STAV broj 6 - za web

8/17/2019 STAV broj 6 - za web

1/100

BROJ 6 / GODINA I / SARAJEVO 16.4.2015. 2 KM

KOLIKO

KOŠTAPATNJAŽRTAVA

SILOVANJA


2/100


3/100

STAV 16/4/2015 3

Uoči relativno beznačajne utakmice zvor-ničke Drine i FK Sarajevo, odigrane 8.

aprila, navijač domaćih Dragan Erkić,poznat i kao Pauk, od navijača Sarajevaoteo je i pocijepao zastavu s ljiljanima. Parje sedmica prije toga MUP RS-a najaviodisciplinski postupak protiv trojice poli-cajaca, Bošnjaka iz Vlasenice, samo zatojer su se slikali s istom takvom zastavom.Primjetno je da se u medijima, naročitou regiji, uvriježio naziv ratna zastava. Me-đutim, riječ je o zastavi Republike Bosnei Hercegovine. Stoji njoj lijepo i epitet izvremena vrhunca njene slave, ali je stili-zirani prikaz srednjovjekovnog grba prijesvega državna zastava pod kojom je BiH

međunarodno priznata.Tačno je da imamo dosta zamršenihpriča. Mijenjanje zastave radi mira u kući iz 1998. godine zbunilo je i nas ali i cijelisvijet. Stoga nam se s vremena na vrijemedogađaju tragikomične situacije, poputonih iz 2013. godine nakon izvlačenja zaSP u Brazilu, kada su državni simbol du-blirale razne zastave, od Željine do odavnonevažeće bivše zastave Federacije BiH. Alise najčešće greškom pojavi zastava s ljilja-nima, još uvijek prepoznatljiva u svijetu.Zašto onda dopuštamo, pored svih drugihzastava koje se vihore od Une do Drine,

da se od ljiljana pravi kamen spoticanja?U Zvorniku, gdje se navijačka skupinabez imalo stida naziva GENOCID, pro-blem je zastava s ljiljanima?

Istina je da se u Bosni i Hercegovini,zemlji nijeme himne, teško dogovoritioko bilo čega bitnog. Ne samo da državne

praznike ne možemo slaviti kako treba,dakle zajedno, već nas neki pokušavaju

ubijediti da ih nemamo. Normalno da ureakciji na takvu sadašnjost ljudi pose-gnu u prošlost, za simbolima koji im ne-što znače i na nešto ih podsjećaju. Među-tim, grozničavi je stadionski patriotizamneminovno uzrok konflikta, kako kodnas tako i drugdje u svijetu. No, postojili i drugi način?

Kod nas se uveze toliko pitke vodekao da živimo u pustinji, a ne u zemlji

najbogatijom pitkom vodom u ovom di-

jelu svijeta. Zašto parola kupujmo domaće iz godine u godinu ostaje samo ispraznafraza? Zašto ne bismo pomogli našu eko-nomiju kupovinom domaćih proizvoda?Istina je da nemamo mnogo domaćihproizvoda, ali bismo upravo zato trebali

pomoći i ono malo naših brendova kojise pokušavaju održati na tržištu!

Dok se kod nekih uvriježila izreka“šta mi je ova država dala?“, one koji seodvaže vratiti u Bosnu označavaju buda-lama. Na taj nas način pokušavaju na-vići da se domovina ne može voljeti bez

razloga. A u suštini, voljeti svoju domo-vinu, to parče zemlje gdje si rođen, jesteljubav potkovana najiskrenijim osjećaji-ma i željama. Kao ljubav djeteta premamajci. Šta je to što nama otežava da voli-mo svoju domovinu na taj način? Šta mipokušavamo uraditi za domovinu? Jer jesvaka ljubav ispunjena tek onda kada jeobostrana. Uporno govorimo kako nam

treba ekonomski oporavak. Tačno. Ali,moramo znati da i tu samosvjesne naci-je iskazuju svoje domoljublje. Je li se svanaša borba svela na stalne kritike dru-gih uz kahvu, na ogovaranje onih kojisu uspjeli u svojoj borbi očuvati za nekobolje sutra djelić nade?

