Stepinčeva Crkva

Stepinčeva CRKVA

Pastoralni list Župe bl. Alojzija Stepinca Koprivnica

Broj 73 - rujan 2013. - 10 kn

Pastoralna godina 2013./2014. GODINA ŽUPNE KATEHEZE

Tema:

Moja župa - zajednica Božjih prijatelja

2

Stepinčeva CRKVAPastoralni list Župe

bl. A. Stepinca Koprivnica

Godište VI.

Broj 73

Rujan 2013.

Izdavač:Župa

bl. Alojzija StepincaSelingerova 16,

Koprivnica

www.zupa-astepinca-kc.hr

Glavni i odgovorni urednik:

vlč. Krunoslav Pačalate-mail:

[email protected]. 098 823 552

Urednik i grafičko oblikovanje:

Stjepan Cikače-mail:

[email protected]. 098 93 42 138

Obrada fotografija i priprema za tisak:

Hrvoje Petrić

Tisak:TONIMIR

Varaždinske Toplice

Naslovna stranica:Detalj s proslave završetka

Pastoralne godine

Vjera mijenja životČovjek koji vjeruje i koji ozbiljno shvaća svoju vjeru, pa zbog toga i postupa u skladu s vjerom, dozvoljava da njegov život bude promijenjen. Promjenom njegova života mijenja se i život njegovih bližnjih, mijenja se cijeli svijet.Da bi moglo doći do ovakve promjene, moram najprije upoznati svoju vjeru. Moram upoznati način Božjega djelovanja, a to upoznajem iz Svetoga pisma i iz svjedočanstva drugih vjernika, osobito svetaca. Kad shvatim koji je Božji naum s ovim svijetom, kad prepoznam njegovu ljubav prema svakom čovjeku, znat ću da mi vrijedi prionuti uza nj. Prionuti, pak, uz Boga može biti zahtjevno. Takvo prianjanje može od mene zahtijevati velike stvari, ozbiljne zahvate u moj život, u moje običaje i navike, moje odnose s drugim ljudima, moje poslovne aktivnosti. Takve odluke nije lako donijeti, osobito ako sam svjestan svojih ograničenosti i mana, svojih slabosti i nemogućnosti, ograničenosti i grešnosti ljudi oko sebe.Tada se valja sjetiti: „Ta Bogu ništa nije nemoguće!“ Spoznaja, vjera da je Bog svemoguć, ruši sve moje ograde. Takva vjera omogućava mi da i gore premještam, a upravo sam ja sam najveća gora. Najveća su gora moje predrasude, moja komocija, moja životna rutina, a onda i navike i uvjerenja koja mi nameće svijet u kojem živim. Ako vjerujem da je Bogu sve moguće, onda mu je moguće i promijeniti mene, i promijeniti moj život, i promijeniti život mojih bližnjih, i promijeniti svijet u kojem živim. Bog samo traži da prihvatim njegovo poslanje. S jedne strane, on mi ponavlja riječi: „Gospodin s tobom!“ Kaže mi: „Ne boj se! Ja sam s tobom! Ti si mi mio, ti si pun moje milosti!“ S druge, kaže mi: „Imam za tebe veliki naum. Prihvati poslanje! Budi doista vjernik, kršćanin! Budi dobar, pošten čovjek! Budi doista čovjek i nosi Krista svima oko sebe!“ Tada ga i ja mogu pitati: „Gospodine, vidi moju slabost, pogledaj moju grešnost i ograničenost, svrati pogled na sve prepreke na koje nailazim! Kako je to moguće ostvariti?“Možda mi u molitvi Bog odgovori, a možda mi dade odgovor tek kad krenem poslušnom vjerom vršiti ovo poslanje.

Prema: fra Darko Tepet, Brat Franjo, 4/2013.

Stepinčeva CRKVA broj 73 - rujan 2013.

3Stepinčeva CRKVA broj 73 - rujan 2013.

Želim ti uvijek iznova jesen da ponovno shvatiš koliko je život velik i raznolik. Nalik igri, ozbiljnoj a istovremeno vedroj, nikada jednostranoj jer u sebi sjedinjuje sve suprotnosti. Rast, cvjetanje i propadanje spadaju ne samo u ritam prirode, nego prožimaju i vrijeme našega vlastitoga života. Pokazuju nam koliko smo smrtni ljudi i kako ne možemo sve postići.

Ujesen postoje različite promjene, ali i tihi trenutci. Oboje je važno da bi u naš život ušlo više sklada a mi otkrili njegovu puninu. Gdje se nešto mijenja, tu magla pripada isto kao i jasan, sjajni pogled u daljinu.

Jesen je vrijeme zahvalnosti. Prividne, po sebi razumljive stvari kao hrana i stan, susreti s drugim ljudima, dar su koji ne dugujemo svojim vlastitim nastojanjima i naporima. Tko je zahvalan, može prihvatiti prošlost, radovati se sadašnjosti i doći na nove ideje za budućnost. Promatraš li život kao dar, shvatit ćeš kako je vrijeme dragocjeno i koliko nam prilika daje svaki novi dan.

Želim ti uvijek iznova strpljivost da doživiš bogatu jesen, koja će te nadariti i iznenaditi svojim obiljem. Nađi jednostavno vremena za to i budi strpljiv, i u tvom životu će, često posve skrovito, rasti i dozrijevati mnogo toga. Ne možeš sve sam proizvesti. Dadneš li stvarima i ljudima vremena da se razviju, bit ćeš nagrađeni nečuveno bogatom žetvom.

Hrabrost je očitovati sebe takvim kakav si u stvarnosti. Prečesto se skrivamo iza maske jer ne želimo da drugi primijete kako se stvarno osjećamo. Pustimo li da sve predodžbe kakvi bismo trebali biti otpadnu kao uvelo lišće, osjetit ćemo kako nas to može olakšati i dati nam novu snagu.

Svatko od nas je jedinstven i neponovljiv, svojom pojavom, svojim licem, načinom kako hoda i kako se kreće, kako govori i kako nekoga gleda. Svatko ima nešto nezamjenjiva i zato je dragocjen. Ne treba se dakle ni pred kim niti iza bilo čega skrivati.

Želim ti prijateljstva i kontakte s ljudima koji ti daju sigurnost i zaštićenost, i uvijek iznova snagu da budeš potpuno ti. Takvi odnosi daju ti toplinu i novi dah, ali i da osjetiš odmak - daljinu i blizinu.

Phil Bosmans

Želim ti uvijek iznova jesen...

Stepinčeva CRKVA broj 73 - rujan 2013.4

Svaka nova pastoralna godina nam nudi mogućnost novih dostignuća… Čovjek je onda čovjek ako se razvija. Ako iz dana u dan napreduje u osobnom i duhovnom pogledu. A za to je potrebna redovita edu-kacija - ODGOJ I OBRAZOVANJE, kako na svjetov-nom tako još više na religioznom i duhovnom planu života.Crkva je pozvana dati dušu našemu društvu a to znači da treba obnoviti partikularne dijelove Crkve. Crkvenost je u potrebi obnove - župna kateheza je u krizi - školska kateheza također, studentski vjeru-nauk… Zato smo novu pastoralnu godinu posvetili ŽUPNOJ KATEHEZI jer želimo obnoviti crkvenu svi-jest u našoj župi. Naglasak je na župnoj katehezi. Naputak o njoj, na općecrkvenom planu, je objavljen, no nije zaživio iako je često citiran. O nijednom do-kumentu nije se tako puno pričalo, ali on nije ispričao svoju priču. Župnu katehezu treba nadopuniti živim župnim mo-litvenim zajednicama, to je novo poimanje župne zajednice. Nova župa = zajednica prijatelja. Nju čini laička zajednica koja nije nikakava sociološka grupa već katehetske skupine koje se sastaju da zajedno žive svoju vjeru. Crkva takvim okupljanjima stvara poučene vjernike koji će u stvarnom svijetu znati dje-lovati.

Naša župa, bl. Alojizija Stepinca u Koprivnici, može se pohvaliti provođenjem ovih naputaka iz dokumen-ta već od samoga početka ove župe, a posljednje 4 godine posebno jer je od tada započelo godišnje planiranje pastoralnih aktivnosti.Vjernik se treba angažirati aktivno u vjernički život i unatoč globalizaciji naći svoje mjesto u nekoj od pa-storalnih grupa (biblijska, molitvena i dr.), odnosno uključiti se u grupu u kojoj će i sam moći sudjelovati. Teolog Žarko Relota tvrdi da ‘treba izbjeći improvi-zaciju i to kroz planiranje i naše djelovanje’. Želja za vjernicima koji neće samo pripadati župi, već BITI župa. I mislim da je tu problem naše religioznosti, vjernosti Bogu i otvorenosti nauku Crkve. Zaboravlja-mo biti župa i volimo komforno pripadati župi – Crkvi. A pozvani smo od samoga Krista biti ‘svjetlo svijeta i sol zemlje’… U krizi odgoja vjere na europskoj se razini već duže vremena traga za »svojevrsnim ključem« uspjeha evangelizacijskog djela. Posljednjih godina o tome se u Crkvi u Hrvatskoj na svim razinama dosta raz-mišlja, posebice nakon uvjerenja da se župna zajed-nica sve slabije snalazi u svojoj ulozi prenošenja i odgoja vjere.Ako je jedan od temeljnih ciljeva odgoja vjere »put

Suradnja obitelji i župne zajednice - nužni odgojni savez

Pastirska nota uz Godinu župne kateheze

prema svetosti«, razumljivo je da hrvatski biskupi u dokumentu »Na svetost pozvani« postavljaju pitanje o tome u kojoj mjeri naš školski vjeronauk odgaja mlade za prihvaćanje Isusova životnoga programa, koji označujemo riječju »svetost«? Na to pitanje mo-raju dati odgovor ne samo vjeroučitelji već i rodite-lji, kao i stručnjaci koji raspravljaju o naravi i zadaći vjeronauka u školi, kako se ne bi slučajno pretvorio u neku religijsku kulturu koja »dobro dođe« za snala-ženje u multireligijskoj i multikulturalnoj sredini, ali ne vodi k Isusu Kristu.Po svemu sudeći, rješenje tih problema treba ipak tražiti u obitelji i župnoj zajednici. Upravo su ta dva mjesta religiozne socijalizacije i uvođenja u vjeru u temelju svakog sustavnog odgoja vjere. Štoviše, i najkvalitetniji vjeronauk, koji bi trebao biti ne samo temeljno poučavanje u vjeri, već i kršćansko svje-dočenje unutar škole, kao i dobro zamišljena župna kateheza, neće imati pravoga uspjeha, ako se ta dva čimbenika, to jest obitelj i župa, ne »pokrenu«, odno-sno ako ne preuzme svoju presudnu suradničku ulo-gu, kako unutar njih samih taklo i u povezanosti sa školom. Obitelj i župna zajednica pozvani su porasti u svijesti da je odgoj uvijek bio jedan od glavnih polja misijskog spasiteljskog poslanja Crkve.Iz svega proizlazi da kršćanski odgojni projekt nužno pretpostavlja razvijanje tzv. odgojnog saveza između škole, obitelji i kršćanske odnosno župne zajednice, prema načelu supsidijarnosti. Radi se o autonomnim područjima i osobama koje trebaju uspostaviti surad-nički odnos, poštujući određene kompetencije. Prin-cip supsidijarnosti je pedagoški čin, jer traži da se drugome pomogne da raste, ne nadomještajući ono što sam mora učiniti.

Kako do svijesti suradničkog odnosa obitelji i župe?

Velike su se rasprave vodile i vode posljednjih dva-desetak godina kako razriješiti pitanje tzv. sterilno-sti odgoja vjere, bilo u školi bilo u župnoj zajednici. Sve više prevladava uvjerenje da se niti promjena metoda niti usredotočenost na sadržaj ili naslovnike kateheze nisu pokazali učinkovitim u odgovoru na či-njenicu zastoja odgoja vjere. Naprotiv, nije problem samo unutar funkcioniranja katehetskog procesa, već ga treba tražiti unutar konteksta odnosno od-gojnog angažmana obiteljske i kršćanske zajednice. Određena istraživanja pokazuju da u provođenju nove religiozne socijalizacije djece i mladih neće biti dovoljno staviti naglasak na prenošenje vjerskog znanja kroz školski vjeronauk, štoviše nameće se hit-na potreba rada s obiteljima i oživljavanja župne ka-teheze. I rimski dokument Opći direktorij za katehezu naglašava prisnu povezanost kršćanskog odgoja u obitelji, kateheze i vjeronauka u školi, vodeći računa o različitim postojećim i neizbježnim varijablama koje postoje u praksi.

U sadašnjoj situaciji na djelu je prebacivanje odgo-vornosti jednih na druge. Nije se čuditi tom fenomenu jer su nastupila neka »čudna vremena«. Naime, u situaciji tzv. vrijednosne praznine, kada se sve rela-tivizira ili, da budemo još konkretniji, u kojoj gotovo »ništa nije sveto«‘, sve se radi kako pojedincu odgo-vara, cjeloviti rast osobe je sve ugroženiji. Jasno je da je sloboda najveći dar što ga je Bog dao čovjeku, ali što ako se ona koristi za »isprobavanje« bilo ka-kvih životnih ponuda? U toj konkurenciji vjera sva-kako „najgore prolazi“, jer ona traži zalaganje, obra-ćenje i odgovornost pred sobom, drugima i Bogom.Stoga, danas je suradnja obitelji i župne zajednice, odnosno odgojni savez, „ključ rješenja« te komplek-sne situacije. Potrebno je prihvatiti činjenicu da je od-goj, u našem slučaju putem kateheze i vjeronauka, »umreženi posao«. Pretpostavlja se da je o tome, barem u dijelu kuća, bilo riječi i u vrijeme blagoslova kuća/stanova. Nitko nema gotova rješenja, svi mora-ju jedni druge slušati, a to je najteže, čak i za samog svećenika koji je naučio uglavnom davati savjete, pa i naređivati. Traži se tzv. partnerski odnos u zadatku prenošenja vjere mlađim naraštajima, a to znači ula-ženje roditelja, odnosno odraslih, u proces preispiti-vanja životnih stavova, rasta u spoznajama istinske vjere i njena svjedočenja.

Za »zajednički stol«Prema svemu sudeći nema drugog izlaza nego da svi odgojni čimbenici sjednu za »zajednički stol“ i ra-sprave neka ključna pitanja: što zapravo hoćemo s odgojem odnosno odgojem vjere? Ne treba se bojati različitih mišljenja pa i protivljenja, s obzirom na ra-zne probleme, u nadi da će se doći do zajedničkoga zaključka i preuzimanja odgovornosti. Svi moraju biti svjesni da je odgoj vjere »složen proces«, ali treba u nj ući kako bi se dogodilo što istinskije prosvjetljiva-nje života u svjetlu vjere, te uključivanje u zajednicu onih koji su se za Krista opredijelili i s njime i od njega žele živjeti.To, dakako, pretpostavlja rast u svijesti o potrebi za-jedničkog planiranja i prihvaćanju odgovornosti, bilo kod svećenika bilo kod vjernika. Dakako, to još ne-kako ide kada se radi o obnovi crkve i postavljanju vitraja, a posebno pri organiziranju nekih svečanosti na crti »manifestacijskog pastorala«. Ali čim se pro-govori o odgoju vjere, o novim postavkama, a po-sebice o uključivanju odraslih, tu razgovor naprosto staje. Taj mentalitet treba definitivno mijenjati. Mi smo u novoj prilici za to: nova pastoralna godina je pred nama – prihvatimo izazov i dokažimo svoju od-govornu i savjesnu crkvenost kroz vlastitu i obiteljsku vjersku i duhovnu i nadasve religioznu edukaciju. Ne zaboravimo: Godina je župne kateheze. Pastoralni plan i program nudi mnoge mogućnosti da se razvi-jemo u ‘svjetlo svijeta i sol zemlje’.

Krunoslav Pačalat, župnik i Koordinacijsko vijeće5Stepinčeva CRKVA broj 73 - rujan 2013.


U nedjelju 10. ožujka u župi Majke Božje Fatimske u Orehovici odr-žana je korizmena duhovna obnova bračnih parova i svećenika, članova Hrvatske zajednice bračnih susreta Varaždinske biskupije. Više od sedamdeset bračnih parova iz cijele biskupije okupilo se kako bi uoči svetkovine Uskrsa na “vikendaški” način obnovili sebe, a osobito svoj brak i sakrament svetog reda.

Obnovi su prisustvovali i svećenici, članovi HZBS-a vlč. Damir Slamek, župnik doma-ćin, preč. Blaž Horvat, rektor varaždinske katedrale, vlč. Pavao Markač, župnik u Svetoj Mariji, preč. Izidor Ferek, župnik u župi Sv. Ilija, vlč. Ivica Puškadija st., župnik iz Pitomače i preč. Josip Koprek, predstoj-nik Obiteljskog centra Varaždinske bisku-pije.Duhovna obnova započela je pobožnošću križnog puta koju su predvodili bračni paro-vi. Obnovu su vodili vlč. Krunoslav Pačalat, župnik iz Koprivnice, te bračni par Gorda-na i Zoran Havaić, a tema je bila “Sačuvati kvalitetu bračnog odnosa u trenucima teš-kog križa”.Moto susreta bio je uzet iz Matejevog evanđelja: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga.”U uvodnom dijelu vlč. Pačalat razmišljao je o tome kako najgora bolest nije bolest tijela već bolest duše, osobito kad čovjek smatra da može i pokušava živjeti bez Boga, pa i u trenucima velike bolesti. Bolest pomaže bolesniku da razumije i suosjeća s drugima koji pate te s onima koji mu žele pomoći.Slijedilo je vrlo iskreno i potresno svjedo-čanstvo bračnog para o dugogodišnjoj bor-

Sačuvati kvalitetu bračnog odnosa u trenucima teškog

križa

Obnovu su vodili vlč. Krunoslav Pačalat i bračni par Gordana i Zoran Havajić

Korizmena duhovna obnova članova HZBS Varaždinske biskupije u Orehovici

Misu je predvodio i propovijedao vlč. Krunoslav Pačalat

bi supruga s bolešću srca, te ne tako davnoj transplantaciji srca. Svjedočili su kako je taj njihov životni križ i patnja utjecao na njih kao osobe, na njihov brak i odnos u braku. Govo-rili su o tome kako su se lomili u vjeri, koliko su prihvaćali i odbijali patnju, a koliko se po-istovjećivali s Kristom. Nakon bračnog para Havaić, vlč. Pačalat otvoreno je progovorio o suočavanju s osobnom bolešću, operacijama i trpljenjem koje je s time povezano. Svjedo-čanstva su potaknula prisutne bračne parove i svećenike na promišljanje o sebi, o bračnom drugu i prihvaćanju životnih križeva s kojima se svakodnevno susreću.Nakon dvosatne obnove, uslijedilo je euhari-stijsko slavlje koje je predvodio vlč. Pačalat, a završilo je zajedničkim druženjem i domjen-kom u župnoj dvorani.

Aleksandra Lukavečki

Obnovi je prethodila Pobožnost

križnog puta

Za vrijeme Mise


Skupina mladih naše Župe iz zajednice Stepinčeva mla-dež, vikend uoči Cvjetnice, imala je priliku obaviti koriz-mene duhovne vježbe. Mjesto susreta s Gospodinom bio je stari pavlinski ljetnikovac i kurija s crkvom u mjestu Veternica u župi Mihovljan. Nakon što ga je Varaždin-ska biskupija 2011. godine do kraja obnovila, samostan službeno postaje njezin Duhovni centar. Tema duhovnih vježbi je bila: PRIPADATI KRISTU I KRIST MENI. Moto duhovnih vježbi bio je iz Pavlove poslanice Galaćanima 2, 20 „Živim, ali ne više ja nego živi Krist u meni.“ Vježbe smo obavljali u šutnji kako bismo što bolje čuli poruke kroz koje Gospodin svojom Riječi vapi za nama i našom pažnjom. Vježbe su započele u petak navečer, a tema prvog nago-vora bila je sam naslov duhovnih vježbi: Pripadati Kristu i Krist meni. Voditelj vježbi, župnik Krunoslav Pačalat, a ujedno i duhovnik zajednice mladih, postavio je nekoliko pitanja, ali jedno od najsnažnijih bilo je: „Krist mene doista ljubi i žeđa za mnom, ali ljubim li ja Njega?“ Zapitali smo se, što uopće očekujemo od života i ovih vježbi? Koji su to problemi i brige koje trebam odbaciti kako bih se potpuno usmjerio na Krista? Isus je moj cilj, ali kako ću doći do njega? Večer smo nastavili svetom misom i molitvom u kapelici koja je čitavu noć bila otvorena. Mnogi su mladi odmah osjetili potrebu klečati ispred tabernakula i moliti Gospodina da im u ovim vježbama pomogne.

