· Jezik, jezični znak. Lingvistika

JEZIK je skup jezičnih znakova koji služe sporazumijevanju među pripadnicima iste jezične zajednice.

LINGVISTIKA ili JEZIKOSLOVLJE je znanost o jeziku.

JEZIČNI ZNAK – riječ ili skup riječi koji se odnose na neki pojam

izraz

+ sadržaj

označitelj

označenik

· Narav jezičnog znaka prikazuje se trokutom:

jezični znak npr. kuća

Sadržaj – zgrada u kojoj se stanuje

Izraz K+U+Ć+APredmet

Veza između izraza i predmeta je PROIZVOLJNA.

· Sporazumijevanje ili komunikacija

Govorna komunikacija – slanje i primanje poruka – dvosmjeran proces.

Pošiljateljporuka

primatelj

psihološka faza

komunikacijski kanalfizička faza

(stvaranje pojma)

(primanje zvučnih valova)

fiziološka faza

fiziološka faza

(podražaj živč. sustava)

(buka?)

(podražaj živč. Sustava)

-smetnje u kom. kanalu-

fizička faza

psihološka faza

(pokretanje govornih organa

(stvaranje pojma)

i stvaranje glasova)

sporazum / nesporazum

Zalihost (redundancija) – osigurava da svaki ljudski jezik ima na raspolaganju više znakova nego što je potrebno za sporazumijevanje u uobičajenim i normalnim uvjetima = dobra zaliha u jeziku za sve neprilike u kojima se može naći poruka.

Standardni jezik

· jezik odabran da bude opće sredstvo sporazumijevanja jednoga naroda ili jednoga društva.

Normiranost (postojanje pravila):

pravogovorna norma

pravopisna norma

gramatička norma

leksička norma

Narječje ili dijalekt

· jezik pojedine skupine ljudi ponajčešće prostorno određen

u Hrvatskoj: KAJKAVSKO, ČAKAVSKO I ŠTOKAVSKO NARJEČJE

· KAJKAVSKO NARJEČJE

Rasprostanjenost

Hrvatsko zagorje

Prigorje, Međimurje, zapadna Podravina, Posavina, Turopolje, Pokuplje, Gorski kotar, dio sjeverne Istre

Fonološke osobitosti

Ne razlikuju glasove č i ć (kuča)

Ne razlikuju se glasovi dž i đ

Umjesto lj i nj govori se l i jn (zemla, kojn)

Stari jat > ekavski odraz (mleko), a u nekim govorima i ikavski (mliko)

Ne provodi se sibilarizacija (duhi, ruki, vragi)

Zvučni suglasnici na kraju riječi izgovaraju se bezvučno (grat umjesto grad)

Morfološke osobitosti

U genitivu množine nema nastavka (ruk) ili je nastavak –of, .ef (duhof)

Komparativ pridjeva često se tvori nastavkom –ši ili –ejši (bolši, starejši)

U prezentu je vrlo čest nastavak za 3. lice množine –eju i –iju (zemeju, vidiju)

Buduće vrijeme se izražava futurom drugim (bum videl)

Leksičke osobitosti

Za živo se upotrebljavaju zamjenice gdo, do, što, kteri, ki

Za neživo: kaj, kej, ke

Dosta riječi njemačkog podrijetla: cajt, švicati se,

Riječi mađarskog podrijetla: betežen, pajdaš

· Čakavsko narječje

Rasprostranjenost

Istra

Hrvatsko primorje

Otoci oko lastova

Djelomično na dalmatinskoj obali (Split, Zadar)

Lika

Gorski kotar

Žumberak

Fonološke osobitosti

Razlikuju č i ć (ć se izgovara kao tj)

Na mjestu standardnog đ dolazi j i dj (meja, posudje))

Lj se često zamjenjuje suglasnikom j (judi)

Refleks jata raznolik

M se na kraju riječi zamjenjuje s n (jesan, nisan)

Morfološke osobitosti

Uglavnom se čuvaju stari padežni nastavci: se zvezdi (sve zvijezde)

Često se gubi završno i u infinitivu (kopat)

