ŠTOVANJE SOLINSKIH MUČENIKA U XX. STOLJEĆU

Fra HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, O.F.M. UDK:235.3 (497.5 Solin)Franjevački samostan Izvorni znanstveni članakHR - Sinj, Šetalište kard. A. Stepinca 1 Primljeno: 8. I. 2011.

Kao i na cijelomu Sredozemlju, tako su i u Saloni kršćani štovali svoje mučenike, što dokazuju arheološka istraživanja i brojni pisani spomenici. Kad je 313. god. kršćanstvo dobilo slobodu i javno se je štovanje mučenika sve više razvijalo. U proteklih 1700 godina postoje brojna svjedočanstva o njihovu što-vanju, npr. Statut grada Splita (1312.) određuje kako se mora slaviti blagdan sv. Dujma, zaštitnika Nadbiskupije i Grada.

Znanstvenici, posebno arheolozi i teolozi, postigli su izvanredne rezultate i objavili više djela te tako dali svoj doprinos štovanju mučenika. Umjetnici su svojim kistom i dlijetom izradili brojna umjetnička djela posvećena solinskim mučenicima. No, sredinom XX. stoljeća komunističke su vlasti zabranile bilo kakvo javno štovanje i crkveni tisak. Stvaranjem slobodne Rep. Hrvatske, gra-đani su, uz drugo, dobili i slobodu javnoga ispovijedanja vjere. Tako je blagdan sv. Dujma opet postao “Dan grada Splita“ i svake godine desetci tisuća građa-na i hodočasnika sudjeluju u bogoslužju, a posebno u veličanstvenoj procesiji. Sagrađene su tri crkve, obnovljene stare i osnovane dvije župe.

UVODNE NAPOMENEJoš je u Starom zavjetu Mojsije izabranom narodu prenio Božji poziv:

„Sancti estote, quia ego sanctus sum - Budite sveti, jer sam ja svet“ (Lev 11, 44). U Novom je zavjetu sam Isus Krist pozvao svoje sljedbenike na vrlo visoki ideal savršenstva i svetosti: „Estote vos perfecti, sicut et Pater vester caelestis perfectus est - Budite savršeni kako je savršen Otac vaš nebeski“ (Mt 5, 48). Te bitne Božje poruke sv. Pavao, apostol naroda, misionar i even-gelizator, u svomu pastoralnom djelovanju s konkretnim vjernicima u gradu Solunu sasvim jednostavno prenosi i postavlja kao prvotni kršćanski zadatak upućen svima i svakomu pojedinom vjerniku: „Haec est enim voluntas Dei

10711071

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

santifi catio vestra - Ovo je volja Božja: posvećenje vaše“ (1 Sol 4, 3). Taj su poziv radosno i oduševljeno prihvatili brojni Kristovi sljedbenici, kako svje-doči pisac Otkrivenja: „Potom vidjeh mnoštvo veliko koje nitko ne mogaše izbrojiti iz svakoga naroda i plemena, puka i jezika“ (7, 9).

Kršćani su s jedne strane osobno prihvaćali taj poziv, a s druge na osobit su način štovali one koji su se tomu pozivu potpuno odazvali. Kad je đakon Stjepan, prvi mučenik, kamenovan i predao svoju dušu Bogu, pobožni su ga kršćani pokopali i s poštovanjem ožalili (usp. Dj 8, 2). Isto tako su prvi kršćani na poseban način štovali „martyres Christi - Kristove svjedoke“, koji su u doba progonstava svojom mučeničkom smrću zasvjedočili svoju vjernost Bogu. Koliko je bilo moguće u doba progona, časno su ih sahranjivali, okupljali se na njihovim grobovima, slavili euharistiju, kasnije gradili memorije i konačno bazilike i veličan-stvene hramove.

Na taj su način i kršćani drevne Salone štovali svoje svete mučenike: na prvom mjestu su bili Dujam i Venancij, biskupi, a onda Asterij, svećenik, Septimij, đakon, Anastazij, obrtnik, Antiohijan, Gajan, Telij i Paulinijan, vojnici, i Feliks, građanin. Njihovo su štovanje preuzeli i stari Hrvati kad su u novoj postojbini prihvatili kršćansku vjeru. Isto im štovanje iskazuju i današnji građani Solina, Splita i drugih naših krajeva. Ovdje ćemo upozori-ti na štovanje sv. solinskih mučenika u naše dane, tj. u prošlom i na početku ovoga našeg stoljeća (XX.-XXI.).

I. ŽUPE I CRKVE

1. Crkva sv. Anastazija u Solinu

Na prostoru stare rimske i starokršćanske Salone te starohrvatskoga kraljevskog grada Solina,1 poslije oslobođenja od Turaka, stanovništvo je pripadalo župi Vranjic. Crkva je u Solinu sagrađena je 1880. godine, Župa Gospe od Otoka osnovana 1911. i župska kuća sagrađena 1937.2

U Solinu na području današnje Župe Sv. Kaja, pape,3 podignuta je ka-pelica oko 1825. godine, koja je 1854. proširena i dobila oblik osmerokuta.

1. Od vrlo bogate literature upozoravamo samo: Salona christiana - Starokršćanski Solin, Split 1994., 427 (posebno: Povijesni izvori, 105-195); Starohrvatski Solin, Split 1992., 298 (također posebno, 31-87); Salona IV, Inscriptions de Salone chrétienne IVe-VIIe siėcles, AMS-EFR, Split-Rim 2010., I.-II., 1363.

2. MILE VIDOVIĆ, Splitsko-makarska nadbiskupija, župe i ustanove, CuS, Split 2004., 492-495.

3. Bibliotheca sanctorum, Istituto Giovanni XXIII nella Pontifi cia università Latera-nense, III., Roma 1963., 646-649 (s. Caio); Sveti Kajo, zbornik radova, Sveti Kajo 2003., 143; M. VIDOVIĆ, Nav. dj., 496-498.

1072

H. G. Jurišić, Štovanje solinskih mučenika u XX. stoljeću

Biskup Josip Godeassi 1843. god. svjedoči da na blagdan sv. Kaja (22. IV.) sudjeluje u bogoslužju mnoštvo naroda.

Poslije Drugoga svjetskog rata svi su gradovi u Hr-vatskoj naglo počeli rasti, pa tako i Split, Solin i Kaštela, no komunističke vlasti nisu dopuštale da se grade nove crkve, župske kuće, samostani i druge crkvene građevine ni u starim ni u novim naseljima. Stoga je Crkva bila prisiljena pronalaziti načine da osigura najnužniji prostor za okupljanje vjernika i za bogoslužje. Tako je i dr. Frane Franić, biskup splitski i makarski, 1967. god. osnovao Župu Sv. Kaja u Solinu. Kupljena je privatna kuća 1975. god. i u prizemlju preuređen prostor za bogoslužje, a na katu je bio župski stan.