U subotu, nakon jutarnje molitve nastavili smo s preda-vanjem na temu Postojati u Kristu Isusu. Toliko smo puta susreli ovu rečenicu, ali nikad se dovoljno dugo na njoj zaustavili. Samo u Novom zavjetu, u različitim oblicima, pojavljuje se preko 130 puta. Doista, imati Krista u sebi srž je našeg otkupljenja, a tko je u Kristu, nov je stvor. Naše otkupljenje nije ništa manje nego čudo Božje milo-sti, a milost jest Božja naklonost, obilje Njegovih darova i povjerenje koje nam po Kristovoj muci poklanja. Jedino što nama preostaje jest prihvatiti tu slobodu otkupljenja. Po otkupljenju već sam prenesen u Kraljevstvo Božje, Ži-vot koji nadilazi moj razum, ali hoću li ga prihvatiti? Isus može ispuniti sve želje moga srca, ali hoću li prihvatiti Njegov put? Isusov put jest put križa, ali u Kristu se svaki dan obnavljam i dobivam potrebnu snagu za koračanje naprijed. Čak i grijeh koji me toliko sputava nije prepreka jer Bog je zadovoljan sa mnom takvim kakav sam. Krist je već platio cijenu, na meni je samo da priznam svoju grešnost i obnovim se u Njemu. U pauzama između predavanja, imali smo priliku razma-trati ono što nam je bilo dano. Na prethodno predavanje nadovezalo se sljedeće u kojem smo slušali o Božjem načinu razmišljanja. Dovoljno je pogledati prema križu i shvatiti kako Krist odgovara na svako naše odbijanje, zanemarivanje ili vrijeđanje. Bezuvjetna Ljubav koja se izlijeva iz Njegovih rana najočitije opisuje kako razmišlja

PRIPADATI KRISTU I KRIST MENI

Stepinčeva mladež na duhovnim vježbama na Veternici

Zajednička snimka sa zagorskim bregima

Molitva časoslova

8 Stepinčeva CRKVA broj 73 - rujan 2013.

Bog. Ponovno se postavlja pitanje, želim li ja Kristov um i hoću li razmišljati kao što razmišlja Bog? Iza drugog predavanja uslijedila je sveta misa u kojoj smo udružili svoje molitve i zajedno zahvaljivali Kristu što nas je pozvao na Veternicu. U podnevnoj pauzi imali smo priliku šeta-ti strmim ulicama između zagorskih bre-gova, udisati tišinu i mir koji preplavljuju Veternicu i družiti se nedavno dovršenoj igraonici uz biljar, stolni nogomet i tenis. Bila je ovo idealna prilika za međusobno druženje jer nam se druženje kod kuće često svede samo na usputne pozdrave. Nakon odmora, uslijedilo je završno su-botnje predavanja s temom Obraćenja. Posvijestili smo si koliko je bitno potpuno preispitati cijeli svoj život i vidjeti gdje sli-jepo griješimo. Stati ispred Boga sa svim onim zbog čega nas savjest proganja i dopustiti Mu da nas u potpunosti oslo-bodi. Bez ispovijedi nemoguće je krenuti dalje, a neprestano dizanje i hitanje k Ci-lju jedini je nastavak životne borbe. Iza predavanja uslijedila je večernja molitva, krunica i cjelonoćno bdijenje s Presvetim Oltarskim Sakramentom. Topla kapelica i tišina noći bile su savršeni uvjeti za ro-vanje po svom dosadašnjem životu. Pro-matrala sam mlade i divila se kako hrabro odlaze na ispovijed i vraćaju se ozarenog Kristovog lica. Teško je bdjeti cijelu noć i bilo je zanimljivo promatrati tu borbu sa snom, ali Isusu nijednu sekundu nije bio sam. Zajedno smo dočekali zoru, svjesni da svaku sekundu boravka ovdje želimo maksimalno iskoristiti, makar i pod cijenu nespavanja. Ujutro su uslijedila još dva predavanja. Tema prvog od njih bila je Sada smo u Kri-stu. Nakon ispovijedi, zaista smo svi bili ljudi Njegovog otkupljenja, novi stvorovi, dostojni subaštinici Kristovog Kraljevstva, no sama spoznaja toga nije dovoljna. U drugom predavanju naglasak je bio na tome kako ostati u Kristu te smo dobili

nekoliko smjernica za svakodnevne borbe. Naučili smo da je jedini naš cilj rasti i neprestano težiti višem, biti poput našeg ideala, Krista. Vježbe smo završili svečanom svetom misom, savršenom zahvalom za sve pri-mljene milosti i potrebnim blagoslovom da se vratimo svojim životima u Koprivnici i Zagrebu. Promatrajući jedni druge, shvatili smo kako svatko doživljava vježbe na svoj način, sukladno svojoj trenutnoj životnoj situaciji. Zapanjila me volja i čežnja prisutnih mladih za Gospodinom, neumorno čekanje na Njegovu milost klečeći u noći ispred Njegovog svetog lica. Ponovo me oduševio Krist kako osvaja srca svakog tko mu se preda, oduševio me kako sva-kom pristupa s jednakom pažnjom i kako se svakom daje upravo onoliko koliko mu je potrebno i koliko ga može primiti. Krist jedini može naći put do svačijeg srca pa čak i onog hladnog, ponosnog, buntovnog i nedo-stižnog.

Prekrasan ambijent Duhovnog centra varaždinske biskupije

Kraj snjegovića kojeg smo sami napravili

Zahvala na prekrasnom domaćinstvu vlč. Damjanu

Josip se zahvaljuje dragoj domaćici Marici

koja nas je hranila

Stepinčeva CRKVA broj 73 - rujan 2013. 9

Ponovo sam doživjela trenutak kad shvatiš da si sam pred sobom nemoćan, da si razočarao i sebe i druge i da dalje ovako više ne želiš i ne možeš. Trenutak kad prazan zavapiš Gos-podinu: „Promijeni me!“, a On te istog trenut-ka slomi da jedino što želiš jest u poniznosti i zahvalnosti klečati ispred Njega. Onaj trenutak kada si svjestan da je jedino On onaj koji može učiniti čudo i obnoviti te tako da zaista sjajiš kao Njegovo remek djelo. Ovom prilikom zahvaljujemo, prvenstveno dra-gom Bogu što nam je podario župnika koji se toliko trudi oko nas i koji nam je rezervirao vi-kend na Veternici. Hvala mu za vodstvo, otkri-vanje Istine i utjehu Krista u svetoj ispovijedi. Hvala i velečasnom Damjanu Korenu, ravna-telju Duhovnog centra koji se potrudio da se osjećamo kao kod kuće i kuharici Marici koja nas je zbrinula kao mama. Duhovni centar otvoren je cijele godine i prepo-ručujemo ga svima koji su potrebni mira i resta-uracije vlastitog života da se upute na jedne od duhovnih vježbi koje se svaki vikend održavaju tamo. http://www.veternica.biskupija-varazdin-ska.hr/

Mateja Potroško

Cvjetnica Na ovogodišnju “bijelu” Cvjetnicu svečano smo slavili Isusov ulazak u Jeruzalem

Ove smo godine, zbog snijega, blagdan Cvjetnice odno-sno Nedjelju muke Gospodnje i uvod u Veliki tjedan pro-slavili drugačije no što smo navikli. Jer, zbog lošega vre-mena, blagoslov maslinovih grančica, nije održan ispred Pastoralnoga centra. Izostala je i procesija sa grančica-ma kao i križni put po župi koji se održava na Cvjetnicu popodne. Misno slavlje održano je u donjim prostorima našega pastoralnoga centra. Bez obzira na ovogodišnju „bijelu“ Cvjetnicu, na svetoj misi bilo je mnoštvo vjernika s maslinovim grančicama, palminim granama i cvijećem u rukama, koje je vlč. Krunoslav Pačalat blagoslovio na samom početku, dok se misno slavlje nastavilo misnim čitanjima i pjevanjem Muke Isusove. U tradiciji naše-ga naroda je da tokom cijele godine u kući čuvaju, na Cvjetnicu posvećene grančice. Svećenici pak, pepelom nastalim od spaljivanja blagoslovljenih grančica od pret-hodne godine, na blagdan Pepelnice, vjernicima stavlja-ju na čelo znak križa. (Sandra Špoljar)

Domaćin vlč. Damjan i kuhrarica Marica

Zajednička snimka na kraju duhovnih vježbi


Veliki četvrtak označava početak Svetoga trodnevlja. Toga se dana vjernici prisjećaju Večere Gospodnje ili kako je če-sto nazivamo, Posljednje večere, na kojoj je Isus blagovao s dvanaest apostola - svojih učenika, svjestan da će uskoro biti izdan, mučen i da će se nakon smrti na križu, na nebu pridružiti svojemu Ocu. U sklopu te večere Isus je ustanovio euharistiju te vjernici i njihovi svećenici toga dana slave taj čin kao i ustanovljenje svećeničkoga reda. U prvom dijelu svete mise zazvonila su sva zvona koja više neće zvoniti do vaz-mene noći odnosno Uskrsa. Kako je Isus tokom posljednje večere oprao noge dvanaestorici apostola u znak primjera poniznosti i služenja, tokom ove svete mise također je održan obred pranja nogu. Naš župnik Krunoslav Pačalat oprao je i poljubio noge dvanaestorici naših župljana. Gesta je to kojom se izražava sama bit kršćanskog postojanja, da budemo, po-put Isusa u službi drugih.„ Na Veliki četvrtak dogodila se najveća gesta ljubavi u ljudskoj povijesti, najvažniji povijesni događaj za naše odnose, za ži-vot i budućnost ovoga svijeta. Isus je oprao apostolima noge i sebe ostavio trajno prisutnim u sakramentu euharistije te usta-novio je Sveti red. Oprati noge znači služiti drugome, prihvatiti ga i uvažiti, podijeliti s njim sve što mu je potrebno, sve što obuhvaća naše ljudske i kršćanske odnose. Isus – Sluga Božji i poslužitelj ljudi – dao nam je primjer, koji treba slijediti, sjećati se njegova primjera ali i činiti to isto tj. povezati spomen i čin. Ovo je onaj veliki i sveti dan kada je naš Gospodin ustano-vio dva posebno važna Sakramenta: Sveti Red i Euharistiju. Jedan bez drugoga ne idu. Bez Euharistije nema svećenika i nema svećenika bez Euharistije. Stoga se danas na poseban način utječemo i Vama, dragi naši vjernici da za nas sveće-nike molite, da bdijete svojom brigom i ljubavlju nad našim svećeništvom, da budete svojom ljubavlju prema nama štit našega svećeništva. Trebate nam sestre i braćo! Treba nam vaša molitva, vaša briga i žrtva za nas. Potrebni ste nam kao

Veliki četvrtak - Misa Večere Gospodnje

„šimunicirenci“ da, kad smalakšu naše ljudske sna-ge, pomognete nam nastaviti dalje. (...)U misi se događa, ne samo pretvorba kruha u tijelo Kristovo i vina u krv Kristovu, nego se treba dogoditi i pretvorba nas samih. Neka se Gospodinova ljubav preko nas izlije u ove naše zajednice i očituje u na-šem vremenu i prostoru. Prepustimo Gospodinu da nas vodi!“ – zaključio je u svojoj današnjoj propovije-di vlč. Krunoslav Pačalat. Tokom ove svete mise, vjernici su se pričestili pod obje prilike, što znači da su primili Presveto Tije-lo i Presvetu Krv. Na kraju je slijedio prijenos Presve-tog sa glavnoga oltara na sporedni, ispred kojega su vjernici potom počeli bdjeti i moliti. Također otkriveni su svi crkveni oltari kao spomen na mučenje i svla-čenje Isusa.

Sandra Špoljar

Bit kršćanskog postojanja je da budemo, poput Isusa, u službi drugih


Veliki petak je jedini dan u godini kada ne slavimo svetu misu, već se Kristove muke i smrti na križu prisjećamo po-sebnim obredom. Iako je glavni oltar prazan i Isus leži u grobu, za nas to ne predstavlja poraz, već očitovanje Bož-je ljubavi koja nema kraja. Na početku bogoslužja naš vlč. Krunoslav Pačalat u pratnji ministranata došao je do stepe-nica i samo za tu priliku postavljenog tepiha s jastučićem, te na njega kratko legao u znak muke i predanja Isusova. Uslijedilo je pjevanje Muke Isusove po Ivanu. „Današnja nas liturgija i Božja riječ zove razmišljati o kon-kretnom vjerskom i duhovnom življenju.“ - kazao je na po-četku svoje propovijedi vlč. Pačalat te nastavio:„Važan dio vjerskog života, uz bratsku ljubav i liturgiju je mučeništvo. Danas pratimo Isusa kako kroz mučeništvo odlazi u smrt, radi našega spasenja. I govori nam: ‘idite i vi činite tako, kako sam vam pokazao…“ Ovo nam može biti zastrašujuće… preteški zahtjev… nešto nepotrebno…pretjerano… Ali kad gledamo u povijest Crkve, susrećemo se s mnogim primjerima mučeništva ljudi – vjernika, koji su zaista za Isusa i njegovo evanđelje dali svoj život… koji su

U Križu je nada, život i spasenje

Veliki petak Muke Gospodnje

zaista bili vjerni Isusovoj riječi: ‘tko izgubi svoj život na zem-lji, taj će ga sačuvati za život vječni…’ Tko su mučenici? Mučenici su «svjedoci», ljudi koji svoju vjeru «pokazuju» čak i onda kad to poneke košta, možda čak i života. Možda ste i sami ponekad rekli rečenicu ili ste je čuli: «Ja nisam rođen za mučenika!» Mada je ta rečenica razumljiva, ljudski gledajući, jer, tko želi napustiti svoj život! Ali ako to kršćanin govori i tako stvarno misli, onda to znači napuštanje kršćanske vjere. Jer onom: biti kršćanin, spada: i biti svjedok, pokazivati vlastitu vjeru (pa i ako puno košta), isto tako kao i ljubav prema bližnjemu i molitva. Ne mogu i ne smijem reći: «Ja sam kršćanin, ali zar to i trebam poka-zati? To ću radije učiniti privatno.» Biti privatno kršćanin je protivnost u sebi. Lijek koji ne pokazuje djelovanje ne koristi ništa. To može biti samo uputa koja se prilaže lijeku. Vjera bez djela je mrtva. Nema života. Vjerom dobivamo novo središte života. Prema tome se i iz-

Znamo da je vrlo teško zbog vjere dati se raspeti na križ, ali bismo trebali biti to spremni učiniti onako ra-dosno kako je to Isus učinio. Jer u križu je nada, u križu je život, u križu je spasenje. Prigrlimo svoj križ, svoje patnje i boli, svoje muke i teškoće, sve ono što nam život čini teškim, sve radi Krista činimo! I bit će nam sve lakše i jednostavnije. Jer, dok za Isusa ra-dimo i ako to radimo iz ljubavi, ništa nam ne može biti teško i nesnošljivo. Stoga, neka i s naših križeva koje svakodnevno nosimo odzvanja poruka svima koji nas susreću i okružuju: „Gledajte, kako i koliko ljubim Boga„ – zaključio je u svojoj propovijedi vlč. Pačalat. Potom je uslijedio drugi dio današnjega bogo-služja – otkrivanje i klanjanje Križu, kao znak zahvale i vjernosti Isusu, umjesto Judina poljupca izdaje. Nakon ljubljenja Rana Isusovih uslijedio je treći dio Obreda – Sveta pričest.

Sandra Špoljar

građuje naše razmišljanje i naše djelovanje. Stvari koji se ovom svijetu pokazuju kao besmislene daju novo, unutarnje svjetlo: post, odricanje baš na Veliki petak, kao radost zbog oproštenja u ispovijedi, slavljenje i po-svećenje nedjelje, održavanje i sklapanje kršćanskog braka, molitva u kući uoči pogreba, postavljenje križa na vidnom mjestu u kući.


Krist je sve naše krivice, beznađa, tjeskobe i patnje pokopao u grob i

uskrisio nas u novi život povjerenja, dobrote i ljubavi

Unatoč kiši vjernici su od jutra dolazili u Pastoralni centar, pokloniti se i pomoliti na grobu mrtvoga Isusa. Vazmeno bdi-jenje je započelo vani ispred Pastoralnog centra sa blago-slovom vatre, nakon čega je zapaljena Uskrsna svijeća na kojoj smo potom i mi zapalili svoje svijeće i držali ih u rukama za vrijeme dok se pjevao Hvalospjev uskrsnoj svijeći. Nakon toga su uslijedila brojna čitanja o Povijesti spasenja. Zazvo-nila su opet sva zvona u znak Kristova uskrsnuća. Zasvirale su opet orgulje. Zaorio je uskrsni Aleluja.Vlč. Kruno Pačalat u svojoj je propovijedi između ostalog naglasio: „Jučer i danas trebalo je da s Kristom bude na križ pribijeno svako naše zločesto ponašanje, svaki naš grijeh, svako naše neljudsko i ne kršćansko vladanje. Danas je u grobu trebao istrunuti stari naš čovjek kako bi ove noći s Kristom uskrsnuo novi čovjek – čovjek nade i čvrste i nepokolebljive vjere, čo-vjek nesebične i sebedarne ljubavi, čovjek pouzdanja i po-vjerenja, čovjek zaljubljen u Krista i u njegovu svetost. Stoga se večeras ima u nama dogoditi veličanstvena eksplozija, najjača u našemu dosadašnjemu životu, eksplozija života, pobjede nad starim čovjekom koji je bio navezan na propad-ljivo i prljavo, na grešno i nisko – nedostojno imena čovjek, a kamoli kršćanin. Ima se ove noći dogoditi eksplozija novoga života u nama, pobjede nevinosti i čistoće nad zločinstvom, grijehom i sablažnjavanjem drugih. Mi smo primili i držali svjetlo u svojim rukama koje smo zapalili na svijeći uskrslog Krista, a to znači da smo – a jesmo li zaista??? – odlučili biti Kristovo svjetlo ovome svijetu. Sam Bog, po Kristovom uskrsnuću, želi noćas u nama po-stati čovjekom, sam Bog hoće doći među nas po nama, kako ne bismo bili više robovi zla i Sotone. Danas je pokopana u

Velika subota

grobu svaka naša bolest, svaki naš grijeh, krivi-ca, muka i tjeskoba, strah od budućnosti, tu je pokopana i naša smrt. Krist je uzeo naše ljud-sko tijelo i na njemu sve naše patnje i krivice, te ih pokopao u grob, a nas večeras uskrisio na novi svetiji život. Ako te muči osama, besmisao života, ako se pitaš čemu sve ovo i ako ne mo-žeš izdržati progonstvo u svome životu, ako ne možeš vjerovati u bolju budućnost, zagledaj se još jedanput u Isusov grob i znaj da je unutra zaista bilo pokopano tvoje beznađe, a uskrsnut će nada, život i povratak kući – svom početku –

Čuvanje Božjeg groba


Blagoslov jela

Đakon Nikola naviješta svijetlo Kristovo

čistoći i svetosti. Samo povjeruj. Potreb-no je znati prihvatiti realno svoju ljusku situaciju. Tek kad stvarno dodirneš smrt, doživjet ćeš radost što živiš. Kad dodir-neš svoju krivicu i priznaš je, doživjet ćeš i oslobođenje od nje, otkupljenje i prašta-nje. Tek kad priznaš svoju muku i strah, kad prihvatiš svoje bolesti i shvatiš da je to tvoja stvarnost, tad ćeš ozdraviti, oslo-boditi se tjeskobe, straha i muke. Ne boj se, jer Uskrsli je s tobom. Ne boj se, jer je jači onaj koji je u tebi nego onaj koji je u svijetu. Idi s tom snagom koja je u tebi i pobijedit ćeš sva zla u svojoj buduć-nosti. Očekuj da će se baš ove čudesne noći dogoditi nešto izvanredno, duboko i božansko. Oni koji očekuju, zaista i do-

čekaju Boga, pobjednika, pravednoga. Pobjeda je u tvojoj odluci. Tu ispred tebe, nadohvat tvoje duše. Dohvati je, danas, privuci je svojom molitvom i živom vjerom u Uskrsloga. Priđi Isusovom grobu sutra ujutro i vidjet ćeš da je prazan, a to znači da ni tebi nije mjesto u grobu, već tamo gdje je Isus… Da ni tebi nije suđeno vječ-no živjeti u mukama, već u slavi Pobjed-nika… Od sada vjeruj, ljubav je jedina koja pobjeđuje, jer Bog je ljubav“.Uslijedila je Krsna služba u sklopu koje su sakrament krštenja primile Mateja Punčec i Branka Miksić, naši ovogodišnji katekumeni. Sudjelujući dalje na sveča-noj svetoj misi dočekali smo novi dan i Isusovo uskrsnuće s radošću u srcu.

Sandra Špoljar

Novokrštenice primaju svijetlo

Kristovo

Znamenovanje uskrsne svijeće


Kroz ples, pjesmu i igru sačuvati našu hrvatsku tradiciju, kulturu i običaje

U subotu 6.travnja 2013. raspjevani i rasplesani, veseli i uvijek nasmijani Lojzeki zabavljali su publiku u prepunoj dvorani pastoralnog centra. Bio je to splet koreografija iz Slavonije, Međimurja, Posavine, Zagorja i Podravine. A neki Lojzeki pokazali su da znaju lijepo recitirati na kajkavskom narječju. Točno prije 5 godina Lojzeki su imali svoj prvi nastup i ovim koncertom proslavili su svoj mali jubilej. Neka djeca u Lojzekima plešu od samih početaka i sada su to ozbiljni i veliki plesači. Svake godine dolaze novi članovi, oni najmanji koji brzo uče, svladavaju korake i u samo nekoliko proba poput velikih Lojzeka i nastupaju.Lojzeki održavaju svoje probe subotom prijepodne i aktivno sudjeluju na raznim župskim događanjima. Zaista smo uživali u svakom osmjehu, pokretu i pogledu naših vrijednih mališana koji su toliko toga naučili u kratko vrijeme uz svoje vrijedne i nezamjenjive voditelje Mariju i Nikolu Domanovac. Oni imaju veliku ljubav za ovu dječicu, za ovu župu i zaista im odajemo svi, kao župljani, veliko priznanje za toliko toga vrijednoga što su nam stvorili u župi, a najviše za trud oko Lojzeka – naših malih folkloraša koji se već sada trude sačuvati našu hrvatsku tradiciju i običaje, svoju kulturu. Bogu hvala za sve ove ljude koji su toliko vrijedni i marljivi te nas uvijek razveseljavaju svojim programom.

3. cjelovečernji koncert folklorne skupine LOJZEKI


SVEČANA ZAHVALA DOSADAŠNJEM I

DOBRODOŠLICA NOVOM ZVONARU

Na prvu nedjelju nakon Uskrsa došlo je do promjene u službi zvonara i sakristana naše župe. Dosadašnji sakristan i zvonara, gosp. Miroslav Ivančić zahvalio se iz osobnih razloga na ovu službu i zamolio da ga se oslobodi tih dužnosti. Gosp. Miro je ovu službu obnašao tri godine. Novi zvonar i sakristan je od ove nedjelje gosp. Josip Kičinbaći, dugogodišnji predsjednik Pastoralnoga vijeća. Od samoga početka sudjeluje u životu i radu župe te dobro poznaje obaveze koje mu ovo poslanje sada stavlja pred njega.Na kraju svete mise svečano su se dirljivim riječima gosp. Miroslavu zahvalili predsjednici Koordinacijskog vijeća Marija i Nikola Domanovac. Te mu uručili sliku s motivom našega oltara, lik Bl. Alojzija Stepinca kao znak naše zahvale i na uspomenu na jedan lijepi period zajedničke suradnje u koordinacijskom vijeću čiji je bio član ovih godina. „Bila je to jedna lijepa priča koja će se pamtiti s jedne i druge strane“ rekla je gđa. Marija zahvaljujući se dosadašnjem zvonaru. Također su se obratili i novom zvonaru gosp. Josipu kojemu su uručili sliku Bl. Alojzija Stepinca u znak dobrodošlice na ovu službu te mu poželjeli puno radosnih trenutaka u ovom poslanju.