Niti nam treba niti bi nam pomoglomagično ogledalce u kojem ćemo sami sebibiti najbolji, najljepši i najjači na svijetu.Ali ne smijemo dopustiti ni da cijelo druš-tvo podlegne virusu stadionske groznice ida se svede na zavađene skupine huliga-na koji znaju samo iskazivati mržnju ci-

jepajući zastave, vrijeđajući i gazeći tuđaprava. Svi smo mi Bosna i Hercegovina:i navijači koji iz obijesti i mržnje udara-ju jedni na druge da bi na koncu bili nagubitku, ali i vrijedni domaćini, privred-nici, radnici koji rade od jutra do mrakada bi svima bilo koliko-toliko bolje. n

Istina je da se u Bosnii Hercegovini, zemljinijeme himne, teško

dogovoriti oko biločega bitnog. Ne samoda državne praznikene možemo slavitikako treba, dakle

zajedno, već nas neki pokušavaju ubijediti daih nemamo

Amina Šećerović-Kaşli

UVODNA RIJEČ

SVI SMO MIBOSNA I HERCEGOVINA

[email protected]


4/100

4 16/4/2015 STAV

Hasan Čengić je 11. aprila u Sarajevu tajnim glasanjem izabranza novog predsjednika Sabora Islamske zajednice u BiH, a Ramiz Jelovac i Edin Atlagić za potpredsjednike. Sabor Islamske zajedni-ce u BiH usvojio je tom prilikom i Izjavu u vezi s objavljivanjemrezultata Popisa stanovništva u BiH 2013. godine. U Izjavi stoji:“Sabor Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini poziva statistič-ke institucije da na zakonit način izvrše obradu popisanih po-dataka dobijenih na Popisu stanovništva u BiH 2013. Politički

pritisci sa ciljem nezakonite eliminacije popisanih građana suneprihvatljivi i vode poništavanju Popisa stanovništva. Pred-stavnici međunarodnih statističkih institucija, koji nadgledajuPopis stanovništva u BiH, ne smiju podleči takvim pritiscima idužni su osigurati poštivanje međunarodnih statističkih stan-darda. Sabor Islamske zajednice će budno pratiti proces Popi-sa stanovništva u BiH sve do objavljivanja konačnih rezultatai adekvatno se očitovati.“ n

U OBJEKTIVU

Sabor Islamske zajednice u BiH

POLITIČKI PRITISCI

VODE PONIŠTAVANJUPOPISA STANOVNIŠTVA


5/100

STAV 16/4/2015 5

UVODNA RIJEČ

3 Svi smo mi Bosna i Hercegovina

NA MJESTU DOGAĐAJA

6 Ahmići – Ni mrtvi nemaju mira

POLITIKA

12 Ulazak u NATO – prioritetnad prioritetima

14 Popis stanovništva: Nastavak

rata drugim sredstvima

16 ZVUČI LOGIČNO Mehmed Fatih i partizani

znali su tajnu šifru Bosne

24 Sutorina između patriotizmai razuma:

Kome treba revizijaBadinterovih granica?

32 Imam u izgnanstvu protivdemokratski izabrane vlasti

34 Nekada su carstva stvaranaza vječnost

EKONOMIJA

36 Iskorištava li BiH dovoljno potencijale sunčeve energije

40 Nezaposlenost i igra brojeva

55 UOČI PETKA Babo, ja nisam onakav

kakav ti misliš

59 BOŠNJAK U NEW YORKU Great Expectations – Fizika

DRUŠTVO

44 Mali heroji iz prve ratneškole u Sarajevu

50 Zbog mlina je sofra vazda puna

56 Moja privatna Hercegovina –Zašto nas tamo nema?

74 Čamdži Mujo i lijepa Uma

30 INTERVJU SENAD GANIĆ Intelektualci u Sandžaku

poniženi su i ušutkani

60 INTERVJU HUSEIN HASKOVIĆ Biti pjesnik ima smisla samo

u totalitarnim sistemima

KULTURA

70 Prijenos Hiljadu i jedne noći iz arapskog u bosanski jezik

78 Vitez duga štapa i umjetnik precizna kista

80 Kahva – više od napitka

84 Sjeme islama u Americi:Od Kolumba do Alama

PUTOPIS86 Rtanj – Srbijanski brat bosanske doline piramida

FELJTON92 Bošnjaci u prvoj polovini XX vijeka – Vrijeme izazova

Izdavač: Simurg media d.o.o.

Glavni i odgovorniurednik: Filip Mursel Begović

Zamjenica glavnog iodgovornog urednika: Amina Šećerović-Kaşli

Urednica i urednici: Irham Čečo, Nihada Hasić,

Elvir Huremović, Mahir Sokolija

Urednik fotografije: Velija Hasanbegović

Grafička urednica: Selma Kukavica

Redakcija: Rešad Dautefendić, Samir Karić,

Enisa Kezo, Jahja Muhasilović,

Saida Mustajbegović, Berina Pekmezović,

Hamza Ridžal, Samir Šišić

Fotograf: Muhidin Živojević

Fra Anđela Zvizdovića 1,71 000 Sarajevo, BiH Telefon: 00387 33 942 668e-mail: [email protected]@stav.ba

