Sue Grafton„U“ kao usud

„J“ is for judgment.

Zahvale

Autor želi zahvaliti na dragocjenoj pomoći koju su mu pružili: Steven Humphrey; JaySchmidt; B. J.Seebol, J. D; Tom Huston, Seacoast Yachts; glavni zamjenik Richard Bryce, narednik Patrick Swift iviši zamjenik Paul Higgason, Okružni zatvor, Ventura; poručnik Bruce McDowell, odjeljenjeIstražnog zatvora, Šerifov ured okruga Ventura; Steven Stone, predsjednik Apelacijskog suda DržaveCalifornia; Joyce Spizer, Insurance Investigations Inc; Mike Love i Burt Bernstein, J. D, ChubbSovereign Life; Lynn McLaren; William Kurta, TriCounty Investigations; Lawrence Boyers,osiguravajući ured Virginia Farm; John Mackall, odvjetnik; Jill Weissich, odvjetnik; JoyceMcAlister, pravnik, Pravni ured policijskog odjela, City of NewYork; Diana Maurer, pomoćnicajavnog tužitelja, Država Colorado; Janet Hukill, specijalna agentica, FBI; LarryAdkisson, višiistražitelj, tužitelj Osamnaestog sudskog okruga; Peter Klippel, Doug’sBougs Etc; Frank Minschke;NancyBein; i Phil Stutz.

Posebnu zahvalnost dugujem Harryju i Megan Montgomery čiji brod The Captain Murray imaistaknuto mjesto kako u romanu tako i na ovitku knjige.

1

Na prvi pogled moglo bi se pomisliti da ubojstvo mrtvog čovjeka i događaji koji su izmijenilimoje poimanje života nemaju ništa zajedničkog. Uistinu, događaji oko Wendella Jaffea i povijestmoje obitelji nisu povezani ali ubojstvo je rijetko logično, a do spoznaja često stižemo u cik-cak.Istraživanje prošlosti mrtvog čovjeka potaklo me u jednom trenutku da propitam i vlastitu, pa su se nakraju dvije priče tako ispreplele da ih je bilo teško razdvojiti.

Problem je sa smrću da se ništa više ne može promijeniti. Problem je sa životom da se promjene nemogu zaustaviti.

Sve je započelo telefonskim pozivom upućenim ne meni već Macu Voorhiesu, jednom odpotpredsjednika osiguravajućeg društva California Fidelity, za koji sam nekada radila.

Zovem se Kinsey Millhone. Ovlašteni sam privatni istražitelj u Californiji, ured mi je u SantaTeresi, sto pedeset kilometara sjeverno od Los Angelesa. Moja veza s osiguravajućim društvomCalifornia Fidelity prekinula se prošlog prosinca i otada nisam tamo odlazila. U proteklih sedammjeseci radim u prostoru koji mi je iznajmila odvjetnička tvrtka Kingman i Ives. Lonnie Kingman seuglavnom bavi kriminalističkim slučajevima, ali se tu nađu i ozljede prouzročene nesretnim slučajemkao i nasilne smrti. On je bio i moj povjerljivi odvjetnik niz godina, uskačući savjetima kad bi mizatrebalo.

Lonnie je nizak i nabijen, bilder je i ratoboran. John Ives je smiren i skloniji intelektualnimizazovima odvjetničkog posla.

Koliko znam, ja sam jedina osoba koja ne iskazuje uobičajeni prezir prema svim pravnicimasvijeta. Također, tek da se ne zaboravi, volim policiju: volim sve i svakoga što stoji između mene inereda i bezakonja.

Tvrtka Kingman i Ives zauzima čitav gornji kat male zgrade u centru. Lonniejevu tvrtku čine onsam, njegov partner John Ives i odvjetnik Martin Cheltenham, Lonniejev najbolji prijatelj koji odnjega iznajmljuje uredski prostor. Najveći dio tekućih poslova obavljaju tajnice Ida Ruth i Jill. Uprijemnom uredu je Alison, a pomoćne poslove obavlja Jim Thicket.

Prostor u koji sam uselila bio je nekad soba za sastanke s improviziranom kuhinjicom. Nakon što jeprisvojio i posljednji ured na trećem katu, Lonnie je dao sagraditi novu kuhinju i prostoriju zafotokopiranje. Moj je ured dovoljno velik da u njega stane pisaći stol, stolac na okretanje, ormarićiza spise, mali hladnjak i stroj za kavu, a također i veliki ormar zatrpan kutijama koje nisam taknula oduseljenja. Imam vlastitu telefonsku liniju, a još dvije linije dijelim s ostalima u uredu.

Imam i telefonsku sekretaricu, ali ako ustreba Ida Ruth prima i moje telefonske pozive. Neko samvrijeme namjeravala potražiti drugi ured. Imala sam za to dovoljno novca. Naime, slučaj na kojemsam radila prije Božića donio mi je dvadeset pet tisuća dolara. Uložila sam ih u banku i tamo mi saduredno skupljaju kamate. U međuvremenu sam otkrila da sam zadovoljna smještajem. Lokacija jedobra, a i lijepo je raditi okružen drugim ljudima. Jedan od nedostataka kad živiš sam jest da nemaškome reći kamo odlaziš. Sada oko mene rade ljudi koji znaju kuda se krećem, a mogu im se i javitikad se zaželim malo pozornosti i nježnosti.

Tog ponedjeljka ujutro, sredinom srpnja, posljednjih sam sat i pol provela uz telefon, rješavajućislučaj na kojem sam tog trenutka radila. Privatni istražitelj iz Nashvillea uputio mi je zamolbu daprovjerim podatke o bivšem suprugu njegove klijentice, koji je kasnio s isplatom alimentacije u

iznosu od šest tisuća dolara. Kolale su priče da je tip napustio Tennessee i uputio se u Californiju snamjerom da se smjesti negdje u predjelu Perdida ili Santa Terese. Dobila sam njegovo ime,prethodnu adresu, datum rođenja, broj socijalnog osiguranja i naputke da nađem, ako je moguće, bilokakav trag. Imala sam također godinu proizvodnje i model posljednjeg automobila koji je vozio kao ibroj tablica izdanih u državi Tennessee. Već sam napisala dva pisma u Sacramento: jedno dadobijem podatke o vozačkoj dozvoli, drugo da provjerim je li registrirao svoj Ford kamionet iz 1983.Sada sam zvala razne uslužne djelatnosti ne bih li negdje naišla na čovjeka tog imena koji im jeponudio svoje usluge. Zasad nisam imala uspjeha, ali bilo je zabavno. Za pedeset dolara na sat skoroda nema toga što ne bih uradila.

Kad mi je Alison pozvonila putem unutarnje linije, automatski sam se nagnula i pritisnula tipku.– Da?– Imate posjet, – rekla je.Alison ima dvadeset četiri godine, prštavo je vedra i puna energije. Ima dugu plavu kosu do

struka, nosi tijesnu odjeću, a umjesto točke na ‘i’ u svom imenu crta srček ili tratinčicu, već premaraspoloženju, koje je uvijek dobro. Njezini su pozivi nekako zvučali kao da zove putem ‘telefona’koji djeca prave od dvije šalice i komadića žice.

– Neki g. Voorhies iz osiguravajućeg društva California Fidelity.Poput lika u stripu osjetila sam kako mi se upitnik iscrtava iznad glave. Žmirkajući, nagnula sam se

još niže nad aparat.– Tamo je Mac Voorhies?– Želite li da ga pošaljem kući?– Dolazim, – rekla sam.Nisam mogla vjerovati. Mac mi je bio pretpostavljeni u većini poslova koje sam radila za

California Fidelity. Najurio me je njegov šef, Titus Gordon, i bez obzira što sam se snašla i smirila usvom novom poslu, pomisao na tog čovjeka još uvijek bi mi potjerala krv u glavu. Nakratko sam seponadala da je Gordon Titus poslao Maca da mi se ispriča. Baš sam naivna, pomislih.

Na brzinu sam bacila pogled oko sebe. Ne bi mi bilo drago da izgleda kao da mi loše ide. Urednije bilo velik, ali imao je prozor, veliki komad čistog bijelog zida, a pod je bio prekriven debelimnarančastim sagom. Uz tri uokvirena akvarela i fikus od metar i dvadeset, s dosta listova, prostorijaje izgledala prilično ukusno uređena. Istini za volju, fikus je bio umjetan (pločice presvučenetkaninom i nešto nakupljene prašine), ali to se moglo primijetiti samo iz blizine.

Bila bih provjerila i svoj izgled (Macov dolazak imao je takav učinak), ali ne nosim sa sobomogledalo. Uostalom, znala sam što ću vidjeti – tamna kosa, smeđe oči, ni traga šminke. Kao obično,imala sam na sebi traperice, čizme i dolčevitku. Liznula sam dlan i pritisnula njime svoju čupavukosu u nadi da ću ukrotiti dijelove koji strše. Prošlog sam tjedna u času očaja zgrabila škarice zanokte i pošišala sve što se moglo.

Možete zamisliti kakav je bio učinak.Pošla sam hodnikom lijevo, prolazeći uz nekoliko drugih uredskih prostorija. Mac je stajao u

prijemnom uredu, uz stol za kojim je sjedila Alison. Mac je tek prešao šezdesetu, visok je, namršten,glavu mu okružuje razbarušena sijeda kosa. Imao je dugoljasto koštunjavo lice i crne, zamišljene ipomalo kose oči.

Umjesto uobičajene cigare pušio je cigaretu, a pepeo mu je padao po prsluku odijela. Mac senikad nije previše opterećivao izgledom, sad je izgledao kao crtež iz dječje perspektive: duge ruke inoge, kratko tijelo i glavica na vrhu.

Rekla sam, – Mac?A on je odvratio, uz čarobnu grimasu, – Zdravo, Kinsey.Tako sam bila sretna što ga vidim da sam se počela glasno smijati. Pojurila sam k njemu kao

razdragani psić i bacila mu se oko vrata. Moje je ponašanje Mac pozdravio jednim od svojih rijetkihosmijeha, pokazujući zube požutjele od svih tih pustih cigareta koje je popušio. – Dugo se nismovidjeli, – rekao je.

– Ne mogu vjerovati da si ovdje. Dođi u moj ured da se malo porazgovorimo, – rekla sam. –Hoćeš kavu?

– Ne hvala. Upravo sam je popio.Mac se okrenuo da ugasi cigaretu, prekasno shvativši da nema pepeljare. Osvrnuo se u nedoumici i

zaustavio načas pogled na loncu s cvijećem na Alisoninu stolu.– Najbolje da to date meni, – rekla je Alison nagnuvši se. Uzela mu je cigaretu izruke i bacila

zapaljeni opušak kroz otvoren prozor. Zatim je virnula da se uvjeri kako nije pao u nečiji kabriolet naparkiralištu.

Mac je išao za mnom uljudno prateći moje priče o tome kako sam i što radim. Kad smo ušli u mojured izrazio je svoje pohvale.

Razmijenili smo novosti o zajedničkim prijateljima i tako popunili praznine od posljednjegsusreta. Uvodno čavrljanje dalo mi je priliku da ga malo bolje osmotrim iz blizine. Godine suostavile svoj trag. Posijedio je. Izgubio je pet-šest kila. Izgledao je umorno i nesigurno što je zanjega bilo potpuno neobično. Stari Mac Voorhies bio je odrešit i nestrpljiv, pravičan, odlučan,nesklon šali i konzervativan. Voljela sam za njega raditi i divila sam se njegovoj tvrdoglavosti kojaje proizlazila iz strasti da se posao obavi kako valja. Sada te iskre nije bilo, i taj me je gubitakuznemirio.

– Jesi li dobro? Nekako si se promijenio.Uzmahao se mrzovoljno uz neočekivanu provalu energije. – Nema više zadovoljstva u poslu, sve su

pokvarili. Ti prokleti novi šefovi i njihovi govori o poslovnosti i efikasnosti. Znam raditi uosiguranju… dovraga, dovoljno sam dugo u poslu. U California Fidelity živjeli smo kao jednaobitelj. Vodili smo firmu, ali uz međusobno razumijevanje i štovanje. Nismo si zabijali nož u leđa inismo zakidali osiguranike. Sad više ne znam, Kinsey. Ljudi se smjenjuju nevjerojatnom brzinom.Povjerenici odlaze prije negoli stignu izvaditi papire iz torbe. Samo se govori o profitu i smanjenjutroškova. U posljednje se vrijeme ponekad uhvatim kako ujutro poželim ne otići na posao.

Zaustavio se, malo pokunjeno, a boja mu se vraćala u lice. – O Bože, čuješ li me? Govorim kaostaro zanovijetalo, što ustvari i jesam. Ponudili su mi prijevremenu mirovinu uz nadoknadu, kako tooni zamišljaju. Kako vidiš, pokušavaju nas stare maknuti što je prije moguće. Zarađujemo previše ine odustajemo od našeg stila rada.

– Hoćeš li prihvatiti?– Nisam još odlučio, možda. Možda i hoću. Imam šezdeset i jednu godinu i umoran sam. Htio bih

provesti malo vremena s unucima dok još imam snage. Marie i ja bismo mogli prodati kuću i kupiti

kućicu na kotačima, proputovati malo i posjetiti obitelj. Mogli bismo putovati od jednih do drugihtako da nikome ne dosadimo.

Mac i njegova žena imaju osmero odrasle djece. Svi su u braku, i imaju mnogo djece. Prešao je s teteme očito koncentriran na nešto drugo.

– Dosta o tome. Imam još mjesec dana za odluku. U međuvremenu nešto je iskrsnulo pa sam te sesjetio.

Čekala sam puštajući ga da dođe do teme svojim tempom. Mac je uvijek bio najbolji kad bi sampripremio pozornicu za nastup.

Izvadio je kutiju Marlboroa i uzeo cigaretu. Prije nego li ju je stavio u usta osušio je usnicezglobom prsta. Izvadio je šibice i upalio cigaretu gaseći plamen prvim dimom. Prekrižio je nogeupotrebljavajući manžete hlača kao pepeljaru dok sam ja strahovala hoće li zapaliti sintetičkečarape.

– Sjećaš li se nestanka Wendella Jaffea pred otprilike pet godina?– Maglovito, – odgovorila sam. Koliko sam se mogla sjetiti, Jaffeova je jedrilica bila pronađena

kako napuštena pluta podalje od obale. – Malo me podsjeti. To je onaj tip koji je nestao u moru?– Tako je izgledalo. – Mac je klimnuo glavom i zatim ukratko ispričao priču. – Wendell Jaffe i

njegov partner Carl Eckert osnovali su tvrtku za poslove s nekretninama, kupnju terena, gradnjustambenih naselja, poslovnih zgrada, trgovinskih centara i tome slično. Obećali su investitorimapetnaest posto dobiti uz povrat ulaganja tijekom četiri godine, a tek nakon toga tvrtka bi počelaostvarivati svoju dobit. Naravno, upetljali su se preko glave, isplaćivali su velike honorare,pokrivali ogromne ‘povećane troškove’, a i sami su uzimali lijepe sume. Kako dobiti nije bilo,plaćali su stare investitore novcem novih investitora, prebacujući novac iz jedne fiktivne tvrtke udrugu, stalno proširujući posao kako bi se održali na površini.

– Drugim riječima, klasični obrazac prijevare, – ubacila sam.– Točno. Mislim da su počeli s dobrim namjerama ali tako je završilo. U svakom slučaju, Wendell

je shvatio da to tako neće moći ići dovijeka i tada je nestao s broda. Tijelo mu nikad nije pronađeno.– Ostavio je oproštajno pismo, koliko se sjećam, – rekla sam.– Da. Prema svim izvješćima čovjek je pokazivao klasične znakove depresije: loše raspoloženje,

slab apetit, uznemirenost, nesanica. Na kraju odlazi brodom, baca se u more i ostavlja ženi pismo. Upismu kaže da je posuđivao novac i ulagao ga u posao za koji sada vidi da je nepovratno propao.Svima je dužan. Svjestan je da ih je sve iznevjerio i ne može se suočiti s posljedicama. Žena i dvasina našli su se tada u nemogućoj situaciji.

– Kojih su mu godina bila djeca?– Mislim da je stariji sin Michael imao sedamnaest, a mlađi, Brian, oko dvanaest. Bila je to gadna

situacija. Skandal je bacio njegovu obitelj na koljena a neki su investitori i bankrotirali. Njegovpartner, Carl Eckert, završio je u zatvoru.

Izgledalo je da je Jaffe skočio trenutak prije negoli se srušila njegova kuća od karata. Problem ješto nije postojao nikakav valjan dokaz o smrti. Njegova je žena tražila da sud imenuje osobu koja ćeupravljati njegovom imovinom, bar onim što je od nje ostalo. Bankovni su računi bili prazni, a kućapod hipotekom.

Na kraju je sve izgubila. Bilo mi je žao žene. Nije radila otkad se za njega udala. Odjednom,

morala je uzdržavati dvoje djece, a bez ikakvih sredstava i bez zanimanja. Bila je to pristojna žena inije joj bilo lako. Od tada pet godina — mrtva tišina. Ni glasa od čovjeka. Ni traga.

– Ali on u stvari nije bio mrtav? – rekoh predviđajući vrhunac priče.– Sad dolazim do toga, – rekao je Mac pomalo prijekorno. Pokušala sam suspregnuti svoja pitanja

i pustiti ga da ispriča priču na svoj način.– To se pitanje već prije postavilo. Naime, osiguravajuće društvo nije bilo spremno platiti bez

potvrde o smrti. Osobito nakon što su Wendellovog partnera optužili za pronevjeru i tešku krađu.Moguće je bilo pretpostaviti da je pobjegao s novcem ne bi li izbjegao optužbu. Nismo to tako

rekli, ali smo otezali isplatu. Dana Jaffe je unajmila privatnog istražitelja, ali nikad se nije pronašaoni jedan dokaz bilo za bilo protiv, – nastavio je Mac. – Nije se moglo dokazati da je mrtav, ali ni danije. Godinu dana nakon događaja, podnijela je sudu molbu da ga proglase mrtvim, navodećinjegovo oproštajno pismo i njegovo loše duševno stanje. Dovedeni su i svjedoci, njegov partner irazni prijatelji i svi su dali izjave i prisegnuli. U tom trenutku ona je izvijestila California Fidelity dapodnosi zahtjev kao jedini korisnik. Mi smo poduzeli našu vlastitu istragu i to prilično temeljitu.Vodio ju je Bili Bargerman. Sjećaš ga se?

– Ime mi zvuči poznato, ali mislim da se nismo upoznali.– Imao je tada svoje sjedište u našem uredu u Pasadeni. Dobro je radio. Sad je u mirovini. U

svakom slučaju učinio je sve što je bilo moguće, ali nije mogao dokazati da je Wendell Jaffe živ.Uspjelo nam je privremeno otkloniti presudu o smrti. Iznosili smo, i to uspješno, da se Jaffe u svjetlusvojih novčanih teškoća ne bi dobrovoljno pojavio u slučaju da je živ. Sudac je presudio u našukorist, ali znali smo da je samo pitanje vremena kad će izmijeniti odluku. Gospođa Jaffe je bila silnobijesna, međutim, vrijeme je radilo u njezinu korist. Plaćala je redovito njegovo osiguranje iponovno se pojavila na sudu kad se navršilo pet godina.

– Mislila sam da treba čekati sedam godina.– Pred godinu dana je promijenjen pravilnik. Komisija za reviziju zakona osuvremenila je

postupak raspolaganja imovinom u slučaju nestalih osoba. Pred dva mjeseca dobila je konačnopresudu i rješenje od višeg suda. Wendell je proglašen mrtvim. Osiguravajuće društvo više nijeimalo izbora. Morali smo platiti.

– O kojoj se sumi radi?– Petsto tisuća dolara.– Nije loše, – rekoh, – možda ih je i zaslužila. Dosta se dugo načekala.Mac se osmjehnuo. – Bolje bi bilo da je još malo pričekala. Naime, nazvao me Dick Mills, još

jedan od umirovljenih službenika California Fidelity. Tvrdi da je vidio Jaffea u Mexicu. U graduViento Negru.

– Ma, nemoj! Kada?– Jučer, – reče Mac. – Dick je bio povjerenik koji je prvi prodao Jaffeu policu životnog

osiguranja, a i poslije je dosta s njime radio. U svakom slučaju, bio je u Mexicu, u zgodnom malommjestu na pola puta između Caba i La Paza u Kalifornijskom zaljevu. Kaže da je vidio Wendella uhotelskoj kavani s nekom ženom.

– Znači tako.

– Znači tako, ponovio je. – Dick je čekao prijevoz na aerodrom, pa je – dok se ne pojavi šofer –svratio u hotel na jedno piće.

Wendell je sjedio na terasi, na metar udaljenosti, između njih je bilo zelenilo. Dick kaže da jenajprije prepoznao glas. Dubok i hrapav s južno-teksaškim naglaskom. Govorio je engleski, a zatimje, kad je prišao konobar, prešao na španjolski.

– Je li Wendell vidio Dicka?– Očito nije. Dick kaže da se nikad u životu nije tako iznenadio. Kaže da je ostao sjediti tako dugo

da je skoro zakasnio na aerodrom. Čim je stigao kući odmah me nazvao.Osjetila sam kako mi srce počinje lupati. Čim osjetim da se sprema nešto uzbudljivo, puls mi se

ubrza. – I što se potom dogodilo?Mac je stresao pepeo u manžetu. – Želim da čim prije odeš tamo. Pretpostavljam da imaš važeću

putovnicu.– Jasno, ali što je s Gordonom Titusom? Zna li on nešto o tome?– Titusa prepusti meni. Cijela ova priča s Wendellom stoji mi od samog početka kao kost u grlu.

Želim da se to riješi prije nego što odem iz Californije Fidelity. Pola milijuna dolara nije šala.Mislim da bi to bio lijep završetak moje karijere.

– Ako je sve to istina, – rekla sam.– Dick Mills rijetko griješi. Hoćeš li to učiniti?– Moram provjeriti svoje obveze. Mogu li te nazvati za sat vremena i dati ti odgovor?– Svakako. Nema problema. – Mac je pogledao na sat i ustao stavivši podebelu omotnicu na rub

stola. – Da sam na tvom mjestu, ne bih oklijevao. Zrakoplov za Los Angeles polazi u jedan, a odandeimaš vezu za daljnji let u pet sati. Ovdje su ti karte i vozni red, – rekao je.

Počela sam se smijati. California Fidelity i ja opet smo bili na istom poslu.

2

Kad sam sletjela u Los Angeles pokazalo se da let za Cabo San Lucas ima tri sata zakašnjenja. Macmi je dao omotnicu punu novinskih članaka o Jaffeovom nestanku i događajima nakon toga. Smjestilasam se u jednom od aerodromskih salona savladavajući postepeno novinske izreske i pijuckajućimargaritu. Morala sam se malo uvesti u priču. Do nogu mi je bila putna torba spakirana na brzinu, 35-milimetarska kamera, dalekozor i video rekorder koji sam si poklonila za trideset četvrti rođendan.Sviđalo mi se što je ovo putovanje organizirano tako na brzinu, bez velikih priprema i već samosjećala kako mi raste samopouzdanje, što obično prati putovanja. Moja prijateljica Vera i jaupisane smo na početni španjolski u večernjoj školi za odrasle u Santa Teresi. Dosad smo učili samosadašnje vrijeme i kratke, uglavnom potvrdne rečenice od kojih baš nema velike koristi, osim,naravno, ako se govori ponekim crnim mačkama na stablu koje smo Vera i ja bile spremne opisatipokazujući na slici prstom. Muchos gatos negros estan en los arboles, si? Si, muchos gatos. Mojeje putovanje, ako ništa drugo, bila prilika da provjerim svoje jezične sposobnosti.

Novinskim izrescima Mac je dodao i nekoliko crno-bijelih Jaffeovih fotografija snimljenih naraznim javnim priredbama, otvaranje izložbi, prikupljanje sredstava za političare, dražbe udobrotvorne svrhe. Sudeći po događajima kojima je prisustvovao, bio je jedan od odabranih:zgodan, dobro odjeven, u središtu pozornosti. Često mu je lice na slici bilo nejasno kao da sepovukao ili okrenuo u času kad je snimatelj okinuo. Pitala sam se nije li već onda svjesnoizbjegavao fotografiranje.

Bio je krupan, pedesetih godina. Srebrne kose, visokih jagodica, izbočene brade i markantnognosa. Izgledao je mimo i pribrano, kao čovjek koji previše ne mari što drugi ljudi misle.

Pokušavajući se staviti u njegov položaj osjetila sam u jednom trenutku neku čudnu bliskost.Sklona laganju po prirodi, ta me je mogućnost uvijek privlačila. Ima nečeg romantičnog u pomisli dase jedan život zamijeni drugim, poput glumca koji mijenja uloge. Nedavno sam imala slučaj čovjekaosuđenog za ubojstvo, koji je uspio pobjeći iz zatvora i izgraditi potpuno novu osobnost i novi život.U tom procesu odbacio je ne samo svoju prošlost, nego i mrlju osude za ubojstvo. Stekao je novuobitelj i dobar posao.

Bio je štovan u sredini u kojoj se kretao. Mogao je tako i dalje nastaviti da nije došlo do nekeadministrativne greške, te je slučajno uhićen nakon sedamnaest godina. Prošlost nas uvijek negdjesustigne.

Pogledala sam na sat i vidjela da je vrijeme za polazak. Spremila sam novinske izreske i zgrabilatorbu. Prošla sam kroz glavni terminal, kroz osiguranje, zatim dugom pokretnom trakom do oglašenogizlaza. Jedna od neminovih zakonitosti putovanja jest da je izlaz za tvoj zrakoplov na najdaljem krajuterminala, osobito kad ti je torba teška, a cipele tijesne. Sjedila sam u sali za ukrcaj trljajući stopalo ičekajući da službenik oglasi polazak zrakoplova.

Kad sam se smjestila i stavila torbu u pretinac iznad sjedala, izvadila sam raskošan prospekthotela koji mi je Mac dao uz kartu. Osim što mi je rezervirao mjesto u zrakoplovu, rezervirao mi je isobu u hotelu gdje su vidjeli Wendella Jaffea. Nisam bila sigurna da je još uvijek tamo, ali nisamluda da odbijem besplatne praznike.

Slika hotela Hacienda Grande u Viento Negru pokazivala je zgradu na tri kata ispred koje seprostirala slabo vidljiva tamna plaža. Tekst ispod slike vrlo je pohvalno govorio o restoranu, dvije

kavane, grijanom bazenu, mogućnostima rekreacije što je uključivalo tenis, ronjenje, podvodniribolov, razgledavanje grada autobusom i besplatne domjenke.

Žena iza mene čitala mi je preko ramena. Imala sam osjećaj kao da pokušava od mene prepisati testpa sam osjetila poriv da sakrijem prospekt. Imala je četrdesetak godina, bila je vrlo vitka, pocrnjelaod sunca i komunikativna. Imala je crnu kosu spletenu u pletenicu i nosila crno odijelo. Nije bilauopće namazana.

– Idete u Viento Negro?– Da. Poznajete taj kraj?– Poznajem i nadam se da ne namjeravate tamo odsjesti, – rekla je. Prstom je pokazala brošuru s

grimasom blagog gađenja.– Što tom mjestu nedostaje? Meni izgleda u redu. – Napravila je krug jezikom s unutrašnje strane

obraza kao da ispituje desni.Podigla je lagano obrvu. – Sa svojim novcem možete raditi što želite.– Zapravo novac nije moj. Radi se o poslu, – rekla sam.Kimnula je ne previše uvjerena. Zabavila se časopisom s izrazom na licu kao da se ne želi

miješati. Nekoliko trenutaka kasnije vidjela sam kako nešto tih o govori čovjeku s desna.Njezin suputnik u sjedalu do prozora imao je komad papirnate maramice u nosu da zaustavi

krvarenje koje je očito bilo izazvano tlakom u kabini, jer se zrakoplov približavao slijetanju. Svinutamaramica izgledala je kao debela rukom napravljena cigareta.

Nagnuo se malo naprijed da me bolje vidi.Ponovno sam se obratila ženi. – Ali o kakvom se problemu radi?– Sve je u redu, sigurna sam, – rekla je neuvjerljivo.– Zavisi o tome kako gledate na prašinu, vlagu i insekte, – dobacio je čovjek.Nasmijala sam se pretpostavljajući da se šali. Ni jedno od njih nije se pridružilo mom smijehu.Sa zakašnjenjem sam shvatila da viento negro znači ‘crni vjetar’što je umjeren opis crne vulkanske

čađi koja se zakovitla na plaži ispred hotela svakog poslijepodneva. Hotel je bio skroman, u oblikunaglavce postavljenog slova U, boje marelice, s malim balkonima duž pročelja. Nekoliko odvojenihterasa bilo je odijeljeno ogradama sa zelenilom i bugenvilijom koja se rušila poput ljubičastogvodopada. Soba je bila čista, ali pomalo dotrajala, s pogledom na istočnu stranu Kalifomijskogzaljeva.

Dva sam dana kružila hotelom Hacienda Grande i gradom Viento Negro ne bih li ugledala nekogatko je barem malo nalik na pet godina stare fotografije Wendella Jaffea. Ako sve propadne, mogla bihpropitati osoblje na mom početničkim španjolskom, ali tu se uvijek krije opasnost da ga netkoupozori. Naravno, ako je uopće tamo. Visila sam na bazenu, motala se oko recepcije, odlazila u grad.Iskušala sam sve turističke atrakcije: vožnju u zalazak sunca, ronjenje, bolno truckanje prašnjavimbrdskim putevima u iznajmljenom vozilu za teške terene. Obišla sam još dva hotela u blizini, mjesnerestorane i kavane. Okusila sam noćni život u hotelu gdje sam odsjela, obišla svaki disco i svakutrgovinu. Od Wendella ni traga.

Napokon sam uspjela telefonom uhvatiti Maca kod kuće i izvijestiti ga o mojim pothvatima do togtrenutka.

– Ovo sve skupa puno košta, a on je već vjerojatno ispario, pod pretpostavkom da ga je tvojprijatelj uistinu i vidio.

– Dick se zakleo da je to bio on.– Poslije pet dugih godina?– Slušaj, izdrži još dva dana. Ako se ne pojavido kraja tjedna, kreni kući.– Sa zadovoljstvom. Želim te samo upozoriti da je moja dosadašnja potraga bez učinka.– Razumijem. Samo nastavi.– Ti si gazda, – rekla sam.Pomalo sam zavoljela grad koji je od hotela bio udaljen deset minuta taksijem po prašnjavoj cesti.

Mnogi započeti objekti stajali su nedovršeni, a građevni materijal obrastao je korovom.Nekad predivan pogled na luku bio je sad zastrt visokim zgradama, a ulice su bile pune klinaca

koji su prodavali žvakaće gume za sto pesosa po komadu. Psi su drijemali na suncu ispruženi popločnicima, očito sigurni da im mještani neće učiniti ništa nažao. Pročelja prodavaonica duž glavneulice bila su obojena jarko plavo i žuto, upadljivo crveno i zeleno kao papige, kričavo kao cjetovi udžungli. Veliki reklamni panoi svjedočili su o dalekom dosegu poslovnog utjecaja Fuji filma u bojina lokalne nekretnine. Većina automobila bila je parkirana dvama kotačima na pločniku a tablice sugovorile da su to turisti stigli čak iz Oklahome. Trgovci su bili uljudni i strpljivo su odgovarali namoj mucavi španjolski. Ne bi se reklo da ima kriminala ili nasilja. Svi su previše ovisni oameričkim turistima da bi ih bilo čime odbijali. Uza sve to, roba je na policama trgovina bila loša iskupa, a jelo u restoranima drugorazredno. Ja sam u stalnom traženju lutala od jednog do drugogmjesta, neprestance motreći ljude u nadi da ću ugledati Wendella Jaffea ili nekog njemu nalik.

U srijedu poslijepodne, dva i pol dana nakon mog dolaska, odustala sam od potrage i povukla se nabazen, namazavši se debelim slojem masne kreme za sunčanje. Mirisala sam kao svježe pečenkolačić od kokosa. Obukla sam izblijedjeli crni bikini, hrabro izloživši tijelo prošarano rupama odmetaka i blijedim ožiljcima od drugih ozljeda koje sam tijekom godina zaradila. Mnogi se ljudizabrinjavaju zbog moga zdravstvenog stanja. U ovom trenutku bila sam blago narančasta, namazanaumjetnom bojom da bih prikrila zimsko bljedilo. Naravno, nisam se baš ravnomjerno namazala, pa sumi gležnjevi izgledali kao da imam žuticu. Nabila sam slamnati šešir širokog oboda na lice,pokušavajući ne misliti na znoj koji mi se sklupljao ispod izgorjelih koljena. Sunčanje je jedna odnajdosadnijih aktivnosti na ovoj planeti. Ipak, postojala je i pozitivna strana – bila sam odsječena odtelefona i televizije. Nisam imala pojma što se zbiva u svijetu.

Zacijelo sam zadrijemala jer sam odjednom postala svjesna šuškanja novina i razgovora našpanjolskom koji se odvijao između dvije osobe na stolcima meni zdesna. Taj mi je razgovor našpanjolskom, uz moj ograničeni vokabular, zvučao kao bla, bla, bla… ali bla, bla, bla,… jer bla, bla,bla… ovdje. A žena, koja je očito imala američki naglasak, govorila je nešto o Perdidu u Califomiji,gradiću pedesetak kilometara južno od Santa Terese.

Naćulila sam uši. Dok sam podizala obod šešira da vidim tko je ta žena, njezin je pratilacodgovorio španjolski. Namjestila sam šešir i počela se okretati dok ga nisam ugledala. Kvragu, tomora da je Jaffe. Ako se uzmu u obzir godine i zahvati plastične kirurgije, to je vrlo vjerojatno bioon. Ne mogu reći da je bio isti onaj Wendell Jaffe s fotografija, ali bio je dosta blizu: životna dob,stas, način kako se držao, položaj glave, osobine kojih vjerojatno nije bio svjestan, a koje su sve

zajedno bile dio njegove osobe i lika. Pregledavao je novine prelazeći brzo s jednog članka nadrugi. Osjetio je da ga promatram pa je oprezno pogledao u mom pravcu. Kratko su nam se susrelipogledi dok je žena i dalje govorila. Izraz lica mu se promijenio, dodirnuo je ženi ruku supozoravajućim pogledom u mom smjeru. Razgovor je privremeno utihnuo. Bila sam zadovoljna tomparanoičnom reakcijom. To je govorilo mnogo o njegovom duševnom stanju.

Polako sam posegnula u svoju slamnatu torbu kopajući po dnu dok njegova pozornost nije skrenuladrugamo. A ja bez fotoaparata! Najradije bih samu sebe lupila. Izvadila sam knjigu i otvorila je nasredini. Skinula sam s noge izmišljenog insekta, a zatim sam promatrala okoliš držeći se – tako samse barem nadala – potpuno nezainteresirano. Nastavili su razgovor tišim tonom. Ja sam umeđuvremenu u glavi listala slike uspoređujući čovjekovo lice s onim u mojoj omotnici. Izdavale suga oči: tamne, duboko smještene ispod platinastih obrva. Promatrala sam ženu pored njega i bilaprilično sigurna da je nikada nisam vidjela.

Imala je četrdesetak godina, bila je sitna i tamna, pocrnjela do boje ulaštene tamne orahovine.Grudi su joj stajale čvrsto, a luk donjeg dijela bikinija pokazivao je da je dobro podložena.

Smjestila sam se udobno sa šeširom preko lica, prisluškujući besramno sukob koji se pojačavao.Razgovarali su španjolski, a razgovor je od blago povišenog tona prešao u žustru raspru. Ona jenaglo prestala govoriti povukavši se u uvrijeđenu šutnju koju muškarci obično nikad ne umijuprekinuti. Ležali su na susjednim ležaljkama veći dio poslijepodneva ne razgovarajući, jedva seobazirući jedno na drugo. Rado bih bila snimila nekoliko fotografija. Bila sam u iskušenju da trknemdo sobe, ali sam se bojala da će izgledati čudno ako se vratim natovarena fotografskim priborom.Činilo mi se bolje strpiti se i čekati pravu priliku. Njih su dvoje očito bili gosti hotela i nijeizgledalo vjerojatno da bi mogli otputovali u to već poodmaklo doba dana.

Snimit ću ih sutra. Neka se malo priviknu na mene.U pet sati vjetar je počeo šuštati u palmama i maglica crne prašine digla se s plaže. Osjećala sam

kako mi pješak pokriva kožu poput pudera. Osjećala sam ga u ustima, a uskoro su mi i oči počelesuziti. Nekoliko hotelskih gostiju u mojoj blizini počelo se na brzinu spremati. Znala sam iz iskustvada će zapusi čađi prestati kad zađe sunce. Zasad je čak i mladić koji je iznajmljivao ručnike zatvoriosvoju kućicu i potražio zaklon.

Čovjek kojeg sam promatrala ustao je. Njegova je pratilja mahnula rukom ispred lica kao da tjeramušice. Skupljala je njihove stvari pognuvši glavu da zaštiti oči od pijeska. Rekla mu je neštošpanjolski, a zatim se uputila u hotel brzim korakom. On se spremao polako, očito da mu naglapromjena vremena nije smetala. Složio je ručnike. Stavio je poklopac na kremu za sunčanje, potrpaorazne sitnice u torbu za plažu i krenuo prema hotelu nekoliko minuta iza nje. Nije se žurio da jesustigne. Možda je bio od onih koji izbjegavaju neugodna sučeljavanja. Dala sam mu malo vremena,a zatim sam i ja potrpala stvari u torbu i pošla za njim.

Ušla sam kroz donji salon koji je obično bio širom otvoren prema prirodi. Nasuprot televizoru bilisu naslonjači presvučeni u svijetlu tkaninu. Stolci su bili razmješteni u manje skupine tako da segosti mogu okupiti u razgovoru. Strop je bio otvoren do drugog kata pa se mogla vidjeti ogradagornjeg salona s recepcijom. Muškarac i žena nestali su. Konobar je učvršćivao drvene kapke dazaštiti prostoriju od vrućeg, neugodnog vjetra.

Kavana se trenutno osvijetlila umjetnim svjetlom. Popela sam se lijevo širokim ulaštenimstepenicama, provjeravajući glavni salon koji je bio na katu iznad. Pošla sam prema ulazu hotela u

slučaju da je njih dvoje ipak odsjelo negdje drugdje pa su, u tom slučaju, otišli na parkiralište poautomobil. Sve je bilo pusto. Ljudi su se pred pobješnjelim vjetrom povukli u zatvorene prostorije.Vratila sam se do liftova i popela u svoju sobu.

Do trenutka kad sam uspjela zatvoriti pomična balkonska vrata, vjetar je već lupao o staklo kaotijekom ljetnih oluja. Vani je dan bio obavijen umjetnim sutonom. Wendell i žena su zacijelo bilinegdje u hotelu zavučeni u svoju sobu kao i ja. Izvadila sam knjigu, smjestila se ispod izblijedjelogplatnenog pokrivača i čitala dok nisam utonula u san. U šest sati prenula sam se.

Vjetar se smirio. Uređaj za hlađenje radio je prejako i u sobi je bilo hladno. Sunce je oslabilo iprešlo u meko zlato kasnog dana, obasjavajući zidove svijetlo žutim sjajem. Vani su radnicipočinjali svoje uobičajeno dnevno čišćenje. Sve će staze i terase biti pometene, a crni pijesakvraćen na plažu. Istuširala sam se i obukla. Najkraćim putem otišla sam u salon i počela kružitiprostorijama u nadi da ću ponovno ugledati par s bazena. Obišla sam hotelski restoran, obje kavane,terasu, dvorište. Možda spavaju ili večeraju u svojoj sobi. Možda su taksijem otišli u grad neštoprigristi. Uhvatila sam taksi i uputila se u Viento Negro.

Grad se u tom trenutku vraćao u život. Sunce je na zalazu u jednom trenutku pozlatilo telefonskežice. Zrak je bio gust od vrućine i mirisa chaparrala, niskog mirisnog grmlja. Jedini doprinos zaljevabio je slab sumporni miris naslaga na doku i prljavih konopa. Našla sam prazno mjestu u kavani naotvorenom, s pogledom na neku gradnju. U korov obrasli blokovi i zahrđala žica nisu mogli ninajmanje pokvariti moj apetit.

Sjedila sam na klimavom metalnom stolcu s obrokom škampa na papirnatom tanjuru. Otvarala samih i uranjala u umak, stavljajući istodobno vilicom grahi rižu na tortillu od kukurunog brašna.Ometala me neprepoznatljiva muzika koja je treštala kroz zvučnik iznad moje glave. Pivo je bilohladno, a hrana, premda osrednja, jeftina i obilna.

Vratila sam se u hotel u osam i trideset pet. Ponovno sam obišla salon, hotelski restoran i objekavane. Ni traga Wendellu i ženi koja je bila s njim. Nisam vjerovala da je putovao pod imenomJaffe, tako da nije imalo smisla raspitati se na recepciji. Nadala sam se da nisu otišli. Lutala samprostorom jedan sat, a zatim sam se smjestila u salonu na sofi pokraj ulaza. Izvukla sam iz torbeknjigu i čitala bez osobite pozornosti do poslije ponoći.

Napokon sam odustala i vratila se u sobu. Sigurno će njih dvoje ponovno ujutro odnekuda izroniti.Možda uspijem doznati pod kojim je imenom u hotelu. Ne znam što bih počela s tim podatkom, aliMaca će sigurno zanimati.

3

Sljedećeg jutra ustala sam u šest sati i otišla na plažu trčati. Onog jutra kad sam stigla utvrdila samrutu od dva i pol kilometra u oba smjera. Sad sam to svela na po pola kilometra da bih mogla držatihotel na oku. Nadala sam se da ću ih ugledati kako iznad bazena idu u jutarnju šetnju. Nije izgledalovjerojatno ali ipak bojala sam se da nisu sinoć otputovali.

Poslije trčanja otišla sam u sobu, istuširala se i obukla. Stavila sam film u aparat i objesila ga okovrata, a zatim otišla u prostoriju pokraj glavnog salona, gdje su posluživali doručak.

Izabrala sam mjesto pokraj otvorenih vrata a aparat sam stavila na stolac do sebe. Dok samnaručivala kavu, sok i pahuljice, neprestance sam promatrala vrata lifta. Otegnula sam doručakkoliko je bilo moguće, ali ni Wendell ni žena nisu se pojavili. Potpisala sam račun, zgrabila aparat iotišla dolje na bazen. Pojavili su se i drugi gosti. Dvojica predpubertetlija bacali su se međusobno uvodu praveći se važni, a mladi bračni par je igrao stolni tenis. Obišla sam oko hotela i vratila seunutra prolazeći kroz kavanu donjeg salona na putu prema gornjem katu. Moja uznemirenost nijeprestajala rasti. Ugledala sam je.

Stajala je pokraj dizala s nekoliko novina u ruci. Očito joj nitko nije rekao da dizala rijetko rade.Nije se još namazala a kosa joj je bila raščupana i neuređena nakon spavanja. Nosila je gumenenatikače i frotirski ogrtač za plažu labavo pričvršćen oko struka.

Kroz rastvoreni gornji dio ogrtača mogao se vidjeti tamnoplavi kupaći kostim. Da su imalinamjeru tog dana otputovati, ne vjerujem da bi ona bila odjevena za plažu. Pogledala je mojfotografski aparat, ali izbjegavala je pogled u oči.

Stala sam pokraj nje, gledajući pozorno kako se osvijetljeni signal dizala pomiče s trećeg kataprema prizemlju. Vrata dizala su se otvorila i izašlo je dvoje ljudi. Diskretno sam se povukla,prepustivši njoj da uđe prva. Žena je pritisnula broj tri i uputila mi upitni pogled.

– To mi odgovara, – promrmljala sam.Nasmiješila se neodređeno, bez prave namjere da bude srdačna.Njezino usko lice izgledalo je izmučeno, a tamni su podočnjaci nagoviještali da nije dobro

spavala. Miris mošusa njezinog parfema ispunio je zrak oko nas. Vozili smo se u tišini, a kad jedizalo stalo, prepustila sam joj uljudno da izađe prva.

Krenula je desno i uputila se prema sobi na samom kraju hodnika, lupkajući natikačama popopločenom podu. Zastala sam pretvarajući se da tražim ključ po džepovima. Soba mi je bila katispod, ali ona to nije morala znati. Nisam se uopće morala truditi oko zavaravanja. Otključala jevrata sobe 312 i ušla ne osvrnuvši se. Bilo je već skoro deset sati, a kolica sobarice bila suparkirana dvoja vrata dalje od sobe u koju je ušla. Vrata sobe 316 bila su otvorena, soba je bilaprazna, gosti su očito otišli.

Vratila sam se u dizalo i pošla ravno na recepciju gdje sam zatražila promjenu sobe. Službenik jebio vrlo susretljiv, možda i stoga što je hotel bio poluprazan. Soba će biti gotova tek za jedan sat,rekao je, izamolio me da pričekam. Otišla sam na drugi kraj recepcije do prodavaonice poklona ikupila novine iz San Diega, stavivši ih ispod ruke.

Popela sam se u sobu, spakirala odjeću i fotografski aparat u putnu torbu, pokupila toaletnesitnice, cipele, prljavo rublje.

Ponijela sam putnu torbu i na recepciji pričekala da soba bude gotova. Nisam željela pružitiWendellu priliku da opet pobjegne.

Kad sam ušla u sobu 316 bilo je već skoro jedanaest. Ispred vrata sobe 312 netko je ostavioposlužavnik pun prljavog suđa od doručka. Pregledala sam ostatke prepečenog kruha i šalice odkave. Ovibi ljudi mogli dodati voće svom načinu prehrane.

Dok sam se raspakiravala ostavila sam vrata odškrinuta. Sad sam bila između Wendella Jaffea iizlaza jer su i stube i dizala bili nekoliko vrata udesno od moje sobe. Nije mogao izaći, a da ga nevidim. Tako je i bilo. U dvanaest i trideset pet spazila sam kako on i njegova pratilja idu dolje,odjeveni za kupanje. Izašla sam na balkon noseći aparat, čekajući da se pojave tri kata niže ispredhotela.

Namjestila sam aparat u nadi da će se smjestiti u dometu mog objektiva. Skrenuli su iza raskošnezavjese žutog hibiskusa.

Spazila sam ih kako stavljaju svoje stvari na pokrajnji stol, smještajući se na ležaljke želeći da imbude udobno. Kad su se namjestili za sunčanje, sve što sam mogla vidjeti bila su Wendellovastopala.

Nakon kraćeg vremena krenula sam za njima i provela veći dio dana u njihovoj blizini. Vremenomsu novopridošli ljudi zauzimali svoja kraljevstva omeđujući svoj prostor između šanka i bazena.

Primijetila sam da gosti u ljetovalištima obično imaju teritorijalne pretenzije, vraćajući se na istomjesto dan za danom, polažući pravo na iste stolce za šankom ili stolove u restoranu, na brzinustvarajući navike poput onih starih i dosadnih koje imaju kod kuće. Nakon jednodnevnogpromatranja mogla sam s dosta sigurnosti predvidjeti cjelokupnu organizaciju praznika većinegostiju. Pretpostavljam da su se kući vraćali s osjećajem čuđenja kako im praznici nisu donijeliočekivani odmor.

Wendell i žena smjestili su se jedno mjesto dalje od onog na kojem su bili jučer. Nazočnostdrugog para pokazivala je da nisu stigli dovoljno rano kako bi zauzeli željeno mjesto. Wendell jeopet bio zabavljen novinama: jedne su bile iz San Diega na engleskom, a druge na španjolskom.Moja blizina nije privlačila njihovu pozornost, a ja sam se trudila da nam se pogledi ne sretnu.Povremeno bih snimala hineći zanimanje za arhitektonske detalje, zanimljive kadrove i pogled naocean. Kad sam pokušala snimiti nešto u njihovoj blizini, kao da su to osjetili. Povukli bi se u sebekao morske školjke koje se zatvaraju radi zaštite.

Naručili su objed na bazen. Ja sam gricnula neke krumpiriće s umakom za šankom, nosa uronjenogu časopis, ali jednim okom uvijek na njima. Sunčala sam se i čitala. Povremeno bih otišla do plitkogdijela bazena i namočila stopala. Čak i uz visoke srpanjske temperature voda je izgledala hladna ikad bih malo dublje ušla u vodu ostajala bih bez daha i obuzela bi me želja da vrisnem. Malo sam sesmirila kad sam čula da se Wendell dogovara za podvodni ribolov za sutra poslije podne. Da sambila potpuno paranoidna, pomislila bih da mu je to izlika za bijeg, ali on zapravo, u ovom trenutkunije imao od čega bježati. Nije znao tko sam ja, a ja im nisam davala nikakva povoda za sumnju.

Napisala sam razglednicu Henryju Pittsu, mom stanodavcu u Santa Teresi, tek toliko da ubijemvrijeme. Henry ima osamdeset četiri godine i divan je: visok i mršav s izvrsnim nogama.

Pametan je i dobrodušan, bistriji od mnogih ljudi koji imaju upola manje godina. U posljednjevrijeme bio je zabrinut jer je njegov stariji brat, koji je imao osamdeset šest godina, imao

gerijatrijsku avanturu s Rosie, Mađaricom, vlasnicom gostionice nedaleko od naše kuće. William jedošao iz Michigana početkom prosinca boreći se s depresijom koja je nastupila kao posljedicasrčanog napada. William je bio naporan i u najboljim uvjetima, ali njegov susret sa smrću – kako jeon to govorio – iznio je na vidjelo njegove najgore osobine. Shvatila sam da su njegova braća isestre – Lewis osamdeset šest godina, Charlie, devedeset jedna i Nell, koja će imati devedeset četiriu prosincu – odlučili potpuno demokratskim glasanjem, u Henryjevom odsustvu, dodijeliti mustarateljstvo nad Williamom.

Williamov se dvotjedni planirani posjet produžio na sedam mjeseci, a fizička je blizina ubrala svojdanak. William, sebični hipohondar, sitničav, ćudljiv i pobožan, zaljubio se u moju prijateljicuRosie, koja je pak bila autoritativna, neurotična, sklona flertu, površna, tvrdoglava, škrta i otvorena.Bila je to idealna veza. Ljubav ih je oboje omekšala, a to je više nego što je Henry mogao podnijeti.Meni se to sve činilo dosta zgodnim, ali nije na meni da sudim.

Završila sam razglednicu Henryju, a napisala sam i Veri jednu, upotrebljavajući pozorno odabranešpanjolske izraze. Izgledalo je da dan traje beskrajno dugo sa svom tom vrućinom, insektima idjecom koja su cijelo vrijeme vrištala na bazenu. Wendell i žena prepustili su se sunčanju i izgledalisu potpuno zadovoljni. Zar ih nikad nitko nije upozorio na bore, rak kože i druge opasnostiprekomjernog sunčanja. Povremeno bih se povukla u sjenu, suviše nemirna da bih mogla čitatiknjigu. Posve se sigurno nije ponašao kao čovjek u bijegu. Prije je izgledalo kao čovjek koji imavremena napretek. Možda nakon pet godina i nije više mislio o sebi kao bjeguncu. Očito se nijeobazirao na to da je službeno proglašen mrtvim.

Oko pet sati počeo je puhati viento negro. Na susjednom stolu zašuštale su Wendellove novine, astranice su se napele poput jedara. Vidjela sam da ih je žena bijesno zgrabila i pokupila zajedno sručnikom i šeširom. Navukla je natikače i čekala nestrpljivo da se Wendell spremi. On je još jednomskočio u vodu očito želeći sprati kremu za sunčanje prije negoli joj se pridruži.

Skupila sam svoje stvari i otišla prije njih svjesna da nisu daleko.Kolikogod sam željela biti neprestance u njihovoj blizini, držala sam da ne smijem pretjerati.

Možda sam se mogla s njima upoznati, započeti razgovor, pa ih postepeno navesti na ono što mezanima. Međutim, primijetila sam da brižljivo izbjegavaju mogućnost sklapanja prijateljstva ivjerojatno bi odbacili svaki pokušaj zbližavanja. Bolje je glumiti nezainteresiranost nego izazvatinjihovu sumnju.

Popela sam se u sobu i zatvorila vrata vireći kroz zurilo dok nisam vidjela da su prošli.Pretpostavila sam da će se, kao i svi mi, zavući u sobu dok ne prestane vjetar. Istuširala sam se iobukla tamne hlače i bluzu, koje sam nosila i u zrakoplovu.

Opružila sam se na krevetu, spavajući s prekidima dok hodnici nisu utih nuli i dok nije prestaladopirati buka s bazena. Čula sam kako pijesak u naletima vjetra lupa o balkonska vrata.

Hotelski uređaj za hlađenje, poprilično hirovit, činilo se da posustaje u pokušaju savladavanjavrućine. U nekim trenucima u sobi je bilo hladno kao u hladnjaku. Preostali dio vremena zrak je biomlak i ustajao. Hoteli poput ovog navode na pomisao o novim vrstama legionarske bolesti.

Kad sam se probudila, bio je mrak. U početku sam bila omamljena od spavanja ne snalazeći segdje sam. Pružila sam ruku i upalila svjetlo. Bilo je sedam sati i dvanaest, minuta. O, da. Sjetila samse Wendella i činjenice da ga pratim. Jesu li možda već izašli izsobe? Skočila sam iz kreveta ibosonoga otapkala do vrata, vireći napolje. Hodnik je bio jarko osvijetljen, prazan u oba smjera.

Stavila sam ključ u džep i izašla. Kretala sam se hodnikom uz sobu 312 u nadi da će trag svjetlaispod vrata potvrditi njihovo prisustvo u sobi. Nije se ništa vidjelo, a nisam se usudila prilijepiti uhona vrata.

Vratila sam se u sobu i obula cipele. Zatim sam otišla u kupaonicu, oprala zube i počešljala se.Zgrabila sam otrcani hotelski ručnik i iznijela ga na balkon stavivši ga na ogradu s desne strane.Ostavila sam u sobi upaljena svjetla, zaključala vrata i sišla, noseći dalekozor. Provjerila samkavanu, prodavaonicu novina pokraj recepcije i restoran. Nigdje Wendella ni žene koja ga je pratila.Kad sam došla do hotelskog prilaznog puta, okrenula sam se i pogledala kroz dalekozor prešavšipogledom pročelje. Na posljednjem katu spazila sam ručnik na balkonu sada veličine pokrivača.Odbrojila sam dva balkona lijevo. Nije bilo ni traga aktivnosti, ali se u Wendellovoj sobi vidjeloprigušeno svjetlo, a vrata balkona bila su poluotvorena.

Jesu li izašli ili spavaju? Našla sam na recepciji kućni telefon, pa sam okrenula 312. Nitko nijeodgovorio. Vratila sam se u sobu, ugurala ključ, pero, papir i ručnu svjetiljku u džepove hlača. Usobi sam ostavila samo malo svjetlo.

Izašla sam na balkon i nalaktila se na ogradu balkona gledajući u noć. Lice mi je bilo zamišljenokao da komuniciram s prirodom, ali ustvari sam pokušavala dokučiti kako provaliti u sobu dvojavrata dalje. Nitko nije gledao u mom smjeru. Na pročelju hotela manje od polovice soba bilo jeosvijetljeno, a bugenvilija je prekrila zidove poput mahovine. Tu i tamo je neki gost sjedio nabalkonu, a ponegdje se vidio i crveni žar cigarete. Sada je već bio potpuni mrak i okoliš hotela jeutonuo u tamu. Staze su bile omeđene slabim svjetiljkama. Bazen je blistao kao poludragi kamenpremda je sistem čišćenja još uvijek vjerojatno radio na izbacivanju čađi. Na udaljenom krajubazena odvijala se neka vrsta proslave – glazba, razgovor, miris pečenog mesa. Vjerovala sam danitko neće primijetiti ako se prebacim s jednog balkona na drugi.

Nagnula sam se najviše što sam mogla i virnula udesno. Susjedni balkon bio je mračan. Vrata subila zatvorena a zastori navučeni.

Nisam mogla ocijeniti ima li nekoga u sobi, ali izgledalo je kao da je prazna. U svakom slučaju,morala sam nešto poduzeti.

Prebacila sam lijevu nogu preko ograde i kad sam našla čvrsto uporište prebacila sam i desnunogu. Susjedni balkon bio je prilično udaljen. Uhvatila sam se za ogradu i protresla jeprovjeravajući hoće li izdržati moju težinu. Bila sam svjesna praznine od tri kata koja je zjapilaispod mene i osjećala sam kako mi se vraća moja stara nelagoda od visine.

Ako se poskliznem, grmlje baš neće ublažiti pad. Već sam se vidjela nataknutu na ukrasni grm.Nije to bila privlačna slika – iskusna privatna istražiteljica probodena šiljcima ukrasnog grma.Obrisala sam dlanove o hlače i ponovno dohvatila ogradu.

Pružila sam lijevo stopalo i uvukla ga između šipki susjednog balkona. Pri ovakvim akcijama nevalja nikad previše razmišljati.

Prestala sam razmišljati i prebacila se nespretno s mog balkona na susjedni. U tišini sam prešlasusjedov balkon i ponovila isti postupak s druge strane samo što sam ovog puta zastala dovoljnodugo da se uvjerim kako je Wendellova soba prazna.

Zavjese nisu bile navučene i premda je u sobi bio mrak vidio se komadić svjetla koji je dopiraoizkupaonice. Uhvatila sam se za ogradu ponovno provjeravajući hoće li izdržati moju težinu prije

negoli se uputim u prelaženje.Kad sam se našla na Wendellovom balkonu, zastala sam da povratim dah. Na licu sam osjetila

blagi vjetar, a hladnoća me podsjetila da sam se od napetosti oznojila. Stala sam pokraj vrata ipovirila unutra. Krevet je bio bračni, a platnena prostirka bila je odgrnuta. Plahte su bile zgužvaneukazujući obrisom na malo seksa prije večere. U zraku se zadržao miris ženinog parfema i vlažnimiris sapuna kojim su se oprali. Upalila sam džepnu svjetiljku da pojačam svjetlo koje je dopiraloizvana. Otišla sam do vrata i navukla lanac vireći kroz stakalce u prazni hodnik.

Provjerila sam vrijeme. Bilo je sedam sati i četrdeset pet minuta.Bila bi sreća da su otišli taksijem u grad na večeru kao što su napravili prethodne večeri. Upalila

sam malo svjetlo prepuštajući se providnosti.Najprije sam pregledala kupaonicu jer je bila najbliža vratima. S obje strane umivaonika žena je

obilno naslagala toaletne potrepštine: šampon, omekšivač, dezodorans, parfem, noćna krema za lice,vlažna krema, tonik, tekući puder, rumenilo, puder u prahu, sjenilo, olovka za oči, tuš za kapke,sušilo za kosu, lak za kosu, vodica za usta, četkica za zube, pasta za zube, konac za zube, četka,uvijač za kosu. Kako joj poslije svega uspijeva izaći. Nakon jutarnje ‘toalete’mora da je ponovnospremna za krevet. Dvoje opranih najlonskih gaćica bilo je obješeno na šipci od tuša. Mislila sam danosi male crne bikini gaćice, ali ove su bile do struka kakve nose ljudi skloni tradicionalnom rublju.Vjerojatno je nosila grudnjak koji izgleda kao korzet nakon operacije kičme.

Wendellu je bio dodijeljen prostor poklopca zahodskog kotlića gdje je on smjestio svoju toaletnutorbicu – crna koža s pozlaćenim monogramom DDH. To je bilo zanimljivo. Sve što je imao sasobom bila je četkica za zube, pasta za zube, pribor za brijanje i kontaktne leće. Vjerojatno jeposuđivao njezin šampon i dezodorans. Ponovno sam pogledala na sat. Bilo je sedam sati i pedesetdvije minute. Oprezno sam provirila kroz stakalce na vratima. Zasad je sve bilo ‘čisto’. Napetost jepopustila i odjednom sam shvatila da se dobro zabavljam. Savladala sam želju za smijehom dok samzaplesala u svojim tenisicama.

Obožavam ove stvari. Rođena sam za njuškanje. Ništa nije tako uzbudljivo kao provala. Prionulasam na posao pjevušeći od sreće. Da nisam bila na strani čuvara zakona sigurno bih bila u zatvoru.

4

Žena je izgleda bila jedna od onih osoba koje izvade sve iz svojih kovčega onog trenutka kad uđu uhotelsku sobu. Zauzela je u dvostranoj komodi ladice s desne strane i uredno ih popunila: nakit irublje bili su u gornjoj ladici zajedno s putovnicom.

Zapisala sam ime, Renata Huff, broj putovnice, datum i mjesto rođenja, ured koji je izdaoputovnicu i rok važenja. Ne pregledavajući dalje njezine stvari provjerila sam gornju ladicuWendellove strane i odmah našla što sam tražila. Prema putovnici koristio se imenom Dean DeWittHuff. Zabilježila sam datum i opet pogledala kroz stakalce. Hodnik je bio prazan. Sada je bilo osamsati i dvije minute, vjerojatno vrijeme da se pokupim.

Svaka naredna minuta povećavala je rizik osobito stoga što nisam znala kad su otišli. Ipak, kad samveć bila ovdje htjela sam pogledati hoću li još što naći.

Vratila sam se i otvorila redom sve ladice uvlačeći ruku između uredno složene odjeće. SvaWendellova odjeća i osobne stvari bili su još u kovčegu koji je bio otvoren, poklopca naslonjenog naormar. Radila sam brzo što je moguće pomnije, jer nisam željela da otkriju kako sam bila ovdje.Podigla sam glavu. Je li se to nešto čulo? Provjerila sam opet hodnik kroz stakalce.

Wendell i žena upravo su izašli iz dizala i krenuli prema sobi. Žena je bila vidno uzbuđena,govorila je povišenim tonom mašući rukama. On je izgledao smrknuto, kamena lica i stisnutih ustiju,lupkajući novinama o nogu dok je hodao.

Naučila sam dosad da panika dovodi do pogrešaka u prosuđivanju. Događaji se vrte u magli iinstinkt preživljavanja, u ovom slučaju da dam petama vjetra, jači je od svega ostalog. To dovodi dotoga da situacija postane još teža nego što je bila. Čim sam ih spazila, utrpala sam sve svoje stvari udžepove hlača i otkvačila sigurnosni lanac na vratima. Ugasila sam svjetlo u kupaonici, zatim malosvjetlo u sobi i krenula žurno prema balkonskim vratima. Kad sam izašla, osvrnula sam se da vidimje li soba ostala u stanju kakvom sam je našla. Dovraga! Oni su ostavili svjetlo u kupaonici, a ja samga ugasila. Kao na rendgenu, vidjela sam Wendella kako se približava vratima s ključem u ruci. Umojoj se mašti kretao brže od mene. Brzo sam izračunala. Prekasno za ispravku. Možda suzaboravili ili će pretpostaviti da je izgorjela žarulja. Prišla sam ogradi balkona, opkoračila jedesnom nogom, stavila nogu između šipki, prebacila drugu nogu i dohvatila ogradu susjednogbalkona u času kad se u Wendellovoj sobi upalilo svjetlo. Bila sam svjesna adrenalina koji mi jepotjerao puls kao na sportskom treningu, ali barem sam na susjednom balkonu bila sigurna.

Ako zaboravim tipa koji je tu stajao i pušio cigaretu.Ne znam tko je od nas dvoje bio više zatečen. Očito on, jer ja sam znala što tamo radim a on nije.

Imala sam dodatnu prednost što mi je strah izoštrio sva osjetila pa sam mogla brzo reagirati. Istina očovjeku na balkonu dopirala je do mene poput tajnovitih poruka koje odjednom postaju vidljive ušportskim školskim filmovima. Bio je bijelac.

Bio je šezdesetih godina i ćelav. Ono malo kose što je imao bilo je sijedo i začešljano od lica.Nosio je očale s tamnim okvirima poput onih što imaju ugrađena pomagala za gluhe.Mirisao je na alkohol, pare su se od njega širile u valovima. Tlak mu je bio tako visok da mu je

zajapureno lice svijetlilo u mraku, a krumpirasti je nos izgledao kao da je od gume što mu je svedavalo dobrodušni izgled Djeda Božićnjaka.

Bio je nižiod mene pa se nisam osjetila previše ugroženom. Ustvari, izgledao je tako zabezeknutoda sam ga poželjela potapšati po glavi.

Sjetila sam se da sam tipa vidjela dvaput, obilazećih otel u potrazi za Wendellom i njegovomgospođom. Oba puta vidjela sam ga za šankom, jednom je bio sam, nalakćen, s cigaretom u ustima upodužem monologu, a jednom u društvu s tipovima poput njega, svi istih godina, debeli, deformirani,s cigarama, prepričavajući otrcane šale uz čašicu.

Valjalo se odlučiti.Usporila sam korak. Ceremonijalno sam mu skinula očale s lica, preklopivši ručke da ih mogu

staviti u džep od košulje.– Hej, ljepotane! Kako si? Večeras izvrsno izgledaš.Podigao je ruke braneći se bespomoćno. Polako sam otkopčala desni rukav.– Tko ste vi? – pitao je.Nasmješila sam se lijeno otkopčavajući lijevi rukav. – Iznenađenje, iznenađenje. Kamo si nestao?

Tražim te već od šest sati.– Znamo li se?– Sigurna sam da ćemo se upoznati, Jack. Noćas ćemo se nas dvoje lijepo provesti.Odmahnuo je glavom. – Siguran sam da ste pogriješili. Ne zovem se Jack.– Ja svakog zovem Jack, – rekla sam otkopčavajući bluzu. Ostavila sam revere otvorenima,

otkrivajući pogled na moju djevičansku put. Srećom, imala sam na sebi jedini grudnjak koji nemoram pričvršćivati sigurnosnom iglom. Na ovom svjetlu nije se moglo vidjeti da je malo izblijediood pranja.

– Mogu li dobiti svoje očale? Bez njih ne vidim dobro.– Ne vidiš? To je loše. Što te muči… kratkovidnost, dalekovidnost, astigmatizam?– Astigmatizam, – rekao je ispričavajući se. – Pomalo sam i kratkovidan, a ovo mi je oko pomalo

tromo.Kao da mi je to želio pokazati, jedno mu je oko kliznulo u stranu, slijedeći nevidljivog insekta.– Ništa se ne zabrinjavaj. Bit ću ti tako blizu da ćeš me moći dobro vidjeti. Jesi li spreman za

provod?– Provod? – Oko se vratilo natrag.– Momci su me poslali. Oni s kojima se družiš. Rekli su da ti je danas rođendan i svi su nešto dali

da ti kupe poklon. Ja sam taj poklon. Ti si Rak, zar ne?Nasmijao se neodlučno. Nije mogao shvatiti što se događa, ali nije želio biti neuljudan. Nije htio

ispasti budala ukoliko je sve to bila šala.– Nije mi danas rođendan.U susjednoj su se sobi palila svjetla i čula sam kako je žena ljutito podigla glas.– Sada počinje, – rekla sam.Izvukla sam košulju izhlača i skinula je kao striptizeta. Nije uspio povući dim otkad sam stigla.

Uzela sam mu iz ruke upaljenu cigaretu i bacila je preko ograde, a zatim sam mu prišla stisnuvši muusta kao da ga namjeravam poljubiti.

– Imaš nekog pametnijeg posla?Nasmijao se nesigurno. – Pretpostavljam da nemam, – rekao je, puhnuvši u mene ostatke cigarete.Mljac, mljac. Poljubila sam ga ravno u usta, primijenivši usnice jezik tehniku koju sam vidjela u

filmovima. Nije izgledalo ništa manje seksi negoli kad to rade drugi ljudi.Uhvatila sam ga za ruku i povukla ga u sobu, vukući bluzu po podu kao krzneni ogrtač. Kad je

Wendell izašao na balkon, ja sam upravo zatvarala balkonska pomična vrata.– Opusti se malo dok se ja uredim. Zatim ću donijeti sapuna i tople vode, pa ćemo i tebe malo

očistiti. Što kažeš na to?– Misliš, samo da legnem?– Radiš one stvari u cipelama, šećeru? Lijepo ih skini, a i bermude kad si pri poslu. Moram nešto

obaviti u susjednoj sobi i odmah se vraćam. Želim da budeš spreman. Razumiješ? Onda ćemo ugasititvoju veliku svijeću.

Tip je odvezao crnu cipelu, skinuo je i bacio a zatim je žurno skinuo i crnu najlonsku čarapu.Izgledao je kao nečiji dobri, mali, debeli djed. Istodobno i kao petogodišnjak koji je spremansurađivati ako dobije keks na kraju. U susjednoj sobi začula sam Renatin vrisak. Wendellov glas jegrmio, riječi se nisu mogle razaznati.

Mahnula sam mom prijatelju prstom. – Odmah se vraćam – rekla sam pjevno.Pošla sam u kupaonicu, stavila njegove očale na umivaonik i otvorila slavine. Hladna je voda

jumula uz takavšum da je pokrila sve ostale zvukove. Ogrnula sam bluzu, iskrala se do vrata i izašlana hodnik zatvorivši pažljivo za sobom vrata. Srce mi je lupalo, zrak je na hodniku bio svjež, što samodmah osjetila na goloj koži. Pojurila sam do svoje sobe, izvukla ključ iz džepa, gurnula ga uključanicu, okrenula, otvorila vrata i zatvorila ih za sobom. Navukla sam zaštitni lanac i ostala tamostajati nekoliko sekundi naslonjena leđima na vrata. Srce mi je lupalo kao ludo.

Zakopčala sam bluzu što sam brže mogla. Osjetila sam kako me jeza prolazi od glave do pete. Neznam kako to prostituke rade.

Užas.Otišla sam do balkonskih vrata, zatvorila ih i zaključala. Navukla sam zavjese. Vratila sam se do

vrata i pogledala u hodnik kroz stakalce. Stari je pijanac sad stajao nasred hodnika. Gledao je desno,žmirkajući bez očala. Još uvijek je bio u kratkim hlačama s jednom čarapom obučenom, a drugomskinutom. Počeo je sa zanimanjem gledati u moja vrata. Odjednom sam se upitala je li toliko pijankoliko izgleda. Osvrnuo se pozorno oko sebe da ga ne bi tko vidio i pokušao virnuti u moju sobu krozzurilo.

Instinktivno sam se povukla i zadržala dah. Znala sam da me ne može vidjeti. S njegove strane to jeizgledalo kao s krive strane teleskopa.

Plašljivo je kucnuo. – Gospođice? Jeste li unutra?Ponovno je naslonio oko na stakalce, zamračivši tako mali krug svjetla koje je dopiralo izhodnika.

Mogla bih se zakleti da kroz drvo osjećam smrad njegovog daha. Ponovno sam ugledala svjetlo pasam se pažljivo približila i prislonila oko na mali kružić i virnula u hodnik. Povukao se i s čuđenjemgledao niz hodnik. Otišao je lijevo, a trenutak kasnije čula sam kako je zalupio vrata.

Otišla sam do lijeve strane balkonskih vrata na vrhovima prstiju, prislonila se uz zid i virnula van.

Odjednom sam ugledala gornji dio glave dok je tip pokušavao, nagnuvši se na svom balkonu,pogledati u moju zamračenu sobu.

– Uu, – šaptao je. – To sam ja. Hoćemo li se zabaviti? Krv mu se očito uzburkala. Neće proćipuno vremena, a on će se strovalit u krevet i zahrkati.

Stajala sam potpuno nepomično i čekala da ode. Uskoro se povukao. Deset sekundi kasnijezazvonio je moj telefon, poziv iz susjedne sobe, pretpostavila sam. Pustila sam da zvoni dok sam sveu mraku otapkala u kupaonicu i oprala zube. Dovukla sam se natrag do kreveta, zgulila sa sebeodjeću i stavila je na stolac.

Nisam se usudila izaći iz sobe. Nisam mogla čitati jer se nisam usudila upaliti svjetlo. Sad sam većbila tako naelektrizirana da mi se činilo da mi kosa stoji uspravno. Otišla sam na prstima dominibara i izvadila dvije bočice džina i sok od naranči. Sjedila sam na krevetu ispijajući koktele doknisam zadrijemala.

Kad sam ujutro izašla, soba mog susjeda pijanca bila je zatvorena, a na kvaki je visjeloupozorenje NE SMETAJ.

Wendellova su vrata bila širom otvorena, a soba je bila prazna.Ista ona kolica bila su između dvije sobe. Virnula sam unutra i vidjela istu sobaricu kako strpljivo

pere popločani pod. Naslonila je krpu na zid pokraj kupaonice, uzela koš sa smećem i iznijela ga nahodnik.

– Donde estan? – rekla sam u nadi da to znači – Gdje su? Nije baš trebala začiniti odgovor svimtim participima i pluskvamperfektima. Ako se ne bude držala osnovnih riječi, neću ništa razumjeti.

Mislim da je rekla, – Nema ih… oni otišli… ne ovdje.– Permanente? Potpuno vamos?– Si, si. – Kimala je žustro glavom i ponavljala prethodnu rečenicu.– Imate li nešto protivda pogledam?Nisam čekala njezino odobrenje. Progurala sam se u sobu 312 i pregledala ladice, noćni stolić,

stol, minibar. Dovraga. Nisu mi ostavili ništa. Sobarica me je gledala sa zanimanjem. Onda jeslegnula ramenima, otišla u kupaonicu i vratila na mjesto koš za smeće.

– Gracias, – rekla sam joj i izašla izsobe.Dok sam prolazila uz kolica ugledala sam plastičnu vreću sa svježim smećem. Skinula sam je s

kuke i odnijela u svoju sobu, zatvorivši za sobom vrata. Istresla sam sadržaj na prostirku.Ništa zanimljivo: jučerašnje novine, prljave papirnate maramice, prazan lak za kosu. Prebirala sam

s gađenjem i nadala se da mi cjepivo protiv tetanusa još uvijek vrijedi. Dok sam skupljala te gadosti igurala ih natrag u vreću, ugledala sam naslovnicu novina s vijestima iz svijeta kriminala. Razmotalasam novine, izravnala stranicu i počela proučavati španjolski.

Kad živite u Santa Teresi upravo je nemoguće ne naučiti poneku frazu bez obzira idete li na tečajšpanjolskog ili ne. Ima mnogo posuđenih riječi, a neke naprosto sliče na odgovarajuće riječi uengleskom. Konstrukcija rečenica je prilično jednostavna, a izgovor dosljedan. U tekstu na prvojstranici La Gacete radilo se o ubojstvu u Estados Unidos. Čitala sam glasno sričući kao u dječjemvrtiću, što mi je pomoglo da odgonetnem značenje teksta.