Uskrs fest 2013., najstariji hrvatski festival popularne kršćanske glazbe, održan je u nedjelju, 7. travnja 2013., u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Na tom je lijepom duhovnom Festivalu i ove godine nastupao Davor Terzić sa svojom pjesmom ‘Bog moj i sve moje’. Veliku čast je iskazao opet našim mladima pozvavši ih da mu budu u vokalnoj pratnji na nastupu. Bilo je to opet jedno lijepo i dragocjeno iskustvo našim mladima. I sama izvedba je bila prekrasna i puna emocija.

STEPINČEVA MLADEŽ S DAVOROM TERZIĆEM NA

USKRSFESTU 2013.

Na treću vazmenu nedjelju, 14. trav-nja 2013., okupili su se ispred pasto-ralnog centra ovogodišnji krizmanici naše župe. Razlog okupljanju bio je predviđeni izlet u Vrbovec, točnije po-sjet muškoj kući zajednice Cenacolo. Pod vodstvom župnika vlč. Krunosla-va Pačalata na put su pošli i vjerouči-teljica Mihaela, te župne animatorice Mateja, Iva i Anja. Veseloj i uzbuđe-noj skupini pridružilo se i troje mladih iz župne srednjoškolske zajednice Adela, Vladimir i Štefan.Zajednica Cenacolo osnovana je 1983.godine na brežuljku Saluzza u talijanskoj pokrajini Piemonte. Sestra koja je osnovala zajednicu jest sestra Elvira Petrozzi, njima prirasla srcu jednostavno kao sestra Elvira. Ona je mnogo godina molila kako bi ostva-rila svoj san osnivanja kuće koja bi bila poput prihvatilišta za sve mlade koji se osjećaju napušteno, odbače-no, koji su zapali u razne probleme i nemaju se kuda više obratiti. Njezin san ostvaren je upornom molitvom i danas u 30 godina postojanja u svi-jetu djeluje 56 kuća. U Hrvatskoj se one nalaze u gradovima: Ugljane kod Splita, Biograd, Novigrad, Varaždin, Vrbovec (dvije kuće), Šišinec kod Si-ska i Šarengrad.

Putovanje do Vrbovca župnik je osmi-slio na vrlo kreativan način. Uz uvod-nu molitvu za početak puta koju su molili vjeroučiteljica i sami krizmanici, započeli smo naš izlet. Nakon toga svim prisutnim u autobusu obratile su se animatorice, ali i predstavnica ovogodišnjih krizmanika Lucija Šim-čić sa svojim krizmanicima. Duhovni program nadopunili smo molitvom Zlatne krunice, a nakon molitve svo-jim svjedočanstvima krizmanike su oduševili srednjoškolci. Adela, Vladi-mir i Štefan puni pouzdanja u Uskr-slog Isusa podijelili su sa svima svoj put od priprema za sakrament Potvr-de do danas kada su aktivni članovi Srednjoškolske zajednice mladih naše župe. Krizmanike su upozorili kako pripreme i Sakrament nipošto ne shvate olako jer je put povratka k Bogu vrlo težak, te je stoga bolje ustrajati na putu dobra i poniznosti. Svojim životnim situacijama posvje-dočili su vlastite borbe, vraćanje na pravi put i sadašnje stanje radosti srca zbog pripadnosti Isusu. Ta svje-dočanstva poslužila su kao prekra-san uvod za sve ono što nas je čeka-lo u Cenacolo. Ivan i Danijel, naši domaćini, kratko su nas upoznali sa okolinom, a naši krizmanici su im donijeli namirnice jer

dečki u Zajednici žive po Providnosti Božjoj. Smjestivši se u Kapelicu, nekoliko uvodnih riječi rekao je vlč. Krunoslav, a zatim su uslijedila svjedočanstva.Ivan jest dečko iz Rijeke koji se u Ce-nacolu nalazi tri godine, a u Zajednicu ga je dovela ovisnost o kocki. Snaž-nim i uvjerenim nastupom, svjedo-čanstvom koje je odisalo poniznošću, ali potpunim predanjem Gospodinu sve prisutne ostavio je bez teksta. On je naime kao četrnaestogodiš-njak potpisao ugovor za NK Rijeku i postao vrlo popularan. Posvjedočio je kako je već u to vrijeme počeo piti prve pive i uzdigao se iznad ostalih vršnjaka. Sa osamnaest godina već


Ustrajati na putu dobra i poniznosti

Danijel svjedoči o svom životnom putu

Krizmanici posjetili zajednicu Cenacolo

Na ulazu u Cenacolo

Pratimo Ivanovo svjedočanstvo


je imao sve: puno novaca, neovi-snost, popularnost, svi su ga htjeli u svome društvu. U obitelji je imao vrlo loš odnos sa svojim ocem i kako je sam posvjedočio ocu se teško otva-rao. Dok je tako živio duboko u sebi je znao da ne ide dobrim putem i na kraju svega je bio nesretan, no nije se imao hrabrosti tome suprotstaviti. Punih deset godina tonuo je sve više u laž. Bio je očaran svijetlima kockar-nica, u noći je potrošio ogromne koli-čine novaca i sve to vodilo ga je pre-ma dubljim problemima. Uskoro se i zadužio kod kamatara, živio je lažan život bojeći se i pristupiti obiteljskom stolu jer više nije mogao pratiti što je kome slagao. Jednom se čak 3 mje-seca skrivao od kamatara bojeći se za vlastiti život. Sve to vrijeme njego-va je majka uistinu patila, ali ustrajno molila za njega, kao i njegova baka. Kada je u dobi od 28 godina vidio da je došao do dna, da ga ljudi izbjega-vaju, i sam je posvjedočio da se osje-ćao kao starac, tada je shvatio da mora nešto poduzeti. Došavši u za-jednicu Cenacolo počela je promjena njegova života. Tu je našao iskrene prijatelje, radio je na sebi, riješio se lažnoga života i krenuo prema bolje-mu. Krizmanicima je rekao kako je u životu imao sve, a nije bio sretan, a sada u zajednici nema ništa, a sretniji je nego li ikada prije. Upozorio ih je i da otvore dobro svoje oči za potre-be svojih bližnjih, da ne žive u svojoj sebičnosti i stavu „meni je dobro“. Moderno doba donosi mnoge tehno-logije kojima robujemo, no prava je

sreća u susretima sa ljudima i radu na svojoj osobnosti.Nakon Ivana svjedočio je Danijel. Njemu je svjedočanstvo prema svima nama bilo ujedno i prvo koje je imao u Zajednici. Njegov težak životni put počinje već od njegova rođenja. Bio je odvojen od svojih roditelja i pre-dan udomiteljskoj obitelji. Kada je imao četiri godine umire mu majka, a s ocem nikada nije ostvario do-bar odnos. Već u dvanaestoj godini počinje pušiti, kasnije piti i vrlo brzo počinju njegovi problemi. Nikako nije mogao pronaći svoje mjesto i dolazi u razdoblje života kada je živio na uli-ci bez ičega. Dugo se je borio i nije želio nikome priznati da je propao. Preko prijatelja svoje šogorice dolazi u Cenacolo. Tamo isto tako počinje

njegov put obraćenja. U zajednici je bio tri godine i potom izišao. Za-poslio se u Zagrebu i radio u jednoj keramičarskoj radionici. Ipak, kako se nije u svojem životu održavao radnu disciplinu koju je naučio u Zajednici vrlo brzo je ponovno pao i vratio se u zajednicu. Sada je u Cenacolu 16 mjeseci. Mlade je upozorio da Boga već sada traže i da budu ustrajni da dobrome putu, što je vrlo teško, sva-kodnevna borba.Nakon svjedočanstva koja su nas sve oduševila krizmanici su imali prilike postaviti pitanja. Pitanja je bilo puno, zaista su slušali i Ivan i Danijel su vrlo rado odgovorili na svako postavljeno pitanje. Nakon razgovora otišli smo svi zajedno u još kratko razgledava-nje posjeda Zajednice Cenacolo. Vi-djeli smo kućicu gdje se pere rublje, blagovaonicu, sportsku dvoranu i ostalo. Na putu natrag krizmanici su na mi-krofon pred svima izrazili svoje odu-ševljenje posjetom Cenacolu i ono što ih se posebno dojmilo. Nakon njihovih govora uslijedila su svjedo-čanstva vjeroučiteljice i animatorica. Tako je, animatorica Iva svjedočila o čistom hodanju, Anja o odgovornosti i savjesnosti prema obavezama, Ma-teja o svojemu molitvenom životu, a vjeroučiteljica Mihaela svjedočila je o euharistijskom životu. Tako su njiho-va svjedočanstva zaista stavila pre-krasan pečat na ovaj izlet. Došavši u Koprivnicu krizmanici su sudjelovali na tamburaškom koncertu sastava Tomo Šestak i tako umjetnošću zao-kružili ovu prekrasnu priču.

Anja NovakU velikom šatoru


Festival duhovne pjesme “Dobri pastir” u Varaždinu

Posjetitelji, koji su lijepo ispunili dvoranu pastoralnog cen-tra Župe Blaženog Alojzija Stepinca, mogli su u nedje-lju 14. travnja 2013.g. uživati u koncertu koji su priredili članovi tamburaškog orkestra „Tomo Šestak“ iz Kopriv-nice pod ravnanjem Antala Pappa. Ovaj relativno mlad orkestar do sada je na festivalima hrvatske tamburaške glazbe u Osijeku osvojio niz zlatnih i srebrnih tambura „Paje Kolarića“. U svom repertoaru preferiraju orkestralne skladbe hrvat-skih autora, ali i drugu klasičnu i zabavnu glazbu aran-

žiranu za tambure. Tako smo mogli uživati u izvođenju orkestralnih skladbi Potočnika i Grubačevića, ali i arijama iz Kalmanove operete Grofica Marica u izvođenju Jele-ne Parizoske te pjesmama Siniše Leopolda u izvođenju Zdenka Vujasinovića. U ime Koordinacijskog vijeća naše župe, gostima se na iznimnom glazbenom doživljaju zahvalio predsjednik Ni-kola Domanovac.

Krešo Blažek

Koncert tamburaškog orkestra “Tomo Šestak”

Molitva za duhovna zvanja odzvanjala je cijelu četvrtu usksnu nedjelju. Festival Dobrog Pastira, već osmu godi-nu na nedjelju Dobrog Pastira, održava se u crkvi Dobrog Pastira, Župe svetog Fabijana i Sebastijana u Varaždinu. Geslo ovogodišnjeg festivala bio je Pavlov vapaj iz posla-nice Kološanima 3, 12: „Zaodjenite se u djela ljubavi“, a svi su izvođači bili pozvani osmisliti pjesmu na tu temu. Festivalu su se odazvali zborovi mladih „Ime ljubavi“ iz Župe sv. Nikole biskupa u Koprivnici, „Agape“ iz Župe sv. Marije Magdalene u Knegincu, „Frama“ iz Varaždina, zbor mladih iz Župe Belica, „Eshaton“ iz Župe Uznesenja Bl. Djevice Marije u Koprivnici te „Stepinčeva mladež“ iz naše Župe. Nastupili su i ženski vokalni ansambl „Sak-cinski“ iz Ivanca te solo izvođači Martina Tomas i Antonio Tkalec. Gost festivala bila je Bernarda Brunović, mlada Hrvatica iz Švicarske koja je prije dvije godina nastupila na završnom natjecanju za švicarskog predstavnika na Euroviziji, gdje je osvojila 2. mjesto. Prisutne je oduševila svojim glasom, ali ponajviše iskrenim i srčanim nastupom u kojem je otpjevala svoje molitve Gospodinu. Velečasni Siniša Dudašek, povjerenik za pastoral duhov-nih zvanja i ministranata, opisao je kako „zborovi mladih i solisti iz župa Varaždinske biskupije pred Boga šalju naše molitve da se mladi ljudi otvore Božjoj ljubavi, da žive i djeluju u ljubavi, za ljubav, u svetim duhovnim zva-njima ili u svojem životnom pozivu“.Festivalu je prisustvovao i biskup Varaždinske biskupije, mons. Josip Mrzljak. Rekao je kako ga raduje što se mla-di odazivaju pozivu Biskupije na festival, a njihova pje-sma zaista je dvostruka molitva kojoj se mogu priključiti svi prisutni.

Nastup naše Stepinčeve mladeži


Obitelj je mjesto

molitve gdje se otkriva i živi poziv za duhovno

zvanje i razvija

osjećaj za sveto

Četvrte uskrsne nedjelje koja je poznata i kao Nedjelja Dobroga Pastira, naš đakon Nikola Markušić pred punom dvoranom Pasto-ralnoga centra održao je tribinu na kojoj je govorio koliko je važna obitelj, odnosi u njoj i općenito, način na koji smo odgajani, da mla-dići i djevojke prepoznaju Božji poziv u sebi te se odluče školovati za duhovno zvanje odnosno svećenika ili časnu sestru. Naime, ova tema je bila diplomski rad našega đakona. Ispričao nam je kako je on taj poziv osjetio krajem osmoga razreda, te da su mu uzori bili mje-sni župnik i nekoliko međimurskih mladića koji su se već školovali u sjemeništu. Nakon što je svoju odluku rekao članovima obitelji, puno mu je značilo što je i od njih dobio podršku, a posebno od svoje tri sestre i brata. - No sam odlazak u sjemenište ne znači da će netko doista izdržati sve kušnje na koje će naići tokom školovanja i postati svećenikom. To najbolje oslikava činjenica da su svi mladići, koji su mi kao sjeme-ništarci bili uzor, vremenom napustili sjemenište, odustali od školo-vanja za duhovno zvanje, oženili se i osnovali obitelji. Ja sam ipak ustrajao u svojoj odluci, mada je također bilo trenutaka kad sam se pitao nastaviti ili ne. Članovi obitelji i u tim teškim trenucima bili su uz mene, kazavši da će poštovati moju odluku, kakva god ona bila. I ta podrška mi je neopisivo puno značila. No, obitelj je u današnjem svijetu izložena brojnim izazovima. A Crkvi, koja nije samo božanska, nego i ljudska zajednica, izrazito je važna. Crkva, naime, nastoji dati obitelji ono mjesto koje joj po naravi pripada, ono mjesto koje joj Bog daje u svojem promislu o svijetu i čovjeku. Obitelj nije imuna na krize koje pogađaju društvo i Crkvu, podložna je promjenama koje donosi tehnološki i kulturni napredak. Krize i problemi koji pogađaju obitelj uvijek se tiču Crkve, koja se nastoji suočiti s njima budući da u obitelji pronalazi jedno od važnijih područja vlastitoga djelovanja – kazao je đakon Markušić.U svojem izlaganju podsjetio je i na veliku važnost obiteljske molitve.- Zajednička molitva je molitva muža i žene, roditelja i djece i u njoj je prisutan Isus. Molitva nije bijeg od svakidašnjih dužnosti, njezina važnost ne dolazi u pitanje, ona još snažnije pokreće obitelji da pri-hvate obveze koje moraju ispuniti. Molitva omogućuje stav povjere-nja i predanja, što je neophodno da se izreče vlastiti „da“ i nadvladaju strahovi i nesigurnosti. Njezin je sadržaj sam život obitelji. Tako će zasigurno jedan od njezinih sadržaja biti molitva za zvanja i ako se netko od članova obitelji odluči na život u svećeničkom zvanju, ona će biti utkana u njegovo zvanje. I Papa Ivan Pavao II istaknuo je u porukama uz svjetski dan molitve za duhovna zvanja da je obitelj mjesto molitve, mjesto gdje se otkriva i živi poziv, mjesto u kojem se razvija osjećaj za sveto. U brizi za zvanja važna je blizina roditelja, u njima djeca prepoznaju bitne vrline, velikodušnost u prihvaćanju, snagu za odricanje i radost u nošenju križa. Iako zvuči paradoksalno, u obitelji se stječe hrabrost za napuštanje iste zbog višega cilja, na-sljedovanja Krista. Zvanje u obitelji dar je i nagrada, ne samo onome koji je pozvan, nego i obitelji. Velik je blagoslov za svako duhovno zvanje ako u obitelji pronalazi potporu za življenje vlastitoga poziva. Veliki je blagoslov za svaku obitelj ako prepozna duhovno zvanje kod nekog od svojih članova i prihvati ga kao posebnu Božju naklonost. Naime, velika je odgovornost roditelja i župne zajednice u promica-nju, raspoznavanju, praćenju i potpori crkvenoga zvanja kojim ih Bog dariva, a koje se molitvom, osobnom i zajedničkom, spoznaje, pri-hvaća i ostvaruje – zaključio je đakon Nikola Markušić.Nakon izlaganja, bila je prilika za postavljanje pitanja, što su vjernici i iskoristili.

Sandra Špoljar

Tribina “Obitelj - prvo sjemenište”

Na četvrtu vazmenu nedjelju, 21. travnja 2013. iza obi-teljske mise, održan je sastanak krizmanih kumova pod stručnim vodstvom župnika vlč. Krunoslava Pačalata.Na samome početku susreta vlč. Pačalat iznio je smisao toga okupljanja kao važan dio pripreme da bi se kumo-vi duhovno pripremili biti svjedocima u životima ovogo-dišnjih krizmanika. Naglasio je kako kumstvo nije puka formalnost, kako to danas mnogi doživljavaju. Biti kriz-mani kum prvenstveno je odgovornost za duhovni život i primjer krizmaniku. Kum je stoga dužan provoditi sakra-

mentalni život i za svoje će propuste sam odgovarati pred Bogom, naglasio je u uvodu župnik.Osvrnuo se i na uvjete koje mora zadovoljiti krizma-ni kum. To su: krštenje, euharistija, potvrda i primjereni vjerski život – redovita ispovijed i pričest. Danas često sami krizmanici biraju svoje krizmane kumove i njihova je uloga u životima mladih kršćana vrlo bitna. Okuplje-nim kumovima naglasio je važnost istinskog i autentičnog svjedočenja vjerskoga života.

Anja Novak

Pred župnom zajednicom svjedočile su animatorice

Mateja...

Završila je Temeljna formacija animatora u našoj župi. Posljednji u ciklusu od 4 vikend susreta koji su se odr-žavali kroz cijelu pastoralnu godinu, naglasak je stavio na duhovnu dimenziju animatora. Podsjećamo da se animatorstvo sastoji od 5 dimenzija i to animatorstvo kao zvanje, identitet animatora, mjesto i pripadnost ani-matora u zajednici, vještine i sposobnosti animatora za rad u grupi te najvažnija, duhovna dimenzija. Formacija je održana prema programu „Mladi za mlade“ Ureda za mlade HBK. Vodili su ju župnik Krunoslav Pačalat, đakon Nikola Markušić i koordinatorica animatorske za-jednice, Mateja Potroško. Susret je započeo u subotu ujutro s misom za duhovna zvanja, a završio svečanim misnim slavljem 6. uskrsne nedjelje. Kroz predavanja i radionice ciljevi su bili po-svijestiti si važnost duhovnosti kao temeljne dimenzije animatorstva te uz predloženi stil življenja duhovnosti osmisliti vlastiti duhovni profil. Izgledalo je jednostavno, ali odluka da se bude pun Duha zahtjeva puno poni-znosti i strpljivosti pred Bogom te obilje Njegove milo-sti. Animatori su na početku slušali o duhovnosti svake osobe, točnije Duhu, koji pored tijela i duše, osobi daje božanske manire. Svatko tko želi biti duhovan, pred njim je svakodnevni zadatak truditi se rasti i raditi na sebi, biti u Bogu da bi se s Bogom djelovalo. Djeca i mladi s kojima animatori rade pa i ljudi s kojima se svakodnevno susreću vape za živim Bogom, a Njega drugima nitko ne može doni-jeti sam po svojoj volji. Božja Riječ najbolji je izvor sva-


Susret sa firmanim kumovima

Biti slika živog Krista, živa pokaznicaZavršila Temeljna formacija animatora

... Diana...


Naš župni zbor ‘Alojzijevci’ gostovao je 10. svibnja 2013. u Novoj Gradišci točnije u župi Bezgrešnog začeća Bl. Dj. Marije. To je bio uzvratni susret naših dviju župa. Nai-me, župni zbor iz Nove Gradiške gostovao je u našoj župi povodom Stepinčevih dana, točnije u danima devetnice. Tada je misno slavlje predvodio njihov župnik vlč. Perica Matanović, a sada je kod njih uzvratio naš župnik vlč. Kru-noslav Pačalat, predvodeći misno slavlje i propovijedajući vjernicima okupljenima na ovom slavlju. Najprije je doma-ći župnik Perica pozdravio sve okupljene a posebno go-

ste. Nakon misnoga slavlja naš je zbor izveo i kratki kon-cert. Poslije koncerta razgledali smo njihovu prekrasnu župnu crkvu a potom su domaćini, župnik Perica i njegov župni zbor i molitvena zajednica koja nosi ime našega zaštitnika Bl. Alojzija Stepinca, prekrasno nas ugostili u svom pastoralnom centru. Bilo je to zaista jedno lijepo druženje i zajedništvo između naših dviju župa uz zaklju-čak da se ovi susreti naših, sada, prijateljski povezanih župa moraju nastaviti i dalje.