Futur I. kao u štokavskom narječju

Leksičke osobitosti

Za živo zamjenica ki

Za neživo zamjenica ča ili ca

Mnogo riječi talijanskog podrijetla: kantat, ponistra, šporko

· Štokavsko narječje

Rasprostranjenost

Najveći dio Dalmacije i Slavonije, Kordun, Banija, Lika, djelomice Žumberak

Fonološke osobitosti

L na kraju sloga prelazi u o (dal – dao)

Prijedlog v zamijenjen je s u

Stari skup čr dao je cr (crn)

Stari slavenski glas jat u nekim je govorima dao je (dijete – djeteta), to su jekavski govori, u ikavski govorima dao je i (dite - diteta), a u ekavskim e (dete – deteta)

Morfološke osobitosti

U množini su se izjednačili dativ, lokativ i instrumental (jelenima, ženama, selima)

Genitiv množine dobio je nastavak –a (žena, žunaka, rebara)

Leksičke osobitosti

U nekim štokavskim govorima česti su turcizmi (pendžer, sokak, bundžija)

· Grafem, grafija, pravopis

SLOVO – pisani oblik glasa.

PISMO ili GRAFIJA – sustav slova kojima se piše u nekom jeziku.

PRAVOPIS ili ORTOGRAFIJA – dogovorena pravila o pravilnom pisanju.

Vrste pravopisa

ETIMOLOŠKI – riječi se pišu kako je odavno uvriježeno bez obzira što se njihov izgovor odavno promijenio (npr. glasba, častno…)

FONETSKI (glasovni) PRAVOPIS – pisana riječ mora odgovarati izgovorenoj, tako da se uvijek istim slovom predstavlja isti glas (npr. vidijo, gracki)

FONOLOŠKI – pravopis koji traži da se isti fonem piše uvijek istim znakom

(npr. rob, ropski, podbaciti, potpisati…)

MORFONOLOŠKI – pri pisanju pazi na morfeme, isti se morfem uvijek piše istim slovima (npr. rob, robski, podbaciti…)

FONOLOŠKO-MORFONOLOŠKI – u sklopu jedne riječi pišemo fonološki (uz neke iznimke), a međurječne veze morfonološki jer se glasovne promjene koje nastaju među riječima u govornome nizu ne odražavaju u pismu, pojedine riječi bilježimo kao da tih promjena u govoru i nema

Npr. kod kuće - govorimo [kotkuće]

Naš je pravopis fonološko-morfonološki

· Fonem, fon, alofon, fonetika, fonologija

Jezik ≠ govor

Fonem je najmanja jedinica JEZIKA.

Nema značenje

Ima razlikovnu funkciju

Stavlja se u kose zagrade

/m/+/i/+/r/

/s/+/i/+/r/

Foneme (funkcionalna svojstva glasova) proučava znanstvena disciplina fonologija.

Govor = ostvarenje jezika.

Najmanja jedinica govora je GLAS ili FON.

Fon je ostvarenje fonema.

Fon se stavlja u uglate zagrade.

[šuma] - [lišće]

[š] [ś]

alofoni – glasovna razlika uvjetovana mjestom, pozicijom u riječi.

Fone (akustička i artikulacijska svojstva glasova) proučava FONETIKA

· Razdioba glasova

I. Prema načinu na koji su nastali:

otvornici (nastaju slobodnim prolazom zračne struje kroz govorne organe):

a, e, i, o, u, ie (dvoglasnik – pijetao, snijeg, brijeg…)

zatvornici

II. Prema funkciji u riječi:

samoglasnici (vokali): a, e, i, o, u, vokalno r = nositelji sloga

suglasnici (konsonanti)

Podjela zatvornika

a) s obzirom na način tvorbe

- zvonačnici (j, l, lj, m, n, nj, r, v) – Jela nju ne voli, moli, vara, ljulja.