Ubijena je žena, njezino je tijelo pronađeno na pustom dijelu autoceste sjeverno od Los Angelesa.

Četiri zatvorenika pobjegla su iz maloljetničkog zatvora u okrugu Perdido, u Californiji i uputili seobalom na jug. Očito su zaustavili žrtvu, naredili joj da izađe iz automobila i u nju pucali.

Kad je tijelo otkriveno bjegunci su već došli do meksičke granice i prešli u Mexicali, gdje suponovno izvršili ubojstvo. Policija ih je sustigla i u vatrenom okršaju dva su mladića ubijena, ajedan je teško ranjen. Čak i u crno-bijeloj verziji slika je bila stravična s tamnim mrljama naskvrčenim tijelima ubijenih. Priložene su bile i slike iz policijske kartoteke. Trojica su biliHispanci. Četvrti je identificiran kao Brian Jaffe.

Vratila sam se prvim zrakoplovom.Na putu kući u zrakoplovu začepili su mi se sinusi i tijekom slijetanja u Los Angelesu mislila sam

da će mi puknuti bubnjići.Stigla sam u Santa Tesesu u devet sati sa svim simptomima dobre stare prehlade. Grlo me je

greblo, boljela me glava, a nos pekao kao da sam usisala pola litre slane vode. Radovala sam seunaprijed upotrebi čudotvornog lijeka NyQuila u propisanim noćnim dozama.

Kad sam konačno stigla kući, zaključala sam za sobom vrata i počela se penjati kružnimstepenicama vukući gomile novina.

Istresla sam torbu u košaru za prljavo rublje, skinula odjeću i stavila je na već poveliku hrpu.Obukla sam debele čarape i flanelastu spavaćicu, omotala se u pokrivač – rođendanski poklon iručni rad Henryjeve sestre, – te se posvetila proučavanju bijega iz zatvora u lokalnim novinama.Priča je već s naslovne stranice prešla na treću. Sve sam ponovno pročitala, ovog puta naengleskom. Mlađi sin Wendella Jaffea, Brian i još tri štićenika izveli su usred bijelog dana vrlosmion bijeg iz Connaughta, srednje strogog popravnog doma za maloljetnike. Poginuli štićeniciidentificirani su kao Julio Rodriguez, šesnaest godina, i Eamesto Padilla, koji je imao petnaestgodina. Nisam bila sigurna kako glasi sporazum o izručivanju između Sjedinjenih Država i Mexica,ali izgledalo je da će Brian Jaffe biti vraćen čim po njega dođu šerifovi izaslanici.

Četvrti bjegunac imao je četrnaest godina i bio je još uvijek u kritičnom stanju u bolnici u Mexicu.Njegovo ime zbog dobi nije bilo objavljeno. Novine na španjolskom jeziku, koliko se sjećam,navele su ime Ricardo Guevara. Obje su žrtve bile Amerikanci i meksička policija je očito željelaskinuti sa sebe odgovornost.

Moguće je i da je neslužbeno oveća suma novaca izmijenila vlasnika. Bez obzira na okolnosti,bjegunci su mogli biti sretni da nisu zauvijek tamo završili. Prema novinama, Brian je navršioosamnaest godina malo nakon što su bjegunci uhićeni, što znači da će kad se vrati u okružni zatvor uPerdidu biti zatvoren i suđen kao odrasla osoba. Našla sam škare i izrezala sve članke da ihponesem za uredsku dokumentaciju.

Pogledala sam na sat. Bilo je tek devet sati i četrdeset pet minuta. Digla sam slušalicu i nazvalaMaca Voorhiesa kući.

5

– Hej, ovdje Kinsey, – rekla sam kad je Mac digao slušalicu. – Imaš čudan glas. Odakle zoveš?– Odavde iz grada, – rekla sam. – Prehladila sam se i osjećam se užasno.– Žao mi je. Drago mi je što si došla. Nisam znao kad te točno mogu očekivati.– Došla sam kući pred četrdeset pet minuta, – rekla sam. – Čitam novine i vidim da su se, dok me

nije bilo, ovdje zbivale uzbudljive stvari.– Zamisli. Ne znam što se, dovraga, događa. Posljednje dvije, tri godine nisam čuo ni riječi o toj

obitelji. Sada im je odjednom ime posvuda.– Imam i ja novosti. Napipali smo Wendella. Našla sam ga tamo gdje ga je vidio Dick Mills.– Jesi li sigurna da je to on?– Naravno, Mac, da nisam sigurna. Nikad prije nisam čovjeka vidjela, ali sudeći po fotografijama,

ovaj mu je vrlo sličan. Jedno je sigurno, Amerikanac je i iste je dobi kao Wendell. Ne koristi seimenom Jaffe već Dean DeWitt Huff, ali visina i težina odgovaraju. Ima nešto više kila, ali to jevjerojatno došlo s godinama. Bio je s jednom ženom i ponašali su se vrlo povučeno.

– Sve to izgleda dosta neodređeno.– Jasno da je neodređeno. Nisam mu valjda mogla prići i predstaviti se.– Koliko si sigurna, ako uzmeš skalu od jedan do deset?– Recimo ovako. Ako pretpostavimo da je malo ostario i da su izvedeni neki kirurški zahvati,

rekla bih devet. Pokušala sam ga snimiti, ali je bio vrlo osjetljiv na nečiju pozornost. Morala sam sedržati po strani, – rekla sam. – Ali, zbog čega je Brian u zatvoru? Što kažu?

– Koliko sam mogao shvatiti, neka provala. Vjerojatno ništa jako komplicirano jer ga inače ne biuhvatili, – rekao je Mac. – Što je s Wedellom, gdje je on sada?

– To je dobro pitanje.– Znači, otišao, – zaključio je Mac.– Uglavnom tako. On i žena su otišli usred noći, ali nemoj se još uzrujavati. Želiš znati što sam

otkrila? Ono što je ostalo je u njihovoj sobi. Meksičke novine s opisom uhićenja Briana Jaffea.Wendell je to očito pronašao u zadnjem izdanju novina kad su otišli na večeru. Bilo je očito da su

se na brzinu vratili i da su oboje uznemireni. Ujutro ih više nije bilo. Novine sam našla u smeću.Dok sam pričala svoju priču, shvatila sam da me nešto muči. Bilo je tu previše podudarnosti.

Wendell Jaffe sklonjen u tom zabitnom meksičkom ljetovalištu… Brian bježi iz zatvora premameksičkoj granici. Osjetila sam da su ta dva događaja povezana.

– Čekaj Mac. Nešto mi je palo na pamet. Od trenutka kad sam ugledala Wendella tražio je nešto ponovinama, pet, šest različitih novina i pregledavao je svaku stranicu. Što ako je znao da će Brianpobjeći? Možda ga je čekao. Možda je to Wendell i namjestio.

Mac se nakašljao da pročisti grlo. Očito nije bio uvjeren. – To je prilično nategnuto. Nemojmo jošdonositi zaključke.

– Da, znam. Imaš pravo, ali slaže se. Zasad ću to upamtiti pa ću provjeriti kasnije.– Imašli pojma gdje je Jaffe mogao otići?– Razgovarala sam s čovjekom na recepciji na mom skromnom španjolskom, ali nisam ništa

doznala, samo sam zaradila smiješak. Moje je mišljenje da je vjerojatno krenuo u ovom smjeru.Činilo mi se da čujem Maca kako koluta očima s druge strane telefonske žice.– Ne vjerujem. Ti stvarno misliš da bi se usudio zakoračiti u ovu državu? To bi zbilja bila

hrabrost. Nije valjda lud.– Znam da to zvuči nevjerojatno, ali dijete mu je u nevolji. Stavi se u njegovpoložaj. Ne bi li ti

isto postupio?Tišina s druge strane. Macova djeca već su odrasla, ali još uvijek je prema njima imao zaštitnički

stav.– Otkud bi on mogao znati što se zbiva?– Ne znam, Mac. Možda je održavao veze s obitelji. Mi ne znemo gdje je bio sve ove godine.

Možda još uvijek ima ljudi u ovom području s kojima je u vezi. Vrijedi istražiti ako mu želimo ući utrag.

Mac je uskočio. – Što bi trebalo učiniti? Imaš neki plan?– Mislim da moramo saznati kad će momka dovesti iz Mexica. Ne vjerujem da će se nešto

dogoditi tijekom vikenda. U ponedjeljak mogu razgovarati s nekim od nadležnih u okružnom zatvoru.Možda ćemo tako ući u trag Wendellu.

– Ne izgleda mi baš vjerojatno.– Nije bilo vjerojatno ni da će ga Dick Mills spaziti.– To je istina, – priznao je, ali nije bio time zadovoljan.– Razmišljala sam da bi, također, trebalo razgovarati s lokalnim policajcima. Oni mogu doći do

podataka koji su meni nedostupni.Čula sam mu po glasu da oklijeva. – Čini mi se još rano uključiti policiju. Ostavljam to tvojoj

procjeni. Pomoć bi nam dobro došla, ali bojim se da ga ne preplaše. Naravno, ako se uopće pojavi.– Morat ću stupiti u dodir s njegovim nekadašnjim prijateljima. Morat ćemo preuzeti taj rizik.– Mislišli da će nam njegovi prijatelji htjeti pomoći?– Ne znam. Pretpostavljam da je mnoge ogulio. Sigurno bi ga neki voljeli vidjeti u zatvoru.– To bi se moglo očekivati, – rekao je.– U svakom slučaju, razgovarat ćemo u ponedjeljak a do tada se ništa ne uzrujavaj.Mac se sumorno osmjehnuo. – Nadam se da Gordon Titus neće za ovo doznati.– Zar nisi rekao da ćeš se za njega ti pobrinuti?– Nadao sam se uhićenju. To bi te proslavilo u javnosti.– Ne gubi nadu. Možda se to još i dogodi.Sljedeća sam dva dana provela u krevetu i tako, zahvaljujući bolesti, moji su se praznici protegli i

na ovaj lijeni, nedjelotvorni vikend.Volim samoću koju donosi bolest, raskoš toplog čaja s medom, juhu od rajčica iz vrećice i

sendviče sa sirom na prepečenom kruhu.Na noćnom sam ormariću držala veliki paket papirnatih maramica, a pokraj kreveta koš za otpatke

koji se ubrzo napunio.Jedno od rijetkih sjećanja na moju majku bilo je mazanje grudnog koša posebnom mašću, a zatim

pokrivanje komadom ružičastog flanela pričvršćenog na pidžamu sigurnosnim iglama.Zbog vrućine tijela oslobađale bi se pare i obavile moje dišne organe, dok bi mast na koži

izazivala naizmjence vrućinu i hladnoću.Drijemala sam tijekom dana, tijelo me je boljelo od mirovanja.Svakog poslijepodneva odvukla bih se na dva sata niz stube, vukući pokrivač poput svadbenog

vela. Skutrila bih se na sofi, upalila televizor i gledala besmislene reprize ‘Dobie Gillis’ i ‘LoveLucy’.

Prije spavanja napunila bih u kupaonici plastičnu čašu groznim tamnozelenim sirupom što bi mipomoglo da dobro spavam.

Nikad još nisam popila NyQuill, a da se nisam stresla od glave od pete. Ipak, svjesna sam daimam bitne osobine ovisnika o svim sredstvima protiv prehlade koja se mogu kupiti u trgovini.

U ponedjeljak ujutro probudila sam se u šest sati, nekoliko minuta prije negoli je budilica trebalazazvoniti. Otvorila sam oči ležeći u svom zgužvanom gnijezdu i promatrala prozorčić od pleksiglasaiznad glave ne bih li pogodila kakav će biti dan.

Jutarnje nebo je bilo sasvim prekriveno oblacima. Svijetli, bijeli oblaci napravili su pokrivačdebeo preko tisuću metara.

Na aerodromima će zrakoplovi koji prevoze ljude na posao u San Francisco, San Jose i LosAngeles biti zarobljeni, i morat će čekati da se digne magla.

Srpanj je u Santa Teresi nesigurno doba godine. Jutra sviću iza oblaka koji se zadržavaju uz obalu.Ponekad se taj morski sloj raščisti do poslijepodneva. Međutim, događa se i da nebo ostaneprekriveno, pa je čitav dan tmurno kao da se priprema oluja.

Građani se žale, a meteorološki ured u Santa Teresi izvještava o temperaturama takvimalarmantnim tonom kao da ljeti nije uvijek tako.

Turisti koji dolaze u Californiju radi glasovitog sunčanog vremena, prostiru svoj pribor na plaži,suncobrane, tranzistore, peraje, strpljivo čekajući da se monotono sivo nebo konačno razvedri.Djeca čuče u pijesku s kanticama i lopaticama.

Osjećam na daljinu kako im se koža ježi, usne plave, a zubi cvokoću kad im ledena voda dođe dostopala. Ove je godine vrijeme bilo vrlo čudno, s velikim promjenama od dana do dana.

Izvukla sam se iz kreveta, navukla trenirku, oprala zube i počešljala se izbjegavajući pogledatilice zgužvano od spavanja.

Odlučila sam poći trčati, ali je tijelo mislilo drukčije. Nakon jednog kilometra spopao me kašaljnalik na zov parenja neke divlje zvijeri. Odustala sam od plana da pretrčim pet kilometara izadovoljila se brzim hodom. Prehlada mi se već spustila u grudni koš, pa sam dobila onaj divnipromukli glas koji imaju disk džokeji na radiju. Kući sam se vratila promrzla, ali osnažena.

Otišla sam pod vreli tuš proširiti bronhijalne puteve. Iz kupaonice sam izašla donekle oporavljena.Promijenila sam plahte, ispraznila smeće, doručkovala voće i jogurt i otišla u ured s torbom punomnovinskih izrezaka.

Našla sam parkiralište malo dalje u ulici, otpješačila nekoliko stotina metara, a zatim se uhvatila ukoštac sa stubištem. Moj je uobičajeni ritam dvije stube odjednom, ali danas sam morala zastajatipenjući se. Tragična strana dobre kondicije jest da se stječe godinama, a gubi vrlo brzo, skoro

trenutno. Poslije tri dana mirovanja bila sam na nuli, pušući i stenjući kao bijedni početnik. Ostalasam bez daha, što je potaklo novu seriju kašlja.

Ušla sam na sporedna vrata i zastala kako bih obrisala nos. Prolazeći pored pisaćeg stola Ide Ruthzaustavila sam se da bih malo pročavljala. Kad sam upoznala Lonniejevu sekretaricu smatrala samdvostruko ime neprikladnim. Pokušala sam ga skratiti na Ida ali sam otkrila da joj ne pristaje. Žena jesrednjih tridesetih godina, čila, rođena za život u prirodi i vjerovala sam da ne bi mogla provestičitav dan u tipkanju. Kosa joj je izrazito svijetla, začešljana unatrag kao da je bila na jakom vjetru.Na licu su joj tragovi sunčanja, ima bijele trepavice i oči plave kao ocean.

Oblači se staromodno: ravne suknje srednje duljine, jakne prigušenih tonova, bluze sve s dugimrukavima i kopčanjem do vrata. Ostavlja dojam kao da bi radije vozila kajak ili se penjala na liticu unacionalnom parku. Čula sam da u slobodno vrijeme upravo to i radi – ide na izlete s naprtnjačom naleđima, u planine High Sierras, pješačeći po okolnim brdima i po dvadeset pet kilometara dnevno.Ne smetaju je ni krpelji, ni strmi usponi, ni otrovne zmije, ni otrovni hrastovi, ni grmlje, ni oštrostijenje, ni komarci, ni druge vesele prirodne pojave koje ja po svaku cijenu izbjegavam.

Uputila mi je osmijeh kad me ugledala.– Vratila si se. Kako je bilo u Mexicu? Vidim da si pocrvenjela.Upravo sam brisala nos, a obrazi su mi se zarumenjeli od penjanja na treći kat.– Izvrsno. Izvrsno sam se provela, pokupila sam prehladu na povratku u zrakoplovu. Provela sam

dva dana u krevetu. Boja nije prirodna, – rekla sam.Otvorila je ladicu i izvadila posudicu s velikim bijelim tabletama.– Vitamin C. Uzmi nekoliko. Pomoćiće ti.Poslušno sam uzela jednu tabletu i pogledala je prema svjetlu.Bila je duga nekoliko centimetara i činilo se da će mi trebati kiruški zahvat ako se zaglavi pri

gutanju.– Hajde, posluži se. Ako te boli grlo pokušaj uzimati cink. Kako je bilo u Viento Negru? Jesi li

vidjela ruševine?Uzela sam još nekoliko vitamina C.– Prilično dobro. Malo vjetrovito. Kakve ruševine?– Šališ se. Svi su čuli za ruševine. To je od erupcije vulkana koja se dogodila… ne znam… 1902?

Tada otprilike. Za nekoliko sati čitav je grad bio prekriven pepelom.– Vidjela sam pepeo, – rekla sam. – Barem nešto.Zazvonio je telefon i dok je preuzimala poziv ja sam nastavila hodnikom, zaustavivši se da si

natočim vode. Ubacila sam u čašu vitamin C i dodala još tabletu antihistaminika, da bude kompletno.Treba se prepustiti kemiji.

Otišla sam do ureda, otključala vrata, a zatim otvorila jedan od prozora kako bi nakon tjedan danaušlo malo zraka. Na stolu me je čekala hrpa pošte, nekoliko računa, ostalo je bilo smeće.

Provjerila sam automatsku sekretaricu, bilo je šest poruka. Sljedećih trideset minuta pokušala samsve dovesti u kolotečinu.

Otvorila sam spis ‘Wendell Jaffe’ i stavila u njega novinske izreske o bijegu i ponovnom uhićenjunjegova sina.

U devet sati nazvala sam policijski ured u Santa Teresi. Tražila sam narednika Robba, odjednomsvjesna lupanja srca. Po mojoj računici nisam vidjela Jonaha godinu dana. Ne znam bi li se našodnos mogao svrstati u ono što se zove ‘veza’. Kad sam ga prvi put vidjela bio je odvojen od svoježene Camille. Otišla je i povela obje kćeri, ostavivši Jonahu punu ledenicu kuhanih obroka. Uotprilike tristo posuda omotanih u foliju stavila je glavno jelo i dvije vrste povrća. Upute na vrhubile su sve iste: – Peci na 250 stupnjeva pola sata. Skini foliju i jedi. – Kao da bi mogao jesti, a dane skine foliju. Jonah nije smatrao da u tome ima išta neobičnog. To mi je trebalo biti upozorenje.Teorijski bio je slobodan čovjek. U stvarnosti držala ga je na kratkim uzdama.

Vraćala bi se povremeno, zahtijevajući da zajedno odu psihoanalitičaru. Svakog bi puta našlanovog savjetnika za bračne parove, pa je mogla biti sigurna da nikakvog napretka neće biti. Kad godbi se približili pomirenju, ona bi opet otišla.

Napokon sam shvatila da imam dosta i svojih briga, pa sam se povukla. Oni to nisu ni primijetili.Bili su zajedno od sedmog razreda kad su imali trinaest godina. Jednog ću dana čitati o njima ulokalnim novinama kako slave godišnjicu braka i kako pokloni moraju biti načinjeni od aluminijskefolije.

U međuvremenu, Jonah je još uvijek radio na nestalim osobama.Javio se službenim policijskim glasom. – Poručnik Robb, – rekao je.– Oho! ‘Poručnik’ Robb. Unaprijeđen si. Čestitam. Ovdje glas iz prošlosti. Kinsey Millhone, –

rekla sam.Uživala sam u trenutku panične tišine dok se pokušavao sjetiti tko sam. Mogla sam ga zamisliti

kako se odjednom opustio i naslonio.– Tako znači. Kako si?– Dobro, kako si ti?– Nije loše. Prehlađena si? Nisam ti prepoznao glas. Zvučiš promuklo.Prošli smo kroz formalnosti izmijenivši osnovne informacije, što nije trajalo jako dugo. Rekla sam

mu da nisam više u California Fidelity. On mi je reako da mu se Camilla vratila. Bilo je to isto kaokad propustiš petnaest nastavaka svoje omiljene TVserije.

Kad se uključiš nakon nekoliko tjedana shvatiš da nisi ništa propustio.Jonah me je uveo u scenarij.– Da, dobila je posao prošlog mjeseca. Radi kao činovnica na sudu. Mislim da je ovako

zadovoljnija. Ima nešto svog novca, a izgleda da je svi vole. Misli da joj je zanimljivo, razumiješ?Pomaže joj da shvati moj posao, što je dobro za oboje.

– Izvrsno. Zvuči dobro, – rekla sam.Izgleda da je primijetio da se ne raspitujem o detaljima. Osjetila sam da je razgovor zastao kao

zrakoplov dvomotorac u trenutku prije pada. Nije baš ugodno shvatiti koliko malo imaš reći osobikoja je zauzimala tako istaknuto mjesto u tvom krevetu.

– Vjerojatno se pitaš zašto zovem, – rekla sam.Jonah se nasmijao. – Pa, ovaj, da. Drago mi je da te čujem, ali pretpostavljam da je nešto

iskrsnulo.– Sjećaš se Wendella Jaffea? Tip koji je nestao s jedrilice…

– O, da, da. Naravno.– Vidjeli su ga u Mexicu. Moguće je da je upravo na putu u Californiju.– Šališ se.– Ne, ne šalim.Ispričala sam mu skraćenu verziju svog susreta s Wendellom, ispustivši podatak da sam provalila u

njegovu sobu. U razgovoru s policajcima ne iznosim sve što znam. Kad mi to odgovara ponašam sekao dobar građanin, ali ovo nije bila takva situacija.

Za početak, osjećala sam se i krivom što sam upropastila stvar.Da sam dobro obavila posao, Wendell nikad ne bi bio doznao da ga netko prati.Rekla sam, – S kim bih trebala razgovarati? Mislim da moram nekoga izvijestiti, najbolje

inspektora koji je tada bio zadužen za slučaj.– To bi bio poručnik Brown, ali on je otišao. U mirovini je već godinu dana. Vjerojatno bi trebala

razgovarati s poručnikom Whitesideom u Odjelu teških prijevara. Mogu te spojiti, ako želiš. TajJaffe je bio gadan tip. Moj je susjed zbog njega izgubio deset tisuća dolara, a to je još sitnica uusporedbi s drugima.

– Čula sam o tome. Jesu li dobili neku odštetu?– Njegovje partner završio u zatvoru. Čim je izbio skandal, svi su investitori podnijeli tužbe. Kako

nisu mogli doći do Jaffea da bi ga priveli sudu, potrajalo je. Presuda je donesena, ali se od njeganišta nije moglo naplatiti. Očistio je u banci sve račune prije nego je nestao.

– To sam čula. Kakva propalica!– Imaš potpuno pravo. Osim toga, bio je pod hipotekom do grla tako da mu kuća nije vrijedila ni

novčića. Znam ljude koji bi bili jako zadovoljni da ga nađu. Ako se ikad pojavi, presuda bi bilaizvršena za deset sekundi, dovukli bi ga na sud i uzeli mu sve što ima. Zatim bi bio uhićen. Zaštomisliš da bi bio tako glup i vratio se?

– Dijete mu je u neprilici, kako piše u novinama. Znaš onu četvoricu štićenika što su pobjegli izConnaughta. Jedan od njih je Brian Jaffe.

– Dovraga, tako je. Nisam povezao. Poznavao sam Danu u srednjoj školi.– To mu je žena? – pitala sam.– Da. Djevojačko prezime joj je bilo Annenberg. Udala se odmah poslije mature.– Možeš li mi dati njezinu adresu?– Ne bi trebalo biti suviše teško doznati adresu. Vjerojatno je u imeniku. Kad sam posljednji put

čuo o njoj bila je negdje u P/O.P/O je bio lokalni izraz za dva susjedna grada, Perdido i Olivado, na 101. autocesti pedeset

kilometara prema jugu. Izgledali su potpuno jednako, samo što je jedan uz autocestu imao ukrasnogrmlje, a drugi nije. Obično im se ime navodilo zajedno u obliku inicijala sa zamišljenom crtomizmeđu.

Pisala sam bilješke kao luda.Jonahov ton se promijenio. – Nedostajala si mi.Pravila sam se da ne čujem smišljajući kako da se izvučem prije negoli razgovor prijeđe na

osobne teme.– Sad se žurim. Za deset minuta dolazi mi stranka, a htjela bih prije toga porazgovarati s

poručnikom Whitesideom. Možeš li me prebaciti?– Naravno, – rekao je. Čula sam kako pritišće tipku nekoliko puta zaredom.Kad je telefonist preuzeo liniju tražio je da me spoje. Poručnik Whiteside trenutno nije bio tamo,

ali trebao se vratiti. Ostavila sam ime i broj uz zamolbu da mi se javi.

6

U podne, osjećajući se bijedno, otišla sam u trgovinu na uglu i kupila sendvič s tunjevinom,vrećicu čipsa i dijetnu Pepsi. Činilo mi se da nije trenutak opterećivati se pravilima zdraveprehrane.

Vratila sam se u ured i jela za pisaćim stolom. Kao desert uzela sam neke bombone s okusomvišnje za ublažavanje kašlja.

Poručnik Whiteside konačno je nazvao u dva sata i trideset pet minuta, uz ispriku zbogzakašnjenja. – Poručnik Robb kaže da imate nešto o našem starom prijatelju Wendellu Jaffeu. Očemu se radi?

Drugi put u istom danu ispričala sam skraćenu verziju susreta.Priroda tišine s druge strane žice ukazivala je na to da poručnik Whiteside piše bilješke.Rekao je, – Znate li slučajno kojim se imenom koristi?– Ako nećete tražiti pojedinosti, priznat ću vam da sam bacila jedan mali kratki pogled na njegovu

putovnicu koja je izdana na ime Dean DeWitt Huff. Putuje u društvu gospođe po imenu Renata Huffkoja mora da mu je nevjenčana žena.

– Zašto nevjenčana?– Koliko znam, nije razveden. Njegova prva žena ga je proglasila mrtvim pred nekoliko mjeseci.

Oh, samo trenutak, može li se mrtav čovjek ponovno oženiti? Nisam o tome razmišljala. Možda pozakonu i nije bigamist. U svakom slučaju, prema podacima koje sam vidjela, putovnice su izdane uLos Angelesu. Možda je već ušao u zemlju. Ima li neke mogućnosti da se dođe do podataka uzpomoć ureda za putovnice?

Poručnik Whiteside se oglasio, – Dobra ideja. Recite mi još jednom njegovo prezime, molim Vas.Hough?

– Huff.– Pišem bilješke, – rekao je. – Provjerit ću u Los Angelesu i vidjeti što ćemo naći u uredu za

putovnice. Možemo također upozoriti carinu u Los Angelesu i San Diegu, tako da pripaze ako uđe najednom ili drugom ulazu. Upozorit ću i San Francisco da bih pokrio i to područje.

– Želite li brojeve putovnica?– Može, iako pretpostavljam da su putovnice krivotvorene. Ako se provukao, a tako izgleda,

vjerojatno ima osobne iskaznice na desetak imena. Već je odavno nestao i vjerojatno ima nekolikokompleta dokumenata za slučaj ako bi postalo gusto. Tako bih ja učinio da sam na njegovom mjestu.

– Logično, rekla sam. – Razmišljam, ako Wendell stupi s nekim u dodir to će vjerojatno bitinjegov stari partner Carl Eckert.

– Možda, ali nisam siguran kako će ga primiti. Bili su bliski, ali kad je Wendell odglumio svojnestanak, sve je palo na Eckertova leđa.

– Kažu da je otišao u zatvor.– Da, jest. Osuđen je za prijevaru i tešku krađu. Zatim su se investitori obrušili na njega s raznim

tužbama, prijevara, nepoštivanje ugovora i tko zna što još ne. Ali nisu imali od toga puno koristi.Objavio je stečaj, tako da nije puno ostalo.

– Koliko je odsjedio?– Osamnaest mjeseci, što ne može zaustaviti tako vještog prevaranta. Netko mi je rekao da ga je

nedavno vidio. Zaboravio sam gdje je to bilo ali još uvijek je u gradu.– Vidjet ću mogu li ga istjerati iz rupe.– Ne bi trebalo biti jako teško, – rekao je. – U međuvremenu, bi li bilo moguće da dođete k nama s

našim policijskim slikarom napraviti foto robot. Upravo smo zaposlili jednog mladog čovjeka. Zovese Rupert Valbusa. Pravi je čarobnjak za te stvari.

– Naravno. Hoću, – rekla sam. U glavi sam razmišljala o mogućem zabrinjavajućem ishodu ako seWendellova slika odjednom nađe nalijepljena posvuda.

– California Fidelity ne želi da se Wendell prestraši i pobjegne.– Razumijem, i vjerujte mi, ni mi to ne želimo. Poznajem mnoge ljude koji su jako zainteresirani da

bude uhvaćen, – rekao je Whiteside. – Imate li nekih njegovih novijih fotografija?– Samo neke crnobijele fotografije koje mi je dao Mac Voorhies ali su stare šest, sedam godina. A

vi? Nemate ništa u kartoteci?– Ne, ali imamo sliku koja je upotrijebljena kad je Jaffe nestao. Moglo bi je se malo postarati.

Koje je zahvate napravio na licu, možete li ih opisati?– Pretpostavljam da ima umetak u bradi i obrazima, a mislim da je i nos istanjio. Na slikama koje

sam vidjela nos mu je bio širi. Kosa mu je snježno bijela i malo se popunio. Osim toga izgledaprilično u formi. Ne bih mu se voljela naćina putu.

– Dat ću vam Rupertov broj pa se vas dvoje možete dogovoriti kako vam odgovara. On ne dolazisvakodnevno, samo kad imamo nešto za njega. Čim završi, možemo izdati potjernicu. Povezat ću sesa šerifovim uredom u Perdidu, a nazvat ću i FBI. Možda oni žele poslati svoje potjernice.

– Pretpostavljam da još uvijek postoji nalog za uhićenje.– Da. Provjerio sam prije nego sam vas nazvao. Možda ga želi i savezna policija. Moramo

pričekati i vidjeti što će se dogoditi.Dao mi je telefonski broj Ruperta Valbusa i dodao, – Što prije pustimo sliku u opticaj, to bolje.– Razumijem. Hvala.Pokušala sam dobiti Ruperta ali se javila automatska sekretarica. Ostavila sam mu ime, broj

telefona i poruku s opisom slučaja u glavnim crtama. Predložila sam sastanak rano ujutro, ako mu toodgovara, i zamolila ga da mi se javi i potvrdi sastanak. Izvukla sam telefonski imenik i potražilaEckerte. Bilo ih je jedanaest i dvije varijacije, jedna Eckhardt a druga Eckhart, za koje mislim danisu dolazile u obzir. Pokušala sam ipak na svih trinaest brojeva, ali nisam među njima našla Carla.

Nazvala sam informacije u Perdidu/Olvidadu. Bio je samo jedan Eckert i to pod imenom Frances.Javila se žena. Kad sam rekla da tražim Carla Eckerta ton joj je postao veoma oprezan.

– Ovdje nema nikoga pod tim imenom, – rekla je.Osjetila sam kako mi se podiglo uho kao kad pas čuje nešto nedostupno ljudskom uhu. Nije rekla

da ga ne poznaje. – Jeste li možda s njim u nekom rodu?Trenutak tišine. – To je moj bivši muž. Mogu li znati o čemu se radi?– Naravno. Ja sam Kinsey Millhone, privatni istražitelj iz Santa Terese. Pokušavam ući u trag

nekim starim prijateljima Jaffea Wendella.

– Wendella? Mislila sam da je mrtav.– Izgleda da nije. Ustvari pokušavam doći do njegovih prijatelja i znanaca ukoliko nekim slučajem

Wendell stupi s njima u dodir.Je li Carl još uvijek u ovom kraju?– On je u Santa Teresi, živi na brodu.– Zaista, – rekla sam. – Vi ste razvedeni?– Naravno. Razvela sam se od Carla čim je otišao u zatvor. Nisam imala namjeru biti u braku s

kriminalcem.– Moram reći da vam ne zamjeram.– Zamjerio mi netko ili ne, učinila sam to. Pokazalo se da je jedna slatkorječiva propalica. Ako ga

nađete, možete mu to reći. Nismo u dobrim odnosima.– Imate li možda njegov broj na poslu?– Naravno. Dajem broj svima, posebno njegovim kreditorima. S najvećim zadovoljstvom. Ali

morat ćete ga uhvatiti preko dana, – upozorila me je. – Na brodu nema telefona no tamo je obično odšest svake večeri. Najčešće večera u yacht clubu a onda se tamo zadržava do ponoći.

– Kako izgleda?– O, svi ga poznaju. Možete bilo koga pitati da vam ga pokaže.Samo otiđite tamo i pitajte za njega. Ne možete pogriješiti.– U slučaju da nije u klubu, kako se zove brod i koji je broj mjesta u marini?Dala mi je sve podatke. Brod se zove Kapetan Stanley Lord. – To je bio Wendellov brod, – rekla

je.– Zaista? Kako je Carl došao do njega?– Neka vam on to kaže, – rekla je i spustila slušalicu. Još sam obavila nekoliko sitnica, a zatim sam

odlučila da je za taj dan dosta. Loše sam se osjećala, a od antihistaminika, kojeg sam ranije popila,spavalo mi se. Kako se ništa važno nije događalo, odlučila sam otići kući.

Otpješačila sam nekoliko stotina metara do kola, a zatim krenula u State Street, pa onda lijevo. Mojje stan u pokrajnjoj sjenovitoj ulici nedaleko od plaže. Našla sam parkiralište u blizini, zaključalasam VW i otključala dvorišna vrata.

Prostor u kojem stanujem bio je ranije garaža za jedan automobil, pretvorena u stan za samca, sprostorom za spavanje u potkrovlju i spiralnim stepenicama. Imam malu kuhinjicu, dnevnu sobu kojaponekad služi kao soba za goste, jednu kupaonicu dolje i jednu gore, sve zapanjujuće dobro ipraktično riješeno. Moj je stanodavac napravio novi nacrt nakon eksplozije koja se dogodila preddva Božića. Dnevni dio je ukrasio nautičkim motivima. Bilo je dosta bronce i tikovine, a okruglibrodski prozorčići bili su ugrađeni posvuda. Stan je izgledao kao nešto veća dječja kućica zaigranje, što mi odgovara jer sam u duši klinka.

Kad sam zašla za ugao na putu prema stražnjem dvorištu, vidjela sam da su Henryjeva vrataotvorena. Prešla sam popločeni dio koji je povezivao moj stan s glavnom kućom na imanju.Pokucala sam na prozor, vireći u kuhinju koja je izgledala prazna.

– Henry? Jesi li tamo?Mora da je bio pri kuhanju. Osjećao se miris preprženog luka i češnjaka što Henry upotrebljava

kao podlogu za sve što kuha. To je bio znak da mu se popravilo raspoloženje. Otkad se uselio njegovbrat William, Henry je sasvim prestao kuhati, dijelom jer je William neprestance hrani prigovarao.Uz veliko ispričavanje, William bi izjavio da je jelo malo preslano za njegov tlak, ili premasno štone smije jesti zbog operacije žuči. Zbog osjetljivog želuca i problema s probavom nije mogao jestiništa kiselo ili papreno. Zatim tu su još bile alergije, osjetljivost na mliječne proizvode, srce,proširenje jednjaka, povremeno nekontolirano mokrenje i bubrežni kamenci. Henry je počeo sebipraviti sendviče, ostavivši Williama da se sam snalazi.

William je počeo jesti u susjednoj gostionici koju je već godinama držala njegova ljubljena Rosie.Slušajući njegove priče o bolestima, prisilila ga je da jede prema njezinim gastro-medicinskimuputama. Ona smatra da čaša sherryja liječi svaki zdravstveni problem. Teško je zamisliti kako jenjezina oštra mađarska kuhinja djelovala na njegovu probavu.

– Henry?Henry je rekao, – Daa, – a glas mu je dopirao iz spavaće sobe. Čula sam korake a zatim se

pojavio iza ugla s osmijehom od uha do uha kad me je ugledao.– Dakle vratila si se, Kinsey. Uđi, odmah dolazim. – Nestao je. Ušla sam u kuhinju. Izvukao je iz

ormara veliki lonac za juhu.Kod sudopera je bio svežanj celera, a na stolu dvije konzerve očišćenih rajčica, paketić smrznutog

kukuruza i grašak.– Kuham za večeru juhu od povrća, – viknuo je. – Možeš mi se pridružiti.Podigla sam glas da me čuje u drugoj sobi.– Rekla bih ‘da’, ali te moram upozoriti da ćeš možda dobiti prehladu. Vratila sam se s gadnom

hunjavicom. Što radiš tamo?Henry se pojavio, noseći hrpu čistih ručnika.– Slažem rublje, rekao je. Ugurao je ručnike u ladicu, ostavivši jedan za uporabu.Stao je i pogledao me. – Što ti je to na laktu?Pogledala sam ruku. Umjetno crnilo još je više potamnjelo.Lakat mi je sad izgledao kao da je namazan betadinom pred kirurški zahvat.– To je od kreme za crnjenje bez sunca. Znaš kako mrzim sunčanje. Skinut će se u pranju za tjedan

dana. Barem se nadam. Što se ovdje zbivalo? Već dugo te nisam vidjela tako dobre volje.– Sjedi, sjedi. Hoćeš šalicu čaja?Sjela sam na njegov stolac za ljuljanje. – Ovako mi je dobro, – rekla sam. – Ostat ću samo minutu.

Popila sam neki lijek za hunjavicu i jedva stojim na nogama. Mislim da ću se uvući u krevet iprovesti tamo ostatak dana.

Henry je uzeo otvarač za konzerve i počeo otvarati rajčice koje je zatim bacio u lonac. – Nikad nebi pogodila što se dogodilo. William se preselio k Rosie.

– Za stalno?– Nadam se. Konačno sam shvatio da me se jednostavno ne tiče što će napraviti sa svojim

životom. Stalno sam mislio da ga moram spasiti. Sve je to bilo nekako neprilično. To je loša veza, pašto onda. Neka to otkrije sam. Osim toga, išlo mi je na živce da mi se stalno tu vrti. Sve te priče obolesti, smrti, depresiji, lupanju srca i dijeti. Moj bože! Neka to podijeli s njom. Neka jedno

drugome dosađuju do besvijesti.– To si dobro zaključio. Kad se odselio?– Za vrijeme vikenda. Pomogao sam mu da se spakira. Čak sam se podastro i prenio neke njegove

kutije. Od onda je ovdje raj na zemlji. Uputio mi je osmijeh dok je uzimao celer. Odvojio jestabljike, oprao ih i počeo rezati nožem.

– Hajde sad u krevet. Izgledaš iznureno. Navrati oko šest pa ćeš dobiti juhu.– Možda odložim poziv, – rekoh. – Ako bude sreće, spavat ću do jutra.Ušla sam u stan i popela se u potkrovlje. Skinula sam cipele i zamotala se u pokrivač.Trideset minuta kasnije zazvonio je telefon. Kako sam bila pod utjecajem lijekova jedva sam se

prenula iz sna i došla k sebi.Bio je Rupert Valbusa. Razgovarao je s poručnikom Whitesideom i ovaj ga je uvjerio da hitno

treba napraviti portret. Odlazi iz grada na pet dana, pa ako sam slobodna bit će u ateljeu još jedansat.

U sebi sam zastenjala, ali nisam imala izbora. Zapisala sam adresu, nije bilo daleko od mene, uposlovno industrijskoj zoni pokraj plaže. Nekadašnje skladište u donjoj ulici Anaconda preuređenoje u kompleks slikarskih ateljea za iznajmljivanje.

Obukla sam cipele i učinila sve što sam mogla da bih izgledala pristojno. Zgrabila sam ključeve odkola, jaknu i Wendellove fotografije.

Vlažan povjetarac dolazio je s oceana. Dok sam se vozila Cabana Boulevardom, vidjela samkomade plavog neba na mjestima gdje se raskinula naoblaka. Prije kraja dana moglo bi još biti malosunčanog vremena.

Parkirala sam u pokrajnjoj uskoj ulici s tri trake, zaključala VW i uputila se oko skladišta premasjevernoj strani. Ušla sam u zgradu kroz vrata koja su s obje strane imala po jednu veliku metalnuskulpturu. Unutarnji su hodnici bili obojeni sasvim bijelo i na njima su visjeli uokvireni radoviumjetnika koji su ovdje imali ateljee. Ulazni prostor je bio tri kata visok, a gore je na stropu bio nizkosih prozora što su propuštali veliku količinu dnevnog svjetla. Valbusa je bio na posljednjem katu.Penjala sam se do trećeg kata metalnim stubištem u najdaljem dijelu ulaznog prostora. Koraci suodzvanjali u praznom prostoru. Kad sam došla do posljednjeg kata, čula sam prigušene zvukecountry glazbe. Pokucala sam na Valbusina vrata i netko je utišao radio.

Valbusa je bio Hispanac, čvrst i mišićav. Bio je u srednjim tridesetim godinama, širokih ramena igrudnog koša. Imao je tamne oči ispod raščupanih obrva i bujnu kosu koja mu je uokvirivala lice.Upoznali smo se rukujući se na vratima prije nego što sam pošla za njim unutra. Kad se okrenuo,vidjela sam tanku pletenicu koja mu je dopirala do pola leđa. Imao je na sebi majicu, kratke hlače ikožnate sandale s gumenim potplatima.

Noge su mu bile lijepo oblikovane a njihov obris iscrtan tamnim, svilenim dlačicama.Atelje je bio prostran i hladan s betonskim podom i polukružnim pultom. Zrak je mirisao na vlažnu

glinu, a na većini površina bili su ostaci osušenog porculana. Veliki blokovi gline bili su zamotani uplastiku. Imao je kolo na nožni pogon i struju, dvije peći i bezbroj polica s keramičkim posudamakoje su bile ispečene, ali ne još i glazirane. Na jednom kraju pulta bio je aparat za kopiranje,automatska sekretarica i aparat za slajdove.

Bile su tamo i hrpe blokova za skiciranje, lončići s olovkama i perima, krede i kistovi.

Postavljena su bila i tri stalka s uljenim slikama raznih stupnjeva dovršenosti.– Ima li nešto čime se ne bavite?– Nije to sve moje. Imam nekoliko učenika premda ne volim poučavati. Nešto od toga su i njihovi

radovi. Bavite li se vi umjetnošću?– Nažalost ne, ali zavidim onima koji se bave. Otišao je do najbližeg pulta i uzeo smeđu omotnicu s

fotografijom.– Ovo vam je poslao poručnik Whiteside. Stavio je unutra adresu njegove žene.Dao mi je komadić papira koji sam stavila u džep.– Hvala. Izvrsno. To će mi uštedjeti vrijeme.– Je li ovo tip koji vas zanima? – Rupert mi je pružio sliku. Pogledala sam nejasnu sliku glave

veličine dvadeset na trideset centimetara.– To je on. Zove se Wendell Jaffe. Imam ih još nekoliko tako da dobijete i neki drugi pogled.Izvadila sam zbirku slika koje sam upotrebljavala za identifikaciju i gledala Ruperta kako ih

raspoređuje po nekom svom vlastitom sustavu.– Zgodan čovjek. Čime se bavio?– On i partner bavili su se nekretninama, nešto od toga je bilo i legalno dok se nije sve raspalo. Na

kraju su ogulili investitore, obećavajući velike profite, a u stvari samo su isplaćivali stareinvestitore novcem novih. Jaffe je očito shvatio da se kraj približava. Nestao je s broda u tokuribolova i nitko ga više nije vidio. Do sada, naravno. Njegovje partner bio u zatvoru ali sad je većdugo vani.

– To mi je nešto poznato. Mislim da je Dispatch pisao o Jaffeu pred nekoliko godina.– Vjerojatno. Jedna od onih velikih tajanstvenih, neriješenih priča koje zaokupljaju maštu javnosti.

Navodno se radilo o samoubojstvu ali bilo je i drugih pretpostavki.Rupert je proučavao slike. Vidjela sam kako mu oči slijede obrise Wendellovog lica, crtu kose,

udaljenost između očiju. Približio je fotografiju licu i zakrenuo je prema prozoru odakle je dopiralosvjetlo.

– Koliko je visok?– Oko 195 centimetara. Težina oko 100 kilograma. U kasnim je pedesetim godinama, ali u vrlo

dobroj formi. Vidjela sam ga u kupaćim gaćicama. – Podigla sam obrve. – Uopće nije loš.Rupert je prišao mašini za fotokopiranje i napravio dvije kopije slike na grubom, malo tamnijem

papiru za akvarele. Privukao je stolac prozoru.– Uzmite si stolac, – rekao je, pokazavši mi nekoliko neobojenih drvenih stolaca.Dovukla sam jedan do prozora i smjestila se pokraj njega, gledajući ga kako prebire po lončiću s

perima i izvlači četiri.Nagnuo se, otvorio ladicu i izvadio kutiju olovaka u boji Prisma i kutiju pastelnih kreda. Izgledao

je odsutno i počeo mi je postavljati skoro ritualna pitanja, očito njegov način pripreme za posao kojiga je čekao. Pričvrstio je kopčom kopiju fotografije na vrh ploče.

– Počnimo od gornjeg dijela glave. Kako mu danas izgleda kosa?– Bijela. Bila je smeđa, ne jako tamna. Nešto mu je tanja na sljepoočicama nego na slici.

Rupert je uzeo bijelu olovku i prekrio tamnu kosu. Odjednom je Wendell izgledao dvadeset godinastariji i kao pocrnio od sunca.

Zadovoljno sam se nasmješila. – Prilično dobro, – rekla sarn.– Mislim da je suzio nos. Ovdje na hrptu i možda još malo ovdje.Kako sam upirala prstom po papiru, Rupert bi napravio sjenu ili novu liniju finim potezima olovke

ili krede. Radio je to s velikim samopouzdanjem. Nos je postao uzak i aristokratski.Rupert je počeo opušteno čavrljati. – Uvijek me je zapanjivalo koliko se inačica može izvesti iz

osnovnih sastavnica ljudskog lica. Pomislite da svi imamo isti broj dijelova lica… jedan nos, jednausta, dva oka, dva uha. A ipak ne samo da izgledamo različito nego se međusobno na osnovi izgledamožemo i identificirati. Kad radite ovakve portrete počnete uočavati koliko tu ima finesa.

Rupertovi su odlučni potezi dodavali godine i kilograme, mijenjajući šest godina staru sliku udanašnju osobu. Zastao je kod kapaka.

– Je li mijenjao kapke?– Mislim da nije.– Jesu li se opustili? Ima li vrećice ispod očiju? Pet godina je sigurno dodalo neku boru.– Možda nekoliko, ali ne puno. Obrazi su mu se stanjili, čak upali, – rekla sam.Radio je nekoliko trenutaka. – Kako vam se čini?Pozorno sam promatrala crtež.– Vrlo blizu.Kad je na kraju završio, gledala sam sliku koja je u velikom stupnju nalikovala čovjeku kojeg sam

vidjela.– Mislim da ste ga uhvatili. Izgleda dobro. Gledala sam kako po slici raspršuje učvršćivač.– Napravit ću desetak kopija za poručnika Whitesidea, – rekao je. – Želite li i vi koju? Mogu i

vama napraviti desetak.– To bi bilo sjajno.

7

Pojela sam na brzinu s Henryjem tanjur juhe, a zatim iskapila pola lonca kave. Uspjelo mi jeizvući se iz letargije i ubaciti se u punu brzinu. Bilo je vrijeme da stupim u dodir s nekima odglavnih glumaca predstave.

U sedam sati krenula sam prema jugu duž obale u smjeru Perdido/Olvidada. Imala sam još jedansat do mraka, ali se svjetlo već gubilo, a zrak se punio pepeljastim dahom sutona. S oceana je unaletima vjetra dolazila magla i skrivala sve osim glavnih obrisa krajolika. Lijevo su se dizali strmibrežuljci izborani erozijom, dok su desno valovi sivog Pacifika lupali o obalu. Četvrtina mjesecapomaljala se na gustom izmaglicom zastrtom nebu, ali se blijedo svjetlo polumjeseca jedva naziralo umagli. Duž obzora usidrene naftne platforme izgledale su kao brodovi.

Otok St. Michael i još dva otoka, Rose i Cross, nanizani su kao perle duž pukotine Cross Islands.Čitava je istočno-zapadna zona ispresijecana paralelnim pukotinama, Santa Ynez, North ChannelSlope, Pitas Point, Oak Ridge, San Cayetano i San Jacinto. Sve se one granaju iz najveće, od koje ipotječu, pukotine San Andreas koja koso prolazi kroz Transverse Range.

Gledano iz zraka, pukotina San Andreas se kao zlokobni greben prostire kilometrima ikilometrima, i nalikuje tragu neke divovske krtice koja kopa svoj tunel.

U pradavna vremena, davno prije nego su nabiranja zemlje izbacila planine uvis, Perdido je biokilometrima dug bazen, a većina Califomije bila je prekrivena eocenskim morima. Tada je čitava ovaregija, sve do granica Arizone, bila pod vodom. Zalihe nafte i potječu od morskih organizama, a slojje mjestimice debeo i do 380 metara. Ponekad se sva naježim kad se sjetim tih svjetova tolikorazličitih od ovoga u kojem živimo. Milijuni godina mi žurno, kao u vremeplovu, prolaze predočima, i vidim kako se zemlja nadima, puca, leti na sve strane, ponire u bezdan i premiješta se uzstrašnu tutnjavu.

Pogledala sam prema horizontu. Od trideset dvije platforme uz obale Califomije, dvadeset četiri sublizu Santa Terese i Perdida, a devet od njih samo pet kilometara od obale. Slušala sam rasprave bili te stare platforme izdržale potrese od sedam stupnjeva. Mišljenja su stručnjaka podijeljena. Najednoj su strani geolozi i predstavnici Državne komisije za seizmičku sigurnost koji ukazuju na to dasu najstarije platforme izgrađene između 1958. i 1969. godine, prije nego je naftna industrijaprihvatila jedinstvene propise gradnje. Na drugoj su strani s umirujućim tekstovima o našojsigurnosti predstavnici naftnih kompanija, vlasnika platformi. Sve je to bilo zbunjujuće.

Pokušala sam zamisliti situaciju: platforme popuštaju, nafta se prolijeva u ocean i sve izgleda kaoneka crna oluja.

Često sam razmišljala i o zagađivanju plaža, otpadu koji otječe u rijeke i oceane, o ozonskoj rupi,sječi šuma, odlagalištima otrovnih otpada, svim stradanjima čovječanstva, uz sušu i glad što ihpriroda uredno priređuje svake godine. Teško je predvidjeti što će nas prije dohvatiti. Ponekad mi sečini da bi trebalo dignuti planetu u zrak i tako svemu učiniti kraj. Najteže je podnijeti ovuneizvjesnost.

Prošla sam uz javnu plažu i ušla u Perdido sa zapadne strane. Kružila sam poslovnim središtem dase malo snađem. Uzrub široke glavne ulice bila su dijagonalno smještena parkirališta puna malihteretnih vozila i vozila za odmor. Iza mene polako je vozio automobil sa spuštenim krovom i vrloglasnim radijem.

Kombinacija puhačkih instrumenata i gromoglasnog basa podsjećala me na bučan prolaz povorkiprigodom četvrtoga srpnja. Svaka druga prodavaonica imala je lijepu platnenu nadstrešnicu, pa samse pitala proizvodi li ih možda gradonačelnikov rođak.

Predjel gdje je sada živjela Dana Jaffe izgrađen je vjerojatno sedamdesetih godina u trenutkukratkog procvata gradnje u Perdidu. Sama je zgrada imala kat i pol, sivu fasadu i bijelu drveninu. Udvorištima većine kuća bila su parkirana tri ili četiri automobila, što je govorilo da je brojstanovnika u pojedinoj kući veći nego što bi se to u ovoj četvrti očekivalo. Skrenula sam i zaustavilase iza najvnovijeg modela Honde.

Sumrak je postajao gušći. Uz stazu su rasle cinije i neveni. Pri slabom svjetlu ukrasne svjetiljke,vidjela sam da je grmlje uredno podrezano, trava pokošena, i da su učinjeni još neki pokušaji kako bise kuća razlikovala od sličnih susjednih građevina. Uz ogradu je posađeno zelenilo. Kozja krv sepenjala uz drvenu konstrukciju i stvarala dojam privatnosti, a uz to je zrak ispunjavala nevjerojatnoslatkim mirisom. Pozvonila sam i izvadila posjetnicu iz dubine torbe. Ispred ulaza bile su visokonaslagane kutije, zavezane i zapečaćene. Pitala sam se kamo li se sprema.

Nakon kraće stanke Dana Jaffe je otvorila vrata pridržavajući glavom slušalicu naslonjenu narame. Vukla je aparat kroz sobu, a za njom su se povlačili metri i metri žice. Bila je tip žene predkojim sam se uvijek osjećala inferiornom: kosa boje meda, lijepo oblikovane jagodice, pogledpribran i otvoren. Imala je ravan, uzak nos, jaku bradu, a gornji su zubi malo prelazili preko donjih.Ispod punih usnica svjetlucali su snježno-bijeli zubi koji se vjerojatno nisu mogli do kraja zatvoriti.Naslonila je slušalicu na grudi kako osoba s druge strane žice ne bi čula naš razgovor.

– Da?Pružila sam posjetnicu da može pročitati ime.– Željela bih s vama razgovarati.Pogledala je posjetnicu s blagim izrazom čuđenja prije nego ju je vratila. Podigla je ruku i uz

ispričavajući izraz lica pozvala me unutra. Prešla sam prag i ušla u dnevnu sobu malo ispred nje.Pogled mi je prateći telefonsku žicu odlutao u blagovaonicu pretvorenu u uredski prostor. Očito se

bavila nekom vrstom poslova oko vjenčanja. Posvuda su bili časopisi za mladence.Ploča iznad pisaćeg stola bila je puna fotografija, uzoraka pozivnica, slika vjenčanih buketa i

novinskih izrezaka o svadbenim putovanjima. Plan s petnaestak imena i datuma govorio je oplaniranim svadbenim svečanostima za koje se mora pobrinuti.

Na podu je bio bijeli čupavac, kauč i stolci bili su presvučeni sivoplavim platnom s jastucimabijele i svijetlo zelene boje. Osim skupine obiteljskih fotografija u srebrnim okvirima, drugih ukrasanije bilo. Sobom se ispreplelo obilje kućnih biljaka, veliki zdravi primjerci zasićivali su zrakkisikom. Sretna okolnost s obzirom na poguban dim cigarete koji se osjećao u zraku.

Pokućstvo je bilo lijepo, vjerojatno jeftini ostaci poznatih marki.Dana Jaffe je bila tanka kao grančica, nosila je tijesne izblijedjele traperice, običnu bijelu majicu i

tenisice bez čarapa. Kad se ja tako obučem, izgledam kao da sam se uputila promijeniti ulje ukolima. Njoj je ta odjeća davala izgled nemarne elegancije. Kosa joj je bila skupljena otraga izavezana maramom. Sad sam vidjela da joj je plava kosa prošarana sijedim vlasima, što je izgledalovrlo prirodno, kao da je sigurna da će proces starenja učiniti njeno već izborano lice jošzanimljivijim.

Malo izbočena gornja čeljust davala joj je izgled durenja i vjerojatno zbog toga ne bi mogla bitiopisana kao ‘lijepa’, bez obzira što to značilo. Vjerojatno bi je smjestili među ‘zanimljive’ ili‘privlačne’, premda bih ja osobno mogla ubiti za lice poput njezinog. Odiše snagom, privlačipozornost, besprijekornog tena.

Uzela je cigaretu koju je ostavila u pepeljari i duboko povukla dim, nastavljajući razgovor.– Mislim da nećeš s tim biti zadovoljna, – rekla je. – Taj stil neće odgovarati. Rekla si mi da je

Coreyna rođakinja malo krupnija… U redu, u obliku zvona. To sam ti i predlagala. Ne, ne kratkusuknjicu oko bokova… Puni krug. Hmm, u redu. To će pokriti noge i bokove… Ne, ne, nikako. Negovorim o nezgrapnosti… Razumijem. Možda nešto sa spuštenim strukom. Bilo bi dobro da nađemonešto s dekolteom, to će privući pozornost na gornji dio. Razumiješ? Hmm, hmm… Daj da maloprolistam modele i nešto ću ti predložiti. Neka i Corey kupi nekoliko časopisa za mladenke. Čutćemo se sutra… U redu. Dobro, izvrsno. Nazvat ću te… Samo izvoli… Ti također.

Odložila je slušalicu, smotala žicu i privukla je. Ugasila je cigaretu u pepeljari na stolu i uputila seprema dnevnoj sobi, dok joj je dim još uvijek izlazio iz usta. Na brzinu sam osmotrila sobu.

U djeliću obiteljske sobe koji se mogao vidjeti bile su razne potrepštine za dijete, ogradica zahodanje, visoka stolica, ljuljaška koja će sigurno uspavati dijete ako prije ne počne povraćati.

– Ne biste nikad pogodili da sam baka, – rekla je ironično prateći moj pogled.Stavila sam posjetnicu na stol i vidjela kako je opet začuđeno gleda. Ubacila sam brzo svoje

pitanje prije nego je imala vremena početi s propitivanjem.– Selite se? Vidjela sam kutije ispred vrata. Izgleda da je sve spremno.– Ne ja. Moj sin sa ženom. Upravo su kupili kućicu.Nagnula se i uzela posjetnicu. – Oprostite, htjela bih znati o čemu se radi. Ako se radi o Brianu,

morat ćete razgovarati s njegovim odvjetnikom. Nisam ovlaštena govoriti o tome.– Ne radi se o Brianu već o Wendellu.Pogledala me je. – Sjednite, – rekla je pokazujući obližnji stolac.Sjela je na rub kauča, privukavši pepeljaru. Upalila je još jednu cigaretu žustrim pokretima.

Duboko je povukla dim, stavivši kutiju cigareta Eve 100 i upaljač na stol ispred sebe.– Jeste li ga poznavali?– Uopće ne, – rekla sam.Sjedila sam na visokoj direktorskoj stolici od kroma i sive kože koja je skvičala pod mojom

težinom. Zvučalo je kao da, šaleći se, namjerno proizvodim nepristojne zvukove.Ispustila je dim kroz nos. – Naime, on je mrtav. Nema ga već godinama. Upao je u neprilike i ubio

se.– Zato sam i ovdje. Prošlog je tjedna povjerenik osiguravajućeg društva California Fidelity koji je

Wendellu prodao policu životnog osiguranja…– Dick, kako se ono zvao… Mills.– Točno. G. Mills je boravio u malom meksičkom ljetovalištu i vidio Wendella u kavani.Prasnula je u smijeh. – Vidio ga je, naravno.Nelagodno sam se promeškoljila. – To je istina.

Smanjila je smijehna polovicu. – Ne budite smiješni. O čemu govorimo, dozivanju mrtvih ili takonečem? Wendell je mrtav, draga moja.

– Koliko znam, Dick Mills je dosta s njim radio. Pretpostavljam da je dovoljno dobro poznavaoWendella za početnu identifikaciju. Ja sam preuzela daljnju istragu.

Nastavila se smješiti ali to je bila grimasa bez sadržaja. Gledala me je sa zanimanjem.– Je li s njim razgovarao? Oprostite što sam sumnjičava ali nije mi to jednostavno prihvatiti. Jesu

li njih dvojica razgovarala?Odmahnula sam glavom. – Dick je u tom trenutku bio na putu za aerodrom i nije želio da ga

Wendell vidi. Čim je stigao kući, nazvao je jednog od dopredsjednika California Fidelityja koji jezatim unajmio moje usluge i poslao me tamo. U ovom trenutku još nismo sigurni da je to on, ali jevrlo vjerojatno. Ne samo da je izgledao živ nego se i uputio u ove krajeve.

– Ne vjerujem. Mora da se radi o nekoj grešci.Ton joj je bio žestok, ali izraz lica ju je odavao, očito je tako nešto očekivala. Pitala sam se

koliko je puta u mislima odigrala ovu scenu. Dolazi neki policijski inspektor ili neko iz FBI, sjeda udnevnu sobu i izvješćuje je da je Wendell živ i zdrav… ili da je njegovo tijelo konačno nađeno.Vjerojatno je već zaboravila koju bi od ove dvije vijesti više voljela čuti. Vidjela sam kako se borisa suprotstavljenim stavovima, a većina ih je bila negativna.

Uznemirena, jako je povukla pa ispustila dim, navukavši grimasu lažne veselosti dok je pokušalanovi pristup.

– Dozvolite mi da pogađam. U pitanju je novac. Radi se o ucjeni, jesam li u pravu?– Zašto bih vas ja ucjenjivala?– O čemu se onda radi? Zašto mi to govorite? Što se to mene tiče?– Nadala sam se da ćete me izvijestiti ako Wendell pokuša stupiti s vama u dodir.– Mislite da bi Wendell sa mnom pokušao stupiti u dodir? To je besmisleno. Ne budite smiješni.– Ne znam što da vam kažem gospođo Jaffe. Razumijem kako se osjećate.– O čemu vi govorite? Čovjek je mrtav. Shvaćate? Bio je varalica, običan lopov. Dosta mi je bilo

problema sa svim ljudima koje je prevario. Sada se odjednom pojavljujete i kažete mi da je jošuvijek tu negdje, – prasnula je.

– Mislimo da je hinio vlastitu smrt da izbjegne suđenje za prijevaru i tešku krađu. – Posegnula samza torbom. – Imam sliku, ako želite pogledati. Napravio ju je policijski slikar. Nije sasvim vjerna, aliprilično odgovara. Vidjela sam ga svojim očima.

Izvukla sam fotokopiju slike, izravnala je i pružila joj. Toliko ju je pomno proučavala da je toskoro bilo neugodno.

– To nije Wendell. Uopće mu nije nalik.Bacila ju je prema stolu. Papir je odletio preko ruba kao avion. – Mislila sam da to rade uz pomoć

kompjutera. Zar policija ovdje štedi?Ponovno je zgrabila moju posjetnicu i pročitala ime. Vidjela sam da joj se ruka počela tresti. –

Slušajte, gospođice Millhone. Trebali biste nešto znati. S Wendellom sam prošla kroz pakao. S mogstajališta potpuno je svejedno je li živ ili mrtav. Želite li znati zašto?

Bilo je očito da postaje sve nervoznija.

– Koliko mi je poznato, dali ste ga proglasiti mrtvim, – željela sam pomoći.– Točno. Pogodili ste. Izvrsno, – rekla je. – Pokupila sam osiguranje i za mene je mrtav. To je

gotovo i učinjeno. Finito, razumijete? Moj život teče dalje. Razumijete li što vam govorim? Nezanima me Wendell ni na koji način. Imam trenutno drugih problema i što se mene tiče…

Zazvonio je telefon. Osvrnula se nervozno. – Automatska sekretarica će primiti poziv.Mašina se uključila i Danin glas je dao običajene obavijesti o imenu, telefonskom broju i poruci.

Bez razmišljanja, obje smo počele slušati.– Molim vas, pričekajte znak, – čuo se Danin snimljeni glas. Čekale smo poslušno znak.Javila se žena onim neprirodnim glasom kojim ljudi ostavljaju poruke na automatskim

sekretaricama. – Halo, Dana. Ovdje Miriam Salazar. Judith Prancer mi je dala tvoje ime za savjete uvezi sa svadbom. Moja kćerka, Angela, udaje se sljedećeg travnja i htjela bih da maloporazgovaramo. Bila bih ti zahvalna da me nazoveš. Hvala. – Ostavila je telefonski broj.

Dana je zagladila kosu, provjeravajući maramu na zatiljku. – Isuse, kakvo ludo ljeto, – primijetilaje usput. Imam dva ili tri vjenčanja svakog vikenda, a osim toga pripremam se za ljetni sajammladenaca.

Gledala sam je šutke. Poput mnogih drugih ljudi bila je, usred emocionalno nabijenog razgovora, ustanju govoriti o sasvim drugim stvarima. Nisam znala kako da nastavim razgovor. Što će tek biti kadshvati da će California Fidelity tražiti natrag novac od osiguranja ako se Wendell zaista pojavi.

Nisam smjela ni pomisliti na to, jer u času kad mi je to palo na pamet kao da mi je pročitala misli.– Čekajte malo. Ne želite to valjda reći. Upravo sam dobila pola milijuna dolara. Nadam se da

osiguravajuće društvo ne misli da ću vratiti novac.– O tome ćete morati s njima razgovarati. Obično ne plaćaju ako tip nije zaista mrtav. U tome su

malo uvrnuti.– Samo malo, dovraga. Ako je živ – što ni jedne minute ne vjerujem, to nije moja odgovornost.– Ali svakako nije ni njihova.– Godinama sam čekala taj novac. Bez tog novca bila bih u teškoj novčanoj situaciji. Ne možete

razumjeti što sam sve prošla.Valjalo je podići dva dječaka bez ičije pomoći.– Vjerojatno bi bilo dobro da razgovarate s nekim odvjetnikom, – rekla sam.– S odvjetnikom? Zašto? Nisam ništa učinila. Dosta sam patila zbog tog prokletog Wendella

Jaffea, a ako mislite i jednog trenutka da ću vratiti taj novac, vi ste ludi. Ako želite svoj novac,tražite ga od njega.

– Gospođo Jaffe, ja nemam ništa s odlukama osiguravajućeg društva. Ja samo istražujem ipodnosim izvješća. Nemam nikakvog utjecaja na…

– Ja nisam nikoga prevarila, – upala je.– Nitko vas ni ne optužuje da jeste.Podigla je rukom usnu školjku. – Pa, ipak, – rekla je. – Čini mi se da čujem jedan veliki ‘ali’na

kraju rečenice.– Ono što vam ja želim reći jest da to morate s njima raspraviti. Ovdje sam samo stoga što držim

da morate znati što se događa. Ako Wendell pokuša stupiti u dodir…

– Isuse! Prestanite već jednom. Koji živi razlog bi mogao imati da sa mnom stupi u dodir.– Vjerojatno je čitao o Brianovim avanturama u svim meksičkim novinama.To ju je trenutno ušutkalo. Gledala me je paničnim ukočenim pogledom žene koja se našla na

tračnicama vlaka, a ne može pokrenuti svoj automobil. Glas joj je postao tiši. – Ne mogu više o tomeslušati. Žao mi je, što se mene tiče to su sve gluposti. Morat ću vas zamoliti da odete.

Ustala je i ja sam također ustala.– Mama?Dana je skočila. Niz stepenice je silazio njezin stariji sin Michael. Ugledao nas je i zastao. – Oh,

oprosti. Nisam znao da si zauzeta. Bio je visok i mršav s tamnom čupom svilenkaste kose zrele zašišanje. Lice mu je bilo duguljasto i skoro lijepo s velikim tamnim očima i dugim trepavicama.Nosio je traperice, majicu s lažnim fakultetskim natpisom i visoke tenisice.

Da sakrije tjeskobu, Dana mu se veselo osmjehnula. – Upravo smo pri kraju. Očemu se radi, dušo?Biste li nešto jeli?

– Idem u kupovinu. Juliet je ostala bez cigareta a mali treba pelene. Mislio sam da možda neštotrebaš.

– Pa, zapravo bi mogao donijeti malo mlijeka za doručak. Pri kraju smo s mlijekom, – odgovorilaje. – Donesi dvije litre nemasnog i litru soka od naranče, ako ti nije teško. U kuhinji ima novaca.

– Imam, hvala, – rekao je.– Neka ti to ostane. Ja ću ti donijeti. – Otišla je u kuhinju. Michael je nastavio prema dnu stubišta.

Uzeo je jaknu prebačenu preko rukohvata. Nasmijao mi se pristojno, vjerojatno uvjeren da sam jednaod maminih mladenki. Bez obzira što sam se dvaput udavala, nikad nisam imala pravu svadbenusvečanost. Najbliže tome bilo je kad sam za jedan karneval u drugom razredu bila obučena kaoFrankensteinova mlada. Imala sam zube poput vampira premazane umjetnom krvi, a teta mi jenespretno nacrtala crne šavove od dna do vrha lica. Mladenački veo bio mi je pričvršćenukosnicama koje sam prije kraja večeri uglavnom pogubila. Haljina je bila slična kostimu balerine,nešto poput Labuđeg jezera s dugom suknjom. Teta je dodala i malo sjaja, istisnula po haljini tubuljepila, a zatim to sve posula jeftinim šljokicama. Nikad se nisam osjećala tako veličanstveno.Sjećam se da sam te večeri pomislila, gledajući se u ogledalo, kako nikad više u životu neću imatitako lijepu haljinu. I uistinu, tako nešto više nikad nisam imala, iako, moram priznati, više minedostaje taj osjećaj nego sama haljina.

Dana se vratila u sobu i ugurala Michaelu dvadeset dolara. Dogovarali su se što će kupiti.Čekajući da završe, uzela sam jednu od fotografija u srebrenom okviru. Izgledao je kao Wendell usrednjoj školi, drugim riječima, malo priblesavo, s lošom frizurom.

Michael je otišao u dućan, a Dana je prišla stolu. Uzela mi je sliku iz ruke i stavila je na mjesto.Rekla sam, – Je li to Wendell u srednjoj škoh?Kimnula je rastreseno. – Cottonwood Academy, više ne postoji. Njegov razred je posljednji

maturirao. Dala sam Michaelu njegov razredni prsten. Brianu ću dati prsten s fakulteta kad za todođe vrijeme.

– Kad dođe koje vrijeme?– Pa, neka specijalna prilika. Ja im onda kažem kako smo se tata i ja uvijek o tome dogovarali.

– Malo pretjerano, nije li?Dana je slegla ramenima. – Ako je Wendell propalica, ne moraju i oni biti takvi. Želim da se

mogu u nekoga ugledati čak ako i nije stvaran. Treba im uzor.– Pa im onda nudite uljepšanu verziju?– Možda i griješim ali kako drukčije postupiti? – rekla je pocrvenjevši.– Jasno. Osobito kad otac izvede tako nešto.– Znam da ga prikazujem boljim nego što to zaslužuje, ali ne želim sinovima reći ništa loše o ocu.– Razumijem vas. Vjerojatno bih na vašem mjestu jednako postupila. – rekla sam.Pružila je spontano ruku prema meni i dotakla me. – Molim vas, ostavite nas na miru. Ne znam što

se zbiva, ali ne želim da budu u to uvučeni.– Ja vas neću nepotrebno uznemiravati, ali ćete im ipak morati reći.– Zašto?– Jer će to Wendell možda učiniti prije vas, a učinkom vjerojatno nećete biti zadovoljni.

8

U trenutku kad sam stigla u Santa Teresa Yacht Club bilo je već skoro deset sati navečer. Otišavšiiz kuće Dane Jaffe, uputila sam se 101. autocestom sjeverno, jureći duž obale do svoga stana. Tamosam žurno isprobala nekoliko odjevnih predmeta koje mi je Vera prepustila. U modnim pitanjima jasam po njezinom nepristranom mišljenju potpuna neznalica, pa me stoga pokušava odgojiti i baremdonekle naučiti što je šik. Njezin izbor su kompleti po uzoru na Annie Hall koji izgledaju kao da sespremaš spavati na rešetkama od kanalizacije. Jakne, pa džemperi, pa tunike, pa hlače. Još mi jedinonedostaju kolica iz samoposluživanja u kojima beskućnici prevoze svu svoju imovinu.

Prebirala sam po odjeći pokušavajući pogoditi što bi trebalo ići zajedno. Kad dođe do ovih stvaripotreban mi je osobni trener da mi objasni strategiju. Budući da je Vera deset kila teža i dobrih desetcentimetara viša, odbacila sam hlače da ne bih izgledala kao jedan od sedam patuljaka. Dala mi jedvije duge suknje s gumom u struku, zaklinjući se da će izvrsno izgledati uz moje crne kožnate čizme.Bila je tu i jedna haljina stila četrdesetih od umjetne svile s cvjetnim uzorkom, struk je bio spušten, adopirala je do gležnjeva. Navukla sam je preko glave i pogledala se u ogledalo. Vidjela sam Veru utoj haljini, izgledala je kao vamp. Ja sam izgledala kao da imam šest godina i kao da se igramoblačeći stare tetine haljine.

Odlučila sam se ipak za jednu od dugih sukanja od crne perive svile. Bilo je očito zamišljeno da jeskratim, ali ja sam je naprosto zavrnula u struku što ju je pomalo izobličilo. Dala mi je i tuniku sivo-žute boje i dugu bijelu vestu koja je trebala ićipreko svega.

Rekla mi je da svemu tome treba dodati i modne detalje. Baš lijepo. A kako bih ja mogla znati štosvemu tome dodali.

Prekopala sam ladice u potrazi za nakitom, ali bez uspjeha. Napokon sam se odlučila za kačkanuprostirku koju je moja teta napravila za gornju plohu komode. Protresla sam je da ispadnu rese, azatim sam je omotala oko vrata i pustila krajeve da vise s prednje strane. Izgledalo mi je dobro,pomalo nemarno, nalik stilu Isidore Duncan ili Amelije Earhart.

Yacht Club podignut je na stupovima s pogledom na plažu, lučkom kapetanijom u blizini, i dugimbetonskim lukobranom savijenim ulijevo. Udaranje valova bilo je te noći izuzetno glasno, kao tutanjautomobila pri prelasku drvenog mosta. Ocean je bio neobično uznemiren, kao da je dopro do njegaodjek neke daleke silovite oluje koja neće stići do naših krajeva. Gusta je magla visjela u zrakupoput zavjese kroz koju se povremeno mogao vidjeti mjesečev odsjaj na horizontu. Pijesak sebjelasao, a veliko oblo kamenje prislonjeno na temelje zgrade bilo je obloženo morskim algama.

Sa šetališta, negdje dolje, dopirao je glasan smijeh ljudi koji su malo previše popili. Popela samse širokim drvenim stubištem i ušla kroz staklena vrata. Drugi niz stuba penjao se dalje lijevo premadimu i glazbi koji su dopirali iz restauranta. Prostorija je bila u obliku slova L, u duljem kraku suljudi sjedili i večerali, a kraći krak je bio samo za piće. Stupanj buke je bio izuzetno visok, što jebilo neobično jer je većina gostiju završila večeru i otišla, a kavana je bila poluprazna. Pod je bioprekriven sagom, a čitav je zid bio u prozorima koji su gledali na Pacifik. Danju su gosti kluba mogliuživati u panorami oceana. Noću, crno je staklo bacalo umrljani odsjaj, upućujući na to da bi biloneophodno temeljito čišćenje sredstvom za pranje prozora. Kad sam ugledala natkonobara, zastalasam i promatrala ga dok mi je prilazio s drugog kraja prostorije.