“Alojzijevci” gostovali u Novoj Gradiški

kog nadahnuća, a Marija najbolja učiteljica neumornog i radosnog služenja Bogu i lju-dima. Ono što svatko iskreno želi jest i sam biti slika živog Krista, a On najbolje zasvijetli u nama kada po pričesti postajemo živa po-kaznica, malo svetohranište. Za svaki pad, slamanje pod pritiskom, vrijeđanje Boga, ljudi, sebe i svog dostojanstva kao čovjeka, animator ne „dobiva otkaz“, nego kao i svaki drugi katolik, dobiva ponovo milost, milosrd-nu i nezasluženu ljubav u ispovijedi. U nedjelju, animatori su se imali priliku pred-staviti svojoj župnoj zajednici. Umjesto uo-bičajene propovijedi, župnik im je prepustio propovjedaonicu pa su animatorice Mateja, Maja, Anja i Diana svjedočile o animatorstvu kao pozivu te što ono znači za njih i njihove obitelji. Župna zajednica oduševila se hra-brošću mladih animatorica, ali prije svega otvorenosti i raspoloženosti za življenje za-jedništva sa svim mladima s kojima rade, a preko njih i s njihovim obiteljima. Tako je od deset animatora na početku, Te-meljnu formaciju uspješno završilo sedam animatorica i to Anja Novak, Maja Ljubić, Di-ana Hunjadi, Nikolina Jušić, Karla Potroško, Mirela Globlek i Iva Matotan. Shvatili smo da nismo mi ti koji smo odluči-li biti animatori. Bog je taj koji poziva, a na nama je da se odazovemo. Odaziv povlači za sobom odgovornost, ali i neprocjenjive

milosti. Baš kao što Anja reče, svaki od nas može posvjedočiti da unatoč iscijeđenosti koju često osjećamo i zbunjenost pred broj-nim zadacima pred sobom, iz dana u dan, Bog nam daje milost na milost.Iako je Formacija službeno završila, ani-matorima rad tek započinje i kao što Isus u Lukinom evanđelju kaže: „Žetva je velika, a radnika malo.“ Nisu samo svećenici radnici na Božjim poljima, trebaju i oni našu pomoć, stoga pozivamo sve mlade koji se žele pri-družiti animatorskoj zajednici da se jave bilo kojoj animatorici jer od nove pastoralne go-dine započet će i nova Temeljna formacija. Animatorice se od srca zahvaljuju župniku na prostoru, otvorenosti za svaku ideju i su-radnju, a ponajviše prijateljstvu. Svima vama preporučuju se u molitve. (Mateja Potroško)

... Maja...

i Anja

Diana i ostale animatorice koje su završile formaciju primile su Certifikat

Moja župa - zajednica Božjih prijateljaPredstavnici gotovo svih pastoralnih grupa župe – članovi Koordinacijskog vijeća na čelu s vlč Krunom i od ove godine po prvi puta predstavnice animatora – provode još jednu planiranu aktivnost – odlaze na studij-sko putovanje na kojem se provodi već tradi-cionalno godišnje planiranje pastoralne go-dine. Datum je simbolički odabran: Praznik rada: 1. svibnja, krajnje odredište je, nama do sada, manje poznato mjesto Lasinja u Si-sačkoj biskupiji.Na studijskom putovanju u prijepodnevnim satima posjetili smo samostan sestara Kar-meličanki u Brezovici. U srdačnom susretu sa sestrama upoznali smo njihovu svakod-nevicu, rad, molitvu, pobožnosti, te brigu za druge ljude. U tom trenutku osjetili smo blisku povezanost sa Karmeličankama i nji-hovim darivanjem drugima. Zapravo koor-dinatori daruju svoje vrijeme za druge, za članove njihovih grupa i za one koje će se tek pridružiti u pastoralne grupe u novoj pa-storalnoj godini.Godišnje planiranje započeli smo Sv. Misom gdje je svaki koordinator molio i zahvaljivao za svoju grupu te smo zazvali Duha Svetog da godišnje planiranje učini plodonosnim i u narednoj godini. Planiranje je nakon sv. Mise započeto sa kratkim izvještajem svakog koordinatora o protekloj godini, izazovima s kojima se pojedina grupa suočila kao i o značajnijim postignućima. Usljedio je duhovni nagovor vlč. Krunoslava o položaju Crkve u društvu, ulozi vjernika la-ika u životu župne zajednice, te je ponovno istaknuta važnost planiranja pastoralne go-dine.


Planiranje pastoralne godine 2013./2014. u Lasinji

Sveta misa prije početka planiranja

Koordinatori na svetoj misi

Zajednička fotografija ispred Pastoralnog centra


Da bi koordinatori što bolje uskladili svoje ostale obveze te se još bolje pripremili za samo planiranje, dogovoreno je da će Prvi svibnja biti tradicionalno datum za godiš-nje planiranje, a za zaštitnika Koordinacij-skog vijeća izabran je Sv. Josip. Taj dan ujedno se proglašava Danom koordinacij-skog vijeća. Pastoralna godina 2013. / 2014., izglasa-no je i dogovoreno, proglasit će se se u našoj župi Godinom ŽUPNE KATE-HEZE, sa motom: “Vas nazvah prijateljima, jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svojega” (Iv 15,15).TEMA pastoralne godine: Moja župa - zajednica Božjih prijatelja.Usljedilo je planiranje i utvrđivanje termi-

na susreta svih pastoralnih grupa na tjednoj i mjeseč-noj razini.Na kraju planiranja svi ko-ordinatori su izrazili zado-voljstvo s učinjenim i rado-sno iščekuju početak iduće pastoralne godine.U Lasinji djeluje i kontem-plativno - klauzurna redov-nička zajednica sestara kćeri Srca Isusova koje se u bjelini klanjaju Isusu u Presvetom Oltarskom Sa-kramentu s kojom smo se također susreli i upoznali ovaj, u Hrvatskoj malo po-

Susret sa sestrama u Brezovici

Detalj s planiranja

znati, red časnih sestara. Dan smo završili zajedničkom večerom i druženjem u kojem su nam se pridružili i domaćini, voditelj Pastoralnog centra za mlade u Lasinji trajni đakon Želj-ko Kovačić sa svojom suprugom te vlč. Stjepan Bradica, župnik Župe Lasinja, kojima smo za-hvalili na gostoprimstvu.Cijeli pastoralni program za novu pastoralnu godinu svi žu-pljani dobit će uz župnikovo pa-stirsko pismo u rujnu.

DomanovciCrkva i samostan sestara Kćeri Srca Isusova u Lasinji


U samostanskoj crkvi sestara Kćeri Srca Isusova Susret sa sestrama Kćeri Srca Isusova u Lasinji

Glavni kuhar Marijan Ljubić i njegov pomoćnik g. Lovković

Naš domaćin - đakon, voditelj Pasto-ralnog centra za mlade, sa suprugom

Zahvala vlč. Bradici koji nas je upoznao sa stradanjima ovog kraja

Stvoriteljevo remek djelo je majčino srceU subotu, 11. svibnja, uoči majčinog dana , Obiteljska za-jednica održala je još jedan susret sa prigodnom temom “Uloga kršćanske majke u obitelji“. Nakon sv. mise, roditelji sa djecom i mladi naše župe, u zajedništvu, poslušali su riječi upućene majci a s kojima su susret započeli Danijela i Alan Vorkapić, koordinatori obiteljske zajednice: „Ne može se sakriti veličina prave majke. Ona je najljepše i najdraže biće na svijetu. Božji je čovjek rekao: Ima mnogo čuda na svijetu, ali remek-djelo Stvoritelja jest - majčino srce! (...)Teško je zamisliti sretan dom bez majke. Majka je zjeni-ca u oku obitelji. Najvećim dijelom, zahvaljujući njoj, obi-teljski život dobiva svoj pravi smisao. Bez majke je dom prazan bez obzira na to koliko osoba u njemu živi. Otac također ima veoma važnu ulogu u domu, ali majka naj-bolje zna potrebe svakog člana obitelji i najviše čini da svatko bude zadovoljan i sretan. (...)“Vlč. Kruno se osvrnuo na Mariju, Majku Crkve, te rekao kako majčinstvo ne možemo promatrati bez Marije. Ona je najbolji primjer majčinstva u dobrim, ali i teškim trenu-cima svog života. I otac i djeca se okreću oko majčinske ljubavi. Majke su prve učiteljice vjere kod svoje djece i to nikada ne smiju zaboraviti. Nakon svih nadahnjujućih riječi podijelili smo se u grupe te smo radili na zadane teme i pitanja te opet donijeli li-jepe zajedničke zaključke: dobru majku krasi strpljivost, brižnost, nježnost, pravednost, razboritost, dobra majka je vjerna obitelji i Bogu, organizirana, ona drži obitelj na okupu. Majka bi zajedno uz oca trebala biti dosljedna u odgoju, treba znati postaviti jasne i realne granice, te da je uloga majke u životima svoje djece izuzetno velika i važna. Majka mora prvenstveno biti majka a nikako ne prijateljica, kojoj je zadatak da nauči dijete da poštuje

sebe te ga pripremiti na svim područjima života (emoci-onalnom, duhovnom, socijalnom...) da izraste u zdravu i kompletnu osobu. Mladi su napomenuli kako je mama uvijek – mama - što god majka rekla ostavi posljedicu na dijete bilo pozitivnu ili negativnu, majka zna slušati te da kroz mamu gledamo bezuvjetnu ljubav!Najmlađi su nas opet iznenadili sa pjesmicom koju su naučili recitirati i pjesmu koju su naučili u kratkom vre-menu pjevati i cvijećem koje su nam pripremili sa svojim animatoricama!Treba još spomenuti kako su naši najmlađi pjevači i ple-sači – Stepinčevci i Lojzeki – već idući dan u nedjelju na Majčin dan pripremili program za naše majke kroz pjesmu i recitacije.

Danijela i Alan Vorkapić

Najmlađi pokazuju što su naučili s animatoricama / Na slici uz naslov: Lojzeki su na misi čestitali majkama Majčin dan


Susret Obiteljske zajednice uz Majčin dan

Gdje je naše izvorište?

GDJE JE NAŠE IZVORIŠTE? Bila je to tema na-šeg svibanjskog susreta za bračne parove vikendaše. Susret su vodili Diana i Ivica Suvalj sa našim župnikom Krunoslavom. Diana i Ivica su bračni par koji su u po-sljednje vrijeme proživjeli zajedno tešku Ivičinu bolest i na taj način produbili svoje iskustvo sa Izvorištem od kojega nam dolazi sam život i sve što ide uz njega. Bilo je stoga poučno i poticajno doživjeti njihovo divno svjedočanstvo o iskustvu Boga u osobnom, bračnom i obiteljskom životu. Susret je započeo naš duhovnik najavivši moto susreta. Moto susreta je bio tekst iz Svetoga Pisma:„Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje. Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kad dođe žega, na njemu uvijek zeleni-lo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne presta-je donositi plod.“ (Mt 17, 7-8)Najprije nam je župnik izložio svoje razmatranje:REZERVOAR ŽIVE VODETakav kršćanin je “zasađen”. On ima korijenje, čvrstinu, rezervoar žive vode. Uvijek se “širi”, plodan je i zelen od svježine života. Pismo kaže: “U sušnoj godini brigu ne brine …” Kad su stvari žestoke i mučne, on se ne boji!Takav čovjek kaže: “Isuse, prestajem gledati u čovjeka da me izvede iz moje kušnje. Ti si moja jedina nada. Gledam u tebe da me iz ovoga izvedeš!” Gospodin želi takvu vjeru od nas u svim svakidašnjim stvarima. Mož-


Svibanjski susret bračnih parova vikendaša

da će te prigovoriti: “Još sam uvijek nezaposlen, još uvijek imam probleme.”Potičem vas da vjerujete Bogu kad kaže: “Uzdaj se u mene i bit ćeš blagoslovljen!” Možda ćete odgovoriti: “Ali ne znam što da radim. Sve izgleda tako beznadno. Ne vidim nikakav znak pomoći ili izbavljenja!” Na sve to Bog još uvijek kaže: “Uzdaj se u mene, dijete moje, i bit ćeš blagoslovljen!”Nije važno je li vaša kušnja s vašim brakom, vašom obitelji, poslom, sredstvima za život. Ako stavite svoje potpuno po-uzdanje u njegovu Riječ i njegovu vjernost, Bog je obećao blagosloviti vas – a on ne može lagati! Kad dođe vrućina, neće vam to uopće smetati. Kad dođe vjetar, stajat će te snažni, jer ste naučili uzdati se u njega. Bit ćete zeleno stablo koje donosi obilan plod pouzdanja – i svi oko vas primit će nadu i ohrabrenje dok budu gledali vaše mirno pouzdanje.Povjerenje je prekrasna riječ puna značenja. Značila bi po-uzdati se u nekoga, računati na nekoga, imati vjeru u neko-ga. Povezana je i sa otkrivanjem najintimnijih dijelova duše i srca nekome u koga se ima povjerenja. Na toj liniji povje-renje se povezuje i s prisnošću, intimnošću, prijateljstvom, no svoje puno značenje dobiva kada se radi o potpunom predanju nekome i povjerenju u njega.U biblijskom kontekstu povjerenje je tijesno povezano s krepošću vjere, no može se povezivati i s nadom jer podra-zumijeva vedru sigurnost ili izvjesnost da će se po Božjem daru dobiti ono što se iščekuje. Na kraju povjerenje se bitno povezuje i s ljubavlju.Povjerenje uvijek podrazumijeva otvaranje vlastite duše,

Isus poziva čovjeka da se potpuno pouzdaje u Božju ljubav. Slika takvog potpunog predanja i povjerenja je dijete koje mirno, sigurno i spokojno počiva u majčinom krilu i stoga Isus traži da i čovjek bude kao dijete pred Bogom i da se kao ono otvori Božjem daru i Njegovoj volji s

potpunim povjerenjem.


VAŽNOST BRAČNE ZAJEDNIČKE MOLITVE I POBOŽNOSTI bila je tema lipanjskog susreta bračnih parova vikendaša kojeg su pripremili Marija i An-drija Tišljarić uz našega župnika. Bio je to prekrasan susret na temu koja nam je jako potrebna i aktualna. Naš dragi bračni par Marija i Andrija su već dugo članovi naše zajednice, imaju veliko iskustvo života, pogotovo puno iskustva imaju na po-dručju ove teme. Zanimljivo je spomenuti kako su Marija i Andrija i svoja dva sina sa njihovim suprugama poslali na bračni vikend pa su sada svi zajedno dragi čla-novi zajednice bračnih susreta, te tako prekrasan primjer obitelji koji žive savjesno i odgovorno svoje bračne i obiteljske vrijednosti. Zato smo imali što čuti od ovoga iskusnog bračnoga para po pitanju ove teme. Kao što je već uobičajeno najprije je naš župnik izložio ovu temu na temelju mota koji je uzet za ovu temu: “Ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima” (Mt 18, 19).Molitva udvojeU današnje vrijeme potrebno je ulagati u bračnu molitvu. Mnogi kršćanski parovi nisu spoznali što je to bračna molitva. Kao što je brak temelj obitelji, tako je i brač-na molitva temelj obiteljske molitve. Sakrament braka nije primila obitelj (majka, otac i dijete), nego muškarac i žena. Prije nego li damo privilegij obiteljskoj molitvi važno je prepoznati prioritet i privilegij u molitvi supružnika, premda nam iskustvo pokazuje da supružnička molitva započinje često u trenucima kada počnemo svoju djecu učiti moliti. Dječje «zašto» i druga pitanja o Bogu, o anđelima, patnji vraćaju nas nama samima, odnosu koji je blagoslovljen darom potomstva. Sakramentom braka dogodio se «mi», novi identitet svakog od nas. Postali smo par u kojem naša osobnost i individualnost može doživjeti svoje ispunjenje. Divno je razmišljati o Božjem planu za čovjeka koji uključuje brak i obitelj. Ali da bi ga se ostvario, ne možemo ignorirati činjenicu da na tom putu ne postoje prepreke i kako sve ide glatko bez napora svakog od nas. Bog govori kroz događaje u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Jedan brak je povijest jedne obitelji, a kao i svaka povijest, postoje različite prepreke i otpori koji

iznošenje vlastite intime i tajni koje se u njoj nalaze ili planova koji iz nje izviru. Tako i Bog objavljuje Abra-hamu svoj plan (Post 18, 17), Isus svojim učenicima povjerava sve što je čuo od svog Oca (Iv 15, 15). To je uistinu jedna izvanredna stvar u Bibliji da se sam Bog povjerava čovjeku i čini ga dionikom svojih tajni i svojih planova.Kada se govori o vjerniku povjerenje je u stvari nje-gova ključna karakteristika. Štoviše, njegov moralni i du-hovni entitet definiran je pri-rodom njegovog povjerenja: kome se povjeriti, u koga se pouzdati, na koga računati kao sigurnu i pravu podrš-ku, kao mudrog savjetnika? Odgovor na to se traži u či-tavoj povijesti čovječanstva jer je čitava povijest čovje-čanstva obilježena upravo tim izborom – kome vjero-vati. Prorok Jeremija kaže: »Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje«, što je u ve-likoj suprotnosti sa slijepim pouzdanjem u drugog čo-vjeka ili pouzdanjem isklju-čivo u vlastite snage što se kao savjet često danas čuje među ljudima.S druge strane, velika zlo-poraba povjerenja u društvu općenito dovela je ljude do toga da se gotovo nikome ne vjeruje, no ni tako se ne može istinski živjeti.Isus poziva čovjeka da se potpuno pouzdaje u Božju ljubav. Slika takvog potpu-nog predanja i povjerenja je dijete koje mirno, sigurno i spokojno počiva u majči-nom krilu i stoga Isus traži da i čovjek bude kao dijete pred Bogom i da se kao ono otvori Božjem daru i Njego-voj volji s potpunim povjere-njem, a na tom će putu onda sigurno sresti prave pouz-danike s kojima će sigurnije i sretnije kročiti kroz život.

Lipanjski susret bračnih parova vikendaša

Važnost bračne zajedničke molitve i pobožnosti

Molitva i sakrament braka dvije su stvarnosti koje jedna bez druge ne mogu. Govoriti o molitvi u braku nije tema rezervirana samo za pobožne skupove. Ona je izuzetno životna jer govori o odnosu između bračnoga para i njihova Stvoritelja. Molitva u braku pomaže nam da živimo ljubav, koja postoji u zajedništvu triju osoba u Bogu, u našem bračnom odnosu. Crkva nas također uči da bračna ljubav slika ljubavi Boga prema čovjeku.


utječu i na kvalitetu bračne molitve. Prva je ta da zapravo nismo naučili moliti kao bračni par. Pred Boga ne dolazimo samo kao žena ili muškarac. Pred Boga dolazimo i kao «voljena supruga» i «voljeni suprug». Naša obitelj je «Crkva u malom». Naše «mi» gradi «Crkvu u malom» i time obogaćuje cijelu Crkvenu zajednicu. Bračna molitva nije nešto nebitno i površno. Ukoliko razvijemo tu vrstu budnosti lakše ćemo se nositi sa dobro poznatim izgovorima svakoga kršćanskog para – «Mojem mužu se ne sviđa prijedlog da molimo zajedno. On to čini na svoj način.», «Ponekad molimo zajedno, ali draže mi je kada molim sama. Imam svoj odnos s Bo-gom i svoj način molitve.» Svaki od tih izgovora nije ne-shvatljiv. Uostalom, koliko puta ručamo odvojeno jer nas obveze pritisnu pa ne stignemo niti sjesti za stol, nego uzmemo nešto onako s nogu. Muževi su sretni da imaju što podgrijati kada dođu kući nakon napornog dana. Ali, postavite si i drugo pitanje. Koliko vam znače nedjeljni ručkovi ili ručkovi na važne blagdane, kada sjednete za-jedno i razgovarate neobavezno, a ponekad i o ozbiljnim propustima i planovima za budućnost? Siguran sam da bi se većina ljudi u Hrvatskoj složila o važnosti zajedniš-tva za obiteljskim stolom. Eto, tako je molitva bračnoga para. Jednom kada je počnete prakticirati, nećete je se više tako lako odreći. Tražit ćete sami priliku da sjednete i jedno drugo pogledate u oči. Moliti je vjerovati, a vjerovati je predati sebe Bogu. Tada nestaje strah. Strah je najgori neprijatelj molitvi. U bračnoj molitvi bojite se otvoriti. Jer tko zna kako ćeš izgledati svome partneru ako kažeš istinu o sebi. Hoće li te osu-diti? Hoće li ti se narugati? Kao da je molitva nešto što mora imati savršenu formu, potpuno imuna od grijeha i propusta. Molitva je predivan način na koji možete izre-ći svoju potrebu da se osjećate voljenim i prihvaćenim u svakom trenutku. Ona kuca i otvara vrata intimnosti. U molitvi osjećaji nisu prijetnja. Svaka nesigurnost, bijes i ljutnja može biti zagrljena u razumijevanje. Tada nestaju izgovori: Lako je vama govoriti… da je moj muž drugačiji, sve bi bilo bolje… a tek naš župnik, on nas uopće ne ra-zumije. Priča tamo s oltara o braku… A upravo je suprot-no. Zahvaljujući molitvi, neki svećenici znaju više o braku, nego li što vi mislite. Vaša bračna molitva vam može ot-kriti koliko zapravo razumijete svećenika i njegov poziv. Molitvu treba graditi. Nestrpljivost je velika prijetnja moli-tvi. Biti strpljiv sa sobom znači poštivati životni ritam druge osobe. Biti strpljiv znači dozvoliti sebi upoznati zajedniš-tvo. Strpljivost je izuzetno bitna vrlina za bračnu molitvu.