- šumnici:zapornici (b, d, g, p, t, k) – Petak ga bode. (praskavci, okluzivni, pregradnici)

tjesnačnici (s, š, z, ž, f, h) – Sašin fah za Žežu.(strujnici, frikativi)

slivenici (c, č, ć, dž, đ) – po abecednom redu od c do đ. (afrikate)

b) s obzirom na mjesto tvorbe

usneni (labijalni)dvousneni (bilabijalni): p, b, m – Opa, bum.

usnenozubni (labiodentalni): f, v

jezični

prednjojezični (dentali): c, z, s, d, t, n – Sada ti na zeca.

srednjojezični (palatali): č, ć, dž, đ, j, lj, nj, š, ž

(svi glasovi s dijakritičkim znakom + j, lj, nj)

stražnjojezični (velari): k, g, h – Koga, ha?

desnici (alveolari): r, l – ralo

c) s obzirom na titranje glasnica

zvučnibezvučni

bp

dt

gk

zs

žš

džč

đć

-f

-c

-h

· Glas č

Pravilo

primjer

Č dolazi u riječima u kojima postanak nije vidljiv

lopoč, Beč

U oblicima i izvedenicama prema osnovnom k

jak, jači

Iznimke: liješće, triješće, plješćem, pritišćem, stišćem

U sufiksima:

-ač

igrač

-čica

grančica

-če

pastirče

-ič

vodič

-ički

tehnički

U slovenskim i ruskim prezimenima

Oton Župančič, Lav Nikolajevič Tolstoj

· Glas ć

Pravilo

primjer

Ć dolazi u riječima u kojima postanak nije vidljiv

kći, ćelav

U oblicima i izvedenicama prema osnovnom t

pamtiti>pamćenje

U glagolskom prilogu sadašnjem (-ći) i infinitivu (-ći)

slijedeći, reći

U riječima stranog podrijetla

ćelija, ćilim

U sufiksima:

-ać

golać

-dać

srndać

-bać

zelembać

-aća

zadaća

u prezimenima

Kovačić

· Glas dž

Pravilo

primjer

Glas dž nalazi se u riječima u kojima postanak nije vidljiv

uglavnom u tuđicama

džem, pidžama

Nalazi se ispred b prema osnovnom č (zbog razlike u zvučnosti

č ne dolazi u tom položaju)

naručiti > naručba narudžba

U sufiksu turskog podrijetla –džija

galamdžija

· Glas đ

Pravilo

primjer

Glas đ dolazi u riječima u kojima postanak nije vidljiv

anđeo, lađa

· U oblicima i izvedenicama prema osnovnom d

mlad - mlađi

· Glasovne promjene

= prilagođavanje izgovora jednoga glasa izgovoru drugoga glasa

Suvremene glasovne promjene (glasovne promjene koje se dosljedno provode):

jednačenje šumnika po zvučnosti

jednačenje po tvorbenom mjestu

Stare glasovne promjene (ne provode se dosljedno, već samo u nekim oblicima riječi):

nepostojano a,

zamjena l sa o

sibilarizacija

palatalizacija

jotacija

· Jednačenje šumnika po zvučnosti

Šumnici različitih zvučnosti, kad se u riječi nađu jedan do drugoga, jednače se u šumnike jednake po zvučnosti.

Zvučni parnjaci

Zvučnicib d g dž đ ž z - - -

Bezvučnicip t k č ć š s f h c

Prvi se šumnik jednači prema drugomu.

Ako je drugi šumnik bezvučni, prvi će se jednačiti u svoj bezvučni parnjak:

pod-pisati > podpisati > potpisati

Ako je drugi šumnik zvučni, prvi će se šumnik jednačiti u svoj zvučni parnjak

svat-ba > svatba > svadba

U govoru se jednačenje po zvučnosti provodi UVIJEK jer je lakše izgovoriti šumnike jednake zvučnosti.

U pismu se jednačenje po zvučnosti ne bilježi uvijek, npr:

d ispred c: podcijeniti

d ispred č: nadčovjek

d ispred ć: odćušnuti

d ispred s: predsjednik

d ispred š: odšetati

tuđice: adhezija, gangster, Habsburgovci.

radi lakšeg razumijevanja: podtajnik, predturski

· Jednačenje zatvornika po tvorbenom mjestu

Zatvornici različiti po tvorbenom mjestu, kada se u riječi nađu jedan pored drugoga, jednače se u zatvornike jednake po tvorbenom mjestu.