– Izvolite gospođo, – rekao je.

Pretpostavljala sam da je nedavno unaprijeđen s dužnosti konobara jer je još uvijek lijevu rukudržao svinutu kao da na njoj visi ubrus.

– Tražim Carla Eckerta. Je li ovdje večeras?Vidjela sam kako je bacio pogled na moje iznošene čizme, dugu suknju, vestu, torbu preko ramena,

loše odrezanu kosu koju je vjetar još više raščupao.– On vas očekuje?Ton je govorio da bi prije očekivao najezdu Marsijanaca. Pružila sam mu diskretno savijenu

novčanicu od pet dolara.– Sad me očekuje, – rekla sam.Tip je stavio novčanicu u džep, a da nije pogledao iznos što me je navelo da požalim da mu nisam

dala samo jedan dolar. Pokazao mi je gospodina koji je sam sjedio za stolom kod prozora. Imala samdovoljno vremena da ga osmotrim dok sam mu prilazila.

Dala sam mu pedeset i nešto godina, dob kad bi ga se još uvijek moglo nazvati ‘mladim’. Bio jesijed i zdepast.

Njegovo nekad lijepo lice sad se opustilo, ali dojam je još uvijek bio dobar. Premda su urestaurantu svi bili ležerno odjeveni, Carl Eckert je imao tamnosivo odijelo s uzorkom riblje kosti,svijetlosivu košulju i mornarski modru vunenu kravatu sa svijetlo sivim uzorkom. Probijala sam seizmeđu stolova i domišljala što ću mu uopće reći. Primijetio je da idem prema njemu i intenzivno mepromatrao.

– Carl?Nasmiješio se pristojno. – Točno.– Kinsey Millhone. Mogu li vam se pridružiti?Pružila sam mu ruku. Napola je ustao nagnuvši se uljudno dok se sa mnom rukovao. Stisak mu je

bio čvrst, a dlan leden od hladnog pića.– Ako želite, – rekao je.Imao je plave oči i otvoren pogled. Rukom je pokazao stolac. Torbu sam stavila na pod i uvukla se

na sjedalo do njega. – Nadam se da vam ne smetam.– Zavisi o tome što želite.Smijehmu je bio ugodan, ali površan i nije zahvaćao oči. – Izgleda da je Wendell Jaffe živ.Lice mu je postalo bezizražajno, a tijelo se potpuno umirilo, kao da je trenutno izgubio svu snagu.

Nakratko mi se učinilo da je možda bio u dodiru s Wendellom nakon njegova nestanka. Bio mi jespreman povjerovati, pa me je tako poštedio svih onih gluposti koje sam morala odraditi s Danom.Primio je obavijest ne opterećujući me izrazima zaprepaštenja ili iznenađenja. Ni traga odbijanju ilisumnji. Kao da se ponovno ubacio u brzinu.

Posegnuo je polako u džepi izvadio kutiju cigareta, očito jedan vid otezanja dok ne vidi štosmjeram. Istresao je nekoliko cigareta i ponudio mi.

Odmahnula sam glavom, odbijajući.Stavio je cigaretu u usta. – Hoće li vas smetati ako ja pušim?– Nimalo. Samo izvolite. – U stvari mrzim pušenje, ali željela sam neke obavijesti, pa nije bio

trenutak za iskazivanje mog stava.

Upalio je papirnatu šibicu, zaklanjajući plamen rukama. Protresao je šibicu i bacio je u pepeljaru,vraćajući šibice u džep.

Osjetila sam sumpor i prvi dim tek upaljenog duhana, što po mom mišljenju ima savim osebujanmiris. Rano ujutro, hodajući cestom, osjetim taj miris kako dopire iz ventilacijaskih ispusta hotela ukojima pušači nisu uredno odijeljeni od nas ostalih.

– Želite li piće? – pitao je. – Baš sam se spremao i sebi naručiti još jedno.– Rado, hvala.– Što biste željeli?– Chardonnay, ako može.Pozvao je konobara koji je prišao i uzeo narudžbu. Eckert je pio scotch. Kad je konobar otišao

posvetio se ponovno meni. – Tko ste vi? Policija? Narkotici? Porezni ured?– Ja sam privatni istražitelj. Radim za osiguravajući zavod California Fidelity u svezi s

osigurninom.– Dana je upravo dobila novac?– Pred dva mjeseca.Skupina ljudi za šankom je iznenada prasnula u smijeh i to je prisililo Eckerta da se bliže nagne

kako bih ga mogla čuti. – Kako je to izišlo na svjetlo dana?– Otkrio ga je umirovljeni povjerenik California Fidelityja prošlog tjedna u Mexicu. Mene su

unajmili da odletim dolje i provjerim priču.– I viste utvrdili da se zaista radi o Wendellu?– Više-manje, – rekla sam. – Nikad nisam prije vidjela g. Jaffea pa mi se, jasno, teško zakleti.– Ali ste ga vidjeli, – rekao je.– Ili nekoga vrlo sličnog njemu. Naravno, napravio je plastičnu operaciju. To je vjerojatno prvo

što je napravio.Carl me je intenzivno gledao, a zatim je odmahnuo glavom. Kratko se osmjehnuo. –

Pretpostavljam da ste rekli Dani? – Maloprije sam s njom razgovarala. Nije baš bila oduševljena.– Jasno mi je da nije. – Izgledao je kao da pokušava proniknuti u mene. – Recite mi još jednom

kako se zovete.Izvadila sam posjetnicu i pružila mu je.– Jeste li znali da mu je sin u neprilici? – upitala sam. Iza nas se ponovno začuo bučan smijeh,

glasniji nego prije.Momci su očito nastavljali sa svojim napornim, olinjalim šalama.Pogledao je moje ime na posjetnici i stavio je u džep košulje. – Čitao sam o Brianu u novinama, –

rekao je. – Ovo je zanimljivo.– Što to?– To s Wendellom. Baš sam u posljednje vrijeme mislio o njemu. Kako mu se tijelo nije pojavilo,

pretpostavljam da sam uvijek pomalo sumnjao u njegovu smrt. Nisam to nikad spominjao. Ljudi birekli da se izvlačim. Gdje je bio sve ovo vrijeme?

– Nisam ga imala prilike pitati.

– Je li još uvijek tamo?– Napustio je hotel usred noći i nisam ga vidjela nakon toga. Možda je krenuo ovamo.– Zbog Briana, – odmah je povezao.– Moja pretpostavka. U svakom slučaju to nam je jedini trag. Zapravo nije trag u pravom smislu

riječi, ali barem mjesto gdje možemo početi.– Zašto sve to meni govorite? – Možda pokuša stupiti s vama u dodir.Konobar se vratio s pićima. Carl ga je pogledao i rekao, – Hvala, Jimmy. Stavi mi to na račun. –

Uzeo je račun, dodao napojnicu i potpisao se pri dnu računa.Konobar je promrmljao, – Hvala vam, g. Eckert. Je li to sve? – Da, hvala. – Laku noć.Carl je odsutno kimnuo, gledajući me radoznalo. Gurnula sam ruku u torbu i iz hrpe izvukla

primjerak Valbusove slike.– Imam sliku, ako želite pogledati. – Stavila sam je pred njega na stol.Carl je pozorno proučavao Wendellovo lice, držeći cigaretu u kutu ustiju, trepćući zbog dima koji

mu je ulazio u oči. Odmahnuo je glavom gorko se smiješeći. – Dovraga.– Mislila sam da će vam možda biti drago što je živ, – rekla sam.– Zaboga, pa ja sam išao u zatvor zbog njega. Mnogi su željeli da im nadoknadim izgubljeno. Kad

propadne novac netko mora biti kriv. Nisam žalio vraćati svoj dug, ali mi je bilo izrazito mrskovraćati njegov.

– Zacijelo vam nije bilo lako.– Nemate pojma. Kad sam proglasio stečaj svi su zajmovi propali. To je bila ludnica. Ne želim se

prisjećati.– Ako vam se Wendell javi, hoćete li me izvijestiti? – Vjerojatno, – rekao je. – Sigurno je da ne

želim s njim razgovarati. Bio mi je dobar prijatelj. Tako sam barem mislio.Još jedna provala smijeha. Promeškoljio se nervozno i odmaknuo piće. – Idemo na brod. Ovdje je

užasna buka.Ne čekajući odgovor, ustao je i krenuo. Zatečena, zgrabila sam torbu i požurila za njim.Čim smo izašli iz prostorije buka se odjednom naglo smanjila. Zrak je bio hladan i svjež. Vjetar je

ojačao i valovi su mlatili o obalu dižući oblake morske pjene. Bum! Poput lepeze od perja ilistrukova divlje trave, pjena bi trenutak lebdjela uz rub vjetrobrana, a zatim bi voda pljusnula naobalu kao da je netko iskrenuo kantu.

Kad smo došli do vrata koja vode u marinu, izvadio je svoj ključ-karticu i uveo nas. Neobičnogalantnim pokretom uhvatio me za lakat i poveo klizavom drvenom kosinom. Čula se škripa brodovakoji su se propinjali i ljuljali u luci, a povremeno bi se začulo i zveckanje metala. Naši su koraciodzvanjali neujednačenim ritmom.

U četiri marine na petnaestak hektara bilo je vezova za oko tisuću sto brodova, zaštićenih odotvorenog mora. Pristanište s jedne strane poput svinutog palca, a vjetrobran svijen s druge strane,tvore skoro potpun krug unutar kojeg su se smjestili brodovi. Uz goste koji su se vezovima koristilipovremeno, uvijek je bio jedan manji broj stalnih palubnih stanovnika kojima su njihovi brodovistalna adresa. Ključem zaštićene kupaonice nudile su zahode i tuševe, a na južnom doku bila jebenzinska stanica. Na doku U skrenuli smo lijevo i išli još tridesetak metara do broda. Kapetan

Stanley Lord bio je desetak metara dugačak jedrenjak izveden iz plovila koji je John Aldendizajnirao s glavnim jarbolom prema pramcu. Vanjska strana bila je obojena jakom tamno-zelenombojom s detaljima u mornarsko-modroj.

Carl se popeo na usku palubu i pružio mi ruku kako bi me povukao za sobom.U mraku mogla sam razaznati glavni jarbol i konope, ali ne mnogo više od toga. Otključao je

vratašca na palubi i gurnuo ih unutra.– Pazite glavu, – rekao je dok je silazio u kuhinjicu. – Znate li nešto o brodovima?– Ne baš previše, – rekla sam.Spustila sam se oprezno za njim niz četiri tapetirane stepenice u kuhinjicu.– Ovaj ima tri prednja jedra, radni flok i olujni flok, zatim, naravno, glavno jedro i krmeno jedro.– Zašto se zove Kapetan Stanley Lord? Tko je to?– Povezan je s pomorskom legendom. Wendellov osjećaj za humor. Stanley Lord je bio kapetan

broda Californian, navodno jedini brod koji je bio dovoljno blizu da pomogne Titanicu. Lord jetvrdio da nije uhvatio poziv za pomoć, ali su kasnija ispitivanja ukazivala da se nije odazvao na SOS.Okrivljavali su ga za razmjere tragedije i taj skandal mu je uništio karijeru. Wendell je i tvrtkunazvao istim imenom. Nikad to nisam dokraja mogao shvatiti, ali njemu je to bilo duhovito.

Unutrašnjost je bila udobna, pomalo nestvarna kao kućica za lutke, tip prostora koji sam najviševoljela, malen i funkcionalan, svaki centimetar potpuno iskorišten. Lijevo je bila uljna peć, a desnonautička oprema: radio, kompas, aparat za gašenje, monitori za praćenje brzine vjetra i električnihuređaja, grijač, glavna sklopka i baterija za pokretanje mašine. U zraku je lebdio miris svježe uljaneboje, a jastuk na ležaju još je imao etiketu iz prodavaonice. Sve presvlake su bile od tamno-zelenogplatna s bijelim prošivima.

– Lijepo, – rekla sam.To ga je obradovalo. – Sviđa vam se?– Izgleda izvrsno, – rekla sam. Stavila sam torbu na jedan od ležaja pa zatim sjela. Ispružila sam

ruku na jastuk, – Udobno, – primijetila sam. – Otkad ga imate?– Oko godinu dana, – rekao je. – Poreznici su ga zaplijenili ubrzo nakon Wendellovog nestanka. Ja

sam bio gost policije osamnaest mjeseci. Nakon toga, bio sam bez ičega. Kad sam prikupio malonovaca, uspio sam pronaći čovjeka koji ga je otkupio od države. Morao sam ga dugo uvjeravati da miga proda premda mu očito nije ničemu služio. Kad mi ga je konačno prepustio, bio je u groznomstanju. Ne razumijem zašto su ljudi takve budale.

Skinuo je sako i olabavio čvor kravate da bi mogao otkopčati dugme na okovratniku košulje. –Može li još jedna čaša bijelog vina? Imam ohlađenog u hladnjaku.

– Pola čaše, – rekla sam.Malo smo još razgovarali o jedrenju, a zatim sam ponovno povela razgovor o Wendellu.– Gdje su pronašli brod?Otvorio je minijaturni hladnjak i izvadio bocu Chardonnaya. – Na pučini nedaleko obale. Na tom

dijelu su veliki sprudovi pomičnog pijeska. Izgleda da se najprije nasukao, a zatim ga je odnijelaplima.

Skinuo je staniol s grlića boce, uzeo otvarač i izvadio čep. – Nije imao posade?

– Najviše je volio ploviti sam. Promatrao sam ga toga dana dok je isplovljavao. Nebo je bilonarančasto, ocean, također narančaste boje, blago se nabirao valovima. Imao sam neki čudanosjećaj. Podsjetilo me na Rime of the Ancient Mariner. Jeste li to čitali u školi?

Odmahnula sam glavom. – U srednjoj sam školi uglavnom naučila sve o psovkama i drogi.Nasmiješio se. – Kad isplovljavate s Channel Islandsa, morate proći kroz prolaz između dviju

naftnih platformi. Dok se otiskivao, okrenuo se i mahnuo mi. Gledao sam dok nije nestao iz luke i toje posljednji put da sam ga vidio.

Glas mu je bio hipnotizirajući, zavist pomiješana sa žaljenjem. Natočio je vino u čašu na stalku ipružio mi.

– Jeste li bili svjesni što se događa?– Što se događa? Ne znam, ni sada nisam siguran. – Rekla sam, – Očito je bježao.Eckert je slegnuo ramenima. – Znao sam da je očajan. Nisam vjerovao da je pobjegao. U to

vrijeme, osobito kad je obznanjeno njegovo oproštajno pismo Dani, pokušao sam prihvatiti idejusamoubojstva. Nije bilo u skladu s njegovom osobnošću, ali svi su bili uvjereni, pa sam i ja toprihvatio.

Natočio si je pola čaše vina, odmaknuo bocu i sjeo na klupicu preko puta mene.– Nisu svi, – ispravila sam ga. – Policija je sumnjala, a također i osiguravajuće društvo.– Hoćete li se sada proslaviti?– Samo ako uspijemo vratiti novac.– To baš nije vjerojatno. Dana ga je vjerojatno potrošila. – Nisam željela misliti na tu mogućnost.– Kako ste doživjeli Wendellovu smrt u to vrijeme? – Pogodilo me. Uistinu mi je nedostajao bez

obzira na svu buru koja se na mene sručila. Neobično zvuči, ali on mi je to najavio. Nisam muvjerovao, ali on mi je pokušao reći što će se dogoditi.

– Rekao vam je da odlazi?– Pa, više natuknuo. Mislim, nije to baš otvoreno rekao. Bila je to izjava koju možete interpretirati

na razne načine. Došao je k meni u ožujku, šest ili sedam tjedana prije nego li isplovio. Rekao je,‘Carl, prijatelju, ja odustajem. Ova cijela zgrada se ruši na naše glave. Ne mogu to više izdržati. Toje previše.’ Ili nešto slično tome. Mislio sam samo da si daje malo oduška. Znao sam da imamoozbiljnih problema, ali imali smo ih i prije i uvijek smo iz njih isplivali. Vjerovao sam da je to jošjedna napeta epizoda u seriji ‘Dogodovštine Carla i Wendella.’ Malo poslije toga našli su njegovbrod kako pluta oceanom. Gledajući unatrag, kad je rekao ‘odustajem’, što je on… je li on mislio daće se ubiti ili da će pobjeći?

– Ali vi ste ostali na cjedilu u svakom slučaju, zar nije tako? – Da. Odmah su počeli provjeravatisve poslovne knjige unatrag. Pretpostavljam da sam tada mogao nestati samo s onim što sam imao nasebi, ali nisam vidio svrhe. Nisam imao kamo otići. Nisam imao ni novčića. Bio sam prisiljen proćikroz cijelu priču. Nažalost, nisam znao dosege onog što je učinio.

– Je li se zaista radilo o prijevari?– O, da. Velikih razmjera. Kako je vrijeme prolazilo sve je izašlo na vidjelo. Izvlačio je iz tvrtke

dok na kraju nije ništa ostalo. U pismu koje je ostavio tvrdio je da je vraćao u tvrtku svaki potrošeninovčić, ali ja nisam našao nikakve dokaze koji bi to potkrijepili. Nisam ni o čemu imao pojma. Kad

sam napokon shvatio koliko je situacija loša, nisam više ništa mogao učiniti. Nisam imao prilikenadoknaditi svoje osobne gubitke.

Zaustavio se i slegnuo ramenima. – Što reći? Wendell je otišao, a ovdje smo ostali mi sitne ribe.Dao sam im sve. Prihvatio sam krivicu i odležao u zatvoru da se to sve već jednom završi. Sad mikažete da je živ? Kakav apsurd.

– Jeste li ogorčeni?– Naravno da jesam. – Naslonio je ruku na naslon klupice i protrljao čelo. – Razumljivo mi je da

se htio izvući. U početku nisam shvaćao razmjere njegove izdaje. Bilo mi je žao Dane i djece, aliništa nisam mogao jer je bio mrtav.

Slegnuo je ramenima tužno se osmjehnuvši. Odjednom kao da mu se vratila snaga, – Nema sadkoristi o tome govoriti. To je prošlo i život teče dalje.

– Velikodušno od vas.Nemarno je odmahnuo. Pogledao je na sat. – Morali bismo završiti. Imam sutra ujutro sastanak

točno u sedam. Moram se naspavati. Da vas otpratim?Ustala sam i odložila praznu čašu. – Mogu sama, – rekla sam. – Idem samo ravno do izlaza.Pružila sam mu ruku. – Hvala vam što ste našli vremena za mene. Vjerojatno ćemo se još čuti.

Imate li još uvijek moju posjetnicu?Izvadio je krajičak iz džepa košulje da me uvjeri kako je još tamo.– Ako vam se Wendell javi, hoćete li me izvijestiti? – Svakako, – rekao je.Popela sam se stepenicama na palubu, pazeći da ne udarim glavom. Bila sam svjesna kako Eckert

cijelo vrijeme zbunjeno promatra moj odlazak. Pomalo neobično, ali kad gledam unatrag, reakcijaDane Jaffe je djelovala iskrenije.

9

Šetnjom sam stigla kući za manje od deset minuta. Morski zrak me je osvježio, pa mi se još uvijeknije spavalo. Umjesto da otvorim dvorišna vrata i krenem prema stražnjem dvorištu, okrenula sam sei pošla niz ulicu prema Rosinoj gostionici koja je bila dvjestotinjak metara dalje.

Nekad prije kod Rosie je bilo uvijek pusto i polumračno, a bez sumnje i pod stalnom paskomsanitarne inspekcije. Tamo sam zakazivala sastanke sa strankama, sigurna da ćemo razgovarati upotpunom miru i tišini. Kao sama žena, mogla sam navratiti u bilo koje vrijeme bez straha da ćuprivući neželjenu pozornost neotesanih prostaka. Mogla me je daviti Rosie, ali nitko drugi. Uposljednje vrijeme mjesto su otkrili sportaši i nekoliko timova počelo se tamo redovito sastajatiposebice kad bi osvojili neko odličje i to željeli proslaviti. Rosie, koja zna biti nepodnošljivoneugodna, čini se, uživa u svoj toj gužvi i histeriji. Potpuno neočekivano odlučila je izložiti njihovuželjezariju na polici iznad šanka, tako da se tamo sada nalazi trajna izložba srebrnih krilatih anđelakoji drže globuse iznad glave. Danas, natjecanje kuglaša. Sutra, slobodni svijet.

Kao obično, gostionica je bila prepuna, a moj omiljeni stol u stražnjem dijelu zauzela je grupaprostaka. Rosie nije bila na vidiku, ali William je sjedio na visokoj stolici uz šank i nadziraoprostoriju, izgledajući blaženo zadovoljan. Sve su ga mušterije poznavale i razmjenjivale s njimdobrodušne dosjetke.

Henry je sjedio sam za stolom glave nagnute nad papir. Smišljao je križaljku pod naslovom‘Špijun u akciji’. Radio je na toj križaljci već skoro cijeli tjedan, koristeći se špijunskim romanima istarim televizijskim serijama na tu temu. Redovito objavljuje križaljke u knjižicama koje možetekupiti na svim kioscima. Osim što tako zaradi i nešto novca, stekao je i slavu među ljubiteljimakrižaljki. Imao je na sebi sportske hlače i majicu, a lice mu je bilo nabrano od koncentracije. Bilasam toliko slobodna da privučem stolac njegovu stolu, okrenuvši ga tako da je naslon bio prislonjenuz stol. Zajašila sam stolac i naslonila se rukama na gornju prečku naslona.

Henry je iritirano pogledao u mom smjeru, a zatim se opustio kad je vidio da sam to ja. – Misliosam da je netko od onih tamo.

Pogledala sam uokolo. – Što je to pošlo po krivu? Još pred godinu dana ovdje nije bilo nikoga. Sadje ovdje kao u zoološkom vrtu. Kako ti ide?

– Treba mi riječod osam slova koja počinje sa ‘V’. Zadnje slovo može biti bilo koje.Pala mi je na um riječ, ali sam morala prebrojiti na prstima. – Varalica, – rekla sam.Pogledao me je računajući u glavi. – Nije loše. Uzeću je. A pet slova uspravno.– Zaustavi se sada, - rekla sam, prekinuvši ga. – Znaš da mi to loše ide i čini me nervoznom.

Pogodila sam sasvim slučajno. Želim se povući dok sam u prednosti.Bacio je bilježnicu na stol i zataknuo olovku za uho. – U pravu si. Dosta je za danas. Što ćeš

popiti. Častim te.– Ništa, hvala. Popila sam već sve što sam mogla, ali ću ti praviti društvo ako ti želiš nešto popiti.– Neću ni ja ništa. Kako je bilo kod Dane Jaffe? Jesi li što doznala?– Nisam ništa ni očekivala. Samo sam je željela upoznati. Porazgovarala sam i s Wendellovim

bivšim partnerom.– Što on kaže?

Dok sam mu ukratko prenosila svoj razgovor s Danom Jaffe i Carlom, vidjela sam da je svrnuopogled prema kuhinji pa sam i ja automatski pogledala u tom smjeru.

– Vidim li ja to dobro? – pitala sam.William je izlazio s pladnjem punim hrane, ne malim teretom za čovjeka od osamdeset šest

godina. Kao uvijek, bio je u odijelu, uškrobljenoj bijeloj košulji, s čvrsto vezanom kravatom. On iHenry izgledali su kao blizanci, premda je među njima bilo dvije godine razlike. U ovom je trenutkuWilliam izgledao zadovoljno, poletno i pun snage. Prvi put sam ga vidjela u ovom raspoloženju. Predsedam mjeseci, kad se doselio Henryju, bio je opsjednut sobom i neprestano je govorio o svojimbolestima.

Donio je sa sobom sve liječničke nalaze i stalno je procjenjivao svoje zdravstveno stanje: lupanjesrca, probavu, alergije, strah od još neotkrivenih bolesti. Omiljena aktivnost mu je bila obilazaksprovoda, gdje bi se pridružio ožalošćenima kako bi se uvjerio da je još živ.

Nakon što se između njega i Rosie rodila ljubav, promijenilo mu se raspoloženje. Sada čak,zajedno s Rosie, radi po čitav dan.

Osjetivši da ga gledamo, veselo se osmjehnuo. Spustio je pladanj i počeo s njega skidati tanjure shranom. Jedna od mušterija uputila mu je primjedbu. William se veselo nasmijao i odmah uzvratio.

– Predložio je Rosie da se vjenčaju.Buljila sam u Henryja sa zaprepaštenjem. – Šališ se? Zaista je to učinio? Pa to je divno. Prava

ludnica. Ne mogu vjerovati!– Ne bih baš rekao da je divno. To se događa kad ljudi ‘žive u grijehu’.– Živjeli su u grijehu samo tjedan dana. Sada želi od nje napraviti poštenu ženu, kako se to već

kaže. Mislim da je to zgodno. – Potapšala sam Henryja po ruci. – Zapravo ti nije krivo, priznaj.Mislim, duboko u duši.

– Rećiću ti ovako. Nisam toliko užasnut koliko sam mislio da ću biti. Pomirio sam se s tommogućnošću onog dana kad se uselio.

Suviše je konvencionalan da bi zanemario tradicionalne forme ponašanja.– Dakle, kad je veliki događaj?– Nemam pojma. Nisu još odredili datum. Tek ju je večeras zaprosio. Još nije pristala.– Po tome kako si govorio, mislila sam da jest.– Nije još, ali ne vjerujem da će odbiti takvog gospodina. – Lupnula sam ga po ruci. – Henry, ti si

pomalo snob.Osmjehnuo mi se, plavook, s uzdignutim obrvama. – Ja nisam ‘pomalo’ snob, ja sam pravi

pravcati snob. Dođi, otpratit ću te kući.Kad sam stigla kući popila sam hrpu lijekova protiv raznih simptoma prehlade, uključujući i

gutljaj sirupa za uspavljivanje.U šest sati sam se izvukla iz kreveta potpuno omamljena, navukla odjeću za trčanje i perući zube

napravila inventuru svog stanja. U prsima me je još davilo, ali nos mi više nije curio i kašalj nijezvučao kao da će mi ispasti pluća. Koža mi je sad bila blijedo-žuta i vjerovala sam da će za dan ilidva poprimiti moju prirodnu boju. Nikad nisam tako čeznula za svojim blijedim tenom.

Dobro sam se obukla kako bih se zaštitila od jutarnje hladnoće.

Moja siva trenirka bila je boje oceana. Pijesak na plaži bio je bijel poput krede i ponegdjepokriven pjenom dolazeće plime. Sivo-bijeli galebovi stajali su tamo i buljili u vodu kao ukrasneptice u dvorištima. Nebo je na horizontu bilo mješavina blijedo-žute i srebrne boje, a magla jeskrivala sve osim tamnih obrisa otoka u kanalu. Ovo je bilo doba orkana na prostorima Pacifika, alizasad nas još nisu pohodili tropski valovi. Oko mene je sve bilo tiho, samo se čuo blagi šum valova.Nigdje ni žive duše, koliko sam mogla vidjeti. Petkilometarsko hodanje pretvorilo se u meditaciju.Samo ja, moje teško disanje i reakcija nožnih mišića na brzi tempo hoda. Kad sam se vratila kući,bila sam spremna suočiti se s novim danom.

Kroz ulazna vrata začula sam telefon. Ušla sam žurno i digla slušalicu na treće zvono, potpuno bezdaha od napora. Bio je Mac. – Što se dogodilo? Ovo je malo rano za tebe? – Uronila sam lice umajicu da zadržim kašalj.

– Imali smo sinoć sastanak. Gordon Titus je doznao za Wendella Jaffea i želi se sastati s tobom.– Sa mnom? – zaječala sam.Mac se nasmijao. – Ne boj se, ne grize.– I ne mora, – rekla sam. Titus me ne podnosi i osjećaj je obostran. – Odnosi se prema meni kao da

sam…– Hajde, hajde, – prekinuo me.– Htjela sam reći smeće!– To je već bolje.– Smeće koje izlazi iz ljudskog dupeta, – ispravila sam se.– Dođi što prije možeš.Ostala sam sjediti praveći grimase prema telefonu, moja uobičajena, užasno zrela reakcija na

izazove velikog svijeta.Nisam baš pojurila kako mi je Mac savjetovao. Skinula sam trenirku, istuširala se, oprala kosu i

zatim se obukla. Nešto sam prigrizla i istovremeno prelistala novine da vidim ima li kakvihzanimljivih vijesti. Oprala sam suđe, uzela smeće i otišla ga baciti u kantu na ulici. Kad više nisammogla ništa izmisliti, uzela sam torbu, blok za bilješke, ključeve od kola i pošla prema izlazu.

Želudac mi se grčio.Ured se nije bitno promijenio, ali sam posvuda primijetila neku zapuštenost. Tepih je bio od zida

do zida, sintetički, izabran tako da se dobro ‘održava’, što drugim riječima znači da je uzorak biotako odabran da se ne vidi nečistoća. Prostor je bio poput labirinta ispresijecan pregradama zarazgovore s osiguranicima.

U dijelu prostora bili su smješteni ostakljeni uredi za direktore.Zidovima bi dobro došao svjež sloj boje, a tepih staza bila je prilično otrcana. Vera je pogledala

dok sam prolazila. Jedino sam ja mogla vidjeti smiješnu grimasu koju je napravila, pogledala je ukriž i isplazila jezik.

Sastali smo se u Titusovom uredu. Nisam ga vidjela od našeg posljednjeg sukoba. Nisam znala štomogu očekivati, pa nisam mogla ni odlučiti kako se ponašati. Olakšao mi je odluku srdačnim,dočekom kao da se vidimo prvi put i kao da nikad nismo izmijenili nijednu ružnu riječ. Bio je tobriljantan potez jer je time mene oslobodio potrebe da se branim ili ispričavam, a sebe povezivanja

naših nekadašnjih i sadašnjih odnosa. Nakon prvih šezdeset sekundi shvatila sam da sam slobodna.Čovjek više nije imao nada mnom nikakve vlasti. Dugovi su na obje strane bili plaćeni i sada smo seoboje našli na zajednički interes.

On je s platne liste uklonio ljude koje je smatrao viškom. Ja sam sebi našla radnu sredinu koja miviše odgovara.

Kako su sada stvari stajale, Mac Voorhies i Gordon Titus bili su dvije suprotnosti. Macovo smeđeodijelo bilo je zgužvano kao jesenji list, a zubi su mu i bijeli brk iznad njih požutjeli od nikotina.Gordon Titus je imao na sebi plavu košulju sa zavrnutim rukavima. Sive hlače, boje koja se čudesnopodudarala s njegovom prosijedom kosom, bile su svježe izglačane. Kravata mu je izgledala poputoštrog upitnika naglašavajući njegov uredski stil, žustar i poslovan. Čak se ni Mac nije usudio upaliticigaretu u njegovom prisustvu.

Titus je sjeo za svoj pisaći stol i otvorio spis pred sobom. Bitni podaci o Dani i Wendellu Jaffeubili su podcrtani. Uredno uvučeni podjeljci nizali su se stranicom a papir je bio probušen namjestima gdje je malo čvršće pritisnuo perom. Počeo je govoriti, a da me nije gledao. Lice mu jebilo bezizražajno kao u manekena.

– Mac me je izvijestio o svemu što se dogodilo do današnjeg dana tako da nema potrebe da se na tovraćamo, – rekao je. – Kako sada stojimo sa slučajem?

Izvukla sam blok i otvorila ga na praznoj stranici dok sam iznosila sve što sam znala o Daninojtrenutnoj situaciji. Sve što mi je bilo poznato iznijela sam potanko, a ostalo samo u glavnim crtama. –Vjerojatno je dio novca od osiguranja potrošila na Michaelovu kuću, a jedan dobar dio otišao je naangažiranje Brianovog advokata.

Titus je bilježio. – Jeste li razgovarali s odvjetnicima u tvrtki o našem položaju u ovom slučaju?– Kakva bi bila korist od toga? – upao je Mac. – Pa što ako je Wendell krivotvorio svoju vlastitu

smrt. Koji je zločin počinio? Je li to protuzakonito… kako se to naziva, kad netko krivotvorisamoubojstvo? – Pucnuo je prstima pokušavajući potaknuti pamćenje.

Uskočila sam, – Čula sam da se upotrebljava izraz ‘pseudocid’.– Pseudocid, tako je. Je li krivotvoriti vlastitu smrt protuzakonito? – upitao se.– Jest ako je učinjeno s namjerom da se prevari osiguravajuće društvo, – rekao je Titus ljutito.Macov izraz lica odavao je nestrpljivost. – U čemu je prijevara? U ovom trenutku nemamo dokaza

da je dobio ni jedan novčić.Titus je svrnuo pogled na Maca. – Potpuno si u pravu. Da budemo do kraja precizni, nismo ni

sigurni da se radi o Jaffeu. – Zatim se okrenuo meni, – Želim konkretne dokaze, potvrdu identiteta,otiske prstiju ili, dovraga, bilo što.

– Činim što mogu, – rekla sam pomalo neuvjerljivo i obranaški.Da bih izgledala zaposleno zapisala sam bilješku na praznoj stranici. Bilješka je glasila:’Naći

Wendella’. Kao da je pročitao moje misli Titus je rekao, – A što u međuvremenu? Da se usmjerite nagđu Jaffe?

Mac se ponovno javio, sada potpuno ozlojeđen. Nisam shvaćala što ga to toliko uzrujava. –Dovraga, što je to ona učinila? Nije počinila, koliko ja znam, nikakvo krivično djelo. Kako može bitioptužena za trošenje novca koji joj, po njenom mišljenju, legalno pripada?

– Kako možeš biti siguran da nisu u sprezi od samog početka? Možemo pretpostaviti i da su se njihdvoje dogovorili, – rekao je Titus.

– O čemu? – ubacila sam se blago. – Posljednjih pet godina žena je živjela bez ikakvih novčanihsredstava, skupivši hrpu dugova. U međuvremenu, Wendell je u Mexicu pokraj bazena s nekomdrugom ženom. Kakavbi to bio dogovor? Čak ako je i dobila novac, ostali su svi dugovi koje morapodmiriti.

– Njezina riječ vam je jedini dokaz, – rekao je Titus. – Osim toga, mi ne znamo kakvi su bilistvarni odnosi između g. i gđe Jaffe. Možda je njihov brak bio u raspadu, pa je Wendell na ovajnačin osigurao potporu svojoj supruzi.

– I to mi je neka potpora, – rekla sam.Titus mi je smjesta odgovorio, – Kao što ste sami rekli, jednom je sinu uspjela kupiti kuću i

vjerojatno unajmila poznatog odvjetnika za drugog sina koji je u nevolji. Bit svega je da moramorazgovarati s Wendellom Jaffeom. Imate li neki prijedlog kako da ga nađemo? – Pitanje je bilo oštro,ali je u tonu bilo više znatiželje nego izazova.

– Pretpostavljam da je Brian savršen mamac i ako je Wendell suviše oprezan da ode ravno knjemu u zatvor, možda će pokušati preko Dane. Ili putem Michaela, njegovog starijeg sina koji jedobio dijete, a Wendell ga nikad nije vidio. Postoji mogućnost da ode i Carlu, svom nekadašnjempartneru.

Sve mi je to nekako izgledalo neuvjerljivo, ali što sam drugo mogla? Izmišljati, samo to.Mac se pokrenuo. – Ne možeših sve pratiti dvadeset i četiri sata. Čak da uključimo i druge ljude, to

znači izdati tisuće dolara, a što ćemo dobiti za uzvrat.– Točno, – rekla sam. – Imaš li prijedlog?Mac je prekrižio ruke obrativši se ponovno Titusu, – Što god imamo namjeru poduzeti, treba to

učiniti odmah, – rekao je. – Moja bi žena bila u stanju potrošiti pola milijuna dolara za tjedan dana.Titus je ustao i zaklopio spis. – Nazvat ću odvjetnika i vidjeti može li nam ishoditi privremenu

zabranu raspolaganja novcem. Tako bismo mogli blokirati bankovne račune gđe Jaffe i spriječiti dapotroši ostatak novca.

– Bit će oduševljena, – rekla sam.– Želiš li joj u međuvremenu, Gordon, dati neki poseban zadatak?Titus mi je uputio hladan pogled. – Siguran sam da će ona već nešto smisliti. – Pogledao je na sat i

tako nam dao znak da je sastanak gotov.Mac je otišao u svoj ured, dvoja vrata dalje. Vere nije bilo na vidiku. Popričala sam kratko s

Darcy Pascoe, djevojkom u prijemnom uredu, a zatim sam se vratila u Lonniejev ured i pozabavila seraznim tekućim poslovima. Preuzela sam poruke, pregledala poštu, okretala se malo na svom stolcutražeći inspiraciju za sljedeći korak. U odsustvu velike ideje povukla sam jedini potez koji mi je paonapamet.

Nazvala sam poručnika Whitesidea u policijsku stanicu i zamolila ga za telefonski broj HarrisaBrowna koji je radio na slučaju kad je Wendell nestao. Jonah Robb mi je rekao da je Brown umeđuvremenu umirovljen, ali mogao bi ipak nešto znati.

– Mislite li da će htjeti sa mnom razgovarati? – pitala sam. – Nemam pojma, ali imam prijedlog, –

rekao je. – Njegov broj nije u imeniku i ne bih vam ga želio dati bez njegove privole. Kad uhvatimmalo vremena, nazvat ću ga. Ako je zainteresiran, reći ću mu da vas nazove.

– Izvrsno. Bila bih vam zahvalna da nas povežete. – Spustila sam slušalicu i odlučila. Ako mi se nejavi za dva dana, nazvat ću ponovno. Nisam bila sigurna da će mi čovjek pomoći, ali nikad se ne zna.Neki stari policajci najviše vole uspomene. Možda bude imao neku ideju gdje bi se Wendell mogaoskrivati. A što u međuvremenu? Otišla sam do fotokopirnog stroja i načinila nekoliko desetakakopija Wendellove slike. Na dnu sam napisala svoje ime i telefon i želju da me se izvijesti o tomegdje se čovjek nalazi.

Napunila sam spremnik automobila benzinom i ponovno krenula u Perdido. Lagano sam vozila uzDaninu kuću, zatim se na raskrižju okrenula i vratila natrag te parkirala preko puta kuće.

Krenula sam od kuće do kuće u strpljivo obrađivanje stanara. Napredovala sam tako niz ulicu,ostavljajući fotokopiju slike tamo gdje nikog nije bilo kod kuće. Na Daninoj strani ulice mnogi suparovi očito bili zaposleni jer je u kućama bio mrak, a u dvorištima nije bilo parkiranih automobila.Kad bih nekoga našla kod kuće, razgovor bi se odvijao na isti dosadan način.

– Dobar dan, – rekla bih, pokušavajući na brzinu objasniti svrhu svog posjeta kako ne bi mislili danešto prodajem. – Nadam se da biste mi mogli pomoći. Ja sam privatni istražitelj, pokušavampronaći jednog čovjeka i vjerujem da bi mogao biti u ovom kraju. Jeste li ga možda vidjeli uposljednje vrijeme?

Držala bih umjetničku rekonstrukciju Wendellovog lika, čekajući bez velike nade da ga osobadobro pogleda.

Obično bi osoba uložila neki vidljivi napor u pokušaju da se sjeti.– Ne, ne čini mi se. Ne, gospođo. Što je uradio? Nadam se da nije opasan.– Ustvari, traže ga radi ispitivanja u vezi sa slučajem prijevare.Osoba bi tada rukom podigla ušnu školjku. – Kakvom prijevarom?Ja bih tada podigla glas. – Sjećate li se dvojice građevinskih poduzetnika od prije nekoliko

godina? Imali su tvrtku CSL Investments i bavili su se pronalaženjem investitora…– O moj Bože, da. Naravno, sjećam se. Jedan se od njih ubio, a drugi je otišao u zatvor.Itako bi se to beskrajno otezalo, a da mi nitko nije mogao reći ništa novo.Na suprotnoj strani ulice od Danine kuće, nekoliko vratiju niže, bila sam bolje sreće. Pokucala sam

na vrata kuće koja je bila ista kao Danina, isti model, isti vanjski izgled, tamnosiva s bijelimukrasima. Čovjek koji je otvorio vrata bio je šezdesetih godina, imao je na sebi kratke hlače,flanelastu košulju, tamne čarape i par šiljatih cipela koje se nisu uklapale u opću sliku. Prosijedakosa stršala mu je u zrak, a gledao, me je kroz umrljane očale koje je nosio posred nosa. Bijelizalisci su mu pokrivali donji dio lica, vjerojatno se brijao samo dvaput tjedno. Bio je uzak uramenima, pomalo pognut, neobična kombinacija elegancije i defetizma. Možda su mu cipele krutihpotplata preostale od nekadašnjeg zanimanja. Mogao je biti trgovac ili burzovni mešetar, netko tko jeproveo život u odijelu.

– Što mogu učiniti za vas? – rekao je, bez stvarne želje da mi bude od pomoći.– Nadam se da mi možete pomoći. Poznajete li gospođu Jaffe iz kuće preko puta?– Ona čiji je sin nešto ubrljao? Znamo obitelj, – rekao je oprezno. – Što je opet učinio? Ili što nije

učinio, bilo bi bolje pitanje u njegovom slučaju.– Ovaj put se radi o ocu.Nastala je tišina. – Mislio sam da je mrtav.– Svi su tako mislili do nedavno. Sada imamo razloga vjerovati da je živ i možda na putu u

Californiju. Ovo je njegova slika malo osuvremenjena, a na dnu je moj broj telefona na poslu. Bilabih vam zahvalna da me nazovete ako se pojavi u susjedstvu. Dala sam mu letak i uzeo ga je.

– Nevjerojatno. S tim se ljudima uvijek nešto događa, – rekao je. Promatrala sam kako mu pogledputuje od Wendellove fotografije do Danine kuće pa zatim natrag do moga lica. – To me sevjerojatno ne tiče, ali u kakvoj ste vezi s obitelji Jaffe. Jeste li u rodu?

– Ja sam privatni istražitelj i radim za osiguravajuće društvo koje je izdalo Jaffeu policu životnogosiguranja.

– Znači tako, – rekao je. Nakrivio je glavu. – Zašto ne biste ušli na trenutak? Rado bih malo višečuo o tome.

10

Trenutak sam oklijevala, našto se on osmjehnuo.– Ne trebate se bojati. Nisam manijak. Žena mi je kod kuće, plijevi korov u vrtu. Oboje radimo po

kući na ovome ili onome. Ako itko ugleda g. Jaffea, to ćemo vjerojatno biti mi. Ušao je u hodnik ipozvao me da ga slijedim. Prešla sam preko praga. – Ja sam Kinsey Millhone. Oprostite. Trebalasam se predstaviti. Moje je ime na dnu tog letka. – Pružila sam ruku, a on ju je prihvatio.

– Drago mi je. Ništa zato. Jerry Irwin. Moja žena je Lena. Vidjela vas je kako idete od kuće dokuće. Radna soba mi je straga. Može nam donijeti kavu ako želite.

– Ne bih, hvala.– To će joj se svidjeti, – rekao je. – Lena? Hej, Lena! Ušli smo u njegovu radnu sobu obloženu

furnirom koji imitira bor. Stol u obliku slova L zauzimao je već idio prostora, a zidovi su od poda dostropa bili prekriveni metalnim policama.

– Čekajte da je pronađem. Sjednite, – rekao je. Otišao je hodnikom prema stražnjim vratima.Sjela sam na metalni sklopivi stolac i osvrnula se oko sebe, pokušavajući steći dojam o g. Irwinu u

njegovu odsustvu.Računalo, ekran i tipkovnica. Uredno složene diskete. Kutije pune nekih slika u boji, odijeljenih

kartonima. Na donjoj metalnoj polici desno od stola bilo je puno velikih, teških knjiga, ali nisammogla pročitati naslove. Približila sam se žmirkajući.

Novi rječnik američkih prezimena, Rječnik imena, Heraldički rječnik… Čula sam ga kako doziva,a zatim se čuo razgovor dok se njih dvoje približavalo radnoj sobi gdje sam ih čekala. Sjela sam,pokušavajući izgledati kao žena koju ne mori znatiželja.

Ustala sam kad su ušli, ali me je gđa Irwin pozvala da ponovno sjednem. Njezin suprug bacio jeletak na stol i nastavio prema svom stolcu.

Lena Irwin, sitna i punašna za svoju visinu, bila je za rad u vrtu odjevena u hlače od traper platna iplavu košulju zavrnutih rukava. Pokušala je skupiti svoju prosijedu kosu, ali su pojedini čupercipobjegli različitim češljevima i ukosnicama. Pjegice na širokim jagodicama govorile su da je nekadmožda bila crvenokosa. Nosila je sunčane očale s dioptrijom. Kako je upravo došla iz vrta nokti sujoj bili pokriveni blatom. Stisak ruke joj je bio dosta čvrst, a njezine oči su me propitivale sazanimanjem. – Ja sam Lena. Kako ste?

– Dobro, hvala. Žao mi je da sam vas prekinula u poslu, – rekla sam.Odmahnula je rukom. – Vrt neće nikamo pobjeći. Bilo mi je drago, malo prekinuti. Sunce me

ubija. Jerryje nešto spomenuo tu situaciju s Jaffeom.– Točnije, Wendellom Jaffeom. Jeste li ga poznavali?– Znali smo za njega. – Javio se Jerry. – Izmjenjujemo po koju riječ, ali se držimo na udaljenosti.

Perdido je mali grad i bili smo začuđeni kad smo čuli da se doselila ovamo. Nekad je živjela uotmjenijim četvrtima. Ništa ekstravagantno, ali ipak znatno bolje od ovog sada.

– Naravno, uvijek smo mislili da je udovica.– I ona je mislila, – rekla sam. Dala sam i kratko izvješće o navodnoj promjeni u bračnom statusu

Dane Jaffe. – Je li vam Jerry pokazao sliku?

– Jest, ali nisam je imala vremena dobro pogledati. – Jerry je izravnao letak na stolu pritisnuvšinjegov donji kraj upijačem. – Čitali smo u novinama o Brianu. Koju je gužvu taj dečko napravio.Svaki put kad pogledamo, policija je preko puta.

Lena se ubacila s drugom temom. – Želite li kavu ili limunadu? Bit će za čas gotovo.– Radije ne bih, – rekla sam. – Moram još obići dosta toga. Želim podijeliti ove letke u slučaju da

se Wendell pojavi.– Mi ćemo svakako pripaziti. Kako smo blizu autocesti ovuda prolazi dosta automobila, posebno

kad se ljudi vraćaju s posla i žele izbjeći gužvu. Čvor za južni smjer je nekoliko stotina metara uonom smjeru. Tu je i trgovački centar, tako da ima i dosta pješaka.

Lena je dodala svoju primjedbu skidajući blato s kožice oko noktiju. – Bavim se knjigovodstvom iimam sprijeda ured, tako da sjedim pokraj prozora nekoliko sati dnevno. Kao što vidite, ne može nambaš puno toga promaći. Znači tako, za sada. Drago mi je da smo se upoznali. Bolje da sad završim uvrtu i prihvatim se posla kad sam ga već spomenula.

– Ja ću onda krenuti, ali bih vam bila zahvalna na pomoći. Otpratila me je do vrata držeći letak imoju posjetnicu u ruci. – Nadam se da se nećete ljutiti zbog osobne opaske, ali vaše ime jeneobično. Znate li podrijetlo?

– Kinsey je djevojačko prezime moje majke. Pretpostavljam da nije željela da se izgubi, pa ga jeprenijela na mene.

– Pitam vas jer se Jerry otkad je otišao u mirovinu time bavi. Istražuje imena i obiteljske grbove.– Shvatila sam to. Ime je, mislim, engleskog podrijetla.– A što je s vašim roditeljima? Žive li ovdje u Perdidu? – Stradali su pred puno godina u

prometnoj nesreći. Živjeli su u Santa Teresi, ali ih više nema od moje pete godine.Spustila je očale s vrha glave i uputila mi dug pogled kroz bifokalna stakla.– Pitam se nije li vaša majka u rodu s obitelji Burtona Kinseyja iz Lompoca.– Ne, koliko ja znam. Nikad nisam čula to ime. – Pozorno mi je promatrala lice. – Naime, strašno

sličite na moju prijateljicu koja je Kinsey po rođenju. Ima kćerku otprilike vaših godina. Koliko vamje godina, trideset dvije?

– Trideset četiri, – rekla sam, – ali ja nemam nikoga od obitelji.Moj jedini bliski rod bila je majčina sestra, a ona je umrla pred deset godina.– Znači, vjerojatno nema nikakve veze, ali samo sam vas željela pitati. Trebalo bi da to Jerry

pogleda u svojim spisima. Ima preko šest tisuća imena u svom računalu. Mogao bi vam pronaćiobiteljski grb i napraviti kopiju za vas.

– Možda sljedeći put kad dođem. Zvuči zanimljivo. – Pokušala sam zamisliti grb obitelji Kinsey nazastavi. Mogla bih je možda metnuti pokraj oklopa u predsoblju. Krasan detalj za one posebne zgodekad čovjek želi ostaviti dojam.

– Rećiću Jerryju da potraži, – rekla je, sigurna u svoju odluku. – To nije rodoslovlje… on neistražuje obiteljska stabla. On pronalazi podatke o podrijetlu prezimena.

– Ne bih željela da se gnjavi, – rekla sam.– Nije to nikakva gnjavaža. On to voli. Svake nedjelje poslijepodne imamo izložbu u Santa Teresi.

Trebali biste svratiti da nas vidite. Imamo mali kiosk pokraj doka.

– Možda i hoću. I hvala vam što ste našli vremena za mene.– Drago nam je da možemo pomoći. Pozorno ćemo promatrati.– Izvrsno, i molim vas nemojte oklijevati da me nazovete ako primijetite nešto sumnjivo.– Budite bez brige.Mahnula sam joj i spustila se stubama s trijema. Čula sam kako su se za njom zatvorila vrata.Dok sam dijelila letke, pred Daninom se kućom pojavio crveni kamion za selidbe neke lokalne

tvrtke i dva ojača tipa su niz stubište nosila teret. Izlazna vrata su bila širom otvorena, pa sam moglavidjeti kako se trude. Michael im je pomagao, vjerojatno želeći ubrzati preseljenje i tako smanjititroškove.

Mlada žena, za koju sam pretpostavljala da je Michaelova supruga Juliet, povremeno bi išetala izkuće s djetetom na boku.

Stajala bi tako u travi, u bijelim kratkim hlačicama, njišući dijete i promatrajući ljude kako rade.Vrata garaže bila su otvorena, u jednom je dijelu bio parkiran žuti VW spuštenoga krova. Stražnje

je sjedalo bilo zatrpano raznim sitnicama koje čovjek ne želi povjeriti nosačima.Daninog automobila nije bilo, pa sam pretpostavila da je negdje vani, na poslu.Otključala sam automobil i uvukla se u sjedalo gdje sam se pretvarala da nešto radim. Nitko nije na

mene obraćao pozornost, očito suviše zabavljeni utovarom pokućstva da bi primijetili što ja radim.Za jedan sat kamion je bio natovaren pokućstvom koje je mladi par nosio sobom.

Michael, Juliet i dijete utrpali su se u VW i natraške izašli na cestu. Kad je kamion krenuo,Michael se uputio za njim. Čekala sam nekoliko minuta i pridružila se motoriziranoj povorci, pazećida se držim na pristojnoj udaljenosti. Michael je vjerojatno znao kraći put pa sam ga uskoroizgubila. Srećom, kamion nije bilo teško pratiti auto-cestom. Vozili smo 101. autocestom premasjeveru, prošavši dva skretanja. Kamion je tek na trećem sišao s autoceste, zatim se uputio desno, palijevo u smjeru dijela Perdida poznatom pod imenom Boulevards. Kamion je napokon usporio izaustavio se uz pločnik baš u času kad se VW pojavio iz suprotnog smjera.

Kuća u koju su se useljavali izgledala je kao da je sagrađena dvadesetih godina: žučkasto-ružičasta fasada s malim trijemom i prednjim dvorištem nepravilnog oblika. Prozorski okvir bio jeobojen tamnijim ružičastim tonom s plavom crtom. Bila sam u nekoliko takvih kuća. Unutrašnjostvjerojatno nije bila veća od osamdesetak četvornih metara: dvije spavaće sobe, kupaonica, dnevnasoba, kuhinja i spremište u stražnjem dijelu. S desne strane kuće bio je prolaz od ispucanog betona, ana kraju garaža za dva automobila. Na terasi garaže bio je, kako se činilo, jednosobni stan.

Radnici su počeli istovarivati kamion. Ako su i primijetili moje prisustvo, nisu to pokazivali.Zapisala sam ulicu i broj kuće, a zatim upalila motor i vratila se Dani. Nije bilo nekog ozbiljnograzloga za ponovni razgovor s njom, ali bila mi je potrebna njezina suradnja i nadala sam se da ću snjom uspostaviti neki odnos.

Uhvatila sam je baš u času kad je autom ulazila u dvorište. Smjestila je auto u garažu, pokupilanekoliko paketa sa sjedala i otvorila vrata. Čim me je ugledala, zacrvenjeli su joj se obrazi.

Lupila je vratima kola, izašla izgaraže i pošla preko trave prema meni. Nosila je tijesne traperice,staru majicu, tenisice, a kosa joj je bila skupljena plavo-bijelom maramom svezanom oko glave.

Papirnate vrećice koje je nosila u rukama šuštale su od njezinog uzbuđenja.

– Što radite opet ovdje. Smatram to uznemiravanjem.– Ne radi se o tome, – rekla sam. – Pokušavamo ući u trag Wendellu, a vi ste logičan početak

takve potrage.Glas joj se stišao, a oči su sjalile od bijesa i odlučnosti. – Nazvat ću vas ako ga vidim. U

međuvremenu, ako me ne ostavite na miru, izvijestit ću svog odvjetnika.– Dana, ja nisam vaš neprijatelj. Samo radim svoj posao. Zašto mi ne pomognete? Morat ćete se s

ovim suočiti kad tad. Recite Michaelu što se događa. Recite i Brianu. Inače ću morati to samaučiniti. Potrebna nam je vaša pomoć.

Nos joj je pocrvenio, a oko usta i brade stvorio se zažareni trokut.Suze su joj navrle i čvrsto je stisla usnice da zadrži bijes. – Nemojte mi govoriti što trebam raditi.

Prepustite to meni.– Slušajte, možemo li razgovarati u kući?Vidjela sam kako je bacila pogled na kuću preko puta. Bez riječi se okrenula i pošla prema

ulaznim vratima, vadeći ključeve iz torbe na ramenu. Ušla sam za njom u kuću i zatvorila ulaznavrata.

– Imam posla.Spustila je pakete i torbu na prvu stubu i otišla u spavaće sobe na katu. Oklijevala sam,

promatrajući je dok je nisam izgubila iz vida. Nije rekla da ne smijem za njom. Popela sam se podvije stube jednim korakom, gledajući desno dok nisam ugledala praznu sobu iz koje su očito iseliliMichael i njegova žena. Uz vrata sobe bio je naslonjen usisavač s uredno složenom žicom i svimnastavcima. Pretpostavljam da je Dana to ostavila kao opipljivi poticaj, nadajući se da će netkousisati kad se iznese pokućstvo. Nitko izgleda nije prihvatio njezinu ponudu. Stajala je usred sobepregledavajući prostoriju i smišljajući – tako mi se činilo – odakle početi. Ušla sam tiho u sobu inaslonila se na dovratak pokušavajući ne narušiti krhko primirje među nama.

Pogledala me je bez prijašnjeg neprijateljstva. – Imate li djece?Odmahnula sam glavom.– Ovako izgleda kad vas ostavljaju, – rekla je.Soba je bila prljava i prazna. Po komadu čistog tapeta moglo se vidjeti gdje je bio bračni krevet.

Vješalice za kapute bile su razbacane po podu, a košara za smeće bila je puna stvari odbačenih uzadnjem trenutku. Hrpice kose i otpadaka bile su razbacane po tapisonu koji je pokrivao pod sobe odzida do zida.

Metla je bila naslonjena uza zid, a uz nju lopatica za smeće. Na prozorskoj dasci je bila pepeljarapuna opušaka, a na vrhu je, jedva održavajući ravnotežu, stajala prazna, zgužvana kutija MarlboroLightsa. Slike su također bile skinute. Bilo je očito da je mladi par još u periodu kad zidoveukrašava plakatima krajolika ili rock skupina, pričvršćujući ih ljepljivom trakom. Na zidu su semogli vidjeti tragovi. Zastori su bili skinuti. Stakla su bila prekrivena sivim filmom koji ostavlja dimcigareta, i bilo je lako pretpostaviti da prozori nisu oprani otkad su se ‘djeca’ uselila.

Čak i iz daljine, Juliet nije izgledala kao osoba koja bi kleknula i oribala pod. To je bio maminposao i slutila sam da će ga se Dana osvetnički prihvatiti kad konačno odem i ostavim je na miru.

– Mogu li upotrijebiti kupaonicu?

– Izvolite.Zgrabila je metlu i počela čistiti od kutova. Dok je uklanjala ostatke Michaelovog prisustva, otišla

sam u kupaonicu. Prostirka na podu i ručnici bili su maknuti. Vrata su na zidnom ormariću bilaotvorena, unutrašnjost je bila prazna osim ljepljivog kruga koji je ostavio sirup protiv kašlja. Gornjepolice za čaše bile su prekrivene prašinom. Prostor je čudno odzvanjao bez upijajućeg učinkazastora oko tuša. Upotrijebila sam posljednji komad papira i zatim oprala ruke bez sapuna i, kakoviše nije bilo ručnika, obrisala sam ih o traperice. Netko je čak skinuo i žarulju. Vratila sam se uspavaću sobu, razmišljajući ne bih li trebala ponuditi pomoć. Nije bilo nikakve krpe za prašinu, nispužve, ni bilo kakvog drugog pomagala. Dana se obrušila na prašinu kao da se radi o terapeutskompostupku.

– Kako je Brian? Jeste li ga vidjeli?– Zvao me je sinoć nakon što je prošao kroz proceduru pri uhićenju. Odvjetnik je bio kod njega, ali

ne znam o čemu su razgovarali. Bilo je nekih problema kad su ga priveli, pa su ga stavili u samicu.– Zaista, – rekla sam. Promatrala sam je kako čisti dok je metla po tapisonu proizvodila šištavi

zvuk. – Kako je upao u neprilike, Dana? Što mu se dogodilo?Isprva sam mislila da neće htjeti odgovoriti. Prašina je letjela u oblacima dok je metlom čistila

rubove sobe. Kad je tako prošla čitavu sobu, odložila je metlu i posegnula za cigaretom. Zastala jetrenutak da je upali, ostavivši pitanje u zraku. Nasmijala se gorko. – Počelo je s bježanjem izškole.Kad je Wendell umro… nestao… i kad je izbio skandal, Briana je to sve jako pogodilo.

Svako jutro sam se morala s njim boriti da ide u školu. Imao je dvanaest godina i nije želio ići.Pokušavao je sve moguće. Tvrdio je da ga boli želudac, da ima glavobolju. Pravio je scene. Plakao.

Preklinjao me da ostane kod kuće i što sam mogla učiniti? Govorio bi, ‘Mama, sva djeca znaju štoje tata napravio. Svi ga mrze i mene također mrze.’ Govorila sam mu da ono što je tata napravionema veze s njim, da je to potpuno odvojeno i da on za to nije odgovoran, ali ga nisam moglanagovoriti. Nikad to nije prihvatio, ni jednog trenutka. I zaista, djeca su ga izazivala.

Uskoro je počeo upadati u tuče, izostajati sa satova, bježati iz škole. Razbijanje, sitne krađe.Prava mora.

Stresla je cigaretu u već prepunjenu pepeljaru, smještajući centimetar dug pepeo između dvaopuška.

– A što je bilo s Michaelom?– On je bio prava suprotnost. Ponekad mi se činilo da je Michaelu škola bila način da pobjegne od

istine. Brian je bio preosjetljiv, a Michael se zaštitio oklopom neosjetljivosti.Razgovarali smo sa školskim savjetnicima, učiteljima, ni sama ne znam s koliko socijalnih

radnika. Svi su imali svoje teorije, ali bez učinka. Nisam imala novca za pronaći nekoga tko bi namstvarno pomogao. Brian je bio tako bistar, tako sposoban.

Srce mi se paralo. Naravno, u mnogo toga i Wendell je također bio takav. U svakom slučaju,nisam željela da dječaci misle kako je počinio samoubojstvo. On to ne bi učinio. Imali smo dobarbrak i on ih je obožavao. Bio je pravi obiteljski čovjek. Pitajte bilo koga. Sigurna sam da nikada nebi namjerno učinio nešto što bi nas povrijedilo. Uvijek sam vjerovala da je zapravo Carl Eckertvarao u poslovnim knjigama. Možda se Wendell nije s tim mogao suočiti. Ne želim reći da nije imaosvojih slabosti. Nije bio savršen, ali se trsio.

Pustila sam je da sve to govori i nisam željela dovesti u pitanje njezinu verziju. Vidjela sam kakoočajnički pokušava uljepšati svoju obiteljsku priču. O mrtvima je uvijek lakše govoriti. Možete impripisati bilo koji stav ili poriv, nema vam tko proturječiti.

– Čini se da se dječaci u mnogo toga razlikuju. – Da, svakako. Michael je čvršći, djelomično istoga što je stariji i osjeća se zaštitnikom. Uvijek je bio vrlo odgovorno dijete, hvala Bogu za to.Jedino sam se na njega mogla osloniti nakon Wendellovog… nakon onoga što se dogodilo Wendellu.Posebno zbog stanja u kojem je bio Brian. Ako bi se moglo reći da ima neku manu, to je da je suvišeozbiljan. Uvijek želi postupiti ispravno, primjerice kao u slučaju s Juliet. Nije je morao oženiti.

Slušala sam je potpuno mirno, bez komentara i prekidanja jer sam shvatila da će mi povjeritistvari bitne za razumijevanje ukupne situacije. Pretpostavljala je da su mi sve činjenice poznate.Očito je Juliet bila trudna kad ju je Michael oženio.

Nastavila je govoriti, očito i samoj sebi, a ne samo meni. – Bog mi je svjedok da ona to nijetražila. Željela je dijete i trebala joj je novčana potpora, ali nije zahtijevala da se sve legalizira. Toje bila Michaelova ideja. Nisam sigurna da je to baš bilo pametno, ali izgleda da je sve u redu.

– Je li vam bilo teško dok su ovdje stanovali? Slegnula je ramenima. – Veći dio vremena samuživala u njihovom prisustvu. Juliet mi ide ponekad na živce, ali uglavnom zato što nije spremna nasuradnju. Sve mora biti po njenom.

Stručnjak je za sva pitanja, a ima samo osamnaest godina. Znam da to izvire iz njezine osobnenesigurnosti, ali ipak čovjeku smeta. Ne podnosi da joj pomažem i ne prihvaća moje prijedloge.

Nema pojma o majčinstvu. Obožava dijete, ali se odnosi prema njemu kao da je igračka. Trebalibiste je vidjeti kad ga kupa. Da vam srce stane. Ostavi ga na stolu i ode po pelene. Pravo je čudo dase već nije nekoliko puta otkotrljao sa stola.

– A Brian? Živili on ovdje?– On i Michael su stanovali zajedno u jednom stanu do ovog posljednjeg događaja. Kad je Brian

osuđen i kad je morao otići to odsjediti, Michael više nije mogao sam plaćati stan. Njegov posao nedonosi mnogo, a kad je još došla Juliet, to je naprosto postalo nemoguće. Ona je od samog početkarekla da ne želi raditi.

Primijetila sam kako glatko upotrebljava eufemizme. Nije bilo govora o neplaniranoj trudnoći,vjenčanju na brzinu, novčanim teškoćama koje su ubrzo uslijedile. Nije bilo ni riječio bijegu izzatvora ili pucnjavi. Sve su to bili slučajevi, događaji, neobjašnjiva zbivanja za koje ni jedan oddječaka nije bio odgovoran.

Kao da mi je pročitala misli, brzo je promijenila temu. Otišla je u hodnik i zgrabila usisavač,vukući ga na kotačićima koji su neprekidno škripali. Moja je teta uvijek prezirala tu vrstu usisavačakoje voziš po stanu. Uvijek je davala prednost onima koji su stajali uspravno. Pitala sam se nije li tosredišnja metafora u Daninom životu. Našla je najbližu utičnicu i izvukla dovoljno žice da ga možeuključiti.

– Možda sam ja kriva za sve ono što je Brian proživio. Biti samohrani roditelj — to mi je bionajteži posao u životu. Kad ste još uz to bez novaca, ne možete uspjeti. Brian je trebao dobiti svenajbolje. Umjesto toga, nije imao ni pravog savjetnika. Njegovi su problemi bili vrlo složeni, a on jeza to najmanje bio kriv.

– Hoćete li im vi prvi reći što se zbiva? Ne bih se željela miješati, ali morat ću razgovarati s

Brianom.– Zašto? Zbog čega? Ako se Wendell pojavi, to nema s Brianom nikakve veze.– Možda nema, a možda i ima. Pucnjava u Mexicali bila je u svim novinama. Znam da je Wendell

čitao novine u Viento Negru. Razumno je pretpostaviti da će krenuti ovamo.– Ali ne možete u to biti sigurni.– Ne. Ali što ako je tako. Ne bi li Brian to trebao znati. Ne želite valjda da učini nešto ludo.Izgleda da je to pomoglo. Vidjela sam da razmišlja o raznim mogućnostima. Istodobno pripremala

se za usisavanje: skinula je nastavak za pokućstvo i nataknula onaj za tepih, dodavšimu produžetakkako bi štapbio dovoljno dug.

– Uostalom, zašto ne? Stvari ne mogu biti puno gore nego što jesu. Siroto dijete, – rekla je.Nisam joj, naravno, spomenula da ga ja vidim kao mamac u stupici.Dolje u uredu oglasio se telefon. Dana se upravo uputila u opis Brianovih nevolja, a ja sam i

protiv svoje volje slušala snimljenu poruku koja se penjala stubištem. Poruka je slijedila nakonsignala, pritužba jedne od njezinih mladenki, – Halo, Dana. Ruth ovdje. Slušaj, dušo, Bethany imamalih problema s tvrtkom koju si preporučila za hranu. Većsmo dva puta tražili ženu da nam datroškove po osobi za hranu i piće, ali nam se ne javlja. Mislili smo da je ti možda možeš malopožuriti. Bit ću ovdje ujutro, pa me možeš nazvati. Hvala. Čujemo se, dušo. Zbogom.

Pitala sam se kaže li ikad Dana ovim mladenkama što ih očekuje kad prođe vjenčanje: dosada,kilogrami, neodgovornost, nesporazumi u seksualnim odnosima, trošenje novaca, obiteljski praznici ipitanje tko pere čarape. Možda je to moj duboki cinizam izbijao na površinu, ali činilo mi se da jecijena svadbene hrane i pića sitnica u odnosu na sukobe koji ih očekuju u braku.

– …spreman pomoći, velikodušan, otvoren za suradnju. Drag i duhovit. Ima visok kvocijentinteligencije.

Govorila je o Brianu, za kojeg su tvrdili da je maloljetni ubojica. Samo majka može opisatimomka koji je upravo pobjegao iz zatvora i upustio se u suludo ubijanje kao ‘dragog i duhovitog’.

Gledala me je s iščekivanjem. – Moram ovo završiti da bih se ponovno mogla useliti u svojuspavaću sobu. Imate li još kakvo pitanje prije nego što nastavim s usisavanjem?

Među nama, nisam sam se mogla ničega više sjetiti.– To je za sada sve.Okrenula je prekidači usisavač je počeo zavijati u visokom prodornom tonu što je potpuno

onemogućilo bilo kakav razgovor.Dok sam izlazila izkuće, još se čulo brujanje motora.

11

Prema mom satu bilo je skoro podne. Odvezla sam se u Okružni zatvor u Perdidu.Upravni certtar okruga Perdido sagrađen je 1978. godine. Veliko područje svijetlog betona gdje su

smješteni Centar za kažnjenike, upravna zgrada i sudnica. Parkirala sam automobil na jedno odpredviđenih mjesta u moru asfalta koji okružuje taj kompleks.

Ušla sam kroz glavni ulaz, gurnuvši staklena vrata. Našla sam se u donjem predvorju. Krenula samdesno. Prijemna kancelarija glavnog zatvora bilo je nešto dalje u hodniku. Na istom su katu biliuredi šerifovog osoblja, arhiv, ured za izdavanje dozvola i uredi prometne policije, što mi u ovomtrenutku nije bilo zanimljivo.

Prijavila sam se civilnom službeniku, a on me je tada uputio u ured zapovjednika straže gdje samse predstavila. Pokazala sam prometnu dozvolu i dozvolu za bavljenje istražiteljskim poslom.

Došlo je do kratkog zastoja dok je jedan drugi službenik telefonom tražio upravnika zatvora. Čimsam čula ime upravnika znala sam da je sreća opet na mojoj strani. S Tommyjem Rykmanom išla samu školu. Bio je dva razreda ispred mene ali smo zajedno izvodili nevjerojatne stvari koje su bezposljedica po život i zdravlje moguće samo u toj životnoj dobi. Nisam bila sigurna hoće li me sesjetiti, ali očito se sjetio.

Narednik Rykman pristao je primiti me čim se završi procedura u prijemnoj kancelariji. Poslali sume hodnikom do malog ureda s desne strane.

Kad sam ušla u ured, dočekao me je širokim osmijehom. Počeo se izvlačiti iz stolca dok nijedosegnuo impresivna dva metra, a možda i više.

– Dugo se nismo vidjeli. Kako si dovraga?– Izvrsno, Tommy. Kako si ti?Rukovali smo se preko stola ispuštajući uzvike oduševljenja i izmjenjući kratke sažetke o

proteklim godinama. Sada je bio srednjih tridesetih godina, uredno obrijan i počešljan, sa sjajnomsmeđom kosom i razdjeljkom sa strane. Kosa mu se malo prorijedila, a čelo mu je bilo izbrazdanoborama kao da je prošao vilicom preko čela. Nosio je očale s metalnim okvirom, a čeljust mu jeizgledala kao da bi mogla biti natopljena losionom s mirisom limuna. Smeđkasta uniforma koju sunosili pripadnici šerifovog odjela bila je uredna i svježe izglačana, a hlače su izgledale kao sašivenepo mjeri. Imao je duge ruke i velike šake i, naravno, vjenčani prsten.

Ponudio mi je stolac, a zatim je i sam ponovno sjeo. Čak i sjedeći, izgledao je kao košarkašakoljena su mu stršala iznad stola.

Cipele su mu vjerojatno bile broj 48. U govoru mu se još uvijek osjećao naglasak Srednjegzapada, možda Wisconsina. Sjećam se da je došao u srednju školu u Santa Teresi usred školskegodine.

Na stoluje imao profesionalno snimljenu fotografiju: žena koja je izgledala kao supruga i trojedjece podjednakih godina, dva dječaka i djevojčica, svi sa sjajnom smeđom kosom urednozačešljanom i svi s očalama svijetlih plastičnih okvira. Dvoje djece imalo je smiješno izbočenezube, karakteristično njihovim godinama.

– Ti si ovdje zbog Briana Jaffea. – Više-manje, – odgovorila sam. – Zapravo me više zanima gdjeje njegov otac.

– To sam čuo. Poručnik Whiteside rekao mi je što se zbiva. – Jesi li upoznat sa slučajem? Ja samčula ponešto, ali ne znam sve pojedinosti.

– Moj dobar prijatelj radio je s poručnikom Brownom na tom slučaju, tako da me je on izvijestio.Ovdje skoro svi znaju ta njega. Mnogo je mještana bilo uvučeno u igre njegove tvrtke. Većina ih jeodnijela gaće na štapu. Ponekad mi se čini da je prijevara izvedena klasično, kao po pravilimaizpriručnika. Moj prijatelj nije više na tom zadatku, ali trebala bi razgovarati s Harrisom Brownom,ako ti mi ne možemo pomoći.

– Pokušavala sam s njim stupiti u dodir, ali su mi rekli da je u mirovini.– To je istina, ali sam siguran da bi ti bio spreman pomoći koliko god je to moguće. Zna li dečko

da postoji mogućnost da mu je otac živ?Odmahnula sam glavom. – Upravo sam razgovarala s njegovom majkom i ona mu još nije rekla.

Shvatila sam da je tek sada vraćen u Perdido.– Točno. Za vrijeme vikenda poslali smo dvojicu naših u Mexicali i tamo su im predali momka.

Prebačen je ovamo kolima u glavni zatvor. Primljen je sinoć.– Postoji li mogućnost da ga vidim?– Ne danas, ne vjerujem. Sad je na ručku, a poslije toga ima liječnički pregled. Možeš pokušati

sutra ili preksutra ako on he bude imao ništa protiv.– Kako je uspio pobjeći iz doma u Connaughtu?Rykman se nemirno promeškoljio skrenuvši pogled. – Nećemo o tome, rekao je. Prije nego si se

okrenuo vijest se nađe u novinama i svi o tome govore. Recimo samo da su štićenici pronašli slabutočku u sustavu i iskoristili to. To se neće ponoviti, uvjeravam te.

– Hoće li mu suditi kao punoljetnoj osobi?Tommy Ryckman se protegnuo, pruživši ruke iznad glave i pucketajući prstima.– Morat ćeš pitati tužitelja, premda bih osobno volio da bude tako. Momak je lukav. Vjerujemo da

je on smislio plan za bijeg, ali tko mu može proturječiti u ovom trenutku. Dva momka su mrtva, atreći je u kritičnom stanju. On će tvrditi da je nevina žrtva. Znaš kako to ide. Ti mladi nikad nepreuzmu odgovornost. Majka mu je već unajmila skupog odvjetnika kojeg je dovela iz Los Angelesa.

– Vjerojatno je iskoristila novac koji je dobila za životno osiguranje njegova oca, – rekla sam. –Voljela bih da se Wendell Jaffe potajno pojavi. Ne vjerujem da bi se izložio toj opasnosti, ali to bisvakako potvrdilo moje slutnje.

– Reći ću ti kako će se to sve skupa odvijati. Slučaj poput ovog s toliko publiciteta, sudnica ćevjerojatno biti zatvorena i pod strogim nadzorom. Znaš kako to ide. Momkov odvjetnik će ponuditilukave argumente, dokazujući da njegov klijent mora biti suđen prema proceduri za maloljetnike.Tražit će da slučaj ispitaju različite službe. Zatim će tražiti druga izvješća s novim dokazima. Dignutće groznu gužvu i dok se sve to ne razriješi, tvrdit će da njegov klijent ima pravo na zaštitu popravilniku za maloljetnike.

