Iako novi pr-rogovi lopatara iz lovišta Garjevica (2004) s ocjenom od vak iz Baranje (I . K o p i l o v i ć , 2001.) s ocjenom od 212, 34 t. il i za punih 14,18 t. jači od drugoplasiranog 192,65 t. “bježi” prvaku izložbe (J. Vu k e l i ć, 2005. – (198,16). Prve “zlatne” lopatare dalo je i lovište Gradi- 168,48 t.) za punih 24,17 t., ova trofeja s onom iz lovi-na-Krnjača (za vjerovati je da nisu iz obora!), a lovo- šta Varoška (Đ. M u ž ev i ć , 2004. – 164, 23 t.) nago-ovlaštenike posebno vesele prvi stečeni medaljni jeleni vještaj su novih, već zaboravljenih vrsnih staništa s iz lovišta Sveti Juraj (Senj), s otoka Plavnika, istarskog prvorazrednom kvalitetom srneće divljači. Uz spome-Ubaša i creške Tramontane. Na izložbi je potvrđena ra- nuta dva roga još je njih 7 ocijenjeno s više od 150 nija ocjena rogova jelena aksisa iz rabskog Kalifronta, CIC-ovih točaka. Ako se prisjetimo dugogodišnjeg koje je s ocjenom od 303,10 t. zauzelo solidno drugo prvaka države, rogova srnjaka iz Tounjskog krpela mjesto na ljestvici najjačih aksisa Hrvatske (i svijeta!). (183,15 t.) i nesuđenog šampiona svijeta “koraljnog

Prema tradiciji i na ovoj izložbi bili su najzastuplje- srnjaka” iz Netretića, lovišta Karlovačke županije, su-niji rogovi srnjaka, njih ukupno 683, od kojih je 69 bilo deći po trofejnoj snazi više novo stečenih srnjaka iz

372

Slika 4. Najjači muflon Hrvatske iz lovišta Garjevica, 235,70 t. Slika 5. Zbirka od 13 krzana medvjeda iz Gorske Hrvatske

Kuplenskog (155,83 t.), Netretića (153,25 t.), Pokup-skog bazena (143,92 t.) i dr., postupno zauzimaju vo-deće pozicije na ljestvici najboljih srnjaka Hrvatske. Spomenimo da su Primorsko-goranska županija s ro-

gom srnjaka s otoka Krka (2005.), ocijenjenog s 141,18 t., i Istarska županija sa srnjakom iz Kontija (2005.) ocijenjenog s 134,65 t., dobile nove prvake.

KUKA DIVOKOZE TROFEJNO JAČA OD DIVOJARCA M. Hećimović Dok je na izložbi Zagreb 81 bilo izloženo 286 kljova

veprova, a na izložbi Zagreb 96 – 274, na Izložbi hrvatskog lovstva Zagreb 06. bilo ih je ukupno izloženo 384, od čega 123 u kategoriji zlatne, 113 srebrne i 148 bron-čane medalje. Aktualnom prvaku države, kljovama ve-

pra ličkog lovca M. H e ći movi ća iz lovišta Perušić, koje su na izložbi u Budimpešti 1996.g. ocijenjene sa 149,25 t., najviše se približila kljova vepra iz lovišta Bršljanovica (Karlovačka županija) lovca V. Komadi-n e iz 2000. g., ocijenjena s 141,25 t. i proglašena prva-

Slika 6. Uz rogove jelena običnog i muflona lovište Garjevica dalo je i prvaka u rogovima jelena lopatara, 213,34 t.

Slika 7. Posebnu pozornost među posjetiteljima privukao je prvi “zlatni” jelen iz Like (213,34 t.)

373

kom izložbe. Da je prosjek kvalitete ove naše trofejne divljači sve viši, rječito kazuje podatak da su na izložbi s ocjenom iznad 125,00 CIC-ovih točaka bile izložene čak četrdeset dvije kljove. Na svjetskoj ljestvice naj-jačih trofeja naše su tri ponajbolje kljove zauzele 9., l2. i 26.mjesto. Valja istaći da je ne mali broj visoko “zlatnih” veprova stečen na području Istarske županije (Ći-ćarija 2000 – 130,95 t., Rovinj 2003 – 129,75 t.), Split-sko-dalmatinske (Vrlika 2002 – 129,85 t.) i Zadarsko-kninske (Maslovara 2005 – 132,70 t., Južni Velebit 2001 – 130,65 t.) u kojima su do ne tako davno divlje svinje smatrane prolaznom divljači, a nisu izostali ni kapitalni primjerci sjevernojadranske provenijencije (Učka 2001 – 125,05, Krk 2004 – 122,60 t., Cres 1995 – 128,90 t.). Iz svega iznijetog, proizlazi da divlja svinja, zahvalju-jući svojoj uspješnoj reprodukciji i svojstvenoj joj prilagodljivosti različitim stanišnim uvjetima, ne samo da uspješno proširuje područje svoje rasprostranjenosti i održava razmjerno visoku brojnost, nego i da su i kljove zrelih veprova respektabilne kvalitete (računa se da s ovog područja muške jedinke s navršenih 7 godina redovito nose kljove u kategoriji jedne od medalja).

Sudeći po broju i kvaliteti izloženih i ocijenjenih ju i i di

lje stanište ove “ljepotice vrleti” nametnulo se lovište Jablanac na padinama sjevernog Velebita, gdje je ova divljač uspješno reintroducirana 1974. i 1978.godine. To je lovište dalo novog prvaka države u rogovima di-vokoze (B. Šegota, 2004.), koje je s ocjenom od 118,92 t. nadmašio dugogodišnjeg aktualnog prvaka u rogovima divojarca iz lovišta Snježnik (115,65 t.). Za-čuđuje da na izložbu nije pristigla ni jedna kuka divo-koze s Biokova, koje je lovište 10 godina ranije s preko 40 izloženih trofeja dominiralo na izložbi Zagreb 96. To se dijelom odnosi i na rogove našeg drugog šupljo-rošca – muflona, kojih je ukupno izloženo 67 (na Zagrebu 96 dvostruko više!), pretežito iz moslavačke Garjevice i senjskog Svetog Jurja. Zlatnom medaljom nagrađeno je 39 rogova, srebrnom 22 i brončanom 5 rogova. Uz ova dva lovišta kvalitetom muflonskih trofeja istaklo se rabsko lovište Kalifront Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, čiji je muflon s ocjenom od 233,60 t. zauzeo solidno treće mjesto na ljestvici najboljih rogova izložbe. Veseli pojava medaljnih mu-flonskih trofeja iz Dugog otoka (208,15 t.), lovišta Gradina-Krnjača (209,04 t.). Grobnika kod Rijeke (196,10 t.) i dr.

kuka divokoza (5) i divojaraca (13), kao daleko najbo-

GORSKI KOTAR PREDNJACI PO KAPITALNOJ ZVJERADI Od izloženih trofeja krupne zvjeradi na izložbi su

dominirala krzna (13) i lubanje (8) smeđeg medvjeda, budući da su vuk i ris od 1995. izgubili status divljači i proglašeni posebno zaštićenim životinjskim vrstama.1 Posjetitelji izložbe mogli su razgledati prvaka i vicepr-vaka u krznu smeđeg medvjeda, oba iz Gorskog kotara, koje su s ocjenama od 488.11 t. lovca P. Bala-t i n c a i 487,58 t. lovca D. Vr h ov n ik a dijelile svega 0,53 t.! Na izložbi Zagreb 06. prvi put su predstavljena dva potpuno nova prvaka države, krzno divlje mačke iz lovišta Višnjevica (Ravna Gora) i lubanja risa iz lovišta Bjela kosa (Vrbovsko). Krzno je ocijenjeno s 70,00 t. (raniji prvak iz lovišta Merolino-Vinkovci bio je ocijenjen s 66.03 t.), a lubanja risa s 28,80 t., zauzevši odlično 4. mjesto na ljestvici najjačih lubanja euroazijskog risa svijeta. Već spomenuta lubanja čaglja iz lovišta Posavske šume lovca D. Abramov i -ć a iz Siska ocijenjena je s 27,83 t. i osvojila zlatno odličje.2 Prestižnom prvaku Hrvatske u lubanji divlje mačke iz Velike Kapele ( M. Salopek, 1977.), oci-

Prema propozicijama za nagrađivanje na izložbi su mogle biti izložene i trofeje zaštićene krupne zvjeradi (vuk, ris), ali uz uvjet predočenja vjerodostojne isprave da su stečene prije njihova stavljanja pod zaštitu. Na posljednjoj generalnoj skupštini CIC-a u Abu Dhabiju 2005. donijet je zaključak po kojemu se lubanja čaglja ima smatrati službenom lovačkom trofejom s napomenom da se ocjenjuje na način kako se ocjenjuju lubanje ostalih zvijeri.

jenjenom s 20,00 t., najviše se približila lubanja iz Vidovače (D. Pavel ić , 2004.), koja je s ocjenom od 19,20 t. proglašena prvakom izložbe.

