Studije

IzvorničlanakUDK111Deleuze,G.,Milbank,J.Primljeno6.6.2012.

Boris GunjevićTeološkifakultet»MatijaVlačićIlirik«,Radićeva34,HR–10000Zagreb

gunjevic.boris@gmail.com

Analogija bića ili tamni nagovještajMilbankova kritika Deleuzeovog tumačenja razlike

SažetakTema ovog članka je Milbankova kritika Deleuzeove »metafizike razlike«. U prvom dije­lu članka predstaviti ćemo Deleuzeovo problematiziranje odnosa univočnosti i razlike. Iz toga će nam biti jasno što je za Deleuzea cilj filozofije i kako ga je on pokušao ostvariti. U drugom dijelu ovog rada predstavit ćemo Milbankovo kritičko čitanje Deleuzea. Posredno će biti pokazano zašto Milbank smatra da je Deleuze potpuno krivo protumačio klasičnu analogiju bića kojoj je nadredio univočnost (bića) prema modelu kojeg je ekstrapolirao iz ontologije Dunsa Škota. U trećem dijelu ćemo pokazati kako je Milbank posve radikalno doveo u pitanje Deleuzeovo razumijevanje razlike koje u konačnici smatra nihilističkim. U zadnjem dijelu ovoga članka pokazat ćemo kako je Milbank konstruirao plauzibilnu meta­fizičku alternativu Deleuzeovom nasilnom metafizičkom nihilizmu. To je učinio tako da je pomoću neoplatonističkih paradoksa vertikalne i horizontalne participacije produbio kla­sičnu analogiju bića te je suprotstavio Deleuzeovom nihilističkom tamnom nagovještaju razlikovno univočnog koda.

Ključne riječirazlika,univočno,analogija,nihilizam,ponavljanje,ontologija,DunsŠkot,JohnMilbank,GillesDeleuze

Ujednomodmnogihintervjuakojejedaopredkrajživota,GillesDeleuzejenaiznenađenjemnogihkolegasebeopisaokaometafizičara.

»Osjećamsekaočistimetafizičar.Bergsonjerekaokakomodernaznanostnijepronašlavlastitumetafiziku,metafizikukojajojtreba.Tojemetafizikakojamezanima.«1

Okakvojjemetafiziciriječnijeteškonaslućivati,budućijetoDeleuzepo­kazaousvojimključnimknjigamaproblematizirajućigenealogijurazlikepo­moćustoičkihparadoksa.2Posveoriginalnokonstruiranagenealogijarazlike

1

ArnaudVillani.La guêpe et l’orchidée: Essai sur Gilles Deleuze. Paris: Belin, 1999., str.130.

2

Usp. Gilles Deleuze. The Logic of Sense. TranslatedbyMarkLester&CharlesStivale.London:Continuum,2004.,str.163.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(521–537)

B.Gunjević,Analogijabićailitamninago­vještaj522

zaDeleuzeaćepostatiosnovnaputanjanjegovecjelokupnefilozofskemisli.3Ilikakotosamkaže:»Skinutiprokletstvosrazlike.Činisedajetoplanfilozofijerazlike.Zarrazlikanemožepostatiharmoničanorganizamidajednoodređenjepredajedrugimodređenjimaunekojformi,tojestkaokoherentnielementnekeorganskepredstave?«4

NijeliovajednostavnatvrdnjadovoljnadanapočetkuustvrdimokakojeDe­leuzemetafizičarrazlikečijićemofilozofskiprogramovdjeposrednopred­staviti?5

NaovakvoretoričkopitanjeDeleuzećeodgovoritikakojemogućeskinutiuroksrazlikejedinoakosepreokreneplatonizamspozicijaantihegelijanstva.NamjernogovorimooDeleuzeovommetafizičkomprogramu, budući da unjegovimradovimamožemopratitimisaonudijagonalunadahnutimmoder­nimmetafizičkimmisliocimakaoštosuSpinoza,LeibniziBergson.Prihva­timoliDeluzeovuperspektivukakojeNietzscheprvi»metafizičarrazlike«,ondanećebititeškorazumjetikakoseiDeleuzeovprogramsastojiodvrlooriginalneprilagodbemetafizičkihsustavanavedenečetvoriceautora.Dele­uzenaposvenovinačinradikalizirapozicijenavedenihautoratakodagranicenjihovihmislipomičeioslobađaodtradicionalnihmetafizičkihterminakaoštosuBog,jastvoisvijet kakobiidentitetpodrediorazlici.Deleuzeovpro­grammetafizikerazlikesažetćemonasljedećinačin.ProblemkojiseogledaučitavojPlatonovojfilozofijiikojiupravljanjegovimumijećemklasifikacijeodnosisenaprocjenurivalaiodabirmeđupretenden­timana»istinu«.Riječjeotomedaserazluči,primjerice,istinitstavinjegovsimulakrumuokriljunekogpseudo­rodailivrste.Tupozicijupotrebnojedo­vestiupitanje.Toznačidabiizokrenutiplatonizamtrebaodjelovatipomoću»dijalektikeneposrednog«.6Riječjeotomedaseodstranesviosimpravogpretendenta.Lažnipretendenti,kaoštoznamouantičkimmitovima,morajuumrijeti. ZaDeleuzea, analogija bića jedan je takav lažni pretendent.OnastvaralažnehijerarhijekojeDeleuzeuspoređujesčudovištem.Nudećivlasti­tuverzijudijalektikeDeleuzeodbacujeonuPlatonovu,atojeujednopresu­danmomentkojimezapočinjenaznačeniprojektizokretanjaplatonizma.Drugim riječima, izokretanje platonizma je zaokret prema razlici, davanjeprioritetarazlicispramidentiteta.7Deleuzejenazivarazlikom u sebi.Razli­kunijemogućedefinirationakokakosudefiniranestvariiskupovikojisusamo­identični.Zaokretpremarazliciopiresegledištukakorazlikamožebitinadiđena.Neradiseotomedasmostvaritrebalinapraviti»različito«odonogštosmonapravili,negojeriječotomedaodgovorimonapitanjepodkojimsuseuvjetimadogodilestvariikamoićisobziromnasadašnjiporedakstvari?Drugimriječima,Deleuzeželiodgovoritinapitanjekakomislitičisturazliku,adajepritometumačimokaopozitivitet.MoramoiznaćinačinrazlikovanjaonerazlikenakojujeprviuodnosunaPlatonaukazaoAristotel.DeleuzejepokazaokakojekodAristotelariječsamoo»relativnoj«razlicijeronodgovaranapitanjekojojskupinipripadajustvari.8Razlikameđuvrstamanijenajvećarazlika.Onaneodgovaranarazlikeizmeđurodovagdjerazlikenisu stvar kontrarnih predikacija.9Razlike u tom slučaju ovise o definicijiopćenitostiskupovailižanrovakojiproviđajuserijepredikataunutarkojihsedogađajuspecifičnekontrarnosti.Utomslučajudefinicijaovisiodefinicijipojmakojijeisamovisanodefinicijipripadajućegskupa.10Aristotelslije­domtoganikadanedolazidosamerazlike.11Deleuzeposežeza»stvarnom«i»čistom«razlikom,kojaodgovaranapitanjekakostvaripostajurazličite,12kakoserazvijajuinastavljajurazvijationkrajgranicaskupovaukojesubileraspoređene.13Kakobiodgovorionatopitanje,Deleuzećeizrazitokritički

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(521–537)

B.Gunjević,Analogijabićailitamninago­vještaj523

dovestiupitanjeHegelakojijerazlikumislioafirmativno,alijezaafirmaci­jomponovnoslijedilanegacija,takodajestvarnarazlikabilaizgubljena.ZatoseDeleuzenenadanopriklanja»metafizičkom«učenjutankoćutnogdoktoraDunsaŠkota,kojijepremanjegovumišljenjunapisao»najvećuknjigučisteontologije«Opus Oxoniense.14NjemućeDeleuzekasnijepridružitiSpinozuiNietzscheaitujerazvidancijelinjegovmetafizičkiprogram.Unatočtome

3

Deleuzovadjelamožemopodijelitiutriveli­keskupine.Prvuskupinučinemonografijeodrugim autorima, koje opisuju Deleuzea kaopovjesničarafilozofijeili,boljerečeno,genea­loga razlike. Dovoljno je spomenuti njegovestudije o Spinozi, Leibnizu, Humeu, Kantu,Nietzscheu,Bergsonu,Foucaultu iChâteletu,kaoifilozofskestudijeone­filozofskimauto­rimakaoštosuProust,Kafka,Bacon,CaroliSacher­Masoch.Udruguskupinutekstovava­ljaizdvojitizajedničkeradovesantipsihijatromi političkimmilitantom FelixomGuattarijemkoje ćemo ovdje spominjati samo posredno.Treća je skupina radova za nas najvažnija, ariječjeotekstovimaukojimasepokazujeDe­leuzeovaranaposveizvornairadikalnamisao,atosuNietzsche i filozofija(1962.),Razlika i ponavljanje(1968.),Logika smisla(1969.).4

GillesDeleuze.Razlika i ponavljanje.PreveoIvanMilenković.Beograd:Fedon,2009.,str.59.