Marketing:Telefon: 00387 33 942 663

Medijski partnerwww.faktor.ba

Broj računa:Turkish Ziraat Bank:186000-1074262123

Lektorica: Irma Kaltak

Vanjske saradnicei saradnici: Sead Bašić, Elis Bektaš, Bojan Budimac,

Halid Bulić, Esad Duraković, Mensur Čolaković,

Zlatko Hadžidedić, Sadik Ibrahimović,

Zehrudin Isaković, Samedin Kadić,

Nihad Kreševljaković, Faris Nanić, Ivana Marić,

Enes Ratkušić, Mirza Sinanović,

Nebojša Šerić Šoba, Amir Telibećirović,

Dragana Tomašević, Danijel Tomičić

Štampa: Radin print d.o.o.

SADRŽAJ

Foto: AA

Copyright © 2015 Simurg media d.o.o.Sva prava pridržana. Nijedan dio ovog izdanja ne smijese umnožavati, kopirati ili na bilo koji način reproducirati ikoristiti bez izdavačevog pismenog dopuštenja.

Časopis izlazi sedmično.Stavovi koje zastupaju autori

nisu nužno i stavovi uredništva.


6/100

6 16/4/2015 STAV

NA MJESTU DOGAĐAJA

Ahmići, 22 godine poslije

NI MRTVINEMAJU MIRA


7/100

STAV 16/4/2015 7

Abdulah Ahmić sa svojih pedesetakgodina izgleda mnogo starije. “Usvom sam mjestu, u zavičaju. Alise slast života pogubila. Nazor se

živi“. Prije 22 godine, dva su mu mladićazauvijek obilježila život. U zoru 16. aprila1993. godine, kada je nakon artiljerijskogudara otpočeo juriš na Ahmiće, banuli supred njegovu kuću. Brata Murisa, ražalo-vanog i golorukog bivšeg komandira TO,ubili su prvog, vjerovatno bombom.

Abdulaha su s ocem Alijom izveli predrodnu kuću. Krupniji, plavokosi pankerbjesnio je na sitnijeg smeđokosog mladića

duge kose koji je odbijao postupiti po nare- đenju. Plavokosi je naređenje izvršio sam:prvo je pucao u glavu Aliji, koji je potresensinovljevom smrću jedva stajao na nogama.Potom je prostrijelio Abdulaha. Metak jeprošao kroz obraz, naizgled beživotno tije-lo ostalo pred kućom, a dvojica bojovnikakrenuli dalje, po nova naređenja.

Abdulah se ubrzo osovio na noge i do-kopao jarka u kojem je u blatu preležaodobar dio dana. Naredno su ga jutro nekidrugi bojovnici pokušali ubiti bombom,sakrivenog u tuđem zgarištu. Onda su gatreći bojovnici zarobili. Može li se logoraš

U zoru 16. aprila 1993.snage HVO-a napale suAhmiće, većinski bošnjačkomjesto na tromeđi Viteza,Busovače i Zenice. Uorganiziranom napadu,skupine bojovnika išle suod kuće do kuće, palili ih

te ubijali i tjerali mještane.Ubijeno je 116 osoba,od čega 32 žene i 11maloljetnih

Piše: Irham ČEČO [email protected]: Velija HASANBEGOVIĆ


8/100

8 16/4/2015 STAV

smatrati sretnim? Poslije Ahmića, možda.Iako je i u sabirnom centruza dlaku izbjegaojoš jedno odvođenje u smrt, iako je zaradioinfekciju bubrega, koja mu je načela zdrav-lje, Abdulah je nakon višednevne patnjerazmijenjen. I preživio. Onoliko kolikomože preživjeti čovjek koji u jednom danuizgubi oca, brata, majku i tri sestre.Majkase sa sestrama, pobjegavši iz kuće, nakratkoprikrila kod komšinice Hrvatice te povu-kla u Gornje Ahmiće, tada još uvijek vandomašaja snaga HVO-a u napadu. U kući

na vrhu sela našle su smrt. Pobijene i spa-ljene skupa sa svojim domaćinima. Preži-vjeli sin domaćina Džemaila Huso Ahmićobnovio je roditeljsku kuću, kuću užasačije su slike obišle svijet. “Sve mi je to uočima dok govorim. Ne znam šta je bilotrinaestog aprila, sedamnaestog, ne znam,ali šesnaesti april nikad neću zaboraviti!“

Od kuće Abdulahove na donjem kra-ju sela do Husine na samom vrhu, svakimetar krije priče o užasu paklenog jutra.U obnovljenim bi Ahmićima neupućennamjernik prošao pored njih zagledanu zelenilo. Ali je gotovo svaka kuća bila

poprište zločina, paljevine i ubistva. Upadu slabo branjeno i potpuno nespremnoselo bio je brutalan, koordiniran i orga-niziran. “Oružje smo morali ostavljati naliniji“, prisjeća se Abdulah. Po svjedoče-njima preživjelih, samo je jedan odlučančovjek koji uzvratio paljbu uspio do mrakaodložiti prodor HVO-a u Gornje Ahmi-će. Iz podruma njegove kuće, stotinjak seizbjeglica pod okriljem noći povuklo krozšumu prema Zenici.

