Strahovi - mitovi, istine i postizanje osobne slobode Centar za informiranje, edukaciju i savjetovanje 'Zdravlje‘

Renata Đonđ Perković, mag. psihologije

Mitovi o strahovima

Strahovi su normalni u dječjoj dobi, ali ne i u odrasloj => mit o dobnoj uvjetovanosti straha

Strahovi su znak mentalne bolesti/psihičkog poremećaja => mit o zdravstvenoj uvjetovanosti straha

Strahovi su znak osobne slabosti, slabog karaktera => mit o uvjetovanosti trajnim osobnim karakteristikama

Stabilne i sretne osobe ne doživljavaju strahove => mit o življenju bez iskustava straha pomoću ‘+’ osobnosti

Hrabrost znači nepostojanje / nedoživljavanje straha => mit o mogućnosti življenja bez iskustava straha

Sa strahovima se treba boriti i pobijediti ih => mit o strahu kao nepoželjnom neprijatelju

Strah i anksioznost

Anksiozno stanje je normalna fiziološka reakcija na situaciju koju doživljavamo ugrožavajuću po nas

Strah je osjećaj koji prati naše anksiozno stanje; on ima informativnu vrijednost = signal za opasnost

Uznemirene, tjeskobne, zastrašujuće misli su naš pokušaj da razumijemo i sebi objasnimo neugodne simptome anksioznog stanja koje doživljavamo; problem: česte pogrešne interpretacije uzroka neugode

Izbjegavajuća ili suočavajuća ponašanja su naš bihevioralni odgovor na tu situaciju

Trajnija anksiozna stanja

Ova stanja uzrokovana su našim normalnim, ali prejakim i/ili predugo trajućim fiziološkim, tjelesnim reakcijama na ugrožavajuću situaciju

Psihološka klasifikacija anksioznih stanja :

panični poremećaj i agorafobija separacijska anksioznost generalizirani anksiozni poremećaj (specifična) fobija socijalna fobija opsesivno – kompulzivni poremećaj postraumatski stresni poremećaj akutni stresni poremećaj

Strah – prirodan odgovor

Strah je jedan od osnovnih ljudskih osjećaja (možda i najosnovniji) - jedan je od najčešćih i najprisutnijih osjećaja koji se javljaju kod svih ljudi

Strah je uzrokovan opažanjem ili naslućivanjem stvarne ili zamišljene opasnosti

Iako kao osjećaj ima kvalitetu neugode, po nas i naše zdravlje nije opasan ni u kojem smislu i ni na koji način

strah je ugrađeni evolucijski mehanizam koji nas ŠTITI od opasnosti – on je koristan i potreban

=> osigurava preživljavanje i očuvanje integriteta

Strah – limbička aktivnost

3 osnovna dijela našeg mozga:

‘reptilski’ mozak – najstariji regulira vitalne funkcije (kucanje srca, tlak, probava i sl.) = temeljni ‘operativni sustav’ autonomni živčani sustav (AŽS)

limbički mozak = emocionalni mozak - u širem značenju = ‘stari mozak’ = reptilski + limbički - limbički mozak regulira emocije i tjelesnu fiziologiju - intuicija, povezanost s univerzalnom inteligencijom

neokorteks = kognitivni mozak (‘novi mozak’) jezik , mišljenje, planiranje, zaključivanje... ‘razum’

Odnos ‘dva mozga’ Kognitivni i emocionalni mozak

uzimaju informacije iz vanjskog svijeta više ili manje simultano, istovremeno

Od tog trenutka, mogu ili surađivati ili se ‘natjecati’ za kontrolu nad mišljenjem, emocijama i ponašanjem, a rezultat ovog odnosa određuje kako se osjećamo, ali i naše odnose sa sobom, svijetom i drugim ljudima: natjecanje = unutarnji nesklad = osjećaj ne-sreće suradnja = unutarnji sklad = osjećaj ‘baš sam tu gdje

trebam biti’ = temelj trajnijeg stanja osobne dobrobiti

Emocionalni mozak usmjerava nas prema iskustvima za kojima tragamo, a kognitivni nas nastoji do takvih iskustava dovesti što je moguće inteligentnije