Takva molitva priprema vaše srce za svakodnevno čitanje Biblije. Razgovarat ćete o onome što pročitate. Usvajat ćete Božji mentalitet. U razdoblju konfuzije lakše ćete do-nositi odluke. Obiteljska molitva, poput Gospine krunice, teći će jednostavnije. Međusobno se razlikujete u svojim osobnostima, razlikujete se međusobno i kao bračni par. Dobro je da kao bračni par pronađete način koji odgovara baš Vašoj obiteljskoj dinamici i zato: Nauči nas Gospo-dine da moliti znači osluškivati Duh tvoj koji je u nama. Nauči nas da moliti znači govoriti tvoju Riječ. Hranimo se njome u Euharistiji. Nauči nas s oduševljenjem gledati u lice bližnjega svoga, radovati se tvojoj ljubavi, okusiti je i zaboraviti sebe u Tebi, iščekujući strpljivo odgovor kojim oblikuješ naš život i dižeš pogled prema nebeskom Jeru-zalemu jer znamo da si nam pripravio mjesto.Prije nego što uopće počnu moliti s djecom, supružnici su pozvani moliti zajedno. Ta vrlo plodna bračna molitva često se čini težom nego što uistinu jest.U velikoj smo napasti odreći se bračne molitve ili je sma-trati luksuzom koji pripada samo izabranima. To je tako prije svega stoga što je teško ustrajati u molitvi. “Molitva je boj protiv zamki napasnika koji sve čini da čovjeka od-

Evo nekih prijedloga za bračnu molitvu: - molite zajedno «Oče naš». Držeći se za ruke po-lako izgovarajte riječ po riječ. Pitajte jedno drugo kako doživljava pojedinu misao iz te molitve. Ima li ona veze s danom koji je iza vas? Ima li veze s planovima koje želite ostvariti? - molite zajedno neki psalam iz Biblije. Psalmi govore o različitim stanjima ljudske duše: bije-su, tuzi, samoći, povjerenju, napuštanju, nevjeri, iskrenosti, pozivu… Možda ćete upravo kroz psa-lam najlakše reći neku tajnu koju vas muči, podije-liti osjećaj kojeg se sramite itd… - zahvaljujte zajedno za dan koji je pred vama ili koji je prošao. - opraštajte jedno drugome kroz molitvu.- molite za vašu djecu dok razgovarate o nezgo-dama u školi, lošoj ocjeni, rivalstvu između braće, plaču zbog uvrede izgovorene u igri…- ugasite televiziju, organizirajte zajednički izlet, otiđite na planinu, prošetajte uz more i divite se zajedno Stvoritelju… slušajte zajedno tišinu.


vrati o molitve”. Zatim zato što su nam dani ispunjeni do zadnje minute… Kad čovjek uspije naći vremena za osobnu, pa još k tome i za obiteljsku molitvu, to je već nešto! Konačno, zato što je preduvjet bračne molitve da se supružnici slažu s tim da mole zajedno. Lakše je mo-liti s djecom nego licem u lice, često zbog sramežljivosti. Ako jedan od supružnika odbija tu molitvu udvoje, drugi može samo čekati i nadati se, i ništa ne požurivati.Zašto bi supružnici trebali moliti zajedno? Zato što to Boga raduje: “Vaš nebeski Otac raduje se kad se moli-tva uzdiže iz te male crkvene stanice koju vi činite. Krist Isus, koji je sklopio poseban savez s vama na dan va-šeg vjenčanja, sretan je ako može s vašim srcima dijeliti hvalospjeve koji žive u njegovu srcu.” Molitva je izvor dubokog jedinstva: “Kad bi svi kršćanski bračni paro-vi svakodnevno molili zajedno, sigurno je da bi milost njihova braka, koju sačinjava prije svega vjernost, bila gotovo apsolutno zaštićena”. Zajednička molitva, bez djece, podsjeća nas da smo najprije bračni par, a tek onda roditelji.Što je ta bračna molitva jednostavnija, to su veće šanse da će potrajati. Preambiciozne odluke najčešće ostaju samo planovi. Otac Jacques Marin, propovjednik pun mudrosti i milosrđa, ima običaj preporučiti zajedničku molitvu Očenaša i Zdravomarije svakog dana. To je sve?To je sve i to mijenja sve, upravo zato što je dostižno svima onima koji to hoće. Zloduh lažljivac pokušava nas uvjeriti da nam valja činiti velika djela (uz koja ide i oholo zadovoljstvo!) da bismo se svidjeli Gospodinu, te nam predlaže neostvarive planove i bitke. Bog od nas pak nikad ne traži komplicirane stvari. On nas zove na vjer-nost i povjerenje. Stanimo pred Gospodina kakvi jesmo.Odlučili smo da ćemo mu svakog jutra zajednički pri-kazati dan koji je pred nama? Nije važno ako smo se probudili loše volje, ako smo još napola sneni. Čini nam se da našu večernju molitvu kvari nagomilani umor?Umjesto da smo mirni,osjećamo se napeti i nervozni, možda smo čak i ljuti na bračnog druga?Sjetimo s Isusovih riječi: “Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima”. Ne molimo zato što smo u miru, nego zato da nam Isus poda svoj mir.Njemu se obraćamo zato što je naš brak siromašan i grešan, zato što nam je potreban da bi nas naučio ljubiti i praštati; potrebna nam je svjetlost Duha Svetoga da bismo bračnog druga vidjeli u svoj njegovoj ljepoti kao Božje dijete.Bračna molitva omogućuju nam da sve predamo Gos-podinu, sve, bez iznimke. Sve što sačinjava naš život, pa čak i najtjelesnije i najponiznije stvari: velike brige zbog kojih smo tjeskobni, male svakodnevne gnjavaže zbog kojih se ljubav “troši”, naše najprozaičnije potrebe i našu najduhovniju žeđ, oprost koji trebamo dati i pri-miti, odluke koje moramo donijeti, neizvjesnost u vezi s budućnosti. Predajmo mu s punim povjerenjem svako dijete, stavimo u njegove ruke njihovu zemaljsku i vječ-nu budućnost. Molimo za Crkvu i za svijet misleći na njegovo obećanje: “Ako dvojica od vas na zemlji jedno-dušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima” (Mt 18, 19).

U mjesecu svibnju bračni vikend su prošli Tišljarić Davor i Martina r. Lojan. I za njih je to bio doživljaj prekrasne obnove braka. Čestitamo bračnom paru Tišljarić i želimo radosno daljnje življenje u bračnom odnosu.

MOLITVA ZA OBITELJ Bože ljubavi i dobrote, tebi povjeravamo svoju obitelj i sve obitelji naše biskupije, domovine i ci-jeloga svijeta. Oslobodi nas sebičnosti i daruj snagu svoga Duha da spoznamo i promičemo svetost braka i obitelji. Učini da i danas sjaji ono što si stvorio na svoju sliku i priliku i posvetio vezom Krista i Crkve. Blagoslovi zajedništvo supruga i daj im milost da velikodušno prihvaćaju dar života. Vjerni svome svetom pozivu neka te slave i u do-bru i u zlu. Prosvjetljuj djecu i mlade: ispunu im srca život-nom radošću i snagom istinske ljubavi. Sve nas blagoslivljaj zajedništvom u svetoj Crkvi te se u svakoj našoj obitelji, toj pravoj kućnoj Crkvi, žive i navještaju divna djela spasenja. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.


U nedjelju, 19.svibnja 2013. u našoj župi bl. Alojzija Stepinca, sakrament Prve pričesti primilo je 38 prvopričesnika. Djeca su se okupila ispred Pastoralnog centra pola sata prije mise, te zajedno sa župnikom Krunoslavom i vjero-učiteljem Ivicom pripremili se za slavlje. Sakramentu je prethodila trodnevnica koja je duhovno pri-premila roditelje, kumove i obitelji prvopričesnika. Slavlje je proteklo svečano i dostojanstveno. Prvo-pričesnici su svojim recitacijama, pjesmama i sudjelovanjem uzve-ličala slavlje. S nestpljenjem su iščekivali da po prvi puta prime Isusa. Posebno emotivno je bilo na kraju mise kada su prvopriče-snici „iznenadili“ roditelje pjesmom „MAMA TEBI HVALA“, dok ih je na gitari pratio njihov vjeroučitelj Ivi-ca Suvalj. Po završetku mise, za prvopričesnike je bila pripremljena malena zakuska gdje smo se svi zajedno družili, razgovarali, česti-tali jedni drugima.

Prva pričest

Prvi puta

primili Isusa

Prvopričesnici recitiraju


Ovogodišnji prvopričesnici:BAREŠIĆ LUKABARTOLIĆ ALENBEGIĆ IVONABLAŽINEC VIDABOROVAC SARACRLJENICA MAJAČVAGIĆ PATRIKDEMETER IDA

GERIĆ MARIJAGRANŽELIĆ MELANIHUDINČEC MAJAJAGUSTIN PATRICIAJUG JAKOVIVANČIĆ BORNAKENĐEL DAMJANKOKŠA TEREZALONČAR LUKALONČARIĆ LOVRO

LOPARIĆ DOROTEJAMARKEŠIĆ PAOLAMARKOTIĆ LUKAMATIŠIĆ KARLOPEICA PATRIKPETI MILANSEVER ENYASUVALJ EMAŠTEFANEK MAGDALENAVEČENAJ FILIP

VORKAPIĆ TINLALJEK DOROTEJAVUJIĆ FLORIANKOCIJAN NOANAPAN DOMINIKOMRČEN-ČEKO ENACENCELJ TINOGLAVINA JOŠKOMATIJAŠIĆ DOMINIKKRANJEC LEA

Pozdrav roditelja

Obnova krsnog zavjeta


Nakon lijepe i duge priprave naši su krizmanici, njih 37, radosno dočekali dan svoje Sv. Potvrde. Naši su mladi bili revni ne samo zadnje godine župne kateheze već i prije u svojoj daljnjoj pripravi za ovaj sakrament. Pogo-tovo je bilo lijepo uz Mariju sada u mjesecu svibnju kad su dolazili zajedno sa svojim roditeljima i vjeroučitelji-com te župnikom na sv. krunicu, i poput svetih apostola čekali uz Mariju Duha Svetoga. Ove godine sv. Potvrdu u našoj župi je djelio msgr. Josip Mrzljak, varaždinski bi-skup. Par dana ranije nas je posjetio i prekrasno pripre-mio za ovo slavlje biskupov tajnik vlč. Marko Štefanac. Svečanost provjere znanja je zaista bio susret s velikim poštovanjem i brigom za ove mlade koje je pokazao vlč. Marko. Susret je trajao oko jedan sat kroz lijepi razgo-vor uz provjeru znanja naših krizmanika. Sam je s njima porazgovarao o istinama naše vjere, te na kraju lijepo pohvalio naše mlade na prekrasnom znanju kojeg su

Krizmanici pozdravljaju djelitelja krizme biskupa Josipa Mrzljaka

Živjeti po vjeri znači ići protiv struje

života

32

Krizmanici sa svojim pastirom

Biskup Mrzljak podijelio sakrament Svete potvrde


pokazali, na pripremljenosti, a na kraju mise, koja je uslijedila nakon ispitivanja, pohvalio njihovo sudje-lovanje na svetoj misi i u molitvi i u pjesmi.U subotu, 29. svibnja 2013. trideset i sedmero, mladića i djevojaka, primi-lo je sakrament Svete Potvrde od-nosno Krizmu. Djelitelj krizme, naš varaždinski biskup Josip Mrzljak istaknuo je tom prigodom kako taj znak križa na čelu odnosno pečat od posvećenoga ulja, nije samo vanjski znak, već mu je svrha utisnuti se u duše krizmanika za cijeli život kako bi, jednoga dana, kad za to dođe vri-jeme, svatko od njih otišao s ovoga svijeta s pečatom Božjega djeteta.„ No i za života moramo živjeti kao Božja djeca. To nije uvijek lako, jer smo ljudi i kao takvi često grešni. Početak nečijega života nije njego-vo rođenje već začeće, odnosno onaj trenutak kad roditelji, posebno majka, shvati da nosi u sebi novi ži-vot i kad se počnu moliti za rođenje živoga i zdravoga djeteta. Krizma je samo stanica na putu života koji ide dalje. Zovemo je još i sakramen-tom punoljetnosti, jer nakon njega, u velikoj mjeri sami počinjemo od-lučivati o sebi. Posebno moramo imati na umu riječ „vjera“, prihvaćati je duhom i vjerovati. Danas mnogo ljudi, pa i dio onih koji se smatraju vjernicima, govore i žive na način kao da im ni Bog, ni molitva, ni vjera ne trebaju. Riječ Božja ne bi treba-

la biti samo nešto što pamti-mo i znamo, jer lako je nešto zapamtiti na pamet. No, po njoj, po vjeri, moramo živjeti! Tu novost života Isus Krist je unio u ovaj svijet. Niti On, niti Bog nisu nikome naredili da idu za njima, već su pozvali da ide onaj tko sam hoće. U ova teška vremena ne smijemo biti usmjereni samo na sebe, mi-sliti samo kako da nama bude dobro, već se moramo oslobo-diti toga egoizma, izaći iz sebe i pogledati okolo, pogledati

Roditelji navještaju Riječ BožjuMolitvu Bogu upućuje krizmanik Tomislav...

Klara u službi Riječi

Krizmanica Alana

Petra u službi Riječi

... i krizmanik Viktor

Krizmanica Marija

Krizmanica Dora

Anja u ime kumova moli u molitvi vjernika

Krizmanica Sarah

Krizmanik Marko


kome treba pomoć. Upravo o tome, o pomaganju onima kojima pomoć nuž-no treba, često govori i Papa Franjo. Duh Sveti djeluje u mnogim ljudima, ali samo ako oni to žele. Imamo pri-liku izabrati taj put i ići njime iako on nije lak. No ne bi se smjeli prepustiti strujama života, jer kršćanski živjeti znači često ići upravo protiv struje. Sjetimo se Isusovih riječi da „jest na ovome svijetu, ali nije od ovoga svije-ta“. Svetom potvrdom mi potvrđujemo svoje krštenje, prvu pričest i iza riječi „vjerujem“ koju ste danas izrekli, mora stajati način života. Zato ne zaboravi-te tu riječ, neka ona bude vaš životni stav, jer to je vjera vaših djedova i va-ših roditelja“ kazao je u svom obraća-nju krizmanicima, njihovim kumovima, roditeljima i drugim nazočnim vjernici-ma, biskup Mrzljak.Vjerujemo u te plodove, jer su naši krizmanici već slijedeći dan, u nedjelju bili zajedno na misi, pričestili se. Dok im čestitamo na kršćanskoj punoljet-nosti, ujedno im poručujemo da raču-namo na njih i dalje, tek sada još više. Bog ih blagoslovio i čuvao u svojoj blizini. A našem djelitelju biskupu Jo-sipu veliko hvala u ime svih župljana i župnika, a napose naših krizmanika za prekrasno i tako lijepo duhovsko događanje.

Krizmanice pjevaju psalam

Psalmistice

Roditelji Sabolić zahvaljuju biskupu na daru sv. Potvrde

Zajednička fotografija za uspomenu


Koprivnica je dana 21.05.2013.g ugostila američki gos-pel zbor iz Ohio, SAD sa sveučilišta MOUNT VER-NON NAZARENE UNIVERSITY. Nakon nastupa u Dubrovniku, Splitu i Zagrebu održali su svoj zadnji koncert u Hrvatskoj u prepunoj dvorani Pastoralnog centra blaženog Alojzija Stepinca. Zbor djeluje u sklo-pu privatnog, četverogodišnjeg fakulteta kršćanskog usmjerenja, namijenjen maturantima, postdiplomcima i zaposlenim osobama. Navedeno sveučilište promiče vrijednosti poput akademskog znanja, duhovnog rasta i služenja zajednici i crkvi. Zbor je brojio 25 članova, a koncert su započeli na neobičan način – iz publike što je povećalo ukupni doživljaj nakon iščekivanja samog početka koncerta. Odlični, svestrani glazbenici od kojih su se nekolicina izmjenjivala na puhačkim i udaračkim instrumentima, izveli su više od sat vremena programa američkih du-hovnih gospel pjesama u kojima se slavi Bog. Program su izveli s nevjerojatnom lakoćom, iskrenošću, a na li-cima, ustima, pokretima tijela, ruku pokazivali su kako duboko osjećaju to što pjevaju. Iako su pjesme bile na engleskom jeziku, jezična barijera u potpunosti je uklo-njena distribuiranim prijevodom svih pjesama cijeloj publici. Publika je bila vidno ganuta pojedinim izved-bama, a naročito pjesmom “Only Jesus“ – „Samo Isus (donosi mir)“ koju su kao poklon izveli na hrvatskom jeziku. Nakon izvedbe, američki zbor zadržao se u kraćem druženju sa publikom i vratio se u Zagreb i nastavku turneje u Austriji i Mađarskoj.

Nikola Domanovac

Nastup američkog gospel zbora

MOUNT VERNON NAZARENE UNIVERSITY

Predsjednik Mjesnog odbora Herešina gosp.

Ivan Hlevnjak zahvaljuje velečasnom Marijanu koji je predvodio svetu misu / Uz naslov: Petra

naviješta Božju riječ

U Herešinu proslavljen blagdan Presvetog Trojstva

Iako se na blagdan Presvetoga Trojstva, glavna sveta misa u našoj župi, već tradicionalno slavi ispred Ka-pelice Presvetoga Trojstva u Herešinu, a prethodi joj procesija od Pastoralnoga centra do središta Herešina, ove godine zbog kišovitoga vremena, procesija je od-gođena a sveta misa je održana u tamošnjem Druš-tvenom domu. Predvodio ju je vlč. Marijan Piskač, nekadašnji kapelan u župi sv. Nikole u Koprivnici, a sada na službi u župi Resnik u Zagrebu, uz prisustvo našega župnika vlč. Krunoslava Pačalata i đakona Ni-kole Markušića. Vlč. Marijan je u svojoj propovijedi podsjetio oku-pljene vjernike da blagdanom Presvetoga Trojstva slavimo vjerovanje naše Katoličke Crkve da se Bog utjelovljuje u trima osobama, Ocu, Sinu (Isusu Kristu) i Duhu Svetomu.

Božju ljubav nemoguće je obujmiti jer nema ni početka ni kraja


Herešinski zbor prvi puta je pjevao na

proštenju u Herešinu

Predsjednik Koordinacijskog vijeća Nikola Domanovac po-klanja đakonu Nikoli misnicu

Gospodin Ivan Hlevnjak opra-šta se od đakona NIkole

- Moramo biti otvoreni za Božju riječ, jer On govori kako bi nas oplemenio i moramo biti zahvalni za otajstveni dar da Ga čovjek može shvatiti. Isus nam davno poručio da ne možemo zalaziti u one dubine i širine gdje Bog prebiva. Božju ljubav ne moguće je obujmiti, jer ta ljubav nema početka niti kraja. Bog se u svojim dijelima ne ponavlja i zbog toga na svijetu ne postoji dvoje istih ljudi. Zbog onih zločestih svijet postaje zao, a po dobrima plemenit. Zato moramo biti dobri kako bi drugi u nama vidjeli sliku Boga koji nas svojom riječju oplemenjuje i izgrađuje. Na kraju svete mise predsjednik Mjesnoga odbora Herešina gosp. Ivan Hlevnjak, darovao je vlč. Marijanu sliku s motivom herešinskog zdenca usred sela, da ga podsjeća na ovo prigrad-sko naselje u kojemu je nekada službovao. Darovali smo i na-šega đakona Nikolu Markušića, koji je završio svoj sedmomje-sečni praktikum u našoj župi. Njegov mentor vlč. Krunoslav Pačalat, naš župnik, u svom oproštajnom govoru istaknuo je tom prigodom da je Nikola četvrti đakon koji se za svećenički poziv pripremao u našoj župi te da sa svima bio vrlo zadovo-ljan, no Nikolu je posebno zavolio kao osobu i teško se oprašta od njega. Veliki pljesak, potvrdio je da i mi vjernici dijelimo župnikovo mišljenje. U ime svih župljana i župnoga koordina-cijskoga vijeća, prigodni dar, misnicu s motivom Majke Božje, đakonu Nikoli predao je i njegov imenjak gosp. Nikola Do-manovac, predsjednik koordinacijskog vijeća, istaknuvši da na ovu župu i ove vjernike uvijek može gledati kao na svoju drugu obitelj te mu zaželio daljnji uspjeh, zahvalivši mu na svemu što je učinio za ove vjernike a toga je bilo puno.Treba još istaknuti kako je prvi put na herešinskom proštenju pjevao domaći tek pred koji mjesec osnovani pjevački zbor iz Herešina. Zbor je oduševio sve prisutne. Na kraju su se foto-grafirali pred herešinskom kapelom Presvetog Trojstva za po-vijest ove župe.

Sandra Špoljar


Ovogodišnje Tijelovo također smo, kao i prethodnih godina, slavili u zajedništvu naših triju gradskih župa: Sv. Antuna, Bl. Alojzija Stepinca i Sv. Nikole koja je bila domaćin ove godine ovoga slavlja. Misno slavlje predvodio je i propovijedao naš župnik vlč. Kruno. Crkva je bila prepuna vjernika naših triju župa. Vlč. Kruno je u svojoj propovijedi rekao: „Vrhunac tijelovskog liturgijskog slavlja jest procesija u kojoj Euharistijski Kruh silazi među ljude, postaje predmet njihova čašćenja jedno vrijeme putuje s njima kroz ulice njihovih gradova i sela.Tijelovska procesija simbolički pokazuje da Gospodin s nama putuje kroz život i ulazi u prostore našega života. Kad sudjelujemo u Tijelovskoj

Tijelovo u zajedništvu triju gradskih župa

Gospodin putuje s nama

kroz život

procesiji, mi svjedočimo da je On naš glavni životni suputnik, da u životu putujemo uz njega i živimo od njega. Zato, dok putujemo u tijelovskoj procesiji, valja imati pred očima i druge naše putove i druga naša putovanja. Njima je ova procesija znak, razjašnjenje, obećanje. To su putovi lutanja, nesposobnosti, tuposti. To su putovanja kroz stanja u kojima nismo sposobni ni za smijanje ni za plakanje. To su putovi muke, nemoći, beznađa... Dok mislimo na te putove, važno je baciti pogled prema cilju kojemu nas vodi Onaj koji je za nas umro, a koji pred nama putuje u procesiji života kao euharistijski Kruh. Važno je podsjetiti se da je On prošao sve naše putove i da dobro zna kako izići iz tih naših putova i svoje noge postaviti na Njegov put. A sve što nam hoće reći ‘zabilježeno’ je u otajstvu Euharistije.Tijelovska procesija je prva procesija u povijesti Crkve i svaki vjernik nakon pričesti ide u procesiju ulicama i trgovima noseći u svom srcu ali i u svojim djelima svjedočanstvo utjelovljenoga Boga, najprije u svoje obitelji a zatim na svako mjesto na kojem se nađe. Neka nas blagovani Krist oslobodi za ljubav i solidarnost u svijetu, u kojem je na djelu, ne toliko ekonomska koliko kriza moralno-etičkih principa… Čovjeku pored svakodnevnog kruha, kojega jedni imaju u izobilju a drugi gladuju, itekako potreban duhovni kruh. Onaj kruh, koji je Isus ponudio i danas nudi čovjeku svojim tijelom i svojoj krvlju. Ponesimo ga jedni drugima. Neka Isus živi po nama.“ Nažalost, vremenske neprilike su nas i ove godine spriječile da održimo tijelovsku procesiju po gradu, pa je naše klanjanje bilo samo u crkvi sv. Nikole. Na kraju smo svi primili blagoslov i radosni se vratili svojim domovima.