Slika 8. Krzno divlje mačke iz Lovišta Višnjevica (Ravna Gora) ocijenjeno s 70,00 t., novi prvak Hrvatske

374

2

Uz Stalno nacionalno CIC povjerenstvo za izložbe i trofeje HLS-a i posebnu 12-članu pomoćnu komisiju pokrovitelj izložbe Međunarodni savjet za lovstvo i zaštitu divljači ustanovio je posebnu međunarodnu komisiju CIC-a za izložbu “U službi prirode” Zagreb 2006. u sastavu: Veljko Var ićak (Slovenija), predsjednik, Josip To m l j a no v i ć (Hrvatska), tajnik, Giorgio U m a r i (Italija), Ivica Lo v r i ć (Hrvatska), Gregor B o l č i n a (Slovenija), Alojzije F r k o v ić (Hrvatska) i Đuro N ik o l a n d i ć (Hrvatska), članovi.

Izložbu Zagreb ’06. prati grafički ukusno oblikovan Katalog lovačkih trofeja obima 113 stranica, u kojemu je svaka izložena i ocijenjena trofeja, ovisno o trofejnoj jačini, predstavljena rednim brojem, lovištem i godinom stjecanja, početnim slovom imena i prezimenom lovca, brojem točaka, oznakom pripadajuće medalje i službene verifikacije. Uz popise članova počasnog, središnjeg i organizacijskog odbora izložbe, odbora za promidžbu i medije, za idejno rješenje i projekt izložbe te odbora za postavu i oblikovanje izložbe u njemu su objavljena službena CIC-ova mjerila za nagrađivanje lovačkih trofeja te prigodni napisi uz 115. godišnjicu Lovačkog vjesnika (M. Lekić) i stoljeće dugo gajenje lovačkih trofeja u Hrvatskoj (A. Frković).

Slika 9. Ad hoc CIC komisija za ocjenjivanje lovačkih trofeja na izložbi Zagreb 06. (sljeva): Giorgio Umari, Veljko Varićak i Gregor Bolčina

SLJEDEĆA MEĐUNARODNA IZLOŽBA “OČUVANJE KROZ LOV” Uz izložbu lovačke fotografije sedmorice stalnih

suradnika Lovačkog vjesnika (D. B l a ž i na , I. I l i ć , V. P f e i f e r, D. P ro k e ž , F. V. Š a b i ć , T. Š p o re r, P. Vr a ta r ić ) i ulja na platnu animalistice S. R a d i ć, t ijekom svih 10 dana izmjenjivala su se kao popratne manifestacije izložbe brojna predavanja i tematski okrugli stolovi naših uvaženih lovnih stručnjaka, znanstvenika i gostiju. Hrvatski kinološki savez i Klub ja-mara i goniča Zagreb predstavili su hrvatske izvorne pasmine pasa, Klub sokolara Hrvatske rad sa sokolima i dr. Na izložbi je predstavljen novi Priručnik za ocjenjivanje lovačkih trofeja HLS-a. Prisutnost nacionalnih delegacija nekolicine europskih zemalja, koje su nazočile svečanosti otvaranja izložbe, bila je prilika čelništvu CIC-a da u organizaciji domaćina HLS-a organizira prigodni sastanak. Sugerirano je da nacionalne delegacije lobiraju kod svojih vlada da se učlane u tu međunarodnu lovačku organizaciju i uplate potrebne članske doprinose, da postupno prestanu s organizacijom izložbi lovačkih trofeja sa svrhom natjecanja u rekorderstvu, prekinu s umjetnim uzgojem divljači u

cilju produkcije megatrofeja i dr. Što se daljnje sudbine održavanja lovačkih izložbi i službenog stava CIC-a po tom pitanju neka posluži izjava predsjednika CIC-a Dietera Schramma, koju je za boravka u Zagrebu dao časopisu “Dobra kob”: U Hrvatskoj možete biti ponosni da možete pokazati ono što druge zemlje Europske unije, a niti ostatak svijeta, ne mogu – koliko dobro upravljate svojim prirodnim okruženjem. Vaše prosječ-ne trofeje, jednako kao i one vrhunske, upečatljivi su primjeri djelotvorne biološke raznolikosti. Ima l i bolje prilike od organizacije međunarodne izložbe “Očuva-nje kroz lov” u godinama koje prethode. CIC bi bio po-čašćen s hrvatskim lovačkim prijateljima sudjelovati u pripremi takove izložbe na razini EU-a, ako ne i na svjetskoj razini.

Tekst i fotografije: Alojzije Frković

375

EUROPSKI DANI BIOMASE REGIJA Budućnost s prirodom

Hrvatske šume d.o.o. i Hrvatsko šumarsko društvo sekcija Hrvatska udruga za biomasu, zajedno s C.A.R.M.E.N., bavarski kopmetencijski centar za obnovljive sirovine, organiziraju Europske dane o biomasi u suradnji sa dvanaest drugih institucija Njemačke i članicama Europske udruge za biomasu AEBIOM.

Europska akcija 08. rujna 2006., te 06. i 07. listopada 2006.

Inicira i podržava ministar poljoprivrede, šumar-stva i vodnoga gospodarstva Petar Čobanković.

Pod pokroviteljstvom dopredsjednika Europskog parlamenta Dr. Ingo Friedricha.

Podržana je od:

Europski dani biomase regija Biomasa – što je to? Kako se može koristiti? Na ova i druga pitanja želimo odgovoriti na

Europskim danima biomase. Radi toga tvrtke, institucije i organizacije u Europi,

koje koriste biomasu kao izvor energije i l i sirovine, i l i koje istražuju mogućnosti korištenja iste, organiziraju u regijama “Dane otvorenih vrata” i informiraju stanovništvo ponajprije o svojim aktivnostima.

Cilj je ukazati na značaj i mogućnosti korištenja obnovljivih sirovina, danas i u budućnosti. Pritom je važno ukazati i na tržište raspoloživih proizvoda, kao na primjer sječku, drvene pelete, biodizel i bioplin u dobivanju energije, biološko dobivanje hidrauličnog ulja iz uljarica te na ambalažu iz škroba.

Više informacija o tome na internetu www.biomasse-tage.org Biomasa ima veliku budućnost! Želite l i i Vi sudjelovati s nama? Izaberite jedan il i više dana u tjednima pred nama

• 08. 09. 2006., Našice, Okrugli stol “Obnovljivi izvori energije, biomasa, bioplin i biodizel”,

• 06. i 07. 10. 2006., Gospić, Centralizirani toplinski sustav na biomasu,

• 07. 10. 2006., Ogulin, Toplana na biomasu i/ili • 07. 10. 2006., Lokve – Golubinjak, Izložba opreme

putem postera, panoa i slično, vezano za proizvodnju energetskog korištenja biomase u sklopu “Dani otvorenih vrata”. Hrvatske šume d.o.o. informiraju Vas i promidžbe-

nim materijalima. Više informacija o tome na internetu www.hrsume.hr i l i Hrvatske šume d.o.o., mr. sc. Josip Dundović Vukotinovićeva 2 10 000 Zagreb Tel. 01 48 04 111 Fax. 01 48 26 075 E-mail: josip.dundovicŽhrsume.hr

376

http://www.biomasse-tage.org

http://www.hrsume.hr



KNJIGE I ČASOPISI

L’ITALIA FORESTALE E MONTANA (Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima –

izdanje talijanske Akademije šumarskih znanosti – Firenze) iz broja 2. ožujak-travanj 2006. izdvajamo:

David Ga lvan i , Enrico Gregor i , Giovanni Zo rn : Modeli procjene korjenove biomase šum-skih populacija

Poznavanje podzemnog dijela šumskih ekosustava, posebice korjenovog sustava drvenastih vrsta, u posljednje vrijeme zauzima sve veću važnost. Ta važnost očituje se u problematici vezanoj za povećanje učešća CO2 u atmosferi, koji se dobrim dijelom može uskladi-štiti u zemljanom sustavu biljnog pokrova. Korjenov sustav učvršćuje tlo, umanjuje tenziju zemljanih slojeva, štiti od erozije i odrona.

