STONSKE ZIDINE

Click here to load reader

  • date post

    25-Oct-2014
  • Category

    Documents

  • view

    143
  • download

    0

Embed Size (px)

Transcript of STONSKE ZIDINE

STONSKE ZIDINE STON CITY WALLS

Ljubo Gamulin

Drutvo prijatelja dubrovake starine Dubrovnik, 2011.

Ljubo GamulinSTONSKE ZIDINE STON CITY WALLS

Drutvo prijatelja dubrovake starine Dubrovnik, 2011.

Svaki povijesni spomenik pretpostavlja psiholoki i estetski dodir s pojedincem i drutvom u cjelini te najoitije otkriva uvijek nova pitanja o odnosima umjetnosti i drutva. Poznato je da arhitektura oblikuje prostor oko nas, no moda je ipak bolje rei da arhitektonsko djelo otvara prostor. Jedna od funkcija povijesnog spomenika, koja prelazi granice iskljuivo estetskih kriterija, jest urbanistika funkcija, koja podrava senzibilan i dinamian odnos s krajolikom ili urbanom okolinom, to jasno svjedoi primjer stonskih zidina. Povijest arhitekture zapravo nam se otkriva kao razvoj svijesti i miljenja o prostoru i u prostoru, odnosno svijesti o duhovnom biu prostora stvaranoga od nas i za nas, o djelu koje je uvijek poticala najobinija funkcija ivljenja. Gradnja Stona i Malog Stona prvi su zahvati prostornog planiranja koje je Dubrovnik poduzeo izvan samoga grada, ostvarena za ovjeka i po mjeri ovjeka, ujedinjujui funkcionalne i estetske zahtjeve. Tako je estetska komponenta uoljiva i u samom oblikovanju gradskih utvrda jer stonski zidovi i kule nemaju samo utilitarnu nego i simbolinu funkciju kao izriaj posebnosti tog dijela Dubrovake Republike.1 Grad Ston, naime, smjeten je na najpovoljnijem mjestu uz Prevlaku, odnosno uz ulaz na poluotok Peljeac, a najvea je vrijednost Stona upravo u njegovoj planiranoj urbanoj koncepciji. Grad je koncipiran iz tri dijela, koja ine jedinstvenu cjelinu, upravo kako bi se to povoljnije iskoristile sve prostorne danosti i osigurala potpuna dominacija itavim prostorom. Juna luka Broce omoguivala je stalni promet i trgovinu Jadranom, to je bilo od vitalnog znaenja za Republiku, posebice i kao glavna veza i komunikacija s Dubrovnikom jer je zalee bilo nesigurno. Mali Ston je, pak, osmiljen i planiran na strateki najvanijemu mjestu sa zadaom istaknute utvrde grada Stona, luke i trgovita sa zaleem, unutarnjim morem i Neretvom.2 U tom utvrenom tripartitnom sustavu srednjovjekovnoga grada Mali Ston preuzima ulogu citadele, ali i vrata Peljeca.3 Vjerojatno je ve u razdoblju kasne antike izgraen obrambeni zid popreno postavljen na polje u dolini sela Zamaslina, na samom spoju poluotoka Peljeca i kopna.4 Izgraen popreno na udolinu, taj obrambeni zid branio je pristup gradu s istoka, to upuuje na to da je i u tom ranom razdoblju stonski prostor bio znaajna zajednica koja ima potrebe za obranom i zatitom suprotstavljajui se nesigurnostima svakidanjeg ivota. Osvojivi iroko agrarno podruje izvan grada, od upe do Peljekoga kanala, Dubrovani su 1335. godine izradili projekt fortifikacijske zatite itavog poluotoka Peljeca, te je u 14. stoljeu nastao najmonumentalniji urbanistiki zahvat gotike na hrvatskom tlu regionalnog znaenja i dimenzija: Veliki i Mali Ston.5 Jedinstveni kompleks jakih utvrda sastoji se od gradskih zidina grada Stona, smjetenoga uz obalu na padini june strane prevlake, i Velikog zida (dugakoga oko 5,5 km) koji je sagraen preko brijega, te spaja obje gradske utvrde, a povezan je i snanom tvravom Podzvizd, smjetenom na istoimenom vrhuncu koji dominira cijelom prevlakom. Perimetralne zidine, pojaane kulama, okruuju Ston u tlocrtnoj liniji peterokuta, a Mali Ston u tlocrtnoj liniji izduenog pravokutnika. Obrana Stona dodatno je bila ojaana s morske strane utvrdom Veliki katio, a Mali Ston branio se utvrdom Koruna, koja s kopnene strane nadvisuje gradske zidine.6 Znaenje utvrivanja grada Stona zrcali se i u injenici to su na tim poslovima bili angairani najvjetiji majstori koji u to vrijeme