5

Filozofija za Deleuzea nije kontemplacija,refleksija ni komunikacija, ona je vještinaformiranja, invencije i proizvodnjepojmova(usp. Gilles Deleuze, Félix Gauttari. Šta je filozofija? Prevela Slavica Miletić. SremskiKarlovci–Novi Sad: Izdavačka knjižarnicaZoranaStojanovića,1995.,str.6).Filozofijau tom slučajumapira snage koje sastavljajusustavekaočistepotencijekakobipokazalazaštojesustavsposoban.Filozofijajeistraži­vanjeonoganesuvremenogkojejedubljeodvremena i vječnosti. Sama filozofija nije fi­lozofijapovijestinifilozofijavječnosti,negofilozofija nesuvremenog, protiv ovoga vre­mena,azavrijemekoje tekdolazi.Deleuzeproblem filozofije vidi »u tome da postignekoegzistenciju,adane izgubibeskonačnoukoje je misao uronjena (u tom smislu kakomentalnu, tako i fizički egzistenciju)« (G.Deleuze, F. Gauttari. Šta je filozofija?, str.55–56).Filozofutomslučajupostajesimpto­matolog,tipologigenealog.PozivajućisenaNietzschea,Deleuzećezamislitikakobitre­baoizgledatifilozofbudućnosti.Tojefilozof­liječnikkojitumačisimptome,filozof­umjet­nikkojioblikujetipoveifilozof­zakonodavackoji određuje genealogiju. Deleuze želi po­kazatikako filozof stavljamudrostu službučiste imanencije,budućida filozofija ideuzimanenciju, »čak i ako ova služi kao arenazaagonilisuparništvo«(G.Deleuze,F.Gaut­tari.Šta je filozofija?,str.55–56).Planima­nencije,izvorniDeleuzoviGautarrijevizum,jestslikamišljenjaiorijentacijeumišljenju.

Planimanencijejeslikakojojpredstavljamoznačenjemišljenja inalik jepresjekukaosa,a funkcionira poput rešetke. Kaos je u tomslučaju neprispodobiv, a jedino što o njemumožemorećijestdajenekavrstanemoguć­nosti odnosa između dva određenja »jer sejednonepojavljuje,dokdrugone iščezne, ijersejednopojaviusvomiščezavanjukadadrugonestaneusvomzačetku«(G.Deleuze,F. Gauttari. Šta je filozofija?, str. 54).To jeopis onoga što Deleuze naziva ‘kaosmos’,kojijepredstavljenmetaforomrešetkeakas­nije i ‘rizoma’. Filozof je, između ostalog,onajkojipromišljakaosmos i time»uvelikemijenja smjermudrosti tako što je stavlja uslužbu čiste imanencije.On genealogiju za­mjenjuje geologijom. Takvo nadomještanjegenealogijegeologijomujednojeiopismo­dernogamišljenjakojepostajeagresija« (G.Deleuze.Razlika i ponavljanje,str.9).

6

PremaDeleuzeu,Platondijalektiku(činjenjerazlike) određuje kao ono što proistječe izproblema,putemkojihseizdižedočistogpo­čelakojiutemeljuje,ocjenjujeiraspodjeljujeproblemenudećiodgovarajućarješenja(usp.G.Deleuze.Razlika i ponavljanje,str.113).

7

Usp. Mark Bonta, John Protevi. Deleuze and Geophilosophy. A Guide and Glossary.Edinburgh:EdinburghUniversityPressLtd,2004.,str.135.

8

Usp.JamesWilliams.Gilles Deleuze’s ‘Diffe­rence and Repetition’: A Critical Introduction and Guide. Edinburgh:EdinburghUniversityPress,2003.,str.55.

9

Usp.G.Deleuze.Razlika i ponavljanje,str.60.

10

Isto,str.61.

11

Isto,str.66.

12

Usp.J.Williams.Gilles Deleuze’s ‘Difference and Repetition’,str.75–79.

13

Usp.M.Bonta,J.Protevi.Deleuze and Geo­philosophy,str.59.

14

G.Deleuze.Razlika i ponavljanje,str.75.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(521–537)

B.Gunjević,Analogijabićailitamninago­vještaj524

štoseDeleuzeovaraspravaoŠkotuproteženasamopetstranica,ŠkotovajemisaopresudnazaDeleuzeovotumačenjerazlike.Škotsepomoćuunivočnostisuprotstavljaanalogijibića,dokuistovrijemepozitivnotumačipočelosubjektivneindividuacije,tojestheaccitas.KljučnoograničenjeŠkotoveontologije,tvrdiDeleuze,jestčinjenicadajeonodbioproširitiunivočnostnakonceptpojedinačnerazlike.Tekkadaseotkloni toograničenje,smatraDeleuze,moćićeseizrazitimnoštvenostkojaomogućujepreokret.Prijenegopovežeunivočnostiheaccitas,Deleuzećeodbacitipri­marnostsupstancijeiidentiteta,kaoibeskonačnobiće(dakako,mislisenaBoga)kojeupravljasvijetomkonačnihbićaipostojanja.Toznačidasepoje­dinačniidentitetkojinastajeizprimarnemnoštvenostimožeunjojiponištiti.Stimdjelovanjemindividuacija(razlika)prethodipojedinačnom(identitetu)i tujenadjeluDeleuzeovooriginalnotumačenjeontologijerazlikekojesedakako razlikuje odHeideggera. Povezivanje univočnosti iheaccitasa po­moćićemupronaćipozitivnuindividuirajućurazliku.Onakodnjegapostajekonstitutivnanomadskamnoštvenost unutar koje se pojavljuju i proizvodeprocesi kao što su subjektivacija i ujedinjenje.15 Pogledajmo kako izgledaDeleuzeovoposveoriginalnočitanjeŠkota,SpinozeiNietzscheauokriljuiperspektivimnoštvenosti.16

– Bićeseizričesamoujednomiistomsmisluzasvesvojeindividuirajućerazlike,odnosnounutarnjemodalitete.17Bićejeistozasvemodalitete,alitimodalitetinisuistinijednaki.Onoseizričeujednomsmisluzasve,alimodalitetisaminemajutajsmisao.Deleuzetvrdikakopostojisamojedanglasbićakojiseodnosinasvenjegovemoduse.Zatosebićeizričesamoujednomsmisluzasveonoučemuseizriče.»Alisetoočemuseonoizriče–razlikuje:onoseizričeusamorazlici.«18

– Deleuzesmatrakakonamunivočnostbićarazotkrivabespotrebnuhijerar­hijskuprekomjernost.Riječ jeo tomedasestvarisvedunaprihvatljivuontološkumjerulišenubilokakveoholosti.Ontološkahijerarhijaje(kaočudovištesvihdemona)zaDeleuzeaoholost,zatojeunivočnostbićaključ­napotkazademontiranjehijerarhijekrozkojuoholostprosijava.PresudnatvrdnjaDeleuzeovogčitanjaŠkotavrlojejednostavna.

– Nepostojihijerarhijajerjesvejednako.Tojeradosnavijest.Neodrživosthijerarhijepokazujesepoduvjetomdasegovorioonomeštonijejednakoutomjednakomunivočnombiću.Jednakostjeneposrednoprisutnausvimstvarima,bezposrednika,bezposredovanja.19Natajsenačinstvaridrženejednakoujednakosti.Univočnostbićaznačijednakostbića.Tojesaže­takDeleuzeovogčitanjaŠkota.

– Nadalje,DeleuzepomoćuSpinozezaključujekakojeunivočnobićeneu­tralnoiindiferentnopremakonačnomibeskonačnom,stvorenominestvo­renom,tesingularnomiuniverzalnom.20Ovdjesedokrajaponištavačita­vauzvišenosthijerarhije.Toponištenjeiizokretanjehijerarhijeosiguravaselekcijurazlike,dokučenjeovječnomvraćanju(kojeDeleuzepreuzimaodNietzschea)univočnostbićadjelatnoostvaruje.Deleuzetoopisujekaoonoštoje»nomadskaraspodjelaiokrunjenaanarhija«.21Pogledajmoštotoznači.

– Potrebnojerazlučitiraspodjelukojaimplicirapodjeluraspodijeljenog:ri­ječjeotomedaserazdjelionoraspodijeljenokaotakvo.22Drugimriječi­ma,ubićusesvestvarirazdjeljujuuunivočnostijednostavneprisutnosti.Turaspodjelu,kojojDeleuzedajeprednost(naspramoneplatonskebožan­skeraspodijele),ujednonazivademonskom.23Demonidjelujuumeđupro­storimaizmeđupregrađenihbranatamogdjenedjelujubogovi.Demoninemarezapostavljenegraniceiograde,ustvrditćeautor.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(521–537)

B.Gunjević,Analogijabićailitamninago­vještaj525

OvdjedolazimodovažnogDeleuzeovoguvida.ZaDeleuzeaserazlikumoramislitizajednosponavljanjem,kojejekaojedanodnajvažnijihproblemausvojojmislipreuzeoodKierkegaarda.24NatemeljuKierkegaardovihzaklju­čaka,Deleuzećeparadoksalnoizložitivlastitiprojektkakojepotrebnoisto­dobnomislitirazlikuiponavljanje,zatoštosmatrakakoje:

»…ponavljanje ostvarenaOntologija, to jest univočnost bića.OdDunsaŠkota doSpinoze,pozicijaunivočnostiuvijekjepočivalanadvijefundamentalneteze.Premajednojpostojeformebićaali,nasuprotkategorijama,teformenepovlačenikakvupodjeluubićukaoniupluralnostiontološkogsmisla.Premadrugoj,toočemusebićeiskazujepodijeljenojepremaesencijalnopokretnimindividuirajućimrazlikama,kojenužno‘svakome’dajupluralnostmodalnihznače­nja.«25