Zbog objektivnih teškoća, zbivanja na ovom podru-čju, količina i struktura biomase korijenja još je malo poznata. Dio podzemne biomase u odnosu na nadzemnu biomasu smatra se promjenjivom i u funkciji vrste i dobi drveća, s razlikama za kritosjemenjače i golosje-menjače. Ulazak biomase u korijenje također ovisi o abiotskim čimbenicima: količina raspoložive vode, hranjiva i strukture tla. Utjecaj pojedinih čimbenika u uvjetima ograničene mogućnosti istraživanja mogao se samo pretpostavljati.

1981. g. Ulrich i dr. zaključuju da se omjer podzemne i nadzemne biomase (Bi/Be) povećava u manje plod

i Istraživanja koja je obavio Cairns i dr. 1997. g. do

nosi prosječan omjer Bi/Be od 0,26 s rasponom od 0,20 do 0,30, ovisno o geografskoj širini, klimatskim obi-lježjima, strukturi tla, dobi i vrsti vegetacije, s naglaše-nijim razlikama kod kritosjemenjača u odnosu na golo-sjemenjače. Na osnovi istraživanja 73 populacije sjevernih i umjerenih zona, dani su prosječni podaci Bi/Be za četinjače 0,24 i 0,19 listače. Drugi autori došli su do sličnih rezultata (0,26 i 0,25).

U ovom članku autori su objavili rezultate istraživa-nja u Italiji u sklopu projekta MinPAF RISELVITA-LIA, koji ima za cilj provesti istraživanja posvećena ustanovljenju količinsko-kvalitativnog sastava korje-novog sustava glavnih šumskih vrsta Italije, na bazi dostupnih podataka iz raznih izvora.

Neovisne varijable korištene za modele procjene su: prosječna dob biljaka, gustoća stabala i temeljnica; dok su nadzemna i podzemna biomasa smatrane ovisnim varijablama. Iz svih raspoloživih podataka izdvo-

nim staništima i da se smanjuje razvojem populacije. a se s ja je

jena su dva kompletna skupa za jednodobne visoke sastojine četinjača i listača, a izloženi podaci se (ako nije posebice naglašeno) odnose na taj model. Baza podataka temelji se na osnovi 264 promatranja iz kojih je izdvojen homogeni skup od 180 uzoraka koji sadrže sve relevantne varijable.

Rezultati dobiveni ovom metodom (procjena po-moću neuralne mreže) ne razlikuju se puno od klasične regresijske metode (forward stepwise multiple regression), samo što je standardna greška manja.

Podzemna biomasa ima tendenciju smanjenja pove-ćanjem gustoće populacije, tj. kod velike gustoće daljnji razvoj korjenovog sustava se ograničava, posebice kod četinjača, no korjenova biomasa se povećava s po-većanjem temeljnice.

U prosjeku, korjenova masa predstavlja prosječno malo više od 1/5 (ili oko 24 %) nadzemne biomase, bez velike razlike između listača i četinjača. Korjenov sustav povećava se rastom nadzemnog dijela, ali omjer Bi/Be smanjuje se povećanjem nadzemne biomase.

Također se može zaključiti da je kod listača češće odstupanje ovih vrijednosti u odnosu na ambijentalne čim-benike, što je i djelomično potvrđeno u ovom članku.

Orazio C ianc io : Slobodno il i regulirano šu-marstvo

Cilj života je živjeti u slozi s prirodom

Zenone U rubrici “Rasprave i protivljenja” Orazio Ciancio

– odgovorni urednik ovog časopisa, napisao je isti povodom sličnog kojega je napisao Alessandro de Philip-pis prije 51. godinu.

“Slobodno i l i regulirano šumarstvo” bio je naslov članka objavljenog u istom ovom časopisu, posveće-nog problematici koja je bila aktualna onda, ali ništa manje i danas. Osnovno pitanje je odnos iskustva i tehnike u šumarstvu. Oni mogu djelovati u nesuglasju il i složno. Postoji rizik priklanjanja tipičnom empirizmu predskolastičkog šumarstva i l i naprotiv otići u suhoparni tehnicizam.

Njegova analiza obuhvaća raspravu koja se odnosi na razlike u šumarstvu mediteranske Europe, Francuske i središnje Europe. Prvu obilježava velik stupanj empirizma, druga je uravnotežena, ali u biti malo

377

konzervativna, dok je šumarstvo srednje Europe (prije svega njemačko) shematsko i izvještačeno, kojemu je dovoljno rješenje kako i kada sjeći.

Tehnicizam vodi u šumarstvo koje se ne obazire na osnovne prirodno-ekološke zakone. Šumarstvo je na početku imalo iskustveno obilježje ali je malo po malo postalo tehnika kojoj je napredak znanstvenih i istraži-vačkih dostignuća dalo čvrst oslonac.

De Philippis upozorava da su empirizam i tehnici-zam negativni, jer “moderna saznanja teže prema stanju ravnoteže, koje vodi stvaranju šumske vegetacije koja će najučinkovitije obavljati multifunkcionalnu ulogu”.

Osvrćući se na gospodarenje visokim šumama De Philippis navodi da su osnovni oblici sječe “po izboru” i “gola sječa” izgubili velik dio prednosti koji su imali dugi niz godina. Moderno šumarstvo orijentira se “prema oblicima gospodarenja koji predviđaju sječu na malim površinama (sječa na pruge, krugove i grupi-mična sječa), što omogućava stvaranje raznodobnih sastojina, utoliko više ako su sječine malih površina”.

On ne odobrava “shematsku i izvještačenu njema-čku praksu”, ali ne podupire ni švicarske “oblike slobodno izabrane sječe”; prve zbog geometrijskih-she-matiziranih redoslijeda sječe, a druge zbog rizika djelovanja nasumice il i subjektivnim kriterijima koji daju nesigurne rezultate.

1946. g. Hans Leibundgud piše “U praksi pretjerana sloboda često donosi neopravdani izostanak logične sukcesije u obavljanju sječe, tako da su primjeri primjene konkretnih načela švicarskog Femelschlaga vrlo rijetki”. To potvrđuje i De Philippis za švicarsko šu-marstvo, gdje pretjerano povjerenje i sloboda operatora može rezultirati neredom i nedostatnim realiziranjem postavljenog cilja.

Po De Philippisu za učinkovito funkcioniranje šu-marstva (u užem smislu) kategorički imperativ je “red i metoda” i na taj način promovira regulirano šumarstvo. 20 godina kasnije potvrđuje da “Idealni model miješa-ne raznodobne šume je prirodna obnova”, priklanjajući se tako novoj teoriji uz dozu pesimizma na primjenu tog oblika gospodarenja, zbog ovisnosti o umješnosti operatora.

De Philippis daje prednost modelu jednodobnih šuma, jer ga smatra funkcionalnijim, objektivno uređe-nijim i lakšim za gospodarenje. No, on ipak a priori ne odbija sječu na malim površinama, koja daje nesumnjivo uzgojne i zaštitne prednosti. U zaključcima De Phi-lippis kaže da talijansko šumarstvo, a posebice visoke šume imaju potrebu za redom, jer je do sada bilo previ-še slobode, unatoč formalnim ograničenjima.