Trebalo je dosta vremena i truda, da propadne ko-munistička vladavina i da se u slobodnoj Hrvatskoj stvore uvjeti kako bi se mogle graditi crkvene građe-vine. Tako je 1993. god. dobivena građevinska dozvola za gradnju Župske crkve, koja je konačno sagrađena i blagoslovljena 2000. godine. Posvećena je sv. Anasta-

1073

Crkva sv. Anastazija i lik Sveca na vitraju (M. Blažević, 2000.)

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

ziju, solinskom obrtniku i mučeniku,4 i Gospi od Pomirenja. Župa je i dalje zadržala svoga zaštitnika sv. Kaja. Crkva je velika sa svim potreb-nim prostorijama za suvremeno pastoralno djelovanje. Unutrašnjost je Crkve uređena, a od 6 velikih vitraja na dva su prikazani sv. Anastazij i sv. Dujam, solinski mučenici.5

2. Crkva Sv. Solinskih Mučenika u SolinuKako se je stalno povećavao broj stanovnika u Solinu, trebalo je omo-

gućiti vjernicima normalan duhovni život, pa je stoga dr. Frane Franić, nad-biskup, 1989. god. osnovao i drugu župu na području grada Solina. Župa je posvećena Sv. Solinskim Mučenicima. Kako nije bilo nikakve crkvene zgrade, kupljena je privatna kuća i u njoj uređen prostor za bogoslužje, a na katu župski stan. Oltar, kip Gospe kraljice mučenika, križni put i pjevalište učinili su prostor vrlo pogodnim za bogoslužja.

4. Na današnjem predjelu Marusinac u IV. st. sagrađen je mauzolej sv. Anastazija, u V. st. velika bazilika, a nešto kasnije još jedna („discoperta“, tj. bez krova). O sv. Anasta-ziju v. H. DELEHAYE, S. Anastase martyr de Salone, Analecta Bollandiana (Bruxelles), XVI/1897., 488-500; Bibliotheca sanctorum, I, 1058-1059.

5. M. VIDOVIĆ, Nav. dj., 496-498; Bibliotheca sanctorum, IV, 764-787 (s. Domnione).

1074

Crkva Svetih Solinskih Mučenika

H. G. Jurišić, Štovanje solinskih mučenika u XX. stoljeću

Uspostavom slobodne Hrvatske stvoreni su uvjeti za gradnju Župske crkve, koja je uskoro izgrađena sa zvonikom i svim drugim potrebnim pro-storima za pastoralno djelovanje. Crkvu je posvetio dr. Marin Barišić, nad-biskup, 19. IX. 2004. godine.6

Tako su, poslije toliko stoljeća, u Solinu osnovane dvije župe i sagra-đene dvije crkve posvećene solinskim mučenicima, jedna sv. Anastaziju, a druga svima Solinskim Mučenicima.

3. Crkva sv. Anastazija u StaševiciU najstarije doba spominje se župa Jezero ili Jezera u brdima uz Vrgor-

sko jezero i župnik fra Stjepan Tvrtković (1693.). Župska crkva Svih Svetih na Bristi sagrađena je 1737. god. i u isto doba crkva sv. Ante Padovanskoga na Pasici. Tek 1897. god. sagrađena je crkva sv. Jure sa župskom kućom u Pasičini, pa je na pečatu pisalo „Župski ured Pasičina“. Fra Andrija Matu-tinović sagradio je 1913. god. crkvicu sv. Ivana Krstitelja u Grnčeniku. Fra Ante Gnječ, župnik, vizionarski je predvidio da će u budućnosti središte Župe biti na Staševici. Tu je uspio sagraditi školu i svečano je otvorio 19. I. 1930. godine. Od 1957. godine upotrebljava se pečat na kojemu je natpis: „Župski ured Staševica“.

6. Isto, 499-500.

1075

Crkva Svetoga Anastazija (Staša)

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

Poslije velikoga potresa 1962. god. stanovništvo se je iz brdskih predjela počelo spuštati prema polju, pa se je i župnik nastanio na Staševici. Sagrađe-na je najprije župska kuća i 1979. za-počela gradnja crkve sa zvonikom, uz ostatke starokršćanske crkvice, koja je vjerojatno bila posvećena sv. Anasta-ziju. Po njemu je naselje i dobilo ime Staševica. Branimir Dorotić izradio je triptih: u sredini sv. Anastazij, a sa stra-na bl. Alojzije Stepinac i sluga Božji fra Ante Antić.7

Dakle, u XX. st. u Splitsko-makar-skoj nadbiskupiji sagrađene su tri crkve na čast Sv. Solinskih mučenika, od kojih dvije sv. Anastazija.

4. Crkva sv. Dujma u ŠkaljarimaUz kratke opise navedenih triju novih

crkava, treba upozoriti i na starije crkve posvećene sv. Dujmu. Neke su od njih i da-nas u dobrom stanju i u njima se redovito ili povremeno obavlja bogoslužje, a druge

su zapuštene, ili postoje dokumenti da su postojale, ali su porušene ili nestale.8 Ovdje ćemo opisati samo jednu, koja se nalazi u Kotorskoj biskupiji,

najjužnijoj i najmanjoj biskupiji Splitske metropolije. Crkvica se nalazi u Škaljarima, južnom predgrađu grada Kotora.9 Više se puta spominje u spi-sima XIII. stoljeća, a poznat je npr. i jedan njezin upravitelj Petar, sin Jurja. Štovatelji sv. Dujma iz Splita potrudili su se i obnovili tu crkvicu, pa je msgr. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit, blagoslovio crkvicu dana 1. IV. 2005. godine. U slavlju su uz msgr. Iliju Janjića, mje-snog biskupa, sudjelovali domaći vjernici i hodočasnici iz Splita i okolice.

7. FRA HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Sveti Staš i Župa Staševica u Splitsko-ma-karskoj nadbiskupiji, Staševica-Split 2006., 152.

8. U prvu skupinu spadaju crkve u sljedećim mjestima: Drivenik, Kraj na Pašmanu, Solin (Manastirine), Split (Dujmovača i Kman), a u drugu: Dol na Hvaru, Dubrovnik, Senj, Split (sjeverni zid Palače i Marjan), Pučišća, Trogir i Vrgada. Za katedralu u Splitu često se govori i piše da je „Katedrala sv. Dujma“, iako je zapravo od početka posvećena Uznesenju Bl. Dj. Marije. usp. Sveti Dujam, Split 2004., 118-135.

9. Usp. Sveti Dujam, Split 2004., 133-124.

1076

B. Dorotić, Sveti Staš (2006.)

H. G. Jurišić, Štovanje solinskih mučenika u XX. stoljeću

1077

Ivo Dulčić, Sv. Dujam, Svećenička kuća (1969.)