Sandra Špoljar


... a pjevanje je animirao herešinski zbor Sv. Cecilija

... uz koncelebriranje sveće-nika koprivničkog dekanata

Svečanu poldanju misu predvodio je i propovijedao vlč. Dragutin Bogadi...

Jutarnju misu predvodio je vlč. Damir Kovačić...

Svake godine 1. lipnja domaćini smo euharistij-skom Isusu, prijatelju svakog čovjeka. Tog dana cijeli dan je izloženo Presveto a vjernici su se klanjali svome Spasitelju. I ove godine prethodila je trodnevnica u čast našem Gospodinu. Na sam dan jutarnje misno slavlje predvodio je vlč. Damir Kovačić, a pjevao je herešinski župni zbor. Sre-dišnje misno slavlje, misu poldanjicu predvodio je vlč Dragutin Bogadi, župnik u Vidovcu, u varaž-dinskoj biskupiji. U propovijedi je vjernicima pri-bližio otajstvo Presvete Euharistije te ih pozvao na što veću pobožnost u čast euharistijskom Isu-su. Nakon svete mise uslijedilo je izlaganje Pre-svetog Oltarskog Sakramenta te klanjanje koje je potrajalo do večernjeg zajedničkog završnog jednosatnog klanjanja. Nakon blagoslova s Pre-svetim uslijedila je sveta misa zahvalnica koju je predvodio naš župnik.

Godišnje župno klanjanje

Slava i čast Isusu


Na poldanjoj misi pjevao je župni zbor

Nakon mise nastavljeno je klanjanje

Vjernički puk na poldanjoj misi

Ove godine po prvi puta smo hodočastili u slavon-sko svetište Majke Božje u Aljmašu. Hodočašće je organiziralo koordinacijsko vijeće u znak zahvalno-sti Majci Božjoj od utočišta za prošlu pastoralnu go-dinu. Bila su čak tri autobusa hodočasnika – djece, mladih i odraslih. Župnu misu u pola deset predvodio je župnik vlč. Kruno, a pod misom je pjevao župni zbor ‘Alojzi-jevci’. Na početku mise nas je pozdravio domaći župnik vlč. Ante Markić, upravitelj Svetišta Majke Božje od utočišta. Nakon mise razgledali smo svetište te obavili po-božnost Majci Božjoj. Uslijedio je ručak iz vlastite torbe a potom smo se uputili na Križni put iznad Svetišta u Aljmašu. Poslijepodne krenuli smo u Vukovar gdje nas je dočekao gvardijan vukovarskog franjevačkog sa-mostana župe sv. Filipa i Jakova. Pogledali smo


Ispred crkve Gospe od Utočišta u Aljmašu

Crkva Gospe od Utočišta bila je ispunjena u molitvi i pjesmi domaćih i naših vjernika

Naš župnik Kruno zahvaljuje domaćem župniku na gostoprinstvu

Hodočašće u Aljmaš

Gospo od Utočišta, ti si Utočište u svakoj potrebi


Obnovljena crkva sv. Filipa i Jakova u Vukovaru

Križni put iznad svetišta u Aljmašu

Na groblju u Vukovaru

Na Ovčari

Aljmaška Gospo od Utočišta,preporučujem se tebi,svojoj nebeskoj Majcii pouzdanoj odvjetnici.

Ti si utočište grešnika,isprosi mi milost obraćenja!Ti si Utočište žalosnih,vrati mojem srcu radost!Ti si Utočište očajnih,probudi u meni novu nadu!To si Utočište ucviljenih,budi moja moćna tješiteljica!Ti si Utočište razočaranih,ispuni moju dušu svojim mirom! Ti si Utočište bolesnih,nauči me velikoj strpljivosti!Ti si Utočište u svakoj potrebi,uslišaj moje izrečenei neizrečene preporuke!Amen.

film u pastoralnom centru o stradanju ovog herojskog grada a nakon toga se uputili u cr-kvu na kratku pobožnost i razgledanje divno obnovljene župne crkve. Uslijedio je put prema Ovčari, mjestu teškog stradanja vukovarskih mučenika, a posjetili smo i vukovarsko groblje te se kod central-nog križa pomolili za sve stradale herojskog grada Vukovara.


Jedno lijepo zajedništvo između dvaju pjevačkih zborova započelo je susre-tom još u Dubrovniku kad je naš župski zbor ‘Alojzijevci’ gostovao u dubrovač-koj katedrali Uznesenja Bl. Djevice Ma-rije prošle godine. To zajedništvo učvr-stilo se uzvraćenim domaćinstvom na-šim Dubrovčanima koji su nas posjetili početkom lipnja ove godine. Don Stan-ko Lasić, rektor katedrale dubrovačke biskupije i naš župnik Kruno dogovorili su se pa to i ostvarili na nedjeljnoj sve-toj misi – potpisali Povelju prijateljstva između ovih dviju župa. Na veselje svih prisutnih taj čin želi trajno održati pove-zane naše dvije župe koje su se ovako lijepo sprijateljile, čemu je dokaz lijepo zajedništvo koje se dogodilo za euha-ristijskim i obiteljskim stolom tijekom boravka naših gostiju u našoj župi. Naši su gosti došli u petak na večer te se smjestili po obiteljima koje su ih dočekale s puni srcem ljubavi. Subotnji dan proveli su u razgledavanju podrav-skog kraja. Puni dojmova vratili su se

Nikola Domanovac don Stanku Lasiću poklanja grafiku našeg slikara Zvonka Sigetića

Potpisana Povelja prijateljstva

Ugostili smo Dubrovčane

svojim domaćinima a nakon toga je bila sveta misa koju je vodio don Stan-ko Lasić. Nakon svete mise gostujući zbor je izveo prekrasni kratki koncert. Slijedilo je vrhunsko druženje za obiteljskim stolom. Nakon jutarnje nedjeljne mise koju je opet predvodio don Stanko te nam uputio svoju nadahnutu propovijed, a pod kojom je potpisana već spomenu-ta Povelja prijateljstva, naši su gosti krenuli prema Dubrovniku. Treba spo-menuti da je to bio dirljiv oproštaj između gostiju i domaćina uz obećanje da se novi susret mora što prije opet dogoditi.

Potpisivanje Povelje prijateljstva

Don Stanko Lasić predvodio je misna slavlja

Zbor dubrovačke katedrale pjevao je pod misom i održali su koncert nakon mise


Novo osnovani pjevački zbor ‘Sv. Cecilija’ u našoj fi-lijali Herešin ostvario je svoj prvi nastup izvan župe. Gostovali smo na 10. nedjelju kroz godinu – 9. lip-nja 2013. u župi Resnik gdje je župnik nezaboravni negdašnji koprivnički kapelan vlč. Marijan Piskač koji nas je i pozvao u svoju župu na svetu misu. Večernju svetu misu predslavio je naš župnik vlč. Kruno, a dvadeset i troje pjevača iz Herešina pod vodstvom maestra Alena Kvaternika i koordinatorice zbora Petre Špernjak i soliste zbora Vedrana Vargo-vića svojim su pjevanjem zaista uzveličali euharistij-sko slavlje i potaknuli domaćine na osnivanje vlasti-tog zbora, kojeg si je poželio domaći župnik Marijan. On nas je poslije mise krasno ugostio u župnoj kući.

Pjevački zbor “Sv. Cecilija” iz

Herešina gostovao u župi Resnik

Zbor je pjevao na misi

Ispred crkve u Resniku

Petra poklanja sliku našeg zaštitnika Marijanu Piskaču župniku u Resniku

Zajednička fotografija za uspomenu

Veliki događaj koji obogaćuje

čitavu CrkvuŽupnik Kruno se posebno osjećajno

oprostio od đakona Nikole

Ređenici


U ovoj pastoralnoj godini je u našoj župi boravio na đakonskom praktikumu đakon Nikola Markušić. Nakon osam mjeseci rada i stjecanja iskustva došlo je vrijeme svećeničkog ređenja. Zahvalili smo se đakonu na zaista predanom i savjesnom te nadasve duhovnom angažmanu kroz pastoralnu godinu. U ovo kratko vrijeme uspio se zavući pod kožu svim vjernicima bilo djeci, mladima ili odraslim vjernicima, jer je pokazao susretljivost i bliskost sa svima. Poklonili smo mu misnicu Majke Božje u znak naše molitve da ga čuva Odvjetnica Milosti na njegovom životnom i svećeničkom poslanju. Župnik Kruno, kao mentor, je i ovaj put sa

Oproštaj od đakona Nikole i njegovo ređenje

suzama u očima ispratio još jednoga đakona u svećeničko ređenje, istaknuvši kako je Nikola bio revni i marljivi ne samo učenik već veliki suradnik u pastoralu, te mu poželio i dalje ovakav pristup poslanju Božjega poziva. Petoricu novih svećenika zaredio je, tijekom svečanog misnog slavlja u katedrali Uznesenja BDM u Varaždinu, u subotu 22. lipnja, varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak. Ovogodišnji mladomisnici Varaždinske biskupije su Siniša Blatarić iz župe Koprivnički Ivanec, Mario Kaniški iz župe Kneginec, Nikola Markušić iz župe Goričan, Kristijan Stojko iz župe Sv. Martin na Muri i Marko Tilošanec iz župe Kotoriba.

Naš Nikola podijeljuje mladomisnički blagoslov

Biskup Josip Mrzljak polaže ruke na Nikolu

Novoređenik Nikola pričešćuje naše župljane

Zahvalnost - najljepši iskaz ljubavi


Na kraju školske, vjeronaučne i pa-storalne godine koordinacijsko vijeće naše župe je pripremilo svečani Te Deum za milosti koje smo primili pro-tekloj pastoralnoj godini. U koordina-ciji obiteljske zajednice svečano smo slavili svetu misu zahvalnicu koju je predvodio naš župnik Kruno. Na misi su pjevali naši zborovi. Župnik je u svojoj propovijedi naglasio kako je zahvalnost najljepše iskazi-vanje vlastite ljubavi Onome od koje-ga se osjećao ljubljen dok je darivan darovima koje si sam ne bi mogao ostvariti. Posebno je pritom spome-nuo biblijski primjer nezahvalnosti devetorice gubavaca koje je Isus izli-ječio a posebno istaknuo onog jednog koji je osjetio da se treba Isusu vratiti i

Završetak pastoralne Godine obitelji

Prinos darova obitelji

Blažinec...

... Domanovac...

... Kokša...

... Lovrenčić...

... Suvalj...

... Tišljarić...

Obitelj Koštarić čita meditaciju

Zaigrana djeca

Uzbudljiva igra

Igra nošenja vode

46

Djeca su uživala u igri s roditeljima

6. srpnja 2013. održan je sastanak animatora naše župe sa župnikom kako bismo polako pri-premili teren za nadolazeću pastoralnu godinu. U samom početku, nakon molitve, uvodni nagovor je održao vlč. Krunoslav Pačalat na temu „Ani-mator i evangelizacija“. U tom nagovoru nam je posvijestio da je evangelizacija, odnosno navije-štanje riječju i djelom poruke Isusa Krista, glavna kršćanska misija i poslanje svih kršćana, a za nas animatore je iznimno bitna ona neizravna strana – naviještanje kroz izmijenjeni stil kršćanskog života. Nakon toga nas je župnik potaknuo da svaka od animatorica sama za sebe razmisli koja je najbitnija stvar za evangelizaciju pa smo tako zaključili da je potrebno da se mi sami najprije oduševimo za Krista. Zatim smo promišljali koliko smo sami zahvaćeni evangelizacijom i želimo li biti Isusovi evangelizatori. U donošenju osobnog zaključka pomogla nam je Božja Riječ koja govo-ri: „Jao meni ako ne propovijedam evanđelje!“ (1 Kor 9, 16) U drugom dijelu sastanka je uslijedila animator-ska „rošada“, odnosno izmijena funkcija dosa-dašnjih animatora.

Roditelji u igri

U igrama su sudjelovale i mame

Ručak nakon mise


reći mu hvala. To smo učinili i mi svojim okupljanjem oko Isusa pjevajući Tebe boga hvalimo, te uz prinos darova izrekli svoju svijest o tome od koga nam je sve to došlo što imamo. Nakon mise uslijedio je zajednički ručak te sportske igre i druženje. I tako smo zajednički završili godinu obitelji u kojoj smo nastojali dati više mjesta temeljnoj vrijednosti društva – obitelji. Kroz ovu godinu su bile brojne tribine i susreti, molitveni susreti i misna slavlja, te nadasve pro-povijedi na temu obitelji. Treba istaknuti kako su igre, koje su osmislili koordinatori obiteljske zajednice oduševile i povezale sve sudionike susreta, naročito djecu i roditelje.

Izmjena funkcija animatora

Odgoj primjerom i osobnom duhovnošću

Biti svjedokom Gospodinova milosrđa„Ljudima su danas potrebne riječi, no više od sve-ga smo im potrebni mi kao svjedoci Gospodinova milosrđa i nježnosti koja grije srce, pruža nadu i privlači ljude dobru.Riječ je o obnovi koja se prije svega ima dogoditi u našem srcu. Mi mislimo da biti kršćanin znači činiti određene stvari. Međutim nije tako. Biti kr-šćanin znači dopustiti da nas Isus obnovi za taj novi život. Ja sam dobar kršćanin, svake nedjelje


• koordinatorica animatora: Diana Hunjadi• zamjenik koordinatorice animatora: Sanda Lovković• animatorica ministranata: Anja Novak• pomoćnice animatorice ministranata: Petra Teklić i Klara Sabolić• animatorica župne kateheze: Sanda Lovković• animatorica srednjoškolaca: Mateja Potroško• glavna animatorica krizmanika: Iva Matotan• animatorica zbora mladih: Diana Hunjadi• animatorica dječjeg zbora: Nikolina Jušić• animatorica dječjih lektora: Karla Potroško• animatorica dječjeg oratorija za 2. razred: Ana Radmanić• animatorica dječjeg oratorija za predškolsku dob i 1. razred: Mirela Globlek• animatorica ministranata u Herešinu: Nikolina Hlevnjak• pomoćnica animatorice ministranata u Herešinu: Antonija Žužić• animatorica lektora u Herešinu: Antonija Žužić• animatorica župne kateheze u Herešinu: Ana Špernjak

Uslijedio je pozdravni govor nove koordinatorice animatora, Diane Hunjadi, u kojem je potaknula ani-matorice na odgoj primjerom, jer bez duhovnosti je upitna uspješ-nost našeg truda, ali i naša vjerod-nostojnost. Zaključio je župnik s poticajnim riječima i radošću zbog suradnje koja nam predstoji.Spremni da se odazovemo na Božji poziv: „Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!“ (Mt 4, 19), pozi-vamo i vas da molite za nas kako bismo što bolje izvršavali zadaće koje su stavljene pred nas te kako bismo što bolje služili upravo vama, vašim mladima i vašoj dječici, Bogu na slavu.

Vama na raspolaganju,animatorice župe bl. Alojzija Stepinca

idem ma Misu, te činim ovo i ono… Kao da je riječ o nekoj zbirci.Međutim kršćanski život nije kolaž sastavljen od stvari. On je skladna cjelina koju stvara Duh Sveti! Sve obnavlja: obnavlja naše srce, naš život, i daje nam da živimo u dru-gačijem stilu, koji obuhvaća cjeloviti život. Ne može se biti kršćanin na dijelove, ili na pola radnoga vre-mena. To ne ide! Sve, u cjelini, na puno vrijeme. To je obnova koju provodi Duh. Biti kršćanin u konačnici ne znači raditi neke stvari, nego prepustiti

se obnovi Duha Svetoga, odnosno, uzimajući Isusove riječi, postati novo vino.Zbog toga Isus kaže da su za novo vino potrebne nove mješine. U kr-šćanskom životu, i u životu Crkve, ima vrlo starih, trošnih struktura; potrebno ih je obnoviti! A Crkva je uvijek bila pozorna na to. Uvijek do-pušta obnovu u skladu s mjestima, vremenima i ljudima.Kršćanin je slobodan čovjek, sa slobodom koju nam daje Isus. Duh Sveti ga vodi naprijed.”

Papa Franjo

Dekretom varaždinskog biskupa našoj župi dodijeljen je prvi puta kapelan. To je vlč. Marko Tilošanec, ovogodišnji mladomisnik iz župe Sedam Žalosti Blažene Djevice Marije i Svetog Križa u Kotoribi. Pastoralne potrebe su velike kako u samoj župi tako i u Bolnici i u Domu umirovljenika te nam zaista kapelan dobro dolazi. Naš pa-storal će se sada još više razgranati. Našem kapelanu želimo ugodnu dobrodošlicu i lijep boravak u ovoj župi te nadasve plodonosan angažman u pastoralnim potrebama naše župe. Vlč. Marko došao je u župu 21. kolovoza 2013. a njegovo predstavljanje bilo je u ne-djelju 25. kolovoza 2013. Bogu hvala za ovaj veliki dar.

Po prvi puta našoj je župi dodijeljen kapelan

Pred crkvom u Opatiji


Novi kapelan vlč. Marko Tilošanec

21. nedjelju kroz godinu C, 25. kolovoza 2013., posebno ćemo pam-titi i biti će u našu župsku Povijesnicu upisano s velikim slovima jer je to prvi službeni dan djelovanja kao kapelana i to prvog kapelana ove župe ako izuzmemo privremeno smještenog kod nas vlč. Ljubana Škrabu. Naš kapelan vlč. Marko Tilošenec služio je ove godine svoju prvu svetu misu u rodnoj župi Kotoriba te nakon toga Dekretom va-raždinskog biskupa msgr. Josipa Mrzljaka dodijeljen našoj župi kao kapelan. Odmah na početku misnoga slavlja dobrodošlicu mu je zaželio naš župnik vlč. Kruno, istaknuvši kako će njegova nazočnost u župi svi-ma nama uvelike biti od koristi u obavljanju postojećih pastoralnih aktivnosti, a vjerujemo i nastanku novih. Prije svoje prve propovijedi u Pastoralnome centru, vlč. Tilošanec nam je ukratko opisao svoj životni put, od djetinjstva u Međimurju, pa do svećeničkoga ređe-nja. Rođen je 1986. godine. U Kotoribi je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Čakovcu. Nakon mature, kazao je, još uvijek nije bio svjestan Božjeg poziva, pa je upisao Pravni fakultet u Zagrebu i na njemu studirao dvije godine. U vrijeme kada je bilo jasno da će nas zbog bolesti i starosti, ispričao je vlč. Tilošanec, napustiti Papa Ivan Pavao II, sve je više bio siguran da mu je umjesto diplome Pravnoga fakulteta, Bog namijenio jednu drugu, onu Katoličko – bogoslovnog. Upisao ga je 2007. godine i što je studij dalje odmicao, sve je više bio siguran da je donio ispravnu odluku. No u vrijeme, kad se još dvoumio između prava i bogoslovije, redovno je i često molio da mu Bog da mudrosti kako bi prepoznao što od njega doista očekuje. Na-kon uspješno završenog Katoličko – bogoslovnog fakulteta, prošle je godine zaređen za đakona, a prva đakonska iskustva stekao je u Le-poglavi. 22. lipnja 2013. naš ga je varaždinski biskup Josip Mrzljak, u varaždinskoj katedrali zaredio za svećenika. Samo dan kasnije,

Predstavio nam se prvi kapelan naše

župe vlč. Marko Tilošanec


u svojoj rodnoj Kotoribi, proslavio je Mladu misu. Ubrzo je biskupskim de-kretom raspoređen u našu župu.„ I evo me, sad sam tu, te se odmah preporučam u vaše molitve, a ja ću, obećavam s ovoga oltara, u svojim molitvama svakoga od vas pokušati preporučiti Gospodinu“, poručio nam je na početku svoje propovijedi naš kapelan vlč.Tilošanec te nastavio:„Tijesna su, znamo vrata koja vode do Gospodina, a sadašnje vrijeme kon-zumerizma i grijeha to čini još težim. Kud god se okrenuli, vidimo koliko je zla rasprostranjeno oko nas. Vidimo mržnju, laži, prevare, ubojstva, a ako

pogledamo još bolje, nemoguće je ne primijetiti i nedostatak volje za svetu misu, za molitvu... A spasiti se može-mo samo ako sami pokažemo volju i želju za to. S tim u vezi prisjetimo se Isusovih riječi: „Ja sam put, istina i život“. Stoga imajmo stalno na umu koliko je vjera nužna za naše spase-nje kako se ne bi jednoga dana kad odemo s ovoga svijeta, našli u situaciji opisanoj u Evanđelju o Luki. Odnosno da nam se ne dogodi da dođemo do zaključanih Isusovih vrata na koja ćemo kucati, no s druge strane čut ćemo Isusove riječi da nas ne pozna-je. I uzalud ćemo mu tad govoriti kako

smo skupa jeli i pili po trgovima kada je on poučavao, jer će nam ponoviti: „Kažem vam da vas ne poznajem.“ Ispitajmo zato svoj odnos prema Bogu. Trudimo li se doista dovoljno da jednoga dana uđemo kroz ta uska vrata? Slijedimo li one koji su se već ovdje odrekli ovoga svijeta i svega na njemu? Do zajedništva s Bogom ne dolazi se lako. Zato moramo znati primati opomene i ispravke koje nam Isus šalje. To često nije lako, no poku-šajmo ih prihvatiti, jer Isus je liječnik naših duša“, istaknuo je naš kapelan vlč. Marko.