Ta rasprava, tada otvorena, ostaje još uvijek otvorena, kaže Ciancio. Ostaje potreba da iskustvo bude povezano s tehnikom, ali u svijetlu progresa primijenjene

Sve više zahtjeva dolazi od civilnog društva, pritiska teorijsko-praktične interdisciplinarnosti na gospodarenje šumama s kojima se šuma tretira kao bio-loški kompleks. Odbijaju se uredbe zasnovane na geometrijskim formama i postupci koji pošto poto osiguravaju veću proizvodnju drvne mase. Dakle, daje se prednost “oblicima slobodnog izbora sječe”, što znači slobodno, a ne regulirano gospodarenje šumama.

To, što prije 50 godina u vrijeme pisanja De Philip-pisa nije bilo moguće, danas je moguće. Razlozi tih promjena su različiti: organizirano visoko šumarsko školstvo na području cijele Italije, koje daje mogućnost mladim šumarima da provode adekvatnu tehničko-znanstvenu djelatnost, stroži raspoloživi zakonski propisi, zainteresiranost civilnog društva za šumske probleme, te štovanje i divljenje prema šumskim sustavima i prirodi.

Realnost i mogućnost su promjenjivi kao i vrijeme, koje donosi nove teorijske i praktične prijedloge za po-boljšanje kompleksnih bioloških sustava, zaključuje Ciancio.

Salvatore Sa lp ie t ro : Prošlost i sadašnjost mane U rubrici “aktualnosti i kultura” objavljen je inte

resantan članak, u kojemu se na temelju povijesnih i biblijskih pisanja objašnjava pojam i značenje riječi “mana”, te što je od toga pojma ostalo u današnje vrijeme. Prvi trag nalazi se u Bibliji definiran kao fenomen “kiša mane”: “Ujutro biješe sloj rose oko logora, koji je nestao, a na površini pustinjskog tla osta nešto fino, zrnato i sitno kao inje na zemlji. Narod ga je skupljao i jeo, a mana je padala 40 dana sve dok narod He-breja nije stigao preko Sinajske pustinje u zemlju Kaanan. Pitali su Mojsija što je to, a on je odgovorio da je to hrana koju vam je Gospod dao da jedete.”

To je prvo etimološko objašnjenje koje sadrži čud-nu pojavu “božanskog dara”, koja uvijek prati riječ mana. U Bibliji se naziv razvija u “nebesku hranu” i “hranu anđela”, te u Novom Zavjetu postaje simbol Euharstije, ali ipak stoljećima ostaje nasljeđe židov-skog naroda. Stari Grci i Latini pišu o kiši mane opisu-jući zračni i l i rosni med.

U IX. stoljeću Giovanni Mesue, koji je živio u Damasku, smatra tu supstancu lijekom za žučne probleme, giht (ulozi), bolove prsa i trbuha, te sirup protiv kašlja. U XI . st. Avicenna u dijelu “Liber Cannonis” piše da je mana neka rosa koja pada po kamenju i sta-na

se je

U

ekologije, uzgajanja, uređivanja i šumske ekonomije lu pr ja i šu

blima, zgusne se kao med i osuši kao guma, a porijeklom je iz divlje zemlje Khorasan (u Perziji).

srednjem vijeku mana predstavlja tipični proizvod uvezen iz Levanta i važan je prodajni artikl na fjo-rentinskom tržištu, Kostantinopolisu, Cipru i Messini. Po pisanim podacima za manu se u Firenci plaćala carina, a Venecija je bila internacionalno središte za promet tog proizvoda, koji je nosio naziv “Sirijska mana”.

378

Proizvod se kupovao u Siriji, a proizvodio uglavnom u Perziji, otkud se izvozio za Indiju i luke Mediterana.

Prvi podaci o mani iz Kalabrije potječu s kraja XV. st., a za vrijeme kraljice Elizabete koja je umrla u Ferrari 1532. g., uveden je porez na manu, što znači da su proizvodnja i prodaja bile značajne. Iz 1570. g. postoji najstariji dokument o mani sa Sicilije u knjizi “Baruni i narod Sicilije” Orazia Cancila.

U XVIII st. pod imenom mana podrazumijevalo se mnogo različitih proizvoda koji nisu međusobno imali ništa zajedničkog, kao ni sa manom današnjeg vremena. Dilemu da l i je mana nebeskog il i biljnog podrijetla potkrijepila je “kiša mane” koja je padala sat i pol na Siciliji 25. 9. 1792. g., a dva dana poslije u Španjolskoj.

U istom razdoblju zabilježena je proizvodnja mane od 500 tisuća libara (oko 165 tona) na Siciliji, a puto-pisci to opisuju kao “egzotično čudo i kuriozitet bogate zemlje Sicilije”.

Mana se proizvodila u okolici Palerma na obali Ti-renskog mora, u početku na površini od 6.000 ha, koja se postepeno smanjivala sve do današnjih 250 ha od kojih je samo 30 % aktivno. Mana se proizvodi u specijalno uzgojenim kulturama jasenovih panjača zvanih “maneti”. Od 10-ak vrsta jasena najčešće su selekcionirane varijacije vrsta: Fraxinus ornus L., Fraxinus oxicarpa, Fraxinus oxyphylla Bieb. i Fraxinus excelsior L. Danas su najviše u uporabi Fraxinus ornus i F.

oxicarpa, od kojih prvi daje sladi proizvod, a drugi veću proizvodnju.

Panjače mogu biti jednodobne ili raznodobne. Kod promjera od oko 5 cm (7-8 g.) obavlja se zarezivanje radi skupljanja mane. Nakon 10-ak ili više godina korištenja stabalca se moraju posjeći radi nove obnove. Proizvodi se oko 1 kg mane godišnje po stabalcu, a rjeđe 3Č kg.

Za zarezivanje se upotrebljava specijalni nož, a obavlja se u pravilu u drugom tjednu srpnja, a nekad i ranije. Skupljanje mane traje do rujna.

Danas je ostalo oko 150 sakupljača mane, uglavnom starijih ljudi. Osobito su poznati slatkiši mane specijalnog oblika zvani “Cannoli”. Najbolji “maneti” nalaze se u plodnim priobalnim terenima. Osobito je važno da u razdoblju svibanj-ruj an ne padne više od 75 mm kiše. Samo jedno jako nevrijeme može upropastiti cijeli urod.

U novije vrijeme za skupljanje mane primjenjuju se najlonske niti, niz koje se cijedi mana preko metalne pločice sa žljebićem, koji je postavljen odmah ispod zareza, pa se tako na nitima formiraju dugački Cannoli koje treba samo skinuti i osušiti. Prodaju se u pakiranjima od 50 grama po cijeni od oko 100 €/kg. Radi zaštite ovog specifičnog proizvoda danas se radi na udru-

i-al živanju proizvođača i certifikaciji proizvoda.

Frane Grospić

PRIRUČNIK ZA OCJENJIVANE LOVAČKIH TROFEJA

Neumorni, od nedavna umirovljeni savjetnik za lovstvo Direkcije Hrvatskih šuma, priznati lovni stručnjak, povjesničar lovstva i publicist Alojzije F rkov i ć , dipl. ing. šum., svojim je marljivim radom podario lovačkoj i šumarskoj javnosti još jednu knjigu iz domene lovstva – Priručnik za ocjenjivanje lovačkih trofeja. Knjiga je izdana u nakladi Hrvatskog lovačkog saveza (HLS), a predstavljena na Zagrebačkom Velesajmu prvih dana lipnja 2006. u sklopu Izložbe hrvatskog lovstva “U službi prirode” (2. – 11. 6. 2006). Prema riječima recenzenta knjige, prof. dr. sc. Dominika Ra g u ž a , dipl. ing. šum. i Milana Ć elapa , dipl. ing. šum. (treći recenzent mr. sc. Đuro N i k o la n d ić nije nazočio predstavljanju), knjiga je poglavito namijenja svima onima koji se spremaju za polaganje ispita za ocjenjivače lovačkih trofeja, ali će biti od pomoći i ocjenjivačima “sa sta-žom”, koji žele osvježiti i l i proširiti svoja znanja iz tog područja. Ona može poslužiti studentima i polaznicima visokih škola i fakulteta koji u programu nastave imaju kolegij lovstva, a nadasve voditeljima seminara i ispita za ocjenjivače trofeja.