rade u Dubrovniku.7 U razdoblju izmeu 1461. i 1464. godine na stonskim utvrdama radio je i firentinski arhitekt Michelozzo po narudbi Dubrovake Republike. Ipak, najzanimljiviji je rad opinskog inenjera Paskoja Milievia, koji je sagradio oblu sjeveroistonu kulu uz srednjovjekovni Veliki katel. Na stonskim zidinama vrlo su rano primijenjene i okrugle kule (1455. g.), i to ponajprije na potezu zida istono uz Podzvizd. Vrlo lijepu okruglu kulu Toljevac, koja brani luku Malog Stona, takoer pripisuju Paskoju Milieviu.8 Stonske utvrde sastoje se od zidina Stona i Malog Stona, Velikog zida s navedenim trima tvravama, a zidine i tvrave bile su flankirane sa 10 okruglih i 31 etvrtastom kulom te 6 polukrunih bastiona. Sloeni obrambeni stonski korpus oblikovao se gotovo etiri stoljea, prilagoujui se terenu i razvoju naoruanja. Dio velikog zida, koji je zatvarao istonu stranu grada i vodio do Velikoga katela, poruen je 1874. godine. Od kule Mineta na sjeverozapadu pa do Velikoga katela bilo je ispred gradskog zida bastionirano predzie koje se djelomino vidi i danas, a poinje poluokruglim dvotarasnim bastionom Sokoli i sputa se do jugozapadnog ugla grada, gdje je poluokrugli presvoeni bastion Arcimon, od kojega se to predzie protezalo do Velikoga katela.9 Naalost, 1667. godine uruilo se oko 0,5 km zidina u katastrofalnom potresu, a zidine su znatno oteene i u potresima 1979. i 1996. godine. Tijekom 19. stoljea, za austrijske vlasti, stonske zidine bile su prilino zaputene i tek su u drugoj polovici 20. stoljea istinski valorizirane, to je potpuno realizirano 2009. godine otvaranjem veeg dijela ponovno ureenih stonskih zidina za upotrebu posjetitelja. Stonske zidine posebne su po svojoj duini (smatra se da su to najdue srednjovjekovne zidine na europskom kontinentu), sauvanosti te jednostavnoj i uzvienoj ljepoti.10 Cjeloviti ansambl Stona i Malog Stona s obrambenim zidinama tvori jedinstvenu kreaciju fortifikacija koje su srasle s konfiguracijom terena. Naposljetku, Ston se nije oblikovao samo kao puka tvrava ve i kao likovno osmiljen grad. Rije je o utvrdnom urbanistikom sklopu na peljekoj prevlaci koji je iznimno ostvarenje ljudskog drutvenog posredovanja u prostoru i vremenu. Na je odnos prema vlastitom kruenju estetian, i kao takav estetski je in bitna karakteristika ljudske egzistencije. Pritom je indikativno prisjetiti se rijei Victora Hugoa, koji je napisao 1825. godine: Dvije su stvari vezane za neku graevinu: koritenje njome i njezina ljepota. Koritenje njome pripada vlasniku, a njezina ljepota pripada svima.11 Sandra Uskokovi

C. Fiskovi, O Stonu i stonskim spomenicima, Horizonti, 4/1970., 109 114. P. Glumii, Iz prolosti grada Stona XIV-XIX vijeka, Spomenik SAN, ser. 13, Beograd, 1961., 54. 3 Luka Beriti, Stonske utvrde, Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku Iii, 1954., 27. 4 Marin Zaninovi, Zid kod Zamasline, Zbornik radova u ast 650. obljetnice planske izgradnje Stona i Malog Stona, Ston, 1987., 19 22. 5 Radovan Ivanevi, Umjetniko blago Hrvatske, ITP Motovun, 1993., 89. 6 Andro Mohorovii, Graditeljstvo u Hrvatskoj, kolska knjiga, Zagreb, 1992., 71.1 2

Luka Beriti, Stonske utvrde, Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku Iii, 1954., 43. Maja Plani Lonari, Organizacija prostora, Urbanizam, Zlatno doba Dubrovnika XV i XVI stoljee, 1987., 289 324. 9 Ante Draevac, Dva vana arheoloka nalaza za povijest Stona. Dubrovaki horizonti, 2(1970)5, str. 35 39... 10 Maja Plani Lonari, Organizacija prostora, Urbanizam, Zlatno doba Dubrovnika XV i XVI stoljee, 1987., 289 324. 11 Franois Choay, The Invention of the Historic Monument, Cambridge University Press, 2001., 68.7 8

Each historic monument represents psychological and aesthetic encounter with the individual and the society in large, while simultaneously revealing new questions about relationship between art and society. The architecture forms space around us, but it might be more appropriate to say that each architectural work reveals space. One of the monument functions that is surpassing the limits of aesthetic criteria, is its urban function that supports sensible and dynamic relationship with the landscape or urban environment, that city walls of Ston unambiguously illustrate. History of architecture can be defined as the development of the ideas about space and in space and that is actually the awareness about space created by ourselves and for ourselves, and about architectural work that has always been fostered by simple function of living. The city of Ston is the example of the first urban planning that Dubrovnik undertook beyond its city walls, and that was shaped by the human measure, thus unifying functional and aesthetic requirements. Therefore, aesthetic component is equally represented in the design of the city walls that are not only conceived as utility building but also have a symbolic function as the expression of the specific position and role of that area within the Republic of Dubrovnik.1 The city of Ston is located at the most suitable place close to Prevlaka, that is at the entrance to the peninsula Peljeac. The most important value of the city is recognized in its urban planning layout. The city was composed of three parts in order to benefit from spatial context and to archive complete domination over the land. The southern port of Broce has been securing the constant traffic and trade along the Adriatic coast what had been of vital significance to the Republic of Dubrovnik, and also had the role as the main communication link to Dubrovnik with the respect to the turbulent hinterland. On the other hand, Mali Ston was conceived and planned at the most important strategic location within the fortification system of Ston, along with its harbor and trading routes with hinterland and the adjacent region of Neretva.2 Such location enabled Mali Ston to take the role of the citadella and the main entrance of the peninsula Peljeac.3 Old defense wall that is laid out across the Ston field in the village Zamaslina was probably already built in the late antiquity.4 This wall defended the access to the city from the East, and thus evidence today that in this early time period Ston was important community that had the need to defense and protect itself against insecur