Josip Botteri Dini, Sv. Dujam i Sv. Staš, Solin, Gospa od Otoka (1976.)

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

II. LIKOVNE UMJETNOSTIKroz cijelu povijest, u prvom redu Splita i jadranskoga dijela Hrvatske,

mnogi su umjetnici u svojim djelima prikazivali lik sv. Dujma i drugih so-linskih mučenika. Ovdje donosimo podatke o onim djelima do kojih smo mogli doći i to za razdoblje od 1901. godine do danas. Dakle, XX. i početak XXI. stoljeća.

1922. - Radovan Tommaseo, Bogorodica, sv. Duje i Staš reljefi s natpi-som na zvonu, Ljevaonica Jakova Cukrova, Split, zvonik Katedrale, Split.

1928. - Jozo Kljaković, Sv. Asterij, Gaj i Staš, fresko-slike, Crkva sv. Martina, Vranjic.

1928. - Ilja Ahmetov, Sv. Dujam, fresko-slika, Crkva sv. Križa, Split.1929. - Sv. Duje, razglednica (14,5x10,5 cm), Arheološki muzej, Split.1932. - Mihael Svetoslav Peruzzi, gipsani kip (18 cm), B. Vranič, Ljubljana.1934. - Sv. Duje, ulje na platnu, Centralno bogoslovnom sjemenište, Split.1935. - Sv. Duje (16,8x13 cm), Štandarac (I/1935., 13, 3; 7. V. 1935.).1938. - Franc Kopač, Sv. Dujam, ulje na platnu (148-78 cm), Župski

ured Katedrale, Split.1939. - Vjekoslav Parać, Sv. Dujam, fresko-slika, Crkva Uznesenja

Marijina, Klis.1960. (oko) - Mirko Kljaković, brat akademskog slikara Joze Kljako-

vića, izradio je drveni kip sv. Duje (90 cm). Kip je bio postavljen u Crkvi Gospe od Otoka u Solinu, a 1976. god. smješten je u Muzej Svetišta Gospe od Otoka, Solin.

1969. - Ivo Dulčić, Vjerovjesnci Splitske biskupije (sv. Tit, Duje, Ve-nancij i Arnir s Jaganjcem Božjim), stakleni mozaik (507x277 cm), Kapela Nadbiskupske kuće, Split.

1969. - Don Ivan Marijan Čagalj, Sv. Dujam, Vjesnik Nadbiskupije splitsko-makarske, XVI/1969., 5-6 i dalje, naslovna stranica (29,5x21 cm).

1976. - Josip Botteri Dini, sv. Dujam i sv. Staš, vitraji (240x83 cm), Crkva Gospe od Otoka, Solin.

1984. - Isti umjetnik, Sv. Staš, kombinirana tehnika-drvo (30x15 cm), skica za Crkvu sv. Petra u Splitu.

1987. - Isti, Sv. Duje, serigrafi ja (25x25 cm), list iz mape “Deuterosko-pija grada“.

1987.-1995. - Zbirka don Ivana Cvitanovića (+1996.), kanonika i žu-pnika Katedrale u Splitu, ima sljedeće umjetnine: Justina Tommaseo-Sur-sock, Sv. Duje, slika (1987.); Sofi ja Naletilić Penavuša, Sv. Dujam pastir, drveni bojani kip (1989.); Jozo Vrdoljak, „Životopis sv. Duje u pet slika“ - Sv. Duje propovijeda u Saloni, slika (60x87 cm); Josip Botteri Dini, Su-damja, akrilk-papir (1992.); Špiro Katić, Smrt sv. Duje; Sv. Duje Solinski,

1078

H. G. Jurišić, Štovanje solinskih mučenika u XX. stoljeću

ulje na drvu (87x30 cm, obje 1992.); Mile Skračić, Sv. Duje ispred grada Splita, ulje na drvetu (44x61,5 cm, 1994.); Radoslav Duhović, Sv. Duje, gipsani reljef (1992.); Zlatnik i srebrnik „Sancto Domnio CCCIV-MMIV (avers) i SPLIT 1700 GODINA (revers). Don Ivan ih je dao kovati u Vi-cenzi (Italija, 1995.).

1989. - Josip Botteri Dini, Sv. Duje, akrilk-platno (30x20 cm), privatna zbirka.1990. - Isti, Sv. Duje, akrilk-platno (60x50), „Slobodna Dalmacija“.1991. - Isti, Sv. Duje, akrilk-platno (110x113 cm), zastava za ophod,

Katedrala, Split.1991. - Marko Gugić, Devetorica Solinskih Mučenika, kroki-crtež, ap-

sida Crkve Solinskih Mučenika (stara), Solin. 1992. - Isti, Sv. Duje, akrilk-platno (75x60), Katedrala, Split.1995. - Isti, Desetorica Solinskih Mučenika, reljef na vratnicama Crkve

Solinskih Mučenika (248-102 cm), Solin.1999. - Josip Botteri Dini, Sv. Dujam, vitraj, Crkva sv. Dominika, Split.1999. - Mile Blažević, Sv. Anastazij, vitraj, Crkva Sv. Anastazija, Solin.1999. - Isti, Sv. Dujam, vitraj, Crkva sv. Anastazija, Solin.2003. - Josip Botteri Dini, Sv. Dujam, vitraj, Crkva Gospe od Milosrđa,

Split.2006. - Branimir Dorotić, Sv. Staš, ulje na platnu, Crkva sv. Staša, Staševica.

III. PISANA RIJEČPisana riječ (rukopisi, natpisi na kamenu, pergameni ili drugom materi-

jalu, tiskane knjige, brošure i članci) svakako je jedno od najvažnijih svje-dočanstava za svako ljudsko djelovanje, posebno za povijesna zbivanja, pa je tako jedno od važnijih elemenata za hagiografi ju, kao i za njezin bitni dio štovanje svetaca.

O rimskoj provinciji Dalmaciji, Saloni, kršćanstvu u Saloni, solinskim mučenicima i njihovu štovanju postoji znanstvena i popularna vrlo bogata literatura. Važna je jedna i druga: znanstvena, jer donosi objektivnu istinu, a popularna, jer širemu čitateljstvu pruža tu istinu i tako, posebno kad se radi o štovanju mučenika i svetaca, potiče njihovo štovanje. Ovdje ne navodimo rukopisnu baštinu, nego samo objavljenu o solinskim mučenicima i njihovu štovanju i to samo za novije razdoblje, tj. za XX. i početak XXI. stoljeća. Ovo će biti samo izbor. Literatura je podijeljena u dvije skupine: 1. liturgij-ske knjige i 2. znanstvena i popularna literatura (knjige, brošure i članci).