Prije samog osvrta na najnoviju knjigu kolege Fr-kovića, valja se prisjetiti da su lovci Hrvatske, zahva-

ljujući aktivnom sudioniku praškog zasjedanja Među-narodnog savjeta za lovstvo (CIC-a) dr. Milovana Zo-r i č i ća , ubrzo nakon donošenja međunarodnih formula (svibanj 1937.) putem Lovačko-ribarskog vjesnika bili upoznati s formulama i uputama za ocjenjivanje. Godine 1951. dr. Andrija Gost iša, tada na dužnosti načelnika u Ministarstvu šumarstva NRH, u okviru

Na predstavljanju Priručnika, slijeva: Milan Ćelap, autor Alojzije Frković i Dominik Raguž

(Foto: B. Debogović)

379

Male lovačke biblioteke SLD-a izdaje prvi u nas knji-žicu “Ocjenjivanje lovačkih trofeja”, obima 48 stranica, koja na kraće vrijeme zadovoljava sve veći broj lovaca na krupnu divljač koji žele steći potrebna znanja u svezi s primjenom formula. Gotovo punih deset godina prije nego što je u nas zakonski regulirano pitanje ocjenjivanja trofeja divljači, u izdanju istoga nakladnika i njegove specijalizirane izdavačke kuće Lovačke knjige Zagreb 1959., pojavljuje se nova i opširnija knjiga pod naslovom Formule i upute za ocjenjivanje lovačkih trofeja. Autor joj je dobro nam poznati kustos Lovačkog muzeja LSH Lazar Raić, priznati ekspert CIC-ove Komisije za ocjenjivanje lovačkih trofeja, koji je tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina pro-šloga stoljeća bio članom sviju prosudbenih povjerenstava lovačkih izložbi održanih pod pokroviteljstvom CIC-a i nazočio svim generalnim skupštinama ove me-đunarodne organizacije, na kojima su se donosile izmjene i dopune “praških” formula. Kako je jedna od značajnih izmjena i dopuna formula izvršena na zasjedanju CIC-a u Marseilleu 1977. s jedne strane, kao i či-njenica da je Raićeva knjiga postala prava bibliografska rijetkost s druge, ponukalo je LSH da pred organizacijom svoje prve međunarodne izložbe u Zagrebu 1981. pokrene izdanje nove priručne knjige o ocjenjivanju trofeja. Stjcajem okolnosti, u razdoblju od 1979. do 1981. kolega Frković je u Lovačkom vjesniku objavio nizanku od 15-tak priloga pod naslovom Nove formule za ocjenjivanje lovačkih trofeja, pa je bilo lo-gično za očekivati da će zadatak na izradi nove knjige

biti povjeren upravo njemu. Pod stručnim nadzorom dr. Otte Ro hr a iz stručne službe LSH tiskan je prvi-jenac kolege Frkovića pod istim naslovom kao i najnovija knjiga – Priručnik za ocjenjivanje lovačkih trofeja. No, i ona je bila u uporabi kratko vrijeme. Kako su novo donijetim Programom ispita za ocjenjivanje trofeja divljači LSH kandidati morali raspolagati potrebnim znanjem o trofejnim značajkama krupne divljači i utvr-đivanju starosti, obradi i pripremi lovačkih trofeja, razvoju formula za ocjenjivanje, značajnijim lovačkim izložbama i sl., osam godina kasnije (1989) Alojzije Fr-ković sastavlja, a LSH izdaje novo izmijenjeno i pro-šireno izdanje prethodnog priručnika obima 240 stranica, pod naslovom Lovačke trofeje – obrada, ocjenjivanje i vrednovanje Europske divljači. Kako je knjiga odlično prihvaćena od stručne lovačke javnosti LSH je proglašava službenim udžbenikm kao obvezatno gradivo za organizaciju seminara i ispita za ocjenjivače trofeja. Iako je doživjela dva nepromijenjena izdanja u ukupnoj nakladi od 5 000 primjeraka, knjiga je u cijelosti rasprodana. Uz to što je potreba za novim udžbe-nikom donekle ublažena hrvatskim izdanjem knjige Slovenca Veljka Varićaka Ocjenjivanje lovačkih trofeja (Euroteam Zagreb, 1977) te opširnim poglavljem Lovačke trofeje u monografiji Lovstvo Hrvatskog lovačkog saveza (Zagreb, 2004), povodom organizacije 2. Izložbe hrvatskog lovstva Zagreb ’06, odlučeno je da se izda nova, šesta po redu knjiga iz domene lovne trofejistike na hrvatskom jeziku, treća po redu autora i šumarnika Alojzija Frkovića.

Uz uvod, u kojemu autor prateći zbivanja u CIC-u početkom trećeg milenija, jasno daje do znanja da lova-čke trofeje, osobito rijetkih i zaštićenih vrsta, neće se smjeti više izlagati na lovačkim izložbama, samo radi natjecanja i sticanja priznanja (medalja), središnji dio Priručnika sadrži pomne opise formula i uputa za ocjenjivanje ukupno 18 vrsta trofeja (od 14 vrsta trofejne divljači, uključujući i čaglja) s naznakom potrebnog pribora za mjerenje, odnosno propozicija za nagrađivanje po međunarodnim CIC mjerilima. Upute sadrže sve najnovije izmjene i dopune formula, a korištenjem brojnih instruktivnih crteža svjetski poznatih trofejističara poput M. Nolensa, J. Hromasa i dr., korisniku udžbe-nika bit će bitno olakšan pravilan pristup uzimanju mjera i ocjene pojedinih elemenata formula. Svaku trofeju prati odgovarajuća fotografija nacionalnog prvaka (foto B. D eb o go v i ć , M. L e k i ć i dr.), a priložene tablice olakšavaju ocjenjivanje kruna u mogućim kombinacijama broja i duljine parožaka (u jelena), utvrđivanje toča-ka za raspon (u jelena običnog, jelena lopatara i srnja-ka), utvrđivanje početka pojedinih trećina u tuljaca muflona i dr. Zorno je objašnjen postupak utvrđivanja dodatnih točaka za zakrivljenost u sjekača i brusača uporabom posebnog šablona, utvrđivanje početne točke mjerenja duljine lopate, ovisno o odnosu gornjeg i donjeg

380

opsega grane u rogovlju jelena lopatara i dr., koji su ocjenjivačima pričinjali najviše teškoća u radu.

Standardnim poglavljima koja prate sva dosadašnja izdanja autora, poput Obrada i pripremanje lovačkih trofeja, Podložne daščice i postavljanje trofeja, Razvoj formula za ocjenjivanje te Pregled lovačkih izložbi u zemlji i svijetu, u novom priručniku posebno su detaljno obrađeni pravni i drugi propisi, odvojeno propisi i naputci CIC-a od domaće regulative i drugih dokumenata koji reguliraju pitanje ocjenjivanja lovačkih trofeja u nas. Primjetno je da su u predstavljanju ovih potonjih izostale neke odredbe iz najnovijeg Pravilnika o načinu ocjenjivanja trofeja divljači… (NN 62/06), što je razumljivo budući da je isti ugledao svjetlo dana nakon što je knjiga izišla iz tiska. Stoga ovdje ispravljam navod iz Priručnika (str. 37.) u kojemu stoji “da se ne-službeno i samo u komercijalne svrhe mogu rogovi sr-njaka niže trofejne jačine, primjerice mase do 250 g, ocijeniti skraćenim postupkom dr. Voltza”. Naime, prema Pravilniku uporaba koeficijenta 0,23 za određiva-nje težine i volumena rogova dozvoljava se za trofeju čija bruto težina nije veća od 200 g. U Priručnik nije mogla biti uvrštena ni odredba po kojoj “radi točnije ocjene starosti” stečenog grla u punorožaca i šupljoro-žaca vlasnik trofeje mora dostaviti na uvid donju če-ljust s kompletnim zubalom. Kad spominjemo pitanje procjene starosti divljači na osnovi trofeje i zubala, prava je šteta što poglavlje o utvrđivanju starosti nije našlo mjesta u ovom najnovijem, doduše, nešto skraće-nijem, izdanju ranijeg priručnika. To tim prije što ga autor ima već napisanog i otisnutog u ranijem izdanju knjige iz 1989. Poglavlje o trofejnim značajkama krupne divljači i utvrđivanju starosti svakako treba biti uvr-šteno u novo izdanje priručnika.