Sandra Špoljar

Na misi je bila i uža obitelj našega kapelana

Predsjednik Koordinacijskog vijeća predaje prigodni poklon vlč. Marku


Kapelan vlč. Marko TilošanecBIOGRAFIJA

Dolazim iz Kotoribe; rođen sam 1986. god. od oca Zlatka (pok.) i majke Marije, kao treći od četvorice sinova. Osnovnu školu završio sam u Kotoribi. Već od malih nogu sam se, za vrijeme župnika preč. Bla-ža Horvata, po primjeru starije braće, uključio među ministrante, što je za mene bilo jedno lijepo iskustvo kojeg se rado sjećam. Možda je već tu, u mom slu-ženju u blizini oltara, Gospodin stavio u mene jednu klicu poziva koji će se tek kasnije razviti te ću ga kao takvog otkriti. Nakon osnovne škole upisujem Gimnaziju u Čakov-cu. Vrijeme naših priprema za maturu, kada je tre-balo odlučiti se za daljnji životni put – odabir studija, poklopilo se s jednim naročitim događajima. To su bili posljednji dani života bl. pape Ivana Pavla II., koje smo svi pratili s velikim zanimanjem i osjeća-jem. Upravo promatranje njegovog životnog primjera i svih dobrih djela po kojima je bio poznat u svijetu, potaknulo je u meni nutarnji glas, za koji sam osjetio da me poziva da krenem istim putem kojim je išao sveti otac – putem svećeništva. To je bio nutarnji glas koji me veoma ozbiljno zaokupljao, međutim u tom trenutku još nisam imao u sebi dovoljno sigurnosti, hrabrosti i odlučnosti da krenem putem svećeničkog poziva. Tako sam upisao studij prava gdje ću prove-sti 2 godine. Kroz to razdoblje imao sam velik prostor za razmišljanje o svojim životnim odlukama i pozivu, te sam tako, uz pomoć molitve, došao do jasne spo-znaje da me Gospodin poziva da ga nasljedujem u svećeničkom pozivu – da je to poziv koji će me uvijek pratiti i da mu se moram odazvati.2007. godine upisao sam Nadbiskupsko bogoslov-no sjemenište i studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, gdje sam proveo 5 godina u formaciji i ste-kao brojne vrijedne spoznaje i iskustva, da bih time postao pripravan za prihvaćanje svećeničke službe. Sveti red đakonata Primio sam 13. X. 2012. godine u našoj varaždinskoj katedrali, od biskupa mons. Jo-sipa Mrzljaka, a za svećenika sam zaređen 22. VI. 2013. godine. Mladu misu sam proslavio u svojoj rodnoj župi, Sedam žalosti BDM i sv. Križa u Kotoribi, 23. VI. 2013. godine. Đakonsku službu obavljao sam u župi Bezgrešnog Začeća BDM u Lepoglavi, a za prvu službu kao sve-

ćenik određen sam za župnog vikara na našu župu bl. Alojzi-ja Stepinca u Koprivnici. Svećeništvo nastojim promatrati kao Kristov veliki dar njegovoj Crkvi, u kojem po službi svećenika kao Kristovog namjesnika Gospodin izgrađuje svoj narod u vjeri, obnavlja ga i izgrađuje u milosti, naročito preko svetih sakramenata, te tako vodi putem spasenja, prema vječnoj domovini na nebesima.Nadam se da će moje služenje u ovoj župi doprinijeti mojoj osobnoj izgradnji kao svećenika, da bih mogao još predanije i savršenije obavljati svoju službu. U tome da sam dodijeljen upravo ovoj župi mogu uočiti jednu zanimljivost, a vjerojatno i znak providnosti – da je ona posvećena našem dragom bl. nadbiskupu Alojziju Stepincu, dok je župa u Lepoglavi bilo mjesto na kojem je naš blaženik podnio jedan značajan dio svog mučeništva, u zatvoru, te nam tako ostavio veliki primjer svjedočanstva za katoličku vjeru i postao moćan zagovornik na nebu. Neka nas zato njegova nebeska pomoć prati, da bismo rasli u vjeri i ostali vjerni Kristovi svjedoci sve do kraja. Za sve to preporučam se i u vaše molitve, obećavajući isto-vremeno da ću neprestano Gospodinu i našoj nebeskoj Majci Mariji prikazivati prošnje za sve vas.

Marko Tilošanec, župni vikar

Moje svećeništvo je Kristov dar

Crkvi preko kojeg će Gospodin

izgrađivati svoj narod


Neki je mladi pravnik predivno uredio kancelariju. Kao krunu svega postavio je luksuzni telefon na stol da bi djelovao što otmjenije i važnije. Došao je jedan klijent. Prvi klijent! Nije to bila mala stvar, mislio je. Odmah je trebalo ostaviti dojam.Zato je klijenta, za početak, pustio neka čeka oko četvrt sata. Da bi na njega napravio još veći utisak, kad je ovaj napokon ušao u kancelariju, započeo je glumiti važan telefonski razgovor.“Moj dragi generalni direktore, mi ovime samo gubimo vrijeme… Da, da, ako stvarno hoćete… Ali ne ispod dvadeset tisuća eura… Odlično — odlično, dakle dogovoreno… Zbogom!”Odloži slušalicu, razvuče slavodobitni osmijeh na licu i pogleda klijenta.No ovaj je izgledao silno zbunjen. Gotovo zabezeknut, primijetio je mladi pravnik. Uspio je, dakle, ostaviti čak i bolji utisak nego što se nadao, pomisli. Nasmiješio se još jednom, ovaj put umilno, ne bi li ohrabrio klijenta.“Što želite dragi gospodine?” upita razdragano.“Ja… ja sam iz HT-a, došao sam vam priključiti telefon!

Što smo dalje od Boga imamo veću potrebu

napuhavati se poput balona

Duhovne stranice

Kad se malo okrenemo oko sebe primijetimo koliko životne energije ulažemo u glumatanje. Što smo sve spremni napraviti da imamo kuću na kat, dobar auto (bar bolji od susjedovog), da možemo dijeliti svoje vizitke, da nas se vidi, čuje, zapazi, da se dojmimo. Kao da sva naša životna srž ovisi o tim stvarima. Ako izgubimo status, koji mislimo da smo stekli, čini nam se da ćemo prestati postojati. Ako ovo samo malo bolje promotrimo, vidjet ćemo da se redovito smijemo ili rugamo drugim ljudima zbog ovakvih stvari. Vjerujte, i drugi se ljudi rugaju nama kad nismo s njima u društvu. I mi, i ti drugi, umorni smo od glumatanja, i upravo zato se više ničemu u životu ni ne radujemo. Jer sve što radimo, radimo za publiku — poput glumca u kazalištu… Ali u našem slučaju predstava nikako da završi, nekada ni do smrti. No ako nas je Bog sve zamislio i stvorio iz ljubavi, ako nas je htio baš ovakve kakvi jesmo, ako nas je urezao u svoje dlanove, kako to kaže u Starom Zavjetu, možemo li onda reći da se udaljavamo od Njega ako pokušavamo biti nešto drugo od onoga što zaista jesmo? Da, udaljavamo se. A što je čovjek dalje Boga, Boga koji je temelj njegova bića, to ima veću potrebu napuhavati se poput balona, kao i odvjetnik iz priče, a sve u želji da vrati osjećaj da je ljubljen, da vrati osjećaj samopoštovanja i sigurnosti, koje je, napustivši Boga, izgubio. Odmorimo se zato od naših maski i uloga i vratimo se Bogu i vratit će nam se, s Bogom, sigurnost, ljubav i životna radost.

Petar Nodilo SJ


Molitva je zamišljena kao razgovor, razgovor s na-šim Ocem… Stoga, sklonimo se u šutnju, odijelimo se od vanjskog svijeta, od buke, dođimo pred na-šeg Gospodina, pred naše Nebo, zamolimo svoga anđela čuvara da moli s nama. Kleknimo pred Pre-svetim ili zamislimo se pred Presvetim.

Pred PresvetimNe trebaš mnogo toga znati da mi se svidiš. Do-voljno je da me ljubiš. Razgovaraj sa mnom jedno-stavno, kao da razgovaraš s najboljim prijateljem.

Želiš li me za nekoga nešto zamoliti?Reci mi njegovo ime i kaži što želiš da sada za nje-ga učinim. Traži mnogo toga! Ne ustručavaj se mo-liti! Govori mi jednostavno i iskreno o siromašnima koje želiš utješiti, o bolesnima čije patnje gledaš, o zabludjelima koje žudiš vratiti na pravi put. Za sva-koga od njih reci mi bar jednu riječ.

Zar ne trebaš i za sebe kakvu milost?Reci mi otvoreno da si možda ohol, sebičan, pre-vrtljiv, neuredan… i onda me zamoli da ti pomo-gnem u tvojim malim ili velikim naporima koje činiš da se toga oslobodiš. Nemoj se stidjeti! Mnogi su pravednici, mnogi sveci na nebu imali iste mane kao i ti. Ali oni su ponizno molili… i malo po malo su ih se oslobađali. Nemoj se ustručavati zamoliti me i za zdravlje, za uspjeh u svome radu, poslovima ili učenju. Sve ti to mogu i hoću dati. Želim da me moliš za sve ono što ne priječi tvoje posvećenje, nego ga potiče i olakšava. Reci mi što ti je baš da-nas potrebno? Što da ti učinim? Kad bi samo znao koliko ti žarko želim pomoći!

Imaš li kakvu osobito potrebu?Povjeri mi ju! Što te zaokuplja? O čemu razmišljaš? Što želiš? Što mogu učiniti za tvoju obitelj, tvoga brata, sestru, tvoga muža, ženu, tvoga sina, tvoju kćer, tvoje prijatelje, tvoje pretpostavljene… Što ti za njih želiš učiniti? A što želiš da ja za njih učinim? Zar ne želiš da se ja proslavim? Ne bi li želio učiniti neko dobro svojim prijateljima koje jako voliš, a koji možda žive i ne misleći na mene! Reci mi što te danas posebno zaokuplja. Što najviše želiš? Kojim bi to sredstvima ostvario? Reci mi ako ti nešto ne uspijeva i ja ću ti pokazati što je tomu razlog. Zar ne želiš da budem potpuno tvoj?

Osjećaš li se možda tužno ili bezvoljno?Ispričaj mi sve pojedinosti! Što te rastužilo? Tko te je povrijedio? Tko je povrijedio tvoje dostojanstvo? Tko te je prezreo? Povjeri mi sve i uskoro ćeš mi moći reći da si potaknut mojim primjerom sve opro-stio i zaboravio. Kao nagradu utješit ću te svojim blagoslovom. Bojiš li se možda? Osjećaš li u duši neku tjeskobu koja je neopravdana, ali te ne pre-staje razdirati srce? Baci se u naručje moje provid-nosti! Ja sam s tobom, tu kraj tebe! Ja sve vidim, sve čujem i ni trenutka te neću ostaviti u nevolji. Osjećaš li odbojnost prema ljudima koji su te voljeli, a sada su se od tebe udaljili i zaboravili te bez ika-kvoga razloga? Moli se za njih i ja ću ti ih vratiti ako nisu prepreka tvomu posvećenju.

Zar mi nemaš reći i nešto lijepo?Zašto mi ne dopuštaš da se s tobom radujem, pa ja sam ti uistinu prijatelj. Ispričaj mi što te je jako utješilo i razveselilo nakon našega posljednjega susreta! Vjerojatno si doživio neko ugodno iznena-đenje, čuo dobru vijest, primio pismo koje te je ra-zveselilo, doživio znak pažnje. Možda si savladao neku poteškoću, izišao iz bezizlazne situacije? Sve je to moje djelo! Jednostavno mi reci: «Oče moj, hvala ti!»

Zar mi nećeš ništa obećati!?Ja vidim dubine tvoga srca. Ljude se može prevari-ti, ali Boga ne! Zato budi posve iskren! Jesi li čvrsto odlučio da se više nećeš izlagati onoj zavodljivoj prigodi za grijeh, da više nećeš čitati onu knjigu koja nadražuje tvoju maštu, da se više nećeš dru-žiti s onim ljudima koji unose nemir u tvoju dušu? Hoćeš li opet biti blag, ljubazan i uslužan prema onom bližnjemu kojega si do danas smatrao svojim neprijateljem jer se ogriješio o tebe? Dobro, sada se vrati svojim svakodnevnim obvezama, svojem poslu, svojoj obitelji, učenju. Ali ne zaboravi četvrt sata koji smo ovdje zajedno proveli! Sačuvaj koliko možeš: šutnju, unutarnju sabranost, skromnost i ljubav prema bližnjemu.

Ljubi moju Majku koja je i tvoja Majka.

Dođi mi ponovno sa srcem još ispunjenijim ljubav-lju i još predanijim mojemu Duhu. Tada ćeš sva-koga dana u mome srcu nalaziti novu ljubav, novu dobrostivost i novu utjehu.

Kako provesti 15 minuta s Isusom?


Dvojica šumskih radnika zajedno su rušila stabla u nekoj šumi. Debla bijahu divotna, zdrava i jaka. Dvojica radnika, iako jednako spretna u rukovanju sjekirama, postizala su različit učinak. Prvi je udarao po stablu uporno i neprekidno dok ga ne bi srušio. Drugi se češće odmarao. Uvečer bi prvi radnik, sav u znoju i iscrpljen, ustanovio da je uspio srušiti tek jedno stablo. Onaj drugi je, međutim srušio dva stabla. Prvi se radnik u čudu pitao kako je to moguće: zajedno su počeli, stabla su bila jednaka, a on, premda je neprekidno radio, ipak je bio u dvostrukom zaostatku. „Doista ne razumijem kako si mogao uraditi više posla premda si se često odmarao“, reče.Drugi mu se nasmije: „Ti si vidio da sam se odmarao, ali nisi vidio da sam za to vrijeme oštrio sjekiru“.

Tvoj duh je poput sjekire, nemoj ga prepustiti hrđi

Svakog dana učini nešto:

Zaustavi se desetak minuta i poslušaj glazbu.Zagrli ljude koje voliš i reci im „Volim te!“Budi sa svima ljubazan, osobito s članovima obitelji.Smiješi se.Moli.Pomogni onima koji trebaju tvoju pomoć.Gledaj u Nebo i teži višemu.

Preneseno iz časopisa „Rhema“

SJEKIRA

Ako moliti znači „biti u Bogu“, mogu reći da molim posvuda jer posvuda je njegov hram. Stoga predstavlja glupost govoriti: ne mogu moliti zato što moram raditi.A tko ti brani da moliš radeći? Ili još bolje, da vjeruješ da radeći možeš moliti?Zašto svesti molitvu na riječ, misao, mjesto, trenutak? Kreni dalje.Ako pod molitvom podrazumijevaš komunikaciju s Prisutnošću, a ta je Prisutnost posvuda, možeš biti uvijek u molitvi. Pod uvjetom da komuniciraš. A komunicirati znači ljubiti.Ljubeći moliš jer je ljubav ono što te vodi do ljubljene osobe. Stoga možeš ljubiti govoreći, plačući, razmišljajući, hodajući, spavajući, uvijek… uvijek… uvijek. Dvadeset i četiri sata na dan.

Iz knjige: Carlo Carretto, Pustinja u gradu, Veritas 2010.


U nekom gradu na istoku živio je stari, siromašni ali veoma pobožni čovjek po imenu Ruben. Služio je bogatom gospodaru koji mu je dopuštao da spava u njegovoj konjušnici. Jedne noći stari je Ruben usnuo san. Došao mu je anđeo i priopćio vijest: “Rubene, sutra u zoru, umrijet će najbogatiji čovjek u ovome gradu!”Ruben se odmah probudi, od straha pade na koljena i zavapi u molitvi: “Bože dragi, zašto bi moj gospodar morao tako naglo umrijeti?” Žurno se odjenuo i pohitao prema gospodarevoj kući. Lupao je štapom o vrata dok se gospodar nije pojavio na prozoru. “Gospodaru, oprosti mi što te budim, ali usnuo sam strašan san. Anđeo mi je priopćio da će u zoru umrijeti najbogatiji čovjek u gradu. Učini nešto gospodaru!”Bogatašu nije bilo lako pri duši. Odmah je dao pozvati liječnika, koji ga je pregledao i utvrdio da je sve u najboljem redu. Ali bogataš je veći dio noći probdio i tek pred zoru usnuo.Probudilo ga je lupanje na vratima. Skočio je iz sna i provirio kroz prozor. Pred vratima je stajala sluškinja i kroz suze prozborila: “Gospodaru, maloprije je umro tvoj sluga Ruben.”

Priča iz starih predaja

Riječ ‘bogat’ dolazi od riječi Bog. Bogat je onaj tko ima Boga uza se. Mnogi se u Boga zaklinju, ali je malo onih koji za njim idu. Cijeli zapadni svijet zarazila je silna težnja za imanjem, kupovanjem, potrošnjom… Ljudskom srcu, raj se pokazuje kao blještavi trgovački centar u kojem on, pun novaca, kupuje do iznemoglosti. Smiješan je postao onaj koji u takvom svijetu govori o Bogu. Smiješan, možda i zato što ni u njegovim očima nema Boga, već samo praznina koje smo već svi siti. Umorni smo od bezbrojnih riječi, pa i od takvih koje nam govore o Bogu. Umorni smo i od našeg vlastitog blebetanja. „Ne blebećite kao pogani“, upozorava nas i Isus. „Ne govori o Bogu dok ne utvrdiš vjeru u njega“, kaže mudrac. Zato uđimo u šutnju: šutnju očiju, jezika, ušiju — šutnju srca; i možda nam onda, u toj šutnji, progovori sam Gospodin. Tada ćemo, vjerujem, poput Rubena, postati najbogatiji čovjek u gradu. I naše riječi o Bogu više neće biti šuplje jer će iza njih šumiti Božja prisutnost.

Petar Nodilo SJ

Smrt najbogatijeg čovjeka

Jednoga dana mladić je stajao u središtu grada razmišljajući kako on ima najljepše srce u cijeloj dolini. Prošla je velika povorka i svi su oni priznali kako je njegovo srce savršeno. Nije bilo crtice ni zareza u njemu. Da, svi su se oni uistinu složili da je njegovo srce najljepše koje su ikad vidjeli. Mladić je bio jako ponosan i još se više i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem. Iznenada, jedan stari čovjek pojavio se ispred povorke i rekao: “Zašto tvoje srce nije približno lijepo kao moje?” Povorka i mladić pogledali su u to starčevo srce. Udaralo je snažno, ali prepuno ožiljaka, bilo je mjesta gdje su komadići bili premješteni i onih koji su bili stavljeni, ali nisu potpuno odgovarali i bilo je nekoliko ostećenih strana(ivica). Ustvari, bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi nedostajali.Narod je započeo - kako može reći da mu je srce ljepše nego što on misli? Mladić je pogledao

Morska zvijezda


Savršeno srce

Priča počinje na morskoj obali, u romantičnoj stjenovitoj uvali s pjeskovitim morskim žalom.Noću je veliki val na pjeskovitu obalu izbacio stotine morskih zvijezda. Prekrasne su, a golemo je prirodno bogatstvo otkriveno pogledu. No, zasjalo je sunce, žari i prži zvijezde i one ugibaju. Na obali su i dva čovjeka. Svaki dolazi iz drugog smjera. Prvi, hodajući prema sredini, gleda u to bogatstvo koje ugiba i tužan misli: koja ljepota, koja dragocjenost, kolika vrijednost, a ugiba i nestaje. Zar je moguće da tolika ljepota, tolika raskoš morskih dubina propada u jednom hipu. A koliko ih samo ima. Nepravda je to što te prekrasne morske zvijezde moraju uginuti i nestati. A očito moraju. Tužan koraca dalje i razmišlja o tome kako je to zbilja velika šteta. I samo razmišlja.Drugi, dolazeći sa suprotne strane, šeta lagano i zabrinuta pogleda, ali se svaki čas sagne i nešto baca prema moru. I nešto radi. A kad su se sreli, prvi čovjek vidi da drugi u more baca morsku zvijezdu. Prišavši mu posve blizu prvi covjek upita: “A što to vi radite?” Drugi odgovara: “Vraćam zvijezde moru!” Prvi začuđeno pita: “Ali čemu? Pogledajte koliko ih samo ima? Za sve njih nema šanse!” A drugi se čovjek sagne, uzme u ruke jednu zvijezdu i baci je u more odgovarajući: “Ali za ovu ima šanse!” (www.sveti-juraj.org)

Morska zvijezdau starčevo srce i vidio njegovo stanje, i nasmijao se. “Mora da se šališ, rekao je. Usporedi svoje srce s mojim, moje je savršeno a tvoje je prepuno ožiljaka i suza.“Da, rekao je starac, tvoje izgleda savršeno ali nikad se ne bih natjecao s tobom. Vidiš, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam dao svoje ljubavi - izvadim komadić srca i dam je toj osobi, i često mi ta osoba uzvrati dio od svog srca koje se uklapa u prazni dio mog srca, ali budući da dijelovi nisu jednaki, ja imam nekih grubih završetaka koje dijelim, jer me podsjećaju na ljubav koju dijelimo. Ponekad dam dijelove srca, ali mi osobe ne vrate svoj komadić srca. To su ti prazni dijelovi-davanje ljubavi je riskiranje. Ovi ožiljci su bolni, otvoreni su, podsjećajući me na ljubav koju imam za ljude također, i nadam se da se oni mogu vratiti jednog dana i popuniti prazne prostore na koje čekam.