1. Liturgijske knjigeU svim religijama postoje obredi kojima su ljudi iskazivali zahvalnost

i štovanje Vrhovnom Biću, odnosno Gospodinu Bogu. Tako je bilo i u Sta-

1079

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

rom zavjetu u izabranom izraelskom narodu, a tako je i u Novom zavjetu, odnosno u kršćanstvu. Katolička Crkva posebnu pozornost posvećuje litur-gijskim obredima, kojih nema bez liturgijskih tekstova. Stoga Sveti Otac Papa preko Zbora za bogoštovlje (Congregatio de cultu divino et discipli-na sacramentorum) posebno se brine da liturgijski tekstovi budu najprijebiblijski utemeljeni, da su teološki ispravni te književno i jezično u svakom narodu i jeziku na zamjernoj visini.

Osim službenih izdanja rimskoga obreda (opći kalendar, Misal, Časo-slov i druge liturgijske knjige), i pojedine biskupije i redovi imaju pravo na svoj vlastiti kalendar i liturgijske tekstove, koje treba odobriti spomenuti Zbor za bogoštovlje. Stoga je i Splitska Crkva u raznim povijesnim razdo-bljima izrađivala svoj vlastiti kalendar i liturgijske tekstove za određene svetkovine i druge dane.10 Spomenuti je Zbor za bogoštovlje u novije doba odobrio kalendar i tekstove, koji se upotrebljavaju u cijeloj Nadbiskupiji.

Ovdje donosimo neka službena izdanja (opća i splitska):Martyrologium Romanum… a Benedicto papa XV adprobatam…, Typis

Polyglottis Vaticanis MDCCCCXXX, 566 (passim).Martyrologium Romano-Seraphicum ad usum fratrum minorum…,

Editio typica, Romae MCMLIII, 379 (passim). Offi cia propria Dioecesis Spalatensis et Makarskensis, Romae 1968.,

109. - Priručnik sadrži osim odobrenja i kalendara (str. 5-8), tekstove Časo-slova za pojedina vlastita slavlja (s. 9-107).

Vlastiti tekstovi misnih slavlja u Nadbiskupiji splitsko-makarskoj. Do-datak Rimskom misalu, Split 1984., 31. - Vlastiti kalendar Splitsko-makar-ske nadbiskupije (str. 2-3), vlastita slavlja (s. 4-19) i dva dodatka.

Vlastiti tekstovi za liturgiju časova u Nadbiskupiji splitsko-makarskoj. Dodatak Časoslovu naroda Božjega, Split 1994., 76. - Vlastiti kalendar Splitsko-makarske nadbiskupije (str. 5-6) i tekstovi vlastitih slavlja (s.7-76).

Martyrologium Romanum ex decrto Ss. oecumenici concilii Vaticani II instauratum..., editio typica, Typis Vaticanis MMI, 776 (passim).

Tim izdanjima treba dodati:Hrvatski bogoslužbenik ili zbirka večernja i nekojih jutrenja po novom Rim-

skom brevijaru (ur. P. Vlašić), Dubrovnik 1923. (Večernja s. Duje, 217-218).11

10. V. bilj. 12.11. U svim biskupijama u jadranskom dijelu Hrvatske od najstarijih vremena pjevali

su se dijelovi Časoslova („ofi cija“) na hrvatskom jeziku na neke svetkovine i dane: Božić, Veliki tjedan, Uskrs, blagdani zaštitnika mjesta, Mrtvi dan i sprovodi pokojnika. Tekstove su prevodili s latinskoga na hrvatski i objavljivali. Jedno od takvih izdanja je i navedeni Hrvatski bogoslužbenik fra Petra Vlašića.

1080

H. G. Jurišić, Štovanje solinskih mučenika u XX. stoljeću

Directorium liturgicum ad usum cleri dioecesium Catharensis, Pharen-sis, Brachiensis et Issensis, Rhagusinae, Sibenicensis et Administraturae apostolicae Jadrensis, Spalatensis et Makarskensis pro anno bissextili MC-MXXXVI, Spalati 1936., 192. 12

2. Znanstvena i popularna literaturaKako je već rečeno, donosimo samo izbor knjiga, brošura i nekih članaka.FANE BULIĆ, S. Felice martire di Epetium, Bulletino…, XXIV/1901.,

41-45.KERUBIN ŠEGVIĆ, Storia e legenda di S. Domnione o Doimo ves-

covo martire di Slona e delle sue reliquie. Saggio storico critico, Spalato 1901., 57 (prije objavljeno u Bulletino, XXIV, 1901.).

ISTI, Na čemu se je osnivao primat spljetske crkve, Vjesnik kr. Hrvat-sko-slavansko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, 1902., 4, 234-239.

HIPPOLYTE DELEHAYE, L´hagiographie de Salone d´après les dernières découvertes archéologiques, Bruxellis, Analecta Bollandiana, XXIII/1904.,1, 5-18.

JACQUES ZEILLER, Les origines chrétiennes dans la province roma-ine de Dalmatie, Paris 1906., XVIII+188.

JOSIP BERVALDI, Sveti Dujam biskup i mučenik solinski, Split 1906., 132.ISTI, Bibliografi a. Recensioni di alcuni opuscoli risguardanti la questi-

one dei martiri salonitani, Split 1907., 74 (dodatak Bullettino…). FURIO LENZI, San Doimo vescovo e martire di Salona (+303), Roma

1913., 77+X tabla. FRANE BULIĆ, Mučenici solinski. Broj i stališ, godina i dan smrti

mučenika solinskih, Bogoslovska smotra, X/1919., 1, 1-26.13 FRANE BULIĆ-JOSIP BERVALDI, Kronotaksa solinskih biskupa,

Bogoslovska smotra, III/1912., 1, 3-29; 3, 225-241; 4, 329-356. (Objavlje-no kao knjiga: Kronotaksa solinskih biskupa uz dodatak Kronotaksa spljet-skih nadbiskupa…, 1913., 176+XXXII).

12. To nije službena liturgijska knjiga, nego priručnik s uputama do u pojedinosti razrađenima za obavljanje liturgijskih obreda. Izdavale su ga nekad i danas izdaju svake godine mnoge biskupije i redovi (bilo pojedinačno, bilo zajedno). Tako za Splitsku nadbi-skupiju navodimo za starije doba, npr. Directorium divinas canonicas horas persolvendi juxta ritum ecclesiae… Salonitanae Spalatensis… pro anno Domini MDCCCXVII…, Spa-lati (1817.), 23. Takvi su direktoriji donosili osim uobičajenih uputa za slavljenje Mise i Ofi cija i neke molitve sv. Dujmu, Večernju i obred Otvaranja rake na vigiliju Svečeve svetkovine. Blagdan sv. Dujma nije se slavio samo u Splitskoj nadbiskupiji i sufraganskim biskupijama, nego i drugdje, npr. u Zadru, što svjedoči Offi cia propria sanctorum cele-branda in civit., atq. universa archid. Jadertina, Jaderae anno M.DCCC.XXXIII., 79-87.