Strah – prirodan odgovor AŽS

Kada smo suočeni s opasnošću, aktivira se autonomni (vegetativni) živčani sustav koji se sastoji od 2 dijela:

simpatički – sprema tijelo za reakciju na opasnost = borba ili bijeg (‘fight or flight’) parasimpatički – vraća tijelo u

smireno, opušteno stanje kada opasnost prođe ili je nema kada je jedan od ovih podsustava aktivan, on

stimulira cijelo tijelo stvarajući tako efekt ‘sve ili ništa’ (ili-ili) = ili uznemirenost ili smirenje

Strah – prirodan odgovor – S/P Simpatički sustav odgovoran je za oslobađanje adrenalina iz

nadbubrežnih žlijezda; adrenalin je zadužen za podržavanje tjelesne aktivnosti

Vrijeme u kojem adrenalin putuje kroz tijelo = period povećane anksioznosti = prisutnost osjećaja straha

Nakon određenog vremena – kada opasnost prođe – aktivira se parasimpatički sustav čija je funkcija vratiti tijelo u opušteno stanje

Tijelo ne može nastaviti sa stalnim rastom anksioznosti – parasimpatički sustav uključuje se automatski, željeli mi to ili ne (prestankom opasnosti, ili završenim suočavanjem sa izvorom straha ako je bilo potrebno)

Strah – sustav srce - mozak Baš kao što je um / mozak važno ‘mjesto’ obrade

informacija, istraživanja pokazuju da je to i srce Srce komunicira s mozgom, ali i ostatkom tijela, na više

različitih načina – neurološki, biofiziološki, hormonski i energetski putem EM polja elektromagnetsko

polje srca prostire se na nekoliko desetaka centimetara od tijela, kojim putem utječe na naš cjelokupni organizam

Strah – sustav srce-mozak SRCE je vrlo složeni, samo-organizirani centar

procesiranja informacija sa svojim vlastitim funkcionalnim ‘mozgom’ koji komunicira i utječe na centralni kranijalni mozak putem živčanog sustava, hormonalnog sustava i drugim tjelesnim procesima

Utjecaj srca na funkcije mozga i većinu organa u tijelu => direktan utjecaj na fizičko i psihičko zdravlje

Strah – nekoherencija funkcija Optimalna koherencija disanja, otkucaja srca i tlaka

=> 5 udisaja u minuti (ciklus disanja od 12 sekundi)

Strah – nekoherencija funkcija

Optimalna koherencija disanja, otkucaja srca i tlaka => 5 udisaja u minuti (ciklus disanja od 12 sekundi)

Strah – prirodan odgovor

Sustav našeg odgovora na ugrožavajuću situaciju (stvarnu ili zamišljenu) prvenstveno je tjelesni = fiziološki

Sve te fiziološke promjene imaju funkciju pripreme organizma na reakciju - borbu ili bijeg, i one podižu našu tjelesnu funkcionalnost

Strah – S/P - evolucija

Malo poznato o strahovima Anksiozno stanje prirodno se javlja u situaciji kada su

neispunjene / ugrožene naše životne potrebe

neispunjene potrebe važne za preživljavanje, očuvanje osobnog integriteta i adaptaciju = opasnost => glad, mrak, hladnoća, umor, iscrpljenost, nepoznata okolina...

ne prepoznavajući takve jednostavne fiziološke uzroke u podlozi njima izazvanog stanja anksioznosti, automatski počinjemo misliti o sadržajima (događanjima, odnosima i sl. ) koji su u tom periodu našega života vezani uz doživljavanje zabrinutosti, tjeskobe, napetosti, strahova, neugode... => projekcija => eksternalizacija podsvjesnog sadržaja

Strah i potrebe - Maslow

Malo poznato o strahovima Zahtjevne životne situacije i događanja prirodni su izvor

velike količine anksioznosti, i mogu rezultirati trajnijim anksioznim stanjima ako nam se događaju u periodu ranjivosti (tjelesne, mentalne i/ili emocionalne:

strahovi iz djetinjstva strah zbog iscrpljenosti strah kroz stresnu promjenu

(svakodnevica – naše rutine=sigurnost) strah kroz traumu strah kao posljedica potisnute ljutnje strah kao dio PMS-a strah kroz odvikavanje od ljekova strah kroz bolesti, alergije, stimulanse

Razvoj trajnijeg anksioznog stanja

Rad sa strahovima Svi načini i tehnike rada sa strahovima / anksioznošću

uključuju korištenje jednog ili oba temeljna pristupa:

aktiviranje parasimpatičkog sustava – vježbe disanja, tehnike relaksacije, meditacija i slično

prekidanje kruga automatskih anksioznih misli i produkcija logičnih, osviještenih misli