Ponavljanjejeponavljanjerazlikekojamorabititakvadajujemogućepo­navljati,adanebudeidentična.Mehaničkoponavljanjebezrazlikejemrtviidentitet.Tojebitakistoga.Samoponavljanjeukojemuseodigravagibanjerazlike omogućuje da se razlika reproducira izvan domene istoga.U tomkontekstu,potrebnojenaglasitikakozaDeleuzeapovijestnenapredujepo­moćunegacije,nitipomoćunegacijenegacije,negopomoćuodlučivanjauproblemimaiafirmiranjarazlike.Prihvaćanjerazlikenaspramidentitetazanjega jeukonačniciproizvoljnaodluka,kakoće tokasnijebitipokazano.RezultattakvepovijestiukojojdominirarazlikajednakojekrvaviokrutankaoirezultatHegelovedijalektičkoprotumačenepovijesti.Samosjenapo­vijestiživipomoćunegacijejerpovijestkodDeleuzeanemateleološkiele­mentizravnerealizacijekaoprimjericekodHegela.Riječjeoiluzijisvijesti,smatraDeleuze,štojeujednoirazlogzaodbacivanjeHegelovedijalektike,kojanijeponudilaništadrugoosimadekvatnogfilozofskoginstrumentarija.Navedeniinstrumentarijnam,premaDeleuzeu,omogućujedaserazlikavidi

15

Glavni oblici mnoštvenosti su singularitetikao njezini elementi, procesi postajanja kaonjezini odnosi, haecceitasi (bezsubjektivneindividuacije)kaonjezinidogađaji.Nadalje,tu spadaju i rizomikaomodeli aktualizacijemnoštvenosti, platoi (kontinuirane zone in­tenziteta) kao njezine razine sastavljenosti ivektorikojiihnadilazekonstituirajućiterito­rijeistupnjevedeteritorijalizacije.Zadaljnjueksplikaciju osnovnih Deleuzeovih terminapotrebno je konzultirati Claire Colebrook.Deleuze: A Guide for the Perplexed.London:Continuum, 2006.; Charles J. Stivale, ed.Gilles Deleuze. Key Concepts. Trowbridge:CromwellPress,2005.

16

Usp.J.Williams.Gilles Deleuze’s ‘Difference and Repetition’,str.75.

17

Usp. G. Deleuze. Razlika i ponavljanje, str.69.

18

G.Deleuze.Razlika i ponavljanje,str.70.

19

Usp. Joe Hughes. Deleuze’s Difference and Repettion. A Reader’s Guide.London:Conti­nuumInternationalPublishingGroup,2009.,str.39–65.

20

Usp.isto,str.25.

21

G.Deleuze.Razlika i ponavljanje,str.72.

22

Usp.isto,str.70.

23

Usp.isto,str.71.

24

SørenKierkegaard.Ponavljanje.PreveoMi­lan Tabaković. Beograd: Grafos, 1975., str.25.ZaKierkegaardaćeproblemponavljanja»igrati važnu ulogu u novijoj filozofiji: jerponavljanjejepresudanizrazzatoštojekodGrkabilosjećanje.Kaoštosuonitadaučilida je cijela spoznaja sjećanje, tako će novafilozofija učiti kako je čitav život ponavlja­nje. Jedininoviji filozofkoji je tuneštona­slućivao,jestLeibniz.Ponavljanjeisjećanjejeistokretanje,samousuprotnomsmjeru.Jeronočegasesjećamo,bilojeipovratnosepo­navlja,nasuprotčemusestvarnoponavljanjeunaprijedsjeća.Zatoponavljanje,akojemo­guće,usrećuječovjeka,dokga sjećanječininesretnim«(S.Kierkegaard.Ponavljanje,str.5–6.

25

G.Deleuze.Razlika i ponavljanje,str.481.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(521–537)

B.Gunjević,Analogijabićailitamninago­vještaj526

usrcubića,dokjeuistovrijemedijalektičkiprocesotkloniotuafirmacijukaonajvažnijidiovlastitoguvida.StogajevažnonaglasitimjestonegacijekodHegela,budućidadijalektikausvomprocesuobuhvaćaspecifičnera­zlikenegirajućiihnaputupremauzvišenomJedinstvu.DeleuzejeuvjerenkakojetajkorakkodHegelaprouzrokovaopogreškuunjegovojontologiji,povijestiietici.IzgorenavedenogjasnoslijedikakoDeleuzepreokrećeplatonizam,naposeonajdualizamkojijepremanjegovommišljenjuinherentanPlatonovojmisliikasnijemplatonizmu.26Platonistisusmatralikakosene­jednomožerazlučitioJednog,dokseJednonikadadokrajanemožeotetiodne­jednog.27Dele­uzesmatrakakoseformamožerazlučitiodmaterije,tojestmožeserazlučitiodtemeljaidna,alineiobratno,zatoštojesamorazlučivanjeforma.Sveseformerastapajukadaseogledajuudnukojeseuzdiže.Uzdizanjednajenjegovasamostalnaegzistencijapastogaformakojaprosijavaikojaseogle­dakrozdnonijeforma.Uzdizanjednanapovršinurastačeljudskolicekojejeslikapovršine.Utomseuzdizanjustapaonoštojeneodređenokaoionoštočinisvaodređenja.Stapanjeujednoodređenjejestonoštočinirazliku.Akojepodizanjednairastakanjeformerazlika,kakotoDeleuzetvrdi,ondajerazlikaprokletočudovište,greška,grijehi,štojenajjasnijerečeno,razlikaje»oblikzla«.28Teološkirečeno,načinnakojijeDeleuzeopisaorazlikujestopisgrijeha.Ufilozofskomsmislutoznačidajerazlikazlo.ZaMilbanka,kao što će kasnije biti pokazano, ovo će biti polazna točka u dokazivanjuDeleuzeovognasilnognihilizmakojisvojuOdisejuzapočinjeupravoizokre­tanjemplatonizma.Nadalje,Deleuzećeustvrditikakopreokrenutiplatonizamvodidoponištenjaprednostioriginalanadkopijom,modelanadslikom.Deleuzestogapomoćuzagovaranjavječnogvraćanjaslavivladavinusimulakrumaiodraza,zatojervječnovraćanjenedopuštaustanovljenjenekogtemelja.Naprotiv,onouni­štavasvakitemeljkojibirazlikustavioizmeđuizvornogiizvedenog,izmeđustvariiizvedenog,izmeđustvariisimulakruma.Vječnovraćanjeomogućujenamdaprisustvujemosveopćemrastemeljenju.Toznačidasvakastvarpo­stojisamoprekovlastitogpovratka.Tijekilistvarkojasevraćakopijajenekebeskonačnostikopija,zatoštobeskonačnostikopijanedopuštajupostojanjeizvorailioriginala.Simulakrumječinkojimejesamaidejanekogmodela,odnosnonekogpovlaštenogpoložaja, osporena i preokrenuta.Simulakrumjeinstancakojasadržirazlikuposebikaodvadivergentnaniza,potpunopo­ništenesličnosti,nakojima»simulakrumpleše«,adasepri tomenemožepokazatipostojanjenekogoriginalailikopije.29

KljučnatvrdnjaMilbankovogčitanjaDeleuzeaposvejeeksplicitna.DeleuzeŠkotovomrazumijevanjuunivočnostibićadodajenihilističkiobrat.Kaoštojepokazano,Deleuzenegirahijerarhijurodova,vrstaipojedinačnihistinatetvrdikakosenastraniunivočnostibićarazotkrivafilozofijačisteheterogeno­sti.ZaDeleuzeajeanalogijabićauvijekpovezanasreprezentacijom,identite­tom,prisutnošćuisupstancomkojeonodbacuje.30MilbankjepokazaokakozaDeleuzeanepostojestabilnirodovi,negoheterogenoispresijecanitijekovi,serije,nizoviipreklapanja.31DeleuzejesmatraokakovećkodŠkotamožemonaćiapsolutnurazlikovnostroda,kojapostajeapsolutnarazlikovnostsvakogbića. Suprotnost toj divergentnosti je univočnost i zato svaka razlikovnostdogađaja,kaoštojevećrečeno,zaDeleuzeapostajevječnovraćanjeistog.32Utomslučajumožemorećikakorazlikanijefundamentalninačinkojitumačinesvodiviodnos,negojeriječotomedaserazlikarazumijekao»kontinu­iranavarijacijaprimordijalnogjedinstva«.33Takoshvaćenufilozofijusimul­

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(521–537)

B.Gunjević,Analogijabićailitamninago­vještaj527

tanogdogađanjaunivočnostiiekvivočnostiMilbankćeokarakteriziratikaonihilizam.34

MilbanknadaljetvrdikakoDeleuzeinzistiranadijalektičkojnegacijitumače­ćijekaosekundarniučinakkontinuiranevarijacijekojanemožeučinitiništapozitivno.35Stoganiječudno,smatranašautor,kakokodDeleuzearazlikaipak izmičesvakojdijalektici, s jednestrane, i čistojdiferencijaciji roda, sdruge,36budućidasesvetoodigravaunutarzajedničkogprostoraimanenci­jekojijedefiniranstalnimsukobompreklapajućihrazlika.NavedenisukobMilbankopisujekaoposljedicuDeleuzovogtumačenjaunivočnogkodiranja

26

KodDeleuzeanikadanije riječoklasičnomplatonskom dualizmu inteligibilnog i senzi­bilnog,idejeimaterije.Deleuzeotkivamno­godubljidualizamosjetilnostiimaterijalno­gatijela.Riječjeoskrivenomdualizmukojiprimasvojedjelovanjeodideje,dokjojuistovrijemeizmiče.Deleuzetajdualizamopisujekaodualizamkopijeisimulakruma.Stogasemože ustvrditi da je kod Deleuzea simula­krumčistoneograničenonastajanjematerije.Simulakrumizbjegavadjelovanjeidejepara­doksalnosadržavajućiusebimodelikopiju.OvakvočitanjePlatonanijeništadrugonegostoička inverzija, smatra Deleuze. Stoici surazlikovali dva stupnja bića koje nitko prijenjihnijejasnouočio.Sjednestraneriječjeostvarnombićuinjegovojmoći,dokjesdrugestraneriječostupnjučinjenicakojesedoslov­no»igraju«napovršinibića.Natojpovršinikonstituirasebeskonačnamnogostrukostne­tjelesnihbićaštojeujednoiokvirzaDeleu­zeovumetafizikupovršine(usp.J.Williams.Gilles Deleuze’s ‘Difference and Repetition’,str.26–28).