Prvi se zatvornik jednači prema drugomu.

z>žpaziti > paznja > pažnja

s>šnositi > nosnja > nošnja

n>mstan-ben > stamben

u govoru se provodi dosljedno, no u pismu ne u slučajevima ako je n na kraju

prvog dijela u složenici čija oba dijela imaju samostalno značenje:

jedan-put pišemojedanput

izvan-bračni

izvanbračni

voden-buba

vodenbuba

stran-putica

stranputica

h>šorah-čić > oraščić

Često se u riječi provodi nekoliko glasovnih promjena:

iz-čistiti > is-čistiti > iščistiti

grozd-je > grozđe > grožđe

· Gubljenje suglasnika

Gubljenje jednog od dvaju istih suglasnika koji se mogu naći u riječi jedan do drugoga:

bez-zvučan > bezzvučan > bezvučan

od-dahnuti > oddahnuti > odahnuti

Iznimke:

superlativ pridjeva najjači, najjasniji, najjužniji

u riječi u kojima bi gubljenje suglasnika otežalo razumijevanje: nuzzarada, izvannastavni…

Suglasnici d, t ispadaju i ne bilježe se ispred c samo u oblicima i izvedenicama od riječi sudac, svetac, otac:

sudac > sudca > suca

svetac > svetca > sveca

otac > otca > oca

(u ostalim se riječima d, t bilježe ispred c: redak – redci, razgodak – razgodci, otpadak – otpadci – zadatak – zadatci, metak – metci, letak – letci)

· Zamjena l sa o (vokalizacija)

l se na kraju riječi ili na kraju sloga zamjenjuje sa o.

ugao > ugla

orao > orla

kotao > kotla

misao > misli…

mislilac > mislioca

ronilac > ronioca

radio > radila > radilo

· Nepostojano a

A koje se umeće u osnovu riječi između dvaju završnih suglasnika i koje postoji samo u nekim oblicima iste riječi.

u imenica muškoga roda u N jd, i G mn.Nokat > nokata

u imenica muškoga roda stranoga podrijetla iako u N jd. i nemaju nep. a: dijalekt > dijalekata

u G mn. Imenica srednjeg roda kojima osnova završava na sva suglasnika: pismo > pisama

u G mn. Imenica ženskoga roda kojima osnova završava na dva suglasnika: djevojka > djevojaka

u imenica ženskog roda na -Ǿ u N i A jed.: sablazan, pomisao

u neodređenih pridjeva muškog roda u N jd. koji završavaju na ak, an, ar: tanak, ravan, mokar.

u N jd. pridjevne zamjenice kakav i neodređenih zamjenica složenih s kakav.

u nominativu glavnoga broja jedan i u N rednih brojeva sedam, osam.

Nepostojano e

Čakovec – Čakovca

· Sibilarizacija

Jedrenici k, g, h ispred i zamjenjuju se sa c, z, s (sibilantima).

junak-i > junaci

duh-i > dusi

bog-i > bozi

pek-ijah > pecijah

strig-ijah > strizijah

vuk-ijah > vucijah

rek-i > reci

vuk-i > vuci

Sibilarizacija se ne provodi:

U G mn. imenica ženskog roda: majka > majki

· Palatalizacija

Jedrenici k, g, h ispred e zamjenjuju se palatalima č, ž, š.

junak-e > junače

bog-e > bože

duh-e > duše

pek-en > pečen

pek-em > pečem

strig-em > strižem

rek-e > reče

stig-e > stiže

Zamijeniti se sa č mogu i c, z ako se nađu ispred e:

zec-evi > zečevi

knez-e > kneže

Palatalizacija se ne provodiu A mn.: junak- > junake, korak-e > korake…

· Jotacija

Nenepčanik se stapa s glasom j (j=jota, grč.) u nepčanik.

Klic + jem > kličem

c+j>č

Skak + jem > skačem

k+j>č

Smrt + ju > smrću

t+j>ć

Glad + ju > glađu

d+j>đ

Drag + ji > draži

g+j>ž

Brz + ji > brži

z+j>ž

Mah + jem > mašem

h+j>š

Pis + jem > pišem

s+j>š

Sol + ju > solju

l+j>lj

Tan+ ji > tanji

n+j>nj

Ako se između j nađu b, p, m, v, taka se između tih glasova i j umeće l koje se s glasom j stapa u lj. To se l zove epentetsko l.

zob+ju > zoblju

kap+jem> kapljem

hram+jem > hramljem

krv+ju > krvlju

· Kraćenje sloga s dvoglasnikom

Smjenjivanje ije > je, e u različitim oblicima iste riječi ili u njezinim izvedenicama.