13. O polemici o sv. Dujmu ne navodimo sve članke, nego upozoravamo na prikaz po-lemike: J. A. SOLDO, Pitanje sv. Dujma i don Frane Bulić, VAHD, LXXIX/1986., 181-203.

1081

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

FRANE BULIĆ, Sv. Venancije prvi biskup solinski i mučenik duvanj-ski, Vjesnik Hrvatskoga arheološkog društva u Zagrebu, XV/1928., 55-71.

ELENA PEZZOLI, I martiri del mosaico leteranense e i cimiteri cristiani di Slona, Archivio storico par la Dalmazia, VII-IX/1930.-1938. (Roma), 1-98.

PETAR GRGEC, Sveta Hrvatska. Povijesna kronika, Slavonska Pože-ga 1938., 12-15. (Isto, Zagreb 1989., reprint).

RUDOLF EGGER, Die Passio Sci. Anastasii und ihr Fortleben, For-schungen in Salona, III, Wien 19 39., 131-148.

ANTE JADRIJEVIĆ, Starokršćanski mučenici iz Dalmatinske hrvat-ske, Nova revija, XX/1941., 2-6, 5-14.

Hrvatska encikopedija, I, Zagreb 1941., 405-407.EJNAR DYGGVE, History of Salonitan Christianity, Oslo 1951., XIII+163;

(Prijevod: Povijest salonitanskog kršćanstva, Split 1996., 166+table). DOMINIK MANDIĆ, Sv. Venancij ili sv. Dujam prvi biskup i osnovatelj

solinsko-splitske biskupije?, Hrvatska revija (Buenos Aires), VIII/1958., 3-4, 239-255. (Objavljeno u: D. Mandić, Rasprave i prilozi iz stare hrvat-ske povijesti, Rim 1963., 1-18).

MIROSLAV MATIJACA, Kult sv. Dujma kroz vjekove, Split 1962., 28.MAKSO PELOZA, Rekognicija relikvija dalmatinskih i istarskih mučeni-

ka u oratoriju svetoga Venancija kod baptisterija Lateranske bazilike u Rimu 1962.-1964. godine, VAHD, LXIII-LXIV/1961-1962., (Split 1969.), 163-180.

DR. FABIJAN VERAJA, Kapela sv. Venancija u Rimu i kult solinskih mučenika, Zbornik u čast sv. Nikole Tavelića, Rim 1970., 165-187 (Isto, Salonitansko-splitska crkva u prvom tisućljeću kršćanske povijesti…, Split 2008., 81-106; Isto, Rim 2008., 32).

ŽELJKO RAPANIĆ-LOVRE KATIĆ, Prošlost i spomenici Solina, So-lin 1971., 136.

Sv. Dujam biskup i mučenik, Split s. a., 10 (tekstovi iz Časoslova, 1973., cikl.).

FRA HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Sveci iz naših krajeva prije dolaska Hrvata u današnju postojbinu, Tavelić, XIV/1974., 4, 111-113; XV/1975, 1, 17-19.

ANDRĖ GRABAR, Les monuments paléochrétiens de Salone et les débuts du culte des martyrs, Disputationes Salonitanae, I/1970. (Split 1975.), 69-74.

DR. LOVRE KATIĆ, Davni glasovi iz solinskih ruševina, Split 1976., 48. - Konferencije u trodnevnici sv. Duje (održane 1948. i 1950.).

DON ANTE JURIĆ, Antička i starokršćanska Salona. Starohrvatski Solin, Solin 1976., 80.

1082

H. G. Jurišić, Štovanje solinskih mučenika u XX. stoljeću

KRUNO PRIJATELJ, Sv. Dujam i sv. Staš u likovnoj umjetnosti, Zbor-nik radova I. kongresa Saveza društava povjesničara umjetnosti u SFRJ, Ohrid 1976., 25-38.

Istorija svetoga Dujma i Staša, Legende i kronike, ČS, Split 1977. 13-57.DR. IVAN OSTOJIĆ, Korespondencija Correspondance Frane Bulić -

Hippolyte Delehaye, Split 1984., 218.FRANE BULIĆ, Izabrani spisi, KK, Split 1984., 649. Statut grada Splita (1312.). Srednjovjekonvo pravo Splita, KK, Split

1985., L+447+352+20 (prev. A. Cvitanić).FRA JOSIP ANTE SOLDO, Pitanje sv. Dujma i don Frane Bulić,

VAHD, LXXIX/1986., 181-203.VICTOR SAXER, Les saints de Salone, U službi čovjeka. Zbornik nad-

biskupa-metropolite dr. Frane Franića. Split 1987., 293-325.HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Sveci i Božji ugodnici s područja

Splitsko-makarske nadbiskupije, Isto, 491-495.EMILIO MARIN, Starokršćanska Salona, Zagreb 1988., 143.FRANE BEGO, Katedrala sv. Duje Split, Turistkomerc, Zagreb 1989.,

56 (više izdanja).GABRIJEL JURIŠIĆ, Domaći Božji ugodnici, Listić liturgijsko-pasto-

ralni (Zagreb), VI/1989., 17, 3 i 10; 19, 3; 20, 3; 21, 3 i 10.Počeci hrvatskog kršćanskog i društvenog života od VII. do kraja IX. sto-

ljeća. Radovi drugog međunarodnog simpozija o hrvatskoj crkvenoj i druš-tvenoj povijesti, CuS, Split, 30. rujna - 5. listopada 1985. Split 1990., 366.:

- B. GABRIČEVIĆ, O počecima kršćanstva u Saloni. Najstariji tra-govi navještanja Evanđelja na istočnoj obali Jadrana, 71-85.

- C. MOLETTE, La discussion autour des martyrs de Salone au tournant des XIXe-XXe s., 189-218.

MIROSLAV MATIJACA i dr., Sveti Duje, Logos, Split 1991., 93 (pet konferencija iz 1947. i 1948.).

KRUNO PRIJATELJ-NENAD GATIN, Splitska katedrala, KS, Za-greb-Split 1991., 251.

Obredni priručnik za svetkovinu sv. Dujma, Split 1991., 24.EMILIO MARIN, Sv. Duje. Biskup Domnio u Saloni, Split 1991., 16.Sveti Dujam i njegov blagdan kroz stoljeća, Split 1991., 16 (katalog).Program proslave „Sv. Dujma“ i „Dana Splita“, 4.-10. svibnja 1991.,

6 (preklopnica).MILJENKO GRGIĆ, Blagdan sv. Dujma i glazba, Kulturna baština,

XVI/1991., 21, 85-96.Antička Salona, I, KK, Split 1991.:

- M. ABRAMIĆ, O povijesti kršćanstva u Saloni, 321-325.