– Pretpostavljam da nema nikakvog načina da dođem do podataka o njegovim maloljetničkimprijestupima, – rekla sam.

Situacija je bila potpuno jasna, ali ponekad policajac može čovjeka iznenaditi.Narednik Rykman je spojio ruke iznad glave, smiješeći se s razumijevanjem. – Mi to, bez obzira na

sve, ne možemo napraviti, rekao je blago. Pokušaj u novinama. Novinari ti Vjerojatno mogupribaviti što god želiš. Ne znam kako to rade, ali očito imaju svoje puteve.

Nagnuo se naprijed, – Upravo sam krenuo na ručak. Želiš mi se pridružiti u kafeteriji?– Rado, – rekla sam.Kad je ustao, shvatila sam koliko je narasao od zadnjeg Susreta, a već tada je imao dva metra.

Hodao je malo pognut, a glavu je držao nagnutu u stranu, vjerojatno se nadajući da će tako izbjećisudare s dovratnicima pri ulasku ili izlasku. Kladila bih se da mu je žena metar pedeset i da čitavživot provodi gledajući u kopču njegova remena. Na plesnom podiju vjerojatno izgledaju kao daizvode neki bludni čin.

– Ako nemaš ništa protiv, moram usput obaviti nekoliko stvari.– Samo izvoli, – rekla sam.Krenuli smo labirintom hodnika koji su povezivali razne urede i odjele, krećući se kroz kontrolne

točke nalik komorama u svemirskom brodu. Video kamere nadzirale su sve hodnike i bila samsvjesna da nas motri čovjek zadužen za ovaj kat. Mirisi su se mijenjali kako smo išli od jednog dodrugog odjela. Hrana, sredstva za čišćenje, goruća kemijska smjesa kao da je netko zapalio komadplastike koja povezuje omot od šest kantica gaziranog pića, prašnjavi pokrivači, laštilo za podove,gume.

Narednik Rykman je obavio nekoliko administrativnih transakcija, očito neke manje stvarizačinjene službenom terminologijom. Iznenadilo me je koliko žena ovdje radi, svih godina i veličina,obično u trapericama ili hlačama od sintetike.

Osjećala se ugodna i kolegijalna atmosfera dok smo prolazili. Puno telefonskih poziva, punogibanja izodjela u odjel. Napokon nas je skrenuo prema maloj kafeteriji za službenike.

Na jelovniku za taj dan bile su lasagne, preprženi sendviči sa šunkom i sirom, pečeni krumpiri ikukuruz. Ne sasvim dovoljno masnoća i ugljikohidrata za moj ukus, ali nije bilo ni tako daleko odtoga. Bio je također i šank sa salatama, u čeličnim posudama nudila se narezana zelena salata,mrkva, kolutovi paprika i luk.

Za piće moglo se izabrati sok od naranče, linunadu ili mlijeko u kartonskoj ambalaži. Jelovnik zazatvorenike bio je izvješen na ploči iznad šanka za topla jela: juha od graha, prepečeni sendviči sašunkom i sirom, govedina Stroganoff ili lasagne, bijeli kruh, pečeni krumpiri i nezaobilazni kukuruz.Za razliku od zatvora u Santa Teresi gdje se hrana posluživala u restoranu, ovdje je nekolikozatvorenika stavljalo hranu na pladnjeve koje su zatim ukrcavali u kolica za prijevoz tople hrane.Vidjela sam kako su nekoliko takvih kolica odvezli do teretnih dizala na putu za treći i četvrti kat gdjeje bio zatvor.

Rykman je još uvijek jeo kao dečko u razvoju. Gledala sam ga kako na pladanj stavlja komadlasagne velik kao cigla, dva prepečena sendviča, brdo pečenih krumpira i kukuruza, hrpu salateobilno začinjene preljevom. Ugurao je dva paketa nemasnog mlijeka na preostali prostor na pladnju.Išla sam u redu iza njega, opskrbljena plastičnim pladnjem. Odlučila sam se za prepečeni sendvič sašunkom i sirom i umjerenu hrpu pečenih krumpira. Bila sam gladnija nego što bi se očekivalo sobzirom na prirodu institucije u kojoj sam se nalazila. Našli smo slobodan stol u kutu i odložilipladnjeve.

– Jesi li radio u Perdidu kad je Wendell osnovao svoju tvrtku? – pitala sam.

– Jesam, – odgovorio je Rykman. – Naravno, ja nikad ne ulažem u takve stvari. Otac mi je uvijekgovorio da je bolje držati novac sakriven u čarapi. Utjecaj iz doba recesije, ali nije loš savjet. Ustvari, bolje da vijest o Jaffeu ne izađe u javnost. Nekoliko je naših službenika izgubilo novac u tojprijevari. Ako se pojavi, navalit će na njega gomila bijesnih građana.

– O čemu se zapravo radi? – pitala sam. – Ne razumijem te tipove.Nasuo je na krumpire umak od rajčica i pružio mi bočicu. Bilo je jasno da oboje volimo nezdravu

hranu.Rykman je jeo brzo, posvećujući svu svoju pozornost tanjuru s kojeg je nestajalo brdo hrane.– Sustav se osniva na povjerenju: čekovi, kreditne kartice, razni ugovori. Ljudi koji su skloni

prijevari ne osjećaju moralnu obvezu da održe svoja obećanja. Djeluju na cijelom spektru odfinancijske neodgovornosti i varanja potrošača do prijevare i kriminala. To se može vidjeti posvuda.Bankari, trgovci nekretninama, savjetnici za ulaganja, svi koji su blizu velikim sumama novca.Nakon nekog vremena kao da im ne mogu odoljeti.

– Preveliko je iskušenje, – primijetila sam.Obrisala sam ruke u papirnati ubrus. Nije mi bilo jasno jesu li mi ruke masne od sendviča ili od

pečenih krumpira. Jedno i drugo je bilo božanstveno za osobu slabog apetita poput mene.– Nije samo to. Koliko ja vidim, to nije samo trka za novcem. Dolari im samo pomažu da ostanu u

trci, kako oni kažu. Kad ih gledaš, shvatiš da je to za njih igra. Isto je tako s političarima. To jeborba za vlast i utjecaj. Mi obični smrtnici samo smo gorivo za njihova sebična putovanja.

– Čudi me što netko iz policije i sudstva može nasjesti na njihovu igru. Vaši bi momci trebali znatio čemu se radi. Vjerojatno vide puno takvih slučajeva.

Odmahnuo je glavom žvačući zalogaj sendviča. – Ljudi se uvijek nadaju dobitku. Nešto za ništa.Pretpostavljam da ni mi nismo iznad toga.

– Sinoć sam razgovarala s Jaffeovim partnerom, – rekla sam.– Izgleda mi prilično lukav.– I jest. Vratio se poslovima i što mi tu možemo? Svi ovdje znaju da je tip bio u zatvoru. Dan

nakon što je izašao svi su opet spremni ulagati. Te je slučajeve teško dovesti do suda jer žrtve nežele priznati da su prevarene. Postaju ovisni o lopovu koji ih vara. Kad jednom ulože, neophodno jeda tip bude uspješan da dobiju svoj novac natrag. Ata da ta varalica uvijek ima neki novi izgovor,zavlači s isplatom i oteže. Ovakve je slučajeve užasno teško dokazati. Najčeće tužitelj ne može naćinikoga tko će posvjedočiti.

– Ne razumijem zašto se pametni ljudi bave takvim poslovima.– Ako pogledaš dovoljno daleko, vidjet ćeš da se to moglo predvidjeti. Wendell ima diplomu

odvjetnika ali nikad nije bio primljen u odvjetničku komoru.– Zaista. To je zanimljivo.– Da. Imao je nekih problema odmah nakon diplome i nije to htio do kraja raščistiti. On je jedan od

onih tipova, bistar i obrazovan, ali s negativnom crtom u karakteru koja se već i tada pokazala.– O čemu se to radilo?– Neka je prostituka umrla tijekom malo oštrijeg seksualnog odnosa. Jaffe je bio u igri, branio se

ubojstvom iz nehata i bio uvjetno osuđen. Sve se to zataškalo, ali bila je to prljava stvar. Ne dolazi u

obzir da se baviš odvjetničkim poslom s takvom prošlošću. Perdido je premalen grad za to.– Mogao je otići nekamo drugamo.– On očito nije tako mislio.– Nekako mi je to čudno. Nisam ga nikad zamišljala kao čovjeka sklonog nasilju. Kako je došao od

ubojstva iz nehata do prijevare?– Wendell Jaffe je vrlo lukava osoba. Nije živio u kući od 350 kvadrata s bazenom i teniskim

igralištem. Kupio je lijepu kuću s tri spavaće sobe u dobroj četvrti gdje živi srednji sloj. On i ženavozili su američke automobile, serijski napravljene bez raskošnih dodataka, a nisu bili ni novi.Njegov je bio star šest godina. Oba sina su mu išla u državnu školu. Obično takvi tipovi izazivajusumnju pretjeranom potrošnjom, ali Wendell to nije činio.

Nikakva visoka moda. On i Dana nisu puno putovali ili priređivali velike prijeme. Sa stajalištanjegovih ulagača, a on se trudio da ih u to uvjeri, svaki novčić vraćao se natrag u poslovne pothvate.

– U čemu je bio trik? Kako su to izveli?– Pa, malo sam to istražio kad sam čuo da dolaziš. Koliko sam mogao razumjeti, sve je bilo

prilično jednostavno. On i Eckert su imali dvjesto pedeset ulagača, neki od njih su uložili i dodvadeset pet ili pedeset tisuća dolara. Tvrtka je naplaćivala troškove i uzimala postotke.

– Sve to na osnovi prospekta.– Točno. Najprije je Jaffe kupio tvrtku koja je samo formalno postojala i promijenio joj ime u CLS

Inc.– Kakvu tvrtku?– Bavila se pravnim i novčarskim poslovima. Zatim je došao u novine jer je navodno kupio neki

kompleks za sto dva milijuna dolara, a prodao ga šest mjeseci kasnije za sto osamdeset milijunadolara. Istina je drukčija. Posao nije nikad ostvaren, ali javnost to nije znala. Wendell podastiresvojim ulagačima zaista poštovanja vrijedno, ali neprovjereno financijsko izvješće koje pokazujeaktivu od preko dvadeset pet milijuna dolara. Nakon toga, sve je išlo glatko. Kupovali su nekretnine iiskazivali papirnati dobitak prodajući ih natrag jednoj od svojih fiktivnih tvrtki, istodobnonapuhavajući vrijednost nekretnina.

– Isuse, – rekla sam.– Neki od njegovih prvih ulagača zaradili su sramotno visoke iznose. Dvadeset osam posto na ulog.

Nije bilo neobično da nakon toga ponovno ulože dvostruki iznos, zarađujući u povoljnom trenutku nafinancijskoj snalažljivosti tvrtke CLS. Tko je mogao odoljeti? Jaffe je izgledao ozbiljan, stručan,marljiv, iskren, konzervativan. U njegovom ponašanju nije bilo ničeg upadljivog. Službenike jedobro plaćao i dobro je s njima postupao. Izgledao je sretno oženjen i odan obitelji. Malo je previšeradio, ali je ipak uspio ponekad odvojiti vrijeme: dva tjedna uobičajenog ribolova u svibnju, još dvatjedna u kolovozu kad bi poveo obitelj pod šatore.

– Bože, zaista si to dobro proučio. Što je bilo s Carlom? Kako se on uklapa?– Wendell je bio čovjek za odnose s javnošću. Carl je radio sve ostalo. Wendellov talent se

očitovao u uspješnom iznuđivanju.Radio je to s takvom neupadljivom i potpuno uvjerljivom iskrenošću da si imao želju izvaditi

novčanik i dati mu sve što imaš. Njih bi dvojica okupili grupe ulagača oko pojedinih projekata.

Ulagačima bi rekli da će njihov novac biti na posebnom računu i namijenjen isključivo određenomprojektu. U stvari, novac za pojedine projekte bio je pomiješan i neke uplate namijenjene novimprojektima upotrebljavane su da se završe stari.

– I tada se odjednom izmaknulo tlo.Tommy je odglumio pad s treskom, uperivšiprst u mene. – Shvatila si. CSL je imao poteškoća u

pronalaženju novih ulagača.Naposljetku je Jaffe vjerojatno shvatio da se kuća od karata ruši.Osim toga, kažu da je dobio obavijest kako će mu porezni ured napraviti provjeru poslovanja.

Tada je otišao na svoj put. Ali jedno moraš znati. Tip je bio toliko uvjerljiv da su mu, čak kad jepostalo očito kako su ulagači izgubili zadnji novčić, mnogi još uvijek vjerovali, uvjereni da postojineko drugo obrazloženje za nestanak uloga. Zato se takav bijes obrušio na Carla Eckerta.

– Je li Eckert znao što radi?– Ako želiš moje mišljenje, znao je. On je čitavo vrijeme tvrdio da nije znao što je Wendell radio,

ali Eckert se u tvrtki brinuo za razne tekuće poslove tako da je morao biti upoznat. Naprosto jemorao znati. Glumio je nevinost jer mu nitko nije mogao proturječiti.

– Isto što Jaffeov sin sada izvodi, – rekla sam.Tommy se nasmijao. – U ovakvim stvarima uvijek je korisno kad su ti partneri mrtvi.Bilo je jedan i petnaest kad sam otišla iz zgrade, krivudavim se putem probijajući među

automobilima do udaljenog kuta gdje sam parkirala.Kad sam napustila kompleks državnih ureda, pošla sam lijevo prema 101. autocesti. Na svakom

semaforu uspjela sam stići na crveno svjetlo. Kod svakog zaustavljanja zabavljala sam sepromatrajući žene kako želeći iskoristiti čekanje provjeravaju šminku i popravljaju kosu. Namjestilasam retrovizor ne bih li bacila jedan brzi pogled na svoju vlastitu grivu. Ogoljeni dio pokraj lijevoguha počeo se pomalo popunjavati, tako mi se barem činilo.

Skoro nesvjesno bacila sam pogled na automobil iza mene. Adrenalin mi je skočio kao da samtaknula žicu pod naponom.

Za volanom je bila Renata, lagano se mršteći dok joj je pozornost bila usmjerena na mobitel. Bilaje sama u automobilu koji nije izgledao iznajmljen, osim ako su, naravno, Avis i Hertz počeliupotrebljavati jaguare. Svjetlo se promijenilo i ja sam krenula, a Renata odmah za mnom vozećiistom brzinom. Bila sam u unutrašnjoj traci u pravcu juga. Prešla je u vanjsku traku ubrzavajući dokme je pretjecala s desne strane.

Vidjela sam da daje znak za skretanje udesno. Prešla sam u vanjsku traku i vozila iza nje,pokušavajući pogoditi što će učiniti. Sdesne strane pojavio se veliki trgovački centar. Vidjela sam daje skrenula, ali prije negoli sam mogla učiniti isto, jedan se automobil ubacio ispred mene. Naglosam usporila, pokušavajući izbjeći udarac automobila iza sebe i pratiti Renatino kretanje naparkiralištu. Skrenula je lijevo i zatim krenula uz drugi niz automobila prolazom koji se protezao dodna prakirališta. Ušla sam na prakiralište punu minutu iza nje.

Požurila sam kroz paralelni prolaz leteći preko umetaka za usporavanje brzine kao skijaš prekohupsera. Nadala sam se da će parkirati, ali ona je samo vozila dalje. Dijelila su nas dva redaautomobila, ali ipak sam mogla vidjeti da još uvijek telefonira.

Bez obzira kakavje bio razgovor, očito je odustala od kupovine.

Vidjela sam kako se nagnula na desnu stranu i spustila slušalicu. U sljedećem trenutku došla je doizlaza, krenula lijevo i uključila se ponovno u promet. Ja sam također skrenula i ubacila se uRenatinu traku, dva automobila iza nje. Bila sam skoro sigurna da me nije vidjela, a vjerojatno me ine bi prepoznala u potpuno drukčijoj situaciji.

Skrenula je slijedeći oznaku za 101. autocestu, povećavajući brzinu. Vozač ispred mene počeo jeusporavati. – Idemo, idemo, – poticala sam ga u sebi. Čovjek je bio star i oprezan, savijajući širokolijevo kako bi skrenuo desno na benzinsku crpku. Dok sam ga obišla i ubacila se na izlaz, Renatinjaguar je nestao žureći negdje prema sjeveru. Bila je tip vozača koji iskorištava svaku moguću rupu ivjerojatno mi je pobjegla vozeći slalom.

Vozila sam tako još četrdesetak kilometara ali ona je nestala, nestala, nestala. Sjetila sam se, malokasno, da sam propustila zapisati broj tablice. Tješila me je jedino pretpostavka da ako je Renata uovom kraju, onda vjerojatno ni Wendell nije daleko.

12

Po povratku u Santa Teresu otišla sam ravno u ured, izvukla svoj prenosivi pisaći stroj izabilježila sve što se zbivalo u protekla dva dana: događaje, imena, adrese, razne podatke. Zatim samizračunala koliko sam vremena potrošila i na kraju koliko sam kilometara prešla i koliko sampotrošila benzina. Osiguravajućem zavodu vjerojatno ću zaračunati pedeset dolara po satu, aliželjela sam imati sve elemente u slučaju da se Gordon Titus pokaže sitničav. Negdje duboko u sebiznala sam da je to strastveno obavljanje administrativnih poslova tek moj pokušaj prikrivanja svevećeg uzbuđenja. Wendell je negdje blizu, ali što radi i kako ga istjerati iz skrovišta na svjetlo dana?Renatino prisustvo potvrdilo je moju pretpostavku… osim ako se nisu rastali, što nije baš bilovjerojatno. On ovdje ima obitelj. Nisam bila sigurna ima li i ona. Odjednom mi je palo napamet daprovjerim u telefonskom imeniku, ali nije bilo nikoga po imenu Huff. Vjerojatno se i ona koristilalažnim imenom. Dala bih sve na svijetu da ugledam Wendella, ali izgledi za to su bili mali koliko ipojava letećih tanjura.

Kad dođem u ovu fazu istrage, obično postajem nestrpljiva. Uvijek imam isti osjećaj — ovo jeslučaj koji neću uspjeti riješiti.

Do sada nisam ni jednom zakazala. Ne uspijem uvijek napraviti ono što sam planirala, ali uvijek nakraju dođem do rješenja. Kad si privatni istražitelj jedino je pravilo da nema nikakvih pravila.

Ne postoji ustaljena procedura, nema priručnika s uputama kako se ponašati i nema propisanestrategije. Svaki je slučaj drukčiji i svaki je istražitelj na kraju prepušten samome sebi. Ako morateprovjeriti osobu, predstoji vam provjera dokumenata: rođenje, smrt, rastava, bankovni račun,situacija na poslu, podaci o kažnjavanju, policijska kartoteka. Iskusan istražitelj brzo nauči kakoslijediti građanina kroz tu birokratsku šumu. Ali uspjeh u potrazi za nestalom osobom ipak ovisi odomišljatosti, upornosti i običnoj, glupoj, često spominjanoj sreći. Putevi koji vam se otvarajuobično se osnivaju na komunikaciji s ljudima, ali morate biti sposobni proniknuti u ljudsku prirodu.

Sjedila sam i razmišljala što sam do sada saznala. Ne baš previše, a nisam imala ni osjećaj da samse imala približila pronalaženju Wendella Jaffea. Počela sam prepisivati bilješke na kartice. Ako svepropadne, moćiću ih promiješati, sama sebi podijeliti i odigrati partiju pasijansa.

Kad sam sljedeći put pogledala na sat, bilo je četiri i trideset pet.Utorkom poslijepodne imala sam španjolski od pet do sedam sati. Nisam morala još krenuti, ali

sam iscrpila zalih u činovničkih vještina. Gurnula sam papire u omotnicu i zaključala ormarić saspisima. Zaključala sam uredska vrata, izašla kroz sporedni ulazi sišla niz stubište. Stajala sam nauglu dobrih šezdeset sekundi dok se nisam sjetila gdje sam parkirala automobil. Napokon sam sesjetila i baš kad sam krenula čula sam kako me Alison zove s prozora.

– Kinsey!Zaklonila sam očiod kasnog poslijepodnevnog sunca. Bila je na trećem katu na balkonu koji je

pripadao uredu Johna Ivesa. Plava joj je kosa visjela preko ograde.– Na liniji je poručnik Whiteside. Želišli da preuzmem poruku?– Da, molit ću te ali može me i nazvati kući i ostaviti poruku na automatskoj sekretarici. Idem na

tečaj, ali bit ću kod kuće do sedam i trideset. Ako želi da ga nazovem, neka ostavi broj.Kimnula je, mahnula i nestala s balkona.

Pronašla sam automobil i odvezla se do sveučilišta za odrasle udaljenog oko tri kilometra. VeraLipton je stigla na parkiralište malo poslije mene. Krenula je prema polupraznom dijelu na desnojstrani. Ja sam krenula lijevo i parkirala se blizu učionice.

Nas dvije smo stalno provjeravale teorije kako najbrže umaknuti nakon sata španjolskog. Sve suučionice bile pune i nakon nastave oko sto pedeset polaznika bi pojurilo istodobno prema svojimkolima.

Zgrabila sam svoj blok za pisanje, papire i primjerak knjige 501 glagol u španjolskom jeziku.Žurno sam zaključala kola i presjekla parkiralište poprijeko kako bih presrela Veru. Upoznale smo sedok sam povremeno radila za osiguravajući društvo California Fidelity, gdje je ona radila nanagodbama. Poslije je napredovala do direktora odjela za odštetne zahtjeve. Ona mi je najboljaprijateljica, ili najbliže tome, premda ne znam što takav odnos podrazumijeva. Sad kad više nismo ususjednim uredima, viđamo se tek tu i tamo. Zato je i bilo tako privlačno ići zajedno na isti tečaj. Zavrijeme odmora na brzinu bismo ispričale jedna drugoj što se dogodilo u međuvremenu. Ponekad bime pozvala na večeru poslije tečaja, a tada bismo se smijale i brbljale do kasno u noć. Poslijetrideset sedam godina upornog samačkog života udala se za liječnika opće prakse, zvao se Neil Hess,s kojim me je pokušavala spojiti pred godinu dana. Bilo je zabavno gledati već tada kako jezaljubljena u njega, premda je odlučila da joj ne pristaje iznekih bezveznih razloga. Posebno joj jesmetala činjenica da je skoro petnaest centimetara viša od njega.

Na posljetku, ljubav je pobijedila. Ili je možda Neil kupio cipele s povišenim petama.Bili su u braku devet mjeseci – od prošlog listopada – i nikad je nisam vidjela da bolje izgleda.

Ona je krupna cura, čvrste konstitucije, sto osamdeset centimetara visoka i osamdeset kilogramateška. Muškarci su je doživljavali kao neku vrstu božice i započinjali s njom razgovor gdjegod bi sepojavila. Sad kad su ona i Neil radili zajedno, trčali i igrali tenis, izgubila je deset kila. Prije jeimala kosu obojenu u crveno, a sad joj je izrasla do ramena njezina prirodna kosa svijetlosmeđeboje. Još uvijek se oblačila kao učitelj letenja, kombinezon s jastučićima na ramenima, avijatičarskezatamnjene naočale, ponekad pete, večeras čizme.

Kad me je ugledala, skinula je očale i stavila ih na vrhglave kao krunu. Oduševljeno je mahala. –Hola! – viknula je veselo španjolski. Do sada je to bila jedina riječ koju smo zaista savladale pa smoje upotrebljavale čim bi nam se pružila prilika.

Neki tip koji je obrezivao živicu dignuo je pogled pun očekivanja, vjerojatno mislećida se Veraobraća njemu.

– Hola! – odgovorila sam. – Donde estan los gatos? – Još uvijek u potrazi za onim neuhvatljivimcrnim mačkama.

– En los arboles.– Muybueno, – rekla sam.– Bože, zar ne zvuči divno?– Da. Skoro sam sigurna da onaj tip misli da govorimo španjolski.Vera mu se nasmiješila i dignula palac prije nego se ponovno obratila meni. – Uranila si, za

promjenu. Obično ulijećeš s petnaest minuta zakašnjenja.– Sređivala sam papire pa sam jedva dočekala da prekinem. Kako si? Izgledaš izvrsno.Polako smo odšetale do razreda i obavile sve priče i pričice do dolaska učiteljice. Patty Abkin

Quiroga je sitna i puna poleta, naše nespretno probijanje kroz jezik podnosi zapanjujuće strpljivo.Ništa nije tako ponižavajuće kao ispasti budala na stranom jeziku, i da nema njezinog razumijevanjabili bismo odustali nakon dva tjedana. Kao obično, sat je počela obdarivši nas dugom pričom našpanjolskom, nešto u svezi s onim što je radila toga dana. Ili je nešto jela ili je njezin mali sin,Edwardo, bacio bočicu u zahod, pa je morala pozvati vodoinstalatera da dođe i pogleda.

Kad sam se vratila kući poslije nastave i ušla u stan, vidjela sam da na sekretarici žmirka svjetlo zaporuke. Pritisnula sam dugme i slušala dok sam se kretala naokolo po mojoj maloj dnevnoj sobi ipalila svjetla.

– Halo, Kinsey. Poručnik Whiteside iz Policijskog ureda u Santa Teresi. Danas sam poslije podnedobio faks od naših prijatelja iz Ureda za putovnice u Los Angelesu. Nemaju ništa o Deanu DeWittuHuffu, ali imaju podatke za Renatu Huff na ovoj adresi u Perdidu. Zgrabila sam pero i na papirnatojsalveti zapisala podatke koje je govorio. – Ako se ne varam to je u Perdido Keysu. Izvijestite me akonešto otkrijete. Sutra me nema ali se vraćam u utorak.

Rekla sam, – U reeedu, dignuvši stisnute šake u zrak. Čak sam i zaplesala, propisno, s uvijanjem,zahvaljujući nebesima na sitnim radostima. Odustala sam od plana da večeram kod Rosie.

Umjesto toga, napravila sam sendvič s maslacem od kikirikija, zamotala ga u voštani papir istavila u plastičnu vrećicu kako me je učila moja teta. Osim znanja kako zamotati sendviče tako daostanu svježi, posjedovala sam — zahvaljujućinjezinim neobičnim idejama — još jednu dragocjenukućansku vještinu, a to je kako zamotati i zavezati poklon bilo koje veličine bez ljepljive vrpce. Te jedvije stvari smatrala temeljnim pripremama za život.

Bilo je osam i deset i još nije potpuno pao mrak kad sam se ponovno našla na 101. autocesti.Jednom sam rukom držala volan, a drugom sendvič, mumljajući zadovoljno dok mi se prijatan okusširio ustima. Radio mi je već danima zlokobno šutio i sumnjala sam da je negdje duboko neki važanosigurač ispustio dušu. Ipak sam pritisnula dugme u nadi da se nekako za vrijeme mog izbivanja sampopravio. Nažalost nije. Isključila sam radio, zabavljajući se umjesto toga sjećanjem na godišnjuproslavu u čast povijesti Perdido/Olvidada, koja se sastojala od mlitave povorke, podignutih kioskagdje se prodavala hrana i mještana koji su bezvoljno hodali naokolo prosipajući senf i umak za hotdog po svojim majicama s natpisom P/O.

Otac Junipero Serra, prvi predsjednik misija u Alta Californiji, utemeljio je devet misija dužtisuću kilometara duge kalifornijske obale između San Diega i Sonorne. Otac Fermin Lasuen, koji jepreuzeo vođstvo 1785, godinu dana nakon Serrine smrti, utemeljio je još devet misija. Bilo je idrugih manje slavnih predsjednika, bezbroj fratara i svećenika čija su imena nestala iz kolektivnogpamćenja. Jedan od takvih, otac Prospero Olivarez, zatražio je dozvolu 1781. godine za gradnjudviju sestrinskih misija na rijeci Santa Clara. Otac Olivarez je dokazivao da će susjedne tvrđave nadva susjedna terena služiti ne samo kao zaštita za misiju, koja se trebala graditi u Santa Teresi, već ikao sklonište i mjesto pokrštavanja i obuke za kalifornijske Indijance koji bi tada mogli raditi kaokvalificirani radnici na gradilištima planiranih objekata. Otac Junipero Serra snažno je podržaoideju i dao svoj oduševljeni pristanak. Crteži su bili napravljeni, a teren izabran. Međutim, nizneugodnih i neobjašnjivih zastoja prouzročio je odgodu početka gradnje do poslije smrti oca Serrekad je plan odbačen. Crkve blizanke oca Olivareza nisu nikad sagrađene. Neki su povjesničariopisivali Olivareza kao svjetovnog i ambicioznog čovjeka, pretpostavljajući da je do uskraćivanjapodrške njegovom projektu došlo kako bi se smirile njegove neprimjerene svjetovne aspiracije.

Crkveni dokumenti koji su u međuvremenu objavljeni, govore da postoji i draga mogućnost.Naime, otac Lasuen, koji je zagovarao uspostavljanje misija u Soledadu, San Joseu, San Juan

Bautisti i San Miguelu, doživljavao je Olivareza kao prijetnju postizanju svojih vlastitih ciljeva inamjerno je sprečavao njegove napore dok nije umro otac Serra. Njegov uspon, koji je uslijedio, bioje smrtni udarac Olivarezovoj viziji. Bezobzira što je istina, cinični su promatrači nazvali dvasusjedna lokaliteta Perdido/Olivado napravivši neku smjesu od imena Prospero Olivarez. Uprijevodu sa španjolskog to znači izgubljen i zaboravljen.

Arhitektura u gradu bila je mješavina modernih kocaka i viktorijanskih građevina. U dijelu gradaizmeđu autoceste i oceana veliki komadi zemljišta bili su prekriveni novim objektima, trgovačkicentri s nizovima međusobno povezanih parkirališta, benzinske pumpe, restorani jeftine hrane.Moglo se kilometrima voziti asfaltom, a ne doćini do jedne gradske ulice.

Sišla sam s autoceste na izlazu Seacove i uputila se u Perdido Keys.Bliže oceanu kuće su pomalo poprimale izgled ljetnikovaca, velike drvene terase obojene

modrosivo, vrtovi puni cvijeća nevjerojatno žive ljubičaste, žute i narančaste boje. Prošla sam uzkuću gdje gdje bi se po broju kupaćih kostima koji su se sušili na balkonu prvog kata moglopretpostaviti da su svi gosti s nekog velikog prijema išetali na kupanje.

Danje svjetlo je nestalo i kad sam konačno našla ulicu koju sam tražila, u susjedstvu su se posvudapalila svjetla. Kuće su s obje strane uske ulice svojim stražnjim dijelom gledale na obalu. To su bilirukavci oceana koji su se prostirali duboko u kopno.

Izgleda da je svaka kuća imala sa stražnje strane drveni plato s kojeg se silazilo na dok. Kanal jebio dovoljno dubok da primi brodove pristojne veličine. Bilo je tiho i mirisalo je na ocean ibrodove. Mir je remetilo samo povremeno zapljuskivanje vode i glasanje žaba.

Vozila sam polako, pokušavajući pročitati kućne brojeve, dok nisam napokon ugledala adresu kojumi je dao Whiteside. Kuća Renate Huff bila je jednokatnica modrog pročelja i bijelih ukrasa.

Krov je bio drven, a stražnji dio posjeda bio je zakriven od ulice ogradom od bijelih dasaka.Kuća je bila u mraku, a na ploči u dvorištu ispred kuće pisalo je PRODAJE SE. Sama sam sebirekla, – Tako dakle, dovraga.

Parkirala sam preko puta i približila se kući. Do ulaznih vrata prilazilo se dugom drvenomkosinom. Pozvonila sam kao da očekujem da će netko otvoriti. Nisam vidjela pečat tvrtke koja sebavi prodajom nekretnina, što je moglo značiti da Renata još uvijek stanuje u kući. Neupadljivo samosmotrila kuće s obje strane. U jednoj je bio mrak, a druga je bila osvijetljena u stražnjem dijelu.Okrenula sam se tako da mogu vidjeti kuće preko puta. Koliko sam mogla vidjeti, nitko me nijepromatrao, a izgledalo je kao da nema ni opasnih pasa. Takvu situaciju obično držim prešutnompozivnicom na provalu, no otkrila sam, krozjedan od uskih prozora uz ulazna vrata, izdajničkocrveno svjetlo alarmnog sustava, uključenog i spremnog. Renata, Renata, to baš nije bilo ljubazno.

Što sada? Postojala je mogućnost da odem do kola i vratim se u Santa Teresu, ali mi je bilo mrskopriznati da sam prošla taj put ni za što. Pogledala sam kuću desno od Renatine. Kroz bočni prozorvidjela sam ženu u kuhinji nagnutu nad nekim kućanskim poslom. Sišla sam niz rampu i prešladvorište izbjegavajući gredice s cvijećem na putu do vrata. Pozvonila sam, cijelo vrijeme sazanimanjem promatrajući trijem Renatine kuće.

U tom trenutku upalilo se svjetlo za zavaravanje provalnika. Sad je izgledala kao prazna kuća sa

svjetlima koja gore bez ikakva smisla.Netko je upalio svjetlo iznad glave i otvorio vrata do širine zaštitnog lanca.– Da?Žena je vjerojatno bila čerdesetih godina. Jedino što sam mogla vidjeti bila je njena duga, tamna,

kovrčava kosa koja joj padala na ramena poput perika na glavama dekadentnih gizdelina izsedamnaestog stoljeća. Mirisala je na sapun protiv buha. Isprva sam mislila da je to neki noviparfemdok nisam primijetila da pod rukom drži psa umotanog u ručnik. Bila je to jedna od onih bijelo-crnihstvarčica veličine štruce kruha, po imenu Grudica, Pahuljica ili Princeza.

Rekla sam, – Dobra večer. Biste li mi možda mogli nešto reći o kući koja se prodaje preko puta.Vidjela sam vanjsku rampu. Možete li mi možda reći, je li cijela kuća opremljena za invalida.

– Da.Nadala sam se da će tekst biti malo duži.– Unutra također?– Da. Muž joj je imao težak udar pred deset godina… mjesec dana prije nego su počeli graditi

kuću. Morali su čitav projekt prilagoditi invalidskim kolicima, uključujući i lift za prvi kat.– Kakva podudarnost, – promrljala sam. – Moja sestra je u invalidskim kolicima i tražimo kuću

koja bi za nju bila prikladna.Budući da nisam vidjela ženino lice, našla sam se u situaciji da govorim psu koji je, istini za

volju, slušao prilično pozorno. Žena je rekla, – Zaista? Što joj se dogodilo?– Doživjela je nesreću prilikom ronjenja i ostala je paralizirana od struka naniže.– Žao mi je, – rekla je.Ton joj je odavao lažnu brigu kojim ljudi reagiraju na priče o tuđim nevoljama. Pretpostavljala

sam da slaže u glavi pitanje koje se izpristojnosti nije usudila postaviti.Ustvari, i ja sam počela osjećati sažaljenje prema sestrici premda ona to hrabro podnosi.– Sad je već prilično dobro. U svakom slučaju, privikla se na situaciju. Vozile smo se uokolo

tražeći po susjedstvu. Već jako dugo tražimo prikladnu kuću i ovo je prviput da je pokazalazanimanje, pa sam joj predložila da se zaustavimo i raspitamo.

– Znate li možda koliko traže za kuću?– Čula sam da traže četiristo dedeveset pet tisuća.– Zaista? To nije pretjerano. Mislim da ću nazvati našeg posrednika da nam ugovori sastankak da

pogledamo kuću. Znate li je li vlasnica kod kuće tijekom dana?– Ne bih vam znala reći. U posljednje je vrijeme bila dosta na putu.– Kako se ste ono rekli da se zove? – Postavila sam pitanje kao da mi je već jednom rekla.– Renata Huff.– A što je s mužem? Ako ona nije kod kuće, može li posrednik nazvati njega?– Nažalost, ne. Dean je umro, g. Huff. Mislila sam da sam spomenula da je imao srčani udar.Pas se počeo meškoljiti. Bilo mu je dosadno slušati savtaj razgovor koji se nije odnosio izravno na

njega.– To je strašno, – rekla sam. – Kad se to dogodilo?

– Ne znam. Ima pet ili šest godina.– I nije se ponovno udala?– Nije nikad za to pokazivala zanimanje, što je iznenađujuće. Mlada je, četrdesetih godina, i ima

puno novaca, tako bar kažu.Pas je isplazio jezik, pokušavajući doseći njezina usta. To je možda bila neka pseća poruka, ali

nisam bila sigurna što znači.Hoću poljubac, hoću jesti, hoću dolje, prestanite razgovarati. – Zanima me zašto prodaje kuću.

Možda se seli?– Zaista vam ne bih znala reći, ali ako želite ostaviti broj, kad sljedeći put dođe, rećiću joj da ste

dolazili.– Rado. Bila bih vam zahvalna.– Pričekajte. Donijet ću papira.Otišla je od vrata prema stoliću u predsoblju. Kad se vratila imala je u ruci olovku i neku

omotnicu od reklamnih prospekata.Dala sam joj izmišljeni broj. Kad sam već imala priliku izabrati, dala sam joj predbroj

Montebella gdje žive svi bogataši.– Možete li mi dati broj gđe Huff u slučaju da ga posrednik nema.– Nemam ga. Nije u imeniku.– Ništa zato. Vjerojatno ga posrednik ima. Ne trebamo se time opterećivati, – rekla sam nemarno. –

Mislite li da bi mi zamjerila da malo virnem kroz prozore?– Vjerujem da ne bi. Kuća je zaista lijepa.– Da, izgleda zaista lijepo, – primijetila sam. – Vidim da je otraga pristanište za brodove. Ima li

gđa Huff brod?– O, da. Ima veliku lijepu jedrilicu… četrnaest metara. Ali nisam je vidjela već duže vremena.

Možda je negdje na popravku. Znam da je povremeno vadi iz vode. Eto, sada moram ići da mi se pasne prehladi.

– Razumijem. Puno vam hvala. Bili ste mi od velike pomoći.– Sve u redu, – rekla je.

13

Dvije svjetiljke, imitacije onih sa starinskih kočija bacale su krugove svjetla ispred ulaznih vrata.Uz cijelu visinu ulaznih vrata, s obje strane, bilo je staklo. Zaklonila sam rukama oči i provirila krozstaklo s desne strane vrata. Vidjela sam predsoblje i kratki hodnik koji je, izgleda, vodio u velikusobu. Kuća je imala blistavo ulaštene podove od tvrdog drva, izbijeljenog pa zatim obojenogsvijetlosivo. Nije bilo vrata kako bi se lakše kretalo u invalidskim kolicima. Stražnji zid je biočitavu staklenim vratima, tako da sam mogla vidjeti drveni plato iza kuće.

U dijelu velike sobe do kojeg je dopiralo svjetlo vidjela sam orijentalni tepih, raskošan kao ipodovi. Desno se izvijalo stubište za prvi kat. Susjeda je spomenula dizalo, ali ga nisam nigdjemogla vidjeti. Možda je Renata uklonila mehanizam kad je umro g. Huff. Pitala sam se koristi li seJaffe njegovom putovnicom.

Krenula sam lijevo preko trijema. Od prozora do prozora, pomalo sam dobivala sliku kuće. Sobesu bile prostrane, površine blistave. Sprednje strane je bila neka manja prostorija, vjerojatno soba zagoste s kupaonicom.

Napustila sam trijem i krenula uz lijevu stranu kuće. Garaža je bila zaključana, vjerojatno takođerpod alarmom. Pogledala sam vrata koja su vodila u stražnje dvorište. Nisu imala brave.

Dignula sam kolut na kojem je bio komadić konopca. Zasun se podigao i ja sam gurnula vrata,zadržavšidah dok ne vidim jesu li i ta vrata povezana s alarmnim uređajem. Mrtva tišina, osim škripevrata koja su se njih ala. Zatvorila sam vrata za sobom i pošla uskim puteljkom između garaže iograde. Opazila sam ispust za sušilo, pa sam pretpostavila da je s druge strane zida praonica.

Drveni plato bio je blještavo obasjan, dvjesto vati stvaralo je utisak dnevnog svjetla. Kretala samse uz stražnji dio kuće vireći kroz staklena vrata. Bolji pogled na veliku sobu i blagovaonicu pokrajnje, s komadićem kuhinje malo dalje. O, Bože! Renata je odabrala zidne tapete koje se sviđaju samodekoraterima: eksplozija vitica i gljiva otrovne kineski žute boje. U skladu s tim uzorkom odabrana jei skupa tkanina, zastori i presvlake na namještaju. Moguće je da su se gljive izmakle kontroli,razmnožile poput virusa i zauzele svaki centimetar prostora.

Vidjela sam slike neke takve pojave u znastvenom časopisu, spore plijesni uvećane devetsto puta.Lutala sam drvenim platoom i sišla rampom do tamnih voda marine. Okrenula sam se i pogledala

kuću. Nije bilo vanjskog stubišta ili drugog vidljivog načina da se popne na prvikat.Vratila sam se, pustivši da se zasun zatvori iza mene. Pozorno sam gledala ulicu da vidim dolazili

kakav automobil. Samo mi je još trebalo da se Renata Huff vrati iznenada kući i da me osvijetliautomobilom dok izlazim izmraka.

Dok sam prolazila uz sandučić za poštu, anđeo zla me je potapšao po ramenu i predložio daprekršim poštanske propise Sjedinjenih Država. – Ostavi to, – rekla sam ljutilo. Naravno, već sampružila ruku, spustila poklopac i izvadila hrpu pošte koja je bila dostavljena tog dana. Na ulici jebilo pre mračno da proberem ono što mi treba, pa sam bila prisiljena cijelu hrpu omotnica strpati uručnu torbu. Bože kako sam pokvarena. Ponekad ne mogu vjerovati što sam sve u stanju učiniti. Evosad ovdje, lažem susjedi, kradem Renatinu poštu.

Koliko nisko čovjek može pasti? Očito beskrajno. Smrknuto sam razmišljala određuje li se kaznaza uzimanje tuđe pošte po komadu ili po broju prekršaja. Ako je po komadu, čeka me priličnovremena u zatvoru.

Na putu kući krenula sam obilaznim putem tako da prođem uz kuću Dane Jaffe. Spustila samsvjetla i polako se zaustavila preko puta. Ostavila sam ključeve u autu i tiho prešla ulicu. Sva susvjetla u prizemlju gorjela. Promet je u to doba bio rijedak, skoro ga uopće nije bilo. Na vidiku nijebilo ni susjeda ni šetača pasa. Vrludala sam kroztravu u mraku. Grmlje uz kuću pružilo mi jedovoljnu zaštitu da mogu neometeno špijunirati. Očito sam mogla svojim grijesima dodati joššuljanje i ometanje posjeda.

Dana je gledala televiziju, lica okrenutog prema aparatu koji se nalazio između dva prednjaprozora. Odraz ekrana na licu mijenjao joj se kako su se mijenjale slike. Upalila je cigaretu.

Pijuckala je bijelo vino izčaše koja je bila na stoliću pokraj nje.Ni traga Wendellu, a nije ni izgledalo kao da u kući osim nje ima još nekoga. Povremeno bi se

nasmijala, očito reagirajući na nasnimljeni smijeh koji je dopirao iz televizora i čije sam vibracijeosjećala u zidovima. Shvatila sam da cijelo vrijeme pomalo sumnjam kako je s njim u dosluhu i kakozna gdje je i gdje je bio sve ove godine. Gledajući je ovako samu, bila sam sklona odbaciti tusumnju. Naprosto nisam mogla vjerovati da bi se složila da Wendell napusti svoje sinove. Obojica supreviše propatila u posljednjih pet godina.

Vratila sam se u kola i upalila motor. Napravila sam, kršeći propise, zaokret u obliku slova U i teksam onda upalila svjetla.

Kad sam stigla u Santa Teresu, najprije sam otišla u McDonald’s u ulici Milagro i kupila velikihamburger i pečene krumpiriće. Ostatak puta do kuće zrak je u autu bio vlažan od mirisa toplog luka ikiselih krastavaca, dok se meso udobno smjestilo u otopljenom siru i začinima. Parkirala samautomobil i ušla kroz škriputava dvorišna vrata, pripremajući se za još jednu kasnu večeru.

Kod Henryja su svjetla bila pogašena. Ušla sam u stan. Izvadila sam kutiju s hamburgerom istavila je na šank. Otvorila sam poklopac i upotrijebila ga kao posudu za krumpiriće. Trebalo mi jeneko vrijeme da zubima otvorim plastične paketiće s umakom od rajčica, a zatim sam ih istisnula naposve tanko izrezane krumpiriće. Sjedila sam visoko na barskoj stolici, žvačući hranu dok sampregledavala ukradenu poštu. Teško se odreći kroničnog lopovluka kad mi moji prijestupi donosetako puno obavijesti.

Sasvim instinktivno uspjela sam ukrasti Renatin telefonski račun s brojem kojeg nema u imeniku i surednim popisom brojeva s kojih je zvala u posljednjih mjesec dana opterećujući svoj telefonskiračun. Tu je bio i račun za kreditnu karticu Visa, zajednički račun na g. i gđu Huff, a mogao se čitatikao karta s ucrtanim mjestima gdje su ona i Dean DeWitt Huff boravili u posljednjih mjesec dana. Zajednog mrtvaca sasvim se pristojno zabavljao. Na nekim računima bilo je nekoliko lijepihprimjeraka njegovog potpisa. Račun izViento Negra još nije stigao, ali mogla sam ih lijepo pratiti odLa Paza do Cabo San Lucasa i hotela u San Diegu. Sve su to lučki gradovi do kojih se lako stižebrodom, primijetila sam.

Otišla sam u krevet u deset i trideset i čvrsto zaspala. Probudila sam se u šest sati, trenutak prijenego je budilica trebala zazvoniti.

Otkrila sam se i zgrabila trenirku. Nakon brzog pranja zubiju sletila sam niz okruglo stubište iizjurila na ulicu. Otjecala se jutarnja svježina, ali je zrak bio nekako ljepljiv, Jučerašnja vrućina jošse zadržavala zbog niske naoblake. Jutarnje svjetlo imalo je bisernu boju. Plaža je izgledala glatka ipodatna kao siva koža, namreškana od noćnih vjetrova, a zatim poravnana blagim valovima. Moja jeprehlada brzo nestajala ali se još uvijek nisam usudila trčati punih pet kilometara. Prelazila sam iz

hodanja u trčanje prateći zbivanja u plućima i protestno škripanje u nogama. U to doba obično seoprezno osvrćem da izbjegnem eventualne neočekivane susrete. Ponekad ugledam nekog beskućnika,anonimnog, bez spola, kako spava u travi ili neku staricu s kolicima kako sama sjedi za stolomnamijenjenim izletnicima. Posebno sam oprezna kad vidim čudnog čovjeka u neurednom odijelukako maše rukama, smije se i razgovara s nevidljivim sugovornicima. Ne želim da me uvuku u teneobične i teške drame. Tko zna koju ulogu igramo u dramama drugih ljudi?

Istuširala sam se, obukla i pojela zdjelicu žitnih pahuljica prelistavajući novine. Odvezla sam se uured i provela izluđujućih dvadeset minuta u potrazi za parkiralištem za koje neću morati platitikaznu. Sve je izgledalo kao da ću morati odustati i krenuti prema pravom parkiralištu, ali me uposljednjem trenutku spasila neka žena koja je izašla kamionetom i ispraznila mjesto baš preko putaureda.

Pregledala sam jučerašnju poštu. Ništa osobito zanimljivo osim obavijesti da sam dobila milijundolara. Ili ja ili drugo dvoje spomenutih ljudi. Sitnim tiskom izvještavali su me da Minnie i Steve većdobivaju svojih milijun dolara u obrocima od 40.000 tisuća. Dala sam si truda i otkinula perforiranemarkice koje sam ulijepila u razne za to predviđene kvadratiće. Proučavala sam papire ozbiljnozabrinuta da bih mogla dobiti skijanje kao treću nagradu. Što ću, dovraga, s tim? Mogla bih moždapokloniti Henryju za rođendan. Nakon toga uputila sam se u sređivanje svog bankovnog računa. Doksam se mučila s tih nekoliko dolara viška usput sam pokušala nazvati Renatu Huff na onaj broj kojegnema u imeniku, ali bez učinka.

Nešto me je mučilo a nije imalo veze ni s Wendellom Jaffeom ni s Renatom Huff. To je bilajučerašnja primjedba Lene Irwing u svezi s obitelji Burtona Kinseyja iz Lompoca. Bezobzira na mojodrečan odgovor, ime mi je negdje duboko u sjećanju ipak zvučalo poznato, kao jedva čujno zujanje uelekričnim vodovima iznad glave. Moja je svijest o sebi samoj bila duboko uklopljena u činjenicu dasu moji roditelji poginuli u prometnoj nesreći kad mi je bilo pet godina. Znala sam da je otac izgubiokontrolu nad vozilom kad se s visokog brda srušila stijena i udarila u prednje staklo. Ja sam bila nastražnjem sjedalu, a udarac me je bacio naprijed gdje sam satima ostala ukliještena, dok suvatrogasci radili na tome da me izvade iz olupine. Sjećam se beznadnog majčinog plača i tišine kojaje uslijedila nakon toga. Također se sjećam kako sam pružila ruku preko vozačkog sjedala i uguralaprst u tatinu ruku, a pritom nisam bila svjesna da je mrtav.

Pamtim kako sam nakon toga otišla živjeti s mojom tetom, majčinom sestrom, koja me je iodgojila. Zvala se Virginia. Zvala sam je Gin-Gin ili teta Gin. Vrlo mi je malo, skoro ništa, govorilao povijesti obitelji prije ili poslije nesreće. Znala sam, jer je to bilo ugrađeno u priču o nesreći, da sumoji roditelji tog dana kad su poginuli bili na putu za Lompoc ali nikad nisam razmišljala orazlozima putovanja. Teta mi nikad nije rekla zašto su tamo išli, a ja nisam pitala. Ako se uzme uobzir moja nezasitna znatiželja i prirodni poriv da guram nos svugdje gdje mu nije mjesto bilo jeviše nego čudno kako sam malo pozornosti posvetila vlastitoj prošlosti. Naprosto sam prihvatila onošto su mi rekli stvorivši svoju vlastitu mitologiju od najsitnijih detalja. Zašto nisam nikad razgrnulaveo? Razmišljala sam o sebi, o tome kakvo sam bila dijete kad mi je bilo pet, šest godina.Osamljeno, povučeno.

Poslije njihove smrti stvorila sam svoj vlastiti svijet u kartonskoj kutiji napunjenoj dekicama ijastucima, osvijetljenoj stolnom svjetiljkom. U jelu sam bila jako izbirljiva. Sama bih napravilasendviče od sira i kiselih krastavaca, razrezala u četiri jednaka komadića i poredala na tanjuru. Sve

sam htjela napraviti sama i sve je moralo biti napravljeno na točno određen način. Mutno se sjećamda je teta bila tu negdje. Nisam u to doba bila svjesna njezine brige, ali sada kad vrtim film unatragvidim da je za mene bila duboko zabrinuta. Uzela bih hranu i uvukla se u svoju kutiju. Tamo bihgledala slikovnice, grickala hranu, buljila u strop i spavala. Četiri, a možda i pet mjeseci ostala samskrivena u toj umjetno stvorenoj toplini, u čahuri od tuge. Tamo sam naučila čitati. Crtala sam ljude-sjene prstima po zidovima skrovišta. Naučila sam se i vezati cipele. Možda sam mislila da će doćipo mene ta mama i taj tata čija su mi lica bila pred očima, film koji često gledaju sva djeca koja suostala bez roditelja.

Djevojčica koja je donedavno bila tako sigurno smještena u svojoj maloj obitelji. Još uvijek sesjećam kako bi moja kartonska kućica bila hladna kad bih se na trenutak izvukla van. Teta se nikadnije uplitala. Kad je ujesen počela škola, izmiljila sam kao životinjica iz jazbine.

Prvi razred je bio strašan. Nisam bila navikla na drugu djecu.Nisam bila navikla na buku i disciplinu. Nisam voljela gđu Bowman, učiteljicu u čijim sam očima

vidjela istodobno samilost i prijekor, osudu mog ponašanja. Bila sam čudno dijete, cijelo vrijemeplašljivo i uznemireno. Ništa od tada do današnjeg dana nije ni približno bilo tako grozno kao teprve školske godine. Sad mi je jasno da je moja priča, kakva je već bila, putovala sa mnom odrazreda do razreda poput duha, zapisana u mojim dokumentima, prikačena uz izvještaje, od učiteljicedo učiteljice, kroz razgovore s direktorima… što ćemo s njom? Kako da izađemo na kraj s njezinimsuzama i tvrdoglavošću? Tako bistra, tako krhka, tvrdoglava, povučena, nedruštvena, osjetljiva…

Skočila sam kad je zazvonio telefon kao da me je netko polio ledenom vodom. Zgrabila samslušalicu, a srce mi je lupalo u grlu.

– Ured Kinsey Millhone.– Halo, Kinsey. Ovdje Tommy iz Okružnog zatvora u Perdidu. Odvjetnik Briana Jaffea upravo nas

je izvijestio da možeš s njim razgovarati ako želiš. Nije bio zbog toga jako sretan, ali izgleda da jegđa Jaffe inzistirala.

– Zaista? – rekla sam ne uspijevajući prikriti iznenađenje. Nasmijao se. – Možda misli da ćeš seboriti za njega i raščistiti nesporazum oko bijega iz zatvora i ubojstva djevojčice.

– Možda, – rekla sam. – Kad mogu doći?– Kad god želiš.– Kakva su pravila? Trebam li se tebi javiti? – Traži glavnog zamjenika. Zove se Roger Tiller.

Poznavao je mladog Jaffea još dok ga je hvatao kad je bježao izškole. Možda će ti biti zanimljivo snjim porazgovarati.

– Izvrsno.Prije nego sam mu mogla pristojno zahvaliti, spustio je slušalicu.Sama sam se sebi smijala dok sam uzimala torbu idući prema vratima. Ima jedna divna stvar s

policajcima, kad jednom odluče da si u redu, nema kraja njihovoj velikodušnosti.Prolazila sam hodnikom sa zamjenikom Tillerom. Koraci su nam neusklađeno odzvanjali, a

ključevi zveckali dok je hodao. Kamera nas je pratila iz gornjeg ugla. Bio je stariji nego što samočekivala, skoro šezdeset godina. Metar osamdeset. Uniforma mu je tijesno prijanjala uz krupni stas.Mogla sam ga zamisliti kako je po završetku posla s olakšanjem skida kao što žene skidaju steznike.Na tijelu su mu vjerojatno trajno bili otisci svih tih kopči i dijelova uniforme. Kosa mu je bila boje

pijeska i već se povlačila dalje od čela. Brkovi su mu bili iste boje, oči zelene, krumpirast nos, tiplica koji bi pristajao momku od dvadeset dvije godine. Teški kožnati remen proizvodio je nekiškriputavi zvuk, a primijetila sam da mijenja i držanje i ponašanje kad se približi nekom odzatvorenika. Mala grupa, petorica njih, čekala je da ih propuste kroz metalna vrata s ugrađenimžicanim prozorčićem. Južnoameričkog podrijetla, dvadesetih godina, u trapericama i majicama,sandalama s gumenim potplatima. U skladu s propisima, bili su tihi, s rukama na leđima. Bijelenarukvice značile su da pripadaju grupi zatvorenika osuđenih zbog otuđivanja imovine.

Rekla sam, – Narednik Rykman kaže da ste se upoznali s Brainom Jaffeom kad ste ga hvatali ubijegu. Kad je to bilo?

– Pred pet godina. Momak je imao dvanaest godina, vraški grub. Sjećam se, jednog sam ga danapokupio i odveo u školu tri puta.

Ne mogu vam reći ni broja sastanaka koje smo zakazali sa školskim psihologom. Na kraju supsiholozi odustali. Bilo mi je žao njegove majke. Svi smo znali da prolazi kroz vrlo težak period. Onje pokvaren. Bistar, zgodan, slatkorječiv. – Zamjenik Tiller odmahnuo je glavom.

– Jeste li ikad sreli njegovog oca?– Da, poznavao sam Wendella.Tiller je imao običaj govoriti, a da ne gleda u oči, što je imalo neki čudan učinak. Kako razgovor

nije napredovao, pokušala sam promijeniti temu.– Kako se može napredovati od policajca za hvatanje odbjegle djece do ovog mjesta?– Dao sam molbu za posao u upravi. Da bi mogao biti unaprijeđen svatko mora provesti godinu

dana na službi u zatvoru. To je gadno. Ljudi su dosta pristojni ali morate provesti čitav dan naumjetnom svjetlu. Kao da živite u pećini. I zrak je umjetan, prolazi kroz sve te filtere. Radije bih biona ulici. Malo opasnosti nije na odmet. Održava kondiciju.

Zaustavili smo se ispred teretnog dizala, – Koliko sam shvatila, Brian je pobjegao iz doma zamaloljetnike.

Zamjenik Tiller je pritisnuo dugme i zatražio da nas odvezu na drugu razinu gdje su bili smještenizatvorenici izdvojeni zbog administrativnih ili zdravstvenih razloga. U samom dizalu nije bilonikakvih dugmadi ili poluga, što je uklanjalo mogućnost da zatvorenici u nekom trenutku samipreuzmu upravljanje.

– Provala, posjedovanje vatrenog oružja, opiranje uhićenju. Bio je u domu u Connaughtu gdje sumjere sigurnosti srednje oštre.

Danas su najoštrije mjere u domovima za maloljetnike.– To je nešto novo. Mislila sam da su domovi za maloljetnike samo za nezbrinutu djecu.– Više nisu. U stara vremena roditelji su ih mogli proglasiti štićenicima suda. Sada su domovi za

maloljetnike zapravo zatvori za maloljetnike. Ta su djeca pravi kriminalci. Ubojstva, teške tjelesneozljede, ubojstva iz nehata, mnogi su povezani u bande.

– Što je s Jaffeom? Kakva je njegova priča?– Momak nema duše. Vidjet ćete mu to u očima. Potpuna praznina. Ima mozga, ali nema savjesti.

Asocijalna ličnost. Prema našim izvorima, on je organizirao bijeg i nagovorio ostale jer mu je trebaonetko tko govori španjolski. Plan je bio da se razdvoje kad pređu preko granice. Ne znam kamo je on

namjeravao, ali ostali su završili tragično, svi su mrtvi.– Sva trojica? Mislila sam da je jedan momak preživio pucnjavu?– Umio je sinoć, ne došavši svijesti.– Što je s djevojkom? Tko je kriv za njezinu smrt?– Morat ćete to pitati Jaffea, jer je on jedini ostao. Izuzetno pogodno za njega i, vjerujte mi,

sigurno će to dobro iskoristiti.Došli smo do sobe za razgovore na drugoj razini. Tiller je uzeo snop ključeva i jednim otključao

bravu. Otvorio je vrata prazne sobe u kojoj sam se trebala naći s Brianom.– Nekad sam mislio da možemo spasiti ovu djecu ako dobro radimo svoj posao. Sad mi izgleda da

smo sretni što ih možemo maknuti s ulice.Kimao je glavom, a smijeh mu je bio gorak. – Prestar sam za sve ovo. Vrijeme je da prevrćem

neke papire. Sjednite. Vaš će momak stići svakog trenutka.Soba za razgovore bila je dva na tri bez vanjskog prozora. Zidovi su bili prazni, bez ikakvog

ukrasa, obojani svijetložutim lakom.Još se uvijek mogao osjetiti miris boje. Čula sam da jedna ekipa puno radno vrijeme boji zidove.

Kad jednom stignu do četvrte razine, vrijeme je da se spuste na prvi i počnu ispočetka. U sobi je biomali drveni stol i dva metalna stolca plastičnih sjedala.

Pločice na podu bile su smeđe. U sobi je bila još samo kamera postavljena u jednom kutu blizustropa. Sjela sam na stolac nasuprot otvorenim vratima.

Kad je Brian ušao u sobu, bila sam najprije zatečena njegovim stasom, a zatim njegovomljepotom. Za osamnaest godina bio je nizak. Ponašao se oprezno. Vidjela sam već takve oči, jasne,plave, bolno nevine. Moj bivši suprug Daniel imao je nešto slično, neki dio njegove prirode koji jebio neizrecivo sladak. Naravno, Daniel je bio ovisnik o drogi. Također lažljivac i varalica, čemu jeposvećivao sve svoje sposobnosti. Inače, bio je dovoljno bistar da može razlikovati dobro od lošeg.Ovaj je dječak nešto drugo.

Zamjenik Tiller tvrdio je da je asocijalan, ali nisam još bila u to sigurna. Imao je Michaelovelijepe crte lica, ali dok je Michael taman Brian je bio plav. Obojica su vitki, premda je Michael bioviši i nešto snažniji.

Brian je sjeo, opustivši se na stolcu s rukama smještenim mlitavo među koljenima. Izgledao jesramežljivo, ali možda je samo glumio… varajući odrasle.

– Razgovarao sam s mamom. Rekla je da ćete me možda doći vidjeti. – Je li ti rekla što želim? –Nešto u vezi s tatom. Kaže da je možda sve s njim u redu. Je li to istina?

– Za sada još ne znamo. Mene su unajmili da to ispitam. – Jeste li poznavali mog oca? Mislim,prije nego je nestao?

Odmahnula sam glavom. – Nikad se nismo sreli. Dali su mi njegove slike i rekli gdje su gaposljednji put vidjeli. Našla sam čovjeka koji mu je jako sličan, ali je u međuvremenu ponovnonestao. Još uvijek se nadam da ću mu ući u trag, ali za sada nemam nikakvih podataka. Osobno samuvjerena da je to bio on.

– To je nevjerojatno. Pomisao da bi mogao biti živ. Ne mogu to prihvatiti. Ne znam kako bi mi seto sve činilo.

Imao je puna usta i jamice na obrazima. Teško mi je bilo zamisliti da bi mogao glumiti takvuprostodušnost.

Rekla sam, – To svakako izgleda neobično.– Ali sad sve to ovdje… Ne bih želio da me vidi ovakvog.Slegnula sam ramenima. – Ako se vrati u grad, imat će i sam problema.– Da, to je i mama rekla. Nije izgledala baš oduševljena. Pretpostavljam da joj ne treba zamjeriti

nakon svega što je prošla. Jer ako je bio živ sve to vrijeme, to onda znači da ju je ostavio na cjedilu.– Sjećaš li ga se dobro?– Ne zapravo. Michael, moj brat, on ga se bolje sjeća. Jeste li ga upoznali?– Samo kratko. U kući tvoje mame.– Jeste li vidjeli mog nećaka Brendana? Zar nije sjajan? Nedostaje mi ta mrvica.Dosta čavrljanja. Postajala sam nemirna.– Bi li te smetalo da ti postavim neka pitanja o događajima u Mexicali?Nervozno se promeškoljio. Prošao je rukom kroz kosu. – Bože, to je bilo grozno. Zlo mi je kad

pomislim na to. Nisam imao nikakve veze s ubijanjem, kunem se. Julio i Ricardo su imali pištolje, –rekao je.

– A što je s bijegom? Kako se to dogodilo? – Hm, ovaj, znate, moj odvjetnik ne želi da govorim otome. – Samo bih postavila nekoliko pitanja… u najstrožem povjerenju. Želim dobiti sliku o tome štose ovdje zbiva, – rekla sam. – Sto god kažeš, ostat će među nama.

– Radije ne bih.– Je li to bila tvoja ideja?– Ne, nikako. Vjerojatno mislite da sam budala. Bio sam glup da pođem s… Sad to vidim… ali u

tom trenutku samo sam želio izaći. Bio, sam očajan. Jeste li ikad bili u domu za maloljetnike?Odmahnula sam glavom. – Onda ste sretni.Rekla sam, – Čija je to bila ideja?Pogledao me je ravno u oči, očima jasnim poput bazenske vode. – To je bila Earnestova ideja.– Jeste li bili dobri prijatelji?– Ne, uopće ne. Znao sam ih zato što smo svi bili u istoj kućici u Connaughtu. Onaj tip, Julio,

rekao je da će me ubiti ako im ne pomognem. Nisam to želio napraviti. Uistinu, nisam im se želiopridružiti, ali on je bio krupan… stvarno velik i jak, i rekao mi je da ću imati s njim posla.

– Prijetio ti je?– Da, rekao je da će me on i Ricardo okrenuti. – Znači seksualno zlostavljanje.– Najgore od svega.– Zašto ti? – Zašto ja?– Da. Zašto si im bio tako važan za taj pothvat. Zašto ne još neki Hispanac kad su već išli za

Mexico.Slegnuo je ramenima. – Titipovi su šašavi. Tko zna kako oni razmišljaju?– Što si namjeravao raditi u Mexicu kad ne govoriš jezik? – Skitati se. Skrivati. Preći natrag u

Texas. Najviše od tvega sam želio napustiti Californiju. Sudski sustav nije baš na mojoj strani.

Zatvorski stražar je kucnuo na vrata, dajući do znanja da je vrijeme isteklo.Nešto me je u Brianovom smijehu već ranije navelo da se iskopčam. Lažljiva sam po prirodi, moj

skromni talent kojeg njegujem. Vjerojatno znam više o laganju nego polovica ljudi na ovoj planeti.Da ovaj momak govori istinu, ne vjerujem da bi mogao djelovati tako iskreno.

14

Na putu u ured, zaustavila sam se u matičnom uredu, koji je smješten u jednom krilu zgrade suda uSanta Teresi. Zgrada je bila rekonstruirana kasnih dvadesetih, nakon potresa 1925. godine, koji jeuništio postojeću zgradu kao i mnoge poslovne zgrade u gradu. Na bakrenim pločicama prikucanim navratima matičnog ureda alegorijski je prepričana povijest države California.

Probila sam se kroz ulazna vrata u veliki prostor podijeljen šalterom. Nadesno je bilo malopredvorje u kojem su se nalazila dva teška hrastova stola i odgovarajući kožnati naslonjači. Podpopločen uglačanim tamnocrvenim kamenom za pločenje, a visoki stropovi obojeni svijetloplavo-zlaćanim uzorkom. Na teškim gredama ponavljao se isti uzorak. Graciozni drveni jonski stupovi,obojeni toplim nijansama, ispunjavali su međuprostore.

Prozori su bili nadsvođeni lukovima, a olovna stakla obrubljena redovima povezanih kolutova.Stvarnoj učinkovitosti prostora pomagale su blagodati tehnologije: telefoni, kompjuteri, projektori zamikrofilmove. Daljnji ustupak tehnologiji bili su zvučno izolirani zidovi.

Nastojala sam ne misliti, boreći se protiv ‘kopanja’ po prošlosti na koje sam se upravo spremala.Na šalteru je bilo nekoliko ljudi, i načas htjedoh odgoditi pothvat za neka druga vremena. Tada se

pojavio još jedan službenik, visok tanak momak u hlačama i košulji kratkih rukava, i očalima sneprozirnim staklima.

– Izvolite?– Željela bih provjeriti jedan vjenčani list, izdan u studenom 1935.– Na ime? – upitao je samo.– Millhone, Terrence Randall. Treba li vam i ime mladenke?Zabilježio je i odgovorio. – To će biti dovoljno.Gurnuo mi je formular preko šaltera. Popunila sam ga umirivši sve zainteresirane o bez opasnosti

svog zahtjeva. Bila je to glupa formalnost, jer su prema mojem mišljenju rođenja, smrti, vjenčanja ipodaci o vlasništvu javne isprave.

Sustav pohranjivanja informacija zvao se Soundex, a sastojao se u neobičnom postupku premakojem se svi samoglasnici prezimena uklanjaju, a suglasnici dobivaju numeričke vrijednosti.Službenik mi je pomogao prebaciti prezime Millhone u Soundex sustav, a tada me je uputio doklasičnog kataloga s karticama gdje sam našla uvedena imena svojih roditelja, datum njihovavjenčanja, te knjigu i broj stranice knjige, gdje je vjenčani list uveden.

Vratila sam se na šalter s novom informacijom. Službenik je nazvao nekoga u podrumu zgrade, čijije zadatak bio pronaći odgovarajuće dokumente pohranjene na kasetama.

Službenik me posjeo za mikrofilm projektor, izbacujući mnoštvo naputaka od kojih polovicu nisampravo ni čula, a kamoli razumijela. Međutim, to i nije bilo važno, budući da je on, upućujući me,pokrenuo projektor i ubacio kasetu. Konačno me ostavio vrtjeti kasetu dok ne pronađem dokumentkoji želim.

Odjedanput, sve je bilo tu – imena i uzgredni osobni podaci, uredno uvedeni prije gotovo pedesetgodina. Terence Randall Millhone iz Santa Terese u Kaliforniji, i Rita Cynthia Kinsey iz Lompoca,California vjenčali su se 18. studenog 1935. U trenutku vjenčanja njemu je bilo trideset dvije godine ibio je zaposlen kao poštar. Djevojačko prezime njegove majke bilo je Dace. Rita Kinsey, kad se

udavala imala je osamnaest godina, bez zanimanja, kći Burtona Kinseyja i Cornelije Straith LaGrand.

Obred, koji se odigrao u Santa Teresi, okrug Perdido, obavio je sudac Stone. Kao svjedok bila jepotpisana Virginia Kinsey, moja teta Gin.

Dakle, tamo u matičnom uredu stajalo je njih troje, ne znajući da će oboje supružnika biti ubrzomrtvo. Koliko znam ne postoje nikakve slike s vjenčanja, nikakve uspomene. Vidjela sam samo nekenjihove fotografije snimljene kasnije. Negdje sam imala i nekoliko svojih sličica iz najranijeg i neštokasnijeg djetinjstva, ali ne i slika obitelji. Tek tad mi je postalo jasno u kakvom sam neznanjuživjela. Drugi su ljudi prepričavali razne zgode i nezgode, pokazivali obiteljske albume, prepiskukoju su vodili, govorili o obiteljskim okupljanjima, sve ono što spada u obiteljsku tradiciju. A ja? Janisam imala ni o čemu govoriti.

Spoznaja o majčinoj obitelji, Burton Kinseyjevima izazvala je kod mene čudne emocionalnesuprotnosti. A što je s obitelji moga oca? Millhonove nije nikada nitko spomenuo.

Osjetila sam iznenadni obrat viđenja problema. Postala sam svjesna svog čudnog zadovoljstva štonisam ni za koga vezana.

Čak sam se u svojoj izdvojenosti uspjela osjećati nadmoćnom. Iako rafinirano, okrenula sam to usvoju prednost. Ja nisam bila uobičajeni izdanak srednje klase. Nisam bila ni na jednoj stranizamršenih obiteljskih drama — sukoba, prešućenih saveza, tajnih sporazuma i sitnih tiranija.Dakako, mimoišle su me i sve blagodati obiteljskog života, ali tko još za to mari? Bila sam drukčija.Bila sam posebna. U najboljem slučaju bila sam samosvojna, u najgorem zlosretni rezultat čudnihodgojnih metoda tete Gin. U oba sam se slučaja smatrala izopćenikom, usamljenikom, što mi jeodlično odgovaralo. Sad sam trebala razmotriti mogućnost tog nepoznatog obiteljskog jedinstva…bez obzira svojatam li ja njih ili oni mene.

Vratila sam film na početak i odnijela kasetu na šalter. Izašla sam iz zgrade i prešla ulicu, u smjerutrokatnog parkirališta gdje sam ostavila auto. Desno je bila gradska čitaonica, gdje sam zacijelomogla pogledati telefonski imenik Lompoca, jasno ako to doista i želim. Ali jesam li ja to doista iželjela? Nevoljko sam zastala, razmišljajući o problemu. Pa to je samo informacija, govorila samsama sebi. Ne moraš donositi nikakve odluke, trebaš samo znati.

Krenula sam desno, penjući se vanjskim stubištem u zgradu. Opet sam skrenula desno, kroz okretnavrata, postavljena za hvatanje kradljivaca knjiga. Gradski i drugi telefonski imenici iz svih gradovadržave bili su uredno poslagani na policama na prvom katu, lijevo od čitaonice. Našla samtelefonski imenik Lompoca i prelistavala ga stojeći. Nije mi bilo čak ni toliko stalo da bih sepotrudila i sjela.

U knjizije bio samo jedan ‘Kinsey’, ali ne Burton nego Cornelia, moja baka s majčine strane. Uimeniku je bio broj, ali ne i adresa. Pogledala sam u imenik Lompoca i zračne baze Vandenberg,provjeravajući odjeljak s navedenim telefonskim brojevima redom, počinjući s prefiksom.Provjerila sam prethodnu godinu i našla Burtona. Logičan je zaključak bio da je djed umro negdjeizmeđu prošlogodišnjeg i ovogodišnjeg popisa.

Strašno. Zamisli. Tek saznaš da imaš djeda, a on je mrtav. Zabilježila sam adresu na poleđinisvoje čekovne knjižice. Banke bi morale osigurati nekoliko praznih listića u čekovnim knjižicama zazabilješke. Ponovno sam gurnula čekovnu knjižicu u torbicu i odlučila sve zaboraviti. Kasnije ćuvidjeti što ću učiniti.

Otišla sam opet u ured i ušla kroz bočni ulaz. Kad sam ušla, vidjela sam svjetlosni signal nasekretarici. Stisnula sam tipku i otišla otvoriti prozor dok sam slušala poruke.

– Gospođice Millhone, ovdje Harris Brown, umirovljeni policijski poručnik iz Santa Terese.Upravo me nazvao poručnik Whiteside i obavijestio da vi pokušavate pronaći Wendella Jaffea.Kako je to jedan od posljednjih slučajeva na kojima sam radio prije negoli sam napustio policiju,bilo bi mi drago s vama porazgovarati o nekim pojedinostima. Molim vas stoga da me nazovete. Iakoću izlaziti poslije podne, dosta je sigurno da ćete me dobiti između dva i tri i petnaest.

Uhvatila sam olovku i zabilježila broj dok ga je diktirao. Pogledala sam na sat. Bilo je tekdvanaest i četrdeset pet. Ipak sam nazvala, nadajući se da ću ga možda uhvatiti. Nisam imala sreće.