27

Kadagovorioplatonistima,Deleuzenemislisamo na Platonove nasljednike uAkademijinego i na neoplatoniste koji su htjeli pomi­ritiPlatonaiAristotela.ZaDeleuzeariječjezapravooneoplatonistimaiznajkasnijefazeatenske akademije, napose o Marinu i Da­masciju.DeleuzeovopisJednogkojesenikadnemožeotetine­jednomunatoč tomešto jeJednoneizrecivoisveprisutnouovomeslu­čajuuvelikepodsjećanaDamascija.Milbankće Deleuzeovu, a djelomično i Badiouovumetafiziku usporediti s Damascijevim razu­mijevanjemJednog,kakoćetokasnijeibitinaznačeno(usp.SaraAhbel­Rappe.»Damas­cious’ Problems and Solutions ConcerningFirst Principles«. Translation, IntroductionandnotesbySaraAhbel­Rappe. InReligion in Translation Series, ed. Mark Csikszen­tmihalyi. Oxford: Oxford University Press,2010.,str.65–72).Takođerusp.SaraRappe.Reading Neoplatonism. Non­discursive Thin­king in the Texts of Plotinus,Proclus, and Da­mascius. Cambridge: Cambridge UniversityPress,2000.

28

Činitirazlikustogaječinokrutnosti.Onajesvojevrsna katastrofa i svjedočenje o pobu­njenomnesvodivomdnukojenastavljadjelo­vatiuprividnojravnotežiorganskepredstave.Razlikajeusredištu,dokjeidentitetnarubu.Onarazsredištujekrug.Razlikajekrajnjaje­dinica, element koji upućuje na druge razli­kekojene identificiraju,nego razlikuju.Noonajelakaiafirmativnazatoštojenegativnoepifenomen, tvrdiDeleuzenasuprotHegelu.Svakičlannekeserijeiprocesadovedenjeupromjenjiviodnossdrugimčlanovimaserijekakobimogaokonstituiratidrugenizovese­rijakojesulišenesredištaikonvergencije.Usamojserijipotrebnojeafirmiratidivergenci­juirasredištenje.Potrebnojepokazatirazlikuučinurazlikovanja(usp.G.Deleuze.Razlika i ponavljanje,str.59).

29

Usp. G. Deleuze. Razlika i ponavljanje, str.121.

30

Usp.JohnMilbank.»MaterialismandTrans­cendence«. In: Theology and the Political: The New Debate, eds. Creston Davis, JohnMilbank and Slavoj Zizek, Durham NC:DukeUP,2005.,str.419.

31

Usp.G.Deleuze.The Logic of Sense,str.68.

32

Usp. G. Deleuze. Razlika i ponavljanje, str.79.

33

J. Milbank. »Materialism and Transcenden­ce«,str.406.

34

ZadodatnueksplikacijuMilbankovepozicijeoDeleuzeuusp.DavidB.Hart.The Beauty of the Infinite: The Aesthetics of Christian Truth.GrandRapids:WilliamB.EerdmansPublish­ingCo.,2003.,str.59–71.

35

Usp. G. Deleuze. Razlika i ponavljanje, str.45.

36

Usp.G.Deleuze.The Logic of Sense,str.205.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(521–537)

B.Gunjević,Analogijabićailitamninago­vještaj528

ukoordinatamagalsko­bergsonovskogpozitivizma.37UtomslučajuDeleuzećemoratiinzistiratinanegativitetu,unatočtomeštonegativitetnemožepro­duciratinikakavpozitivnielementotpora.Milbanktočnoprimjećujekakona­vedeninegativitetDeleuzemorapripojitisvakomdiferencirajućemprocesu,serijiistvarikojisemeđusobnopreklapaju.Iztoganećebititeškozaključitikako zaDeleuzea svaki općeniti proces samodiferenciranjamora biti izra­ženu kategoriji »intenziteta«.To znači kako se istina neke stvari, procesailiserijeizražavaintenzitetomjerzanjeganema»egzistencije«,negosamo»intencije«.Svakodaljnjepovezivanje tijekova,procesa ilinizovasastavlja jedinstvosdrugimintenzitetimainizovima,pasečinikakotakvaočiglednasolidarnostpovezivanjavrlolakopokazujevlastituograničenost.Navedenaograničenostdosegnuta jeu točkigdje samopostojanje razdvaja.Radi seo razdvajanjuukojemsuodnosnabićaoviseopojavljujućempotiskivanjučistovirtualnesamo­diferencijacije.38Toznačikakovirtualnopojavljujućasamodiferenci­jacijanikadupotpunostinemože»biti«.ZarazlikuodDerridinogkonceptatraganakojipodsjeća,virtualnopojavljujućasamodiferencijacijaoperiraukategorijiintenzitetaiodnosiseprijesvegasamonatijelo,budućidasutijelajedinošto»postoji«kodDeleueza.39

Tijela supovezanazakonitostimapojavnosti kojapokazujukauzalnost.Naistinačinpostojeintenzitetiinematerijalnostinapovršini,kojisesastojeodserije prirodnih učinaka, štoviše, spomenute serije prirodnih učinaka nisuništadrugonegodogađaji,kojizaDeleuzeaizriču»utjelovljenje«.MilbankmislikakosukodDeleuzeadogađajiprijelazsinonimitekakosedogađajpo­javljujekaoodjeljivanjeodtijela.Odjeljujućiseodtijelaujednoseodjeljujeodtemporalnogkauzaliteta,pastoganečudikakotakvoodjeljivanjepodsjećanastoičko tumačenje tonosa, to jest tenzije.40Događajkaoodjeljivanjeodtijelaimasvojenihilističkonaličje,tvrdiMilbank.Milbank će ustvrditi kako Deleuze svaki događaj tumači kao vrstu smrti,kuge,ratairane.41Ondogađajucijelostishvaćakaoidealnuprazninuikaooblikumiranjakojisedogađateknakonštojedogađajupotpunostizavršio.UtomeseonupotpunostirazlikujeodBadioua,kojiodbacujevirtualnostukoristbitkatumačećibitakkao»događaj«unutarkojegsubjektivnostpostojikaoprocesistine.DogađajzaDeleuzeapostojijedinokaoodnossprampri­kladnoraspoređeneiorganiziranepovršine.Takoopisančistodiferencirajućidogađajnijeništadrugonegokaotična stvarnost, koja samopojačavauni­vočnismisaočinećigatakosmislombesmisla.42Milbankćetoopisatikao»lakrdijaštvobezsmisla«43nalikponavljajućemrazvrstavanjuznačenjakojedjelujeizvlastitihrazlika.44OvdjeMilbank,zajednosBadiouom,primjećujeprikriveniDeleuzeovkasnidamascijevskiplotinizamkojiseočitujeuideji:

»…dapostojiapsolutnaodsutnost,tj.praznina,tj.virtualnostizkojesvedolaziiukojusesvenazad rastače.To jeprevišenalikPlotinovomJednomkoje je (suprotnoodplatonskog ‘On­krajbitka’kojejenad­egzistencijalnoprisutnokaoIdeal)suštinskibezformeinanekinačin‘tamo’samounastojanjudaemanirarazličitapostojanja.BadioupronalaziistipovijesniodjekuHeideggerovomvremenskombitkukoji je istovjetansništavilom.Usvimnavedenimpri­mjerima,dodaobihdazaBadiouapostojilogika‘dvostrukogvrludanjaamo­tamo’izmeđudvaništavila.Heideggerovoontološko,Derridineprisutnosti,Deleuzevelokalneteritorijezrcaljenjaepistemoloških reprezentacija,manje su nego potpuno stvarne, štoviše iluzorne, i kao takveništavilo.«45

UkolikojetakavMilbankovzaključaktočaniakojenadjeluvirtualno»ni­štavilo«,postavljasepitanjekakotrebashvatitinematerijalnokodDeleuzea?