1083

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

- B. GABRIČEVIĆ, Kršćanstvo u Iliriku do dolaska Slavena, 327-352.- ISTI, Najstariji kršćanski oratorij u Saloni, 353-366.- A. GRABAR, Starokršćanski spomenici Salone i počeci kulta mu-

čenika, 409-415.IVO BABIĆ, Splitske uspomene na salonitanske kršćanske starine,

VAHD, LXXXXV/1992., 13-55.NOĖL DUVAL-EMILIO MARIN, Encore les „cinq martyrs“ de Salo-

ne…, Memoriam sanctorum venerantes. Miscellanea...V. Saxer, Studi di antichità cristiana, XXXX/1992. (Città del Vaticano), 285-307.

Sudamja 1993. Svečana procesija i sv. Misa, 7. svibnja 1993., Split 1993. (kaseta, 150 min.).

MILAN IVANIŠEVIĆ, Salonitanski biskupi, VAHD, LXXXVI/1993., 223-252.

ISTI, Sveti vjerovjesnici i mučenici splitske biskupije na mozaiku Iva Dulčića, Hrvatska obzorja, II/1994., 4, 807-816.

Salona christiana - Starokršćanski Solin, Split 1994., 427:- E. MARIN, Civitas splendida Salona. Geneza, profi l i transforma-

cija starokršćanske Salone, 9-104.- M. IVANIŠEVIĆ, Povijesni izvori, 105-195,- ISTI, Ikonografi ja solinskih mučenika kroz stoljeća, 393-409,- H. G. JURIŠIĆ, Oživljavanje kulta solinskih mučenika, 413-416. Sudamja 1994. Program, 6 (preklopnica).

ŽELJKO RAPANIĆ-MILAN IVANIŠEVIĆ-ZVONIMIR BULJEVIĆ, Sveti Dujam, Split 1996., 192 (2. izdanje 1997.).

EJNAR DYGGVE, Povijest salonitanskog kršćanstva, KK, Split 1996., 166+table (prijevod).

MIRJA JARAK, Passio sancti Anastasii martyris, Opuscula archaeolo-gica, XXI/1997., 151-165.

ISTA, O porijeklu salonitanskog biskupa i mučenika Domnija, Rado-vi Filozofskog fakulteta u Zadru. Razdio povijesnih znanosti, XVI/1998.-1999. (Zadar), 37, 41-50.

BRANKA MIGOTTI, Neka pitanja ranokršćanske hagiografi je srednje Dalmacije, Arheološki radovi i rasprave, XI/1998., 133-159.

JOSIP ANTOLOVIĆ, Duhovni velikani. Sveci Katoličke crkve, FTI, Zagreb 1998, I., 353; 420-421; 468-469; II., 238-239.

IVANKA PETROVIĆ, Hrvatska i europska hagiografi ja, Hrvatska i Europa. Kultura, znanost i umjetnost, II. Srednji vijek i renesansa (XIII.-XVI. stoljeće), HAZU-ŠK, Zagreb 2000., 321-347.

ŽELJKO RAPANIĆ, Solin - grad i spomenici, Solin 2000., 111.

1084

H. G. Jurišić, Štovanje solinskih mučenika u XX. stoljeću

Obredni priručnik za svetkovinu sv. Dujma, Split 2000., 32.MLADEN VUKOVIĆ, Svetog Duje anđeli, Split 2002., 152 (pjesme).TOMA ARHIĐAKON, Historia Salonitana. Povijest salonitanskih i

splitskih Prvosvećenika - Historia Salonitanorum et Spalatinorum pontifi -cum, dvojezično (O. Perić et alii), KK, Split 2003., 530 (i posebni svezak, faksimilno izdanje: Historia Salonitanorum et Spalatinorum pontifi cum).

Godina svetoga Dujma. Liturgijski vodič prigodom 1700. obljetnice mučeništva svetog Dujma i svetih solinskih mučenika, Split, 7. svibnja 2004. (pr. A. Mateljan-Š. Marović), Split 2004., 48.

JOSIP BOTTERI DINI-ANTE MATELJAN, Stopama vjere - Sveti Du-jam, CuS-MH, Split 2004., 64.

ARSEN DUPLANČIĆ-MILAN IVANIŠEVIĆ-SLAVKO KOVAČIĆ, Sveti Dujam. Štovanje kroz vjekove, CuS, Split 2004., 224.

ANTE MATELJAN, Rim. Stopama vjere. Hodočasnički vodič prigo-dom 1700. obljetnice mučeništva sv. Dujma i svetih solinskih mučenika (28. rujna - 2. listopada 2004.), Split 2004., 144.

Prigodna marka s likom sv. Dujma i natpisom: „1700 godina od muče-ničke smrti sv. Dujma“, Hrvatska pošta, 2004. godine.14

FRA HRVATIN GABRIJEL JURIŠIĆ, Sveti Staš i župa Staševica u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, Staševica-Split 2006., 152.

Salonitansko-splitska crkva u prvom tisućljeću kršćanske povijesti. Zbornik Međunarodnoga znanstvenog skupa u povodu 1700. obljetnice mučeništva sv. Dujma, Split, 14.-15. svibnja 2004., CuS, Split 2008., 455:

- S. KOVAČIĆ, Pitanje početaka Salonitanske crkve u historiogra-fi ji i u sklopu općih spoznaja o procesu širenja kršćanstva na Sredozemlju do sredine 3. stoljeća, 17-40.

- R. BRATOŽ, Le persecuzioni dei cristiani nella Dalmazia Romana sotto Diocleziano, 41-66.

- N. CAMBI, Uz poglavlje „De sancto Domnio et sancto Domnio-ne“ Kronike Tome Arhiđakona, 67-80.

- F. VERAJA, Kapela Sv. Venancija u Rimu i kult solinskih muče-nika, 81-106.

- I. PETROVIĆ, Hrvatska latinska hagiografi ja i salonitansko-split-ska hagiografi ja sv. Domnija i sv. Anastazija, 107-167.

- M. Ivanišević, Prvi papa iz Dalmacije, 169-196.Salona IV. Inscriptions de Salone chrétienne IVe-VIIe siècles, Ėcole

francaise de Rome-Arheološki muzej Split, I-II, Rome-Split 2010., 1363.

14. IVICA LUETIĆ, Marka s likom sv. Dujma, Glas koncila, XLIII/2004., 20, 24, slika 1.

1085

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

IV. JAVNA SLAVLJAU svima europskim kršćanskim krajevima, posebno u mediteranskim

gradovima, blagdan sveca-zaštitnika, komu je redovito posvećena gradska katedrala, slavio se je veoma svečano. Tako je bilo i u gradu Splitu od drevnih vremena. Najstariji Statut grada Splita iz 1312. godine u prvoj glavi piše: „…Isto tako određujemo i naređujemo da svatko mora blagdan svetoga Dujma časno poštovati i slaviti.“15 Ne samo da je slavio sav grad i okolica, nego činjenica da su na blagdan sv. Duje dolazili u Split svi bi-skupi iz cijele Metropolije dokazuje koliko je taj dan značio za grad i sve sufraganske biskupije.