Priručnik za ocjenjivanje lovačkih trofeja ima jedan vrlo koristan dodatak. Iako je vremena bilo malo, autor si je dao truda uspjevši u završnom 8. poglavlju objaviti ljestvice po četrdesetak najjačih trofeja divljači Hrvatske i svijeta, ažuriravši ih s novo ocijenjenim trofejima na izložbi Zagreb ’06. To su dragocjeni podaci,

objavljeni po prvi puta u nas, koji nam omogućuju da na lak i jednostavan način usporedimo naše sa svjetskim rezultatima u domeni trofejne kvalitete divljači a otud i uspjehe u lovnom gospodarenju. A da ti uspjesi nisu mali, rječito govori podatak da nakon Zagreba ’06, primjerice u lubanji euroazijskog risa, zauzimamo 4., 10. i 20. mjesto na svjetu, u krznu iste vrste 18. i 28., u lubanji divlje mačke 7., u kljovama vepra 9., 12., 26. itd. Zar nije uspjeh i priznanje hrvatskom lovstvu da smo samo iz jednog lovišta u svega pet godina uspjeli “izlučiti” tri nacionalna prvaka, koji po svojoj trofejnoj snazi ni u svjetskim relacijama nisu “mačji kašalj”? Ističem to zbog onih koji i dalje neutemeljeno ističu “da smo daleko od svjetskog vrha”, “da u kvaliteti trofeja jako zaostajemo za zemljama razvijenog lovstva”.

Bogato ilustrirani i opremljeni Priručnik za ocjenjivanje lovačkih trofeja uredio je glavni iodgovorni urednik Lovačkog vjesnika Marijan Lekić , grafičko oblikovanje potpisuje Boris R esm a n , a iza naslovnice stoj i Tomislav V l a i n i ć (Ekotrend Zagreb). Knjigu je tiskao u nakladi od 2 000 primjeraka čakovečki Zrinski na finom bezdrvnom papiru u formatu 21x14,5 cm. Priruč-nik se može naručiti putem kataloške prodaje u Hrvatskom lovačkom savezu (Zagreb, Nazorova 63) po cijeni od 100,00 kn + poštarina.

Najnovije Frkovićevo djelo vrijedna je stručna publikacija i pravo obogaćivanje hrvatske lovne i šumar-ske javnosti. Knjigu će svaki naš lovac koji drži do lova-čke trofeje držati na svom stolu, ali i nositi u naprtnjači kako bi odmah “na listu mjesta” vrednovao stečenu trofeju, a preko nje i uspjehe u lovnom gospodarenju.

Šumarskoj javnosti uglavnom je poznata obilna pu-blicistička djelatnost Alojzija Frkovića, dipl. ing. šum. Želim ovom prigodom samo podsjetiti da je do sada objavio šest knjiga te preko 200 stručnih, znanstvenih i ostalih radova. Uz čestitke na objavljenom Priručniku za ocjenjivanje lovačkih trofeja, želimo mu uspjeh u izdavanju radova koji promiču djelatnosti šumarstva i lovstva.

Prof. dr. sc. Dominik Raguž

OBLJETNICE

PROSLAVA 55. OBLJETNICE MATURE GENERACIJE 1950/51. ŠUMARSKE ŠKOLE KARLOVAC

Maturanti Šumarske škole Karlovac iz generacije 1950/51. (Slika1.) ove su se godine po deveti puta nakon mature sastali u Karlovcu 25. 5. 2006. Sve su dosa-dašnje susrete održali u Karlovcu s izuzetkom 2003.

su kada su se okupili u Belišću kod kolege Drage I š i ć a , koji zbog bolesti ne može više dolaziti na nja u Karlovac.

van i -druže-

381

Od 51 maturanata koji su prije 55 godina završili školovanje danas je živo njih 29, preminulo je 18, a če-tvorici se, nažalost, izgubio svaki trag.

U generaciji su bile i 4 učenice od kojih je Ivanka T i l j ak umrla mlada, a ostale su sada u mirovini: Marija D i r rođ. Javor, Ivanka S t r iž ić , rođ. Vrlić i Sonja J a r i ć rođ. Selak. Iz te su generacije šestorica završili šumarski fakultet, trojica ekonomski, jedan geodetski, dok ih je nekoliko završilo razne više škole.

Spomenimo da je obrazovanje šumarskih tehničara u Hrvatskoj započelo 1946. u Šumarskoj školi u Glini, dakle prije 60 godina! Tada je dvogodišnja škola pre-mještena 1947. u Karlovac, školovanje je produženo na 3 godine, te je prva generacija šumarskih tehničara maturirala u Karlovcu 1949. Sljedeće dvije generacije školovale su se za potrebe šumarstva i drvne industrije, pa su učenici nakon mature stekli zvanje drvno industrijskog tehničara. God. 1952. školovanje je produže-no na 4 godine za zvanje šumarski tehničar, što se odr-žalo do danas.

Na proslavi 55. obljetnice okupilo se u Karlovcu 18 maturanata (Slika 2.). Nakon sastanka kod stare zgrade Šumarske škole na Rakovcu, u kojoj su se školovali, druženje se nastavilo u hotelu “Korana-Srakovčić”. Prisjećali su se svojih profesora i srednjoškolskih dana kada su živjeli kao složna cijelina i međusobno se pomagali. Jedan od njih, Mladen Špige lsk i iz Rečice kod Karlovca, u svojim je sjećanjima između ostalog napiso: “Razmišljam o našim barakama u kojima smo stanovali, o željeznim vojničkim krevetima na kat sa slamaricama na kojima smo spavali s dvije deke

Slika 1. Učenici i profesori na Vunskom polju u Karlovcu 1951. g. Slijeva u gornjem redu: Đ. Erdeljac (ekonom), V. Bekić. D. Radatović. S. Relić, S. Subotić, S. Šaban, V. Kovač, M. Mavrić, D. Njirić; drugi red odozgo: N. Tomić, prof., (s naočalama), V. Ostarčević (ispod Erdeljca), M. Grba, E. Bregar, I. Prišić, F. Vučinić, K. Marković, M. Špigelski, D. Ivanišić, J. Horvat, V. Marušić i Lj . Vranješ; treći red odozgo: N. Bekić (u profilu), F. Kukor (bijela košulja), S. Milanović, Marija Javor, D. Majer, dipl. ing. šum., J. Lipovšćak, dipl. ing. šum., J. Cuvaj, dipl. ing. šum., J. Herman, dipl. ing. šum., M. Stanković i S. Janeš; u donjem redu: A. Kompasi (tamno odijelo), M. Trtica, V. Ivković, S. Kolar, M. Kutscherauer, A. Sabolić, A. Jurić i I. Rogić.

Slika 2. Susret generacije 1950/51. u Karlovcu 2006. Slijeva u gornjem redu: S. Janeš, M. Trtica, S. Kolar, Lj . Petričević; sredina: V. Ivković, A. Kompasi, M. Špigelski, V. Kovač, D. Njirić, Ivanka Strižić. S. Subotić, I. Prišić, Marija Dir, A. Jurić, I. Perić i A. Sabolić; dolje: M. Kutscherauer, vlasnik hotela Srakovčić i R. Zatezalo.

pod kojima smo se zimi smrzavali, uz peć smještenu nasred sobe u kojoj je tinjala pilovina .... Bili smo vrlo disciplinirani đaci. Došli smo iz raznih krajeva s raznim običajima i tu smo pekli svoj zanat ”

Od profesora – šumara nitko nije više živ. Posljednji od njih Ivan Šavor, dipl. ing. šum., umro je u Zagrebu 2005. g. u 105. godini života kao najstariji šumarski stručnjak u Hrvatskoj uopće. Od profesora općih predmeta živ je samo Nikola Tomić, dipl. oecc. Karlovčan iz poznate sportske obitelji Tomić, u mladosti plivač i vaterpolist. Predavao im je organizaciju rada i planiranje šumske privrede i ustav FNRJ.