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(521–537)

B.Gunjević,Analogijabićailitamninago­vještaj529

Milbankćeustvrditikakonematerijalnomožemoshvatitisamokaoučinaknatijelo,premdajetajučinaklišenbilokakvedubine.ZaDeleuzeajedubinasekundarnipritisaknapovršini.46Dubinuopisujekaonataloženepravilnostitjelesnihpostojanja.47Konsekventno,kaoikodDerride,dolazimodokorjeni­toneodređenihrezultatakojisukaoserijetrajnonecjeloviteiuvijekutijeku.Takopredstavljenanecjelovitostserijepostavljadogađaj idefiniranjegovoznačenjekojejeufunkcijiistovremenogdiferencirajućegsustavaunutarza­danogatotaliteta.Iztogaslijedikakonavedenidiferencirajućisustavnikadanepristižedokraja.Jednakotako,serijeznačenjazapravouvijekoznačavajumanjkavustvarnostkojujeMilbankodličnouočiokaoproblem»razmjene«izmeđuosjetilaireferenci.Problematičnostterazmjenemoglabiseprotuma­čitikaoprocijepizmeđuserijakategorijaiserijaintuicija,kakojetoopisanouLogici smisla.48Takoshvaćenarazmjenasprječavarazlikukategorija/intuici­jatetakoonemogućujepouzdanoznanje.49Štoviše,takvarazmjenaosiguravapojačavanjebeskonačnogkarakteraobjenavedeneserije.Činisestogadasuobjeserijekoordiniranenekoordiniranošću,kakojetoustvrdioMilbank.IzovogkratkogpregledaMilbankovogkritičkogčitanjaDeleuzeamožemozaključitisljedeće.Dubinujemogućerazotkritijedinoprekoekscesanapo­vršini.Dubina je uvijekmanjkava i kao takva uvijek virtualna.50 U ovom

37

NaDeleuzeajeovdjenedvojbenovelikiutje­cajizvršioBergson(kojemujeposvetioknji­gu), što je moguće vidjeti u Logici smisla.Deleuzepojašnjavaodnoseizmeđutritemelj­na pojma Bergsonove filozofije kao što sutrajanje,pamćenjeiživotnielan(usp.GillesDeleuze. Bergsonizam. PreveoDušan Janić.Beograd:Alfa,2001.,str.109).

38

Usp. G. Deleuze. Razlika i ponavljanje, str.72.

39

»Tijelojefigura,ilibolje,onomaterijalnofi­gure.Materijalnofigurenesmijesepomiješa­tisprostornomaterijalnomstrukturomkojajepostavljenausuprotnostinaspramnje.Tijeloje figura,anestruktura.Aliobratno, figura,postajući tijelom,nije lice inikadnitinemalice.Onaimaglavujerjeglavaintegralnidiotijela.Ona semože čak reducirati naglavu.KaoportretistBaconjeslikarglava,nelica,ivelikajerazlikaizmeđutogdvoga«(G.De­leuze.The Logic of Sense, str.15).

40

MilbankovdjenavoditipičnistoičkiprimjerzaprežnihkolaupokretuokojemjegovoriojošZenon,akoji je jednakovažanzaDele­uzea.Navedena zaprežna kola u pokretu zaDeleuzea su»idealna«kola.Biloda je riječo pokretu koji kola čini brzim ili sporim, uaktualnom pokretu ta su kola »beskonačnodjeljiva«.Todogađanjekolaupokretujezna­kovitprimjer jeronastoje izvanmonotonogkontinuuma.Istotako»događanje«kolavećsamdogađajznačenjakojiiskoračujeizserijeu kojoj se pojavljuje. Zato Milbank smatra,parafrazirajućiDeleuzea,da seunašoj smi­slenojartikulacijikolakontinuiranodogađa­

ju.Kao i uZenonovomslučaju,ukojemsetvrdidakadZenonkaže»kola«,kola»prelazeprekonjegovihusta«.Milbankiztogazaklju­čujekakoseriječiprvodogađajuukontaktusastvarnošću.Riječinisutekojeprvoozna­čavajupredodžbustvarnosti(usp.G.Deleuze.The Logic of Sense,str.153.

41

Usp. G. Deleuze. The Logic of Sense, str.172.

42

Usp.isto,str.203–207.

43

JohnMilbank.Theology and Social Theory: Beyond Secular Reason. Oxford:Blackwell,2006.,str.316.

44

Usp.G.Deleuze.Bergsonizam,str.99.

45

J. Milbank. »Materialism and Transcenden­ce«,str.404.

46

Usp. G. Deleuze. The Logic of Sense, str.150.

47

Usp.isto,str.260.

48

Usp.isto,str.3.

49

Usp.isto,str.149–150.

50

Usp.isto,str.150.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(521–537)

B.Gunjević,Analogijabićailitamninago­vještaj530

slučajuDeleuzejednimdijelompodsjećanaDerridukodkojegsenedostatakoriginala(dubine)uvijekiiznovaneuspješnonadopunjujesuplementom(bes­konačnimorganiziranjemnapovršini).Naposebannačin,DeleuzeoviuvidipodsjećajunaFoucaultakojijeDeleuzeovufilozofijurazlikesmatraosvoje­vrsnomdopunomsvojihgenealoškihistraživanja.MilbankjepokazaokakoDeleuzenijeeliminiraodijalektikuizsvogdiskur­sa.51Tojerazvidnounjegovompokušajudanegativitetupridastanovitipo­zitivni utjecaj.DovestiDeleuzeovmetafizički projekt u pitanje, uvjeren jeMilbank,mogućejejedinoakodijalekticiipozitivnomodređenjunegativitetauskratimosvakioblikontološkeutemeljenosti.52Milbanksmatrakakosuin­telektualnerazlikeizmeđuHeideggeraiDeleuzeazanemarivezatoštooboji­caneprepoznajuineprihvaćajuistinskoanaloškoposredovanjeokojemćekasnijebitiriječi.53PogledajmokakobiizgledaosažetiprikazMilbankovogčitanjaDeleuzeovogdiskursaorazlici.OvojeujednoiuvoduMilbankovukritikuDeleuzea.

»AkoDeleuzeovafilozofijanijepukakreativnaelaboracijanjegovaukusa,onda je togolemzahtjevzapredstavljanjemstvarnosti;ukolikojetosamopitanjeukusa,ondanjegovukusupot­punostitežireprezentaciji(predstavljanju).Deleuzeseupotpunostineoslobađapredstavljanjahijerarhijerodovairazličitostiunutartogsustava.Štoviše,kaoštosmovidjeli,onpriznajedasvakiporedak(teorijskiilipraktični,predljudskiililjudski)kojinijenesnošljivovrtoglav,morapostavititakavrazmještaj.TakvoDeleuzeovoodbijanjereprezentacije(predstavljanja)nijeod­bijanjepogrešneteorijeznanja,već,štoviše,ultimativnostontološkesferekojajeneizbježnoupravljanareprezentacijomunutarkojesesam‘ljudskirod’pojavljuje–zanjegakaospektralnifenomen.«54

MilbankovakritikaDeleuzeavrlojejednostavna.OnDeleuzeovomrazumi­jevanju»transcendentalne«univočnosti razlikeželi suprotstaviti»katoličkufilozofijuanaloškerazlike«.Suprotstavljanjeuovomeslučajuznačipokazatikojajeodnavedenihfilozofijademonstrativnofundamentalnija.55Našautorželiodgovoritinaključnopitanje:Što je lakšedokazati–analošku iliuni­vočnurazliku?Milbanksmatrakakonijemogućeopravdatikarakterizacijuunivočnogbićaukolikosamobićeusebiostajeodsutnoiskriveno.IstovremenaunivočnostiekvivočnostkojuzagovaraDeleuzezasigurnomožeponuditiradnikôdipraksuuodnosunatajkôd,alinemožeponuditiuteme­ljenjezavlastitukodifikaciju.56TojnemogućnostiutemeljenjavlastitakôdanijeizbjeglonitradicionalnotumačenjeanalogijekojuzastupaMilbank.Jed­nakotako,tradicionalnotumačenjeanalogijezanašegajeautoramanjemi­sterioznoodDeleuzeovogzagovaranjasimultaneunivočnostiiekvivočnosti.Milbankjecijelipokušajraspravereduciraonatumačenjeidistinkcijuuni­vočnogilianaloškogkôda.PrijenegovidimokakojeMilbankkritičkinapaoDeleuzeovozagovaranjeunivočnogkôdaspramonoganaloškog,potrebnojepodsjetitisekakojeTomaAkvinski(anekasnijaneoskolastikailineotoma­zim)tumačioanalogiju.TomaAkvinskirazlikujedvijevrsteanalogije,štojemogućepokazatiunje­govimnesamoranimradovimanego iukomentarimanaSentencijePetraLombardskog.57Prvaje»analogijaproporcije«(analogia secundum conve­nientiam proportionis), a druga je »analogija proporcionalnosti« (analogia secundum convenientiam proportionalis).»Analogijuproporcije«najlakšejeopisatipomoćubrojeva8i4zatoštoizmeđunjihpostojisličnostuproporciji.NavedenuanalogijuAkvinacprimjenjujeunaravnojteologiji.Predikatsepri­dajeprimarnojednomanalogonu,Bogu,asekundarnoinesavršenodrugomanalogonu,stvorenombiću.TojemogućejerpostojistvarniodnosisličnoststvorenogabićaiBoga.Savršenstvokojesepridajejednomanalogonustvar­

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(521–537)

B.Gunjević,Analogijabićailitamninago­vještaj531

nojeprisutnouoba,alinenaistinačin.Stogasejedanpredikatkoristiisto­vremenousmislukojinijenisasvimrazličitniposveisti,kakotopreciznoopisujeCopleston.58

DrugavrstaanalogijekojuAkvinacnavodinazivase»analogijaproporcio­nalnosti«inajlakšejujeopisatipomoćubrojeva6i3,odnosno4i2.Međunavedenimbrojevimapostojisličnostuproporcionalnostikojajerazvidnaumeđusobnojsličnosti izmeđudvijeproporcije.Postojedvijevrsteanalogijeproporcionalnosti.Prvajesimbolična,adrugajedirektna.Kasnijećebitirije­čiioizvanjskojiunutarnjoj,nomićemoseposlužitiklasičnompodjelomnasimboličnuidirektnu.Usimboličnojanalogijiproporcionalnostimožemoseslužitisimboličkimgovorom.MožemorećidajeBogkaosunce.Onoštojesuncezanašeoko,tojeBogzadušu.Riječ‘Sunce’odnosisenamaterijalnustvariprediciraseduhovnombićusamonasimboličkinačin.Direktnomana­logijomproporcionalnostimožemoustvrditikakopostojiodređenasličnostizmeđuBožjegodnosapremanjegovojintelektualnojaktivnostiičovjekovogodnosapremanjegovoj intelektualnoj aktivnosti.Tuvišenije riječ samoosimboličkojsličnostinegoiizravnojsličnostikojaseodnosinaintelektualnuaktivnost.Intelektualnaaktivnostutomseslučajuoznačavakaosavršenostkojuposjedujuobaanalogonanaizravnosličannačin.59