Ponovno sam nazvala Renatu Huff, ali ni ona nije bila kod kuće.Još nisam digla ruku sa slušalice, kad je telefon zazvonio. – Ured istražitelja Kinsey Millhone –

rekla sam.– Mogu li govoriti s Kinsey Millhone? – upitao je ženski pjevajući glas.– Ja sam, – rekla sam oprezno. To će biti neki fol.– Gospođo Millhone, ovdje Patty Krawitz iz Telemarketinga. Kako ste?Vjerojatno su je uputili da se već u tom trenutku počne smješkati, kako bi joj glas zvučao toplo i

prijateljski. Oblizala sam jezikom usta.– Odlično. A vi?– To mi je drago. Gospođo Millhone, znamo da ste zaposleni, ali provodimo istraživanje za jedan

izvanredan novi proizvod, i bili bismo vam zahvalni, ako biste mogli odvojiti nekoliko minuta iodgovoriti na neka pitanja. Ako ste nam spremni pomoći, već imamo za vas spreman poklon.Možemo li s vama računati?

Čula se buka glasova iz susjedne sobe.– Okakvom je proizvodu riječ?– Žao mi je, ali to vam ne smijem otkriti. Smijem vam samo rećida se radi o jednoj službi, vezanoj

uz zrakoplovni promet koja će kroz nekoliko mjeseci unijeti revolucionarne novine u poslovnaputovanja i putovanja na odmor. Možemo li vam oduzeti nekoliko minuta vašeg dragocjenogvremena?

– Razumije se, zašto ne?– To mi je drago. Dakle, gospođo Millhone, jeste li neudati, udati, rastavljeni ili udovica?Doista mi se sviđao njezin, iskren i spontan način čitanja s kartice ispred sebe.Odgovorila sam, – Udovica.– Žao mi je, – rekla je površno, i odmah nastavila s pitanjima. – Imate ili vlastitu kuću ili

unajmljujete?– Pa, imala sam dvije kuće, – rekla sam kao uzgred. – Jednu u Santa Teresi, a drugu na Floridi u

Fort Meyersu. Nakon što je John umro morala sam imanje na Floridi prodati. Jedino unajmljujemjedan stan u NewYorku.

– Doista?– Dosta putujem, zato vam i želim pomoći u istraživanju, – dodala sam.

Već sam vidjela kako frenetično maše prema šefu. Konačno ima nekog pravog na liniji, imožda ćejoj trebati pomoć.

Prešli smo na moj godišnji prihod koji će, držala sam, uz još jedan ekstra milijun, biti znatan.Nastavila sam lagati, izmišljati, dvosmisleno govoriti, zabavljajući se pitanjima dok sam oštrilasvoje vještine varanja i izmotavanja. Brzo smo došli do dijela u kojem je trebalo samo napisati čekna 39,99 dolara, da bi se mogla potraživati nagrada koju sam upravo zaradila: komplet od devetkomada prtljage, čija je maloprodajna cijena u svakoj robnoj kući najmanje 600 dolara.

Sad je bio na meni red da se pokažem sumnjičavom.– Vi se šalite, – rekla sam. – Nije li to neki štos? Ne mogu vjerovati da trebam platiti samo

trideset devet i devedeset devet.Uvjerila me kako je ponuda istinita. Prtljaga je besplatna. Ja sam trebala pokriti samo troškove

poštarine a što mogu učiniti i putem kreditne kartice, ako mi to više odgovara. Ponudila se da će zajedan sat poslati nekoga da osobno uzme ček, ali ja sam držala da je jednostavnije da stavi na mojukreditnu karticu.

Dala sam joj broj, izmišljajući seriju brojeva, koje mi je ona potom pomno ponovila. Po glasu samjoj osjetila kako ne može povjerovati da je od prve bila takve sreće. Bila sam vjerojatno prva osobatog dana koja joj nije oštetila sluh zalupivši joj s treskom slušalicu. Prije kraja dana, ona i njezinipajdaši pokušat će naplatiti robu na taj račun.

Za ručak sam pojela nemasni jogurt na uredskom stolu a tad sam prodrijemala, naslonivši se nastolac. Pokatkad se i nama privatnim istražiteljima, između trka automobilima i pucnjave, dogode iovakvi dani. U dva sam se razbudila i ponovno pokušala dobiti Harrisa Browna. Telefon je zazvoniočetiri puta prije nego je digao slušalicu.

– Harris Brown, – rekao je razdražljivo i loveći dah. Skinula sam noge sa stola i predstavila se.Glas mu se odmah izmijenio, pokazujući očito zanimanje. – Drago mi je što ste nazvali. Iznenadio

sam se kad sam čuo da je tip uskrsnuo iz mrtvih.– Pa, informacija još uvijek nije potvrđena, ali meni se čini da stvari dobro napreduju. Koliko ste

dugo radili na slučaju?– Negdje oko sedam mjeseci. Nikad nisam vjerovao da je mrtav, ali nisam u to uspio druge

uvjeriti. Ugodno je kad ti se stara slutnja potvrdi. Pa, recite mi kakvu vrstu pomoći trebate.– Još ne znam. Željela sam samo malo pretresti ideje. Imam neke informacije o ženi s kojom je

putovao, Renati Huff, koja ima kuću u Perdido Keys.Informacija ga je očito iznenadila.– Otkuda vam to?– Hmm, radije ne bih o tome. Recimo da imam neke svoje kanale, – rekla sam.– Izgleda da vam ne ide loše.– Pa trudim se, – rekla sam. – Problem je u tome što mi je ona jedina veza, i ne znam kome bih se

drugom mogla obratiti za pomoć.– Pomoć za što?Osjetila sam da se povlačim, nespremna izložiti mu svoju teoriju o Wendellu.– Pa, nisam baš sigurna, ali mi se čini da je možda čuo za Briana…

– O bijegu i pucnjavi.– Točno. Mislim da se možda vratio da bi mu pomogao.Uslijedila je kratka stanka. – Kako da mu pomogne?– To još ne znam. Ali ne pada mi na um nijedan drugi valjan razlog zbog kojega bi se vratio.– Pa, to zvuči dosta logično, – rekao je nakon kratkog razmišljanja. – Dakle, vi mislite da će on

stupiti u dodir ili s članovima obitelji ili starim partnerima.– Da. Poznam mu bivšu ženu i razgovarala sam s njom, ali ona ništa ne zna.– I vi joj vjerujete.– Pa, sklona sam tome. Mislim da govori istinu.– Samo nastavite, oprostite što vas prekidam.– Ali bez obzira na sve, što se Wendella tiče, mogu jedino sjesti i čekati da se pojavi, a to se

nažalost ne događa. Mislila sam da bismo možda zajednički došli do neke pametne ideje. Mogu liračunati s vašim vremenom?

– Ja sam u mirovini, gđice Millhone. Jedino vremena i imam. Nažalost, baš sam danasposlijepodne spriječen. Ako vam odgovara, možemo se vidjeti sutra.

– To mi odgovara. Što mislite da zajedno ručamo? Jeste li slobodni u to vrijeme?Dala sam adresu svog ureda.– Ja živim u Colagateu, ali i tako imam nekog posla u gradu. Gdje bismo se mogli naći?– Gdje god vama odgovara.Predložio je jednu veliku kafeteriju. Nije bila poznata po dobroj hrani, ali, ako ništa drugo, znala

sam da tamo ne treba unaprijed rezervirati stol. Nakon što sam završila razgovor, na kalendaru samzabilježila mjesto i vrijeme sastanka.

Ne misleći da ću je i dobiti, opet sam pokušala Renatin broj. Telefon je dva puta zazvonio. Javilase. Prokletstvo, pomislila sam.

– Mogu li govoriti s gospodinom Huffom?– Nema ga. Hoćete li ostaviti poruku?– Jeste li vigospođa Huff?– Da.Pokušala sam se nasmiješiti. – Gospođo Huff, ovdje Patty Krawitz iz Telemarketinga. Kako ste?– Radi li se o reklamiranju nekog proizvoda? – Ni govora, gospođo Huff. To vam garantiram.

Istražujemo tržište. Nas zanima kako provodite svoje slobodno vrijeme, te vaši diskrecioni troškovi.Formulari se uvode po brojevima tako da odgovori ostaju anonimni. Kao nagradu za vašesudjelovanje, imamo već pripremljene lijepe nagrade.

– To sigurno. U to uopće ne sumnjam.Kriste, ovu baš nije tako lako uvjeriti. – Budite uvjereni da ću vam uzeti samo nekoliko minuta

vašeg dragocjenog vremena, – rekla sam i zašutjela, pustivši je da se odluči.– U redu, ali molim vas budite kratki. Ako se pokaže da ipak želite nešto prodati, prekinut ću.– Potpuno vas shvaćam. Dakle, gospođo Huff, jeste li neudati, udati, rastavljeni ili udovica? –

Uzela sam olovku i počela šarati po službenom bloku, razrađujući plan pitanja. Što sam zapravo

željela od nje izvući?– Udata.– Imate li svoju vlastitu kuću ili je unajmljujete?– Kakve to veze ima s putovanjem?– Samo još malo, uskoro dolazim i na to. Je li to vaše stalno prebivalište ili kuća za odmor?Umirila se. – Ah, sad shvaćam. Stalno prebivalište.– Kako ste često putovali posljednjih šest mjeseci? Nijedanput, jedan do tri puta ili više od tri

puta?– Jedan do tri.– Koliko ste puta putovali poslovno?– Hoćete li već prijećina stvar?– U redu. Nema problema. Neka ćemo pitanja preskočiti. Spremate li se vi ili vaš suprug na neka

putovanja sljedećih nekoliko tjedana?Mrtva tišina.– Halo? – javila sam se.– Zašto to pitate?– U stvari to nas dovodi do kraja upitnika, – rekla sam glatko i brzo. – Kao specijalnu nagradu

nudimo vam, besplatno, dvije povratne karte za San Francisco i dvije noći u hotelu Hyatt. Hoće li sevaš suprug uskoro vratiti da bi primio besplatne karte? Nikakvih obveza s vaše strane, no on, budućida je istraživanje vođeno na njegovo ime, mora potpisati. Mogu li reći šefu kad bi netko mogaonavratiti do vas i donijeti karte?

– To neće biti moguće, – rekla je glasom u kojem se osjećala zlovolja. – Upravo odlazimo, čim…Nisam sigurna da ćete nas naći, a i ne zanima nas.

Klik! Irazgovor je prekinut.Sranje. Zalupila sam slušalicom sa svoje strane. Gdje je tip, i na što se to sprema kad mora tako

naglo napustiti Perdido? Ni kome se nije javio. Naime, nikome koga ja znam. Ne vjerujem da jerazgovarao s Carlom Eckertom, osim ako to nije učinio posljednjih dvanaest sati. Koliko ja znam,nije se javio ni Dani ni Brianu. Nisam bila sigurna za Michaela. To ću ipak morati provjeriti.

Što dovraga taj Wendell radi? Zašto je tako blizu, a nikom se ne javlja? Naravno, uvijek postojimogućnost da se javio svima trojima, a ako je to istina, znači da oni lažu mnogo bolje od mene.Možda je vrijeme da policija počne pratiti Renatu. A ne bi bilo zgorega i pustiti Wendellovu sliku ulokalne novine. Dok je u bijegu, treba pustiti pse na trag. A ja ću, nakon večere, opet na put zaPerdido.

15

Opet sam se nakon večere uputila za Perdido. Vožnja je bila ugodna, svjetlo je u to doba dana bilosmeđežućkasto, zlateći južne planinske vrhunce. Prolazeći pokraj Rincon Pointa, gledala sam jahačena valovima. Opkoračili su daske, njišući se u blagom ritmu, očekujući puni nade novi val. U tom sutrenutku valovi bili jedva primjetni, ali se na vremenskoj karti u jutarnjim novinama vidjela žestokaoluja negdje u istočnom Pacifiku ispred California Baja, a nagađalo se da se oluja primiče obali.Horizont je bio obrubljen crnim oblacima, nalik četkama, donoseći rano mrak. Rincon je sa svojomstijenama i priobalnim prudovima, pravi magnet za olujno vrijeme.

Rincon je španjolski naziv za zaljev nastao pružanjem dijela kopna u more. Ovdje je obalarazvedena nizom takvih usjeka, a jednim dijelom ocean se proteže gotovo do ceste. Za plime, valovise razbijaju o obalu, izbacujući u zrak stupove bijele pjene. S moje lijeve strane nizala su se, zbognaglog pada zemlje prema moru, terasasto obrađena polja puna cvijeća. Treperavo crvene, zlaćane igrimizne cinije sjajile su u sumraku kao da su obasjane odozdol.

Tek je prošlo sedam sati kad sam sišla sa 101. autoceste na ulicu Perdido. Prošla sam kroz crvenona križanju, prešla s Main Street na cestu u smjeru sjevera, koja siječe Boulevards. Skrenula samlijevo kod Mediana i zaustavila se kod rubnika nekoliko kuća dalje. Michaelov žuti VW bio jeparkim na prilaznom putu kući.

Prozori s prednje strane kuće bili su u tami, međutim, svjetla su se nazirala u stražnjem dijelu, gdjeje vjerojatno bila kuhinja i jedna od dvije spavaće sobe.

Pokucala sam na prednja vrata, čekajući na malenom trijemu dok mi Michael nije otvorio.Presvukao se i sad je na sebi imao kombinezon od ispranog trapera, kakve obično nosevodoinstalateri kad se podvlače ispod kuće. Budući da sam nedavno vidjela Briana, bila samiznenađena njihovom sličnošću.

Jedan je bio plav, drugi smeđ, ali obojica su naslijedila Danina usta i fine crte lica. Michael me jevjerojatno očekivao, jer nije pokazao nikakvo iznenađenje kad me je ugledao na pragu.

– Mogu li ući?– Ako želite. Sve je u neredu.– Ne mari, – odgovorila sam.Išla sam za njim kroz kuću, prema stražnjem dijelu. Dnevna soba i kuhinja još su bile pune

otvorenih, ali uglavnom neraspakiranih kutija za selidbu, iz kojih su na sve strane na pod curilezgužvane novine.

Michael i Juliet povukli su se u već u od dvije spavaće sobe, veličine tri sa četiri, u kojoj jenajviše mjesta zauzimao velik bračni krevet i veliki televizor u boji, namješten na bejzbol utakmicukoja se, koliko sam uspjela shvatiti, igrala u Los Angelesu. Prazne kutije od pizze, gotove hrane ilimenke od sokova bile su natrpane na kuhinjskom ormaru za posuđe i na komodi. Čitav prostorpodsjećao je na situacije u kojima policajci, na zahtjev terorista, taocima šalju gotovu hranu. Svudaje vladao neopisiv nered, osjećao se miris vlažnih ručnika, prženih krumpirića, dima od cigareta imuških sportskih čarapa. U pretrpanoj kanti za smeće bile su hrpe zamazanih pampersica.

Michael, čija je pozornost i dalje bila usredotočena na ekran, spustio se na rub bračnog kreveta,gdje je Juliet već bila ispružena s primjerkom Cosmopolitana u rukama. Napola napunjena pepeljara

nalazila se na pokrivaču pokraj nje. Bila je bosonoga, u kratkim hlačicama i majici bez rukava bojefuksije.

Moglo joj je biti osamnaest, najviše devetnaest godina, i već je izgubila suvišne kilograme,nakupljene tijekom trudnoće. Kosa joj je bila posve kratko podšišana do iznad ušiju, u stilu koji jekod prosječnog muškarca odavno zaboravljen. Da nisam znala tko je, pomislila bih kako se upravoprijavila u vojsku i da je spremna za obuku. Lice joj bilo posuto pjegicama, plave oči obrubljenecrnom olovkom, trepavice premazane maškarom. Gornji kapci bili su joj plavozeleno osjenčani. Naušima je imala duge naušnice, u obliku zgodnih kolutova od ružičaste plastike, vjerojatno kupljenekako bi joj pristajale uz majicu.

Stavila je časopis na stranu, vidljivo iritirana glasnoćom televizora. Na ekranu su upravo pustilijeftinu reklamu o nekoj lokalnoj tvrtci, koja je izgledala kao da ju je napisala žena predsjednikakompanije.

– Zaboga, Michael. Ne možešli stišati tu prokletu stvar? Što ti je, jesi li gluh?Michael je na daljinskom stisnuo dugme za glasnoću. Zvuk se stišao do granice niže od one

potrebne za operaciju mozga.Nijedno od njih uopće nije reagiralo na moju nazočnost. Razmišljala sam kako bih se mogla baciti

na krevet do njih i provesti s njima večer, a da oni uopće na mene ne obrate posebnu pozornost.Konačno je Juliet uputila pogled u mom pravcu i Michael nas je nevoljko upoznao.

– Ovo je Kinsey Millhone, privatni istražitelj, koja traži tatu. – Kimnuvši u njezinom smjeru,dodao je, – To je moja supruga, Juliet.

Promrmljala sam nešto kao, – Dobra večer, kako ste? – Drago mi je što smo se upoznale, – reklaje, već ponovno okrenuta svom časopisu. Nisam mogla ne primijetiti da mi je suparnik u borbi zanjezinu pozornost članak o tome kako znati slušati. Potražila je kutiju s cigaretama, koja je bilanegdje pokraj kreveta. Tražila je kažiprstom, podigla kutiju i zavirila u nju.

Ispustila je zvuk ogorčenja kad je shvatila da je kutija prazna. Bila sam fascinirana njenimizgledom. S frizurom kao u marinca, izgledala je kao dječak s našminkanim očima i naušnicama.

Puknula je Michaela nogom.– Nisi li rekao da ćeš otići do dućana? Nestalo mi je cigareta, a malom su potrebne pampersice.

Možešli požuriti? Molim te, molim te, molim te!Na ekranu je opet bio prijenos utakmice. Izgleda da su se Michaelove bračne obveze iscrpljivale u

nabavljanju cigareta i pampersica. Po mojoj prosudbi taj se brak, u najboljem slučaju, mogao održatijoš najviše deset mjeseci. Do tada ona će biti sita večeri provedenih kod kuće. Čudno, ali Michael,iako mlad, činio mi se kao partner koji bi mogao pokušati spasiti brak. Juliet, hirovita i razdražljiva,nastojat će se izvlačiti od svake odgovornosti, dok veza konačno ne pukne. Na kraju će Danapreuzeti brigu o djetetu.

Michael, čija je pozornost i dalje bila prikovana za ekran, nešto je nejasno odgovorio, bez ikakvihnaznaka da je spreman pokrenuti se s mjesta, Što njoj nije promaklo. On se igrao prstenomCottonwood Academy, koji mu je poklonila mama, okrećući ga neprestance oko prsta.

– Michael, što ću napraviti ako se Brendan ponovno popiški? Upravo sam potrošila zadnju pelenu.– Hej, pričekaj sekundicu, O.K.?Juliet se sva zajapurila od bijesa, prevrćući očima. Pogledao ju je, osjećajući da je ljuta na njega.

– Mogu začas otići. Je li mali zaspao? Mama je željela da ga ona vidi.Sva zbunjena shvatila sam da se ‘ona’ odnosi na mene. Juliet je prebacila noge preko ruba

kreveta.– Ne znam. Mogu vidjeti. Tek sam ga maloprije stavila u krevet. Rijetko kad zaspi uz tako glasan

televizor. – Ustala je, prošla sobom i otišla u malo predvorje među spavaćim sobama. Išla sam zanjom, pokušavajući se na brzinu sjetiti kakvog općeg komplimenta za bebe, u slučaju da klinac,recimo, ima šiljastu glavu.

Rekla sam, – Bolje da se držim malo na udaljenosti. Ne bih željela da mali uhvati kakvu prehladuili nešto slično. – Rekla sam to znajući da mame ponekad zahtijevaju da podignete tu malu deriščad.

Juliet je provirila kroz vrata manje od dviju spavaćih soba. U sobi je bio stiješnjen zid ormaranapravljenog od kartonske kutije, opterećen vješalicama na pričvršćenim metalnim šipkama.

Usred te utvrde od zgužvane lagane i zimske odjeće, bila je smještena kolijevka. Bilo je zapretpostaviti da soba još zadugo neće promijeniti izgled. Istina, u ovoj džungli starih ogrtača bilo jemirnije, i mogla sam zamisliti kako će se Brendan vremenom priviknuti na miris vune i naftalina. Jošmalo pa će se osjećati kao Marcel Proust. Podigla sam se na prste, gledajući u sobu preko Julietinogramena.

Brendan je sjedio u krevetiću, ravan kao svijeća, pogleda prikovanog za vrata, kao da je znao da ćeJuliet doći po njega.

Izgledao je kao jedna od onih prekrasnih beba kakve viđamo na reklamama: bucmast, upravosavršen, s velikim plavim očima, dva mala donja zubića i jamicama na obrazima. Imao je na sebiplave flanelaste štramplice s đonom od frotira. Ispruženim ručicama kao da je pokušavao lakšeodržati ravnotežu. Ručice su mu se klatile kao male digitalne antene koje love signale izvanjskogsvijeta. Istog trenutka kad je spazio mamu, lice mu je obasjao osmijeh, a ručice počele uzbuđenomlatarati, pokazujući njegovo ogromno veselje. Julietino lice odjedanput je izgubilo mrzovoljanizraz i ona mu se obratila nekim svojim, samo njemu znanim, maminskim jezikom. Prštao je odveselja, živo se bacakajući i slineći. Kad ga je podigla, zakopao joj je svoje lišće u rame, skupivšikoljena u nastupu sreće. Koliko pamtim, bilo je to prvi put da sam i ja poželjela imati jedno takvostvorenjce.

Juliet je sva zračila. – Zar nije prekrasan?– Zaista je sladak, – rekla sam.– Michael ga više i ne pokušava dignuti, – rekla je. – Postao je odjedanput jako posesivan. Želi da

se samo ja njime bavim.Dogodilo se to pred nekih tjedan dana. Prije bi išao tati bez pogovora. A sada biste mu samo

trebali vidjeti lice kad ga pokušam dati nekom drugom. Usta mu se napuće, a bradica počne drhtati. Akako tek, moj Bože, cvili. Izgleda tako jadno, da vam srce prepukne od tuge. Taj mali dečko vuvisvoju momicu, – nastavila je Juliet, obraćajući se Brendanu.

Brendan ispruži svoju bucmastu ručicu i stavi prstiće u njezina usta. Ona se pravila kao da ihgrize, a to ga je poticalo na sve jači smijeh od koga se sav zacenuo. Odjednom joj se izrazpromijenio, a nos nabrao.

– Oh, Bože, zar su mu opet pune pelene? – Zabola je svoj kažiprst u stražnji rub njegove pelene,zureći kroz šupljinu.

– Michael?– Što je?Vratila se u spavaću sobu. – Možešli barem jedanput napraviti ono što te zamolim? Mali se opet

pokakao, a ja više nemam pampersica. Već sam ti dvaput rekla.Michael se poslušno digao, očiju i dalje prikovanih za ekran. Ponovno se pojavila reklama i to ga

je vratilo u stvarnost. – Nemoj se predugo zadržati, – rekla je držeći malog na boku. Michael jeposegnuo za vjetrovkom iz hrpe odjeće na podu. – Odmah se vraćam, – rekao je nikom posebice. Dokse uvlačio u sako, pomislila sam kako mi se pruža odlična prigoda da s njim nasamo porazgovaram.

– Zašto ne bih i ja pošla s vama? – rekoh.– Što se mene tiče, možete, – rekao je pogledavši Juliet. – Trebaš li još nešto?Odmahnula je glavom, gledajući hrpu ostataka od večere. Kladila bih se u što hoćete da ni ne

pomišlja na pranje suđa.Kad smo izašli na ulicu, Michael je počeo brzo hodati, pognute glave i ruku u džepovima. Čak i

pognut, bio je najmanje tridesetak centimetara viši od mene. Oluja što se približavala potamnila jenebo, a tropski povjetarac nosio je lišće u kanale.

Novine su objavile da ciklona slabi i da će vjerojatno donijeti tek laganu kišicu. Zrak je biovlažan i ispunjen nemirom, a boja neba umjesto blijeda bila je prijeteće boje tamnog ugljena.Michael je podigao glavu, a obećavajuća kiša kao da mu je udarala obraze.

Ulovila sam se kako potrčkavam, ne bih li s njim uhvatila korak.– Možete li malo polaganije?– Oprostite, – rekao je i usporio.Trgovina Stop’N’Go bila je na uglu, nekih stotinjak metara dalje. U daljini sam vidjela svjetla,

iako je sama ulica bila u tami.Svaka treća ili četvrta kuća pokraj koje smo prolazili imala je na trijemu upaljeno svjetlo. Slabe

žarulje osvjetljavale su prednji prilaz kući ili neki ukrasni grm. Miris večere osjećao se u hladnomnoćnom zraku: aroma pečenih krumpira, pečenog mesa prelivenog umakom, pilića pečenih u pećnici,slatko-kiselih svinjskih kotleta. Iako sam večerala, bila sam opet gladna.

– Pretpostavljam da znate da bi vam otac mogao biti na putu u grad, – rekla sam Michaelu.– Rekla mi je mama.– Znate li što ćete učiniti ako stupi s vama u vezu? – Vjerojatno razgovarati. Zašto? A što bih

drugo trebao uraditi?– Još uvijek vrijedi uhidbeni nalog za njegovo izručenje, – rekla sam.Michael je negodujući otpuhnuo.– Krasno. Cinkati vlastitog oca. Čovjek ga ne vidi godinama, a onda prvo što učini otkuca ga

pajkanima.– Zaista zvuči zasrano, zar ne?– Ne samo da zvuči nego jest.– Koliko ga se sjećate?Michael je podigao jedno rame. – Bilo mi je sedamnaest kad je otišao. Sjećam se kako je mama

stalno plakala i da smo nekoliko dana ostali kod kuće. O onome poslije ne želim misliti. Rećiću vamnešto. Ponekad sam pomislio ‘Dakle, moj se stari ubio… pa, što!’ Tad sam ja dobio sina i to jeposve promijenilo moj stav. Ja ne bih mogao napustiti tog klinju. Ja mu to ne bih mogao učiniti. Idanas se pitam kako je tata to mogao učiniti meni. Kakva je on morao biti ništarija, shvaćate što hoćureći? I meni i Brianu. Bili smo dobra djeca, kunem se.

– Izgleda da je to jako pogodilo Briana.– Da, istina je. Brian se uvijek ponašao kao da mu to ništa ne znači, ali znam da mu je to teško

palo. Ja sam to nekako uspio zbaciti sa sebe.– Brian je imao dvanaest godina?– Da. Ja sam bio maturant, a on je bio u šestom razredu pučke škole. To je za klince teško doba.– Svako je doba za klince teško, – nadopunila sam ga. – Vaša majka kaže da je negdje u to vrijeme

Brian počeo zapadati u neprilike.– Pretpostavljam.– Što je radio?– Ne znam, sitnice… izostajao iz škole, pisao grafite po zidovima, tukao se, ali on se samo

glupario. Nije on ništa ozbiljno mislio.Ne mislim da je to što je radio bilo dobro, ali svi su od toga pravili prokleto velike probleme.

Upravo sada tretiraju ga kao kriminalca ili tako nešto, a on je samo klinac. Mnogi dečki u toj dobiupadnu u neprilike, shvaćate što hoću reći? Samo, njega su uhvatili. To je jedina razlika. I ja samradio iste stvari kad sam bio njegovih godina, ali nitko me nije zvao ‘maloljetni delinkvent’. Inemojte mi samo pokušati prodavati to sranje o ‘zovu u pomoć’.

– Nisam ništa rekla. Samo slušam.– Ipak, žao mi ga je. Kad jednom ljudi počnu o vama misliti kao o lošem, postanete loši. To je

mnogo zabavnije negoli biti dobar.– Ne mislim da je Brianu tamo gdje je sada zabavno.– Ne znam o kakvoj je priči riječ. Brian je pričao o nekom frajeru, mislim da se zove Guevara. To

je prava ništarija. U jednom su trenutku bili u istoj škvadri, i Brian kaže da je on uvijek izazivaosranja, pokušavajući ga uvući u neprilike s policijom. On je taj koji ga je nagovorio na bijeg.

– Netko mi je jučer rekao da je umro.– To i zaslužuje.– Koliko znam viste s Brianom razgovarali otkako se vratio. Majka ga je išla posjetiti, kao

uostalom i ja.– Samo telefonski, tako da mi nije mogao mnogo reći. Uglavnom mi je rekao da ništa ne

povjerujem dok ne čujem od njega. On je udaren.– Kako to mislite ‘udaren’?– Kako? Oh, on je lud. Sudac ga je osudio za bijeg, provalu, krađu automobila i teško krivično

djelo ubojstva. Možete li to povjerovati? Kakvo sranje. Čak ni bijeg iz zatvora nije bila njegovaideja.

– Zašto je onda pobjegao?– Prijetili su da će ga ubiti! Rekli su da će ubiti boga u njemu, ako ne bude išao s njima. Bio im je

kao talac, razumijete?– Nisam to tako shvatila, – odgovorila sam, pokušavajući zvučati neutralno. Michael je tako

marljivo branio brata, da nije niti primijetio moju sumnjičavost u čitavu priču.– To je istina. Brian mi se zakleo. On kaže da je Julio Rodriguez pucao na ženu na cesti. On nikada

nije nikoga ubio. Kaže da mu je od svega zlo. Nije imao ni pojma da će razbijači tako zasrati.Ubojstvo s predumišljajem. Ma, hajte, molim vas.

– Michael, ta je žena ubijena tijekom krivičnog djela, što automatski znači podizanje optužbe zaubojstvo. Čak ako vaš brat nije nikad ni taknuo oružje, smatra se sudionikom.

– Ali zbog toga ne može biti proglašen krivim. On je čitavo vrijeme pokušavao pobjeći.Suspregnula sam se da ne reagiram. Vidjela sam da postaje razdražljiv, i osjećala sam da ga ne

smijem forsirati ako želim njegovu suradnju.– Mislim da će njegov odvjetnik to morati srediti. – Odlučila sam razgovor skrenuti na neutralniju

temu.– Ašto je s vama? Što vi radite?– Radim u graditeljstvu, konačno dobro zarađujem. Mama želi da idem na fakultet, ali ne vidim

zašto bih to učinio. Ne želim da Juliet radi, dok je Brendan tako malen. Ionako ne znam što bi moglaraditi. Maturirala je, ali ne bi mogla dobiti više od minimalca, pa ako se uzme u obzir koliko bistajalo čuvanje bebe, to zaista ne bi imalo smisla.

Stigli smo do trgovine na uglu, obasjane fluorescentnim svjetlom.Razgovor je prestao dok je Michael obilazio police i uzimao predmete po koje ga je Juliet

poslala. Ja sam se zadržala kod police za ženske časopise pregledavajući posljednje brojeverazličitih ‘ženskih’ publikacija.

Sudeći prema naslovima navedenim na prednjim koricama, sve smo mi opsjednute gubitkomtežine, seksom, jeftinim kupovinama za kuću, i to upravo tim redom. Uzela sam primjerak Doma iognjišta! listajući dok nisam došla do rubrike Kako napraviti dvadeset stvari za dvadeset petdolara ili manje. Jedan se prijedlog sastojao u izrađivanju presvlaka za metalne sklopive stolce odstarih plahti i čvorova od vrpce.

Pogledala sam i vidjela Michaela kod prednje blagajne. Vjerojatno je već platio jer su mu stvaritrpali u torbu. Ne znam što se dogodilo, ali odjedanput sam osjetila da ga još netko promatra.

Okrenula sam se i pogledom obuhvatila trgovinu. Sa svoje lijeve strane uhvatila sam tek treptajpokreta, nejasan obris lica u staklu hladionika poredanih uza zid nasuprot ulazu. Okrenula sam se davidim tko je, ali lica je nestalo.

Otišla sam do vrata, gurnula ih i izašla u hladnu noć. Na parkiralištu se nije ništa vidjelo. Na ulicinije bilo prometa. Ni pješaka, ni zalutalih pasa, ni vjetra koji bi uznemirio grmlje.

Osjećaj nelagode nije me napuštao i od njega mi se dizala kosa na glavi. Nije bilo nikakvograzloga za pomisao kako bilo ja bilo Michael pobuđujemo bilo čiju pozornost. Osim, razumije se,ako nije bila riječ o Wendellu ili Renati. Vjetar se pojačavao stvarajući sumaglicu kakvu napločniku ostavlja crijevo za polijevanje.

– Što je?Okrenula sam se i ugledala Michaela kako stoji na vratima s torbom punom namirnica u rukama.

– Učinilo mi se da vidim nekoga na vratima kako vas promatra.Odmahnuo je glavom. – Ja nisam nikoga vidio.– Možda je to samo moja mašta, ali meni se to baš često ne događa, – rekla sam. Osjetila sam

kako mi čitavim tijelom prolaze žmarci.– Mislite da je možda bio tata?– Ne znam nikog drugog koga biste mogli zanimati. Vidjela sam kako prisluškuje poput životinje.– Čujem zvuk motora.– Da? – Slušala sam napeto, ali nisam čula ništa osim šuma vjetra u drveću.– Odakle mislite da zvuk dolazi? – Odmahnuo je glavom. – Nestao je. Mislim tamo negdje.Zurila sam prema tamnoj strani ulice koju je pokazao, ali nije se vidio nikakav znak života. Ulična

svjetla postavljena na velikim razmacima stvarala su slabo osvijetljena plitka jezerca, koja su samojoš više produbila sjene između njih. Povjetarac je poput vala prelazio preko krošanja drveća.Šuštao je nekako sramežljivo i tajnovito. Čulo se lupkanje kiše po lišću u vrhovima drveća.

Jedva primjetno, u daljini, činilo mi se da čujem oštar bat koraka nekoga tko želi nestati podokriljem tame. Okrenula sam se.

Michaelov se osmijeh izgubio kad mi je vidio izraz lica. – Izgledate kao da ste ugledali duha.– Mrzim pomisao da me netko promatra.Opazila sam kako prodavač iz trgovine uporno gleda u našem smjeru, vjerojatno začuđen našim

ponašanjem. Pogledala sam Michaela.– U svakom slučaju najbolje da se vratimo. Juliet će se već pitati što nas je zadržalo.Pošli smo oštrim tempom. Ovaj put nisam ni pokušala usporiti Michaela. S vremena na vrijeme

pogledavala sam da li nas tko prati, no ulica je uvijek bila posve pusta. Iz iskustva znam da je uvijeklakše ići u tamu, nego li iz nje izlaziti. Opustila sam se tek nakon što su se iza nas zatvorila kućnavrata. Bez moje volje omaknuo mi se glasan uzdah olakšanja. Michael je pošao prema kuhinji nosećipampersice i šteku cigareta. Uputio se prema spavaćoj sobi, a ja sam ga u stopu slijedila.

– Bit ću vam zahvalna ako me obavijestite u slučaju da vam se otac javi. Ostavit ću vam svojuposjetnicu. Slobodno me nazovite u bilo koje doba dana ili noći.

– Svakako.– Mogli biste reći i Juliet, – dodala sam.– Kako god kažete.Pokorno je čekao dok sam ja kopala po svojoj torbici i tražila službenu posjetnicu. Držeći je na

koljenu, na poleđini posjetnice napisala sam broj telefona, i potom mu je pružila. Pogledao ju je bezvidljiva zanimanja i stavio u džep sakoa.

– Hvala.Po njegovu tonu glasa zaključila sam da od njega ne trebam očekivati poziv. Ako Wendell pokuša

doćis njim u dodir, on će to sigurno jedva dočekati.Otišli smo u spavaću sobu. Prijenos bejzbol utakmice još je trajao. Juliet je s malim bila u

kupaonici. Kroz vrata je dopiralo njezino tepanje Brendanu. Michael se već sav usredotočio naekran. Odmah se svalio na pod, oslonivši se leđima na krevet, okrećući oko prsta Wendellov prsten,

koji je nosio na desnoj ruci.Pitala sam se da li dragi kamen mijenja boju ovisno o raspoloženju. Uzela sam paket pampersica i

pokucala na vrata kupaonice.Juliet je provirila. – Odlično, donijeli ste ih. Puno hvala. Hoćete li pomoći oko kupanja? Odlučila

sam ga okupati, bio je sav ukakan.– Moram ići, – rekla sam. – Kiša samo što se nije spustila. – Zaista? Padat će??– Ako bude sreće.Vidjela sam da oklijeva. – Mogu li vas nešto upitati? Ako se vrati Michaelov otac, što mislite,

hoće li poželjeti vidjeti malog?Brendan jest njegov jedini unuk, a možda mu se više nikad neće pružiti prilika.– Ne bi me čudilo. Ali da sam na vašem mjestu, bila bih oprezna.Većje zaustila još nešto reći, ali se u posljednji čas predomislila.Kad sam zatvarala vrata kupaonice, Brendan je zdušno grickao rukavicu za pranje.

16

Kapljice su mi počele udarati po vjetrobranu kad sam došla na 101. autocestu, i dok sam našlaparkiralište, nekih pedesetak metara od stana, kiša se već pretvorila u pravi pljusak.

Zaključala sam kola i uputila se gazeći, preko već stvorenih lokvica, prskajući na sve strane, doprednjeg ulaza, koji gleda na Henryjevo stražnje dvorište. Kod njega je još uvijek bilo svjetlo.

Kuhinjska su mu vrata bila otvorena, i osjetila sam miris kolača, neku mješavinu vanilije ičokolade koja se neodoljivo miješala s mirisom kiše i vlažne trave. Iznenadni vjetar stresao je skrošnji drveća lišće i zaostale velike kaplje kiše. Pognute glave, štiteći se od pljuska, krenuh premaHenryjevu stanu.

Henry je laganim potezima, vrškom noža rezao kolač u plehu. Bio je bosonog, u bijelim kratkimhlačicama i slikovitoj plavoj majici kratkih rukava. Vidjela sam neke njegove slike iz mlađih dana —kad mu je bilo pedeset ili šezdeset godina — ali meni se više sviđala njegova vitka figura koju jezadobio u osamdesetim.

Čovjek se nije mogao oteti dojmu da će, uz njegovu svilenkastu bijelu kosu i plave oči, godine idalje raditi za njega.

Pokucala sam na okvir vanjskih vrata s mrežom. Digao je pogled i zadovoljno se nasmiješio kad jevidio tko je.

– Dakle, Kinsey. To je zaista bila brzina. Tek što sam ti ostavio poruku na sekretarici. – Pozvao meda uđem.

Ušla sam i obrisala mokre cipele o otirač, prije negoli sam ih skinula i ostavila kod vrata.– Vidjela sam da je kod tebe još uvijek svjetlo, pa sam došla. Bila sam u Perdidu, tako da nisam ni

svraćala kući. Nije li divno što pada kiša? Odakle je došla?– Kažu da nas je okrznuo orkan Jackie. Izgleda da će sljedeća dva dana povremeno kišiti. Čaj je

gotov, donesi samo šalice i tanjuriće.Učinila sam kako mi je rekao, uzevši usput i mlijeko iz hladionika. Henry je isprao i osušio oštricu

noža, a kolače ostavio i dalje u plehu u kojem su se ispekli.Oko zalaza sunca temperatura u Santa Teresi obično pada na deset stupnjeva, ali večeras je zbog

oluje temperatura bila gotovo tropska. U kuhinji je bilo kao u inkubatoru. Henry je izvadio svojveliki stari crni ventilator, koji je neumorno zujao, stvarajući svoje vlastito široko.

Sjeli smo za stol, jedno nasuprot drugome, s plehom kolača na podlošku, položenom na stol.Površina kolača bila je svijetlosmeđa, a izgledala je tako krhko kao osušeni listovi duhana. Nož jeostavio nareckan trag kroz koji je izbijao nadjev kolača. Ispod površine, tekstura kolača bila jetamna i sočna kao zemlja. Kolačje bio punjen orasima i ribanom čokoladom.

Henry je lopaticom za kolače izvadio prvi komadić kolača i pružio mi ga. Poslije tog očitog znakauljudnosti, jeli smo iz pleha.

Ja sam natočila čaj u šalice, i sebi ulila malo mlijeka. Prelomila sam kolač na pola, pa potomponovno na pola. To je moj način smanjivanja kalorija. Usta su mi bila puna tople čokolade, pa akosam pritom nekontrolirano ispuštala neke zvukove koji su odavali moj užitak, Henry je bio previšepristojan da bi pokazao kako je to primijetio.

– Otkrila sam nešto čudno, – rekla sam. – Čini se da mi je obitelj u ovom kraju.

– Kakva obitelj?Slegnula sam neodređeno ramenima. – Pa, ljudi koji nose isto ime, koji tvrde da smo u rodu, krvne

veze i tako to.Gledao me je zainteresirano svojim plavim očima. – Zaista? Da čovjek ne povjeruje. Kakvi su?– Ne znam. Nisam ih još vidjela.– Oh, mislio sam da već jesi. Kako si za njih saznala?– Jučer dok sam u Perdidu temeljito obrađivala teren od kuće do kuće, jedna mi je žena rekla kako

joj izgledam poznato i upitala me kako se zovem. Potom me je upitala da li su mi u rodu BurtonKinseyevi iz Lompoca. Odgovorila sam da nisu, ali sam kasnije ipak provjerila vjenčani list svojihroditelja. Majčin se otac zaista zvao Burton Kinsey. Čini mi se kao da sam to nekad i znala, alinisam željela izvlačiti iz podsvijesti. Sve je to nekako čudno.

– Što ćeš učiniti?– Još ne znam. Razmisliti. Čini mi se kao da u rukama imam kutiju punu buha.– Pandorina kutija.– Upravo to. Kao da mi prijete neke nevolje.– S druge strane gledajući, možda nije ništa loše.Napravila sam grimasu. – Ne želim riskirati. Nikad nisam imala obitelj. Što će mi sada? Henry se

nasmiješio sam sebi.– Što misliš poduzeti?– Ne znam. Djeluje pomalo neugodno. Bit će to prava muka. Pogledaj samo Williama. Izluđuje te.– Da, ali ja ga volim. U tome i jest čitava stvar.– Zar doista?– Pa, očito, ti ćeš učiniti ono što smatraš da je najbolje, ali preko obitelji ne prelazi se tek tako.Nakratko sam zašutjela. Upravo sam jela komad kolača koji je oblikom podsjećao na državu Utah.– Mislim da ću pustiti da se stvari slegnu. Kad jednom uspostavimo vezu, gotova sam.– Jesi li nešto o njima saznala?– Ništa.Henry se nasmijao. – Ako ništa drugo, vidi se da se raduješ izgledima za budućnost.Nasmiješila sam se nelagodno.– Pa, tek sam danas saznala. Osim toga, jedina za koju zasigurno znam, jest majčina majka,

Cornelia Kinsey. Mislim da je djed umro.– A! Tvoja je baka znači udovica. To je zanimljivo. Otkud znaš da ne bi bila savršena partija za

mene?– Strašna ideja! – rekla sam hladno.– Ma, hajde. Zašto se brineš?– Tko kaže da se brinem? Uopće se ne brinem.– Zašto se onda s njom ne povežeš?– Što ako je mrska i posesivna?

– A što ako je dobrohotna i pametna?– U redu. Ako je tako dobrohotna, kako to da nije sa mnom stupila u vezu dvadeset i devet godina?

– upitala sam.– Možda je bila suviše zaposlena.Primijetila sam da razgovor počinje zapinjati. Predobro smo se poznavali, a da ne bismo mogli

govoriti bez okolišanja. Ipak, osjećala sam kao da mi je mozak stao.– Što ti misliš? Kako bih trebala postupiti? Što bih trebala učiniti?– Nazovi je. Pozdravi je. Predstavi se. – Osjećala sam se kao u zamci.– Neću to učiniti, – rekla sam. – Pustit ću da stvari odleže. – Najbolji izraz kojim bi se moj ton

mogao opisati bio bi ‘nepopustljiv’, ali ne stoga što se ja inače tako ponašam.– Pa, pusti onda neka se stvari slegnu, – rekao je mirno Henry, lagano sliježući ramenima.– Hoću. To i namjeravam učiniti. Kad samo pomislim koliko je vremena prošlo otkako su moji

roditelji stradali. Sada bi zaista bilo mučno uspostavljati kontakte.– To si već rekla.– Ali to je istina!– Pa onda ni ne pokušavaj. Potpuno si u pravu.– I neću, – rekla sam mrzovoljno.Mrsko mi je kad se ljudi sa mnom od prve slože. Trebao me je poticati da postupim drukčije.

Mogao je predložiti neki plan djelovanja. Umjesto toga govorio mi je ono što sam ja njemu rekla.Kad sam ja to govorila izgledalo je mnogo razumnije. Kad je on to ponovio zvučalo je tvrdoglavo isvadljivo. Nisam uspijevala shvatiti što to s njim nije u redu, osim ako to nije bila neka čudnareakcija na sav taj šećer u kolačima.

Prebacili smo razgovor na Williama i Rosie. Sve samo stare priče.Sportu i politici posvetili smo samo po jednu rečenicu. Uskoro poslije toga otišla sam kući posve

neraspoložena. Iako nije bilo rečeno ništa grubo, dapače, Henry je bio veoma uljudan, osjećala samse kao da smo se posvađali. Nisam dobro ni spavala.

U šest ujutro još je kišilo i odlučila sam preskočiti jutarnje trčanje. Simptomi prehlade nestali su,ali ipak ne bi bilo pametno trčati po tom pljusku. Nisam mogla ni zamisliti da sam samo prije tjedandana ležala pored bazena u Mexicu, revno se trljajući kremama.

Lješkarila sam u krevetu, buljeći u nebo. Oblaci su bili boje olova, a dan je naprosto vapio začitanjem nekog ozbiljnijeg štiva.

Ispružila sam ruku i ispitivala umjetnu boju svoje kože, koja je već izblijedjela. Sada je to bilaboja blijede breskve.

Podigla sam jednu golu nogu, opažajući po prviput žilice oko članka. Bože, pa zaista mi je većvrijeme za brijanje nogu. Noge su mi izgledale kao da sam navukla angora dokoljenice.

Konačno, kad mi je dosadilo samopregledavanje, izvukla sam se iz kreveta. Istuširala sam se,obrijala noge i obukla. Odlučila sam se za čiste traperice i pamučnu vestu, budući da sam trebalaručati s Harissom Brownom. Za doručak sam se natrpala masnoćama i ugljiko-hidratima, prirodnimantidepresivima. Ida Ruthmi je rekla da dolazi kasnije, tako da mogu koristiti njezino mjesto naparkiralištu. Dokotrljala sam se u ured u devet, točno na minutu.

Kada sam ušla Alison je razgovarala telefonom. Dala mi je znak rukom, kao prometni policajac,koji je značio neku poruku.

Zastala sam očekujući da prekine razgovor.– Sve je u redu, nema problema. Ne žuri se, – rekla je. Stavila je ruku preko slušalice dok je

njezin sugovornik s druge strane žice vjerojatno zbog nečeg prekinuo.– Smjestila sam nekoga u tvoju sobu. Nadam se da nemaš ništa protiv. Ja ću preuzeti tvoje pozive.– Zašto?Opet se vratila svom ranijem razgovoru. Slegnula sam ramenima i produžila hodnikom do svoje

sobe. Vrata su bila otvorena. Kod prozora je stajala žena okrenuta leđima.Otišla sam do svog stola i bacila torbicu na stolac.– Dobro jutro. Mene ste trebali?Okrenula se i pogledala me tako znatiželjno kao što gledamo zvijezde kad na njih slučajno

naletimo. Uhvatila sam se kako i ja nju promatram na isti način. Bile smo toliko slične da smo lakomogle proći kao sestre. Njezino mi je lice bilo poznato kao lice iz snova, prepoznatljivo, ali nedovoljno da bih prepoznala pojedinosti. Crte nam ni u kom slučaju nisu bile istovjetne. Ona nijeizgledala kao ja, nego onako kako sam ja mislila da me drugi vide. Međutim, što sam je dužeproučavala, sličnost je blijedila.

Ubrzo sam ustanovila da među nama ima više razlika negoli sličnosti. Bila je nekih desetakcentimetara niža, punija na način koji je upućivao na obilnu hranu i premalo kretanja. Ja samgodinama trčala, i ponekad mislim da je moja temeljna građa posljedica svih onih milja koje sam unju ugradila. Imala je jaka prsa širokog opsega. Istodobno, bila je odlično njegovana.

Uvidjela sam, gledajući je, kako bih ja izgledala da sam dala malo više novca za dobro šišanje,naučila osnove šminkanja, i oblačila se s više brižljivosti.

Na sebi je imala kostim od krem svile: dugu nabranu suknju i sako u stilu kardigana, i koraljnocrveni svileni top, koji se nazirao ispod sakoa. Modnim detaljima uspjela je prikriti svojenedostatke, naglašavajući samo ono što je skladno.

Nasmiješila se i pružila mi ruku.– Zdravo, Kinsey. Drago mi je što smo se upoznale. Ja sam tvoja rođakinja Liza.– Kako si me pronašla? – upitala sam. – Tek sam jučer saznala da u blizini imam rođaka.– I mi smo tek jučer saznali. Pa, možda to i nije posve točno. Sinoć je Lena Irwin nazvala moju

sestru Pam, i odmah smo se sastale. Lena je bila sigurna da smo u srodstvu. Obadvije moje sestreumirale su od želje da dođu i upoznaju te, ali na kraju smo ipak shvatile da bi te to moglo previšezbuniti. Osim toga, Tasha se morala vratiti u San Francisco, a Pamela samo što nije rodila.

Tri rođakinje odjedanput i tako iznenada. Bilo je to ipak malo previše. Promijenila sam temu.– Otkud znaš Lenu?Liza je odmahnula rukom, gestom koju sam i sama toliko puta učinila.– Njezina obitelj živi u Lompocu. Onog trenutka kad je rekla da te je upoznala, bilo nam je jasno da

se moramo naći.Ništa nismo spomenuli Grand, ali sigurna sam da će te željeti upoznati.– Grand?

– Oprosti, to je naša baka, Cornelia. Njezino je djevojačko prezime bilo LaGrand, pa su ga sviuvijek tako kratili. To joj je nadimak od djetinjstva.

– Što ona zna o meni?– Pa, ne baš mnogo. Znali smo tvoje ime, razumije se, ali nismo u stvari znali gdje si završila.

Čitav taj obiteljski skandal bio je više nego smiješan. Ne mislim, razumije se, tada. Moj Bože,prema onom što znam, to je potpuno podijelilo sestre. Prekidam li te u radu? Trebala sam to većprije upitati.

– Ni govora, – odgovorila sam, pogledavši brzo na sat. Do dogovorenog ručka preda mnom subila još puna tri sata.

– Alison mi je rekla da će preuzeti pozive, ali ne mislim da će biti nešto važno. Pričaj mi osestrama.

– Sve u svemu bilo ih je pet. Mislim da su imale i brata, ali on je u djetinjstvu umro. Potpuno ih jepodijelio raskid između Grand i tete Rite. Ti nisi nikad čula čitavu priču?

– Ne, uopće, – odgovorila sam. – Sjedim tu i pitam se da li sam ja prava osoba.– Apsolutno! O tom uopće nema dvojbe. Tvoja je majka bila Kinsey, Rita Cynthia, zar ne? Sestra

joj se zvala Virginia, ali svi smo je zvali teta Gin ili ponekad Gin-Gin.– I ja sam je tako zvala, – rekla sam jedva čujno. Uvijek sam držala kako sam ja to ime za nju

izmislila.Liza je nastavila.– Ja o njoj ne znam toliko, zbog toga što su se one i Grand udaljile. Grand će ove godine napuniti

88, ali je za svoje godine nevjerojatna. Naime, praktički je slijepa, a i zdravlje je baš ne služinajbolje. Mislim da tvoja majka i Virginia nikad više nisu razgovarale s Grand, ali teta Gin bi katkadnavratila u posjet i sve bi se sestre okupile, uvijek strahujući da ih Grand ne otkrije. Srećom, to senikada nije dogodilo. Moja se majka zove Susanna. Ona je najmlađa. Mogu li sjesti?

– Oprosti. Samo izvoli. Želišli kavu? Mogu ti je donijeti.– Ne, ne. Hvala, neću ništa. Žao mi je što te svim tim opterećujem. Gdje sam ono stala? Ah, da.

Tvoja je majka bila nastarija, a moja najmlađa. Samo su dvije sestre preživjele, moja majkaSusanna… ona ima pedeset osam. Zatim sestra odmah za njom, Maura, koja ima šezdeset i jednu.Sarah je umrla prije dvije godine. Oh, Bože, stvarno mi je žao što te svim tim zasipam. Mi smomislile da ti to sve znaš.

– Ašto je s Burtonom… djedom Kinsyjem?– I on je umro. Umro je pred godinu dana, ali naravno bio je godinama bolestan. – Rekla je to tako

kao da bih ja, u najmanju ruku, morala znati i od čega je bolovao.Nisam komentirala. Nisam se željela zadržavati na detaljima, kad mi je još uvijek izmicala

globalna slika.– Koliko imam rođakinja?– Pa, ja imam dvije sestre, a Maura ima dvije kćerke, Deliju i Eleonor. Sarah je imala četiri

djevojčice.– I sve živite u Lompocu?– Ne baš, – rekla je. – Tri Sarahine kćerke su na istočnoj obali.

Jedna je udata, druga je još na fakultetu, a za treću ne znam što radi. Ona je na neki način crnaovca u obitelji. Maurine su kćerke obje u Lompocu. U stvari, Maura i mama žive nedaleko jedna oddruge. I to je dio Grandinog plana.

Nasmijala se i vidjela sam da imamo iste zube, bijele i četvrtaste. – Bolje da ti sve izložim umalim dozama, ili ćeš umrijeti od šoka.

– Pa, za šok mi je već i ovo dostatno.Opet se nasmijala. Nešto mi je kod te žene išlo na živce. Ona se i suviše dobro zabavljala, za

razliku od mene kojoj sve to uopće nije bilo zabavno. Pokušavala sam provariti informacije, ishvatiti njihovo značenje, istodobno pokušavajući biti ljubazna i odašiljati odgovarajuće signalerazumijevanja. Ali u stvari osjećala sam se glupo, a njezin mi bezbrižan, a istodobno siguran nastup,nije mnogo pomagao da se toga oslobodim. Pomakla sam se na stolcu i digla ruku, kao u razredu.

– Mogu li te zamoliti da prekineš i počneš od početka?– Oprosti. Mora da si sva zbunjena, jadnice moja. Voljela bih da je Tasha došla umjesto mene.

Možda je, ipak, trebala otkazati let. Znala sam da ću vjerojatno sve zabrljati, ali nismo imale izbora.Za bijeg Rite Cynthiae valjda si ipak čula. Toliko su ti ipak morali reći. – Govorila je o tome kao onečem tako očitom, primjerice, o tome da je Zemlja okrugla.

Ja sam i opet odmahnula glavom, sad se već doista osjećajući kao potpuna budala.– Bilo mi je pet godina kad su mi roditelji poginuli u automobilskoj nesreći. Poslije toga podizala

me teta Gin, ali nije mi ništa pričala o obitelji. Slobodno pođi od pretpostavke da ne znam apsolutnoništa.

– O, Bože, nadajmo se da ću se svega sjetiti. Ja ću se sad zalaufati, a ti ako nešto ne shvaćaš, samome prekini. Prvo, naš djed imao je puno love. Njegova je obitelj imala rudnik dijatomeja.Upotrebljava se poglavito za dijatomeznu zemlju. Znašli što je to?

– Nešto za filtriranje?– Točno. Naslage kremena u Lompocu su među najvećim i najčišćim na svijetu. Kinseyjevi

godinama posjeduju kompaniju. I baka mora da je bila iz bogate obitelji, iako o tome nerado govori,tako da ne znam čitavu priču. Djevojačko joj je prezime bilo LaGrand. Otkako se sjećam svi su jezvali Grand. To sam ti, uostalom, već rekla. Dakle, ona i djed imali su šestero djece — dječaka kojije rano umro — i pet djevojčica. Rita Cynthia je bila najstarija. Bila je bakina ljubimica, vjerojatnozato jer su bile jako slične. Mislim da je bila razmažena… ili se tako barem priča, pravi vražičak.Apsolutno je odbila podvrgnuti se bakinim očekivanjima.

Zbog toga je teta Rita i postala obiteljskom legendom. Svetac — zaštitnik slobode. Svi mi ostali —nećaci i nećakinje — smatrali smo je simbolom neovisnosti, drskom i prkosnom emancipiranomosobom, kakve su i naše majke željele biti, ali nisu bile. Rita Cynthia se jedina usudila suprotstavitibaki, koja je u to doba imala sve pod svojom kontrolom, bila veoma kruta, snob i nevjerojatnoisključiva. Odgajala je djevojčice kao robote uljudnosti. Nemoj me krivo shvatiti. Znala je bitinevjerojatno plemenita, ali sve je moralo biti po njenom. Primjerice, dala bi novac za fakultet, alimoralo se studirati tamo gdje je ona odlučila. Isto je bilo s kućom. Ona bi dala polog za kuću, i čakna sebe preuzela zajam, ali samo ako je kuća bila udaljena najviše petsto metara od njezine. Kad jeRita pobjegla, to joj je praktički slomilo srce.

– Ne shvaćam što se zapravo dogodilo.

– Oh, Bože. Točno. Vratimo se na glavnu temu. Prvo Rita je bila izvedena u društvo. Petog srpnja.– I ti znaščak i datum kad je moja majka izvedena u društvo? Mora da imaš strašno pamćenje.– Ma, ni govora. Sve je to dio priče. To znadu svi u obitelji. To bi bilo kao ne znati Crvenkapicu i

Ivicu i Maricu.Baka je imala set od dvanaest srebrnih kolutova za ubruse na kojima je bilo ugravirano Cynthijino

ime i datum njezina izlaska u društvo. To je trebalo postati tradicijom i za ostale djevojke, međutim,sve je krenulo u nepredviđenom smjeru.

Grand je napravila gala prijem na kojem je Rita trebala biti uvedena u društvo i gdje je trebalaupoznati sve podobne ženike. Pravu društvenu kremu.

– U Lompocu?– Ma, ni govora. Došli su oni odasvud – Marin County, Walnut Creek, San Francisco, Atherton,

Los Angeles, i otkud još sve ne. Grand si je postavila u zadaću da Ritu ‘dobro uda’, kao što se totada govorilo. Umjesto toga, Rita se zaljubila u tvog oca, koji je na primanju posluživao.

– Kao konobar?– Točno. Jedan od njegovih prijatelja radio je za dobavljača, i zamolio ga da pomogne. Tako su se

upoznali. Teta Rita počela se potajno viđati s Randyjem Millhoneom. Bilo je to u doba depresije i onje radio na pošti u Santa Teresi. Naime, on nije bio profesionalni konobar, – rekla je.

– Oh, hvala Bogu, – rekla sam hladno, ali ona nije opazila ironiju.– Što je radio na pošti?– Bio je poštar. ‘Nedržavni djelatnik’, običavala je, uzdignuta nosa, govoriti baka. Što se nje tiče,

za nju je on bio obično siromašno, bijelo smeće… prestar za Ritu i daleko ispod nje na društvenojljestvici. Saznala je da se viđaju, i užasno se razbjesnjela, ali tu se nije dalo ništa učiniti. Rita jeimala osamnaest godina i bila tvrdoglava kao mazga. Što je baka više protestirala, ona se višeinatila. U studenom je otišla. Jednostavno je pobjegla i udala se, a da nitko nije znao.

– Znala je Virginija.– Doista?– Da. Ona joj je bila svjedok na vjenčanju.– Nisam to znala, ali uklapa se. Stvar je u tome, da je Grand, kad je saznala, bila tako bijesna da ju

je ostavila bez prebijenog centa. Nije joj čak dopustila uzeti srebrne kolutove za ubruse.– Zaista sudbina gora od smrti.– Pa, u to doba mora da je tako izgledalo, – rekla je. – Ne znam što je baka napravila sa ostalim

kolutovima, ali znam da smo se za jednog, koji je ostao, na obiteljskim okupljanjima svi natjecali.Grand je imala čitavu kolekciju kolutova za ubruse… različitih stilova i s različitim

monogramima, i svi su bili od britanskog srebra, – nastavila je. – Prije večere, ako je Grand držalada je netko bio drzak, neposlušan ili što slično, natjerala bi ga da uzme kolut Rite Cynthiaje. Bila jeto neka vrsta kazne. Na taj je način željela nekoga, tko se nije pridržavao njezinih pravila igre,posramiti. Međutim, postigla je upravo suprotno — za kolut smo se naprosto sve otimale. Jer, Rita jebila jedina koja se uspjela otrgnuti njezinim uzdama. Mi smo joj se divile i dobivajući njezin kolut naneki smo se način s njom poistovjećivale. Tako bi se, prije večere, potajno sastale i pokušaleizboriti povlaštenost kažnjavanja i sljedno tome dobivanje Ritinog koluta. Tako bi ona koja je

pobijedila, namjerno učinila nešto nepodobno, a Grand bi je kaznila dajućijoj kolut.– Nije li nitko osuđivao takve postupke?– Oh, Grand nije o tome ništa znala. Bila je skoro slijepa, a osim toga mi smo dobro pazile da

ništa ne primijeti. U tome je i bio štos. Ne znam da li su mame nešto slutile. A da i jesu, vjerojatno bise intimno radovale. Rita je bila miljenica svih sestara, a Virginia je po obljubljenosti međusestrama dolazila odmahna drugo mjesto. Zato je Ritin bijeg imao još veću težinu. Jer, ne samo da suizgubile nju, nego su više-manje izgubile i Gin.

– Zaista, – rekla sam jedva čujno. Osjećala sam se kao da me je udario grom. Liza nije ni slutilakako njezina priča na mene djeluje. Njima moja majka uopće nije bila stvarna osoba. Ona je bila mit,simbol, nešto oko čega su se tukli, kao što se psi tuku oko kosti. Zastala sam da pročistim grlo.

– Zašto su išli u Lompoc?Sada je na Lizibio red da se iznenadi. Vidjela sam joj to u očima.– Moji su roditelji stradali na putu za Lompoc, – rekla sam polako, kao da prevodim na strani

jezik. – Ako su prekinuli sve veze s obitelji, zašto su išli u Lompoc?– Ne znam, nisam o tome razmišljala. Vjerojatno je to bilo u vezi sa okupljanjem koje je

pripremala Gin.Mora da sam je čudno promatrala, jer su joj se obrazi iznenada zacrvenjeli.– Trebali smo pričekati Tashu. Dolazi svako malo da nas vidi. Ona bi ti mnogo bolje od mene

mogla popuniti sve nejasnoće. – Ali što se događalo kasnije? Zašto nitko nije ni pokušao uspostavitivezu?

– Sigurna sam da su pokušavali. Hoću reći, znam da jesu. Neprestance su razgovarali telefonom sGin, tako da su za tebe svi znali. Ali sada, što je tu je. Znam da će mama, Maura i ujak Walter bitioduševljeni kad čuju da smo se upoznale, i ti jednostavno moraš doći u Lompoc.

Osjećala sam kako se s mojim licem nešto čudno zbiva.– Zar nitko nije smatrao potrebnim doćina Ginin pokop? – Oh, moj Bože, ti si zaista uzbuđena.

Užasno se osjećam. Zar nešto nije u redu?– Sve je u redu, samo sam se sjetila da imam važan sastanak, – rekla sam. Bilo je tek devet i

dvadeset pet. Za čitavo Lizino otkriće bilo je potrebno manje od pola sata. – Bolje da razgovorzavršimo jednom drugom prilikom.

Odjednom je bila sva zaokupljena svojom torbicom i kartom. – Da, bit će bolje da krenem. Vidimda sam te ipak trebala prije nazvati, ali nekako sam mislila kako će to biti ugodno iznenađenje.Nadam se da nisam sve uprskala. Jesi li dobro?

– Odlično.– Molim te nazovi. Ili ću ja nazvati, pa ćemo se opet vidjeti. Tasha je starija. Ona zna čitavu priču

mnogo bolje, pa ti je može dopuniti. Svi su bili ludi za Cynthijom. Ozbiljno mislim.I već je nestala. Zatvorila sam za njom vrata, i otišla do prozora.Bijeli zid vijugao je oko stražnjeg dijela zgrade, s bugenvilijom grimizne boje koja se savijala oko

njegova vrha.Teorijski, odjednom sam postala članom velike obitelji, činjenica koja zaslužuje slavlje, ako ste od

onih koji vjeruju pričama u ženskim časopisima. U stvarnosti, osjećala sam se kao da mi je

odjednom sve što mi je drago oduzeto, tema uobičajena u knjigama o provalama i krađi.

17

Restoran što ga je za sastanak na kojem smo trebali razmotriti sve naše briljantne ideje odabraoHarris Brown, bio je pravi labirint povezanih prostorija, s ogromnim hrastom izraslim u sredini.Parkirala sam na pokrajnjem parkiralištu i ušla na ulaz T. Na svakoj strani hodnika bile su poredaneklupe namijenjene ljudima koji bi na njima mogli sjediti dok čekaju da ih pozovu, kad se ispraznemjesta. Posao je, međutim, propao, i sada je to bio samo prazan prostor s umjetnim biljkama ulončanicama, i nečim, negdje u dnu, što je izgledalo kao katedra. Kroz prozore koji su se protezali sasvake strane ulaza moglo se neometano promatrati moćnike kako jedu za stolom, u bočnim krilimarestorana.

Rekla sam domaćici svoje ime. Bila je crnkinja šezdesetih godina, koja je svojim ponašanjemodavala da je uludo potrošila novac na školovanje. U ovom je gradu teško doći do posla, ivjerojatno je bila zahvalna što ima bilo kakav. Kad sam joj se približila, vidjela sam da jeposegnula za jelovnikom.

– Ja sam Kinsey Millhone. Imam ovdje dogovoren ručak s Harrisom Brownom, ali najprije bihmorala u toalet. Bila bih vam zahvalna da mu pokažete stol ako dođe prije negoli se ja vratim.

– Svakako, – rekla je. – Znate li gdje je toalet?– Snaćiću se, – rekla sam, što se kasnije, nažalost, pokazalo posve netočnim.Za naći toalet trebalo je, u najmanju ruku, imati plan zgrade ili bacati mrvice kruha kao Ivica i

Marica. Najprije sam se uputila prema prostoriji punoj metli i krpa za čišćenje, a zatim ka vratimakoja su vodila u slijepu ulicu. Okrenula sam se i vratila u suprotnom smjeru. Vidjela sam strelicukoja je pokazivala desno, i pokraj koje je pisalo: ‘Telefonske govornice. Toalet’. Ah, evo rješenja.

Pronašla sam prava vrata, sa obrisom žene s visokim potpeticama. Brzo sam obavila posao, ikrenula prema ulazu. Stigla sam kad se domaćica vraćala na svoje mjesto. Pokazala je na stol lijevo,u krilu restorana paralelnom s ulazom.

– Drugi stol desno.I ne razmišljajući, pogledala sam kroz staklo i ugledala Harrisa Browna, koji je upravo skidao

svoju sportsku jaknu. Instinktivno sam se povukla korak natrag, skrivajući se iza velike lončanice.Pogledala sam domaćicu i s prstom uperenim u njegovu smjeru upitala: – Je li to Harris Brown?– Tražio je Kinsey Millhone, – odgovorila je.Gledala sam ga iza biljke, ali nije moglo biti nikakve zabune. Posebice zato, jer je on bio jedini

muškarac u restoranu. Harris Brown, umirovljeni policijski poručnik, bio je ‘pijanac’ kojeg samvidjela na balkonu hotela Viento Negro pred manje od tjedan dana!

Očemu se tu zapravo radi? Znala sam da je vodio istragu, ali to je bilo jako davno. Kako je ušao utrag Jaffea Wendella, i što je radio u Mexicu? Međutim, istinu govoreći i on je mene mogao istoupitati. Naime, ne mislim da je zaboravio moju uspjelu ulogu lake žene u hotelu Viento Negro. Iako utome nije bilo ničega čega bih se trebala sramiti, nisam mu mogla objasniti i zašto sam to radila.

Odlučila sam zato da je, dok ne saznam što se zapravo događa, pametnije s njim ne razgovarati.Domaćica me je zbunjeno promatrala.

– Mislite da je za vas prestar? To sam vam odmah mogla reći. – Poznajete ga?– Često je dolazio dok je radio u policiji. Svake nedjelje poslije mise, sa ženom i djecom.

– Koliko dugo ovdje radite?– Dušice, ja ovdje ne radim. Ja sam ovdje vlasnica. Moj muž i ja kupili smo restoran 1965.Osjetila sam kako crvenim, iako ona nije mogla pogoditi razlog.Na obrazima su joj se pojavile jamice, kad mi se nasmiješila. – A, sad mi je jasno. Mislili ste da

sam se prihvatila ovog posla, jer nisam našla ništa bolje.Nasmijala sam se, začuđena da me je tako lako prozrela. – Mislila sam kako ste sretni što imate

posao.– Da se ne zavaravate. I jesam sretna. Još bih bila i sretnija, da posao ide bolje. Barem su mi

ostali stari prijatelji kao Brown, iako više ni on ne dolazitako često kao prije. U čemu je problem?Netko vas je spojio, a da ga prije niste vidjeli?

Na trenutak sam ostala zbunjena.– Pa, upravo ste rekli da je oženjen.– Bio je, ali mu je žena umrla. Mislila sam da vam ga je netko namjestio, ali da vam se ne sviđa

njegov izgled.– Malo je kompliciranije. Hmm, hoćete li mi učiniti uslugu? – upitala sam. – Ja idem u telefonsku

govornicu, pa kad vas nazovem i zamolim da ga pozovete, može li se poslužiti vašim telefonom?Pogledala me. – Nećete ga povrijediti?– To vam obećajem. Mi nismo imali sastanak na kakav vi mislite.– Samo ako ga ne želite poniziti. U tome ne bih željela sudjelovati.– Moja skautska riječ! – rekla sam s prstima na sljepoočnici. Pružila mi je jelovnik. – Telefonski je

broj u vrhu, – rekla je. – Hvala vam.Izašla sam izrestorana glave okrenute u stranu, i uputila se do telefonske govornice na uglu.

Potražila sam novčić i stavila ga u otvor. Nakon dva signala javila se domaćica.– Halo? – javila sam se. – Mislim da je u vašem restoranu gospodin po imenu Harris Brown,

koji…– Pozvat ću ga, – rekla je odmah, prekinuvši me.Ubrzo javio mi se Brown, koji je zvučao isto tako mrzovoljno i nestrpljivo kao i prviput kad sam s

njim razgovarala. Bio bi idealan za naplaćivanje neplaćenih računa.– Dobar dan, poručnice Brown. Ovdje Kinsey Millhone. – Ovdje Harris, – odgovorio je kratko.– Oprostite, Harris. Mislila sam da ću vas uhvatiti prije nego jutros izađete, ali nije mi uspjelo.

Desilo se nešto posve neočekivano tako da ću vas morati pozvati drugi put. Mogu li se javiti krajemtjedna, pa se možda onda možemo nešto dogovoriti?

Po glasu sam osjetila da mu se raspoloženje malo popravilo, što je bilo čudno, ako se uzme uobzir da sam odustala od ručka, a da ga o tome nisam na vrijeme obavijestila.

– Nema problema, – rekao je. – Samo nazovite kad vam bude ugodno. – Tako nemarno, takodobronamjerno.

Negdje mi je zvonilo za uzbunu, ali nisam željela slušati.– Hvala, zaista lijepo od vas, i oprostite što ste se nepotrebno gnjavili.– Nema veze. Ah, samo nešto. Nadao sam se da ću porazgovarati s Wendellovim bivšim

partnerom. Mislim da bi on mogao nešto znati. Jeste li možda bili sretnije ruke i došli s njim udodir?

Skoro sam izbrbljala sve što sam znala, ali sam se na vrijeme zaustavila. Aa, sad sam skužila.Nadao se da će od mene nešto izvući, a onda me zaobići i sam stići do Wendella. Podigla sam glas.

– Halo? – Pustila sam da prođu dvije sekunde. – Halooo? – Halo? – ponovio je i on.– Čujete li me? Halo?– Čujem, – vikao je u slušalicu.– Možete li govoriti nešto glasnije? Ništa ne čujem. Loša je veza. – Gospode, što je tom telefonu?

Čujete li me?– Odlično vas čujem. Čujete li vi mene?– Što?– Pitao sam vas da li možda znate kako doći u vezu s Carlom Eckertom. Ne znam gdje stanuje.Lupala sam slušalicom po polici kakve se obično nalaze u javnim govornicama. – Haloooo! Ništa

ne čujem! – i dalje sam urlala. – Halo? – A tada kao da mi je već dosadilo povikala sam, – Dovraga!– i zalupila slušalicom.

Nakon što sam prekinula, ponovno sam podigla slušalicu. Stajala sam i dalje na istom mjestu, ipretvarala se da živo raspravljam, dok sam jednim okom držala na oku ulazna vrata.

Nekoliko trenutaka kasnije izašao je, otišao do parkirališta i ušao u stari Ford. Mogla sam gaslijediti, ali čemu? U ovom trenutku ne mislim da je išao na neko zanimljivo mjesto. Tip je izgledabio spreman vidjeti se sa mnom, pogotovo stoga što sam ja znala nešto što on nije.

Kad sam otvorila vrata od auta, vidjela sam da me domaćica i dalje promatra kroz staklo.Dvoumila sam se da li da se vratim i izmislim neku priču, bilo što samo da je odvratim od toga da meotkuca Brownu. Sdruge strane, opet, nisam željela da izgleda kao da svemu pridajem suvišepozornosti. Pa, i tako je on tamo vjerojatno odlazio svaka dva ili tri mjeseca. Zašto da joj skrećempozornost na nešto što sam i tako željela da što prije zaboravi.

Vratila sam se u ured, beskrajno kružeći oko bloka ne bih li pronašla mjesto za parkiranje. Ni nepokušavam izračunati koliko dnevno potratim vremena tražeći parkiralište. Ponekad prolazim pokrajAlisone i Jima Thicketa, koji rade u administraciji u odvjetničkoj uredovnici gdje imam ured, kakovoze u drugom smjeru, marno, kao i ja, tražeći prazno mjesto za parkiranje. Možda Lonnie ipakdobije neku krupnu stvar, pa uspijemo dobiti svoja vlastita mjesta na parkiralištu. Konačno samodustala i ostavila kola u javnoj garaži pokraj knjižnice.

Morat ću neprestance gledati na sat, tako da mogu uzeti kola prije negoli mi istekne prvihdevedeset minuta. Ni u ludilu ne bih platila dolar za sat parkiranja, ako na to zaista nisam prisiljena.

Kako sam već bila u blizini, zabušila sam se u minimarket i kupila si nešto za gablec. Vremenskaprognoza što sam je slušala na radiju bila je puna zakukuljenih meteoroloških fraza, u kojima segovorilo o ciklonama i anticiklonama i postocima. Iztoga sam zaključila da metereolog ne zna ništaviše od mene o tome kakvo će vrijeme zaista biti.