Ove je godine proslava bila neu-običajeno tiha zbog vrlo emotivnog pisma njihovog kolege Vjekoslava Marušića iz Bjelovara, koji zbog bolesti nije mogao doći u Karlovac, osjećajući da se više neće družiti sa svojom izuzetnom generacijom punom međusobnog razumijevanja, kako je napisao. Nažalost kolega Marušić, kojega su za vrijeme školo-vanja kada je ujedno bio i odgajatelj, svi izuzetno cijenili, preminuo je 29. 5. 2006. g. u Bjelovaru, gdje je na groblju Borik i pokopan svega nekoliko dana nakon druženja njegove generacije u Karlovcu. Njegovo je pismo upućeno kolegama, sada mo-žemo reći, bilo oproštajno.

Na kraju druženja svi su se dogovorili da će se i sljedeće godine naći u Karlovcu, kako bi obnovili svoja sjećanja i izmijenili svoja radna i životna iskustva.

Mladen Skoko, dipl. ing. šum.

382

IN MEMORIAM

Dr. sc. FRANC MRVA, dipl. ing. šum., viši znanstveni suradnik (18. 1. 1929 – 7. 5. 2006)

Dr. sc. Franc M r va , dipl. ing. šum., viši znanstveni suradnik du-gogodišnji pročelnik Odjela za oplemenjivanje i šumsko sjemenar-stvo Šumarskog instituta, Jastrebar-sko, zauvijek nas je napustio 7. svibnja 2006. godine. Oprostili smo se od našeg dragog kolege i rukovoditelja i suradnika gotovo mjesec dana kasnije, odnosno 2. lipnja 2006. godine na groblju Miroševac. Dr. sc. Franc Mrva bio je poznati i priznati znanstvenik i vrstan istraži-vač iz područja šumarske genetike i oplemenjivanja šumskog drveća, kako u zemlji, tako i u svijetu.

Rođen je u Šemniku ob Savi, Slovenija 18. siječnja 1929. godine u mnogobrojnoj slovenskoj obitelji. Po narodnosti Slovenac hrvatskog državljanstva. Očev brat Anton sa suprugom Francikom uzeo ga je k sebi u Zagreb u starosti od 6 mjeseci. U Zagrebu je završio pučku školu 1939., maturirao na muškoj realnoj gimnaziji u Zagrebu, 1947.

Diplomirao je na Poljoprivred-no-šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1953. Poslije završetka vojske radio je kratko vrijeme kao praktikant u taksaciji u Ogulinu. Nakon toga vraća se u Zagreb i za-pošljava u rasadniku ukrasnog bilja Mirkovec. Hortikulturu je specijalizirao u Volčjem potoku u Sloveniji. Od 1957. do 1962. radio je u Zagorju ob Savi na organizaciji gospodarenja privatnim šumama. Nakon kratkog vremena imenovan je rukovoditeljem Odjela za uzgoj, njegu, zaštitu šuma i rasadničarstvo u Sev-nici, gdje je osnovao i vrtlariju. Tijekom rada u Sloveniji sudjelovao je na seminaru o individualnoj selekcij i superiornih stabala šumskog drve-

ća i seminaru iz šumskog planiranja koje su vodili dr. sc. Miran Brinar i prof. dr. sc. Dušan Mlinšek. U Sev-nici je 1962. osnovao međuopćin-sku referadu za hortikulturu i “zelene pojaseve”, za općine Sevnicu, Videm, Krško i Brežice. U razdoblju od devet mjeseci izradio je 12 hortikulturnih rješenja. Početkom 1963. godine zaposlio se u Zavodu za četinjače Jastrebarsko, odnosno u bivšem Jugoslavenskom institutu za četinjače, koji se 31. prosinca 1973. udružio u Šumarski institut, Jastre-barsko, u kojemu radi do umirovljenja 1995. godine. Dolaskom u Zavod za četinjače, dr. sc. Franc Mrva radi kao asistent iz oplemenjivanja šumskog drveća u Odsjeku za genetiku i oplemenjivanje. Poslijediplomski studij upisao je u jesen 1963. Magistrirao je 29. svibnja 1981. na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirao je na Bioteh-ničkom fakultetu u Ljubljani 22. prosinca 1987.

Dr. sc. Franc Mrva u razdoblju od 1966. do 1970. bio je rukovodi-

telj Odsjeka za oplemenjivanje i šumarsku genetiku u bivšem Jugoslavenskom institutu za četinjače, Jastrebarsko, a od 1982. do umirovljenja 1995. Institutu za četinjače, Jastrebarsko, gdje rukovodi Odjelom za oplemenjivanje i šumsko sje-menarstvo. Njegov znanstveni i stručni rad u Šumarskom institutu obuhvaćao je: šumarsku genetiku, oplemenjivanje šumskog drveća te proizvodnju ukrasnog bilja četinja-ča. Važan je njegov doprinos uspjehu međunarodnog znanstvenog savjetovanja IUFRO Sekcije 22, koje je održano u Zagrebu i Jastrebar-skom 1965., kao i sudjelovanje u pripremi i radu 18. IUFRO kongresa u Ljubljani od 7. do 21. rujna 1986. Sudjelovao je na međunarodnoj IUFRO konferenciji u Wiliamsbur-gu, SAD (1986), IUFRO sastanku u Finskoj (1991). Dr. sc. Franc Mrva sudjelovao je na velikom broju do-maćih i međunarodnih skupova: Italiji (1965, 1967), Mađarskoj (1966), Danskoj (1978), Njemačkoj (1978, 1980), Češkoj (1978, 1988) i Šved-skoj (1979). Rezultate istraživanja objavio je u preko 40 znanstvenih i stručnih radova i više od 10 referata. Kao glavni istrarživač na tzv. “ame-ričkom projektu” pod naslovom Hi-bridizacija vrsta četinjača različitih provenijencija, dobio je priznanje od Ministarstva poljoprivrede i šu-marstva Vlade SAD. Vrlo je znača-jan i obiman rad dr. sc. Franca Mrve na individualnoj selekciji domaćih i stranih vrsta četinjača. Selekcionirao je u sjemenskim sastojinama 330 plus stabala, od kojih u Hrvatskoj 210, a u Sloveniji, BiH i Crnoj Gori 125 plus stabala. Vrlo važni rezultati istraživanja postignuti su iz

383

vegetativnog razmnožavanja i osnivanja klonskih sjemenskih plantaža četinjača kojih je u Hrvatskoj podignuto 23,20 ha. Najveća je zasluga dr. sc. Franca Mrve što je njegovim radom očuvan vrlo kvalitetan geno-fond četinjača u klonskim arhivima u rasadniku Instituta. U arhivu Instituta fiksirano je 287 klonova od 9 vrsta s 1897 biljaka.

Dr. sc. Franc Mrva, bavio se, uz ostalo i hortikulturom radi vegetativnog razmnožavanja poznatih kul-tivara ukrasnog drveća i grmlja. Tijekom svoga rada izradio je velik broj izvedbenih projekata i planova u Hrvatskoj i Sloveniji. Kao vrsni

znanstvenik i istraživač, nastojao je svoje stečeno znanje i iskustvo prenijeti na mlade šumarske inženjere, tehničare, penjače i ostale radnike u Odjelu. Bio je vrlo ponosan na pokusno polje u rasadniku i pokusnom polju “Goić” u neposrednoj blizini Instituta u površini od 20 ha. Od radnika je zahtijevao da stručno, točno i na vrijeme obavljaju sve poslove i zadatke. Odgojio je velik broj radnika, penjača, cjepljara, vrtlara i mladih stručnih suradnika.