Uovojtočkidolazidoključnogproblema.UbrzonakonDunsaŠkotadolazido posve novog tumačenja analogije bića koja će otvoriti nekoliko ozbilj­nihhermeneutičkihproblemaupovijestifilozofijeiteologije.Skolastikaje,nakonŠkota,analogijuproporcijepočelanazivatianalogijomatribucije,60akakobiseizbjeglanedoumica,analogijaproporcionalnostiprozvanajeanalo­gijomproporcije.61UpravojetuidošlodoproblemaukojijeupaoisamDe­leuze.Zanjega,kaopoststrukturalističkogčitačaDunsaŠkota,postojisamojednajedinaanalogijaatojeanalogijaproporcije(prijepoznatakaoanalogijaproporcionalnosti).Deleuzenikadanespominjenijednudruguanalogiju,pogotovoonuanalogijukojujeToma(djelomicepreuzeoodProkla)smatraoključnomusvojojmisli,atojeanalogijaatribucije(prijepoznatakaoanalogijaproporcije).StogainečudiDeleuzeovopovezivanjeanalogijebićasteologijom(transcendencija),aunivočnostbićasfilozofijom(imanencija).Prevedenoujezikteologije,činisedajeDeleuzestaonastranuŠkota.KljučniproblemležiučinjenicidajeDeleuzestaoprotivonogštojeonmisliodajeTomaištojesekularnapovijestfilozofijepredstavljalakaoskolastičko,tojestAkvinčevoučenjeoanalogiji.

51

Usp.J.Milbank.»MaterialismandTranscen­dence«,str.416.

52

Usp.JohnMilbank.»PostmodernCriticalAu­gustinianism:AShortSumma inFortyTwoResponses to Unasked Questions«. Modern Theology,1991.,str.277.

53

Usp.J.Milbank.»MaterialismandTranscen­dence«,str.420.

54

Isto,str.419.

55

Usp.J.Milbank.Theology and Social Theory,str.306.

56

Usp.isto,str.306.

57

FrederikKoplston. Istorija filozofije _ Sred­njovekovna filozofija. Avgustin – Skot. TomII.PreveoJovanBabić.Beograd:Beogradskiizdavačko­grafičkizavod,1989.,str.354.

58

Usp.isto,str.355.

59

Usp.isto,str.354.

60

Usp.isto,str.355.

61

Usp.isto.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(521–537)

B.Gunjević,Analogijabićailitamninago­vještaj532

Drugimriječima,DeleuzejeokljaštrioireduciraoključnoučenjeoanalogijiatribucijenakojojMilbank,nasuprotDeleuzeu,inzistira.MilbankjeuvjerenkakoseovdjeradioDeleuzeovomozbiljnompropustukojidovodiupitanjenjegovprojektrazlikeiponavljanja.RiječjeopropustukojijekodDeleuzea,kaoštojerečeno,povezansposvepogrešnimtumačenjemipotpunimodba­civanjemanalogijebića.Deleuzesmatrakakojecijelikonceptanalogijebićaprevišemističankakobigaseuopćeozbiljnouzeloufilozofskorazmatranje.Nopravojepitanještojeonda»tamninagovještaj«62kojiDeleuzespominjeuvlastitomproble­matiziranjurazlikeiponavljanja.Nijeli tamninagovještajmnogookultnijiimagičnijinegoštoće toanalogijaatribucije ikadamoćibiti?Akoželimoodgovoritinatopitanje,moramoprijesvegapokazatištojetozaDeleuzeatamninagovještaj i kakvo jemjesto tamnognagovještajaunjegovompro­blematiziranjurazlike.PogledajmokakojesamDeleuzepostaviopitanjeotamnomnagovještaju,budućidajeriječojednomodnajezoteričnijihmome­nataunjegovomcjelokupnomopusu.Štojetouintenzivnimsustavimaštodovodirazličitosrazličitimuodnos,pitaseDeleuze.Onpretpostavljakakopostojipokretačkojikomuniciraprispari­vanjuraznorodnihnizovakakobirazlikarazlikedošlauodnossrazlikomusebi.Kakobisedogodioproceskojipovezujedivergentnenizoveidovodiuodnosrazličitosrazličitimpotrebnojedameđunavedenimrazlikamapostojiminimumsličnosti.Tajminimumjepovlaštenatočkaukojojserazlikamoramislitisobziromnasličnoststvarikojeserazlikuju.Deleuze,slijedomtoga,smatrakakomoramoposvetitinajvećupažnjuulozirazlike,sličnostiiidenti­tetaspramonogpokretačakojiomogućujerazlikurazlike.Tojemogućejedinoakoodgovorimookakvomjepokretačuriječ.PokretačjeprijesvegasilakojaosiguravakomunikacijuinjuDeleuzeprispodobljujekao»grmljavinugroma«.Gromnastaje izmeđurazličitih intenziteta ipret­hodimuonoštonavedeniautoropisujenaposveokultannačin.To jeonoštoDeleuze naziva »tamnim nagovještajem«.Tamni nagovještaj unaprijedodređujeobrnutiputgroma,kaounekomizrezbarenomudubljenju.Deleuzejeustvrdiokakosvakiintenzivnisustavposjedujevlastititamninagovještaj.Njegovajeulogaomogućavanjekomunikacijeizmeđurubnihnizovairubnihdijelovausvakomintenzivnomsustavu.63

Deleuzećekasnijeposvenejasnoustvrditikakosuidentitetisličnostučincitamnognagovještaja,alitonasuovomkontekstunećezanimati,budućidaseMilbanktimenijebavio.Tamninagovještajdjelujekaoonoštorazlikujerazlike,kaodiferencirajućadiferencija.64Pomoćuvlastitemoćionihdovodiuneposredanodnos.Drugimriječima,Deleuzetvrdikakojetamninagovje­štaj»različitorazličitog«.Onjedrugostupanjskarazlika,razlikapremasamojsebikojaonorazličitodovodiuodnossrazličitim.

»Putkojitrasiratamninagovještajvidljivjesamosnaličja,onjeprekriveniprožetfenomenimakojeuvodiusustav.«65

Tamninagovještajnemadrugogmjestaosimonoganakojemnije,onjeobjektkojinemamjestoteposjedujeidentitetkojegnema.Deleuzećeustvrditikakojeonuvjetzapredstavljanjebićaimišljenjarazlikesamimtimejerjerazli­ka po sebi.66 Kao drugostupanjska razlika, on dovodi u odnos raznorodnenizove.Njegovprostorpremještanjainjegovprocesprerušavanjaodređujurelativnuveličinurazlikakojesedovodeuodnos.67StoganećebitiproblemsložitisesDeleuzovimuvidomkojisažimanjegovoproblematiziranjetam­nognagovještaja.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(521–537)

B.Gunjević,Analogijabićailitamninago­vještaj533

»Tidiferencijalnisustaviuraznorodnimnizovimakojiodjekujuutamnomnagovještajuipri­silnojkretnji,nazivajuse simulakrumima i fantazmama.Vječni sepovratakodnosi samonasimulakrume,nafantazmeičinisedasesamoonivraćaju.«68

OvdjemožemorećikakoMilbankzbogtrivažnarazlogadajeprednostana­loškom,aneunivočnomkodukojizastupaDeleuze.PrvijerazlogDeleuze­ovoreduciranotumačenjeanalogijebićaiodbacivanjeanalogijekaomističneiteološke.DrugijerazlogDeleuzovotumačenjetamnognagovještajakojinesamodajemističnijiodanalogijenegojemnogookultnijiimagičniji,negoštojetoanalogija.TrećirazlogjeutomeštoDeleuzesmatrakakoonoštoodjekujeutamnomnagovještajujesusimulakrumiifantazme.Vječnipovra­tak,kaoponavljanjekojeuprizorujerazliku,odnosisesamonasimulakrumeifantazme.Zaštobitamninagovještajuzimaliuozbiljnometafizičkorazma­tranjeakoseonodnosisamonasimulakrumeifantazme?TosutrirazlogazaštoMilbankdajeprednostanaloškomprocesuspramuni­vočnog.KôdovikojiutemeljujuteprocesezaMilbankasupresudniutuma­čenjustvarnosti.Unjegovuslučajuriječjeotomedasestvarnostprotumačipomoćuanaloškogkôdaizkojegproistječeanaloškojedinstvo,kojejemnogomanjeokultnoodtamnognagovještaja,dokuistovrijemeslavirazlikuipo­navljanje,alinenanasilan,okultaniukonačnicinihilističkinačin.Pozivanjenaanaloškojedinstvoonogaštojesličnoionogapotpunoneslič­nogmoženamposlužiti u podupiranjuparadoksalne cjelovitosti utemelje­neuanaloškomkôdu.NavedenoanaloškojedinstvoogledasekrozsintezuPlatonove iAristotelovemetafizičkehijerarhijekoju jeProklo redefinirao.Unatočtome,Proklovanamsehijerarhijadanasnečiniupotpunostiodrživa,zatosmomoraliposegnutizanovomiproširenomMilbankovomneoplato­nističkomsintezomkojukarakterizirateurgijskineoplatonizamukršćanskojverziji.69 Milbank je pokazao kako kod Prokla postoje dvije paradoksalnopovezanevrsteparticipacije:horizontalnaivertikalna.70Navedeneparticipa­

62

Usp. G. Deleuze. Razlika i ponavljanje, str.200–201.