Anksiozno stanje je odmak od ‘tu i sada’ =

prisjećanje na prošla neugodna iskustva i/ili predviđanje budućih => rad na ‘tu i sada’ prisutnosti i ‘testiranju realiteta’ (zapažanje neposredne okoline i realna procjena opasnosti)

Rad sa strahovima Principi rada sa strahovima:

sa strahovima se ne borimo stanja straha učimo ispravno prepoznavati i

adekvatno interpretirati kao temeljno fiziološka stanja straha prihvaćamo na nesukobljavajući način,

bez automatske misaone i osjećajne identifikacije (‘ja se bojim’) i posljedične ‘preplavljenosti’ strahom = učimo ne dodavati ‘strah na strah’, ne pojačavati ga desenzitizacija – prepoznavanjem, ispravnim

interpretiranjem, promatranjem i prihvaćanjem straha te korištenjem tehnika nošenja smanjujemo anksioznu osjetljivost i stječemo nove fiziološke, misaone, emocionalne i ponašajne reakcije (navike)

Rad sa strahovima

Strahovi i osobna sloboda

Osobna sloboda od strahova ne znači nedoživljavanje strahova, jer su oni dio našeg prirodnog životnog sustava samoodržavanja, učenja, razvoja i napretka

Osobna sloboda označava sposobnost uspješne osobne SAMOREGULACIJE anksioznih stanja => oslobođenje od ograničavajućih doživljavanja i ponašanja potaknutih aktivacijom anksioznosti, ostvarenje potencijala, razvoj sposobnosti i vještina

Rad sa strahovima - EMDR U živčani sustav ugrađen je prilagodljiv sustav obrade

informacija koji integrira emocionalni i kognitivni mozak te uspješno ‘probavlja’ naše životne traume

Okolnosti u kojima kapacitet tog sustava nije dovoljan: prejaka trauma ranjivo / iscrpljeno stanje

(tjelesno i/ili emocionalno, djetinjstvo)

Posljedica neprorađene traume: ‘sleđeno’, kognitivno neobrađeno emocionalno iskustvo = ‘ožiljak’ na emocionalnom mozgu = ‘limbički strah’ (prekid veze između emocionalnog i kognitivnog mozga )

Rad sa strahovima - EMDR

EMDR tretman je procesiranje ‘sleđenih’ sjećanja, uključuje kognitivni, emocionalni i tjelesni dio:

=> usmjeravanje pažnje u sadašnjosti na prošla iskustva, uz istovremeno fokusiranje na vanjske podražaje (pokreti očiju, taktilni ili auditivni podražaji)

= aktiviranje povezanosti emocionalnog i kognitivnog mozga = prorada ‘sleđenih’ traumatskih sjećanja

Rad sa strahovima – CBT (KBT) Kognitivno-bihevioralni tretman usmjeren je stjecanju

kognitivne samokontrole nad automatskim limbičkim reakcijama straha => rad na osobnim uvjerenjima = integracija kognitivnog i emocionalnog mozga uz istovremeno uvježbavanje novih načina ponašanja u problemnim situacijama = postupna desenzitizacija

CBT preplavljivanje : tzv. ‘terapija izlaganjem’ => iscrpljivanje simpatičke aktivacije na podražaj => ‘gašenje’ reakcije straha

Rad sa strahovima - ASP

ASP (Aktivacija samoregulacijskih potencijala / Activation of

Self-regulation Potential) je kombinirana tehnika aktiviranja osobnih potencijala samoregulacije 3 komponente:

definiranje i potvrda osobne odluke (intuitivna integracija emocionalnog i kognitivnog aspekta)

definiranje ishoda / ciljeva, planiranje željenih promjena u realitetu i načina njihovog ostvarenja

energetsko usklađivanje emocionalnog i kognitivnog aspekta, sinhronizacija simpatikusa-parasimpatikusa i srčane koherencije, usklađivanje rada srčano-moždanog sustava

Strahovi - mitovi, istine i postizanje osobne slobode Centar za informiranje, edukaciju i savjetovanje 'Zdravlje‘

Renata Đonđ Perković, mag. psihologije www.centar-zdravlje.hr

zdravlje@centar-zdravlje.hr