Mislila sam Bog je mrtav. Bog je mrtav u Katoličkoj crkvi – to je bilo moje čvrsto stajalište od kojeg nisam tako lako odustajala. Zasigurno je danas moja svjesnost o Bogu na daleko većoj razini nego što je to onda bilo, iako je i danas to ništa u usporedbi s onime što On uistinu jest. Nekako sam uvijek tražila Boga, duboko u sebi znala sam da je ON osoba i da je savršena ljubav, i da ću tu ljubav jednog dana pronaći – tako sam jednom odgovorila svojoj prijateljici u srednjoj školi kada me pitala zašto nisam sretna zbog svojih petica u školi. Ona je mislila da je to jedini razlog sreće, ja sam joj rekla da ne znam što tražim, ali znam da je taj netko savršena ljubav i da ću ga pronaći. To su nekako bili moji prvi otkucaji srca za Boga, iako su bili nestašni i maleni, danas su mi jako dragocjeni. Dakle, činjenica da Bog ne prebiva u Crkvi, i da ju je zaboravio, za mene je bila čvrsta najviše zbog ljudi koji su išli u Crkvu, a izlazili bi ogovarajući, psujući, ponašajući se odvratno jedni prema drugima, mladi su se nastavljali opijati cijelu noć zajedno sa mnom… Koja je bila razlika između mene i njih? Zaključila sam da je nema. Dakle, Bog je mrtav u Katoličkoj crkvi! To nije bilo vrijeme kao danas, vrijeme velikih događanja i molitvenih pokreta preko kojih Duh Sveti obnavlja svoju Zaručnicu. Iako nisam nikada bila u Crkvi na “duže” vrijeme, par puta sam pokušala ići na vjeronauk, ali sam brzo odustajala. Najdivniji događaj kojeg se sjećam je kada sam bila jako mala, možda kojih šest ili sedam godina; jedna časna me držala u krilu i jako zagrlila, ubrzo nakon toga one su otišle iz moga mjesta, tako da je i moj boravak u Crkvi brzo prestao. Iako sam znala dolaziti sama, znam da me još kao dijete očaravalo boraviti u tišini u crkvi i osluškivati je. Ako dovoljno dugo sjediš uronjen u tišinu, možeš čuti Isusovo Srce koje kuca u Crkvi. I dan-danas najdraža

molitva mi je tišina, osluškivanje Njega, Zaručnika.Nakon tih trenutaka, život se nastavio dalje s tatom koji je jako puno pio i zlostavljao fizički i psihički sve oko sebe, no ipak sve u svemu moj tata mi jako jako nedostaje, unatoč velikoj maminoj ljubavi. Mnogo puta se mislim kako bi bilo da je on tu, i nedostaje mi. Moj je tata poginuo u automobilskoj nesreći kada sam imala 16 godina. Moja baka, inače moj uzor, oboljela je od raka i umirala je dugih šest godina. S njezinom smrti srušio se sav moj svijet. To su bile jako turbulentne godine za mene. Izgubljena u svim tim ranama i traumama, počela sam tonuti u alkohol, a kasnije i u travu. Mom problemu s alkoholom nije se nazirao kraj, tako da sam svaku večer bila pijana, pila sam čak 15-ak štok-kola po večeri. Svjedočenjem Božje snage i milosti u mome životu želim se iskupiti za mnoštvo tih grijeha koje sam učinila u tome razdoblju. Što se tiče bluda, tome isto nije bilo kraja, svaku večer trebao je biti drugi muškarac, najodvratnije razdoblje mog života sigurno. Djevojke, žene, ne dajte svoju čistoću, ona je nešto najvrjednije što imate! Danas ne pijem već deset godina i živim u potpunoj čistoći od 2004. godine, znači od mog prvog susreta s Gospodinom. On me čini savršeno ispunjenom. Dvije godine prije mog obraćenja, jedno jutro razmišljala sam o svome životu i zaključila da ću, ako tako nastavim, propasti poput moga tate, koji je sve izgubio zbog alkohola; život, obitelj, sve… Nisam tako htjela završiti i samo sam odlučila da više neću ni taknuti alkohol. To je bilo 2002. godine. Kako sam tada donijela odluku, tako se i dogodilo, to je bio moj prvi korak bliže Bogu, iako tada to nisam znala. Na blagdan Uznesenja 2004. dobila sam u srcu veliku želju da odem u crkvu na sv. Misu. Nisam se znala ni prekrižiti, ni kada je sv. Misa, ni što je taj dan.

Mislila sam da je Bog mrtav


To je bio moj prvi susret s Gospodinom, a da nisam znala ni da On postoji. To je sve nekako bilo kao kod sv. Pavla “Tko si ti Gospodine?”Oblačim se i odlazim na sv. Misu, zastajem negdje u sredini klupa, što drugi izgovaraju izgovaram i ja, “znakove” koji oni čine činim i ja… Kada odjednom okrenem glavu prema kipu Presvetog Srca Isusova i pogled mi padne na Srce Isusovo obodeno trnjem. Dan-danas, nakon devet godina, sjećanje na taj susret mi mami suze. Kako da vam riječima opišem što se tada dogodilo? To je iznimno teško, jer sve riječi su previše siromašne da bi izrazile obilje Božje ljubavi toga trenutka. Kada mi je pogled pao na Srce Isusovo, ono je bilo živo, gorjelo je, trpjelo je, jer je bilo izbodeno trnjem, ali iz Njega je gorjela neugasiva vatra. I ta vatra me je obuzimala, i gorjela mojim tijelom, u isti trenutak sam osjetila da se nalazim u samom centru Njegova Srca, i da Ga držim u rukama… Naravno, puno sam plakala… Nakon nekog vremena počela sam okretati glavu od Srca Isusova, jer sam uočila kako me ljudi gledaju, ali sam odjednom osjetila dlan na mome licu koji je okretao moju glavu da gledam prema tome Srcu. Nakon što sam izašla iz Crkve, bila sam tonu lakša, tako sam se osjećala, i sav nauk Crkve, sve zapovijedi, ama baš sve mi je bilo savršeno jasno, nisam mučila glavu ni s nedjeljom, ni s deset Božjih zapovijedi, ništa… Srce Isusovo mi je već sve samo objasnilo. Dakako da je taj susret bio nešto što nisam baš tako mogla zaboraviti, pa sam se pitala što ta nova osoba u mome životu želi od mene? Odlučim pitati Ga. “Što mi želiš reći ovime, moj Gospodine?” rekla sam. On mi odgovori: “Žedan sam.” Ništa više, samo “Žedan sam”… Hm. Opet ja o tome razmišljam par dana, i odlučim skupiti hrabrost, jer čega bi bio žedan Bog koji sve ima, pa sve je Njegovo, osjećala sam da je to Božji zahtjev, jer Bog kada govori, Njegovi su odgovori kratki, konkretni i imaju u sebi zahtjev da budu sprovedeni u djelo. Dakle, dolazim pred Srce Isusovo i pitam Ga: “Dobro, moj Gospodine, čega si ti žedan?” On mi odgovori: “Žedan sam tvoje ljubavi.” Ništa više, samo to, nije bilo nikakvih objašnjenja, samo to, pustio je Gospodin da ja dođem k sebi, nakon tog odgovora… jer tko sam ja da bi mene Gospodin toliko želio?Nakon tih dana prolaze dvije godine moga života u Crkvi, dolazim svaki dan na krunicu i sv. Misu, ne poznajem Mariju, ali znam da Njoj dugujem sve… Pod Njezinom sam posebnom zaštitom, i to ću kasnije kod mog čudesnog ozdravljenja doživjeti još snažnije. U međuvremenu sam primila sv. Pričest, sv. Krizmu, odlazim na molitvena bdjenja, sudjelujem u radu tada začetka nove evangelizacije u našoj domovini, danas su to “Radnici Milosrdnog Isusa” koji gorljivo i sa svim srcem naviještaju Gospodina, i unatoč udaljenosti imaju svi posebno mjesto u mome srcu.Nedugo nakon primanja sv. Krizme, jako sam oboljela. U roku od pet dana pala sam u kolica, postala sam invalid vezana uz krevet, i ta bolest traje dugih šest godina do trenutka kada sam isto tako čudesno ozdravila. Kako opisati ono što se u tim trenutcima događalo? Doživjela sam tri operacije vratne kralježnice, pila dvadesetak lijekova dnevno, imala tešku alergiju od koje mi je tijelo bilo sve na plikove, imala sam teške epileptične napadaje od kojih mi se tijelo treslo i po nekoliko sati,

kao posljedica bila je moja teška zaboravljivost, nisam mogla izgovoriti smisleno dvije rečenice, pri kraju nisam se mogla potpisati od spazma, takozvanih grčeva mišića, mišići su mi potpuno atrofirali, imala sam bolove od kojih bi svatko poludio, tijelo mi je počelo odbacivati hranu i ja sam se spremala za umrijeti, spremala sam se otići svome Gospodinu. Kako sam te sve godine živjela s Gospodinom? Ludo sam Ga voljela i u bolesti… Ludo, zaljubljeno, i spremna trpjeti što god samo da ostanem s Njim. Nisam molila za ozdravljenje, iako su mnogi molili za mene, od svećenika do laika, biskupa, nadbiskupa, bakica u crkvi, mame i braće i sestara u molitvenoj zajednici. Ja nisam, mislila sam da je to gubljenje vremena, radije sam razmišljala o Njemu, držala Križ u rukama, i govorila FIAT, po Tvojoj riječi do kraja, kako Ti želiš, samo da ostanem uz Tebe…Uoči subote mog ozdravljenja, trpjela sam teške bolove, oduzimala mi se lijeva strana, bila sam svima na očaj i bijedu oko sebe, iako s velikom snagom duha, ta snaga me nikada nije napuštala, jer ako te Bog negdje stavi On će te i provući kroz to… Daje potrebne milosti da se ispuni Njegova volja. Kroz vrijeme moje bolesti ja sam živjela intenzivno s Božjom riječi, moleći časoslov, krunicu Božanskog Milosrđa i preporučujući se Djevici da kada god otiđem od Gospodina da me Ona vrati… Koja je milost biti Marijinim djetetom! Moja prijateljica i kuma bila je taj dan u Čenstohovi, najvećem svetištu Majke Božje, i stavila me pod Njezin zagovor. Ja sam cijeli život pod Njezinim zagovorom. Kaže mama da i kada ona nije bila vjernica da me redovito stavljala pod Njezin zagovor… Taj dan, 18. veljače 2012., osjetila sam da trebam stati na noge. Kada sam to učinila osjetila sam kako me Božja snaga ispunja, da bolest napušta moje tijelo i laganu toplinu duž kralježnice… Ali nisam odmah bila svjesna onoga što se događa, znam da sam htjela vježbati, i tako dižem ja jednu nogu, drugu, okrenem se i onda…Vratim se ja i skužim mogu DIGNUTI SVOJE NOGE, JA IH POKREĆEM, ŽIVE SU… vrtim film unatrag i shvatim što se dogodilo, ja sam ozdravila! Ali što sad? Odjednom osjetila sam veliku vatru koja ispunja moje tijelo, i veliku želju da hodam, jako jako veliku…. I tako sam sa svojom mamom izašla vani bez ijednog pomagala… Par sekundi


prije imala sam potpunu atrofiju mišića, nisam govorila, a sada hodam, govorim i imam nevjerojatnu snagu u sebi. Kada sam tako izašla vani uzela sam ja sa sobom ŠTAP, kao iz navike, no u jednom trenutku štap je puknuo po sredini, sam od sebe, i tako držim ja ručku u rukama i govorim: “Gospodine, taj štap je koštao sto kuna?!” Gospodin Isus ima velik smisao za humor… “Kada ja činim čudo ne želim ni štap da imaš, želim da hodaš, potpuno sama…” Nimalo nisam bila svjesna što se upravo događalo. Taj dan sam hodala oko pet sati, što je potpuno medicinski nemoguće. Nisam potvrđivala svoje ozdravljenje kod doktora, jer je bilo očito. Koja potvrda mi treba, za koga? Ma ja znam u srcu da je to Božje djelo! No Gospodin se pobrinuo i za to… Tako su mi ove godine u Varaždinskim toplicama napisali ” … od 18. veljače 2012. doživjela je ODJEDNOM ČUDESNO OZDRAVLJENJE…” Pa, evo za one koji traže i to, neka im bude!Trebam naglasiti, i to želim reći – jer mi dolazi jako mnogo pitanja – ne, nisam bila u nikakvom zanosu, nisam ništa molila, moja molitva je bila predanje Njemu, oduvijek želim samo Njega. Danas smo ovdje, sutra nismo, danas jedna bolest, sutra druga… a Bog ostaje vječan i k Njemu treba težiti. Moje ozdravljenje je velika Božja milost i ne želim da se zasluge pripisuju nikome osim NJEMU, jer slava pripada isključivo BOGU!Danas ne pijem nikakve lijekove za epilepsiju, nemam napade, potpuno mirno živim, zaljubljena u Boga više nego što sam ikada bila. Moje srce pripada Njemu i Katoličkoj crkvi u potpunosti! Ne znam kako da izrazim koliko ljubim Crkvu, gorim sva za nju, a bila sam neprijatelj Katoličke crkve, zaista velik neprijatelj, to je veliko zlo. Danas ima mnogo još gorih neprijatelja, ono što svima poručujem je – Bog je ludo zaljubljen u Crkvu, i ne može se vjerovati u Isusa bez Crkve, Isusovo Srce gori potpuno za Njegovom Crkvom. To nije nešto što sam “naučila na vjeronauku” ili čime su mi “isprali mozak”… Ja sam susrela Gospodina i On mi je to rekao, i spoznala sam da On sebe poistovjećuje s Crkvom. Ljubim je svim srcem svojim!S time što tako ljubim Crkvu, ljubim i svaku Božju Riječ koja kaže da je brak i obitelj zajednica žene i muškarca, isključivo to. Tako zbog tog mog susreta s Gospodinom, koji je promijenio moj život, zbog mog nećaka koji ima

godinu dana, i želje da mu ostavim u naslijeđe nešto uistinu vrijedno, borim se za ovu građansku inicijativu “U ime obitelji”, i jedna sam od koordinatora, s još tri divne osobe, koji sve to organiziraju u Rijeci. Ponosim se na sve što radimo i vidim svakim danom Božju snagu u svemu što činimo!Gloria in excelsis Deo!

Kerin Emanuela Šafarić / bitno.net

Pogled s one straneMladi par se doselio u ulicu.Sljedećeg jutra, kada su doručkovali, žena je opazila susjedu kako vješa rublje.“Kako joj je prljavo rublje”, rekla je. “Možda treba novi prašak za pranje kako bi ga bolje oprala. Uopće ne zna prati!”Muž je šutke promatrao događaj, ali nije ništa rekao.Svaki put kada bi susjeda vješala rublje, komentar bi bio isti…Mjesec dana kasnije, žena je bila u čudu kada je vidjela kako je susjedino rublje čisto. Rekla je mužu: “Pogledaj! Konačno je ona žena naučila dobro oprati rublje. Tko li ju je to naučio?”Muž joj odgovori: “Nitko. Ja sam danas ustao ranije i oprao naše prozore.”

Tako je to u životu:Sve ovisi o tome, koliko je čist “prozor” (srce) kroz koji gledamo.Prije nego li počnemo kritizirati, možda je u redu da provjerimo kvalitetu našeg pogleda.


Ima ljudi koji su imali sreću susresti Isusa. Susresti ga u običnosti svojih dana ili u nekim iznimnim okolnostima, u okolnostima u kojima gotovo nije moguće proći mimo njega ne zamijetivši ga. Ima ljudi koji od nekog trenutka imaju sreću doživljavati da je njihov život hod s Isusom. Sve što jesu i sve što žive dijele s Isusom. Njihov život više nije određen niti vremenom niti prostorom već samo Isusovom prisutnošću. Po tome što je on s njima, u njihovu se životu sve mijenja. Sve biva drugačije.Bit će da ta sreća nikome ne bi smjela biti uskraćena. Pa ipak, ima ljudi kojima, čini se, nije pružena prilika susresti Isusa ili, makar, prepoznati ga. Jer Isusa je moguće i zakriti, učiniti ga neprepoznatljivim. Isusa bliskog, Isusa prisutnog, možemo svojim životom, svojim riječima i djelima, učiniti dalekim i hladnim, ravnodušnim pa i osvetoljubivim. Možemo zbuniti bezazlene duše. Možemo spriječiti one koji ga traže da ga istinski i nađu. Da Isus postane njihov život. Susresti Isusa i htjeti ga zadržati za sebe, samo za sebe, znači izgubiti ga. Izgubiti sebe. Jer Isus koji nas ne upućuje k drugima, Isus koji nas ne čini osjetljivima za potrebe drugih, nije istinski, životni Isus. On je tek naš zamišljaj koji nas uvodi u prividni mir, u ispraznost koja nas okrada.Tražiti svoju sreću s Isusom znači spremno prihvatiti tuđu patnju. S ljubavlju ponijeti tuđu slabost, tuđu nesavršenost. Prepoznati se odgovornima i za one za koje nitko ne mari, za one koji su i prema sebi neodgovorni. Jer biti s Isusom, biti za Isusa, znači nikoga ne izdvajati iz svoje ljubavi. I, stoga, možda malo smiono treba reći da smo odgovorni Isusu i za Isusa u ovom svijetu. Odgovorni smo da njegov lik bude prepoznatljiv po sjaju njegove ljubavi, po našoj vjernosti njegovoj riječi, po našoj zauzetosti i srdačnosti za najmanje. Po tome će nas i drugi moći prepoznati, prepoznati da smo njegovi. I, što je važnije, možda će upravo po tome netko imati sreću prepoznati Isusa i poći za njim.

Iz knjige: Stjepan Lice, Polovini moje duše, Teovizija, 2004.

Sreća susreta s Isusom


MAURICIO CARLOS SOKAČrođen: 3. travnja 2011. / kršten: 6. travnja 2013.roditelji: Kristijan Sokač i Mirela Velaj / kuma: Nikolina Božić

PATRIK VEZIJAKrođen: 16. prosinca 2012. / kršten: 6. travnja 2013.roditelji: Karlo Vezijak i Marina Pehar / kum: Ivan Vargović

Krštenima želimo sretno i blagoslovljeno

djetinjstvo a vjenčanima

blagoslovljen brak i plodno bračno zajedništvo puno

ljubavi.

MARIJA LONČARIĆrođena: 17. studenoga 2012. / krštena: 7. travnja 2013. / roditelji: Anita i Tomislav Lončarić / kumovi: Blaženka i Blaženko Jakupec

ALISA KRAPINECrođena: 3. siječnja 2013. / krštena: 11. svibnja 2013. / roditelji: Zvoni-mir Krapinec i Emilija Cvelber / kumovi: Maja i Nikola Holek

UNA ELIZABETA KOŠUTIĆrođen: 25. travnja 2012. / kršten: 27. travnja 2013.roditelji: Marko i Jelena r. Martinčević / kum: Dejan Strah

Vjenčanja i krštenja


TEA JOSIPA BOSMANrođena: 10. svibnja 2011. / kršten: 11. svibnja 2013.roditelji: Robert i Danijela r. Premec / kum: Neven Mađerić

ROBERT BOSMAN I DANIJELA PREMECvjenčani: 11. svibnja 2013. kumovi: Dražen Česi i Maja Kobor

IZABELA BOSMANrođena: 10. kolovoza 2012. / krštena: 18. svibnja 2013. roditelji: Kristijan i Emilija r. Sinjeri / kuma: Gordana Harmadi

STJEPAN KLJAJIĆ i IVANA DUMENČIĆvjenčani: 18. svibnja 2013. kumovi: Draženko Kljajić i Maja Blažek

HRVOJE BUKVIĆ i KRISTINA KUŠENIĆvjenčani: 18. svibnja 2013. kumovi: Ivan Vedriš i Petra Špernjak

MARKO GRUDIĆ i JAGODA MIŠURAvjenčani: 18. svibnja 2013. kumovi: Marko Juričev-Barbin i Jelena Mišura


VEDRAN PURIĆ i TIHANA OREŠEKvjenčani: 15. lipnja 2013. kumovi: Mario Gregurina i Kristina Garaj

PATRIK PURIĆrođen: 4. ožujka 2013. / kršten: 15. lipnja 2013.roditelji: Vedran i Tihana r. Orešek / kuma: Maja Petričec

MARKO ŠULJ i MAJA LJUBIĆvjenčani: 22. lipnja 2013. kumovi: Mladen Tomas i Anja Novak

ANDREAS MOURATIDISrođen: 16. kolovoza 2012. / kršten: 20. travnja 2013.roditelji: Nikolas i Nataša r. Ozmec / kum: Marko Žugec

ANTE AMIŽIĆ i IVANA KORČANINvjenčani: 1. lipnja 2013. kumovi: Dejan Petričko i Lana Marković

IRMA SLADOLJEVrođena: 14. studenog 2012. / krštena: 6. srpnja 2013. / roditelji: Dinko i Marija r. Krznarić/kumovi: Sanja Flajs-Vidaković i Zoran Vidaković


LORIS EMANUEL STOILJKOVIĆrođen: 4. travnja 2013. / kršten: 23. lipnja 2013.roditelji: Davor i Željka r. Gajski / kumovi: Snježana i Vladimir Sović

ENIS ORŠUŠrođen: 11. ožujka 2013. / kršten: 15. lipnja 2013.roditelji: Kruno Balog i Ines Oršuš / kuma: Rudolf Oršuš

BILJANA ORŠUŠrođena: 30. ožujka 2013. / krštena: 15. lipnja 2013.roditelji: Rudolf i Gordana Oršuš / kum: Severina Oršuš

DANIJEL JURIĆ i MARINA VARGEKvjenčani: 3. kolovoza 2013. kumovi: Krešimir Križaj i Maja Zelčić

FRANJO HLEVNJAKrođen: 15. veljače 2013. / kršten: 20. srpnja 2013.roditelji: Saša i Marina r. Stanković / kuma: Matea Svržnjak

ŠIMUN JANJIĆrođen: 13. ožujka 2013. / kršten: 20. srpnja 2013.roditelji: Neven i Andreja r. Vratić / kum: Ivica Miloš

GABRIELA KOLMANrođena: 29. listopada 2012. / krštena: 16. ožujka 2013.roditelji: Vedran Kolman i Petra r. Delimar / kumovi: Ivana i Nikola Jambrek

Kad sam rekao Isusu: Tako sam daleko od mjesta gdje me želiš.Nježno je odgovorio: U redu je. Važno je da Otac, ti i ja hodamo zajedno.

Kad sam rekao Isusu: Ne znam tko sam. Nježno je odgovorio: U redu je. Ja znam tko si.

Kad sam rekao Isusu: Moja djela ne odražavaju moje srce. Nježno je odgovorio: U redu je. Moja to čine.

Kad sam rekao Isusu: Misli su mi iskvarene. Nježno je odgovorio: U redu je. Posluži se mojima neko vrijeme.

Kad sam rekao Isusu: Ne znam voljeti. Nježno je odgovorio: U redu je. Podučavat ću te besplatno.

Stepinčeva Crkva

Documents

Transcript of Stepinčeva Crkva