Otišla sam do tratine pokraj suda i našla jedno natkriveno mjesto, gdje sam mogla u miru gablati.Nebo je bilo oblačno, zrak hladan, a s drveća se cijedila kiša od prethodne noći. Načas serazvedrilo, a iz vrta je dopirao miris vlažne trave.

Sjedokosa žena-vodič vodila je prema izlazu skupinu turista kroz nadsvođen prolaz u kamenu saštukaturom. Nekad sam u vrijeme naše ‘romance’ znala tu s Jonahom ručati. Sad mi je bilo teškosjetiti se u čemu je bio čar.

Pojela sam gablec, pokupila zgužvane papire i praznu limenku od Pepsi Cole i bacila u najbližukantu za otpatke. Kao da me je nanjušio, odnekuda se pojavio Jonah idući prema meni prekonakvašene tratine. Izgledao je iznenađujuće dobro za čovjeka koji vjerojatno nije bio sretan: visok,podšišan, sa srebrnim nitima u tamnoj kosi iznad sljepoočnica.

Jošme nije spazio. Hodao je pognute glave, sa smeđom papirnatom vrećicom u ruci. Iako sam bilau iskušenju da pobjegnem, stajala sam kao ukopana, pitajući se koliko će mu trebati dok me uoči.Podigao je pogled i gledao me kao da me ne prepoznaje. Čekala sam, nepokretna, osjećajući senelagodno.

Kad je bio udaljen nekih tridesetak metara, zaustavio se. Vidjela sam komadiće trave zalijepljenena njegove cipele.

– Ne mogu vjerovati svojim očima. Kako si? – Dobro, – rekla sam – Ati?Smiješak mu je bio bolan i nekako smeten. – Čini mi se kao da je prošlo tek nekoliko dana kad smo

telefonom vodili ovakve razgovore.– Pa, nije zabranjeno, – rekla sam blago. – Što radiš ovdje?Pogledao je papirnatu vrećicu u ruci, kao da želi prikriti zbunjenost. – Trebam se naći s Camillom

na ručku.– Oh, pa naravno. Ona ovdje radi. Pa, to vam je oboma zgodno. Stanica je udaljena tek nekoliko

stotina metara. Možete naizmjence voziti jedno drugo na posao. – Jonah me je i predobro poznavaoda bi mu moj sarkazam ostao neprimjetan, iako je u ovom trenutku bio posve automatski i nije bašbog zn ašto značio.

– Ti nisi upoznala Camillu, zar ne? Zašto malo ne pričekaš? Doćiće svakog trenutka. Čim budeodmor za ručak.

– Žao mi je, ali imam već dogovoreno nešto drugo, – lagala sam. – Osim toga, ne mislim da jeluda od želje da me upozna. Možda drugi put.

Isuse Kriste, pa zar taj Jonah zaista ništa ne shvaća? Nikakvo čudo da je Camilla uvijek na njegabila bijesna. Koja bi supruga željela upoznati ženu s kojom se njen suprug sastajao tijekom njihoverastave.

– U svakom slučaju, drago mi je da sam te vidio. Dobro izgledaš, – rekao je odlazeći.– Jonah, nešto bih te pitala, možda mi možeš pomoći.Zastao je. – Reci.– Znašli što o poručniku Brownu?Pitanje ga je očito iznenadilo. – Jasno da nešto znam. Što te posebice zanima? – Sjećaš se da sam ti

pričala kako me je osiguravajuće društvo California Fidelityunajmilo da provjerim da li su JaffeWendella vidjeli u Mexicu?

– Da.– Tamo sam vidjela i Harrisa Browna. Bio je u hotelu u sobi do Jaffove.Jonahje izgledao iznenađen.

– Jesi li sigurna?– Vjeruj mi, Jonah. Nije to nešto gdje bih se mogla zabuniti.Bio je to on. Bila sam posve blizu. Podigla sam ruku do lica, implicirajući da smo bili tako blizu

da smo se mogli dotaknuti nosom. Prešutjela sam da sam ga poljubila ravno u usta. Još uvijek mi je ipomisao na to bila dovoljna da se sva naježim.

– Pa, pretpostavljam da nešto sam istražuje. Ne mislim da u tome ima nešto loše. U svoje jevrijeme imao reputaciju policajca koji se ne predaje.

– Drugim riječima on ne odustaje? – rekla sam.– Da. Kad on spazi krivca, neće ga pustiti dok ovaj ne poklekne.– Može li i u mirovini koristiti podatke iz kompjutera?– Tehnički vjerojatno ne, ali vjerujem da još uvijek ima prijatelja na policiji koji bi mu pomogli

ako ih zamoli. Zašto?– Ne znam kako bi da nije imao pristup kompjuterskom sustavu pronašao Wendella.Jonahje, očito neimpresioniran, samo slegnuo ramenima. – Mi nemamo takvu informaciju, jer

bismo ga inače uhitili. Ako je tipjoš živ, imali bismo za njega podosta pitanja.– Negdje je morao dobiti tu informaciju, – ustrajala sam.– Ma, hajde. Brown je istražitelj već trideset pet, četrdeset godina. Zna on kako se dočepati

informacije. Ima frajer svoje izvore. Možda je netko Wendella otkucao.– Ali zašto je to Brownu važno? Zašto nije obavijestio nikoga u policiji?Proučavao me i vidjela sam kako mu rade vijuge.– Tek tako ti ne mogu odgovoriti. Osobno mislim da sve to uzimaš suviše ozbiljno, ali provjerit ću.– Samo diskretno, – upozorila sam ga. – Apsolutno, – odgovorio je.Počela sam polako hodati natraške. Konačno sam se okrenula i produžila. Nisam se više željela

zateći u Jonahovoj orbiti. Nikad nisam potpuno shvaćala kemiju između nas dvoje. Iako je veza bilamrtva, nešto je na početku ipak zapalilo iskru. Što se mene tiče, sama blizina mogla bi opet svepokrenuti. Ali frajer jednostavno nije bio za mene, i zato sam ga željela zadržati na udaljenosti. Kadsam se okrenula, vidjela sam da još uvijek gleda za mnom.

U dva i petnaest zazvonio mi je u uredu telefon. – Kinsey? Ovdje Jonah.– To je bogami brzo, – rekla sam.– To je zato što ti nemam baš mnogo što reći. Priča se da su ga skinuli sa slučaja jer su bili

upleteni i njegovi osobni interesi. Dao je, naime, svu svoju lovu u CSL, i nakon stečaja ostaopraktički bez gaća. Djeca su se digla na noge, jer je spiskao svu lovu koju je dobio kad je otišao umirovinu. Žena ga je napustila, a potom se razboljela. Umrla je od raka. Djeca još ni danas s njim negovore. Čitava zbrka.

– Dosta zanimljivo, – rekla sam. – Je li moguće da su ga ponovno ovlastili da radi na predmetu?– Tko bi ga ovlastio?– Ne znam. Glavni? CIA? FBI?– Ni govora. Nikad tako nešto nisam čuo. Tip je, osim toga, u mirovini već godinu dana, a mi

nemamo novaca ni za spajalice. Odakle mu lova? Vjeruj mi, policija u Santa Teresi ne bi trošila

loveći nekoga tko je možda kriv za zločin počinjen prije pet, šest godina. Kad bi se pojavio, mibismo naravno s njim popričali, ali ne vjerujem da bi se itko previše angažirao. Koga briga za JaffeaWendella? Nikad uostalom nije ni bilo naloga za njegovo uhićenje.

– Pokušaj još jednom. Sada postoji nalog, – rekla sam zločesto.– Ja mislim da to Brown radi na svoju vlastitu ruku.– I dalje ostaje pitanje otkud mu informacije.– Možda od istog tipa koji je obavijetio California Fidelity. Možda se znaju od prije.Odmahmi je mozak proradio.– Misliš Dick Millsa? Pa, u tome bi nešto moglo biti. Ako je pomislio da bi to moglo zanimati

Browna, mogao ga je obavijestiti. Vidjet ću može li se, slijedeći tu nit, nešto saznati. To nije lošaideja.

– Javi mi ako uspiješ. Rado bih znao kako se stvari razvijaju. Čim je spustio slušalicu, nazvala samCalifornia Fidelity, i tražila Mac Voorhiesa. Dok sam čekala da završi drugi razgovor, imala samvremena malo porazmisliti o svojim lažima. Nisam se kajala, ali morala sam imati na umu i mogućeposljedice. Primjerice, Macu ću morati nešto reći o svom susretu s Harrisom Brownom u VientoNegro, ali kako to učiniti a ne priznati svoje ‘grijehe’?

Mac me dobro poznaje i zna da ponekad kršim pravila, međutim, ne želi imati nikakvog posla sposljedicama koje bi iz toga mogle proisteći. Kao, uostalom, i svi mi on uživa u neočekivanim iraznolikim vidovima ljudske prirode kad su u pitanju drugi, ali samo tako dugo dok on može ostati postrani.

– Mac Voorhies.Nisam uspjela do kraja razraditi svoju priču, tako da ću do određene mjere morati biti iskrena, ali

ipak ne posve. Najbolje je primijeniti strategiju kojom se dočarava osjećaj poštenja, čak iako senema čime potkrijepiti. Opazila sam, uostalom, ako se čovjek pravi da im se povjerava, ljudi mnogoviše vjeruju u istinitost onoga što im se povjerava.

– Zdravo, Mac. Ovdje Kinsey. Stvari se razvijaju prilično zanimljivo, pa sam mislila da te moramizvijestiti. Dakle, kad se prije pet godina saznalo za Wendellov nestanak, slučaj je bio povjerenistražitelju policijskog odjela u Santa Teresi, po imenu Harris Brown.

– Ime mi se nekako čini poznatim. Zacijelo sam s njim surađivao, – dodao je Mac. – Imaš li s njimnekih problema?

– Ne onako kako ti možda misliš, – odgovorila sam. – Nazvala sam ga prije nekoliko dana i bio jeveoma susretljiv. Danas smo se trebali naćina ručku, ali kad sam tamo stigla opazila sam da sezapravo radi o tipu kojeg sam vidjela u Viento Negro, u istom hotelu u kojem je odsjeo i JaffeWendell.

– Što je radio u hotelu?– To pokušavam saznati. Nisam od onih koji vjeruju u slučajnosti. Zato sam istog trenutka kad mi je

postalo jasno da se radi o istom čovjeku, odustala od ručka s njim. Istina uspjela sam se izvući, takoda nisam uprskala mogućnost daljnjih susreta. U međuvremenu sam zamolila kolegu koji radi napoliciji da se malo raspita, i on mi je rekao da je frajer izgubio lovu kad je propalo Wendellovoneuspješno financijsko poslovanje.

Mac je rekao samo – Hmm.– Moj kolega misli da su Brown i Dick Mills možda znadu od ranije. Dakle, ako Dick zna da bi to

moglo zanimati Harrisa Browna, možda mu je, kao i tebi, o Wendellu sve ispričao.– Mogu pitati Dicka.– Hoćeš li zaista to učiniti? Bila bih ti jako zahvalna, jer ja ga ne poznam. Vjerojatno će se tebi

prije povjeriti.– Što se mene tiče nema problema. A što je s Wendellom? Imašli kakvih novosti?– Sve sam bliže i bliže, – odgovorila sam. – Znam gdje je Rienata, a to je mnogo, jer onda ni on ne

može biti daleko.–Vjerojatno si čula najnovije vijesti o klincu?– Misliš na Briana? Ne, nisam.– E, onda će te to sigurno zanimati. Čuo sam u autu na putu za ručak. Izgleda da je došlo je do

kvara u kompjuterskom sustavu u zatvoru u Perdidu. Briana su jutros otpustili i od tada ga nitko nijevidio.

18

I opet sam bila na cesti. Činilo se da je za mene definicija pakla postao taj beskrajan čvor izmeđuSanta Terese i Perdida.

Kad sam došla u susjedstvo Dane Jaffe, opazila sam ispred kuće parkirana policijska kola izokruga Perdido. Parkirala sam preko puta, nekoliko kuća dalje, tražeći na trijemu znakove života.

Čekala sam desetak minuta kad sam ugledala Daninog susjeda Jerryja Irwina, koji se vraćao spopodnevne runde trčanja.

Trčao je na vršcima stopala, skoro na prstima, u istom pogrbljenom stavu, koji mu je bio najdraži utrenucima opuštenosti. Imao je na sebi bermude, bijelu majicu, crne čarape, i tenisice za trčanje. Bioje sav crven, a sijeda mu je kosi bila zalijepljena od znoja. Naočale su mu bile obrubljene gumom,koja je na nosu ostavljala tragove. Završio je zadnji dio staze nešto ubrzanim tempom, sitnimnepravilnim poskakivanjem, kao da bosonog trči preko užarenog asfalta. Nagnula sam se i spustilastaklo s druge strane kola.

– Zdravo, Jerry, kako je? Kinsey Millhone.Nagnuo se prema naprijed, s rukama na mršavim koljenima, dok je hvatao zrak. Kroz prozor

zapuhnuo me miris znoja.– Dobro. Samo trenutak.Nikad od njega atlete. Izgledao je kao čovjek na samom rubu smrti. Stavio je ruke na bokove i

nagnuo se prema natrag.– Huuu! – Još uvijek je teško disao, ali uspio se sabrati. Buljio je u mene, lica potpuno naborana

od napora. Naočale su mu se zamaglile.– Mislio sam vas nazvati. Čini mi se da sam vidio Wendella kako se mota ovuda.– Zaista? – rekla sam. – Što ne uđete u auto? – Nagnula sam se da otključam bravu, a on je otvorio

vrata i izvalio se u sjedalo.– Jasno, ne mogu biti siguran, ali čini mi se da je bio on, pa sam pozvao policiju. Upravo su sad

tamo. Jeste li ih vidjeli?Pogledala sam Danin trijem, koji još uvijek bio prazan. – Jesam. Jeste li čuli za Briana?– Dakle, taj mali doista ima krasan život, – primijetio je Jerry. – Mislite li da je krenuo prema

kući?– Teško je reći. Bilo bi glupo… jer tu će ga pajkani najprije tražiti. Ali možda nije imao drugog

izbora.– Mislim da mu to mati neće oprostiti.Oboje smo zurili u Danin stan, nadajući se nekoj akciji. Pucanju, vazama koje lete kroz prozore.

Ništa od svega toga. Mrtva tišina.Pročelje tamne, sive kuće djelovalo je hladno i tmurno. – Došla sam je posjetiti, ali možda je

bolje pričekati dok ode policija. Kad ste vidjeli Wendella? Nedavno?– Prije jedno sat vremena. U stvari vidjela ga je Lena. Pozvala me da ga pogledam. Nismo baš bili

posve sigurni da li je to on ili ne, ali ipak sam smatrao uputnim obavijestiti policiju. Nisam mislio daće odmah nekoga poslati.

– Možda su nekog poslali nakon dojave o Brianovu nestanku. Nisam još čula posljednje vijesti.Jeste li vi nešto čuli? – Jerry je odmahnuo glavom, zastavši kako bi obrisao oznojeno čelo majicom.U autu je smrdjelo kao u svlačionici.

– Možda se zato Wendell i vratio, – rekao je.– To je i meni palo na pamet.Jerry se ponjušio ispod pazuha i bio toliko pristojan da se povuče zbog smrada koji je oko sebe

širio.– Bolje da odmah odem pod tuš, prije nego posve zasmrdim auto. Javite mi ako ga uhvate.– Svakako. Vjerojatno ću se provesti pokraj Michaelove kuće, tek toliko da ga obiđem.

Pretpostavljam da će mu iz policije savjetovati da mu je najbolje surađivati i nastojati pomoćikoliko može.

– Ako od toga bude ikakve koristi.Nakon Jerryjeva odlaska, ostavila sam prozore spuštene. Još je prošlo desetak minuta prije nego se

šerifov pomoćnik pojavio na Daninim vratima. Ona je izašla za njim, i sad su stajali na trijemunastavljajući razgovor. Pomoćnik je promatrao ulicu. Lice mu nije ništa odavalo. Dugonoga je Dana ukratkoj traper suknji, modroj majici i ravnim cipelama, izgledala veoma pristalo. Kosu je zateglaprema natrag i vezala svijetlo crvenim šalom. Stav pomoćnika pokazivao je da to kod njega nijeprošlo neopaženo.

Činilo se da razgovor privode kraju. Govor tijela bio im je oprezan, uz jedva naznačenantagonizam. Vjerojatno je zazvonio telefon, jer sam vidjela kako je Dana pogledala u tom smjeru.On joj je dao znak glavom i krenuo niz stube, dok je ona jurnula u kuću.

Čim se on odvezao, ja sam izašla iz kola i krenula preko ceste prema Daninoj kući. Ostavila jeprednja vrata otvorena. Pokucala sam na okvir vrata, ali me nije čula. Vidjela sam kako nervoznokorača prostorijom, pognute glave i ruke savijene oko vrata.

Zastala je da upali cigaretu, duboko uvukavši dim.– Ona može napraviti nekoliko snimaka, ako želite, – govorila je – ali profesionalac će to bolje

obaviti.Prekinuo ju je sugovornik s druge strane žice, i vidjela sam kako se mršti od nezadovoljstva.

Uklonila je mrvicu duhana s jezika. Oglasio se drugi telefon.– Pa, to jest istina, i ja znam da to znači mnogo novaca. Što se toga tiče, da…Ponovno je zazvonio drugi telefon.– Debbie, shvaćam što hoćeš reći… itekako dobro razumijem, ali to nije pravo mjesto za

škrtarenje. Razgovaraj s Bobom, pa ćeš vidjeti što on kaže. Imam nekog na drugoj liniji. U redu.Zdravo, javit ću ti se malo kasnije.

Pritisnula je gumb za drugu liniju.– Boutique Bride, – javila se. Čak i krozmrežu na vratima vidjela sam kako se kad je čula glas

posve promijenila.– Oo, halo.Okrenula je leđa prema vratima, i toliko spustila glas, da nisam mogla čuti što govori. Stavila je

napol popušenu cigaretu na pepeljaru i promatrala svoju sliku u ogledalu, obješenu o zid pokraj

pisaćeg stola. Popravila je kosu i uklonila mrlju od šminke na kapku.– Ne čini to, – govorila je. – Zaista ne želim da to učiniš… Okrenula sam se da pogledam ima li

koga na ulici, razmišljajućida li da opet kucam. Ako su Brian ili Wendell i vrebali negdje iz žbunja,činili su to veoma profesionalno. Vidjela sam kroz vrata kako Dana završava razgovor i stavljatelefon na stol.

Kad me je ugledala na vratima, trgnula se, a ruku je automatski položila na srce.– Oh, moj Bože, na smrt ste me preplašili, – rekla je. – Vidjela sam da razgovarate, pa vas nisam

htjela smetati. Čula sam za Briana. Mogu li ući?– Samo trenutak, – rekla je. Pošla je prema vratima i otvorila zapor. Maknula se u stranu da mogu

proći.– Nasmrt sam preplašena za njega. Nemam pojma kud bi mogao otići, ali jedno je sigurno, mora se

predati. Još će ga optužiti i za bijeg, ako se uskoro ne pojavi. Upravo je šerifov pomoćnik bio ovdje,ponašajući se kao da sam ga sakrila pod krevet. Nije bog zna što rekao, ali znate već kakvi su, nadutii nametljivi.

– Brian vam se nije javio?Odmahnula je glavom. – Nije se javio ni svom odvjetniku, a to nije dobro. Mora znati svoja prava.

– Krenula je prema dnevnom boravku i sjela na bliži kraj kauča. Ja sam sjela na drugi kraj,naslonivši se na ruku.

Nabacila sam pitanje, samo da vidim kako će reagirati. – Tko vas je zvao?– Wendellov prijatelj, Carl. Mislim da je čuo novosti. Sve otkako je to počelo sa Brianom, telefon

mi ne prestaje zvoniti. Javili su mi se ljudi s kojima se nisam vidjela od pučke škole.– U stalnoj ste vezi s Carlom?– Moglo bi se rećida je on u vezi sa mnom, iako više nema prave ljubavi. Uvijek sam znala da

strašno utječe na Wendella.– Dobro je zato platio, – rekla sam.– Nismo li svi? – odmah mi je vratila.– Što je s Brianovim otpustom? Zna li itko kako je izašao iz zatvora? Teško je povjerovati da bi

kompjuter tako pogriješio.– To je Wendellovo djelo. O tom nema dvojbe, – rekla je. Vidjela sam kako pogledom traži

cigarete. Otišla je do stola i ugasila opušak, koji je ostavila gorjeti u pepeljari. Uzela je kutiju scigaretama i upaljač i vratila se na kauč. Pokušala je jednu zapaliti, ali je odustala. Ruke su joj sepreviše tresle.

– Kako bi on mogao do šerifova kompjutera?– Nemam pojma, ali i vi ste rekli, da se zbog Briana vratio u Kalifomiju. Wendell se vratio, a

Brian izašao iz zatvora. Kako to inače objasniti?– Kompjuteri moraju biti dobro osigurani. Kako je mogao putem sustava dobiti iz zatvora

otpusnicu, koja uopće nije odobrena?– Možda je naučio štoseve s kompjuterom kroz ovih pet godina, – rekla je sarkastično.– Jeste li razgovarali s Michaelom? Zna li da je Brian izašao? – Njega sam najprije nazvala.

Michael je otišao rano na posao, ali razgovarala sam s Juliet. Nasmrt se prestrašila. Luda je za

Brianom, i posve je nerazumna. Natjerala sam je da mi se zakune da će me nazvati ako bilo što onjemu saznaju.

– Što je s Wendellom? Hoće li pronaći Michaela na novoj adresi?– Zašto ne? Treba samo nazvati informacije. Njegov je broj u knjizi. Nije to nikakva tajna. Zašto

pitate? Mislite da će se Brian i Wendell pokušati naći kod Michaela?– Ne znam. Što vi mislite?Na kratko je razmišljala. – Moguće je, – rekla je. Stisnula je ruke između koljena da bi smirila

drhtanje.– Moram ići, – rekla sam.– Ja sam stalno kod telefona. Ako išta saznate, hoćete li mi javiti?– Dakako.Napustila sam Danu i krenula u Perdido Keys. Prva mi je briga bila saznati gdje je Renatin brod.

Ako je Wendell zaista našao načina da oslobodi Briana, sljedeći će mu korak biti poslati ga izzemlje.

Zaustavila sam se u McDonald’su i iz govornice na parkiralištu pokušala dobiti Renatu na brojkoji nije bio u telefonskom imeniku. Nisam imala sreće.

Nisam se sjećala kad sam posljednji put nešto pojela, pa kad sam već bila kod McDonald’saiskoristila sam priliku i uzela za ručak cheeseburger, koka kolu i veliku porciju krumpirića. Akoništa drugo, miris hrane izbrisao je tragove Irwinova znoja.

Kad sam stigla do Renatine kuće, dvostruka vrata garaže bila su širom otvorena, a jaguaru nigdje nitraga. Spazila sam čamac u doku. Dva drvena jarbola stršila su iznad ograde. Unutra, u kući, nijebilo svjetla, niti ikakvih znakova života. Parkirala sam bubu nekoliko kuća dalje i u dahu progutalaručak, sjetivši se, tek kad sam bila gotova, da sam već jedanput ručala. Pogledala sam na sat. Aa, alito je bilo tako davno. Pa, u svakom slučaju dva ručka.

Sjedila sam u autu i čekala. Budući da mi je radio u autu bio pokvaren, a nisam imala ništa začitanje, uhvatila sam se kako razmišljam o svojoj tek stečenoj obitelji. Što ću s njima? Baka, tete,rođakinje svih opisa… nije da su baš one o meni previše brinule. Bilo je nešto uznemirujuće umojim osjećanjima, koja su se nekako uzburkali. I to negativno. Nikad, primjerice, nisam razmišljalao činjenici da mi je otac bio poštar. Jasno da sam to znala, ali na mene to nije imalo nekakvogutjecaja, i nisam imala razloga razmišljati o njegovu značenju. Sve te vijesti koje je kao poštardonosio… dobre i loše, dugove i mjenice, plaćene račune, primljene račune, čekove, otkaze, vijesti orođenju, o smrti starih prijatelja, pisma o prekidu zaruka… to su bili zadaci s kojima se on na ovomsvijetu nosio, zanimanje koje moja baka nije smatrala vrijednim razmišljanja. Možda su Burton iGrand zaista smatrali svojom dužnošću pobrinuti se majci za dobru partiju. Ja sam, međutim, bila nanjegovoj strani, s mračnim mislima i osjećajući se zaštitnički.

Lizino otkriće dalo mi je uvida u čitave drame koje su se u obitelji događale mimo mog znanja:svađe, rituali, nježni razgovori žena, grubi smijeh muškaraca, ugodna čavrljanja u kuhinji uz šalicukave, blagdanske večere, djeca koja se rađaju, savjeti koji se u svim prigodama daju, rukom vezenorublje koje prelazi s generacije na generaciju. Bila je to slika obitelji iz ženskih časopisa; život pun, smirisom cimeta, ispunjen grančicama bora i ukrasima, nogometnim utakmicama na TV-u, ujacimakoji drijemaju nakon suviše jela i pića, i djece hiperaktivne od nespavanja. Kako se iz ove

perspektive moj svijet činio mračnim, a moj spartanski stil života koji njegujem, izgledao je takojadan i svega lišen.

Pokrenula sam se na sjedalu, paralizirana od dosade. Nije bilo nikakvog razloga vjerovati da će seRenata uopće pojaviti.

Prismotra je ogavan posao. Gadno je sjediti i buljiti u ulazna vrata po pet, šest sati u komadu.Teško je održati budnost.

Prestane ti jednostavno biti stalo. Obično moram primijeniti meditaciju kao način razmišljanja,zamišljati da sam u vezi s nadnaravnim silama, a ne svojim fiziološkim potrebama umjesto toga.

Dan se polako gubio. Boja neba prelazila je iz boje marelice u grimizno crvenu. Temperatura jeznatno pala. Ljetne su večeri obično prohladne, a oluje vrebaju negdje uz obalu. Dani su se činilikratki, kao tijekom prerane jeseni. Magla se dizala, zid tmastih oblaka pokrivao je kobaltno modronebo u sumraku.

Prekrižila sam ruke preko grudi, da bi mi bilo toplije, skupivši se na sjedištu. Sigurno je prošao jošjedan sat.

Osjetila sam kako mi pozornost popušta, a glava mi bez moje volje poskakuje, kad bih se iz snanaglo trgnula. Ispravila sam se i učinila svjestan napor da se održim budnom. To je trajalo jedvanešto više od minute. Počeli su me boljeti svi dijelovi tijela i razmišljala sam kako i bebe plaču kadsu umorne. Budno stanje, kad tijelo vapi za odmorom, postaje čista fizička agonija.

Pomakla sam se i okrenula na stranu. Podigla sam koljena i prebacila noge na susjedno sjedište, aglavu naslonila na vrata, na izbočenje za ruku. Osjećala sam se kao pijana, oči su mi se okretale udupljama dok sam se pokušavala održati budnom.

Mislila sam kako sva ta kemija iz restorana brze prehrane prolazi kroz moje tijelo i djeluje kaonarkotik. To jednostavno dalje nije moglo tako. Morala sam na svježi zrak. Morala sam se dignuti ipokrenuti.

Potražila sam u odjeljku za rukavice bateriju i svežanj ključeva.Gurnula sam torbicu ispod sjedala i pograbila jaknu sa stražnjeg sjedala. Izašla sam, zaključala

vrata, prešla preko ulice prema Renatinoj kući, željna da malo pronjuškam. Zaista, nisam se osjećalakrivom. Jednostavno kad me savlada dosada, postajem neodgovorna. Kao dobro odgojena, najprijesam pozvonila, iako sam bila sigurna da mi nema tko otvoriti. Tako je i bilo. Moja zvonjava ostala jebez odgovora.

I što sad treba ovako jadna da uradim? Ušla sam kroz pokrajnju ogradu i krenula prema stražnjimvratima.

Pošla sam prema doku, koji kao da se poda mnom njihao. Renatin se brod, kakva ironija, zvaoBjegunac. Bila je to manja jedrilica, blještavo bijele boje, sa središnjom stražnjom palubom ikabinom. Trup mu je bio od fiberglasa, paluba od lakirane tikovine, a okovi od kroma i mjedi. U brodse moglo komotno smjestiti šestoro ljudi, a za nuždu i osmoro. S obje strane grebena bile su vezanebrodice sa svjetlima koja su svjetlucala u tamnim morskim dubinama, na vodi gotovo bez ikakvihvalova.

Što bi Wendellu od nesmetanog pristupa oceanu između grebena moglo bolje poslužiti? Tako jemogao godinama putovati, anoniman i ni od koga zamijećen.

Tih o sam pozvala ‘Ima li koga?’, međutim, nitko se nije javio. Ništa čudno, budući da je brod bio

taman i prevučen ceradom.Popela sam se na brod, spotičući se o kablove. Otvorila sam patentne zatvarače na tri mjesta, i

rastvorila ceradu. Kabina je bila zaključana, ali ja sam uz pomoć baterije pogledala kroz otvore,kružeći svjetlom po brodu. Unutrašnjost je bila besprijekorna: sve u prekrasnom drvu, obloženomaterijalom u toplim tonovima sunčeva zalaska. Brod je bio opskrbljen hranom u konzervama ivodom u bocama, uredno poslaganim u kartonske kutije. Podigla sam glavu i bacila pogled na kuće sobje strane. Nigdje ni žive duše. Pogledala sam i kuće na suprotnoj strani. Vidjelo se mnogoupaljenih svjetala, ponegdje neki ukućanin, ali nisam imala osjećaj da me netko promatra.

Puzala sam po palubi dok nisam došla do otvora iznad kreveta.Krevet je bio uredno napravljen, a na sve strane vidjeli su se znakovi nečije prisutnosti: odjeća,

knjige u mekom uvezu, uramljene fotografije, koje, nažalost, nisam mogla prepoznati.Vratila sam se na brod i sjela na stražnju palubu, pokušavajući otvoriti bravu ugrađenu u drvo.

Lokoti tog tipa obično imaju sedam krakova, koji se lako otvaraju običnim otvaračem, koji sam i japonijela sa sobom. Ta je spravica veličine starinske porculanske ručice na slavini, na kojoj pišeTOPLO i HLADNO.

Otvarač ima sedam metalnih krakova koji se prilagođavaju urezima ključa. Pokreće se pokretimanutra-van, nutra-van, uz istodobni lagani pritisak. Kad brava popusti, otvarač se koristi kao ključ.

Brava je konačno popustila, ali ne bez par sočnih psovki. Gurnula sam otvarač u traperice,zatvorila otvor i spustila se stubama u unutrašnjost brodice.

Ponekad žalim što nisam išla u skaute. Vjerojatno bih dobila značke za posebne sposobnosti, odkojih bi jedna zasigurno bila provala i ulaženje u zabranjene prostore. Kretala sam se kabinom, uzsvjetlo baterije, pregledavajući svaku ladicu i svaki kutak na koji sam naišla. Nisam bila sigurna štozapravo tražim.

Potpun putni itinerer bio bi pravi zgoditak: putovnice, vize, karte s ucrtanim tajnim crvenimstrelicama i zvjezdicama. Ne bi bilo loše pronaći i neke dokaze Wendellove nazočnosti. Nisam,međutim, našla ništa zanimljivo. Kad mi je konačno ponestalo pare za daljnje prekopavanje,ponestalo mi je i sreće.

Naime, upravo sam se penjala stubama, izlazeći izkabine, kad se pojavila Renata. Zatekla sam sekako buljim u bubanj magnuma 357. Prokleti je revolver bio ogroman i posve je naličio onima kakveu kaubojskim filmovima nose šerifi u futrolama koje im vise do koljena. Odmah sam se zaustavilasvjesna rupa kakve bi takva revolverčina na nekim bitnim anatomskim točkama moje malenkostimogla napraviti. Podigla sam ruke, vjerujući da će Renata znati cijeniti taj znak dobre volje i želje zasuradnjom.

Renata, međutim, nije baš za to mnogo marila, jer joj je stav i dalje bio neprijateljski, a tonratoboran.

– Tko ste vi?– Privatni istražitelj. Osobna iskaznica mi je u torbici, vani u autu.– Znate li da vas mogu ubiti na licu mjesta zbog nedozvoljenog ometanja posjeda?– Znam, ali nadam se da nećete.Gledala me je pokušavajući odgonetnuti moj ton, koji, vjerojatno, nije bio tako pun poštovanja kao

što bi se u ovakvim okolnostima očekivalo.

– Što ste tamo radili?Okrenula sam malo glavu kao da bi mi pogled prema ‘tamo’ mogao pomoći da se prisjetim.

Shvatila sam da nije vrijeme za šalu.– Tražila sam Wendella Jaffea. Sin mu je jutros otpušten iz zatvora u Perdidu, pa sam

pretpostavila da će se pokušati s njim naći. – Nije se pretvarala da ne zna o čemu govorimpostavljujući mi pitanje ‘A tko je Jaffe Wendell?’, nego je prihvatila ulogu kakva joj se nametala.Naravno, nisam izrekla ostale svoje sumnje o tome da Wendell, Brian i Renata namjeravaju ovimbrodom pobjeći preko granice.

– Usput budi rečeno, tek da zadovoljim svoju znatiželju, je li Wendell sredio Brianovo otpuštanjeiz zatvora?

– Moguće.– Kako mu je to uspjelo?– Nismo li se mi već negdje vidjele?– Viento Negro. Prošli tjedan. Slijedila sam vas u Haciendu Grande.Čak i u tami vidjela sam da je podigla obrve, pa sam je ostavila u uvjerenju kako su ona i Wendell

otkriveni zahvaljujućimojim superiornim sposobnostima rođenog istražitelja. Čemu spominjati DickMillsa, kad je on i tako zahvaljujućipukoj sreći bio prvi koji je spazio Wendella. Željela sam damisli kako sam čudo od žene, od koje se meci odbijaju kao ništa.

– Znate što, – nastavila sam razgovorljivo. – Nije zaista potrebno držati u mene uperen revolver.Nisam naoružana, i ne namjeravam učiniti ništa loše. – Polako sam spustila ruke.

Mislila sam da će protestirati, ali izgleda da nije ni opazila. Vidjelo se da ne zna što bi učinila.Mogla me je, razumije se ubiti, ali nije se lako riješiti mrtvog tijela, a ako ga pronađu, mogu slijeditimnoga neugodna pitanja. A najmanje što joj je u ovom trenutku trebalo, bio je šerifov pomoćnik navratima.

– Što želite od Wendella?– Radim za firmu kod koje je imao životno osiguranje. Žena mu je upravo dobila pola milijuna

dolara, a ako Wendell nije mrtav, morat će lovu vratiti.Vidjela sam da lagano dršće, i to ne zbog straha, nego težine revolvera. Shvatila sam da je trenutak

da preuzmem stvar u svoje ruke.Vrisnula sam i dobro je opalila po zglobu, služeći se rukom kao nakovnjem. Mislim da je zbog

vriska olabavila stisak.Revolver joj je ispao izruke, udario o pod i otkotrljao se klopoćući do stražnje palube. Gurnula

sam je, tako da je izgubila ravnotežu, i zgrabila revolver. Pala je na leđa. Sad sam ja držalarevolver. Digla se na noge i podigla ruke u zrak. To mi se mnogo više sviđalo, iako sam i ja, kao iona maloprije, bila u nedoumici što napraviti. Spremna sam i na nasilje kad me napadnu, ali ne mogupucati na nekoga tko stoji s rukama u zraku. Jedino sam se nadala da ona to ne zna. Zauzela samagresivnu pozu, raširenih nogu, držeći revolver objema rukama.

– Gdje je Wendell? Moram s njim razgovarati. Tiho je zaskvičala, a potom je počela plakati.– Prestani s tim sranjem, Renata, i reci što te pitam, ili ti pucam u desnu nogu dok nabrojim do pet.

– Nanišanila sam joj u desnu nogu. – Jedan. Dva. Tri. Četiri…

– Kod Michaela je!– Hvala. Zaista si ljubazna, – rekla sam.– Ostavit ću ti revolver u poštanskom sandučiću.Nekontrolirano je drhtala. – Zadrži ga. Mrzim revolvere.Gurnula sam revolver za pojas, i žustro skočila na palubu. Kad sam se okrenula vidjela sam je

kako se nemoćno oslanja na jarbol.Ostavila sam svoju posjetnicu u njezinu poštanskom sandučiću, a drugu ispod vrata. Tad sam

krenula do Michaela.

19

Vidjela sam svjetla sa stražnje strane kuće. Prošla sam pokraj zvona i obišla kuću, vireći krozsvaki prozor pokraj kojeg sam prolazila. U kuhinji ništa osim radnih ploha pretrpanih prljavimsuđem. Kartonske kutije još su uvijek činile najveći dio pokućstva, a zgužvani papiri bili su zgurani ućoškove. Kad sam se približila glavnoj spavaćoj sobi, vidjela sam Juliet, koja je u nastupuuređivanja kuće, vješala ručnike preko stalka za sušenje rublja, zaklanjajući mi vidik. Vratila sam sena prednja vrata, pitajući se hoću li ipak morati pokucati. Uhvatila sam za kvaku, i na svoje velikozadovoljstvo ustanovila da su vrata otključana.

Televizor u dnevnoj sobi treperio je. Slika je plesala i podsjećala na polarno svjetlo. Zvuk koji jepratio taj izuzetan fenomen podsjećao je na grube momke, pucnjavu i uzbudljivu trku kolima.Provirila sam u spavaće sobe, ali nisam čula mnogo od škripe kočnica i pucnjave, koja je dolazila odtelevizora. Izvadila sam revolver, upirući ga kao reflektor dok sam išla prema stražnjem dijelu kućeoprezno usporavajući korak.

Dječja je soba bila u tami, ali vrata velike spavaće sobe bila su otškrinuta, tako da je i na hodnikprodiralo svjetlo. Lagano sam revolverom gurnula vrata. Otvorila su se škripeći. Preda mnom unaslonjaču za ljuljanje sjedio je, s unukom na krilu, Wendell Jaffe.

Uzbuđen, povikao je, – Ne pucajte u dijete!– Pa neću pucati u dijete. Što vam je?Brendan mi se smješkao, živo mlatarajući ručicama, šaljući mi tako svoj pozdrav neverbalnim

putem. Na sebi je imao flanelske štramplice s plavim zečićima, pune pelena. Plava kosica bila mu jejoš mokra od kupanja. Juliet ju je začešljala u obliku znaka pitanja, na vrhu glavice. Revolver samugurala straga u traperice.

To i nije najpogodnije mjesto i bila sam svjesna da na taj način riskiram da se pogodim ustražnjicu. S druge strane, opet, nisam željela da mi viri iz torbice, gdje bi mi, osim toga, bionedostupniji.

Što se tiče obiteljskih okupljanja, ovo i nije izgledalo bogzna kakvo. Kako se činilo, jedino seBrendan zabavljao. Michael je stajao po strani, naslonivši se na komodu. Proučavao je Wendellovprsten, vrteći ga na prstu. Izgleda da mu je služio kao mantra za meditaciju. Vidjela sam da to radetenisači, profesionalci, usredotočujući se na mrežu reketa, da bi održali koncentraciju. Michaelovamajica, prljave traperice i čizme uprljane blatom, pokazivale su bez svake dvojbe da se nije uspiourediti poslije posla. Još se vidio trag tvrdog šešira, koji je tog dana nosio. Wendell mora da ga jeveć čekao kad se vratio kući s posla.

Juliet se sklupčala u vrhu kreveta, sva napeta i sitna u svojoj majici i hlačicama. Bila je bosonoga,koljena je podvila pod bradu i obgrlila ih rukama. Držala se po strani od događaja, gledajući kao izpublike dramu koja se pred njom odvijala. Jedino osvjetljenje u sobi dolazilo je od stolne svjetiljke,koju je vjerojatno Juliet donijela iz svoje dječje sobe. Sjenilo je bilo nabrano i jarko ružičasto. Pridnu je bila lutka u krutoj ružičstoj suknji, tijela pričvršćenog žicom za svjetiljku, ispruženih ruku.

Umjesto usta imala je ružin pupoljak, a guste trepavice iznad očiju, su se mehanički otvarale izatvarale. Žarulja je imala najviše 40 vati, ali njezino je svjetlo davalo topao ugođaj prostoriji.

Julijine su crte bile sve u oštrim oprekama, jedan obraz jarko ružičaste boje, drugi u sjeni.Wendellovo je lice u slabom svjetlu izgledalo ogrubjelo i kao skamenjeno, a jabučice kao isklesane.

Izgledao je propao. Na nosu su mu se vidjeli tragovi plastične operacije. Michael je, opet, imaolice anđela u kamenu, hladno i senzualno. Tamne su mu oči bile sjajne, a visoka vitka figurapodsjećala je na Wendella, iako je Wendell bio krupniji i nedostajala mu je Michaelova gracioznost.Svo troje predstavljali su čudan prizor, prizor čije bi objašnjenje vjerojatno svaki psihijatar radočuo, jer bi mu dalo uvida u njihov način razmišljanja.

– Dobar dan, Wendell. Oprostite što vas smetam. Sjećate li me se?Wendellov je pogled prešao na Michaela. Pokazao je glavom u mom smjeru.– Tko je to? Michael je buljio u pod.– Privatni istražitelj, – rekao je. – Neku je večer razgovarala s mamom. – Mahnula sam Wendellu.– Radi za osiguravajuće društvo koje ste prevarili za pola milijuna dolara, – ubacila sam.– Ja prevario?– Da, Wendell, – rekla sam veselo. – Kakogod to čudno zvučalo, osiguranja na život zato i

postoje. Naime, treba biti mrtav. Što se vas tiče, vi svoj dio ugovora niste obavili.Gledao me je mješavinom opreza i zbunjenosti. – Poznam li vas odnekud?– Putevi su nam se susreli u hotelu u Viento Negro. Pogled mu se zaustavio malo duže na meni i

vidjelo se da se prisjeća.– Vi ste upali u sobu?Odmahnula sam glavom, imajućitog časa spremnu laž. – Hmm, ne ja. Bio je to bivši pajkan Harris

Brown. – Odmahnuo je glavom čuvši ime.– On je poručnik u policiji, ili je nekad bio, – nastavila sam.– Nikad nisam za njega čuo.– Ali izgleda da je on čuo za vas. Bio mu je povjeren slučaj kad ste prvi put nestali. Tad su ga iz

nepoznatih razloga skinuli. Mislila sam da biste nam možda vi to mogli objasniti.– Jeste li sigurni da je mene tražio?– Mislim da ne možemo zahvaliti tek pukoj slučajnosti što se tamo našao, – rekla sam. – Odsjeo je

u sobi 314. Ja sam bila u 316.– Hej, tata? Ne bismo li mi završili naš razgovor?Brendan je počeo nešto gnjaviti, i Wendell ga je bezuspješno pokušavao smiriti milovanjem. Uzeo

je u ruku malenog punjenog psića i mahao njime ispred Brendanovog lica, nastavljajući razgovor.Brendan je uhvatio životinju za uši i privukao je k sebi.

Mora da su mu izbijali zubi, jer se bacio na njegovo lice oduševljenjem kakvim ja jedino glođempečene pileće kosti.

Njegova su cendranja bila u čudnoj suprotnosti s razgovorom između Wendella i Michaela.Wendell je vjerojatno nastavio tamo, gdje sam ih ja prekinula.

– Morao sam otići, Michael. To nije bilo zbog vas. Bio je to moj život. Bio sam to ja. Toliko samzabrljao, da nije bilo drugog izlaza. Jednog ćeš to dana možda razumijeti. U našem pravnom sustavune postoji nešto što se naziva pravdom.

– Ma, hajde. Poštedi me govorancija. Što je to? Možda tečaj iz politologije? Prekini s tim sranjemi ne govori mi o prokletoj pravdi, O. K.? Nisi dovoljno dugo lunjao okolo da bi uspio saznati.

– Molim te, Michael. Prestanimo s tim. Ne želim se svađati. Bit će i zato vremena. Ne očekujem dase složiš s mojom odlukom.

– Ne radi se samo o meni. A što je s Brianom? On je taj koji je najviše stradao.– Svjestan sam toga, i radim što mogu, – rekao je Wendell.– Brianu si bio potreban kad mu je bilo dvanaest godina. Malo si zakasnio.– Ne slažem se s tobom. Uopće. Imaš krivo, vjeruj mi.Michael se trgnuo, izaokrenuo očima prema stropu. – Da ti vjerujem? Tata, ti zaista previše tražiš.

Zašto bih tebi vjerovao. Neću ti nikada više vjerovati.Wendella je pogodila oštrina Michaelovog tona. Nije volio da mu se netko suprotstavlja. Obično

se njegove prosudbe nisu dovodile u pitanje, posebice od klinca kojemu je bilo sedamnaest kad jeotišao. Michael je u međuvremenu odrastao. On je u stvari bio taj koji je morao popuniti mjesto kojeje Wendell napustio. Možda je zamišljao kako se vraća ne bi li izgladio sukob, poravnavajući stareračune, i stavljajući sve na pravo mjesto. Možda je mislio kako će jedno smireno objašnjenjenadomjestiti njegov odlazak i nemar.

– Izgleda da nema načina da se nas dvojica složimo, – konačno je rekao.– Što nisi ranije došao i suočio se s onim što si napravio?– Nisam se mogao vratiti. Nisam vidio načina na koji bih stvari mogao popraviti.– Drugim riječima nije te zanimalo. Drugim riječima bojao si se da te ne bismo tražili da nešto i

žrtvuješ zbog nas. Neizmjerno smo ti zahvalni. Zaista cijenimo tvoju odanost. To je tipično.– Ne, sine, to nije istina.– Istina je. Da si htio, mogao si ostati. Da smo ti mi išta značili. Ali istina je da ti nisi za nas

mario, i u tome je naša nevolja.– Jasno da ste mi značili. Pa, o čemu misliš da cijelo vrijeme govorim?– Ne znam, tata. Koliko ja vidim, pokušavaš opravdati svoje ponašanje.– To nema smisla. Ja ne mogu promijeniti prošlost. Što je bilo, bilo je. Ne može se promijeniti što

je tada učinjeno. Brian i ja ćemo se predati. To je najviše što mogu učiniti, pa ako ni to nije dosta, neznam što više reći.

Michael ga više nije gledao, klimajući razočarano glavom. Gledala sam kako se odlučuje da li damu vrati istom mjerom ili ne.

Wendell je pročistio grlo.– Ja sad moram ići. Rekao sam Brianu da ću doći. – Ustao je na noge, držeći dijete na rukama.

Juliet je prebacila noge preko kreveta i ustala, spremna da od djeda preuzme Brendana. Bilo jevidljivo da ju je razgovor uzbudio. Nos joj bio ružičast, a usne nabubrile od uzbuđenja.

Michael je zabio ruke u džepove. – Brianu nisi učinio nikakvu uslugu tim lažnim otpuštanjem.– Da, istina je. Tako je nažalost ispalo, ali to nismo mogli predvidjeti. Promijenio sam mišljenje o

mnogo čemu. Osim toga, to moramo raspraviti tvoj brat i ja.– Uvalio si Briana u još veće neprilike. Ako ne požuriš, pajkani će ga uhvatiti, baciti ga u čorku iz

koje ga ni Bog Otac neće izvući. A ti? Gdje ćeš ti biti? Opet na prokletom brodu bez ikakve brige i zakoga. Neka ti je sretno.

– Ne pada ti na pamet da ću i ja platiti cijenu?– Tebe barem nisu optužili za ubojstvo.– Mislim da ovo nema nikakvog smisla, – rekao je Wendell, ne obraćajući pozornost na stvarni

sadržaj Michaelove opaske.Neprestance su jedan drugom kontrirali. Wendell je pokušavao ponovno steći svoj očinski

autoritet. Kod Michaela to nije palilo. Sad je i on imao sina i znao je koliko je toga njegov otacproigrao.

Wendell se okrenuo.– Moram ići, – rekao je, pružajući ruku Juliet. – Drago mi je da smo se upoznali. Šteta što se to

nije dogodilo u sretnijim okolnostima.– Hoćemo li vas opet vidjeti? – pitala je Juliet.Suze su joj se slijevale niz obraze. Mrlje od maškare stvarale su joj brazde ispod očiju. Michael je

bio na oprezu, uznemirena izraza, dok je izJuliet nekontrolirano provalila tuga. Čak je i Wendell biodirnut provalom njenih osjećaja.

– Sigurno. Obećavam.Pogled mu se zaustavio na Michaelu, očekujućineki znak ljubavi.– Žao mi je što sam ti prouzročio bol. Ja to zaista mislim, bez obzira da li mi ti vjeruješ ili ne.Michaelova su se ramena lagano pogrbila. Svjesno je nastojao držati distancu.– Da. U redu. Kakogod ti kažeš, – rekao je.Wendell je čvrsto zagrlio bebu, upijajući slatki, mliječni miris djeteta.– Oh, ti slatki mali dječačiću, – rekao je drhtavim glasom. Brendan je kao začaran gledao

Wendellovu kosu, pokušavajući je čupati i staviti u usta. Wendell se oslobodio blago uklanjajućidječakove prstiće iz kose. Michael je promatrao, očiju koje su se počele cakliti, a potom je brzookrenuo glavu u stranu. Tuga mu je izbijala kroz sve pore i zračila prostorom.

Wendell je predao maloga Juliet i poljubio je u čelo, prije negoli se okrenuo Michaelu. Spontanosu pali jedan drugom u zagrljaj, kojemu se nije vidjelo kraja.

– Volim te, sine.Njihali su se u zagrljaju naprijed-natrag, kao u nekom ritualu. Michaela je nešto gušilo u grlu. Oči

je držao čvrsto zatvorene.U tom jedinstvenom trenutku Wendell i Michael bili su jedno.Morala sam skrenuti pogled u stranu. Nisam mogla ni zamisliti kako se osjeća čovjek kad se nađe s

roditeljem koga je smatrao mrtvim. Michael se povukao. Wendell je izvadio maramicu i obrisao oči.– Javit ću se, – prošaptao je uzdahnuvši.Nije ih više pogledao, okrenuo se i izašao. Krivnja ga je pritiskivala kao teret na ramenima.

Prošao je kroz kuću, prema izlazu, a ja sam ga u stopu slijedila. Ako je i bio svjestan mojenazočnosti, nije se bunio.

Vani je bilo vlažno i vjetrovito. Ulične su svjetiljke bile posve zaklonjene granama koje su seljuljale na vjetru. Odlučila sam zaželjeti čovjeku sretan put, ući u auto, i tad ga slijediti, dok me neodvede do Briana. Čim doznam gdje se Brian skriva, pozvat ću policiju. Pozdravila sam ga i krenula

u drugom smjeru.Ne znam da li me je uopće čuo.Zabrinut, Wendell je uzeo svežanj ključeva, prešao preko travnjaka do malog crvenog športskog

maseratija, parkiranog uz rub kolnika. Renata je očito imala čitav vozni park skupih automobila.Otključao je vrata, i ušao u auto. Zalupio je vratima.

Ja sam otvorila svoju bubu i uključila motor. Osjetila sam kako me Renatin revolver pritišće.Izvukla sam ga izhlača i bacila na stražnje sjedište, zajedno s torbicom.

Čula sam kako se Wendell muči s paljenjem. Ja sam upalila motor od prve i sjedila s ugašenimsvjetlima, čekajući da on upali svoj.

Njegov je motor i dalje brundao, ali se nije upalio. Trenutak kasnije otvorio je vrata i izašaoizkola. Digao je haubu i nervozno pregledavao motor. Nešto je petljao oko žica, vratio se u kola iponovno pokušao upaliti motor. Akumulator se sigurno ispraznio, jer više nije bilo nikakva zvuka.Ubacila sam auto u brzinu, upalila svjetla, i vozila polako dok nisam došla do njega.

Spustila sam prozor. Wendell se nagnuo do drugog sjedišta da bi također spustio prozor.– Uskačite! – rekla sam. – Odvest ću vas do Renate. Od nje možete nazvati vučnu službu.Razmišljao je trenutak, bacivši pogled prema Michaelovoj kući.Nije imao mnogo izbora. Vjerojatno mu se nije vraćalo zbog nečeg tako prizemnog, kao što je

poziv auto-moto službi. Izašao je, zaključao vrata, prošao ispred moga auta i ušao.Skrenula sam desno na ulicu Perdido, a potom lijevo prije negoli sam došla do sajma, odlučivši se

za cestu koja ide uz obalu.Mogla sam ići i autocestom. Promet nije bio gust. Ulica koja je vodila do Keysa bila je samo

jedan izlaz dalje, i do nje je bilo lako doći i ovim putem.Kad sam došla do obale, skrenula sam lijevo. Vjetar se dobrano pojačao i gusti tamni oblaci

skupljali su se iznad oceana.– U ponedjeljak sam imala ugodan razgovor s Carlom Eckertom, – rekla sam. – Jeste li vis njim

razgovarali?– Trebao sam se s njim kasnije sastati, ali je nenadano morao otići izgrada, – odgovorio je

odsutno Wendell.– Zaista. Zacijelo je mislio da bi bilo suludo s vama razgovarati.– Moramo srediti neke poslove. U njega je nešto što pripada meni.– Mislite brod?– Pa, i to, ali radi se o nečem drugom.Nebo je bilo sive boje poput tamnog ugljena, munje su sijevale, oluja je bjesnila nekih pedesetak

milja od obale. Svjetla su treperila stvarajući privid topničke vatre čiji se bljesak vidi, ali jepredaleko da bi se i čula. Zrak je bio nabijen nemirnom energijom. Pogledala sam Wendella.

– Ne zanima li vas kako smo vam ušli u trag? Čudi me da me to niste pitali.Pozornost mu je bila usmjerena na horizont, koji se, kako je oluja napredovala prema obali,

povremeno osvjetljavao.– Nema veze. To se i tako jedanput moralo dogoditi.

– Hoćete li mi reći gdje ste se skrivali sve te godine?Lice je odvratio i gledao krozpokrajnji prozor. – Ne previše daleko. Začudili biste se da znate

kako sam malo proputovao.– Mnogo ste toga napustili da biste tamo stigli.Bol na licu bljesnula mu je kao munja. – Da.– Jeste li s Renatom čitavo vrijeme?– Oh, da, – rekao je s gorčinom u glasu. Zavladala je tišina, a onda se nelagodno promeškoljio.– Mislite li da je loše što sam se ovako vratio?– Ovisi o tome što ste željeli postići.– Želim im pomoći.– Pomoći? U čemu? Brian je već na svom putu, a i Michael. Dana se bori koliko može, a novac je i

tako potrošen. Ne možete se vratiti u njihov život i promijeniti prošlost. Oni odrađuju posljedicevaše odluke, a to ćete morati i vi učiniti.

– Pretpostavljam da ne mogu podići sve porušene mostove u nekoliko dana.– Pitam se možete li ih uopće podići, – rekla sam. – U međuvremenu držat ću vas stalno na oku.

Jedanput ste mi pobjegli. Ne želim vas opet izgubiti.– Potrebno mi je malo vremena. Moram srediti neke poslove.– Te ste poslove trebali srediti prije pet godina.– To je drukčije.– Gdje je Brian?– Na sigurnom.– Nisam vas pitala kako je, pitala sam ‘gdje je’.Auto je počeo gubiti brzinu. Gledala sam zbunjeno, pritišćući gas dok je auto neprestano

usporavao.– Kriste, što je sad ovo?– Možda vam je nestalo benzina?– Upravo sam natankala. – Kad se auto počeo zaustavljati, okrenula sam ga prema desnom rubniku

ceste. Gledao je upravljačku ploču.– Kazaljka za benzin pokazuje da je spremnik pun.– Pa, što sam vam upravo rekla? Naravno da je pun. Tek što sam ga napunila.Nismo imali više što reći. Vladala je duboka tišina, a tad mi je do svijesti doprlo fijukanje vjetra i

daskarenja. Čak i uz mjesec, kojega su zaklonili olujni oblaci, mogla sam na vodi vidjeti pjenuvalova.

Uhvatila sam svoju torbicu sa stražnjeg sjedala i počela po njoj rovati, dok u prednjem pretincunisam pronašla bateriju.

– Da pogledamo u čemu je stvar, – rekla sam kao da točno znam što valja uraditi.Izašla sam izauta. Wendell je izašao sa svoje strane i obišao kola, prateći me. Bilo mi je drago da

je sa mnom. Možda o automobilima zna nešto više od mene, iako u ovakvim situacijama volim uzetistvari u svoje ruke. Otvorila sam stražnju haubu i buljila u motor. Izgledao je isto kao i uvijek.

Veličinom i oblikom podsjećao je na šivaću mašinu. Očekivala sam razmrdane i potrgane dijelove,puknuti remen ventilatora ili barem neki znak da svi dijelovi nisu na predviđenim mjestima u motoru.

– Što mislite?Uzeo je bateriju i nagnuo se bliže zavirujući u motor. Dečki obično znadu mnogo o puškama,

kolima, kosilicama za tratinu, odvodima za smeće, utičnicama, i bejzbol statistikama. Ja se neusudim podignuti ni poklopac vodokotlića u WCu, jer mi uvijek izgleda kako će ona kugla unutraeksplodirati. Nagnula sam se i zurila u motor skupa s njim.

– Ne čini li vam se da izgleda kao šivaća mašina? – primijetio je Wendell.U tom je času netko iz auta iza nas pucao i pogodio moj stražnji branik. Wendell je djelić sekunde

prije mene shvatio situaciju.Oboje smo se bacili na pločnik. Wendell me je zgrabio i povukao iza auta. Ispaljen je i drugi

metak, koji je zafijuknuo iznad krova.Sagnuli smo glave i još se više pogrbili. Wendell je ugasio bateriju i potonuli smo u potpun mrak.

Zaštitnički me je obgrlio rukom.Osjećala sam neodoljivu potrebu da se pridignem do razine prozora i provirim na drugu stranu

ceste. Znala sam da ne bih mnogo vidjela: tamnu i prljavu obalu, i jureće automobile na autocesti.Naš napadač sigurno nas je slijedio od Michaelove kuće, onesposobivši najprije Wendellov, apotom i moj auto.

– To je sigurno netko od vaših partnera. Ja među svojima uživam više popularnosti, – rekla sam.Ispaljen je još jedan metak. Stražnji je prozor kola izgledao kao napuknuti led, iako je samo jedan

komadić stakla ispao. Wendell je rekao, – Bože sveti.Dodala sam, – Amen! Nijedno od nas nije to smatralo bogohuljenjem.Pogledao me. Letargija od maloprije nestala je kao rukom odnesena. Novonastala situacija

izoštrila mu je pozornost.– Već nekoliko dana netko me prati.– Imate li ideju tko bi to mogao biti?Odmahnuo je odrečno glavom. – Obavio sam nekoliko telefonskih razgovora. Bila mi je potrebna

pomoć.– Tko je znao da ste kod Michaela?– Samo Renata.Na nju sam već pomislila. Ali u mene je bio njezin revolver koji je, koliko se sjećam, u mojim

kolima.– U autu mi je revolver, ako ga možete dohvatiti, – rekla sam. – Na stražnjem je sjedalu.– Neće li se upaliti svjetlo kad otvorim vrata?– U mojim kolima? Nema teorije.Wendell je otvorio vrata sa suvozačeve strane. Da ne povjeruješ, svjetlo se upalilo. Odmah je

opalio sljedeći metak, i skoro pogodio Wendella u vrat. Ponovno smo sagnuli glave, pritajeni,misleći o njegovoj neozlijeđenoj karotidi.

Rekla sam, – Carl je znao kud idete, ako ste se s njim kasnije trebali sastati.

– To je bilo prije negoli je promijenio plan. Osim toga, on ne zna gdje Michael stanuje.– On je rekao da su mu se planovi promijenili, ali vi ne znate da li je govorio istinu. Osim toga, ne

treba biti Einstein pa da se čovjek dosjeti, nazove informacije i dobije broj. Uostalom trebao jesamo upitati Danu. Oni su stalno u vezi.

– On je zaljubljen u Danu. Oduvijek je bio. Vjerojatno je bio sretan kad sam se maknuo.– A Harris Brown? On sigurno ima revolver.– Većsam vam rekao. Nikada za njega čuo.– Wendell, prestanite glumiti. Morate mi odgovoriti na neka pitanja.– Ali govorim vam istinu.– Ostanite dolje. Pokušat ću još jedanput otvoriti vrata. – Wendell je legao na pločnik, dok sam ja

naglo povukla vrata. Sljedeći se metak zabio u pijesak tik do mene. Gurnula sam sjedalo premanaprijed, zgrabila torbicu, potegnula je sa stražnjeg sjedišta i zalupila vratima. Srce mi je lupalo kaoludo.

Osjećala sam kako me je preplavila uznemirenost. Bilo mi je užasno sila, iako se pitam da li bih tomogla obaviti s potpuno zgrčenim bubrezima. Osjećala sam da mi je čitava utroba isprevrnuta, kao dame netko opalio maljem. Izvukla sam revolver sedefaste drške.

– Malo mi posvijetlite.Wendell je uključio bateriju, zaklanjajućije rukom kao šibicu. Razmišljala sam o jednokratnoj

akciji ispaljivanja svih šest metaka, koju bi vjerojatno primijenio John Wayne. Otvorila samrevolver da vidim da li je napunjen. Svih šest metaka bilo je na broju. Revolver je težio najmanjekilogram i pol.

– Odakle vam to?– Ukrala sam od Renate. Pričekajte. Odmah se vraćam.Nešto mi je rekao, ali ja sam već puzala pognute glave u tamu prema obali, u smjeru suprotnom od

pucnjave. Pošla sam lijevo, kružeći u promjeru od oko sto metara od auta nadajući se da me ne vidinetko kome se vježba gađanje. Oči su mi se već posve priviknule na tamu i osjećala sam da sam nameti.

Okrenula sam se i pokušala ocijeniti udaljenost od auta. Moja blijedomodra buba izgledala je kaosablasni iglu ili ogromni šator. Došla sam do lijevog zavoja, čučnula, i brzo poput munje preletjelapreko ceste prema mjestu otkuda je vjerojatno napadač pucao.

Trebalo mi je sigurno desetak minuta da do tamo stignem, i odjedanput mi je postalo jasno dačitavo to vrijeme nije ispaljen ni jedan jedincati metak. Čak i uz slabu vidljivost, sve je izgledalonapušteno. Bila sam sada točno preko puta kola na dvotračnoj cesti, gotovo priljubljena uz tlo. Malosam podigla glavu kao prerijski psić.

– Wendell! – zovnula sam.Bez odgovora. Bez metaka. Nikakvog pokreta iz bilo kojeg smjera.Bez osjećaja opasnosti. Noć je djelovala umirujuće. Uspravila sam se.– Wendell?Okrenula sam se 360 stupnjeva, preletjevši pogledom neposrednu blizinu, a tad sam se opet

spustila na tlo. Pogledala sam na obje strane i prešla brzo ulicu, i dalje posve sagnuta. Kad sam

došla do auta, kliznula sam pokraj prednjeg branika do ulaza.– Hej, to sam ja, – rekla sam.Ništa osim vjetra s mora i prazne plaže. Wendell Jaffe je i opet nestao.

20

Bilo je deset sati uvečer i cesta je bila prazna. Svjetla na autocesti bila su tako blizu, a opet takodaleko. Tko bi me pametan u ovo gluho doba noći pokupio. Našla sam torbicu pokraj auta, iprebacila je preko ramena. Obišla sam auto, došla do vozačeve strane i ušla. Izvadila sam ključeve.Mogla sam auto i zaključati, ali čemu? I tako nije radio, a stražnje je staklo bilo polupano,prepušteno na milost i nemilost vremenskim nepogodama i sitnim lopovima.

Otpješačila sam do najbliže benzinske crpke, udaljene nekih kilometar i pol. Bilo je mračno kao urogu, ulične svjetiljke na velikim razmacima, s tek slabašnim osvjetljenjem. Oluja se očito zaustavilanegdje dalje od obale. Munje su sijevale, a njihov bljesak, lomeći se kroz guste oblake, bio je poputpokvarene svjetiljke. Vjetar je fijukao, a osušeni palmini listovi lupetali u drveću.

Idući prema benzinskoj crpki razmišljala sam o svojoj formi, i zaključila da, s obzirom na svauzbuđenja, i nije tako loša. Jedna od prednosti dobre tjelesne kondicije jest činjenica da ste u stanjubez velikih problema propješačiti i nekoliko kilometara. Na sebi sam imala traperice i majicukratkih rukava, a na nogama cipele, koje, istina, nisu najidealnije za pješačenje, ali mogu proći.

Benzinska je crpka bila jedna od onih koje su otvorene dvadeset četiri sata, ali gdje se klijentisami poslužuju, tako da je dežuran obično samo jedan radnik. Razumije se, on nije mogao napustitiradno mjesto. Sva sreća da sam kod sebe imala šaku sitniša, tako da sam iz javne govornice moglanazvati auto-moto savez, reći im broj auta i mjesto gdje se nalazim. Savjetovali su mi da budem kodauta, ali sam im odlučno rekla da mi ne pada ni na pamet po tom mraku pješački natrag. Dok samčekala da dođu po mene, nazvala sam Renatu i rekla joj što se dogodilo. Izgledalo mi je da jezaboravila naš sukob. Rekla mi je da se Wendell još nije vratio, ida će ona prokrstariti između kuće iceste gdje sam ga posljednji put vidjela.

Vučna služba se konačno, nakon četrdeset i pet minuta, pojavila.Uskočila sam na sjedalo do vozača i objasnila mu gdje mi je auto.Bio je to muškarac svojih četrdesetih, očito profesionalni vozač, koji ili je šmrkao duhan, ili ga

žvakao, ili izbacivao mudre izreke.Kad smo stigli do auta, sišao je s dizalice, pritegnuo hlače, i počeo kružiti oko folksića, s rukama

na bokovima. Zastao je i pljunuo.– Što je ovo ovdje?Možda se pitanje odnosilo na polupano stražnje staklo, međutim, ja sam se ponašala kao da pita za

kvar.– Nemam pojma. Vozila sam brzinom od šezdeset kilometara na sat, kad je motor odjedanput

počeo gubiti snagu.Pokazao je na rupu koju je na krovu ostavio metak većeg kalibra.– MISLIM, što je ovo?– Aa, vi mislite to? Nagnula sam se u polumraku.Rupa je izgledala kao točke na uzorku tkanine, na blijedomodroj boji auta. Stavio je vrh prsta u

rupu.– To izgleda kao rupa od metka.– Stvarno izgleda.

Obišli smo auto, i ja sam kao jeka ponavljala svaku primjedbu koju je napravio nailazeći na novaoštećenja. Nadugo me ispitivao, ali ja sam se pravila da nemam pojma. Uostalom, frajer je biovozač, a ne pajkan. A osim toga, nisam bila pod zakletvom.

Konačno, kimajući glavom spustio se u sjedalo i pokušao upaliti auto. Mislim da bi uživao da ga jeuspio od prve pokrenuti. Bio je od onih koji žene ne drže baš previše pametnima. Ovaj put nije imaosreće. Izašao je, obišao opet auto i pogledao stražnji dio.

Nešto je mumljao sebi u bradu, prčkao oko nekih dijelova, a onda opet pokušao upaliti motor, ali iovaj put bezuspješno.

Na kraju je odšlepao auto na benzinsku crpku, gdje ga je ostavio u prostoru za popravke, a tadotišao kimajući glavom, dobacivši mi prepreden pogled. Ne treba ni objašnjavati što si ovakvi misleo današnjim ženskicama. Porazgovarala sam s dežurnim na crpki, koji mi je obećao da će mehaničarsigurno doći ujutro u sedam.

Već je bila dobrano prošla ponoć, i ja ne samo da sam bila iscrpljena do daske, nego sam seosjećala i potpuno bespomoćno.

Mogla sam nazvati Henryja. Znam da bi odmahdošao po mene, bez ikakvih pitanja i prigovora.Problem je bio u tome što nisam mogla ni pomisliti na još jednu u nizu vožnji između Perdida i SantaTerese. Sva sreća, u blizini je bilo nekoliko motela. Spazila sam jedan nedaleko na autocesti, iuputila se nadvožnjakom prema njemu. Za ovakve slučajeve, uvijek uza se nosim keficu i pastu zazube, i čiste gaćice, sve to potrpano na dno torbice.

U motelu sam našla slobodnu sobu. Platila sam više nego sam željela, ali bila sam umorna i nije mise dalo prepirati. Za još trideset dolara dali su mi bočicu šampona i regenerator za kosu.

U bočici losiona za tijelo bilo je dovoljno losiona za premazati jednu nogu. Istina ni taj se nije daoistisnuti. Konačno sam odustala od ideje da budem vlažna i otišla sam u krevet gola golcata i suhakao prut. Spavala sam poput zombija, bez ikakvih lijekova i ožalošćeno uvidjela, da mi je prehladaprestala.

Probudila sam se u šest, pokušavajući se snaći gdje se nalazim.Čim sam skužila, ponovno sam se uvukla pod pokrivače i zaspala, ne budeći se sve do osam i

petnaest. Istuširala sam se, obukla čisto rublje i jučerašnju odjeću. Soba je bila plaćena do podneva,pa sam zadržala ključ i na brzinu, prije negoli sam se uputila do auta, uzela kavu iz automata.

Mehaničar je bio star oko osamnaest godina, crvene kose, smeđih očiju, tubasta nosa, jakorazmaknutih prednjih zuba, s jakim teksaškim naglaskom. Kombinezon mu je sličio dječjoj odjeći zaigru. Kad me je ugledao, pozvao me kažiprstom. Stavio je auto na jarak i zajedno smo mu promatralidonji dio. Već sam zamišljala koliko će me opaliti za popravak. Obrisao je ruke o nekakvu krpu irekao.

– Gledajte.Pogledala sam, iako otprve nisam bila sigurna što mi pokazuje.Digao je ruku i pokazao mi malu sponu pričvršćenu na dovod. – Netko je stavio ovu stvarcu na

dovod goriva. Kladim se da niste uspjeli voziti više od par stotina metara prije nego je mašina crkla.Nasmijala sam se. – I to je sve? Odšarafio je spojku i spustio je na moj dlan.– To je sve. Sada bi morao normalno ići.

– Hvala. Pa, to je sjajno. Koliko sam vam dužna?– Tamo od kuda ja dolazim, dovoljno je zahvaliti se, – rekao je.Odvezla sam se natrag u motel, gdje sam sjedeći na nepospremljenu krevetu, nazvala Renatu. Na

sekretarici sam joj ostavila poruku da me nazove. Pokušala sam ponovno nazvati Michaela,začuđena što je nakon prvog zvona odgovorio.

– Dobar dan, Michael. Ovdje Kinsey. Mislila sam da ste na poslu. Jeste li što čuli o ocu?– Nee, a ni o Brianu. Nazvao me jutros, da bi mi kazao kako se tata nije pojavio. Zaista je

zabrinut. Javio sam na posao da sam bolestan kako bih mogao stalno biti kod telefona.– Gdje je Brian?– Nije mi htio reći. Mislim da se boji da ću ga predati policiji prije nego se nađe s tatom. Mislite

da je s tatom sve u redu?– Teško je reći. – Obavijestila sam ga o događajima prošle noći.– Ostavila sam poruku Renati, i nadam se da će me nazvati. Kad smo sinoć razgovarale, rekla je da

će ga potražiti. Možda ga je pokupila negdje na cesti.Uslijedila je kratka stanka. – Tko je Renata?Opa! – Hmm, aaa, Ona je tatina prijateljica. Mislim da je tata kod nje stanovao.– Ona živi ovdje u Perdidu?– Ima kuću na Keysu.Još jedna stanka. – Zna li mama?– Mislim da ne. Vjerojatno ne.– Kakav gad. – Opet stanka. – Pa, mislim da je bolje da prekinemo. Moramo ostaviti liniju

slobodnom u slučaju da nazove.Rekla sam – Imate moj broj. Hoćete li me nazvati ako što saznate?– Dakako! – rekao je kratko. Naslućivala sam da je svaki osjećaj lojalnosti, koji je još možda

prema ocu gajio, vijestima o Renati posve izbrisan.Pokušala sam nazvati Danu. I kod nje je telefon bio namješten na sekretaricu. Slušala sam zvukove

svadbene koračnice, dok nisam čula signal. Ostavila sam joj kratku poruku da me nazove. Još uvijeksam bila bijesna na sebe što sam se pred Michaelom izlanula o Renati. Wendell je kod malogproizveo dovoljno ogorčenosti, a da bih mu još dodavala problem nevjenčane žene.

Pokušala sam dobiti poručnika Ryckmana u zatvoru okruga Perdido. Bio je vani, ali sam nakratkoporazgovarala sa šerifovim pomoćnikom Tillerom, koji mi je rekao da je u odjelu prava tarapanazbog Brianovog neodobrenog otpuštanja. Iz Unutrašnjih poslova ispituju svakog djelatnika koji jeimao pristup kompjuterskom sustavu. Zvonio mu je drugi telefon, pa je morao prekinuti. Rekla sam daću nazvati Ryckmana čim se vratim u Santa Teresu. Završila sam s lokalnim pozivima. Platila samsobu i u deset već sam bila na cesti. Nadala sam se da ću, dok dođem u Santa Teresu, već imati nekevijesti. No kad sam otvorila vrata stana, na sekretarici nije bilo nikakvog signala.

Jutro je prošlo uobičajenom rutinom: poslovni pozivi, pošta, nekoliko računa za platiti, ito je biloviše-manje sve.

Napravila sam kavu i nazvala svog zastupnika iz osiguranja, da bih ga obavijestila o sinoćnjemincidentu. Rekao mi je da odmah odem popraviti stražnje staklo u auto-staklani u koju sam i ranije

išla. Bilo je jasno da ne mogu voziti bez stakla, a da ne budem kažnjena.Glede rupa od metaka, bila sam u velikom iskušenju da ih ne diram. Ako čovjek ima previše

potraživanja, može mu se dogoditi da vam otkazu policu, ili nabiju otplate do astronomskih visina.Što me uostalom briga za rupe od metaka? Pa, i ja sam ih imala nekoliko. Nazvala sam i

dogovorila popravak stakla za kasno poslijepodne.Uskoro nakon ručka nazvala me Alison da bi me obavijestila kako je na recepciji Renata Huff.

Otišla sam tamo. Sjedila je na malenoj sofi, zabačene glave i zatvorenih očiju. Izgledala je loše.Imala je na sebi haljetak skupljen pojasom u pasu, crni pulover s V-izrezom, i narančasti anorak.