63

Usp.isto,str.200.

64

Usp.isto.

65

Isto.

66

Isto.

67

Isto,str.201.

68

Isto,str.211.

69

Usp.J.Milbank.Theology and Social Theory,str.307.

70

Proklov svijet je sveobuhvatna gusto tkanaanaloško hijerarhijska mreža. U Proklovojmetafizičkojhijerarhiji svasustvorenjame­đusobno povezana s pomoću horizontalne ivertikalne participacije koja održava cijeli

sustavontološkihserija(usp.EricR.Dodds.Uvod i komentar naOsnove teologijeod Prok­la. Prevela Nives Zenko. Zagreb: Naprijed,1997., str. 340). Participacija se odnosi naelemente unutar hijerarhije koji imaju neštospecifično »podijeliti«, čak i ako se ti ele­mentiotkrivajuuumanjenomstanju.Zatojenavedenehijerarhije(bilodasuvertikalneilihorizontalne)Milbankopisao kaoontološkeserije. Proklo u tom slučaju govori o dvijevrste serija (seirai) koje opisuje kao »cjelo­vite neparticipativnosti« i »ovisne participa­cije«(usp.E.R.Dodds.Uvod i komentar naOsnove teologije od Prokla, str.340).Pravajeserijaonakojauvijeksilazicjelovitoadasenjenaaktualizacijapritomnikadnedovr­šavadokrajazatoštoProklovteurgijskineo­platonizam pitanjima participacije pristupapod vidikom paradoksa. Drugi paradoksalnimodel participacije jest opisan kao »ovis­na participacija« i posve je karakterističanza kristijanizirani teurgijski neoplatonizamPseudoDionizija.Ovisnaparticipacijaomo­gućujeuzlazpremagore.Milbankjejošna­ziva»radikalnomparticipacijom«(usp.JohnMilbank.»EnergyandTheurgyfromPlatotoPalamas«.Upripremiu:New Perspectives on Maximus, ed.DanielHaynes,London:SCM,

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(521–537)

B.Gunjević,Analogijabićailitamninago­vještaj534

cijeMilbanktumačianaloški,budućidaiparadokssmatraproširenomana­logijom.71

Takoprotumačenaanalogijapredstavlja istovremenokrucijalnozahvaćanjeidentiteta i razlike.U tome ležiprednostanalogijenadunivočnosti jerovaprvausebiimaneštooslobađajuće,tvrdiMilbank.Naspecifičannačinana­logijarelativizirarodove,vrstei individualnehijerarhijenasuprotprividnojfundamentalnojjednakostiustvorenimbićimakojupredstavljaunivočnost.Takoanalogijazajednosunivočnošćumožefavoriziratiprimatheterogenosti,kontinuiranosti,partikularnapreklapanjairazdvajanja.Tojeujednoimodelukojemusveštopostojimožebitisubjektbezgraničnihkontinuiranihtrans­formacija.Protumačimolianalogijukaoonukojamožeućiusveodnose,svejediniceisastavnice,ondajenadjeluvrlovažnapovratnadinamika.Spomenutadina­mikarazotkrivaikonstruirasličnostkaokulturniiliprirodniprocesobliko­vanjaiobnavljanja.AkoseovdjesložimosDeleuzeomiGauttarijemkako»klasičniautorikaoBog,stvarajusvijettakodaorganizirajuformeisupstan­ce,kôdove,platoeiritmove«,72ondamožemousvojitisljedećuMilbankovutvrdnjukojajesržnjegovogtumačenjaanalogizirajućegkôda.Akosunekestvariikvalitete»nalikBogu«,ondauistinunijepretencioznotvrditikakojesamanalogizirajućikôdnešto»nalikBogu«,73tvrdinašautor.Uodnosunabeskonačnikapacitetanalogizirajućegkôda,tojest»proširene«analogije(sastavljeneodrazličitihpartikularnihanalogija)kakojeMilbankshvaća,postojirazmjenaonogaštosepridjevazarazlikuodunivočnogkôdaidiferencirajućegprocesakodkojegateizmjenenema.Analoškiprocesune­prekidnomjediskriminiranjupreferencijakojimpodižeigradihijerarhije,zarazlikuodunivočnogprocesakojiostajeindiferentanpremasvakojpartikular­nojrazlicipodkrinkomjednakosti.Složenosttihhijerarhijaikarakterističnamodeliranost tihpreferencijapripisujusesamomanalogizirajućemprocesukojiMilbanktumačikaopostavljanjeljestavapokojimaseuvlastitomdis­kursumoramouspeti.Tonijeništadrugonegopraktičnopriklanjanjepartiku­larnojtradiciji.Navedenopriklanjanjetradicijidopuštametakritikukojuisto­vremenoustrajavanjenaunivočnomiekvivočnomkôdunegira.Ustrajavanjenaunivočnomiekvivočnomkôduodbacujesvakioblikprihvaćanjatradiciještoznačidajenadjelukreiranjevlastitetradicijeivlastitemetakritičkepozi­cijekojanasvraćanapočetakrasprave.Našautornudijošjedanrazlogzaštodajeprednostanaloškomumjestouni­vočnomprocesu,tojestkôdu.Milbankželidemonstriratiprvotnostanaloš­kogprocesaunamjeridaponuditeološkiekvivalentHeideggerovojtempo­ralizacijibića.74Analoškiprocesjeparticipacijaubožanskomebićukojasetumači kaonašaparticipacijaubožanskoj kreativnosti.Tako senašakrea­tivnostobjavljujekaoonakoja jevječnonovauvremenu.ZaMilbanka iztogaproistječevažnačinjenica.Analoškikôdmožepokazatikakotemporalnabeskonačnostnijeindiferentnaspramrazlikeukojojjehijerarhijadiferenci­jacijesamtajbeskonačniproces.Stogaonoštovidimo(štosmatramopoželj­nimzaizbor)morapripadatibeskonačnostinanačinkojijeMilbankpomoćuKierkegaardaopisaokaone­identičnoponavljanje.75

Milbankjesvjestančinjenicekakojesamoponavljanjeaporija.Upravozatosmatrakakoseneštomoraponavljatidabigaseuopćemogloidentificirati,alikaoponovljenoonojerazličito.Daklepostojine­identičnoponavljanje.Jednostavnijerečeno,zaMilbankajene­identičnoponavljanjevertikalniizri­čajanalogijebića.Toznačidanahorizontalnojrazinipostojionoštopovezu­jestvarisdrugimstvarima.Uposveteološkomsmislu,Milbankćepokazati

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(521–537)

B.Gunjević,Analogijabićailitamninago­vještaj535

kakojeisamaliturgijavrstauprizoreneanalogije.Liturgijaseponavlja,alijeuvijekrazličita,čakiakosuriječiiste,pozicijesurazličiteivodedorazli­čitihučinaka.Milbank,nasuprotDeleuzeu,argumentirakakojestvarnone­identičnoponavljanjeanaloško,premdanavedenone­identičnoponavljanjesamosebenemožedokazati.Njegapokazujeipotvrđujeliturgija.Liturgijaiscjeljujeiobnavljane­identičnoponavljanjeukojemumiotkrivamosadržajbeskonačnogprekokreativnogliturgijskogdjelovanjakojenamomogućujuistinskinoveinovacije.Ako zajedno sMilbankomželimogovoriti o istinskim inovacijama, doda­cimaivarijacijamaunutaranaloškogprocesa,potrebnojenapravitisljedećikorak.Nužnojedautomanaloškomprocesupozicioniramobeskonačnokaonadvremenskoobilje.Takvapolazišnatočkaomogućitćenamdanauzvišeninačinrazumijemosvakiželjeniučinak.Potrebnojedakledopustitimoguć­nostdavanjaprednostidodacimaivarijacijamakojesuesencijalnezanašukoncepcijuistinskogsmjeratogprocesa.Potrebnojepozicioniratibeskonač­nokaoononadvremensko,stimedaseodbacepromjenekojeseneizbježnopojavljuju iz imanentnogkaoproizvodidijalektičkogprocesa.Milbanknasovdjesvjesnouvodiukierkegaardovskupozicijuili­ili.Ilićesveonoštojeistinskipoželjnobitinastanovitnačinpred­sadržanoupromatranomprocesukao neka apriorna ideja, ili nećemo uspjeti smisleno obraniti tezu kako jeljudskitrudmanjeilivišepoželjanodnekogdrugog.Takopredstavljenapozicija»zahtjevapozicioniranjeonostranog«,76koje jemogućejedinoakoumjestotamnognagovještajaprihvatimoanalogijuatribu­cije.MilbankiztogazaključujekakojeanaloškotumačenjeontološkerazlikedemonstrativnofundamentalnijeuodnosunaonoštojetvrdioDeleuze.Dru­gimriječima,Milbankjednostavnodajeprednostteološkojontologijianaloš­kogposredovanjakojamožeutemeljitiilegitimiratialternativnumirotvornupovijesnupraksudokoje jenašemautoru izrazitostalozbognjegoveradi­kalno kršćansko socijalističke politike.77Na ovomemjestumožemo sažetiMilbankovočitanjeikritikuDeleuzeoverazlike.– Deleuze usvaja platonističko/neoplatonističko razumijevanje ideje kao

stvaralačke razlike u seriji, nasuprotAristotelovom razumijevanju idejekao apstraktne općenitosti prema kojoj su razlike primjeri materijalnihpojava unutar predefiniranih granica. No Deleuze razumijeva serije uŠkotovimpojmovima »modalne razlike«, to jest kao skalu smanjujućih

2013.,str.9)izanjegajetoputizmeđuPro­klaiDionizija,kojinavedeneautorepovezu­jeukristijaniziranineoplatonizam,štojevećprimijetioiDoddsusvomkomentarunaPro­kloveElemente teologije (usp.E.R.Dodds.Uvod i komentar naOsnove teologije od Prok­la,str.326).OvasintezaProklaiPseudoDio­nizija,premaMilbankovommišljenju,bilajeod presudne važnosti za povijest kršćansketeologije.Milbankjezadnjim,jošuvijekne­objavljenim,člancimapokušao radikaliziratinavedenusintezupodvidomparadoksaiana­logije(usp.J.Milbank.»EnergyandTheurgyfromPlatotoPalamas«,str.1–60).