Slavilo se je velikoga Sveca i zaštitnika ne samo crkvenim slavljima (svečanim liturgijskim obredima, tj. dijeljenjem sv. sakramenata, pjeva-njem dijelova Časoslova, pontifi kalnim sv. misama, otvaranjem Svečeve rake, izvanrednim propovijedima, višeglasnim pjevanjem i veličanstvenim ophodom ulicama grada, odnosno procesijom), nego su se i gradske vlasti i vjerni puk natjecali tko će više doprinijeti sveukupnom doživljaju blagdana i na razne načine sudjelovati u kulturnom, društvenom, trgovačkom (pazar ili sajam), zabavnom i svakom drugom pogledu. Tako je bilo stoljećima…

A onda je u jesen 1944. god. došla komunistička strahovlada zadojena borbenim ateizmom. Izbačeni su križevi i drugi kršćanski simboli iz škola, bolnica i drugih javnih ustanova, zabranjene su javne procesije, oduzete crkvene tiskare, dokinut crkveni tisak, mnogi klerici i bez suđenja i moguć-nosti obrane ubijeni ili osuđeni na dugogodišnje robije i drugo.16

Tako su u Splitu na udar došla i višestoljetna javna slavlja, vezana uz blagdan sv. Duje, zaštitnika grada, sa svim popratnim manifestacijama, u prvom redu svečana procesija Rivom i gradskim ulicama, zatim pazar, tombola, sportska i druga zbivanja.

Kako je već navedeno, osnovane su dvije župe („crkva“ je bila u pri-vatnoj kući 1967. i 1989.). Osim toga šezdesetih godina XX. st. uz crkvicu sv. Duje na Manastirinama (sagrađena 1675.) počelo se je slaviti blagdan sv. Duje sv. Misom, a nekoliko godina kasnije i na ruševinama bazilike na Manastirinama, gdje je bio grob sv. Duje. Tako je 1994. god. sv. Misu predvodio msgr. Giulio Einaudi, nuncij Svete Stolice u Rep. Hrvatskoj.17

Nakon raspada bivše države - „tamnice naroda“ - uspostavljena je de-mokratska i slobodna Republika Hrvatska. S drugim slobodama došla je i

15. Statut grada Splita…, KK, Split 1985., 9-14.16. Od bogate literature navodimo samo: ANTO BAKOVIĆ, Hrvatski martirologij

XX. stoljeća, Zagreb 2007., XXXV+1019.17. Usp. IVAN UGRIN, Rušitelji propadaju. Nadnaslov: Euharistijsko slavlje na Ma-

nastirinama u čast Solinskih mučenika, Slobodna Dalmacija, 9. svibnja 1994., s. 2, slika 1.

1086

H. G. Jurišić, Štovanje solinskih mučenika u XX. stoljeću

1087

sloboda javnoga ispovijedanja vjere. Tada se je i Split mogao vratiti svomu drevnom Zaštitniku. “Danom Grada” proglašen je 7. svibnja, blagdan sv. Duje. Svečana trodnevnica pripravlja vjernike na slavlje blagdana. Veli-čanstvena procesija s moćima sv. Duje ide od Katedrale na Rivu. Tu se slavi svečana koncelebrirana sv. Misa, koju predvodi i propovijeda biskup ili kardinal, domaći ili strani.18 Uz crkvena slavlja, Grad organizira razne kulturne, sportske i zabavne priredbe, a crkveni i društveni tisak, radio i televizija o svemu opširno obavještavaju cijelu javnost.19

Od kulturnih manifestacija treba se sjetiti da je npr. 1991. godine u pri-godi blagdana Zaštitnika grada Splita priređena izvanredna izložba „Sveti Dujam i njegov blagdan kroz stoljeća.“20

Kroz protekla dva desetljeća grad Split, njegova bliža i daljnja okolica, a posredstvom tiska, radija i televizije i cijela Hrvatska, pa i zainteresirani izvan njezinih granica, doživljavaju blagdan sv. Duje kao veliko slavlje i manifestaciju vjere i kulture. Moglo bi se reći da procesija sv. Dujma ne traje samo nekoliko sati na njegov blagdan, nego da je to hodočasnički hod kroz povijest Splita, odnosno da je to procesija duga tisuću i sedam stotina godina i da je sadašnjemu našem naraštaju iskazana čast i pružena jedin-stvena prilika da danas, u prvim godinama XXI. stoljeća, i mi sudjelujemo u tome izvanrednom vjerskom slavlju, kulturnom i narodnom veselju.

18. Tako su mnogi naši biskupi predvodili slavlja, a npr. među njima: kardinal Franjo Kuharić, nadbiskup zagrebački (1993. i 1997.), kardinal Vinko Puljić, nadbiskup vrhbo-sanski (1995.), kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački (1999. i 2006.), msgr. Niko-la Eterović, nadbiskup sisački, generalni tajnik Biskupske sinode (Rim, 2007.), kao i stra-ni: msgr. Giulio Einaudi, nadbiskup, nuncij (1994.), kardinal Joachim Meisner, nadbiskup (Köln, 2003.), kardinal Jan Pietter Schotte, nadbiskup, CICM, generalni tajnik Biskupske sinode, osobni izaslanik pape Ivana Pavla II. (Rim, 2004.), kardinal Christoph Schönbron, nadbiskup, OP (Beč, 2005.) i kardinal Angelo Scola, nadbiskup (Venecija, 2009.).

19. Usp. npr. IVICA MLIVONČIĆ-IVAN UGRIN, Zdravo, Dujme mučeniče, Splita grada zaštitniče! Nadnaslov: Bogati i siromasi, učeni i neuki, mladi i stari veličanstveno proslavili blagdan svojega Patrona, Slobodna Dalmacija, 8. svibnja 1994., 1, 14, 21, više slika; MIRKO MIHALJ, Zašto toliko oprečnoga samostalnosti u Hrvatskoj? Nadnaslov: Proslava sv. Dujma, zaštitnika Splita i Nadbiskupije, Glas koncila, XXXIII/1994., 20,1,12; Bogati i siromasi, učeni i neuki, mladi i stari svečano proslavili blagdan sv. Dujma, Služ-beni vjesnik biskupija Splitske metropolije, IV/1994., 3, 73-75, ili: Sveti Duje, moli za nas, Glas koncila, XLIII/2004., 19, Prilog, 15-18 (posebna paginacija,1-8), slika 14; IVANA FRANIĆ-MARKOVIĆ, Na Dujmovu putu u budućnost. Nadnaslov: Veličanstvena pro-slava 1700. obljetnice mučeništva sv. Dujam u Splitu, Glas koncila, XLIII/2004., 20, 1-3, slika 8. U istom broju ima i nekoliko manjih priloga (S. Duje u umjetnosti, CD i poštanska marka o sv. Duji te penjači na zvonik).