Tamne kovrče još su joj bile mokre od nedavnog tuširanja. Ispod očiju imala je velike, tamnepodočnjake, a obrazi su joj bili podbuhli od plača. Nastojala se sabrati i, ispričavajući se,nasmiješila se Alisoni, koja je u usporedbi s njom izgledala izrazito vesela.

Odvela sam Renatu u ured, posjela je na stolicu, i nalila nam objema kavu.– Hvala, – promrmljala je pijuckajući. Ponovno je zatvorila oči, uživajući u bogatom okusu na

jeziku. – Dobra je. Upravo mi to treba.– Izgledate umorno.– I jesam.Bilo je to prvi put da sam imala prilike promatrati je izbliza. Za njezino lice ne bih mogla reći da

je lijepo. Imala je divan ten – maslinastog tona bez ijedne mrlje ili pjegice – ali crte joj nekako nisubile u redu: tamne i neukroćene obrve, i premalene tamne oči. Usta su joj bila velika, a kratkopodšišana kosa još je više isticala uglatu bradu. Obično je imala razdražljiv izraz, ali u rijetkimtrenucima kad se smiješila, čitavo bi joj se lice preobrazilo, postalo bi egzotično, puno svjetla. Sasvojim tenom mogla je nositi nijanse boja koje si većina žena ne može priuštiti: zeleno kao lipa,žarko ružičasto, mornarsko modro i anilinsko crveno.

– Wendell se vratio kući sinoć oko ponoći. Jutros sam izašla nekim poslom. Nisam ostala duže odčetrdesetak minuta. Kad sam se vratila, sve su njegove stvari skupa s njim nestale. Čekala sam okosat, a tad sam došla ovamo. Prvimi je poriv bio nazvati policiju, ali onda sam se predomislila iodlučila prvo otići do vas i vidjeti možete li mi dati kakav dobar savjet.

– O čemu?– Ukrao mi je novac. Četiri tisuće dolara u gotovini.– A što je s Bjeguncem?Umorno je zanijekala glavom. – Zna da bih ga ubila da mi uzme brod.– Nemate li vi i gliser?– Nije to u stvari gliser. To je gumeni čamac, ali i on je na doku. Osim toga, Wendell nema

ključeve od Bjegunca.– Zašto?Obrazi su joj se lagano zarumenjeli.– Nikad mu nisam vjerovala.– Bili ste s njim pet godina, a niste mu ni toliko vjerovali da mu povjerite ključeve broda?– Bez mene on na brodu nema što raditi, – rekla je razdraženim glasom.

Prešla sam preko toga.– Dakle, na što sumnjate?– Mislim da se vratio po Lorda. Sam Bog zna kud će poslije toga.– Zašto bi ukrao Eckertov brod?– Ukrao bi on bilo što. Ne shvaćate li? Kao prvo Lord je bio njegov brod, i on ga je želio vratiti.

Osim toga, Bjegunac je obalna jedrilica. Lord je brod za velika mora, prikladniji za njegov cilj.– A taj jest?– Otići što dalje odavde.– Zašto ste došli k meni?– Mislila sam da znate gdje je Lord usidren. Rekli ste da ste razgovarali s Carlom Eckertom na

brodu. Nisam željela gubiti vrijeme u lučkoj kapetaniji, pokušavajući mu ući u trag.– Wendell mi je rekao da je Carl sinoć bio izvan grada.– Naravno da je bio. U tome i jest stvar. Neće ni opaziti da broda nema, dok se ne vrati. –

Pogledala je na sat. – Wendell je otišao iz Perdida negdje oko deset.– Kako mu je to uspjelo? Je li dao popraviti auto?– Uzeo je moj džip parkiram na ulici. Ako mu je trebalo i četrdeset minuta da stigne ovamo,

Obalna ga straža može još uvijek zaustaviti.– Što mislite kud bi krenuo?– Natrag u Mexico, pretpostavljam. Dobro pozna vode oko Baje, a ima i krivotvorenu meksičku

putovnicu.– Uzet ću auto, – rekla sam.– Možemo i mojim.Štrcale smo stubama — ja naprijed, a Renata za mnom. – Morate obavijestiti policiju o džipu.– Dobro ste se sjetili. Pretpostavljam da ga je ostavio negdje na parkiralištu u marini.– Je li vam rekao gdje je sinoć bio? Ja sam mu izgubila trag negdje oko deset. Ako se kući vratio

oko ponoći, što je radio dva sata? Za prijeći dva kilometra ne treba toliko vremena.– Ne znam. Nakon što ste nazvali, uzela sam auto i pošla ga tražiti. Pročešljala sam svaku ulicu

između mog stana i obale, ali njemu nigdje ni traga. Prema onome što je rekao, shvatila sam da jenetko došao po njega, ali nije rekao tko. Možda jedan od njegovih sinova.

– Ne vjerujem, – rekla sam. – Nema dugo govorila sam s Michaelom. Kaže da je Brian jutrosnazvao. Wendell je trebao sinoć doći, ali se nije pojavio.

– Nije od onih koji drže obećanja.– Znate li gdje je Brian?– Nemam pojma. Wendell mi nikad nije puno govorio. Tako, ako ga uhvate, ne bih policiji mogla

ništa ispričati.To je očito bio Wendellov standardni postupak, ali pitala sam se neće li mu se ovaj put obiti o

glavu.Izašle smo na ulicu. Renata je izgleda prkosila svim bogovima parkiranja i parkirala auto točno

ispred crveno obojenog rubnika.

Jesu li je kaznili? Ni govora. Otključala je jaguar, i ja sam se spustila na suvozačevo mjesto.Krenula je naglo uz škripu kotača.

– Wendell je možda otišao na policiju. Iz onoga što je rekao Michaelu, namjeravao se predati.Možda je mislio, nakon što su na njega pucali, da će u zatvoru biti sigurniji.

Prezirno je frknula, dobacivši mi ciničan pogled.– On se nema namjeru predati. To je sranje. Spomenuo je i Danu, ali mislim da je i to samo

izmotavanje.– Išao je sinoć Dani? Zašto?– Ne znam je li išao, ali je rekao da želi s njom razgovarati prije nego li ode. Osjećao se krivim u

odnosu na nju. Želio je izgladiti stvari prije nego ode. Vjerojatno si je želio olakšati savjest.– Mislite da bi otišao bez vas?– Sigurna sam da bi. Prokleti beskičmenjak. Nikad nije želio snositi posljedice za svoje

ponašanje. Nikada! Doveo me je do toga da mi više nije stalo hoće li završiti u zatvoru.Činilo se da ima sreću sa semaforima. Skoro svaki je bio zelen. U žurbi da na vrijeme stigne u

marinu, kada nije bilo vidljivog prometa iz poprečne ulice, prošla bi krozcrveno, ne obazirući se naobavezno zaustavljanje. Možda je prometna pravila smatrala tek napucima, ili je mislila da se togdana na nju ne odnose.

Proučavala sam joj profil, pitajući se koliko iznje mogu izvući.– Mogu li vas upitati o logistici Wendellova nestanka?– Što primjerice?Slegnula sam ramenima, ne znajući odakle početi.– Kako se pripremao? Mislim, to nije mogao učiniti sam. – Vidjela sam da oklijeva, pa sam je

pokušala potaknuti pitanjem, nadajući se da će mi se otvoriti.– Nisam znatiželjna. Samo mislim da će možda sve što je učinio tada, pokušati opet.Nisam se nadala da će odgovoriti, ali konačno je pogledala u mom smjeru.– Imate pravo. Nije to mogao izvesti bez ičije pomoći, – rekla je.– Ja sam sama otišla jedrilicom uz obalu Baja i pokupila ga nakon što je napustio Lord.– Bilo je to prilično riskantno. Što da ga niste uspjeli pronaći? Ocean nije bazen.– Jedrila sam čitavživot. Odlično se snalazim na brodovima. Čitavje plan bio rizičan, ali uspjeli

smo. U tome je čitava stvar, zar ne?– Pa, vjerojatno je tako.– A vi? Jedrite li?Odmahnula sam glavom. – Preskupo je.Blijedo se nasmiješila. – Nađite momka s lovom. To sam ja uvijek radila. Naučila sam skijati i

igrati golf. Naučila sam letjeti prvim razredom po čitavom svijetu.– Što je bilo s vašim prvim mužem, Deanom?– Umro je od srčanog udara. On je u stvari bio drugi.– Koliko je dugo Wendell putovao s njegovom putovnicom?– Svih pet godina. Otkako smo otišli.

– I nikad nitko nije provjeravao?– Prviput nisu reagirali, pa nas je to potaknulo da tako i nastavimo. Dean je umro u Španjolskoj, i

ovdje se o tome nije mnogo znalo. Kad je trebalo produžiti putovnicu, Wendell je ispunio formular istavio svoju sliku. On i moj bivši suprug bili su približno istih godina, tako da je mogao koristiti injegov krsni list, kad mu je to u određenim situacijama trebalo.

Stigli smo do Cabana Boulevarda i skrenuli desno. Već se nazirala marina, s čitavom šumomogoljelih jarbola. Nebo je bilo prekriveno gustim oblacima, a nad zelenom vodom u luci lebdjela jesumaglica. Osjećao se miris slanih morskih račića i dizel goriva. S mora je puhao jak vjetar,donoseći miris kiše.

Renata je skrenula na parkiralište marine, i našla jedno mjesto ispred kontrolne kućice. Parkirala jei izašle smo iz kola. Ja sam vodila, budući da sam znala gdje je Captain Stanley Lord vezan.

Prošli smo pored malog restorana morskih specijaliteta, otkuda se širio jak miris, te zgradepričuvnih snaga mornarice. Ispred restorana bilo je nekoliko stolova.

– A što se tada dogodilo? Renata je slegnula ramenima. – Nakon što smo dobili putovnicu? Otišlismo. Ja bih se s vremena na vrijeme vraćala, obično sama, ali ponekad i s Wendellom. On bi ostajaona brodu. Ja sam mogla slobodno dolaziti i odlaziti, budući da nitko nije znao za našu vezu. Pratilasam kako se njegovi sinovi razvijaju, iako to oni nisu nikad saznali.

– Dakle, kad je Brian prvi put upao u neprilike, Wendell je to saznao?– Da. U prvo vrijeme nije tome pridavao previše važnosti. Brianovi sukobi sa zakonom više su

sličili dječjim šalama. Bježanje iz škole, vandalizam.– Dječaci kao dječaci, – rekla sam.Prešla je preko toga. – Mi smo upravo bili na krstarenju oko svijeta, kad su se stvari izmakle

kontroli. Kada smo se vratili, Brian je već bio duboko zapao u neprilike. Tad je Wendell stupio uakciju.

Prošli smo pored posredništva jahtama i ribarnice. Pristanište se protezalo lijevo, s velikomodgovarajućom opremom za jedrenje.

Jedan se brod upravo dizao iz vode, i mi smo nestrpljivo čekale dok se pokretni snast vukao prekoceste, pa niz usku uličicu desno.

– Radeći što? I dalje ne razumijem kako mu je to uspjelo.– Nisam ni ja sigurna. To je u nekoj svezi s imenom broda.Molo je bilo gotovo prazno. Najavljivano loše vrijeme, vjerojatno je potjeralo brodove u luku, a

ljude u zaklon.– Ne izravno, – nastavila je. – Prema onome što mi je rekao, kapetana Stanleyja Lorda uvijek su

okrivljavali za nešto što nije uradio.– Koliko ja znam, oglušio se na SOS s Titanica, – rekla sam.– Ili ljudi samo tako pričaju. Wendell je mnogo na tom radio, i on tvrdi da je Lord nevin.– Ne vidim u kakvoj je to svezi.– Wendell je i sam imao nekih neprilika s vlastima…– To je točno. Sjećam se. Netko je to spomenuo. Diplomirao je pravo. Bio je osuđen za ubojstvo,

nije li tako?

Potvrdno je kimnula glavom.– Ne znam pojedinosti.– Rekao vam je da nije bio kriv?– I nije, – rekla je. – Preuzeo je na sebe nečiju krivicu. Tako je i Briana izbavio izzatvora.Gledala sam je začuđeno ne usporavajući korak.– Jeste li ikada čuli za tipa imenom Harris Brown?Odrečno je odmahnula glavom. – Tko je to?– Bivši policajac. On je prvotno dobio slučaj nakon što je Wendell nestao, ali su ga kasnije

smijenili. Izgleda da je on uložio mnogo novaca u Wendellovu firmu, i prijevara ga je potpunouništila. Mislila sam da je možda on potegao neke svoje stare veze, i pomogao Brianu. Jedino minije jasan motiv.

Rampa za Marinu 1 bila je pedesetak metara lijevo. Vrata su, kao i uvijek, bila zatvorena.Galebovi su uporno kljucali ribarske mreže. Stajali smo neko vrijeme, nadajući se da će doći netko sključem-karticom, a mi se uz njega provući.

Konačno sam se uhvatila za stup ograde, opkoračila ga i prebacila se na drugu stranu rampe.Otvorila sam Renati vrata i pošle smo prema doku. Naš je razgovor utihnuo. Skrenula sam u šesti redsidrišta desno, označenog slovom U, tražeći okom prostor gdje je Lord bio privezan.

Čak i izdaljine moglo se vidjeti da je sidrište prazno, brod je isplovio.

21

Renatino se raspoloženje pokvarilo dok smo uz rampu išle do lučke kapetanije, smještene iznadtrgovine jedrenim platnom, užadi i drugim potrepštinama za brodove. Očekivala sam provalu bijesa,ali Renata je bila izrazito tiha. Čekala je vani na drvenom balkonu, dok sam se ja objašnjavala sdjelatnikom na šalteru.

Budućida mi nismo bile pravni vlasnici broda, i budućida nismo mogle dokazati da sam Eckertnije isplovio brodom, postalo je jasno da, makar za sada, ne možemo ništa učiniti. Službenik je uzeopodatke, više da mene umiri, nego li iznekog drugog razloga. Kad i ako se Eckert pojavi sa sličnimzahtjevom, napravit će izvješće. Tad će lučki kapetan obavijestiti obalnu stražu i lokalnu policiju.Ostavila sam ime i broj telefona i zamolila da me Eckert nazove, ako oni s njim dođu prije u dodir.

Renata je sišla sa mnom, ali je odbila poći sa mnom u yacht-club preko puta. Nadala sam se damožda tamo netko zna kud se djenuo Eckart. Gurnula sam staklena vrata, ušla i krenula na gornji kat,zastavši ispred blagovaonice. S drugog kata Renata je izgledala smrznuto i umorno, sjedeći naniskom betonskom zidu, koji je okruživao molo. Iza leđa ocean joj je monotono bučao, a vjetar jojmrsio kosu. U plićaku je žuti labrador jurišao kroz pjenu valova tjerajući golubove s plaže, dok sugalebovi, kružeći iznad njega, veselo kričali. Blagovaonica u yacht-clubu bila je prazna. Samo su uzbar bili barmen i čistač koji je usisivačem čistio pod prekriven sagom. I ovdje sam ostavila ime ibroj telefona, i zamolila barmena da Eckertu, ako dođe, kaže da me nazove.

Dok smo išle prema kolima, Renata se gorko osmjehnula. – Što je smiješno? – upitala sam.– Ništa, samo sam razmišljala o Wendellu. Uvijek ima sreće. Proći će sati prije nego li ga počnu

tražiti.– Mi tu ništa ne možemo učiniti, Renata. Još uvijek postoji mogućnost da se pojavi, – rekla sam. –

U stvari mi zasigurno ne znamo da li je i otišao. Dovraga, mi čak ne možemo dokazati ni da je uzeobrod.

– Vi ga ne poznajete tako dobro kao ja. On svakog odere, na ovaj ili onaj način.Krstarili smo parkiralištem tražeći njezin ukradeni džip, ali njemu nigdje ni traga.Odvezla me u ured, gdje sam izvukla svoju bubu i odvezla se u Colgate. Provela sam dva dosadna

sata čekajući da mi zamijene stražnje staklo. Dok sam čekala, sjedila sam u čekaonici od kroma iplastike i pila lošu, besplatnu kavu iz plastične čaše.

Listala sam stare brojeve Arizona Highways. To je potrajalo nekoliko minuta, i već sam opet bilavani. U posljednje sam vrijeme obavljala svoje poslove izjavnih govornica po parkiralištima. Kaduđem u štos, moći ću voditi poslove i bez ureda.

Najprije sam nazvala poručnika Whitesidea, i obavijestila ga o skorašnjim događajima.– Mislim da je vrijeme da ubacimo foto-robote u novine, – rekao je. – Povezat ću se, također, s

lokalnom TV postajom i vidjeti što oni mogu za nas učiniti. Želim da javnost sazna da su tipovi opetna djelu. Možda ih netko ipak prijavi.

– Nadajmo se.Nakon što je stražnje staklo bilo zamijenjeno, odvezla sam se natrag u ured, i sljedeća dva sata

provela radeći za stolom.Željela sam biti blizu telefona u slučaju da Eckert nazove. U međuvremenu, nazvala sam Maca i

nafilala ga najnovijim informacijama. Tek što sam spustila slušalicu, telefon je zazvonio.– Ured Kinsey Millhone.Kratka stanka, a potom se čuo ženski glas. – Oh, mislila sam da je sekretarica.– Ne, to sam ja. Tko zove?– Tvoja rođakinja Tasha Howard, iz San Francisca.– Ah, Tasha. Liza te je spomenula. Kako si? – rekla sam. U duhu sam već bubnjala prstima od

nervoze, nadajući se da ću je brzo skinuti s linije, u slučaju da nazove Wendell.– Odlično, hvala, – rekla je. – Nešto se dogodilo. Čini mi se da bi te moglo zanimati. Naime,

upravo sam razgovarala s Grandinim odvjetnikom iz Lompoca. Kuća gdje su naše mame živjelemora se ili preseliti ili srušiti. Grand se već nekoliko mjeseci bori s gradskim vlastima, i uskorobismo trebali nešto čuti o razvoju situacije. Ona pokušava staviti kuću pod Zakon o zaštitispomenika. Kuća je sagrađena negdje na prelazu stoljeća.

Naravno, u njoj nitko već godinama ne živi, ali bi se mogla obnoviti. Grand posjeduje drugi teren,gdje bi kuću mogla preseliti, ako se gradske vlasti suglase. U svakom slučaju, smatrala sam da bi tibilo drago vidjeti opet kuću, budući da si i ti u njoj bila.

– Ja u njoj bila?– Da, svakako. Ne sjećašli se? Vas četvoro — teta Gin, tvoji roditelji i ti — došli ste kad su Burt i

Grand otišli na veliko krstarenja za svoju četrdeset i drugu obljetnicu. Planirali su to u stvari začetrdesetu, ali im je trebalo dvije godine da sve organiziraju. Dok su se rođakinje zajedno igrale, ti sipala s klizalice, i ozlijedila koljeno. Meni je tada bilo sedam, tako da je tebi moglo biti četirigodine. Možda si bila i nešto starija, ali znam da još nisi išla u školu. Teta Rita naučila nas je jestisendviče s kikirikijevim maslacem i krastavcima, i ja ih odonda nisam prestala obožavati. Ti si setrebala vratiti nakon nekoliko mjeseci. Bilo je sve pripremljeno kad se Burt i Grand vrate.

– Ali moji roditelji nisu u tome uspjeli! – rekla sam misleći: Kriste, pa zar su mi i sendviče smaslacem od kikirikija i krastavcima morali oduzeti.

– Ne, – rekla je Tasha. – U svakom slučaju, mislila sam da će ti pogled na kuću možda malopokrenuti sjećanje. Moram u Lompoc tako i tako zbog posla, pa bi mi bilo drago da i tebe povedem,razumije se besplatno.

– Čime se ti zapravo baviš?– Ja sam odvjetnica. Bavim se nasljednim pravom, oporukama, vlasništvom, starateljstvom,

porezima. Firma ima ured ovdje i područni ured u Lompocu, tako da sam praktički stalno uzrakoplovu između San Franciscoa i Lompoca. Kako stojiš s vremenom sljedećih nekoliko dana?Jesi li možda uskoro par dana slobodna?

– Čekaj da razmislim. Ne, žao mi je ali ne mogu. Hvala ti na pozivu, ali ovdje sam vezana zbogjednog slučaja. Zašto ti ne odeš, a meni ostavi adresu. Ako uspijem ovdje srediti stvari doći ću, a akone… a što se može.

– Pa, mislim da je to u redu, – rekla je, očito nezadovoljna. – Ustvari nadala sam se da ćemo seupoznati. Liza nije bila previše sretna svojim posjetom tebi. Ona misli da bih ja možda mogla neštopopraviti.

– Nema potrebe. Sve je u redu, – rekla sam. Držala sam je na distanci, a njoj to nije promaklo.

Dala mi je adresu i okvirne naputke o putu, koje sam našarala na komadiću papira. Bila sam uiskušenju da ih istog trena bacim u smeće. Počela sam s opraštanjima, govoreći milozvučnim glasomkako je lijepo što je nazvala, da je bilo ugodno čuti je i slično.

– Ne bih željela da zvuči previše osobno, ali imam dojam da ti baš previše i ne priželjkuješčvršće obiteljske veze, – rekla je Tasha.

– To nije uopće previše osobno, – odgovorila sam. – Mislim da sam u fazi asimiliranjainformacija. Nisam još sasvim sigurna što želim učiniti.

– Ljutiš li se na Grand?– Dakako da se ljutim, a mislim i s punim pravom. Ona je bila ta koja je izbacila moju mamu.

Otuđenje je trajalo preko dvadeset godina.– Pa, nije Grand baš za sve kriva. Za raskid je potrebno dvoje.– Točno, – odgovorila sam. – Moja je majka barem pokušala stvari izgladiti. Što je Grand u tom

smislu poduzela? Imam trideset četiri godine. Do jučer nisam ni znala da postoji. Da je htjela, ona jemogla uspostaviti vezu.

– Nije znala ni gdje si.– Sranje. Liza mi je rekla da su svi znali gdje sam. Već dvadeset i pet godina živim na udaljenosti

od jedva jedan sat vožnje.– Ne želim se prepirati, ali zaista mislim da to Grand nije znala.– A što je mislila, da su me pojeli vukovi? Da joj je zaista bilo stalo, unajmila bi istražitelja.– Da, ja te razumijem, i zaista mi je žao. Nismo ti svojim javljanjem željeli prouzročiti bol.– Zašto ste se onda javljali?– Željeli smo se povezati. Mislili smo da je prošlo dosta vremena, i da su stare rane zacijelile.– Te stare rane meni su prava novost. Ja sam za svo to sranje saznala tek jučer.– Mogu razumijeti, i ti imaš pravo osjećati se upravo onako kako se osjećaš. Samo, Grand neće

živjeti vječno. Ima osamdeset i sedam godina i nije baš najboljeg zdravlja. Još uvijek imaš prilikuupoznati je i uživati u tom odnosu.

– Ispravka. Ona ima priliku uživati u odnosu. Čisto sumnjam da bi to za mene bio užitak.– Hoćeš li ipak razmisliti?– Dakako.– Imašli nešto protiv da joj kažem da smo razgovarale?– Ne vidim kako bih to mogla spriječiti.Nastupila je tišina. – Ostaješ uporno kod svog neopraštanja?– Apsolutno. A zašto ne? Isto kao i Grand, – rekla sam. – Mislim da će joj se svidjeti ta moja

osobina.– Razumijem, – rekla je hladno.– Ma, slušaj, nisi ti kriva, i ne želim se ja sad na tebi istresti. Moraš mi samo dati vremena. Ja sam

se pomirila s činjenicom da sam sama. Volim svoj život onakav kakav jest, i nisam sigurna da želimišta mijenjati.

– Ne tražimo mi od tebe da se mijenjaš.

– Onda me prihvatite onakvu kakva jesam, – rekla sam. Bila je tako pristojna da se nasmije, što jena svoj način i pomoglo. Naše je konačno pozdravljanje bilo ipak malo toplije.

Rekla sam sve što je bilo potrebno, i kad sam konačno spustila slušalicu, moja je grubost većdobrano izblijedila. Sadržaj tako često dolazi poslije forme. Jer nije stvar u tome da smo ljubazniprema ljudima koje volimo… mi volimo ljude prema kojima smo ljubazni. Tu je potrebnadvosmjernost. U tome se zapravo sastoji dobro ponašanje, ili je barem tako moja teta tvrdila. A štose Lompoca tiče, mislim da me tamo neće skoro vidjeti. Dovraga s tim.

Otišla sa preko hodnika u WC, a kad sam se vratila zvonio je telefon. Skočila sam i preko stolazgrabila slušalicu. Spustila sam se u stolicu na okretanje. Kad sam se predstavila, čula sam samoteško disanje s druge strane, i na tren pomislila da je Wendell.

Smiri se i čekaj, – pomislila sam. Zatvorila sam oči i dotaknula drvo, misleći, javi se, javi se, javise…

– Ovdje Brian Jaffe.– Aa, to si ti. Mislila sam da je tvoj otac. Je li ti se javio?– Neee. Zato i zovem. Je li se vama javio?– Od sinoć ne.– Michael kaže da je auto kojim je tata došao, još uvijek parkiran ispred njegovih vrata.– Auto se pokvario, pa sam ga ja povezla. Kad si ga posljednji put vidio?– Prekjučer. Navratio je poslije podne, pa smo razgovarali. Rekao je da će doći ponovno sinoć, ali

se nije pojavio.– Možda je pokušao, – rekla sam. – Netko je pucao na nas, i on je nestao. Jutros smo ustanovili da

je Lord isplovio.– Brod?– Točno. To je brod na kome je tvoj otac bio kad je nestao.– Tata ga je ukrao?– Pa, to tako izgleda, ali za sada nitko ništa točno ne zna. Možda je to jedini način kojega se za

bijeg sjetio. Zacijelo je osjetio da je u pravoj opasnosti.– Ha, nakon što su pucali, – rekao je Brian podrugljivo. Pokušala sam ga uvesti u priču, nadajući se

njegovoj naklonosti.Iopet sam skoro spomenula Renatu, ali sam se na vrijeme zaustavila. Ako Michael nije za nju znao,

mala je vjerojatnost da Brian zna. Kao i obično, zahvaljujućisvojoj perverznoj prirodi, gajila samzaštitnički osjećaj prema ‘negativcu’u čitavoj priči.

Možda će se Wendell ipak predomisliti i vratiti brod. Možda će nagovoriti Briana da se urazumi ida se obojica predaju policiji.

Možda će mi zeko za Uskrs donijeti jedno od onih velikih slatkih jaja s otvorom u kojemu se kad seu nj zaviri, vidi svijet toliko bolji od onoga u kojem živimo.

Brian mi je i dalje dahtao u uho. Čekala sam da opet progovori.– Michael kaže da tata ima prijateljicu. Je li to točno? – upitao je.– Hmm, hmm, Ne znam zapravo što reći. Putovao je s prijateljicom, ali nisam posve sigurna

kakavje njihov odnos.– Točno, – dobacio je s nevjericom. Zaboravila sam da mu je osamnaest i da o seksu zna više od

mene. Ali i o nasilju. Kako sam samo mogla i pomisliti da ću takvog klinca zavarati?– Želiš li Renatin broj? Možda se njoj tata javio?– Ja imam jedan broj koji mogu nazvati i ostaviti poruku na sekretarici. Ako je tata negdje u

blizini, on potom mene nazove. Je li to taj broj koji i vi imate? Odrecitirao je Renatin broj, koji nijebio u imeniku.

– Da, to je njezin broj. Gledaj, zašto mi ne kažeš gdje si, pa ću skočiti do tebe da porazgovaramo.Možda bismo zajednički smislili kako bismo došli do tate.

Razmislio je jedan trenutak.– Rekao mi je da čekam i da ni s kim ne razgovaram dok se on ne vrati. Vjerojatno samo što nije

došao. – Rekao je to kao da ni sam u to ne vjeruje, tonom koji je odavao uznemirenost.– To je uvijek moguće, – nastavila sam. – Kakav ti je plan? – Kao da sam zaista vjerovala da će mi

Brian sve izbrbljati.– Moram ići.– Čekaj! Brian?Čula sam samo klik. Spustio je slušalicu. – Prokletstvo! – Sjedila sam i buljila u telefon, čekajući

da zazvoni. – Daj, daj, zazvoni!Znala sam veoma dobro da Brian neće opet nazvati. Postala sam svjesna napetosti u ramenima.

Ustala sam, obišla oko stola, tražeći mjesto gdje se mogu ispružiti i opustiti. Strop mi se činio posveneinformativnim. Mrzim pasivno čekati da se nešto dogodi i prepuštati se na milost i nemilostslučajnim okolnostima.

Možda bih se mogla domisliti gdje se Brian skriva. Wendell baš nije imao mnogo osobnih izvora.Nije imao prijatelja ili ortaka o kojima bih nešto znala. Osim toga bio je veoma tajanstven, tako da ječak i Renata bila na suhom što se tiče informacija o Brianu.

Bjegunac bi mogao biti izvrsno mjesto za sakrivanje, ali ona i Brian morali bi biti zaistaizvanredno talentirani lašci da u tome uspiju. Koliko sam shvaćala, Brian zaista nije znao da onapostoji, a Renata opet nije za njega pokazivala nikakvo zanimanje. Pretpostavljala sam da bi gaRenata, kada bi znala gdje se Brian skriva, već bila prijavila. Dovoljno je bijesna na Wendella što juje napustio, da to učini.

Wendell je zacijelo Briana spremio u neki motel ili hotel. Budući da ga je posjećivao skoro svakidan, to je pouzdano negdje u blizini. Budući da je bio prepušten sam sebi, Brian je morao moći doćido hrane bez velikog izlaganja. Možda je bio negdje u motelu u sobi s kuhinjom, tako da si je mogao isam nešto pripremiti.

Velikom? Malom? U blizini je bilo oko petnaest do dvadeset motela. Hoću li ih morati baš sveobraditi? Obrada terena otprilike je istovjetna poslu trgovačkog putnika. S vremena na vrijemenaletiš na nešto veliko, ali uglavnom je užasno zamorno.

Brian je, osim toga, bio moja jedina mogućnost za pronalaženje Wendella. Do sada Dispatch nijedavao nikakve rezultate glede Brianova otpuštanja iz zatvora, ali kad se fotografije njih dvojicepojave u novinama, situacija će se vjerojatno promijeniti. Brian možda ima nešto novca, ali sredstva

su mu sigurno prilično ograničena. Ako Wendell misli malog osloboditi, bolje da požuri, a to ću i jamorati učiniti.

Pogledala sam na sat. Bilo je šest i petnaest. Digla sam se s poda i prebacila telefon nasekretaricu. Pogledala sam isječke iz novina, koje su u detalje opisivale bijeg. Brianova robot-fotografija nije baš naročito uspjela, ali mogla bi mi poslužiti.

Zgrabila sam svoj prijenosni Corona pisaći stroj i torbicu, i uputila se prema vratima. Protutnjalasam niz stube noseći pisaćistroj koji me je udarao po nogama, a tad sam otkasala do kola koja su mibila parkirana nekoliko stotina metara dalje. U posljednji sam čas odlučila poći, za svaki slučaj,zaobilaznim putem pokraj plaže. Idući zaobilaznim putem do ulaza na autocestu, proćiću i poredmarine, gdje mogu provjeriti je li došao Carl Eckert. Bilo je veoma vjerojatno da se pojavio, a da senitko nije potrudio da mi to javi. Osim toga nisam zaboravila ni na mali snek-bar u luci gdje bihmogla uzeti nekoliko paprenih tortilla, i pojesti ih u autu.

Sva mjesta na dijelu parkirališta gdje se ne plaća, bila su popunjena, tako da sam bila prisiljenauzeti listić i odvesti se do onog dijela gdje se plaća. Zaključala sam auto, bacivši pogled ulijevo doksam prolazila pokraj kontrolne kućice. Carl Eckert sjedio je u svojim malim športskim egzotičnimkolima. Izgledao je kao u šoku, bijel kao kreda, oznojen i raširenih zjenica. Gledao je zbunjeno okosebe. Na sebi je imao elegantno tamnomodro odijelo, ali kravata mu je bila opuštena, a dugmeovratnika otkopčano. Srebrna kosa bila mu je neuredna, kao da je kroz nju stalno prolazio rukama.

Usporila sam korak i promatrala ga. Činilo se da je neodlučan što da učini. Vidjela sam kakoposeže za ključevima od kola, kao da misli upaliti auto. Povukao je ruku, posegnuo u džep hlača iizvadio maramicu da bi obrisao lice i vrat. Zgurao je maramicu u džep sakoa, potom izvadio kutijucigareta i jednu izvadio.

Uključio je upaljač u autu. Prešla sam preko ceste do njegova auta, naslonivši se na njegovo staklotako da bi mi pogled bio na istoj razini s njegovim.

– Carl? Kinsey Millhone.Okrenuo se i pogledao me. Vidjelo se da me ne prepoznaje.– Neku večer sreli smo se u yachtclubu. Raspitivala sam se za Wendella Jaffea.– Privatni istražitelj, – konačno je rekao.– Točno.– Oprostite što mi je trebalo malo duže, ali pogodile su me neke loše vijesti.– Čula sam za Lorda. Mogu li vam pomoći?Upaljač je iskočio. Zapalio je cigaretu rukama koje su se tako tresle da je jedva uspio upaljač

približiti cigareti. Duboko je udahnuo dim, gušeći se od naglog udisanja nikotina.– Prokleta ništarija, ukrao mi je brod, – rekao je kašljući. Zaustio je da kaže nešto više, ali se

zaustavio i pogledao preko na parkiralište. Opazila sam sjaj suza, ali nisam znala da li da ihpripišem dimu ili gubitku broda.

– Jeste li dobro? – upitala sam.– Živim na tom brodu. Sve što imam vezano je za Lord. On je moj život. On je to morao znati. Bio

bi lud da nije. Volio ga je isto toliko koliko i ja. – Odmahnuo je glavom ne vjerujući.– Baš gadno, – rekla sam.

– Kako ste vi za to saznali?– Renata se negdje poslije ručka pojavila kod mene u uredu, – rekla sam. – Rekla je da je Wendell

nestao iz njena stana i da se boji da će ga pokušati uzeti. Njezin je brod bio u luci, pa pretpostavljamda je mislila na vaš.

– Kako je samo ušao? To nikako ne mogu shvatiti. Čim sam kupio brod dao sam izmijeniti svebrave.

– Možda je provalio. Ili je otvorio otpiračem, – rekla sam. – Bilo kako bilo, kad smo mi tamostigle, njega više nije bilo.

Buljio je u mene.– To je ta žena? Renata? Kako se preziva?– Zašto?– Želio bih s njom razgovarati. Mislim da zna više negoli priznaje.– Možda, – potvrdila sam. Razmišljala sam o sinoćnjoj pucnjavi i pitala se ima li Carl alibi.– Kad ste se vratili? Čula sam da ste sinoć bili izvan grada, ali čini se da nitko točno ne zna gdje.– I tako ne bi pomoglo. Nije me bilo lako pronaći. Popodne sam imao nekoliko sastanaka u SLO.

Noć sam proveo u Best Westernu, otkuda sam otišao ujutro u devet. Danas sam opet imao nekolikosastanaka, i oko pet krenuo kući.

– Sigurno ste doživjeli šok.– Kriste, Bože. Nikako da povjerujem da ga nema.SLO je bila kratica za San Luis Obispo, mali sveučilišni gradić, nekih stotinu pedeset kilometara

sjeverno. Izgledalo je kao da je protekla dva dana bio apsolutno zaokupljen poslovima, ili je svojalibi tako dobro pripremio.

– Što ćete sada? Imate li kuda otići?– Pokušat ću tu negdje, ako me turisti ne preteknu, – rekao je pokazujući prema motelima koji su se

protezali duž Cabana Boulevarda.– A vi? Koliko shvaćam vi ga niste vidjeli.– U stvari, sinoć sam kod Michaela na njega naletjela. Mislila sam da ćemo porazgovarati, ali se

nešto drugo dogodilo. Bili smo neočekivano razdvojeni, i tad sam ga posljednji put vidjela. Čula samda ste se vas dvojica trebali vidjeti.

– Morao sam u posljednji čas otkazati, kad mi se pojavio taj drugi posao.– Niste ga, dakle, uopće vidjeli?– Razgovarali smo samo telefonom.– Što je zapravo htio? Je li vam rekao?– Ne! Ni riječi.– Rekao mi je da imate nešto što pripada njemu.– To da je rekao? Čudno. Ne znam na što je mislio. – Bacio je pogled na sat. – Dovraga! Već

kasnim. Bolje da odmah krenem ili više neće biti ni jedne sobe.Odmakla sam se od auta. – Neću vas zaustavljati, – rekla sam. – Ako išta saznate o Lordu, hoćete li

mi javiti?

– Dakako!Auto je krenuo uz veliku buku. Izašao je na rikverc i zaustavio se kod kontrolne kućice pružajući

ženi svoju karticu. Ja sam otišla za svojim poslom prema snek-baru. Okrenula sam se i brzopogledala. Namještao je retrovizor da bi me imao na oku. Prije nego li mi je nestao iz vida, uočilasam otmjenu registarsku tablicu, na kojoj je pisalo SAILSMN. Bašzgodno. Mislila sam kako jeupravo i meni nešto prodao. Nešto mi je slagao, samo nisam mogla dokučiti što.

22

Kad sam stigla u blizinu plaže na periferiji Perdida, gdje su uglavnom bili smješteni svi moteli,ocean je bio obavijen sablasno sivozelenom sumaglicom. Dok sam opčinjena promatrala taj prizor,jedan neobičan lom sunčevih zraka na zalazu stvarao je privid pahuljastog i neuhvatljivog otoka, kojilebdi nad morem.

Čitav prizor imao je u sebi nešto vanzemaljsko. Nešto slično doživjela sam gledajući beskrajan nizprolaza između dvaju ogledala, kako vijuga i nestaje izvida. Magični je trenutak prošao i sve sepretvorilo u dim. Zrak je bio miran i topao, neobično vlažan za kalifornijsku obalu. Stanovnici ćemorati prokopati po garažama tražeći prašnjave električne ventilatore od prošle godine. Noć će bitisparna, san nespokojan i isprekidan prevrtanjem ispod znojnih i vrućih plahti.

Parkirala sam u pokrajnjoj ulici. Sva svjetla na motelima bila su upaljena, tako da se vidjelo kaopo danu. Zelena i modra neonska svjetla treptala su, nadmećući se u pozivanju prolazećih putnika.Nogostup je bio prepun ljudi, u bermudama i majicama bez rukava. Tražili su zaklon od prevelikevrućine. Auti su kružili tražeći prostor za parkiranje. Na ulicama u stvari nije bilo pijeska, alipijesak se osjećao u zraku, kao i miris soli i ribarskih mreža. Nekoliko zadimljenih kafića, iz kojih serazlijegala glazba, bilo je puno studenata.

Jedno nisam smjela ispustiti izvida: Brian Jaffe odrastao je u ovom gradu. Njegova je slika bila usvim lokalnim novinama, i vjerojatno nije smio izlaziti na ulicu. Rizik da ga se prepozna bio jeprevelik. Moteli su imali i kablovsku televiziju. Ne mislim da bi se Wendell usudio ostaviti sina unekom sumnjivom lokalu, jer što je smještaj lošiji, opasnost da se zabava potraži na nekom drugommjestu daleko je veća.

Započela sam od motela na glavnoj ulici i nastavila pretraživati motele u susjedstvu. Ne znamkako se graditelji motela izobražavaju, ali izgleda da svi po istom obrascu daju motelima imena.Svako ljetovalište pruža isti izbor. Ulazila sam i izlazila iz motela koji su se zvali Plima, Sunce iDaskarenje, Lukobran, Greben, Laguna, Škuna, Obala, Plava pješčana obala, Bijela pješčana obala,Vivak, i Casa Del Mar. Pokazivala sam svoju iskaznicu privatnog istražitelja, pokazivala sam crno-bijelu Brianovu fotografiju iz novina. Bila sam sigurna da se nije upisao pod svojim pravim imenom,pa sam isprobavala razne kombinacije s njegovim inicijalima: Brian Jefferson, Jeff O’Brian, BrianHuff, Dean Huff, i Wendellu najdraže ime — Stanley Lord.

Znala sam datum kad je Brian greškom pušten izzatvora, pa sam pretpostavljala da se tog danaprijavio u hotel. Sigurno je u jednokrevetnoj sobi, a račun mu je plaćen unaprijed. Vjerojatno se nedružini s kim i malo izlazi. Nadala sam se da će ga netko prema slici i mom opisu prepoznati.Direktori i recepcionari, međutim, nemoćno su odmahivali glavom. Nitko ga nije vidio. U svakomsam motelu ostavila posjetnicu, uz čvrsta obećanja da će me, ako se u motelu netko sličan Brianuprijavi, obavijestiti.

Dakako. Apsolutno. Vjerojatno prije negoli sam zatvorila vrata, posjetnica je završavala u smeću.U dvanaestom pokušaju, u motelu Svjetionik – direktne telefonske veze, kablovska televizija u

boji, tjedne ili mjesečne tarife, grijani bazen, besplatna jutarnja kava – dobila sam napokon potvrdanodgovor. Motel Svjetionik bio je duguljasta trokatnica s bazenom u sredini. Zgrada je bila obojenanebesko modrom bojom, sa stiliziranim svjetionikom, veličine deset metara, pričvršćenim na fasadi.Recepcionar je mogao imati oko sedamdeset godina, ali je zračio energijom i poletom. Bio je

potpuno ćelav, ali zubi su mu izgleda svibili pravi. Udarao je po novinskom isječku kažiprstom,savijenom od artritisa.

– Da. To je on. Michael Brendan. Soba sto deset. Pitao sam se otkud mi je poznat. Jedan starijigospodin ga je upisao i platio za tjedan unaprijed. Istinu govoreći, nisam bio posve siguran ukakvom su odnosu.

– Otac i sin.– To su i rekli, – rekao je recepcionar, još uvijek sumnjajući. Preletio je pogledom detalje o

bijegu i ubojstvu žene čiji je auto bio ukraden.– Sjećam se da sam o tome čitao. Izgleda da se taj mladić uvalio u svu silu nevolja, iz kojih se po

svemu sudeći još uvijek nije izvukao. Želite li da pozovem policiju?– Bolje nazovite ured okružnog šerifa, ali mi najprije dajte desetak minuta da s njim

porazgovaram. Zamolite ih da se suzdrže. Ne želim da se hapšenje pretvori u krvoproliće. Tommalom je tek osamnaest godina. Ne bi baš lijepo izgledalo da ga ubijete u pidžami.

Napustila sam predvorje motela i krenula kroz prolaz na terasu.Do tada se već posve smračilo. Svjetlo je dopiralo s osvijetljenog bazena, i obasjavalo čitavu

zgradu. Bijele svijetle mrlje neprestance su mijenjale oblik. Brianova je soba bila na prvom katu, spomičnim staklenim vratima koja su se otvarala na malu terasu, koja se opet otvarala na bazen.Terase su jedna od druge bile odijeljene niskim raslinjem. Svaka je imala broj, tako da se nije biloteško snaći. Ugledala sam ga krozmrežaste zastore, navučene samo na pola. Pomična su vrata bilazatvorena, jer je rashladni uređaj bio vjerojatno okrenut na najjače.

Imao je na sebi gimnastičku trenirku. Bio je opaljen suncem i u dobroj formi. Sjedio je izvaljen unaslonjaču, nogu oslonjenih na krevet, i gledao televiziju. Obišla sam čitavu zgradu i ušla u hodnik,prolazeći pored vrata na kojima je pisalo SAMO ZA SLUŽBENO OSOBLJE. Instinktivno sampritisnula kvaku i vrata su se otvorila. Provirila sam unutra. Bilo je to veliko spremište, s policamana kojima je bilo poslagano rublje. Plahte, ručnici, prekrivačiza krevete, bili su poslagani u urednehrpe. Bili su tamo i otiračiza pranje poda, usisivači, glačala, daske za glačanje, te razne drugepotrepštine za čišćenje. Izvukla sam naramak čistih ručnika i ponijela ih sa sobom.

Pronašla sam Brianovu sobu idući hodnikom, i pokucala, stojeći pod oštrim kutom na zurilo navratima. Zvuk televizora se stišao.

Gledala sam duž hola, čekajući ga da dođe do vrata. Zacijelo me je pokušavao vidjeti kroz zurilo.Čula sam ga kako mumlja – Da?

– Criada, – javila sam se. Bila je to španjolska riječ za ‘sobaricu’. Tu sam riječ naučila na svomprvom satu španjolskog, jer su na tečaju mnoge žene učile španjolski samo zato da bi moglekomunicirati sa svojim služavkama, koje su poglavito bile Hispanke. Djevojke su inače radile što imse htjelo, praveći se da ‘ne razumiju’, dok su gospodarice bezuspješno išle za njima po kućipokušavajući im objasniti što i kako trebaju raditi.

Ni Brian nije razumio. Otškrinuo je vrata do širine zaštitnog lanca, vireći kroz otvor.– Što?Podigla sam više naramak ručnika, skrivajući lice. – Ručniki, – rekla sam španjolsko-engleskim.– Oo. – Zatvorio je vrata i uklonio lanac. Povukao se, ostavljajući vrata otvorena. Ušla sam u

sobu. Nije me ni pogledao. Pokazao je lijevo na kupaonicu, pogleda ponovno prikovanog za ekran.

Na programu je bio neki stari crno-bijeli film: muškarci visokih jagodica, i žene debelo namazane,tako iščupanih obrva da im se vidjela samo linija tanka kao nit. Izrazna svim licima bio je tragičan.Pojačao je zvuk. Ja sam otišla u kupaonicu i kad sam već bila tamo nisam propustila pregledati je.Nikakva oružja, čekića, ili noževa na vidiku. Mnogo krema za sunčanje, krema za kosu, četka, sušiloza kosu i aparat za brijanje. Mislim da mali nije ni imao što brijati. Možda se samo vježbao. Kao štodjevojčice u pubertetu nose probne grudnjake.

Stavila sam ručnike na policu, otišla u sobu i sjela na krevet. U prvičas nije registrirao mojuprisutnost. Glazba je nagovještavala tužni kraj dok je dvoje ljubavnika savršenih lica stajalo jedno uzdrugo. Njegovo je izgledalo bolje od njenog. Kad me je Brian konačno vidio, bio je dovoljnohladnokrvan da zatomi svako iznenađenje. Uzeo je daljinski i opet utišao zvuk. Scena na ekranunastavila se u tišini. Uvijek sam se pitala da li bih znala čitati s usana. Ljubavnici su govorili izravnojedan drugom u lice, tako da sam se odmah zapitala ‘a što ako im se osjeti zadah iz usta’. Njezine suse usne micale, ali glas koji sam čula nije bio njezin nego Brianov.

– Kako ste me pronašli?Pokazala sam prstom na čelo, pokušavajući odvratiti pogled s ekrana.– Gdje je tata?– Još ne znamo. Možda plovi negdje uz obalu, ne bi li te pokupio.– Želio bih da se već pokrene. Nagnuo se u naslonjaču i podigao ruke iznad glave, ukrstivši prste.

Gesta mu je još više istakla mišiće. Nogom se oslonio na rub kreveta, a naslonjač je pogurnuo maloprema natrag. Dlake ispod pazuha bile su mu neobično seksi. Pitala sam se ne približavam li se dobukad će mi se svi mladići čvrsta tijela činiti seksi. Možda sam ja u tom dobu zapravo čitav život.Posegnuo je rukom i uzeo par čistih čarapa srolanih u smotak. Bacao je loptu od čarapa u zid ihvatao je u letu, kad bi se od zida odbila.

– Nije ti se javio?– Ne! – Opet je bacio čarape o zid i uhvatio ih.– Rekao si da si ga vidio prekjučer. Je li ti išta rekao o tome da bi mogao otići? – upitala sam.– Ne. – Ispustio je svitak izdesne ruke, naglo ispruživši ruku tako da su čarape odskočile od lakta.

Uhvatio ih je i pustio da opet padnu. Morao je to raditi veoma pozorno tako da ne promaši. Odskok,hvatanje, odskok, hvatanje.

– Što je rekao? – upitala sam. Promašio je.Pogledao me je bijesan što ga ometam.– Prokletstvo, ne znam. Prodaje mi sranje o tome kako nema pravde u pravnom sustavu. A tad se

okrene i kaže mi da se moramo predati. Ja kažem, ‘Nema teorije, stari. Ja to neću učiniti, i ti me na tone možeš prisiliti’.

– Što je on na to rekao?– Ništa. – Opet je bacio loptu o zid, i u letu je uhvatio.– Misliš li da je možda otišao bez tebe?– Zašto bi to napravio, ako se namjeravao predati?– Možda se preplašio.– I ostavio me da se sam suočim sa svim tim sranjem? – Nije to mogao povjerovati.

– Brian, nije mi to ugodno reći, ali tvoj otac nije od onih koji izdrže do kraja. Izgubi živce ipobjegne.

– Ne bi me on ostavio, – rekao je tmurno. Bacao je čarape u zrak, nagnuo se naprijed i hvatao ihiza leđa. Sad sam vidjela naslov knjige: Trikovi s čarapama: Sto i jedan način da se zabaviterubljem.

– Mislim da trebaš krenuti i predati se.– Hoću, ali kad on dođe.– Zašto ti ne vjerujem? Brian, ne želim zvučati napuhano, ali i ja sam odgovorna. Traži te policija.

Ako te ne predam, to se zove ‘pomaganje i poticanje’. Mogu mi oduzeti dozvolu.U trenu je bio na nogama, dižući me i vukući me s kreveta, hvatajući me za košulju, i držeći

stisnutu šaku, kao da će mi svaki čas izbiti sve zube. Lica su nam bila na udaljenosti od desetakcentimetara. Kao kod ljubavnika na filmu. Sve što je kod tog klinca bilo simpatično, nestalo je.Gledao me je netko drugi.

Bila je to jedna druga osoba. Tko bi rekao da se ta zla ‘druga’ osoba krije iza Brianovih modrihočiju, prototipa dobrog kalifornijskog dječaka. Čak ni glas nije bio njegov: bio je to grub, hrapavglas.

– Slušaj, kujo. Sad ću ti ja reći nešto o pomaganju i poticanju. Ti me želiš predati? E, pa hajde,samo pokušaj. Ubit ću Boga u tebi prije negoli me takneš i jednim prstom. Jesi li ukapirala?

Umirila sam se, ne usuđujući se ni disati. Zamišljala sam kako nestajem u svijetu četvrtedimenzije. Brian se sav izobličio od bijesa, i znala sam da neće oklijevati da me i udari ako se osjetiugroženim. Prsa su mu se nadimala i vidjelo kako mu se adrenalin izlučuje u ogromnim količinama.Bila sam uvjerena da je on, nakon što su njih četvorica pobjegla, bio taj koji je pucao u ženu. Na tobih se mogla okladiti. Dadeš li takvom klincu oružje, potencijalnu žrtvu i razlog da ispuše svoj bijes,kad mu padne mrak na oči napast će bez razmišljanja.

– O. K., O. K, – rekla sam. – Nemoj me udariti. Ne udaraj. Mislila sam da će ga iznenadnaprovala emocija učiniti izuzetno budnim. Umjesto toga, emocije kao da su usporile njegova osjetila,umrtvile mu percepciju. Malo se povukao.

Gledao me mršteći se.– Što? – Činio se omamljenim, kao da ne čuje.Konačno je moja poruka prodrla do njegove svijesti, kroz beskrajni labirint prenabijenih neurona.– Ja samo želim da budeš na sigurnom kad ti se vrati otac.– Na sigurnom. – Većsam taj pojam činio mu se posve stranim.Drhtao je, a napetost mu je strujila tijelom. Oslobodio me, povukao se natrag i spustio u naslonjač,

teško dišući.– Gospode. Što se to sa mnom događa? Gospode.– Hoćešli da ja idem s tobom? Od njegova stiska na košulji će mi vjerojano ostati trajni nabori.Odmahnuo je glavom.– Mogu pozvati tvoju majku.Pognuo je glavu, prolazeći rukom kroz kosu.– Neću nju. Ja hoću njega. Bio je to glas Briana Jaffea kakvog sam poznavala. Obrisao je lice

rukavom. Činilo mi se da je na rubu plača, ali oči su mu ostale suhe… prazne… hladne.Postepeno, disanje mu je postalo normalno i opet je sličio sebi.– Na suđenju bi ti se računalo da se dobrovoljno vratiš, – pokušala sam opet.– Zašto bih to učinio? Imam pravovaljanu otpusnicu iz zatvora. – Ton mu je bio razdražljiv. Drugi

je Brian od maloprije nestao, povlačeći se u tamne dubine poput jegulje. Ovaj je Brian bio samoklinac koji je držao da sve treba biti po njegovu. Na igralištu on bi bio taj koji viče – Varaš! – svakiput kad bi izgubio, iako bi u stvari on bio taj koji vara.

– Ma, hajde, Brian. Znaš da nije tako. Ne znam tko je zasrao s kompjuterom, ali vjeruj mi, sigurnoje da ne možeš dugo biti na slobodi. Optužuju te za ubojstvo.

– Nisam ja nikoga ubio, – branio se indignirano. Time je vjerojatno mislio kako je nijenamjeravao ubiti, kad je u nju uperio revolver. I zašto bi se kasnije osjećao krivim ako on nijeodgovoran? Prokleta kuja. Trebala je začepiti gubicu i dati mu ključeve kad je lijepo tražio. A neprepirati se s njim. Žene se uvijek prepiru.

– To bolje za tebe, – rekla sam. – Dotle sačekajmo da dođe šerif i odvede te.Bio je zapanjen mojom izdajom, i pogled koji mi je uputio bio je ispunjen bijesom.– Nazvala si pajkane? Zašto si to učinila?– Zato jer nisam vjerovla da ćeš to sam učiniti.– A zašto bih to učinio?– Ne vidiš li što hoću reći? Ti imaš čudan stav. Kao na tebe se pravila ne odnose. Pa, znaš što?– Znaš ti što? Ja uostalom uopće ne trebam slušati to tvoje sranje. – Ustao je zgrabivši lisnicu dok

je prolazio pored televizora. Došao je do vrata i otvorio ih. Šerifov pomoćnik, bijelac, stajao je napragu spreman da pokuca. Brian se naglo okrenuo i zakročio prema pomičnim staklenim vratima.Drugi šerifov pomoćnik, crnac, pojavio se na terasi. Bijesan, Brian je bacio lisnicu na pod tako da jeodskočila poput lopte. Prvi ga je pomoćnik pokušao uhvatiti, ali je Brian istrgnuo ruku. – Nosi se odmene!

Pomoćnik je rekao – Momče, ne tjeraj me da te moram povrijediti.Brian je i opet teško disao, povlačeći se natraške, šibajući nas jednog po jednog svojim bijesnim

pogledom. Pogrbio se i ispružio ruke kao da se brani od životinja koje ga napadaju.Obojica su pomoćnika bili snažni muškarci s ogromnim iskustvom. Prvi je bio bliže pedesetih, a

drugi oko tridesetpet. Ne bih baš s njima voljela imati nekog posla. Drugi je držao ruku narevolveru, ali ga nije izvadio. Danas sukob sa zakonom obično završava smrću. Čisto i jednostavno.Dvojica pomoćnika su se pogledala, i srce mi poče tući bojeći se iznenadnog nasilja. Nas smo trojenepomično stajali, čekajući sljedeći korak.

Prvije pomoćnik mirno nastavio.– Sve će biti u redu. Ostanimo mirni i sve će biti u redu.U Brianovim očima ogledala se nesigurnost. Disanje mu se usporilo, a crte lica poprimile smiren

izraz. Ispravio se. Iako nisam mislila da je sve gotovo, napetost je nestala, a to je već bilo nešto.Brian se pokušao ispričavajući nasmiješiti i bez otpora pustio da mu stave lisice. Izbjegavao je mojpogled, što mi je više nego odgovaralo. Bilo je neugodno gledati ga kako se predaje. – Hrpa glupihguzica – mrmljao si je u bradu dok je izlazio, ali nitko se na njega nije obazirao. Svi su željeli

sačuvati obraz. Ne može im čovjek ni zamjeriti.Dana se pojavila u zatvoru, dok je Brian prolazio kroz rutinski postupak upisivanja. Bila je

uređena od glave do pete. Imala je na sebi sivi laneni kostim. To je bilo prvi put da je nisam vidjelau trapericama. Bilo je jedanaest sati noću, pila sam još jednu lošu kavu, kad sam na hodniku čulaudaranje potpetica.

Pogledala sam je i vidjela da je bijesna, i to ne na Briana ili policiju, nego na mene. Ja sam otišlaautom do zatvora i parkirala na parkiralištu, dok su oni otišli u ograđeni prostor zatvora. Danu sam janazvala, smatrajući da je valja obavijestiti da joj je sin uhićen. Nisu mi se slušale njezine govnarije,ali je ona očito bila spremna sve na mene izrigati.

– Stvaraš mi probleme otkako sam te prviput vidjela! – izbacila je. Kosa joj je bila skupljena usjajni šinjon, na kojem je svaka dlaka bila na mjestu. Bluza bijela kao snijeg, srebrne naušnice, očiobrubljene crnom olovkom.

– Želišli čuti čitavu priču?– Ne, ne želim. Ali imam ja jednu za tebe, – prasnula je. Stavili su mi prokletu zabranu na

bankovni račun. Ne mogu ni do jedne pare. Nemam novaca. Shvaćaš li? Ni pare! Klinac mi imaproblema, a ja? Što mogu učiniti? Ništa, ne mogu čak otići do njegova odvjetnika.

Kostim joj je bio besprijekoran, ni jednog nabora. Nije čudo, prirodno čisto vlakno, kažu da nesmeta ako je malo i miješano.

Gledala sam sadržaj svoje šalice od kave. Bila je već hladna, na rubovima su bile grudice odmlijeka u prahu. Zaista sam se nadala da joj neću sadržaj baciti u lice. Gledala sam pozorno svojuruku, da vidim da li se miče. Zasad je još sve bilo dobro.

U međuvremenu Dana je govorila i govorila, optužujući me zbog sam Bog zna čega. Svojiminternim daljinskim utišala sam zvuk do daske, tako da sam gledala program, ali bez zvuka. Jedandjelić mene ipak je slušao, iako nisam dozvoljavala da prodre ispod površine. Primijetila sam kakomi sve više jača želja za bacanjem kave. Već u vrtiću bila sam poznata kao ona koja grize, a sad samosjetila isti impuls. Kad sam još radila u policiji morala sam jednom uhapsiti ženu koja je drugoj ulice bacila piće, što se smatra tvornim napadajem. Kalifornijski krivični zakonik 242: — Tvorni jenapad svaka hotimična i nezakonska uporaba sile ili nasilja jedne osobe nad drugom. — Tvorni jenapad izvršeni napad i nužno uključen prijestup kad se podigne optužba za tvorni napad. — Sila ilinasilje potrebno da bi došlo do tvornog napada ne treba biti veliko niti nužno treba biti uzrokom boliili tjelesnog oštećenja, niti mora ostaviti nekog traga — potiho sam u sebi citirala. Možda ipak nanjezin kostim.

Čula sam kako se iza mene netko približava. Pogledala sam i spazila višeg pomoćnika Tillera sdosjeom u rukama. Kratko mi je kimnuo i nestao kroz vrata.

– Oprostite, gospodine Tiller?Provirio je kroz vrata kroz koja tek što je ušao.– Mene ste zvali?Pogledala sam Danu. – Oprosti što te prekidam, ali moram s njim razgovarati, – rekla sam i otišla

za njim u sobu. Njezin pogled dao mi je jasno na znanje da još ni izdaleka nije sa mnom završila.

23

Tiller me je upitno promatrao stavljajući dosje u ladicu. – O čemu se radi?Zatvorila sam za sobom vrata, i stavila prst na usta. Pokazala sam na vrata. Pogled mu je skrenuo

prema holu. Zatvorio je ladicu s dosjeima i pokazao mi glavom prema unutrašnjosti zgrade. Slijedilasam ga između stolova. Došli smo do malog ureda, vjerojatno njegovog. Zatvorio je i druga vrata zanama i ponudio me da sjednem. Bacila sam plastičnu posudicu od kave u smeće i s olakšanjem sespustila u stolac.

– Hvala, to je odlično. Nisam vidjela drugog načina da se od nje izvučem. Tražila je nekoga da seistrese, i ja sam naletjela kao naručena.

– Drago mi je da sam vam mogao pomoći. Želite li još jednu kavu? Imamo ovdje uvijek svježe. Takoju ste pili vjerojatno je bila iz automata.

– Hvala, ali danas sam već i tako popila previše. Pa, moram i spavati. Kako ste?– Hvala, dobro. Upravo sam došao. U noćnoj sam smjeni. Vidim da ste malog opet doveli pod

ključ. – Sjeo je na stolac na okretanje i naslonio se.– Nije bilo lako. Slutila sam da ga je Wendell smjestio tu negdje u blizini, pa sam se malo

prošetala. Dosadno, ali ne preteško. A što ste vi ovdje napravili? Zna li se već kako se izvukao izzatvora?

Tiller je nelagodno slegnuo ramenima.– Pa, istražuje se. – Odmah je promijenio temu, očito ne želeći iznositi u javnost pojedinosti do

kojih su došli istraživanjem u uredu. Pod jakim fluorescentnim svjetlom vidjelo se da su mu kosa ibrkovi prošarani sjedinama, a oči okružene borama.

Dječački obrisi lica nestajali su, ostavljajući samo bore i nabore.Morao je biti Wendellovih godina, samo bez prednosti koje je Wendellu osigurala plastična

kirurgija. Gledala sam nezainteresirano u njegove ruke, kad mi odjednom iznad glave izroni znakpitanja.

– Što je to?Uhvatio je moj pogled i ispružio ruku.– Mislite na razredni prsten?Nagnula sam se pomno promatrajući. Nije li to prsten iz Cottonwood Academy?– Vi poznajete tu akademiju? Većina ih nikad za nju nije ni čula. Ne radi već godinama. Danas

više nema akademija samo za dječake. Kažu da je to znak muške prevlasti. Možda imaju pravo.Moja je godina bio zadnja koja je tamo diplomirala. Bilo nas je svega šesnaestorica. Poslije toga,kaput, – rekao je. Pogled mu je bio ispunjen ponosom i ljubavlju. – Otkuda ste vi čuli za akademiju?Imate dobar dar opažanja. Većina tog prstenja slična je.

– Baš sam nedavno vidjela jedan kod nekoga tko je diplomirao u Cottonwood Academy.– Zaista? Kod koga? Još uvijek se držimo skupa.– Wendella Jaffea.Pogled mu se nakratko sastao s mojim, a tad ga je odvratio. Pomaknuo se na stolici.– Da, mislim da je i Wendell išao u tu školu, – rekao je, kao da je to tek sad shvatio. – Sigurno ne

želite još jednu kavu?– To ste vi učinili, zar ne?– Učinio što?– Oslobodili Briana iz zatvora, – rekla sam.Tiller se veselo nasmijao, ali nije zvučalo baš najiskrenije. – Hej, žao mi je, ali moram vas

razočarati. To nisam bio ja. Ne znam kako bih to i izveo. Čim me stavite uz kompjuter, kvocijentinteligencije manji mi je najmanje petnaest posto.

– Ma, hajte. Recite mi o čemu se radi? Neću nikom reći. Što me se to više tiče? Mali se vratio.Kunem se da nikom neću zucnuti ni riječi. – Zašutjela sam i pustila da se tišina akumulira. On jepošten frajer, pa iako je katkad spreman učiniti nešto što baš nije sasvim u skladu sa zakonom, to gadosta tišti, i ako ga se pritisne, ne zna svoju krivnju poreći. Njegovi kolege vole takve tipove, jer subrzo spremni na ispovijed, jedva čekajući da si olakšaju savjest.

– Ne, zaista ne. Ovaj ste put na krivom tragu. – Okrenuo je vratom, nastojeći se malo opustiti, aliopazila sam da još nije završio.

– Jeste li i prvi put pomogli Brianu, kad je pobjegao iz zatvora za maloljetnike?Izraz mu je odjednom postao miran, a glas mu postao služben.– Ne vjerujem da će nas ovakav razgovor ikuda odvesti, – rekao je.– U redu. Zaboravimo prvi bijeg i razgovarajmo samo o drugom. Zacijelo ste Wendellu mnogo

dugovali, kad ste svoju karijeru stavili tako na kocku.– Mislim da je sada zaista dosta. Najbolje da o tome prestanemo razgovarati.Sigurno se radilo o ubojstvu bez predumišljaja, koje je Wendell priznao, krivično djelo zbog

kojega Tiller više ne bi mogao raditi u pravosuđu.– Tiller, čula sam za optužbu za ubojstvo. Mene se ne trebate bojati. Obećavam vam. Samo želim

znati što se dogodilo. Zašto je Wendell preuzeo krivnju na sebe?– Ne dugujem vam nikakvo objašnjenje.– Nisam to ni rekla. Pitam to zbog sebe. To nije ništa službeno. To je samo informacija koju želim

saznati.Dugo je šutio, gledajući u stol. Možda je to kao u nekim bajkama, gdje želju moraš poželjeti tri

puta prije nego ti se ispuni.– Molim vas, Tiller. Ne trebaju mi potankosti. Shvaćam vaše oklijevanje. Samo u grubim crtama, –

rekla sam.Duboko je uzdahnuo i kad je konačno počeo govoriti, glas mu je bio tako tih da sam ga jedva čula.– Ne mislim da znam zašto je to učinio. Bili smo mladi. Najbolji prijatelji. Imali smo nekih

dvadeset četiri, dvadeset pet godina.On je već odlučio da se ne želi baviti pravom, jer je smatrao da je sustav nepošten. Nije želio

polagati ni sudski ispit. Ja sam opet želio raditi samo u policiji. Dogodio se jedan neugodanincident. Jedna djevojka slučajno je umrla, no krivnja je ipak bila moja. On se tamo našao, i preuzeona sebe krivnju. Bio je nevin. Znao je to. I ja sam znao. Ipak, on je preuzeo odgovornost. Smatrao samto nevjerojatnom gestom prijateljstva.

Meni se činilo kao slabost, ali tko može objasniti ljudske postupke. Čudan nas idealizam drži dok

smo mladi. Zato toliko mladih i umire u ratu u osamnaestoj.– Ali on vas nije imao u šaci. Nakon toliko godina došlo je već do zastare, i tu bi samo bila

njegova riječ protiv vaše. Recimo on tvrdi da ste vi nešto učinili, a vi tvrdite da niste. On je već bioosuđivan. Nakon toliko vremena ne shvaćam u čemu je štos.

– Nikakav štos. Nije se radilo o tome. Nije on meni prijetio. Ja sam jednostavno otplaćivao jedanstari dug.

– Ali niste morali napraviti što je on od vas tražio.– Ne, napravio sam što sam želio, i bio sam sretan da to za njega mogu učiniti.– Ali zašto toliko staviti na kocku?– Jeste li kad čuli za pojam čast? Ja sam mu nešto dugovao. Ovo je bilo najmanje što sam mogao

uraditi. Iako to nije sitnica. Jer Brian nije baš suho zlato. Ja to priznajem. Ne volim ga, ali Wendellmi je rekao da će ga izvući iz zemlje. Rekao je da preuzima punu odgovornost, tako da sam smatraoda ću se izvući.

– Mislim da se glede toga predomislio. Zapravo, čula sam kontradiktorne izjave, – rekla samispravljajući se.

– Rekao je i Michaelu i Brianu da će se predati. Vjerojatno je tako htio natjerati i Briana daslijedi njegov primjer. Ali njegova prijateljica tvrdi da on to uopće nije mislio.

Tiller se njihao na svojem stolcu, i tresao glavom potpuno zbunjen. – Uopće ne vidim kako semisli izvući. Što on u stvari radi?

– Jeste li čuli za brod?– Da, čuo sam. Pitanje je što on misli s njim učiniti? Mislim kako će daleko s njim stići?– Mislim da nam ne preostaje drugo nego čekati i vidjeti što će se dogoditi, – rekla sam. – Osim

toga vrijeme je da krenem. Imam još pedesetak kilometara vožnje do kuće, a vrijeme spavanja davnoje prošlo. Postoji li i drugi izlaz? Ne bih željela još jedanput naletjeti na Danu Jaffe. Za sada mi jebilo dosta.

– Pustit ću vas kroz druga vrata. Dođite, pokazat ću vam, – rekao je, ustajući. Obišao je oko stola, ikrenuo lijevo kroz unutrašnji hodnik. Ja sam ga slijedila. Mislila sam da će me zamoliti da ga neizdam, i obvezati me na šutnju, ali on to nije ni jednom riječju spomenuo.

Bilo je već jedan po ponoći kad sam konačno stigla u Santa Teresu. Prometa skoro nije ni bilo, atek tu i tamo vidio se po koji pješak. Ulične svjetiljke bacale su blijedosivo svjetlo na pločnik.

Poslovni su prostori bili zatvoreni, ali osvijetljeni. Ponegdje se vidio po koji beskućnik kako tražizaklon u kakvoj slijepoj tamnoj ulici, ali inače su ulice bile potpuno prazne. Temperatura je konačnopočela padati, a blagi povjetarac s oceana donekle je ublažavao vlagu.

Bila sam nemirna i nestrpljiva. Ništa se zapravo nije događalo.Brian je bio u zatvoru, Wendell nestao. Što sam mogla istraživati? Lov na Captain Stanley Lord bio

je prepušten u ruke Lučke kapetanije i Obalne straže. Čak kad bi mi i odobrili da iznajmim zrakoplovi istražujem iz zraka — trošak na koji Gordon Titus ni u ludilu ne bi pristajao — iz visine tako i takone bih znala razlikovati brodove. Ali pouzdano je ipak postojalo nešto što bih mogla uraditi.

I bez razmišljanja pošla sam zaobilaznim putem, preko parkirališta motela između mog stana imarine. Spazila sam Eckertov sportski auto u jednokatnom Beachside Inn motelu, u obliku slova T, s

barom u prednjem dijelu. Svaka je soba na pločniku imala obilježeno mjesto za parkiranje, tako da senije moglo varati. S ove strane zgrade sve su sobe bile u tami.

Provezla sam se alejom, napravila krug i opet se vratila do Cabane. Parkirala sam na ulici,nekoliko kuća dalje od Eckertovog motela. Stavila sam bateriju u džep traperica i vratila se pješice,zahvaljujući bogu da mi tenisice imaju gumene potplate i da se ne čuju. Parkiralište je biloosvijetljeno zbog sigurnosti stanovnika, ali su instalacije bile podešene tako da ne bacaju svjetlo naprozore. Moja me je sjena, poput pratioca, pratila preko parkirališta. Pomični krov na Carlovom autubio je zatvoren. Najprije sam temeljito sve pregledala, uključujući tamne prozore i slaboosvijetljeno parkiralište. Nigdje znaka života, čak ni treperavog svjetla televizora u nekoj odmotelskih soba. Duboko sam udahnula i bacila se na otvaranje krova.

Najprije sam olabavila dio na vozačevoj strani. Uvukla sam ruku i kopala po džepu na vratimaauta. Sve je bilo besprijekorno uredno. Frajer je očito imao smisla za red, bilo da se radilo oračunima za benzin ili smeću. Osjetila sam pod prstima malu bilježnicu uvezanu spiralom, auto kartu inekakvu knjižicu. Sve sam to izvukla van, kao lovinu u mreži. Zastala sam da bih još jedanputprovjerila okolinu, ali sve je kao i maloprije izgledalo potpuno bezopasno. Upalila sam bateriju iprvo pogledala u bilježnicu. Vodio je evidenciju o kilometraži.

Druga je knjižica bila poslovni dnevnik, u koji je bilježio kilometražu, odredišta, cilj sastanka,imena i titule sudionika.

Osobni i poslovni troškovi bili su uredno uvedeni po kolonama.Morala sam se nasmiješiti. Tako nešto od nekoga tko je proveo mjesece u zatvoru. Carl Eckert

ponašao se kao uzoran građanin.Barem, koliko sam ja uspjela vidjeti, nije pokušavao prevariti porezne vlasti. U pretincu na

stražnjoj strani dnevnika bili su uredno poslagani hotelski računi iz Best Westerna, dvije benzinskepotvrde, pet kupona od kreditnih kartica, i — opa, što je to? — kazna za prebrzu vožnju koju jezaradio sinoć negdje u predgrađu Colgatea. Sudeći po vremenu koje je policajac, koji ga je kaznio,tako točno zabilježio, Carl Eckart je lako mogao požuriti i stići u Perdido na vrijeme i pucati namene i Wendella.

– Možete li mi reći što dovraga tu radite?Skočila sam, ispustivši papire koji su se razletjeli na sve strane, jedva susprežući vrisak. Stavila

sam ruku na prsa, dok mi je srce udaralo kao ludo. Bio je to Carl, u čarapama i s kosomraskuštranom od spavanja. Gospode, kako mrzim ljude kad se ovako pritajeno došuljaju. Sagnula samse i počela skupljati papire.

– Kriste, Bože. Pa, što najprije ljude ne upozorite. Na smrt ste me preplašili. Ja samo rušim vašsinoćnji alibi.

– Ne treba meni alibi za sinoć. Nisam ništa napravio.– Ako vi niste, netko drugi jest. Jesam li vam već rekla da mi je motor crkao i ostavio Wendella i

mene na pustoj i tamnoj cesti na obali?– Ne, niste. Nastavite, – rekao je oprezno.– Nastavite. Ta mi se sviđa. Kao vi ništa ne znate. Netko je na nas pucao. Wendell je ubrzo poslije

toga nestao.– I vi mislite da sam ja to uradio?

– Ja samo mislim da je to moguće. A zbog čega bih ja inače bila ovdje u gluho doba noći?Zavukao je ruke u džepove i gledao po okolnim prozorima u tami, svjestan da nam se glasovi

mogu čuti u svakoj sobi.– Uđite da o tome porazgovaramo, – rekao je, i krenuo prema sobi. Kaskala sam za njim, pitajući

se kuda to sve vodi.Nakon što smo ušli, upalio je svjetiljku kraj kreveta i natočio si čašu viskija iz boce na stolu.

Podigao ju je, pitajući me bez riječi hoću li mu se pridružiti. Odmahnula sam niječno glavom.Zapalio je cigaretu, ne pitajući me opet hoću li i ja jednu. Sjeo je na rub kreveta, a ja u naslonjač.

Soba baš i nije bila puno drukčija od one u kojoj sam zatekla Briana Jaffea. Kao i svaki lažac kad gase uhvati u laži, Carl Eckert je sigurno pripremao nove. Smjestila sam se kao klinac koji čeka svojupriču prije spavanja. Malo je razmislio a onda navukao svoj najiskreniji izraz.