Naš dragi kolega i prijatelj dr. sc. Franc Mrva bio je poštovan i cijenjen znanstvenik i istraživač i u Institutu i na terenu, te vrlo brižan

suprug i nadasve nježan otac svoje djece pokojnog sina Aleksa i kćeri Kolumbine.

Na kraju, u ime svih zaposlenika Šumarskog instituta i svoje osobno, zahvaljujem se dr. sc. Francu Mrvi za sve što je učinio na dobrobit hrvatske šumarske znanosti i struke. Poštovanoj gospođi Štefici, kćerci Kolumbini i rodbini izražavam našu duboku sućut. Neka mu je vječna slava i hvala.

Dr. se. Joso Gračan

384

UPUTE AUTORIMA

Šumarski list objavljuje znanstvene članke iz po-dručja šumarstva, primarne prerade drva, zaštite prirode, lovstva, ekologije, prikaze stručnih predavanja, savjetovanja, kongresa, proslava i sl., prikaze iz domaće i strane stručne literature, te važnije spoznaje iz drugih područja koje su važne za razvoj i unapređenje šumarstva. Objavljuje nadalje i ono što se odnosi na stručna zbivanja u nas i u svijetu, podatke i crtice iz prošlosti šumarstva, prerade i uporabe drva, te radove Hrvatskoga šumarskog društva. Članci kao i svi drugi oblici radova koji se dostavljaju zbog objavljivanja, moraju biti napisani jasno i sažeto na hrvatskom jeziku. Znanstveni i stručni članci u prilogu trebaju imati sadržaj (sažetak) na engleskom il i njemačkom jeziku (iz posebnih razloga na nekom drugom jeziku), podatke i zaklju-čke razmatranja. Sažetak na stranom jeziku treba biti napisan najmanje na 2 stranice s proredom na papiru formata A4. Molimo autore da se pridržavaju sljedećeg: – Prije uvoda treba napisati kratki sažetak o temi članka, svrsi i važnijim rezultatima, najviše do 1/2 stranice napisane s proredom na papiru formata A4. – U uvodu, radi boljeg razumijevanja, treba napisati ono što se opisuje (istražuje), a u zaključku ono što omogućuju dobiveni rezultati uz opće prihvaćene spoznaje iz određenog područja šumarske struke i prakse. – Opseg teksta može iznositi najviše 10 tiskanih stranica Šumarskog lista, zajedno s prilozima (tablice, crteži, slike...), što znači do 16 stranica s proredom na papiru A4. Samo u iznimnim slučajevima Uređivački odbor časopisa može prihvatiti radove nešto većeg opsega, ako sadržaj i kvaliteta tu opsežnost opravdavaju. – Naslov članka (djela) treba biti kratak i jasno izra-žavati sadržaj rada. Ako je članak već tiskan il i se radi o prijevodu, treba u bilješci na dnu stranice (fusnote) navesti kada je, gdje i na kojem jeziku tiskan. – Naslove, podnaslove u članku, sažetak (s uvodom, metodološkim napomenama, raspravom, rezultatima istraživanja i zaključcima), opise slika i tablica, treba napisati i na engleskom il i nje-mačkom jeziku. – Fusnote glavnog naslova označavaju se zvjezdicom, dok se fusnote u tekstu označavaju redoslje-dom arapskim brojevima, a navode se na dnu stranice gdje se spominju. Fusnote u tablicama označuju se malim slovima i navode se odmah iza tablica. – Za upotrebljene oznake treba navesti nazive fizikalnih veličina, dok manje poznate fizikalne veliči-ne treba posebno objasniti u jednadžbama i sl.

– Tablice i grafikone treba sastaviti i opisati da budu razumljivi bez čitanja teksta i obilježiti ih brojevima kako slijede. – Sve slike (crteže i fotografije) treba priložiti odvojeno od teksta i olovkom napisati broj slike, ime autora i skraćeni naslov članka. Slike trebaju u pravilu biti u omjeru 2:1. – Crteže i grafikone treba uredno nacrtati. Tekst i brojke (kote) napisati uspravnim slovima, a oznake fizikalnih veličina kosim. Fotokopije trebaju biti jasne i kontrastne. – Poželjno je navesti u čemu se sastoji originalnost članka i zbog kategorizacije po međunarodnim kriterijima. – Obvezno treba abecednim redom navesti literaturu na koju se autor u tekstu poziva. Kao primjer navodimo: 1. Klepac, D. 1965: Uređivanje šuma, Šumarski

fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. 2. Prp ić , B., N. Komlenov ić , Z. Seletković

1988: Propadanje šuma u Hrvatskoj, Šumarski list 112, (5–6): 195–215, Zagreb.

– Pored punog imena i prezimena autora treba navesti zvanje i akademske titule (npr. prof., dr., mr., dipl. ing. ...). – Tekst članka treba (osim izuzetno), pripremiti s pomoću nekog od tzv. wordprocesora na osobnom računalu sukladnom s IBM, te tako uređeni rukopis predati na disketi 3.5”. – Potpuno završene i kompletne članke (disketu, tekst u dva primjerka) slati na adresu Uredništva. Autori su odgovorni za točnost prijevoda na strani jezik. – Primljeni rad Uredništvo dostavlja recenzentu od-govarajućeg područja na mišljenje u zemlji, a za znanstvene članke i recenzentima u inozemstvu. – Autori koji žele separate – posebne pretiske svojih članaka mogu naručiti istodobno sa slanjem rukopisa. Separati se posebno naplaćuju, a trošak se ne može odbiti od autorskog honorara. Najmanje se može naručiti 20 separata. – Objavljeni radovi se plaćaju, stoga autor uz rukopis treba dostaviti svoj broj žiro-računa, JMBG, adresu i općinu stanovanja.

Uredništvo ŠUMARSKOG LISTA Zagreb, Trg Mažuranića 11

Telefon: 48 28 477, 48 28 359 Telefax: 48 28 477

E-mail: hsdŽpost.t-com.hr i l i hrvatsko-sumarsko-drustvoŽzg.htnet.hr atsko-su arsko-drustvoŽzg.htn

WEB stranica: www.sumari.hr







http://www.sumari.hr

Leptiri su sasvim sigurno jedna od prvih skupina kukaca koje je čovjek uočio u prirodi i naučio ih raspoznavati. Pritom je dobrim dijelom od pomoći bila njihova osebujna i bogata obojenost, koja katkada postiže prava mala čuda prirode, tako da su postali iznimno popularni među entomolozima amaterima čitavog svijeta. Isto vrijedi za njihove ličinke, gusjenice, no daleko je manje dobrih poznavatelja leptira u njihovom larvalnom stadiju. Ljeto je doba kada odrasle leptire na otvorenim travnatim površinama i šumskim progalama susrećemo u najvećem broju. Predstavljamo ovdje neke od najčešćih, ali i ugroženih vrsta od kojih se na popisu strogo zaštićenih svojti nalazi i jedna od najpoznatijih europskih vrsta jedaraca, lastin rep (Papilio machaon L.).

Butterflies are almost surely one of the first insect groups that humans have been aware of in the nature and which they learned to classify and tell apart different species from each other. Being rich and explicit in colors this job was somehow eased and they became quite popular within the amateur entomologists of the world. This variability and uniqueness of body colors and form applies to their larvae, named caterpillars, but the knowledge of their larval stages is considerably weaker compared with that of the adult stage. Summer is the period of the year when adults are seen on grassy meadows and forest clearings in highest numbers. We are presenting here some of the most common species. Some, like Swallow Tail (Papilio machaon L.), the best known European species of papilionid butterflies is included in the list of the strictly protected species of Croatian fauna.

IZDAVAČ: HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO uz financijsku pomoć Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske i Hrvatskih šuma, d.o.o.

Publisher: Croatian Forestry Society – Editeur: Société forestière croate – Herausgeber: Kroatischer Forstverein

Grafička priprema: ŽUPANČIĆ H R d.o.o. – Zagreb Tisak: EDOK – Zagreb

ŠUMARSKI LIST 7-8/2006

Documents

Transcript of ŠUMARSKI LIST 7-8/2006