U oblicima s dugim slogom dolazi ije, a u oblicima s kratkim slogom dolazi je ili e.

Dvoglasnik ie ( u pismu ije) otvornik je koji se može ostvariti samo u dugim slogovima:

Bijel, lijep, obavijestiti, vrijeme, naprijed

Kada se promjenom oblika riječi ili u tvorbi krati slog u kojem je ije, tada se ije smjenjuje s je ili e.

Bijel > bjelina

Lijep > ljepota

Vrijeme > vremena…

Smjenjivanje ije > je

U dugim slogovima ostvaruje se ije, u kratkima je

dijete > djeteta

ždrijebe > ždrjebeta

(osim vrijeme > vremena)

bijel > bjelji

pripovijetka > pripovjedaka

lijep > ljepota, slijep > sljepoća, pijesak > pjeskovit

pripovijedat > pripovjedač, cvijet > cvjećar

sijen-o-koša > sjenokoša

dodijeliti > dodjeljivati

Smjenjivanje ije > e

Iza suglasničke skupine u kojoj je drugi suglasnik r (pokriveno r)

vrijeme > vremena

Samo u vrijeme, privrijediti, upotrijebiti, naprijed:

vrijeme > vremena, vremenski, nevremena, poluvremena…

privrijediti > privreda, privrednik…

upotrijebiti > upotreba, zloupotreba…

naprijed > napredak, napredovati…

U ostalim riječima ije se, i iza pokrivenoga r, krati prema temeljnom pravilu ije > je:

grijeh > grješnik

griješiti > pogrješka

strijela > strjelica

trijezan > trjezniji…

Duljenje kratkoga je

Kratki slog u kojem je je može se produljiti te postaje dugo je ili se je smjenjuje s ije.

Postaje dugo je:

U nesvršenim glagolima i njihovim izvedenicama od riječi mjera, mjesto i sjesti:

mjera > zamjerati

mjesto > namještati

sjesti > presjedati

U G mn.

mjesto > mjesta

Ako se je nađe ispred suglasničkog skupa u kojem je prvi zvonačnik:

djelo > djelce

vjera>vjernost…

Je > ije:

Od svršenog glagola tvorimo nesvršeni

dogorjeti > dogorijevati

razumjeti > razumijevati…

od glagola s predmetkom pre tvorimo imenicu:

prelaziti > prijelaz

Smjenjivanje ije, je > i

Ije ispred o > i

Gl. pridjev radni m. rod jd.

vidjeti > vidjeo > vidio

U imenica u kojima je o postalo od l:

Dio (dijel > dijeo > dio)

Ako se je nađe ispred j, prijeći će u i: u prezentu ispred: - jem, -ješ, -je…

Smjeti > smjejem > smijem

· Naglašene i nenaglašene riječi

· Naglasak

Naglasak je istovremeni ostvaraj jačine, dužine i tona kojim ističemo jedan slog u riječi.

Slog koji se u riječi izgovara jačom silinom glasa zove se naglašeni slog

U slogu samo jedan glas može nositi naglasak, a to je samoglasnik – nositelj sloga; naglasak dakle može stajati na glasovima: a, e, i, o, u i na vokalnom r

· Vrste naglasaka u hrvatskom standardnom jeziku

U hrvatskom standardnom jeziku četiri su naglaska:

kratkosilazni\\kratkouzlazni \

dugosilazni∩dugouzlazni /

kratkosilazni ( ) – lav, san

dugosilazni ( ) – plav, dan

kratkouzlazni ( ) – kišovit, izmaknuti

dugouzlazni ( ) – mekušac, razjapiti

· Naglašene i nenaglašene riječi

Naglasnu (izgovornu) cjelinu čini jedna naglašena i jedna ili više nenaglašenih rijeci

koje se izgovaraju zajedno s naglašenim riječima ispred ili iza sebe.