71

J.Milbank.»EnergyandTheurgyfromPlatotoPalamas«,str.1–60.

72

Gilles Deleuze, Félix Guattari. A Thousand Plateaus. Capitalism and Schizophrenia.Trans­latedbyBrianMassumi.London–NewYork:Continuum,2004.,str.553.

73

Usp.J.Milbank.Theology and Social Theory,str.307.

74

Usp.isto,308.

75

Usp.S.Kierkegaard.Ponavljanje,str.25.

76

Usp.J.Milbank.Theology and Social Theory,str.309.

77

Isto.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(521–537)

B.Gunjević,Analogijabićailitamninago­vještaj536

ilipojačavajućihintenziteta.Deleuzemethexismijenjazamathesis,tojestparticipacijumijenjazastupnjeveintenziteta.Takospomoćutamnogna­govještajazamračujetočkuukojojparticipacijaianalogijabivajupoveza­neunutarneoplatonizma.

–  JedinoštozaDeleuzeapostojijestanalogijaproporcijeikaotakvaonajemnogobližaonomeštojeslično,negoonomštojerazličito.Deleuzenijeuočiokakojeanalogijausrediniizmeđuidentitetairazlike,pogotovokadajeriječoanalogijiatribucijekodProklaiTomeAkvinskoggdjesemnogo­strukostsuodnosipremaJednom,unatočtomeštokodobojicenavedenaanalogijanijeodmahuočljiva.NatomtraguMilbankpokazujekakoana­logijanastajepomoćuemanacije, doknamnaobrnuti načinomogućujepovratniuzlazpremaIzvoru.Toseneodigrava»unutarreprezentacije«,kaoštototvrdiDeleuze.

– ZaDeleuzeaponavljanjeje»originalnipočetak«kojiulaziurazliku,dokjeono»isto«samimtimevećdiferencirano.Ovobimogaobitiparadoksukojemjeponavljanjeizmeđuistogirazličitog,štoznačidajeonoradikalnoanaloško.Premdagotovoinerazmatratumogućnost,Deleuzejeunaprijedodbacuje.Umjestotogaonnastavljaputanjomkojuje inauguriraoŠkot.Škotje,premaDeleuzeu,»matematizirao«metafizičkopredlažućida:a)svakakonceptualnarazlikamoraimatiosnovučakiakojetaosnovauvir­tualnojstvarnosti,b)dasusverazlikezapravorazlikeustupnjuintenziteta.Potonjekružiizmeđukvaliteteikvantitete,kaoštotopotvrđujeAkvinski,dokŠkotupotpunostidajeprednostkvantiteti.Deleuzeovdjeprikladnosli­jediŠkota.ToznačidasurazlikezaDeleuzeaformalnedistinkcijelatentneujedinstvuiliintenzivnistupnjevi»modalnerazlike«.Zaključakje(kaoštosetokodBadiouamoženaslutiti)daDeleuzerazlikupodređujeJed­nom.Pitanjejekakoćebezanalogijeponavljanjeuopćebitiponavljanje,anesamorazlika.PokazalosedajekodDeleuzearazlikatakoja»govori«kakojeunivočnostbićaonakojaseuvijekponavlja.Štoviše,onkrajŠkotapačakiSpinoze,JednokojebivaponovljenojedinopostojiuekvivočnimponavljanjimakojeDeleuzeopisujekao»vječnovraćanje«.Drugimriječi­ma,postojisamojednoponavljanjebićakodDeleuzea,anemnogostvarikojesukonstituiranekrozne­identičnoponavljanje.Temnogostrukestvarisutamonegdje,zatoneophodnoulazeuiluzijuidentičnogponavljanjaireprezentacije,stogajejedinoštopostojiekvivočnost,dokrazlikebivajubesmislenekaodauvijekgovoreisto.Upravojesuprotnokadajeriječoanalogiji.Analogijabiseovdjepojavilakaoublažavanjerazlikejerjeonapreduvjetzarazliku.Razlikazahtjevakontrastistogakakobibilarazličita.Toje,premaMilbanku,primjenjivonasvesingularnosti.

– KodDeleuzeasingularnostiostajuvirtualne.Onopozitivnojejedinoštosevraća,alivječnovraćanjenikadazapravonepristiže.Nietzschevječnipovrataknijetumačiokaoformulu»štoako…«,negokaoontologiju,zatoštosekodnjegavraćaonoštosepredstavljakaonemoćno.Nietzschetuvidimelankoličniproblem.OnnipribližnonijeoptimističankaoštojetoDeleuze,unatočtomeštojeDeleuzeovoptimizamhimba.Deleuzejenihi­listzatoštokodnjegapostojejedinorazlikeioneseponavljajukaoprazniponornastaoizanarhičnoproizvodnaobrata.Sveštojeproizvedenouzdi­žesvojuvlastituiluzornustabilnost.Iztogaproistječekakobipolitika(aondai»etika«)bilabeskonačnamaoističkaborbailuzijebezpočinka.

– Analogijadopuštadanaistojrazinibeztranscendentalnogkontrastaima­mozajedničkorazumijevanjerazlikeiponavljanja.Svaka»stvar«jepro­cesne­identičnogponavljanja,doksenavikapokazujekaosmisaonečeg

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(521–537)

B.Gunjević,Analogijabićailitamninago­vještaj537

kreativnog,aneautomatskog.Povijestnijetranscendentalnauodnosunabudućnost,kaokodBergsona,nitijebudućnosttranscendentalnauodno­sunasadašnjostiprošlost,kaokodDeleuzea.Aporijavremena,slijedomtoga,bivariješenapomoćuparticipacijesvatrimomentavremenauvječ­nosti,kaoštojetodjelomičnoslučajkodPlatona.OnkrajPlatona,Augu­stin je vječnost tumačio kao vrstu posebno istaknute infinitizacije ta tritemporalnamomenta,kaosamoTrojstvo.NapočetkuUčenog Neznanja,NikolaKuzanskikažekakojebeskonačnostTrojstvozatoštojesamoposebioriginalnoponavljanje.78Stoga,kadpostmodernizampokušavapore­ćipočetke,tojestoriginale,favorizirajućikopije,onzavršavatakodane­početak(simulakrum)proglasioriginalom.Milbankovateološkaontologi­jaanaloškogposredovanjatumačikakojebeskonačnioriginalbeskonačnosuplementiran,čakvišeodsamogoriginala.ZatojezaMilbankaDuhSvetiistinaSinovljevogponavljanjaOca.Notonijekrinkakojunuditamnina­govještaj.Tojeistinskaslikaoriginalnogpočetkapomoćuanalogije.Go­voritiokrinki,čak iako je riječo igri,aneo istinskojkrinki (kaokodDerride,Deleuzeainjimasrodnihautora)značijošuvijekpredlagatisu­kob,nasiljeihegelovskudijalektiku.ZaMilbankajetodovoljnodaustvrdikakojepravovjerjeuistinuradikalnoonkrajsvakeinajavangardnijeavan­garde,zatoštokorjenitopravovjerjenudianaloškikôdiposredovanjekojeslavirazlikunamirotvorannačin.NavedenianaloškikôdmožeutemeljitialternativnupovijesnupraksudokojejeMilbankuneprijepornostalo.Atajepraksaradikalnokršćanskisocijalizamilipolitikaparadoksa.

Boris Gunjević

Analogy of Being or Dark PrecursorMilbank’s Critique of Deleuzian Understanding of Difference

AbstractThe main theme of this article is Milbank’s critique of Deleuzian “metaphysics of difference”. In the first part of article we will introduce how Deleuze understands relationship between uni­vocity of being and difference. It will help us to understand goal of philosophy for Deleuze and the way how he tried to achieve it. In the second part of this article we will show how Milbank critically read Deleuze. Indirectly we will show why Milbank thinks that Deleuze had totally misunderstood classical analogy of being and how Deleuze subordinated analogy of being to univocty of being. Deleuze extrapolated univocty of being from ontological model founded in the ontology of Duns Scotus and he extended this model with Spinoza and Nietzsche. In the third part of this article we will show how Milbank radically questioned Deleuzian nihilistic under­standing of difference and repetition. In the last part of this article we will show how Milbank constructed plausible metaphysical alternative in contrary to Deleuzian violent metaphysical nihilism. We will show how Milbank articulated neoplatonic paradoxes of vertical and horizon­tal participation and how he discovered deeper sense of classical analogy of being. This dis­covery will help him to confront Deleuzian differentiated, nihilistic dark precursor articulated by univocity code.

Key wordsdifference, univocity, analogy, nihilism, repetition, ontology,Duns Scotus, John Milbank, GillesDeleuze

78

Usp.NikolaKuzanski.O učenom neznanju. PreveliLukaBoršićiIrenaGalić.Zagreb:In­stitutzafilozofiju,2007.,8.22–23.