– O. K. bit ću prema vama iskren. Zaista sam sinoć vozio iz SLO-a, ali nisam išao u Perdido.Došao sam u hotel nakon sastanaka i pogledao ima li kakvih poruka. Našao sam poruku HarrisaBrowna, pa sam ga nazvao.

– Sva sam se pretvorila u uho. Baš sam se pitala kako se Brown uklapa u čitavu sliku. Nafilajte me.Baš mi to treba.

– Harris Brown je bivši policajac.– To znam. Dobio je taj slučaj, a tad su ga skinuli, jer je izgubio svu svoju ušteđevinu,

investirajući u CSL, bla, bla, bla. Što dalje? Kako je ušao Wendellu u trag u Viento Negro?Carl Eckert se smješkao, kao da razmišlja kako sam slatka. Ponekad možda i jesam, ali ne mislim

da je to baš ovaj put slučaj.– Nazvao ga je neki njegov dobar prijatelj.– Iz osiguranja?– Točno. Odlično.– Poznajem tipa. Nisam bila sigurna, ali bila mi je to prva pomisao, – rekla sam. – Jamačno

Harris Brown zna Wendella, ali da li Wendell zna njega?Eckert je odrečno odmahnuo glavom. – Dvojim. Ja sam doveo Browna kao investitora. Možda su

se čuli telefonom, ali sam više nego siguran da se nisu nikada sreli. Zašto?– Zato jer je Brown u Viento Negro bio u sobi do njegove. Wendell nije obraćao pozornost na

njega, iako ga je u baru, gdje je Brown provodio najviše vremena, susretao. To me je priličnozbunilo. Što je sljedeće? Harris vas sinoć naziva, a potom vi zovete njega. I što tada?

– Trebao sam se s njim naći danas popodne na putu iz SLO-a, ali odjednom mu se žurilo i zamoliome da se odmah nađemo. Sjeo sam u auto i sastao se s Brownom u njegovoj kući u Colgateu.

Gledala sam ga, ne znajući da li da mu vjerujem ili ne. – Koja je njegova adresa?– Zašto pitate?– Da bih provjerila govorite li istinu.Eckert je slegnuo ramenima i potražio adresu u malom kožnatom adresaru. Pažljivo sam je

zabilježila. Ako blefira, onda to radi zaista profesionalno.– Čemu žurba? – upitala sam.

– To biste trebali pitati njega. Neki mu crv nije dao mira, i inzistirao je na tome da se sinoćnađemo. Gnjavilo me to, a nije bilo ni previše vremena, ali nisam se želio prepirati. Skočio sam uauto i pojurio ovamo, a to vidite i po kazni koju sam tom prigodom zaradio.

– Kad ste stigli k njemu?– U devet. Bio sam kod njega oko jedan sat. U svom hotelu u SLO-u bio sam negdje oko jedanaest i

trideset.– Prema onom što kažete, – rekla sam. – U stvari obojica ste imala dovoljno vremena stići u

Perdido i na meni i Wendellu vježbati gađanje.– Točno da smo to mogli učiniti obojica, samo što ja nisam. Za njega ne znam.– Znači jučer uopće niste vidjeli Wendella?– To sam vam već rekao.– Carl, i do sada ste lagali. Zakleli ste se da ste bili izvan grada, a bili ste u Colgateu. Zašto bih

vam sada vjerovala?– Ne mogu djelovati na to što ćete mi vjerovati.– Što ste radili kad ste došli k Brownu?– Razgovarali smo i tad sam se vratio.– Samo ste razgovarali? O čemu? Razgovarati ste mogli i telefonom.Odvratio je pogled tek toliko da otrese pepeo s cigarete. – Želio je svoj novac, i ja sam mu ga

donio.– Njegov novac.– Novac od mirovine koji je investirao u CSL.– Koliko?– Sto cigli.– Ne shvaćam, – rekla sam. – On je taj novac izgubio prije pet godina. Zašto je prosudio da ga sad

može dobiti?– Jer je saznao da je Wendell živ. Možda je i s njim razgovarao. Otkud da znam, dovraga?– I tijekom razgovora je saznao što? Da ima raspoloživih novaca?Zgnječio je cigaretu i zapalio drugu, piljeći u mene uporno kroz dim cigarete.– Znate što, to se vas uopće ne tiče.– Prestanite s tim već jednom. Ja za vas ne predstavljam opasnost. Mene su unajmili iz California

Fidelity da pronađem Wendella Jaffea tako da mogu dokazati da je živ. Mene zanima samo polamilijuna dolara isplaćenih za njegovu policu životnog osiguranja. Ako vi negdje imate sakrivenulovu, mene to uopće ne zanima.

– Zašto bih vam onda išta povjerio?– Zato da mogu pohvatati niti. Jedino me to zanima. Dakle, vi ste imali novac, koji je Harris Brown

tražio i odnijeli ste ga njemu. Što se tad dogodilo?– Nakon što sam predao novac, vratio sam se u San Luis Obispo.– I vitako hodate naokolo s gotovinom u džepu?– Da.

– Koliko? Ne morate odgovoriti ako ne želite. Pitam iz čiste znatiželje.– Sve zajedno?– Samo otprilike.– Oko tri milijuna dolara.Zatreperila sam. – I vi toliku lovu okolo nosate u gotovini?– A što drugo mogu raditi? Ne mogu je držati u banci. Odmah bi obavijestili vladu. Mi imamo

javno mnijenje protiv sebe. Onog trenutka kad bi za to saznali, parbenici bi se na nas obrušili kaohijene. Ono što oni ne bi uzeli, uzeo bi Porezni ured.

Osjetila sam kako se u meni diže ogorčenje kao kiselina kod loše probave.– Pa, naravno da bi se obrušili. Vi ste im prevarom uzeli njihov vlastiti novac.Uputio mi je pogled pun cinizma.– Znate li zašto su ulagali u CSL? Željeli su dobiti nešto za ništa. Očekivali su da će ubijati, a bili

su ubijeni. Ma, hajte. Promozgajte malo tom svojom glavicom. Većina njih znala je da se radi onepoštenoj raboti od samog početka, uključujući i Harrisa. On se samo nadao da će svoje zgrabitiprije negoli čitava stvar propadne.

– Čini mi se da ne govorimo istim jezikom. Pustimo opravdanja i prijeđimo na činjenice. Vi ste naLordu imali tri milijuna gotovine?

– Ne morate sa mnom razgovarati takvim tonom.– Oprostite, imate pravo. Počet ću ponovno. – Prilagodila sam svoj ton, prelazeći s tona koji

osuđuje na neutralan.– Dakle, držali ste na Lordu skriveno tri milijuna dolara?– Točno. Samo smo Wendell i ja za to znali. Sad znate i vi, – dodao je.– I po to se on vratio?– Dakako! Nakon pet godina lutanja, bio je bez pare. Ne samo da se vratio po pare, nego je s

njima i otplovio kad je ukrao brod. Polovica je bila moja, i on je to prokleto dobro znao.– Oh, vau. Imam za vas vijesti. Prešli su vas!– Vi to meni? Ne mogu vjerovati da bi mi tako nešto učinio.– Pa, radio je to podjednako svima, – rekla sam. – Što je s klincima? Jesu li se i oni uklapali u

njegov plan, ili je došao samo zbog para?– Siguran sam da nije bio ravnodušan prema sinovima, – rekao je Carl. – Bio je dobar otac.– Takav da ga svaki klinac poželi. Rećiću im to. Možda im pomogne na terapiji. Što ćete sad? –

Ustala sam.Osmijeh mu je bio gorak. – Kleknuti i moliti da ga Obalna straža uhvati.Okrenula sam se na vratima. – Još nešto. Pričalo se da se Wendell namjerava predati policiji.

Mislite li da je to zaista i mislio?– Teško je reći. Mislim da se nadao da će se opet vratiti obitelji. Samo pitam se da li je tamo još

za njega bilo mjesta.Konačno sam se u dva i petnaest uvukla u krevet. U glavi mi je bubnjalo od svih događaja. Mislila

sam kako je Eckert vjerojatno imao pravo: za Wendella u obitelji koju je napustio više nije bilo

mjesta. Na neki čudan način nas smo dvoje bili u istoj situaciji. I Wendell i ja pokušavali smoshvatiti kakav bi nam život bio kad bismo uživali u blagodatima obiteljskog života, gledajući napropuštene godine i pitajući se koliko smo izgubili. Barem sam ja mislila da mu je to prolaziloglavom. Ali postojale su i očite razlike. On je dobrovoljno napustio svoju obitelj, dok ja nisam znalada moja i postoji. Još je više govorila činjenica da je on želio opet imati obitelj, dok ja nisam bilasigurna da to želim. Ne znam zašto mi teta nije nikad ništa rekla. Možda me je željela poštedjeti bolizbog Grandinog odbijanja, ali zapravo je to samo odgodila. I danas, deset godina nakon njezinesmrti, ja to moram sama sređivati. Ona i tako u tome nije bila bog zna kako dobra.

Neprestance sam se budila i ponovno padala u san.Budilica me probudila u šest sati, ali nisam imala srca ustati i trčati pet kilometara. Zatvorila sam

zvono i zavukla se pod plahte, tonući u san. U devet i dvadeset dvije minute probudio me telefon.Digla sam slušalicu, uklanjajući kosu izočiju. – Što?

– Na telefonu Mac. Oprosti ako sam te probudio. Znam da je subota, ali mislio sam da će tezanimati.

Glas mu je čudno zvučao, i osjetila sam u sebi oprez kao žuto svjetlo na semaforu. Ogrnula sam seplahtom i sjela na krevet.

– Ne brini, sve je u redu. Bila sam do kasno budna, pa sam zaspala. Što se događa?– Pronađen je Lord nekih šest milja udaljen od obale, – rekao je. – Izgleda da je Wendell i opet

uspio odigrati nestanak. Gordon i ja smo u uredu. On bi želio da dođeš što je prije moguće.

24

Parkirala sam na parkiralištu iza ureda i popela se stražnjim stubištem na drugi kat. Većina jeposlovnih prostora bila zatvorena, tako da je sve izgledalo nekako čudno napušteno.

Ponijela sam svoj blok za stenografiju, nadajući se svojom profesionalnošću impresioniratiGordona Titusa. Blok je bio prazan osim jedne bilješke koja je glasila ‘Pronađi Wendella’. I opet izpočetka. Nisam mogla vjerovati. Bili smo tako blizu tome da ga smotamo. Lakše bih razumijala da ganisam vidjela s unukom, da ga nisam čula kako razgovara s Michaelom, pokušavajući popravitipropušteno. Ma kako velika ništarija bio, nisam mogla vjerovati da je sve bilo samo maska. Još sam imogla zamisliti da je promijenio mišljenje o odlaženju na policiju.

Umjesto toga mogao je odlučiti ukrasti Lord, tako da bi mogao spasiti Briana od zatvora. Ono štomi jednostavno nikako nije išlo u glavu jest činjenica, da bi ponovno mogao izdati svoju obitelj. Čaki Wendell, blagoslovio ga Bog, nije bio tako pokvaren.

Ured California Fidelity bio je službeno zatvoren, ali u bravi je bio veliki svežanj ključeva, koji senazirao kroz staklo. Za Darcyjevim stolom nije nitko sjedio, ali sam u Macovom staklom ograđenomuredu spazila Gordona Titusa. Samo je u toj prostoriji gorjelo svjetlo. Mac je prolazio s dva lončićakave u ruci. Pokucala sam na staklo. Stavio je lončiće na Darcyjev stol i otključao mi vrata.

– U mojoj smo sobi.– Vidim. Samo da i ja uzmem kavu pa dolazim.Uzeo je lončiće i otišao bez ikakvog komentara. Izgledao je potišteno, reakcija kakvu ne bih

očekivala. Možda bih prije očekivala vatromet. On je slučaj doživljavao kao mogući doprinos svomslavnom odlasku u mirovinu, nešto što će mu osigurati veliku zlatnu značku u osobnom dosjeu. Imaoje na sebi crvenozelene karirane hlače i crvenu golf košulju, pa sam se pitala nije li propala partijagolfa, planirana za vikend, uzrokom njegova trenutačnog emotivnog stanja. Sve je bilo prazno,telefoni nijemi.

Gordon Titus sjedio je za Macovim stolom, besprijekorno odjeven, prekriženih ruku i spokojnaizraza lica. Jako mi je teško vjerovati nekom tko je uvijek tako miran. Držala sam da je njegovastaloženost samo fasada, a da je istina zapravo u tome što njega ni za što zapravo nije briga.Staloženost i ravnodušnost često su naoko iste. Natočila sam si kavu i ulila malo nemasnog mlijekaprije negoli sam otvorila vrata Macova ureda i izložila se neugodnim posljedicama Titusoveosobnosti.

Mac je sjedio na na jednom od svoja dva naslonjača namijenjena posjetiteljima, očito nesvjestantoga kako je Titus elegantno zauzeo njegovo mjesto.

– Rećiću vam nešto, – govorio je Mac – a Kinseyto može prenijeti gospođi Jaffe. Na taj ću novacstaviti lokot dok Wendell Jaffe ne umre od starosti. Ako se ona nada vidjeti i jedan cent, morat ćedovući njegov leš uz ove stube i položiti ga na moj stol.

– Dobro jutro, – promrmljala sam u Titusovu smjeru. Sjela sam na drugi naslonjač, koji me je akoništa drugo povezivao s Macom s ove strane stola.

Tresao je glavom i uputio mi smkrknut pogled. – Prokleta ništarija opet nas je prešla.– Toliko sam shvatila. Što se zapravo dogodilo? – upitala sam.– Reci joj ti, – rekao je Mac.

Titus je izvukao poslovnu knjigu. Otvorio je i listao dok nije pronašao praznu stranicu.– Koliko ti do danas dugujemo?– Dvije i pol tisuće dolara. To je deset dana paušalno. Budite sretni da vam nisam zaračunala

kilometražu. Dva ili tri putovanja svaki dan u Perdido, a to nije mali izdatak.– Dvije i pol tisuće dolara, a za što? – upitao je Mac. – Opet smo tamo otkuda smo i pošli. Ničega

za što bismo se uhvatili.Titus je išao prstom niz kolonu i upisao iznos prije negoli je okrenuo drugi dio knjige.– Pa, ja i ne mislim da je tako loše kao što se čini. Imamo dosta svjedoka koji će posvjedočiti da je

Jaffe bio živ i zdrav još ovog tjedna. Dakako, od novca koji je gospođa Jaffe potrošila nećemovidjeti ni pare – to možemo odmah otpisati – ali možemo prihvatiti što je ostalo, smanjujući na tajnačin naše izdatke.

Podigao je pogled. – Tim bi ovaj slučaj bio zaključen. Dvojim da će gospođa Jaffe čekatisljedećih pet godina i postaviti novi zahtjev.

– Gdje su našli brod?Počeo je pisati ne dižući pogled.– Tanker koji je plovio prema jugu vidio ga je prošle noći na radaru. Dežurni momak poslao je

svjetlosne signale, ali nije dobio nikakav odgovor. Tanker je obavijestio Obalnu stražu, koja je uzoru isplovila.

– Lord je još uvijek bio u istom području? Zanimljivo.– Čini se da je Wendell otplovio do Winterseta, a tad se uputio prema otocima. Ostavio je

podignuta jedra. More je bilo dosta mirno, ali s olujom koja je nadolazila uobičajenisjeverozapadnjak bio je poništen djelovanjem orkana. Lord je plovio brzinom od sedam čvorova, i spravim vjetrom u jedra vjerojatno bi dalje stigao. Kad su ga našli bio je bez brzine, samo prepuštenvjetru. Brod se tako vjerojatno ljuljao dok ga nisu otkrili.

– Nisam znala da i vi jedrite.– Više ne. Jedrio sam nekad. – Kratak osmijeh bilo je najviše što se iznjega moglo izvući.– I sad što?– Odšlepat će ga do najbliže luke.– A to je Perdido?– Vjerojatno. Nisam siguran pod čiju upravu spada. Vjerojatno će se neki kriminalistički odjel

time pozabaviti. Ne mislim da će nešto naći, ali, iskreno govoreći, ne mislim da nas se to više i tiče.Pogledala sam Maca. – Koliko sam shvatila, o Wendellu ni traga.– Sve njegove osobne stvari bile su na brodu, kao i četiri tisuće dolara u gotovini, meksička

putovnica, koja ništa ne dokazuje. Vjerojatno je imao pola tuceta putovnica.– Dakle, mi bismo trebali misliti, što… da je mrtav ili nestao?Mac je gestom pokazao da mu to već pomalo ide na živce, pokazujući prve znakove nestrpljivosti.

– Tip je nestao. Nikakva znaka da je počinio ‘samoubojstvo’, jednako kao i prviput.– Zaboga, Mac. Kako samo možeš biti tako siguran? Možda je sve to samo da nas zavara, da nam

skrene pozornost u krivom pravcu.

– Skrene pozornost od čega?– Od onoga što se zapravo dogodilo.– A to jest?– To nadmašuje moje razumijevanje. Ja samo govorim što mi ovog časa pada na pamet. Prošli put

kad je to učinio, napustio je Lord negdje oko obale Baja i nastavio čamcem. Renata ga je presrela izajednički su otišli do Bjegunca. Ovaj put je ona sjedila kod mene u uredu sat nakon njegovanestanka. To je bilo jučer oko podneva.

Mac to nije progutao. – Ona je bila pod prismotrom od trenutka kad je otišla iz tvog ureda.Poručnik Whiteside je to smatrao prilično logičnim.

Međutim, ona je otišla ravno kući. Više-manje čitavo je vrijeme provela kod kuće.– To upravo i ja govorim. Prošli put kad je pobjegao imao je ortaka. Ovaj put, ako pretpostavimo

da je učinio isto, tko bi mu mogao pomoći? Dvojim da bi mu Carl Eckert i Dana pomogli, a tko namdrugi preostaje? U stvari, kada sada o tome razmišljam, njegov je sin Brian jučer još bio slobodan, atu je još i Michael. Wendell je mogao imati i druge prijatelje. Moguće je da je pokušao čamcem navesla, ali nekako se ne čini realnim.

– Kinsey misli da je on mrtav, – rekao je Titus Macu. Vidjelo se kako ga to zabavlja. Otrgnuo ječek.

– Mi bismo trebali misliti da je on mrtav! – rekao je Mac. – To je napravio prošli put, i mi smo nato pali kao budale. Vjerojatno se i sada negdje na brodu prema Fijiju, odlično zabavlja na naš račun.

Gordon je zatvorio knjigu i gurnuo ček u mom smjeru. – Čekaj malo, Mac. Na nas je netko učetvrtak navečer pucao. Wendell je uspio stići kući, ali što ako su ga izvukli sljedećeg dana. Moždasu ga nekud odvukli i ubili. – Uzela sam ček i površno ga pogledala. Iznos je bio dvije i pol tisućedolara, na moje ime. – Oh, hvala. Lijepo od tebe. Obično me ne isplaćuju prije kraja mjeseca.

– To je konačni obračun, – rekao je. Prekrižio je ruke ispred sebe na stolu.– Moram priznati da nisam bio za to da ti preuzmeš ovaj slučaj, ali moram također priznati da si

napravila dobar posao. Mislim da nam gospođa Jaffe više neće dosađivati. Čim predaš izvješće,predat ćemo stvar našem odvjetniku, a on će se pobrinuti za izjave. Vjerojatno neće trebati ići na sud.Gospođa Jaffe može predati ostatak novca i to će biti kraj. U međuvremenu, mislim da možemo naovaj način i dalje surađivati.

Gledala sam ne vjerujući.– Ali to ne može biti kraj. Nemamo pojma gdje je Wendell.– Wendellovo sadašnje boravište je nešto posve beznačajno. Uzeli smo te da ga pronađeš i ti si to

učinila… i to mogu reći dobro. Mi smo trebali dokazati samo da je Jaffe živ, a to smo i učinili.– Ali što ako je mrtav? – upitala sam. – Dana bi imala pravo na novac.– Da, samo ona to mora prvo dokazati. A što ona ima kao dokaz? Ništa.Pogledala sam Maca, nezadovoljna i zbunjena. Izbjegavao je moj pogled. Micao se na stolici,

očito osjećajući se nelagodno, nadajući se da neću napraviti scenu. Prisjetila sam se njegovihprigovora prvog dana na račun California Fidelity.

– Čini li ti se to ispravnim? Tu je nešto čudno. Ako se dokaže da se nešto dogodilo Wendellu, svebi pripalo njoj. Ona ne bi trebala vraćati novac.

– Da, ali trebala bi ponovno postaviti zahtjev, – rekao je Mac.– Ali nije li naš posao pobrinuti se da se zahtjevi pravedno riješe? – Prelazila sam pogledom od

jednog do drugog. Titusovo lice nije ništa pokazivalo. Bio je to njegov način da prikrije svoju stalnuodbojnost ne samo prema meni, nego prema čitavom svijetu. Macov izraz bio je lagano obojenkrivnjom. Međutim, on se nije znao suprotstaviti Gordonu Titusu.

On se nikad ne bi žalio. On se nije znao postaviti i braniti svoj stav.– Zar ovdje nikoga ne zanima istina? – upitala sam. Titus je ustao i obukao sako.– To ostavljam tebi, – rekao je Macu. A meni se obratio ovim riječima: – Cijenimo to što si tako

savjesna, Kinsey. Ako nam ikada zatreba netko da utvrdi potraživanja kompanije na iznos od polamilijuna dolara, siguran sam da ćeš ti biti prvi istražitelj na koga ćemo pomisliti. Hvala ti što sidošla. U ponedjeljak ujutro očekujem tvoje izvješće.

Nakon što je on izašao, Mac i ja neko smo vrijeme sjedili u tišini, ne gledajući se. Tad sam jaustala i izašla.

Skočila sam u auto i krenula za Perdido. Morala sam saznati. Nije bilo nikoga na svijetu tko bi memogao spriječiti da to ne učinim. Možda su oni u pravu. Možda je on zaista pobjegao.

Možda je on samo glumio brigu za ženu i djecu, svog unuka. Nije bio baš jak. Kao čovjek nije imaoni skrupula ni moralne odgovornosti, ali nisam se mirila sa stvarima kako su stajale.

Morala sam saznati gdje je. Morala sam saznati što mu se dogodilo. Imao je više neprijatelja negoprijatelja, što nije slutilo na dobro. Bilo je u tome nešto zlosutno i uznemirujuće.

Pretpostavimo da ga je netko ubio. Pretpostavimo da je to sve namješteno. Mene su za čitavu stvarveć isplatili, ali moje je vrijeme bilo samo moje i mogla sam raditi što mi se sviđa.

Odlučila sam prije kraja dana na neka pitanja dobiti odgovore.U Perdidu živi oko devedeset dvije tisuće ljudi. Srećom, jedan dio njih nazvao je Danu Jaffe istog

trena kad se saznalo da je pronađen Lord. Svatko voli dijeliti tuđu nevolju. Postoji nevjerojatnaznatiželja, pomiješana sa strahom i zahvalnošću, koja nam dozvoljava da na sigurnoj udaljenostiproživljavamo tuđe nevolje. Razabrala sam da je Danin telefon uporno zvonio već dobar sat. Nisamželjela biti prva koja će je obavijestiti o njegovu bijegu. Vijesti o njegovoj smrti itekako bi jeobradovale, ali smatrala sam da ne bi bilo pravično podgrijavati joj nade na mojim neutemeljenimsumnjama. Osim ako ga ona sama nije ubila, dakako, ali u tom slučaju ona i tako zna više od mene.

Michaelova žuta buba bila je parkirana na prilaznom putu u kuću. Pokucala sam na prednja vrata, iJuliet me pustila unutra.

Brendan joj je spavao na ramenu, previše umoran da bi se bunio zbog neudobnog uspravnogpoložaja.

– U kuhinji su. Moram ga leći, – promrmljala je.– Hvala, Juliet.Prešla je preko sobe i popela se uz stube na gornji kat, vjerojatno sretna što ima valjan razlog da se

povuče. Jedna je žena upravo veoma svečanim glasom ostavljala telefonsku poruku ‘Zdravo, dušo,željela sam samo da znaš. Ako možemo bilo što učiniti, molim te nazovi. Doviđenja! ‘

Dana je sjedila za kuhinjskim stolom, lijepa i blijeda. Njezina srebrnkastoplava kosa na svjetlu jeizgledala kao svila. Otraga ju je skupila u punđu. Na sebi je imala svijetlomodre traperice i svilenu

košulju dugih rukava boje čelika, koja je pristajala boji njezinih očiju. Ugasila je cigaretu ipogledala me bez objašnjenja.

U zraku se osjećao miris cigarete i sumpornih šibica. Michael je nalijevao svježu kavu. Dana jeizgledala potpuno omamljeno, a Michael bolno. U posljednje vrijeme bila sam toliko u njihovojblizini da nitko nije doveo u pitanje moj samoinicijativni dolazak.

Michael si je natočio kavu, a tad je otvorio ormarić i izvadio lončić i za mene. Na stolu je bilomlijeko u tetrapaku i posudica sa šećerom. Promrmljala sam hvala i sjela.

– Ima li kakvih novosti?Dana je odmahnula glavom. – Još uvijek ne vjerujem da je to napravio.Michael se naslonio na šank. – Ne znamo gdje je, mama.– To me upravo i izluđuje. Pojavi se taman toliko da sve uprska i onda nestane.– Razgovarali ste s njim? – Stanka. Spustila je pogled.– Navratio je, – rekla je tonom kao da se brani. Pomaknula je stolicu, posegnula za cigaretama i

jednu zapalila. Ako ne smanji pušenje, ostarjet će prije vremena.– Kad je to bilo?Nabrala je obrve. – Ne znam, ne sinoć, nego večer prije toga. Mislim četvrtak. Kasnije je otišao do

Michaela, vidjeti malog. Tako je i saznao njegovu adresu.– Jeste li dugo razgovarali?– Pa, to se baš ne bi moglo nazvati ‘dugim’ razgovorom. Rekao je da mu je žao. Da je napravio

strašnu pogrešku. Rekao je da bi učinio ne znam što kad bi mogao vratiti posljednjih pet godina. Sveje to sranje, ali nije tako zvučalo, a ja sam upravo to željela čuti. Dakako, da sam bila ogorčena.Mislim, rekla sam mu ‘Wendell, ti to ne možeš uraditi! Ne možeš ušetati u ritmu valcera, nakonsvega u što si nas uvalio. Baš me briga što je tebi sad žao. Svima je nama žao. Kakvo sranje’.

– Misliš li da je bio iskren?– On je uvijek bio iskren. Nije problem njegova iskrenost, nego činjenica da je mijenjao stavove

svake minute.– Poslije toga nisi s njim razgovarala?Odmahnula je glavom. – Vjeruj mi, jedanput mi je bilo više negoli dosta. Time je trebalo sve

završiti, ali ja sam još uvijek luda, – rekla je.– Dakle nije bilo pomirbe?– Ne, za Boga miloga ne. Apsolutno ne postoji način da to učinim. Kod mene ne pali ‘Žao mi je’. –

Pogled joj se sastao s mojim. – I što sada? Pretpostavljam da Osiguravajuće društvo želi svoje pare.– Neće inzistirati na onome što je potrošeno, ali ne mogu te pustiti s pola milijuna dolara, osim ako

je Wendell zaista mrtav.Odjednom se umirila i skrenula pogled.– Zašto si to rekla?– To se na kraju svima događa, – rekla sam. Gurnula sam svoj lončić i ustala sa stolca. – Nazovi

me ako nešto čuješ. Mnogi se za njega zanimaju. Jedan u svakom slučaju.– Hoćeš li je ispratiti do vrata, molim te? – obratila se Dana Michaelu.

Michael se maknuo od šanka i otpratio me do vrata. Vitak i zamišljen.– Jeste li dobro? – upitala sam.– U stvari ne. Kako biste se vi osjećali?– Mislim da još nismo završili. Vašje otac učinio što je učinio zbog svojih vlastitih razloga. Vi

niste utjecali na njegovo ponašanje. Ono se ticalo samo njega, – rekla sam mu. – Ne smijete touzimati osobno.

Michael je uzbuđeno tresao glavom. – Ne želim ga više nikada vidjeti. Nadam se da ga više nikadneću morati pogledati u lice.

– Shvaćam kako vam je. Ja ga ne želim braniti, ali nije tako loš kako se čini. Čovjek mora uzetikoliko može. Jednoga dana možda može vratiti dobro. Ne znate čitavu priču. Znate samo jednuverziju. Ima toga mnogo više — događaja, snova, sukoba, razgovora, o kojima ništa ne znate.Njegovi su potezi posljedica toga, – rekla sam. – Morate prihvatiti činjenicu da je nešto mnogo većebilo u igri i da možda nikada nećete saznati što je to bilo.

– Hej, znate što? Ne tiče me se. Tako mi Boga, ne tiče me se.– Možda se ne tiče vas, ali jednog dana možda će se ticati Brendana. Takve stvari idu s jedne

generacije na drugu. Nitko ne voli napuštanja.– Da.– Postoji jedna izreka koja mi u takvim situacijama prolazi kroz glavu: ‘ogromno prljavo more

istine’.– A znači što?– Istina nije uvijek lijepa. Nije dovoljno mala da bi se lako apsorbirala. Katkada te istina preplavi

i zaprijeti da te povuče za sobom. Vidjela sam previše ružnih stvari na ovom svijetu.– Pa, ja nisam. Ovo je prva i ne mogu reći da mi se baš sviđa.– Čujemo se, – rekla sam. – Čuvajte klinca. Zaista je prekrasan.– On je jedina dobra stvar koja je od svega toga ispala.Morala sam se nasmijati. – Pa, i vi ste tu.Kapci su mu bili spušteni, a osmijeh koji mi je uzvratio bio je zagonetan, ali ne mislim da je bio

hladan.Od Dane odvezla sam se Renati. Bez obzira na sve nedostatke u karakteru, Wendell se uspio

vezati za dvije žene, obje od formata.Nisu mogle biti različitije negoli su bile — Dana sa svojom hladnom elegancijom, Renata s

tamnom egzotikom. Parkirala sam ispred kuće, i pošla prilaznim putem do kuće. Ako ju je policija jošuvijek pratila, onda je to radila veoma vješto. Nikakvih kola, kamiona, nikakvog pomicanja zavjesa ukućama preko puta. Pozvonila sam i pričekala, gledajući na ulicu. Okrenula sam se i pokušala viritikroz staklo. Ponovno sam pozvonila.

Renata se konačno pojavila. Dolazila je iz stražnjeg dijela kuće.Nosila je bijelu platnenu suknju i modru plamenu košulju, bijele sandale koje su još više isticale

tamnu boju njezinih nogu.Otvorila je vrata, vireći obrazom na drvu.

– Zdravo, čula sam na radiju da su našli brod. Nije valjda otišao?– Ne znam, Renata. Zaista. Mogu li ući?Otvorila je vrata. – Izvoli.Išla sam za njom kroz hol, do dnevne sobe, koja se protezala duž čitavog stražnjeg dijela kuće.

Velika balkonska vrata otvarala su se na stražnju terasu, koja je bila manja, betonska, s neštojednogodišnjih biljaka. Ispod terase padina se spuštala na vodu.

Vidio se Bjegunac, još uvijek usidren na doku.– Jesi li za Bloody Mary, ja je upravo pijem. – Uputila se prema baru i otvorila poklopac posude

za led. Uzela je srebrnu hvataljku da bi uhvatila kocke leda, koje je bacila u čaše starinskog oblika.Uvijek sam željela da i ja to mogu tako uraditi.

– Samo ti nastavi. Za mene je malo prerano.Iscijedila je limun na led i dodala dva prsta votke. Potom je iz malog hladnjaka uzela vrč sa

smiješanom Bloody Mary, protresla ga i prelila preko votke. Kretnje su joj bile posve apatične,automatske. Izgledala je izmoždeno. Nije bila skoro uopće namazana, i vidjelo se da je plakala.Vjerojatno se pokušala malo srediti prije nego je otvorila vrata. Uputila mi je pogled pun bola.

– Čemu dugujem zadovoljstvo?– Bila sam kod Dane. Pa, kako sam već u Perdidu, pomislila sam da bih, ako mi dopustiš, rado

pogledala Wendellove stvari.Stalno razmišljam nije li ipak nešto zaboravio, negdje ostavio neku informaciju koja bi mogla

pomoći. Inače ne znam kako mu ući u trag.– I nema baš mnogo ‘stvari’, ali samo izvoli. Je li policija bila na brodu tražeći otiske, ili što to oni

već rade?– Sve što ja znam saznala sam jutros u Osiguranju. Brod su našli, ali o Wendellu ni traga. O novcu

se ništa ne zna.Prešla je preko sobe s pićem u ruci, do velikog naslonjača. Sjela je i pozvala me da sjednem u

naslonjač preko puta.– Kakvom novcu?– Zar ti Wendell nije o tome govorio? Carl je na brodu imao skrivenih tri milijuna dolara.Trebalo joj pet sekundi da registrira informaciju. Tad je zabacila glavu unazad i počela se smijati.

Nije to baš bio sretan smijeh, ali bolji od jecanja. Sabrala se.– Šališ se, – rekla je. Odrečno sam odmahnula glavom. Još jedan kratak osmijeh, a tad je zatresla

glavom. – Dakle, to je zaista nevjerojatno. Toliko novca bilo je na Lordu! Ne mogu to vjerovati. Iako,u stvari, sada neke stvari dobivaju smisao.

– Primjerice što?– Nikad nisam mogla shvatiti njegovu opsjednost tim prokletim brodom. Ni o čem drugom nije ni

govorio do li o Lordu.– Ne shvaćam.Promiješala je piće štapićem za koktele, a tad ga znalački oblizala.– Pa, volio je on svoju djecu, ali nikad ranije nije dozvolio da se to miješa s njegovim životom.

Uvijek je bio kratak s novcima, iako to, bar što se mene tiče, nikad nije bio problem. Sam Bog zna daga imam dovoljno za oboje. Prije neka četiri mjeseca, počeo je govoriti o povratku. Želio je vidjetisinove. Želio je vidjeti unuka.

Želio se na neki način iskupiti kod Dane zbog svega što joj je učinio. Međutim, mislim da jejedino želio staviti šape na tu lovu.

Znaš što ja mislim? Mislim da je u tome uspio. Nikakvo čudo da je bio tako tajnovit. Začuđena samsamo što ga nisam prozrela.

– Ne izgledaš začuđeno, izgledaš potišteno, – rekla sam.– Pa, mislim da jesam. – Dobro je potegnula izčaše. Izgleda da je popila više od jednog pića prije

negoli sam se ja pojavila. U očima su joj se pojavile suze. Odmahnula je glavom.– Što je? – upitala sam.Zavalila se u naslonjač, i zatvorila oči.– Želim mu vjerovati. Želim vjerovati da novac nije jedino do čega mu je u životu stalo. Jer ako je

on zaista takav, to nešto govori i o meni. – Otvorila je svoje tamne oči.– Nisam sigurna da štogod Wendell Jaffe čini, ima i s kim veze, – primijetila sam. – Isto sam rekla

i Michaelu. Ne smiješ to uzimati previše osobno.– Hoće li ga Osiguravajuće društvo goniti?– Pa, u stvari California Fidelity ne stavlja u ovom trenutku ništa na kocku. Mislim osim onog što je

očito. Dana je dobila novac od osiguranja, i oni će se njome na vrijeme pozabaviti. Drugo ih se netiče.

– A policija?– Pa, oni se mogu dati za njim u potjeru – iskreno govoreći ja to i priželjkujem, ali nisam sigurna

koliko su ljudi spremni dati. Čak ako je riječ o prevari i pronevjeri, najprije moraju tipa uhvatiti. Atad to pokušati i dokazati. Nakon svih tih godina. Čovjek bi se najprije trebao zapitati kakav je ciljtakvog pothvata.

– Ja ću se zapitati. Kakav jest cilj takvog pothvata? Mislila sam da radiš za osiguravajuće društvo.– Radila sam. Ne znam. Možemo to gledati i iz druge perspektive. Ja tu imam svoj interes.

Posljednjih deset dana čitav moj život vrtio se oko toga, i ja to ne želim ostaviti s otvorenimpitanjima. Ja to moram završiti, Renata. Moram saznati što se dogodilo.

– Gospode, kakav fanatik. Baš nam to treba. – Opet je zatvorila oči, i trljala ledenom čašomsljepoočnicu, kao da želi ublažiti groznicu. – Tako sam umorna, – rekla je. – Željela bih spavatigodinu dana.

– Imaš li što protiv da malo pronjuškam?– Samo naprijed. Više si no dobrodošla. On je sve počistio, ali zaista se nisam potrudila da vidim

je li ipak što ostalo. Moraš mi oprostiti moje posve neuračunljivo duševno stanje. Nikako da shvatimda me je nakon pet godina ostavio.

– Ne mislim da to baš odgovara istini, ali možeš na to i tako gledati. Ako je to mogao napravitiDani, zašto ne bi mogao i tebi?

Smiješila se zatvorenih očiju, što je ostavljalo pomalo čudan dojam. Nisam bila sigurna čuje li me.Možda je već zaspala. Uzela sam joj čašu izruke i stavila je na staklom prekriven stol.

Sljedećih četrdeset i pet minuta provela sam pretražujući svaki kutak. U takvim situacijama nikadse ne zna što se može naći.

Osobne dokumente, zabilješke, korespondenciju, brojeve telefona, dnevnik ili adresar. Sve možeposlužiti. Imala je pravo što se Wendella tiče. Zaista je počistio sve do daske. Bila sam prisiljenasamo slegnuti ramenima. A mogla sam naći neku fantastičnu pojednost koja bi mi pomogla otkritinjegovo sklonište. Čovjek nikad ne zna dok ne pogleda.

Sišla sam stubama i tiho prošla krozdnevnu sobu. Renata se pomakla i otvorila oči dok samprolazila pored kauča.

– Jesi li imala sreće? – Glas joj bio promukao, zasićen alkoholom.– Nisam, ali bilo je vrijedno pokušati. Hoće li s tobom biti sve u redu?– Misliš nakon što se oporavim od poniženja? Naravno. Odlično.Zastala sam. – Je li neki tip imenom Harris Brown ikada zvao Wendella?– Oh, da. Ostavio je poruku, i Wendell ga je nazvao. Čula sam da se svađaju preko telefona.– Kad je to bilo?– Ne sjećam se točno. Možda jučer.– Oko čega su se prepirali?– Wendell mi nije rekao. Po svemu sudeći bilo je dosta toga što nije htio ni s kim dijeliti. Ako ga

nađeš, meni to ne spominji. Promijenit ću sutra sve brave.– Nedjelja je. Bit će skupo.– Tad ću to napraviti danas. Poslije podne. Čim ustanem.– Nazovi me ako ti nešto zatreba.– Potrebno mi je malo smijeha.

25

Kuća Harrisa Browna bila je u malom stambenom naselju u Colagateu, u maloj uličici zgodnihkućeraka na strmoj obali s pogledom na Pacifik. Sve u svemu nabrojila sam ih osam u maloj prljavojuličici, s eukaliptusima sa strane. Kosi montažni krovovi s po dva uspravna prozora, i ograđenimtrijemom s prednje strane. Danas više slične daščarama, u svoje vrijeme bile su vjerojatno građeneza poslugu na nekoć velikom imanju s glavnom zgradom, koju je vrijeme zacijelo uništilo. Za razlikuod susjednih pročelja, koja su bila svijetloružičaste i zelena, Brownova je kuća bila… pa, recimosmeđa, kao znak njegovog samošaljivog predstavljanja sebe. Teško je bilo reći da li je posjedizgledao jadno od početka, ili je to stanje općeg propadanja bilo rezultat toga što je ostao sam.Zaista teško je zamisliti da bi sve izgledalo tako zapušteno da je ženska ruka u blizini. Otišla sam dotrijema.

Prednja su vrata bila otvorena, a vrata s mrežom zatvorena kukom. Mogla sam ih otvoriti džepnimnožićem, ali ipak sam odlučila pokucati. Klasična se glazba čula iz radija u kuhinji. S prednjih stubamogla se vidjeti radna ploha, i smeđe bijelo karirane zavjese iznad sudopera. Osjetila sam mirispilića pečenih na maslacu, a cvrčanje i prskanje bilo je sočan kontrapunkt klasičnoj glazbi. Ako seBrown uskoro ne pojavi, počet ću grickati i cmizdriti na vratima.

– Gospodine Brown? – povikala sam – Da? – javio se Brown. Pojavio se na kuhinjskim vratima,naginjući se postrance od štednjaka. Oko struka imao je pregaču, a u ruci vilicu s dva paroška.

– Samo trenutak! – Nestao je, vjerojatno, podešavajući plamen ispod tave. Kad bi mi samoponudio malo piletine, zaboravila bih mu sve što je učinio. Najprije hrana, a potom pravda. To jepravi poredak svjetskih događanja.

Sigurno je stavio poklopac na tavu, jer se zvuk cvrčanja stišao.Otišao je do drugog zida i smanjio zvuk na radiju, i tek tada pošao na vrata, brišući ruke o

pregaču. Stajala sam u sjeni, tako da me nije mogao vidjeti dok se nije posve približio.Provirio je kroz mrežu. – Izvolite?– Dobar dan. Sjećate li me se? – rekla sam. Budući da je tako dugo bio policajac, držala sam da ne

zaboravlja lica, međutim, čak ako me i prepoznao, vjerojatno me nije mogao smjestiti uodgovarajući kontekst. Zbunjivala ga je i činjenica što je posljednjih nekoliko dana sa mnomrazgovarao telefonom, pa ako mu je glas i bio poznat teško da bi ga doveo u vezu s lakom ženomkoju je susreo u Viento Negro, iako ga je to vjerojatno mučilo.

– Podsjetite me.– Kinsey Millhone, – rekla sam. – neki dan smo imali zakazan ručak.– Oh, točno, točno. Oprostite, samo izvolite, – rekao je. Otvorio je kuku na vratima i držao ih

otvorenima dok sam ulazila, vrlo pozorna izraza.– Mi smo se već negdje vidjeli, zar ne? Od nekud mi je vaše lice poznato.Smeteno sam se smiješila. – Viento Negro. Hotelski balkon. Rekla sam vam da su me momci

poslali, ali lagala sam. Tražila sam Wendella kao i vi.– Gospode, – uzviknuo je. Udaljio se od vrata. – Pile mi je na štednjaku. Bolje da odemo u

kuhinju.Zatvorila sam za sobom vrata, obuhvaćajući pogledom sobu dok sam prolazila. Oštećen linoleum

na podu, mekano podstavljeni naslonjači iz tridesetih, police s nasumce pobacanim knjigama. Bezzastora, bez stolnih svjetiljaka, pokvareni kamin. Došla sam do kuhinje i povirila unutra.

– Pa, izgleda da je Wendell Jaffe ponovno nestao.Harris Brown bio je opet pored štednjaka, držeći visoko poklopac nad tavom, dok se para dizala u

zrak. Stakleni tanjurić pun mrvica za pohanje stajao je na rubu štednjaka. Površina rešetke izgledalaje kao da je po njoj pao snijeg na mjestima gdje je prenosio komade piletine od tanjurića za pohanjedo tave. Kad bi me ubo u vrat vilicom koju je držao u ruci, izgledalo bi kao da me je ugrizla zmija.Bockao je vilicom komade piletine u tavi.

– Zaista, nisam čuo. Kako mu je to opet uspjelo?Stajala sam i dalje na istom mjestu, naslonjena na dovratak.Kuhinja je bila svijetla, kao da je u nju dolazilo svo sunčevo svjetlo. Kuhinja je, osim toga, bila i

urednija od ostalog dijela kuće. Sudoper je bio oriban. Hladnjak je bio star i požutio, ali nije bioprljav. Police su bile pune rasparenog porculanskog posuđa.

– Ne znam, – rekla sam. – Mislila sam da mi vi to možete reći. Vi ste s njim neki dan razgovarali.– Tko kaže?– Njegova prijateljica. Ona je čula kad vas je nazvao.– Poročna gospođa Huff, – rekao je.– Kako ste došli do nje?– Pa, to je bilo lako. Vi ste spomenuli njezino ime tijekom našeg prvog telefonskog razgovora.– Ah, to je točno. Vjerojatno sam čak spomenula gdje stanuje. Zaboravila sam.– Ja baš tako ne zaboravljam, – dodao je, – iako već pomalo osjećam godine.U sebi sam se grizla. Čovjek se činio preležeran. – Sinoć sam razgovarala s Carlom. Rekao mi je

da vam je dao sto tisuća koje vam je dugovao.– Točno.– Zašto ste se prepirali s Wendellom?Preokrenuo je vilicom neke komade piletine, koji su sad već poprimili boju mahagonija i imali

lijepu koricu. Meni su izgledali pečeni, ali kad ih je probo vilicom još je uvijek kod kosti izlazilakrv. Smanjio je plamen i ponovno poklopio tavu.

– S Wendellom sam se prepirao prije nego li sam dobio lovu. Zato sam navalio na Eckerta iinzistirao da mi lovu smjesta donese.

– Ne vidim kakve to ima veze.– Wendell mi je rekao da će propjevati. Želi si ‘olakšati savjest’ prije nego ode u zatvor. Kakva

propalica. Ja mu to nisam povjerovao. Kao on će im reći za novac koji su on i Carl zgrnuli. Tog mi jetrenutka bilo jasno da je to kraj. Za mene. Dok se na sudu sve riješi, za mene neće ostati ni pare.Odmah nazovem Carla i zaprijetim mu da smjesta dođe s lovom. Prosto.

– Zašto ih već prije niste pritisnuli?– Zato jer sam mislio da su je spiskali. Eckert je tvrdio da nemaju ni pare. Čim sam saznao da je

Wendell živ, shvatio sam da je sve izmišljotina. Pričepio sam Eckerta, i pokazalo se da imaju hrpunovaca. Wendell je uzeo samo milijun, ili tako nešto, kad je otišao. Eckertu je ostao ostatak. Da

čovjek ne povjeruje. Čitavo je vrijeme imao pare i uzimao kad mu je zatrebalo. Bio je on pametan.Živio je kao siromah, da se netko ne dosjeti.

– Niste li i vi bili oštećena stranka?– Jesam, ali taj vam se novac nikad ne vrati u cijelosti. Znate koliko bih dobio? Možda deset

posto, a i to ako mi se posreći. Tu je porezni ured, pa dvjesto i pedeset investitora. Svatko želi svojdio kolača. Fućkalo mi se za lovu koju on misli vratiti, ako ja svoju izvučem. Briga me za ostale. Jasam te pare zaradio, i dobro sam se potrudio da ih izvučem.

– Kakva je bila pogodba? Što ste vi za uzvrat uradili?– Ništa. U tome i jest stvar. Čim sam pobrao pare, oni me se više nisu ticali.– Niste više imali interesa.– Točno.Zbunjeno sam odmahnula glavom.– Nešto mi tu nije jasno. Zašto bi vam Carl isplatio toliki iznos? Zašto bi vam uopće išta dao? Je li

to bila ucjena?– Dakako da nije. Isuse Kriste, pa ja sam policajac. On mi nije platio ni pare. On se na mom

gubitku obogatio. Ja sam investirao sto tisuća dolara i to sam povratio. Do zadnje pare, – rekao je.– Jeste li rekli Carlu da Wendell namjerava vratiti lovu?– Naravno da jesam. Wendell je te večeri išao na policiju. Ja sam već razgovarao s Carlom.

Trebao je doći s lovom u petak navečer, tako da sam znao da je ima kod sebe. Htio sam biti siguranda su mi pare u džepu prije nego li luđak Wendell ne počne blebetati. Kakav je to glupan bio.

– Zašto kažete ’bio’?– Pa, zato jer je i opet nestao, nije li? Upravo ste mi vi to sad rekli.– Možda vam nije bilo dosta dobiti pare natrag.– Što bi sad to trebalo značiti?Slegnula sam ramenima. – Možda ste mu željeli smrt.Nasmijao se. – E, sad ste zaista pretjerali. Zašto bih želio njegovu smrt?– Koliko znam, upropastio vam je vezu s djecom. Raspao vam se brak. Žena vam je uskoro umrla.– Dovraga! Brak mi nije nikad ni štimao, a žena mi je bila bolesna godinama. Klinci su bili

ogorčeni jer je nestalo love. Kad dobiju po dvadeset pet tisuća svaki, opet će se zagrijati za svogstarog.

– Krasna djeca.– Barem se ne zavaravam, – rekao je hladno.– Hoćete reći da ga niste vi ubili.– Hoću vam reći da ga nisam imao zašto ubiti. Možda bi Dana Jaffe to učinila, nakon što je saznala

da ima drugu. Bilo je dosta što je napustio nju i klince, ali učiniti to zbog takve ženske, to je ipakmalo previše.

Budući da mi je stan udaljen tek stotinjak metara od oceana, parkirala sam se pred kućom i pješicese vratila do marine.

Lunjala sam oko zaključanog prilaza koji vodi do Marine 1. Mogla sam se opet popeti, kao što sam

učinila kad sam bila s Renatom, ali u to doba dana promet je bio dosta gust, pa sam čekala nekoga sključem-karticom.

Smračilo se. Nije baš izgledalo da će kiša, ali oblaci su bili tamni a morski zrak prohladan. Ljeta uSanta Teresi baš su pravi užitak.

Konačno se pojavio frajeru bermudama i majici. Imao je u ruci ključ-karticu i otvorio je vrata. Čakmi je pridržao vrata kad je vidio da i ja želim ući.

– Hvala, – rekla sam, dok sam pokušavala uhvatiti korak. – Poznajete li slučajno Carla Eckerta?Njegov je brod ukraden u petak ujutro.

– Čuo sam nešto o tome. Poznajem ga samo iz viđenja. Mislim da je otišao po brod. Vidio sam gaprije nekoliko sati kako odlazi čamcem. – Frajer je skrenuo lijevo prema liniji označenoj D. Ja samnastavila do U, koja je bila desno. Eckertov je vez bio još uvijek prazan, i nije bilo načina kako dasaznam kad će se vratiti.

Bio je već skoro jedan, a ja još nisam ručala. Otišla sam kući ponijevši pisaći stroj iz auta.Napravila sam si sendvič – tvrdo kuhano jaje narezano preko debelog sloja majoneze, na raženomkruhu prerezanom okomito, s puno soli. Treba se držati pravila.

Nešto sam pjevuckala, oblizujući prste kad sam sjela za pisaći stroj. Jela sam za stolom, tipkajućiizmeđu zalogaja. Probijala sam se kroz svoje kartice reducirajući na kratke bilješke sve ono što samznala. Raščlanila sam ih po kategorijama i zataknula ih na ploču iznad svog pisaćeg stola. Zapalilasam stolnu svjetiljku.

U jednom času popila sam dijetnu Pepsi Colu. Kao da se igram, neprestance sam mijenjalaporedak istog seta karata, nadajući se da će mi odjedanput iskrsnuti neki obrazac. Kad sampogledala na sat bilo je već šest i četrdeset i pet. Osjetila sam uznemirenost. Mislila sam za stolomprovesti tek nekoliko sati, koristeći vrijeme dok se Eckert ne vrati. Strpala sam nekoliko dolara udžep traperica, pograbila maju dugih rukava, navlačeći je preko glave dok sam izlazila. Otkasala samdo marine kroz umjetni sumrak što ga sa sobom donosi tmurno vrijeme. Dostigla sam ženu koja jeišla do rampe prema Marini 1. Pogledala me bez radoznalosti dok je otključavala vrata.

– Zaboravila sam ključ – promrmljala sam, dok sam za njom ulazila u marinu.Lord je bio na svom mjestu prekriven jedrenim platnom. U kabini je bio mrak. Eckerta nigdje na

vidiku. Iza broda, lupao je pričvršćeni gumeni čamac. Promatrala sam razmatrajući mogućnosti.Otišla sam do yacht-cluba, koji se kupao u svjetlu.

Prošla sam kroz staklena vrata i uputila se stubama gore. Spazila sam ga u drugom dijelublagovaonice. Sjedio je za barom, u trapericama i jakni od trapera. Srebrenkasta kosa bila mu jeraskuštrana od vjetra na čamcu. Blagovaonica je već bila puna posjetitelja obučenih za večeru. Dimod cigareta bio je tako gust da se mogao rezati. Glavni konobar odmjerio me od glave do pete,začuđeno gledajući moju odjeću. U stvari vjerojatno je bio samo uvrijeđen što se prolazeći nisamponašala dovoljno snishodljivo.

Osmjehnula sam se i mahnula prema prozoru. Odmah je pogledao u tom smjeru. Svečano odijelonije bilo u baru obvezatno i on je to znao, a znao je i da ja znam. Pola ljudi u baru bili su u polo-košuljama, vjetrovkama i tenisicama.

Carl Eckert se okrenuo i ugledao me kad sam mu prišla na tri metra. Promrmljao je nešto barmenu iuzeo svoje piće.

– Požurimo uhvatiti slobodan stol. Mislim da ima još jedan vani.Kimnula sam i krenula za njim kroz gužvu.

Čim smo za sobom zatvorili vrata, znatno je pala i razina temperature i razina buke. Osim nas,vani se okupilo još nekoliko hrabrih duša. Svakog je časa postajalo sve tamnije, iako sunce još nijeposve zašlo. Ispod nas bučao je ocean, valovi su postojano udarali i razbijali se o pijesak. Sviđao mise miris mora, iako je zrak bio vlažan i neugodan. Dvije plinske grijalice nisu baš s mnogo uspjehazagrijavale zrak. Ipak, sjeli smo u blizini jedne.

– Naručio sam za vas vino, – rekao je Carl. – Donijet će ga svaki tren.– Hvala. Vidim da ste dopremili svoj brod. Što su našli? Pretpostavljam ništa, ali nikad ne gubim

nadu.– U stvari našli su tragove krvi. Nekoliko mrlja na ogradi, ali još se ne zna da li je krv

Wendellova.– Točno. Kao, mogla bi biti i vaša.– Znate policiju. Ne vole donositi zaključke na prečac. Koliko znamo, Wendell je to sam učinio,

pokušavajući pobuditi neke sumnje. Jeste li vidjeli Renatu? Tek što je izašla.Odmahnula sam glavom, svjesna da je htio promijeniti temu. – Nisam znala da se vas dvoje

poznajete.– Poznajem je, iako ne mogu reći da smo prijatelji. Upoznao sam je prije mnogo godina kad se

Wendell u nju zaljubio. Znate već kako je to kad dobar prijatelj ima partnera s kojim se ne slažete.Nikad nisam mogao shvatiti zašto nije bio sretan s Danom.

– Brak je misterija. Što ona ovdje radi? – upitala sam.– Nisam siguran. Bila je, čini se, na ulazu u luku. Htjela je razgovarati o Wendellu, ali se

uznemirila i otišla.– Mislim da baš ne postupa kako bi trebalo, – rekla sam. – A što je s novcima? Jesu li nestali?Smijeh mu je zvučao šuplje. – Dakako. Neko sam se vrijeme nadao da su još na brodu. Ne mogu

prijaviti ni policiji. U tome i jest ironija.– Kad ste posljednji put razgovarali s Wendellom?– Bio je četvrtak. Upravo je išao Dani.– Ja sam ga poslije toga vidjela kod Michaela. Izašli smo zajedno, ali se njegov auto nije mogao

upaliti. Sigurna sam da je netko oko njega nešto prtljao, jer se isto malo kasnije ponovilo i na mojemautu. Povezla sam Wendella, međutim i moj auto uskoro je stao. Tad su na nas počeli pucati.

Iza nas je netko bučno otvorio vrata. Izašao je konobar noseći na pladnju čašu Chardonnaya. ZaCarla je imao još jednu čašu viskija s vodom. Stavio je na stol piće i posudicu s krekerima.

Eckert je platio u gotovini, i dao konobaru nekoliko dolara napojnice. Konobar se zahvalio ipovukao.

Kad su se vrata zatvorila, promijenila sam temu. – Razgovarala sam s Harrisom Brownom.– Dobro. Kako je on?– Čini se odlično. Na trenutak sam pomislila da je možda on ubio Wendella.– Ubio!

– Pa, ima u tome nekakvog smisla, – rekla sam.– Kakvog to smisla? Isto toliko ima smisla da je ponovno nestao, – rekao je Carl. – Zašto ne

somoubojstvo? Sam Bog zna da ga ovdje nitko nije dočekao raširenih ruku. Što ako se sam ubio?Jeste li o tome razmišljali?

– A što ako su ga odveli svemirskim brodom? – vratila sam mu.– Recite što mislite. Priznajem da mi ta tema već pomalo ide na živce. Danas sam zaista imao dug

dan. Umoran sam. Izgubio sam najmanje milijun dolara. Mogu vam reći da to nije ni najmanjezabavno.

– Možda ste ga viubili.– Zašto bih ga ja ubio? Gad mi je digao lovu. Ako je mrtav, nikad je neću dobiti natrag.Slegnula sam ramenima. – Kao prvo to nije bio vaš novac. Jedna je polovica njegova. Imam samo

vašu riječ da je novac nestao. Otkud da znam da ga vi niste uzeli i sakrili na drugom mjestu? Sadakad i Harris Brown za to zna, bojite se da vas ne pritisne za više od stotinu tisuća koliko jepotraživao.

– Vjerujte mi na riječ. Novac je nestao, – rekao je.– Zašto bih vam vjerovala? Prijavili ste stečaj dok je dvijestotine i pedeset investitora dobilo sud

protiv vas za novac koji nisu mogli podići. A kako se pokazalo vi ste čitavo vrijeme imali novac,izigravajući sirotinju, s milijunima u čarapi.

– Znam da to tako izgleda.– Ne izgleda nego jest.– Ne mislite valjda da imam motivza ubojstvo. Ne znate čak je li mrtav. Postoji vjerojatnost i da je

živ.– Ne znam kakva je vjerojatnost i u jednom i u drugom slučaju. Pogledajmo to ovako. Vi ste imali

pare. On se vratio da uzme svoj dio. Vi ste novac imali tako dugo, da ste već počeli misliti kakopripada samo vama. Wendell je bio službeno ‘mrtav’ pet godina. Nitko ne bi mario da zauvijekostane ‘mrtav’? Dani biste time napravili veliku uslugu. Međutim, Wendell se pojavljuje i Danamora vratiti novac.

– Hej, ja sam s njim govorio u petak, i od tada ga nisam vidio.– Od tada ga nitko nije vidio osim Renate, – rekla sam. Naglo je ustao i krenuo prema vratima.

Odmah sam skočila i krenula za njim. Ljudi su se za nama okretali dok smo se gurali kroz gužvu ubaru. Sjurio je niz stube, van kroz prednja vrata.

Čudno, nisam bila zabrinuta, i nije me bilo briga hoće li pobjeći.Nešto mi drugo nije dalo mira. Nešto mi se nije uklapalo glede vremena, slijeda događaja i

Wendella. Čamčić je bio pričvršćen za Lord kao patkica. Još nisam imala nešto za što bih se čvrstouhvatila, ali slutila sam da taj čas nije daleko.

Vidjela sam Carla ispred sebe, kako stoji pred zatvorenim izlaznim vratima. Tražio je ključ-karticu, a ja sam kaskala za njim. Na brzinu se okrenuo, pogleda uperenog u lukobran iza mene.Podigla sam pogled. Na ogradi je stajala žena. Bila je bosa, u kišnoj kabanici, gledajući nas. U tamisu se vidjeli obrisi njezinih golih nogu i blijedog ovala lica. Bila je to Renata.

– Pričekajte. Želim s njom razgovarati, – rekla sam. Eckert me je ignorirao, gurajući se kroz

ogradu, dok sam se ja opet vratila. Zid koji zavija oko lukobrana širok je oko pola metra, a visoknešto manje od metra. Ocean neprestance udara o zid, izbacujući vodu u vis. Vodena prašina udarabez prestanka na zid i oko okuke, koja je obilježena kolčićima za zastavice.

Vjetar s oceana neprestano donosi kišnu izmaglicu, a valovi se razbijaju na nogostupu sa straneluke. Renata je skočila na zid i hodala zavojem oko lukobrana. Valovi su je kao igrajući se udarali poramenu. Kišna kabanica bila je sasvim mokra sa strane oceana, a s druge strane još uvijek suha.

Vodena prašina bila je kao kiša. Osjećala sam je i na svom licu.– Renata!Činilo se da me uopće ne čuje, iako je bila tek nekih pedesetak metara ispred mene. Staza je bila

skliska od morske vode i morala sam paziti kako hodam. Kretala sam se veoma oprezno, skakućućipreko lokvica dok sam se probijala prema Renati. Bila je plima. Valovi su huktali, pjenili se,dolazili i nestajali u tami.

Svjetlo se pojavljivalo u intervalima, ali je učinak bio više ukrasan nego fukcioanalan.– Renata!Okrenula se i ugledala me. Usporila je korak dok je nisam stigla, a onda nastavila prijašnjim

tempom. Ja sam bila na stazi ispod nje, a ona je hodala zidom, tako da sam morala neprestance dizatipogled. Vidjela sam da plače. Mrlje od maškare stvarale su joj se ispod tamnih očiju. Voda joj secijedila niz kosu koja joj se lijepila po licu i vratu. Uhvatila sam je za rub kabanice i zaustavila je.Pogledala me je.

– Gdje je Wendell? Rekla si da je otišao u petak ujutro, ali jedino si ti tvrdila da si ga vidjelaposlije četvrtka navečer. – Trebale su mi potankosti. Moram priznati da nisam znala kako je toizvela.

Razmišljala sam kako je izmučeno izgledala kada se pojavila u mom uredu. Vjerojatno je bilabudna čitavu noć. Možda sam joj i ja trebala pomoći da stvori čvrst alibi.

– Jesi li ga ubila?– Koga je za to briga?– Ja želim znati. California Fidelityme skinula sa slučaja jutros, a policiji se fućka. Hajde, reci mi.

Neka ostane među nama. Jedino ja vjerujem da je mrtav, a mene i tako nitko ne sluša.Odgovor je došao sa zadrškom, kao da stiže iz velike daljine. – Da.– Ti si ga ubila?– Da.– Kako?– Pucala sam u njega. Dogodilo se u trenu. – Uperila je u mene svoj kažiprst kao revolver. Trzaj

prsta bio je minimalan.Nekako sam se popela na zid, i stala pored nje tako da su nam lica bila u istoj razini. To mi je

bolje odgovaralo. Nisam trebala vikati da bih nadjačala buku valova. Je li bila pijana? Osjetila sammiris alkohola, čak i prije nego sam se popela.

– Jesi li ti na cesti pucala na nas?– Da.– Ali ja sam imala tvoj revolver. Uzela sam ti ga na brodu.

Blijedo se nasmiješila. – Mogla sam birati. Imala sam čitavu kolekciju. Dean ih je imao pet ili šest.Paranoično se bojao provalnika. Wendella sam ubila poluautomatskim, s prigušivačem. Hitac nijeučinio ni toliko buke koliko se čuje kad knjiga padne na pod.

– Kad si ga ubila?– Te iste večeri. U četvrtak. Dolazio je kući s obale. Imala sam auto. Došla sam prije njega, tako

da sam ga dočekala kod kuće. Bio je iscpljen i boljele su ga noge. Pripremila sam mu votku stonikom i odnijela mu na palubu. Popio je velik gutljaj. Prislonila sam mu revolver uz vrat i opalila.Jedva da se pomaknuo. Brzo sam uzela piće da se ne prolije. Odvukla sam ga do čamca i ubacila gaunutra. Pokrila sam ga i isplovila iz Keysa. Radila sam polako da ne privučem ničiju pažnju.

– I tada?– Kad sam bila nekih četvrt milje od obale opteretila sam ga motorom od dvadeset i pet konja,

kojega sam se i tako željela riješiti. Poljubila sam ga u usta. Već je bio hladan i osjetila sam samosol. Bacila sam ga preko ograde, i potonuo je.

– I revolver s njim.– Da. Nakon toga ubacila sam u brzinu i krenula iz Perdida u Santa Teresu, ušla u marinu,

privezala čamac za Lord i izvezla brod na pučinu. Dovezla sam ga do obale i podigla jedra. Opet samušla u čamac i odveslala u Keys dok je Lord krenuo prema pučini.

– Ali zašto? Što ti je Wendell takvo u životu učinio da ga ubiješ?Okrenula je glavu i gledala prema horizontu. Kad me je pogledala vidjela sam da se lagano

smiješi.– Živjela sam i putovala s njim punih pet godina, – rekla je. – Dala sam mu novac, putovnicu,

skrovište i podršku. I kako mi on to vraća? Vraćajući se svojoj obitelji… srami me se do te mjere dasvojim sinovima nije htio priznati ni da postojim. Bila je to kriza srednjih godina. To je bila mojauloga. Pomoći mu da prebrodi krizu. Sad kad je to prošlo, može natrag ženi. Nisam ga željelaizgubiti zbog nje. Bilo je to tako ponižavajuće.

– Ali Dana ga nije željela primiti nazad.– Morala bi. Sve to na kraju naprave. Kažu kako neće, ali kad dođe stani-pani, ne mogu odoljeti.

Čovjek im to ne može, uostalom, ni uzeti za zlo. Tako su prokleto zahvalne kad se mužić pokunjenovrati, da se odmah sve zaboravi što je učinio. Glavno da je opet kod kuće i kaže kako samo njih voli.– Osmijehjoj je nestao s usana, i počela je plakati.

– Čemu suze, pa nije on toga vrijedan.– Tako mi nedostaje. Mislila sam da neće, ali ne mogu bez njega. – Povukla je remen s kabanice, i

pustila je da spuzne s ramena.Ispod kabanice nije imala na sebi ništa. Bila je vitka i bijela, i drhtava. Kao strijela.Vidjela sam kako se podiže na prste i baca u uzburkano more. Skinula sam cipele, zgulila traperice

i povukla majicu preko glave. Bilo je hladno. Iako sam već bila natopljena morskom pjenom koja jetako nemilosrdno šibala po obali, ipak sam ustuknula. Vidjela sam kako Renata siječe valovemetodičkim pokretima svojih dugih, vitkih, bijelih ruku. Nisam željela ulaziti u vodu. Bila je takoduboka, tamna, hladna i gorka. Poletjela sam prema naprijed kao ptica, pitajući se mogu li zauvijekostati lebdjeti u zraku.

Pogodila sam površinu vode. Bila sam omamljena. Dahtala sam a onda sam odjednom čula svojglas kako pjeva glasno od iznenađenja. Hladnoća mi je oduzela dah. Težina vode prisilila mi jepluća na pojačane napore. Povratila sam dah i počela se kretati. Sol mi je zamutila pogled, ali jošuvijek sam nekoliko metara ispred sebe vidjela bjelinu Renatinih ruku, lice po kojem udara voda. Jadobro plivam, ali nisam snažna. Kad plivam na duže pruge, prisiljena sam mijenjati stil – kraul,leđno, prsno, leptir, odmaranje. Voda je bila poletna, prirodno razigrana, a opet, bila je toneizmjerna tekuća smrt, hladna kao sprava za mučenje i nepomirljiva.

– Renata! Čekaj!Okrenula se, očigledno začuđena što sam se usudila skočiti.Usporila je, iz čiste ljubaznosti, tako da sam joj se uspjela približiti prije negoli je ponovno

uhvatila tempo. Bila sam već iscrpljena od umora. I ona je izgledala umorno, možda je zato iusporila. Nakratko smo se zajedno ljuljale, prepuštajući se vodi koja nas je dizala i spuštala poputneke atrakcije na sajmu.

Zaronila sam pa izronila prvo licem, uklanjajući kosu iz očiju. Obrisala sam nos i usta osjećajućimiris soli.

– Što se dogodilo s parama?Vidjela sam joj ruke kako se ravnomjerno pokreću gotovo na površini vode.– Nisam ni znala za novac, zato sam se tako i smijala kad si mi rekla.– Nestao je. Netko ga je uzeo.– Oh, Kinsey, tko mari za novac. Wendell me je mnogo čemu naučio. Znam da u ovakvom trenutku

to zvuči trivijalno, ali vjeruj mi, novcem se sreća ne kupuje.– Ali ipak, barem si možeš dosta toga priuštiti.Nije se čak ni iz pristojnosti nasmiješila. Vidjela sam kako joj energija opada, ali ni izbliza u

tolikoj mjeri kao meni.– Što kad ponestane snage za plivanje? – upitala sam.– Pa, u stvari malo sam se time bavila. Utapanje i nije baš najstrašniji način umiranja. Ne može se,

naravno, izbjeći trenutak panike, ali poslije toga nastupa euforija. Jednostavno klizneš u eter, kao kadpadaš u san, osim što kod utapanja postoje specifična uzbuđenja. To je zbog nestanka kisika.Gušenja, u stvari.

– Ne vjerujem baš tim izvješćima. Zacijelo ih daju ljudi koji nisu u stvari umrli, a što oni o tomeznadu? Osim toga, nisam još spremna. Previše mi je toga na savjesti, – rekla sam.

– Onda bolje čuvaj snagu. Ja odoh! – rekla je i zaplivala žešćim tempom. Je li ta žena bila riba? Jasam se jedva micala. Iako se voda činila toplijom, ipak je to bilo itekako mučno.

Možda je to tek prva faza, uvodna iluzija prije konačnih halucinacija? I dalje smo plivale. Ona jepouzdano bila mnogo snažnija. Mijenjala sam sve stilove za koje sam čula, pokušavajući održati snjom korak.

Neko sam vrijeme pokušala brojati. Jedan dva. Udah. Jedan, dva. Udah.– Gospode, Renata, daj da se malo odmorimo. – Zaustavila sam i okrenula na leđa, promatrajući

nebo. Oblaci su djelovali svjetlije negoli noć oko nas. Gotovo kao neki oblik oprosta, opet jeusporila. Vani, u tami, valovi su bili nemilosrdni i zamamni.

Hladnoća je bila omamljujuća.– Molim te vrati se sa mnom na obalu, – molila sam. U prsima mi je gorjelo. Dahtala sam, jer

nisam hvatala dovoljno zraka. – Ja to ne mogu učiniti, Renata.– Ja to nikad nisam ni tražila. – Ponovno je počela plivati. Osjetila sam kako me izdaje volja.

Ruke su mi bile kao od olova.Na trenutak sam pokušala ustrajati, ali istodobno sam osjetila da sam blizu nesvijesti. Ruke su mi

postajale sve teže i teže. Bol je postajala nepodnošljiva zbog potpune iscrpljenosti mišića. Jedva samdisala. Počela sam činiti kobne pogreške, gutajući vodu svaki put kad sam pokušala udanhuti. Moždasam i plakala.

Teško je reći. Osjećala sam se kao da plivam čitavu vječnost, ali kad sam se okrenula i pogledalasvjetla na obali, vidjela sam da smo jedva odmakle pola milje, ako i toliko. Nisam mogla nizamisliti što bi to značilo plivati do potpune iscrpljenosti – u tami, u tamnoj vodi, dok nas umorpotpuno ne savlada. Nisam je mogla spasiti. Ni na koji je način nisam mogla slijediti, plivatinjezinom brzinom. A što bih uradila i da je sustignem? Prisilila je da me posluša? Malo vjerojatno.Nisam trenirala spašavanje od srednje škole. Ona se odlučila za svoj put. Bilo joj je svejedno ako ija pođem za njom. Kad jednom ljudi počnu ubijati, jednostavno se ne znaju zaustaviti. Barem samrazumjela što se dogodilo Wendellu i što će se njoj dogoditi. Morala sam se zaustaviti.

Opustila sam se na vodi, čuvajući snagu. Nisam mogla nastaviti.Ništa mi nije padalo na pamet što bih joj još mogla reći. Nje se to i tako više nije ticalo. Ona je

slijedila svoju sudbinu, kao i ja svoju. Još sam je neko vrijeme čula, a onda se zvuk pljuskanja vodeizgubio u noći.

Još sam se malo odmorila, a onda se okrenula i zaplivala prema obali.

Epilog

Tijelo Wendella Jaffea isplivalo je na obalu u Perdidu, obavijeno algama kao mrežom. Nekačudna kombinacija plime i oluje oslobodila ga je, podigla s dna i bacila na obalu. Od svih članovaobitelji, Michaela je to najteže pogodilo. Brian je imao dosta svojih vlastitih problema, ali barem setješio mišlju da ga otac nije dragovoljno napustio. Materijalni dokaz Wendellove smrti riješio je sveDanine financijske probleme. Jedino je Michael imao još dosta toga pred sobom za dovršiti.

Što se mene tiče, nakon što sam osiguranje California Fidelity koštala pola milijuna dolara, bilasam u jedno sigurna: kod njih više za mene neće biti posla. To bi trebao biti kraj, ali kako su mjeseciprolazili, neke su se činjenice počele bistriti. Renatino tijelo nije nikada pronađeno. Slučajno samsaznala da je nakon ostavinske rasprave utvrđeno da su i kuća i brod bili pod velikom hipotekom i dasu svi bankovni računi bili počišćeni. To mi nije davalo mira. Opet sam počela prevrtati poprošlosti, tražeći neki čvorićna toj neprekinutoj niti.

Evo što ja mislim kad u gluho doba noći ležim budna. Mislim kako nitko zapravo ne zna što sedogodilo s Deanom DeWittom Huffom. Renata je tvrdila kako je on umro u Španjolskoj od srčanogudara, ali je li to ikada itko provjerio? A što je s njezinim prvim mužem? Što se s njim dogodilo?Doživjela sam ovo kao priču Wendella Jaffea, ali može se pretpostaviti da je to bila zapravo priča oRenati. Nestali milijuni nikad nisu pronađeni.

Možda je ona znala za novac i prisilila Wendella da se vrati? Možda ju je negdje dalje u tamičekao usidren čamac? Da se je željela utopiti, mogla je to učiniti na svom vlastitom doku. Ako seodlučite ubiti, obično se ne vozite pedeset kilometara da biste to i učinili. Osim ako vam ne trebapouzdan svjedok — netko poput mene. Nakon što sam predala svoje izvješće policiji, za njih jeslučaj bio završen. Ali je li uistinu bio završen?

Nekad sam vjerovala da je nemoguće izvesti savršen zločin. Više ne vjerujem. Rekla mi je kako juje Wendell mnogo čemu naučio, ali nije mi rekla i čemu. Da se razumijemo: nemam odgovore. Jasamo postavljam pitanja. Sam Bog zna da na mnoga koja se odnose na moj vlastiti život još tražimodgovor.

S štovanjem predaje Kinsey Millhone

Table of Contents

Zahvale12345678910111213141516171819202122232425Epilog