S obzirom na naglasak riječi mogu biti:

naglašene riječi, naglasnice nenaglašene riječi, nenaglasnice

imaju svoj naglasak

nemaju svoj naglasak

(toničke riječi)

(atoničke riječi)

klitike

proklitike, enklitike

PROKLITIKE

Nenaglašena se riječ može vezati uz naglašenu riječ koja se nalazi iza nje u naglasnu cjelinu

/Idem ugrad./; nenaglašene riječi u takvoj situaciji zovemo proklitike, prednaglasnice ili prislonjenice

prijedlozi: svi jednosložni, neki dvosložni prijedlozi te trosložni

prijedlozi s prefiksom iz: od, do, u, za, s(a), mimo

Tko je uz tebe bio na izložbi?

veznici: a, i, ni, daNema ni nje ni njega.

negacija: ne

Ne očekuj previše!

ENKLITIKE

Nenaglašena se riječ može vezati uz naglašenu riječ koja se nalazi ispred nje u naglasnu cjelinu; nenaglašene riječi u takvoj se situaciji zovu enklitike, zanaglasnice ili naslonjenice

glagolske:

nenaglašeni oblici prezenta pomocnog glagola biti:

sam, si, je, smo, ste, su

nenaglašeni oblici aorista pomocnog glagola biti:

bih, bi, bi, bismo, biste, bi

Zar bi i oni to ucinili?

nenaglašeni oblici prezenta pomocnoga glagola htjeti:

cu, ceš, ce, cemo, cete, ce

Danas ce se sve to riješiti.

zamjeničke

nenaglašeni oblici ličnih zamjenica

u genitivu

(me, te, ga, je, nas, vas, ih)

Nema ih u sobi.

dativu

(mi, ti, mu, joj, nam, vam, im)

On mi je to obecao. Cini mi se da si blizu.

akuzativu

(me, te, ga (nj), je (ju), nas, vas, ih)

Želim te pitati o putovanju.

nenaglašeni oblici povratne zamjenice (se, si)

To se dobro vidi..

čestica (riječca) li Želiš li to ponoviti?

· Nenaglašena (zanaglasna) dužina

Nalazi se iza naglašenog sloga.

Označuje se crtom iznad samoglasnika na kojem se nalazi.

Djevojka; djevojaka

Izići; iziđem

U glagolima: u nastavcima za prezent (idem, ideš…)

u glagolskom prilogu sadašnjem (gledajući, misleći, slušajući…)

u glagolskom prilogu prošlom ( došavši, razmislivši…)

U pridjevima: u određenom obliku pridjeva (bijeli, crveni, crvenoga…)

U imenicama: u genitivu jednine ženskog roda (žene, djevojke, majke…)

u instrumentalu jednine ženskog roda (ženom, djevojkom, majkom…)

u genitivu množine svih rodova (djevojaka, žena, dječaka, polja…)

Danas ne radim./Danas neradim./

Idem na put.

/Idem naput./

On je kod kuće./Onje kodkuće./

To je za mene. /Toje zamene./

U riječima koje imaju silazne naglaske naglasak se može pomaknuti na nenaglašenu riječ koja se nalazi ispred njih; silazni naglasak postaje kratkosilazni ili kratkouzlazni, a na mjestu naglaska naglašenoj riječi ostaje zanaglasna dužina.

· Raspodjela naglasaka u hrvatskom standardnom jeziku

Pročitaj rečenicu tako da podcrtane dijelove izgovoriš kao naglašeni slog.

Danas u školi učimo gramatiku.

Jesu li navedene riječi ispravno naglašene?

Naglasak ne može biti na bilo kojem mjestu u riječi.

Koraci u određivanju naglasaka:

1. određujemo naglašeni slog, odnosno naglašeni samoglasnik (podcrtamo samoglasnik)

2. određujemo je li naglasak dug (–) ili kratak (()

3. određujemo je li naglasak silazan (s) ili uzlazan (u)

4. stavimo odgovarajući znak na naglasak

Pravila

1. Naglasak ne može biti na posljednjem slogu u riječi.

2. Jednosložne riječi mogu imati samo silazne naglaske.

blag, konj, most, mrav, nož, sit, šum

Navedenim postupkom odredi naglaske na sljedećim riječima:

Mir, dim, sat, dah, duh, noć,

Na svim riječima vidimo samo silazne naglaske (duge i kratke)

3. Dvosložne riječi mogu imati bilo koji od četiriju naglasaka, ali samo na prvom slogu.

bajka, kupac, ljeto, magla, nebo, ptica,

riba, rijedak, zemlja

4. Trosložne i višesložne riječi na prvom slogu mogu imati bilo koji od četiriju naglasaka, a na unutarnjem samo uzlazne.

vjerovanje, kadulja, učenje, plivati,

ljepota, dodirivati, mirisati,

riječi stranog podrijetla: metro, biro, rezime, renome – dobivaju naglasak u skladu s naglasnim sustavom standardnog jezika, a na posljednjem slogu dobivaju nenaglašenu dužinu (metro, biro, rezime, renome)

· Veliko i malo slovo

PRAVILO: Velikim se slovom pišu sve riječi imena ili naziva (osim veznika i prijedloga)

Kontinent: Južna Amerika, Crni Kontinent (u prenesenom značenju)

Država: Kanada, Republika Bosna i Hercegovina, Dubrovačka Republika (povijesno), Zemlja Izlazećeg Sunca (preneseno značenje)

Naseljeno mjesto: Sveti Martin pod Okićem, Sveti Grad (preneseno značenje)

Imena, prezimena, nadimci:

Imena, prezimena, nadimci: Mario, Vera, Mali

Božanstva, mitološka bića, opće imenice koje zamjenjuju imena Boga, Isusa, Djevice Marije…: Bog, Alah, Zeus, Majka Božja Bistrička…

Atribut srastao uz osobno ime: Karlo Veliki, Pipin Mali…

Redni broj uz osobno ime: Krešimir Četvrti

Osobna imena u prenesenom značenju: Bik Koji Sjedi…

Narodi, stanovnici: Hrvati, Južni Slaveni, Slavonci

Riječi iz počasti: Vaša Uzoritosti

PRAVILO: Velikim se slovom piše samo prva riječ imena ili naziva (i vlastito ime unutar naziva)

Ulica, trg, gradska četvrt: Ulica neznane junakinje, Ulica fra Bonifacija Bergera

Zemljopisna područja: Gorski kotar

Planine doline, vulkani, pustinje: Lonjsko polje, Panonska nizina

Otoci, poluotoci, zaljevi, jezera, vode, toplice: Dugi otok, Vransko jezero, Krapinske toplice

Nebeska tijela: Veliki medvjed

Građevine i mostovi: Eiffelov toranj, Krčki most

Crkve (?): Crkva svetog Roka (crkva svetog Roka, Sveti Rok)

Ustanove i poduzeća: Strukovna škola Virovitica, Sedma gimnazija

Županije: Virovitičko-podravska županija

Društva, knjige, časopisi, dovine, filmovi, zakoni: Ustav Republike Hrvatske, Društvo ljubitelja knjiga 'Vladimir Nazor'

Jasno određeni povijesni događaji: Prvi svjetski rat, Domovinski rat

Latinska imena biljaka i životinja: Feliks leo

Imena državnih praznika i vjerskih blagdana: Nova godina, Božić, Praznik rada

Zaštićena imena proizvoda: Ožujsko pivo

Pridjevi na –ov, -ev, -in izvedeno od osobnih imena i imena naroda: Leonardov, Meksikančev

Riječi iz počasti: Zahvaljujemo Vam… Pročitavši Vaš dopis… (za 2. l. jd)

· Pravopisni i rečenični znakovi

TOČKA

Točka - pravopisni znak

iza nekih kratica: Na str. 29 naći ćete fotografiju.

Iza rednog broja: Nastava završava 15. VI. iduće godine.

Iza rednog broja bez obzira na to što iza nje dolazi još neki pravopisni znak: Pročitajte tekst na 12., 13. i 14. str.

Točka - rečenični znak

Na kraju izjavne rečenice: Cijeli sam dan čitala lektiru.

Ako naslov ili podnaslov pišemo u istom redu s tekstom, iza naslova ili podnaslova stavlja se točka: Rečenični znakovi. Točka. Točka je jedan o rečeničnih odnosno interpunkcijskih znakova.