20. Usp. prigodni katalog Sveti Dujam i njegov blagdan kroz stoljeća, Split 1991., 16.

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

1088

ZAGLAVAKSve što je izneseno pokazuje da su znanstvenici svojim istraživanjima

odradili veliki dio posla i pružili javnosti vrlo mnogo podataka o starokr-šćanskim (i posebno solinskim) mučenicima i njihovu štovanju od najstari-jih vremena do danas. I pisci popularnih djela kao i umjetnici raznih grana umjetnosti puno su učinili da se je kult mučenika širio i da im se iskazivalo i danas iskazuje osobito štovanje. U tom su se posebno isticali mnogi bi-skupi, svećenici i redovnici kao službeni navjestitelji Božje riječi i pred-stojnici biskupija, župa i samostana. Pripremanje za blagdane mučenika, liturgijska i pučka slavlja i pobožnosti hranili su duhovni život vjernika i poticali i širili štovanje sv. mučenika. Posebno treba istaknuti kako je što-vanju sv. solinskih mučenika osobiti zamah u XX. stoljeću dala činjenica da su osnovane dvije nove župe i sagrađene tri crkve u njihovu čast.

Ovdje se treba sjetiti jednoga zaboravljenog prijedloga. Kad se je 1941. godine hrvatski narod pripremao za slavlje 1300. obljetnice prvih vezaHrvata sa Svetom Stolicom, predložio je dr. fra Ante Jadrijević da se osnuje „Collegium cultorum martyrum“, tj. udruga ili društvo (bratovština) koja bi širila štovanje starih mučenika i svetaca iz svih hrvatskih krajeva.21 Na-žalost, Drugi svjetski rat i sva ondašnja žalosna zbivanja, uz druge razloge, nisu dali da se ta plemenita zamisao ostvari i oživotvori. No, bez obzira na to, svećenici i vjernici uvijek su štovali sv. solinske mučenike, na što je pisac ovih redaka upozorio pri kraju prošloga stoljeća.22

Danas se može reći da vjernici i svi drugi građani Splita, Solina i drugih naših gradova i krajeva štuju sv. starokršćanske i posebno solinske mučeni-ke. Oni su i danas uzori vjere i vjernosti Bogu sve do mučeničkog svjedo-čenja i prolijevanja vlastite krvi. Oni su kršćanski heroji, primjeri uzornoga kršćanskog života i moćni zaštitnici i zagovornici. Stoga ih naš današnji naraštaj štuje, poput onoga svećenika Ivana, koji je na svomu sarkofagu napisao: „…Anastasii seruans reuerenda limina sancti…“23

Treba poželjeti da i današnji svećenici i vjernici, poput solinskoga sve-ćenika Ivana iz VI. stoljeća, iskazuju štovanje, u prvom redu svojim uzor-nim vladanjem i životom, sv. Anastaziju, ostalim solinskim i svima drugim kršćanskim mučenicima, koji su svojom krvlju posvetili ovu našu današnju zemlju hrvatsku. Quod Deus faxit!

21. FRA ANTE JADRIJEVIĆ, Starokršćanski mučenici iz Dalmatinske Hrvatske, Nova revija, XX/1941., 2-6, 14.

22. H. G. JURIŠIĆ, Oživljavanje kulta solinskih mučenika, Salona christiana, 411-416.23. Salona IV, Inscriptions, br. 96, s.16.

H. G. Jurišić, Štovanje solinskih mučenika u XX. stoljeću

1089

PRILOG

IZ „VLASTITOGA KALENDRA SPLITSKO-MAKARSKE NADBISKUPIJE“

Donosimo izvadak iz „Vlastitoga kalendara Splitsko-makarske nadbiskupije“, koji je odobrio Zbor za sakramente i bogoštovlje, 5. III. 1984. godine. U izvatku su navedeni blagdani svetaca iz starokršćanskih vremena.

Travanj - Aprilis22. Sv. Kajo, papa i mučenik spomendan S. Caius, papa et martyr

23. Sv. Juraj, mučenik, glavni zaštitnik Poljica blagdan S. Georgius, martyr, patronus principalis regionis Poljica

30. Sv. Venancij, biskup i mučenik spomendan S. Venantius, episcopus et martyr

Svibanj - Maius 7. Sv. Dujam, biskup i mučenik, glavni zaštitnik

Splita i Nadbiskupije svetkovina S. Domnius, episcopus et martyr, patronus principalis

civitatis et dioecesis Split U gradu Splitu svetkovina U Nadbiskupiji blagdan

15. Svi Sveti solinski mučenici blagdan Omnes sancti Martyres Salonitani

18. Sv. Feliks, mučenik neobvezan spomendan S. Felix, martyr

Kolovoz - Augustus26. Sv. Anastazij (Staš), obrtnik i mučenik spomendan S. Anastasius, fullo et martyr

Rujan - September30. Sv. Jeronim, svećenik i crkveni naučitelj, blagdan glavni zaštitnik pokrajine Dalmacije S. Hieronymus, presbyter et doctor Ecclesiae, Patronus principalis provinciae Dalmatiae

Kačić, Split, 2009.-2011., 41-43

1090

SUMMARY - SAŽETAK

THE VENERATION OF THE MARTYRS OF SALONAIN THE TWENTIETH CENTURY

When the period of Christians’ persecution ended with Diocletian and the re-vival of Christianity followed in 313, the public veneration of martyrs gradually developed in the Mediterranean and so it was in Salona. Archeological researches resulted in numerous discoveries of graves and basilicas of saint martyrs but also of other testimonies of their continuous veneration. The Statute of City of Split from 1312 prescribed the programme of celebration of St. Domnius, the Patron Saint of city of Split and Diocese. So it was in past 17 centuries.

Scholars, especially archeologists and theologists have acheived great results in the 20th century. Therefore, the 20th century and the beginning of our century are marked with the veneration of Martyrs of Salona. In the middle of the 20th

century Communist authorities banned any kind of public veneration as well as Church publications. When the Republic of Croatia declared its independence, all its citizens have been granted the right to profess their religion. So, the feast day of St. Domnius became „Split City Day“ again and some ten thousands of citizens and pilgrims take part in liturgy, especially in the procession and other cultural and sport activities every year. Three churches were built and old ones reconstructed but also two parishes were founded in the 20th century. Many artists and sculptors made valuable works with their artists’ brushes or chisels devoting them to the Martyrs of Salona. It is still to hope that their martyrdom would be an everlasting inspiration of the faithful of Salona, Split and Croatia to live their faith consistently and to be ready to sacrifi ce all for their God.