ZAREZ

Zarez - pravopisni znak

Za razlikovanje desetine od cijelog broja: 7,6

U velikim brojevima tisuće od stotina odvajaju se točkom, a milijuni od tisuća zarezom: 10,540.000

U novčanom poslovanju za odvajanje kuna od lipa: 1234,54

Zarez - rečenični znak

1. Nabrajanje:

Mjesto od nadnevka: Zagreb, 18. kolovoza 2006.

Vokativ: Hej, Marko, dođi ovamo!

Nizanje riječi i rečenica: Došao sam, otvorio vrata, skinuo kaput.

Pisanje bibliografskih jedinica: Miljenko Jergović, Dvori od oraha, Durieux, Zagreb, 2003.

Zarez ne pišemo:

u rečenici između mjesta i nadnevka: U Zagrebu 18. kolovoza 2005.

u nizanju dijelova jednog ispod drugog:

Sarajevski Marlboro

Buick Riviera

Dvori od oraha

2. Naknadno dodavanje:

Apozicija iza pripadajuće imenice ili zamjenice: Marko Zrinjan, učenik 5. razreda, voli igrati igrice.

Riječi ili rečenice naknadno dodane: Glavna plaža, koja se vidi s mog prozora, potpuno je prazna.

3. Suprotnost:

Ispred suprotnih veznika: a, ali, nego, no, već: Došao je, ali nije donio kasetu.

Isključne i zaključne rečenice: Došao sam, dakle, spreman sam oprostiti.

Ne pišemo: ako se nego nadovezuje na komparativ: Došao je ranije nego obično.

4. Isticanje

Ispred riječi za isticanje i to, to jest: Naučio je dio gradiva, i to ono najteže. Vjerujem da si učio, to jest da si naučio.

5. Inverzija:

Ako je zavisna rečenica ispred glavne: Tko rano rani, cijeli dan je pospan.

· Kratice

OBIČNE KRATICE

1 a) Nastaju skraćivanjem riječi i pišu se malim početnim slovom, s točkom na kraju

prof. – profesor

t. – točka

m. r. – muški rok

itd. – i tako dalje

i dr. – i drugo

tzv. – takozvani

mr. – magistar

tj. – to jest

npr. – na primjer

i sl. – i slično

vlč. – velečasni

rkt. – rimokatolik

dr. – doktor

b) neke se kratice pišu na dva načina:

g., god. – godina

r., raz. – razred

ing., inž. – inženjer

g., gosp. – gospodin

2. Kratice gđa i gđica pišu se bez točke i sklonjive su: gđa, gđe, gđi…

ostale se obične kratice ne sklanjaju.

3. Kratice za nazive strana svijeta pišu se velikim slovom bez točke:

S – sjever, J – jug, I – istok, Z – zapad, SZ – sjeverozapad…

SLOŽENE KRATICE

Nastanak

1.a) od prvih slova višečlanih naziva tvrtki, javnih ustanova, stranaka i sl.; pišu se velikim slovima bez točke:

HAZU – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti

RH – Republika Hrvatska…

VSS, OŠ, DK…

b) od prvih slogova višečlanih naziva, u tim se kraticama samo prvo slovo piše veliko, a ostalo malo:

Nama – narodni magazin

Hina (i HINA) – Hrvatska izvještajna novinska agencija

2.a) Složene se kratice mogu sklanjati

HV-a (čit. Ha-ve-a

HRT-a (čit. Ha-er-te-a)

b) završava li kratica na –a i čita se kao puna riječ, nastavak se piše bez spojnice:

INA, INE, Nama, Name, Hina, Hine, HINA, HINE…

3. Izvedenice:

HSS-ovac i haesesovac (bolje)

* Znakovi i oznake za mjerne jedinice i druge pojmove uče se iz priručnika pojedinih struka.

Pišu se bez točke, najčešće malim slovom

m – metar

mm – milimetar

ha – hektar

kn – kuna

c-mol

ali i:

D-dur

USD – američki dolar…

U međunarodnom prometu novčane jedinice pišu se trima slovima (prva su dva slova naziv države, a treće od naziva novčane jedinice)

HRK – međunarodna oznaka na hrvatsku novčanu jedinicu.