Decenije prolaze i život teče svojim

tokom. Mnogi preživjeli smogli su snagevratiti se na svoje, graditi život iz pepelauprkos gubitku i traumi. Ali je teško živjetitamo gdje ni mrtvi još nisu našli mir. «Jošnam fali 31 tijelo!“, ogorčen je Elvedin Ker-mo, predsjednik udruženja 16. april. Ab-dulah Ahmić godinama nije znao gdje suzavršili Alija i Muris. A oni su godinamaležali tu. U dvorištu. Pod jabukom. Nekasu tijela pak nađena u Mostaru, na grobljuMeđine, odakle su dovezena s Kupresa. UVisokom čekaju identifikaciju, i možda ćenakon tercijarne grobnice napokon poči-nuti negdje gdje ih porodica može obići.

NA MJESTU DOGAĐAJA

Grafit iz ’93. – “Samo 117 žrtava”

Izvlačenje žrtava iz kućeDžemaila Ahmića

Abdulah Ahmić

2015.

2015.


9/100

STAV 16/4/2015 9

Teško je predočiti užas onoga što seu Ahmićima desilo, teško je i u knjigu,a kamoli u reportažu pretočiti barem diozgusnute strave koju ove priče nose. Pri-če koje se sve manje pričaju. Neke nemako ni ispričati: porodica Pačo izbjegla jeiz fočanskog kraja – iz jednog kruga paklazavršivši u drugom. Najmlađa žrtva bio jetromjesečni dječak ubijen skupa s rodite-ljima. “Tu im je bila kuća“. Tu nema ništa.Ali je jedino gore o Ahmićima šutjeti. Kaošto šute mnogi čija bi riječ možda nešto iznačila. n

Život se neopozivo vratio u selo.Možda teži i mučniji s proljeća, moždanapet svaki dan, sigurno ispunjenružnim slikama koje iz sjećanja iskačunepozvane, ali je život tu. Iako selo imaodličan strateški položaj uz magistralnucestu, što je 1993. bilo kobno, Ahmićaniuglavnom žive od poljoprivrede. Turskaagencija TIKA finansirala je mali pogonza preradu ljekovitog bilja, a FBiH jedonirala nekoliko motokultivatora. Bit ćelijepo najesen, kad dozriju maline.Međutim, povjerenje među Bošnjacimai Hrvatima, koji u Ahmićima ponovo živeprilično tijesno pribijeni jedni uz druge,vraća se daleko teže – ako se uopće i

vraća. “Komšijama se vjerovalo“, sjeća seAbdulah Ahmić. A kako je danas? “Onisebi, mi sebi“ lakonski pojašnjava ElvedinKermo. Tog je kobnog aprila Elvedin bioosamnaestogodišnjak i izgubio je oca.Do kraja se rata borio u redovima Armije.Danas se bori da od zaborava otmekoliko god može.“Htjeli smo ostaviti donju džamijuonakvu kakva je ostala poslije njih. Dastoji spomenik tog divljaštva.“ No, objesu džamije obnovljene. Što nije prošlonezapaženo. “Prije deset godina pisalisu i peticiju protiv ezana, žaleći se da

je preglasan“. Kermo je kao aktivist

Islamske zajednice i mutevelija primaoi prijeteće pozive. Posustao nije. “Svakegodine pred 16. april radimo što smoprije radili uoči ramazana, čistimo kuće,dočekujemo goste...“I dok svako postavlja svoje zastave, dokpreko plotova sjevaju pogledi, probijese i tračak nade. “Jozo Alilović nedavno

je umro, i otišao sam tom čovjeku nasprovod. Pokojni je Jozo danima krio i

štitio preživjelog dječaka Mirzu Pjanića,govoreći da je njegov unuk. Da je višetakvih bilo, svima bi nam bilo lakše“. Nisusamo etničke podjele u Ahmićima bitne.Dijele se Ahmićani i na one koji su bili tu16. aprila 1993. godine, i one koji nisu,pa i na one istinske i lažne svjedoke. Idok preživjeli o odnosima s Hrvatimagovore s dosta gorčine, ali priličnopomirljivo, oni koji se sumnjiče za lažno

svjedočenje predmet su neskrivenogprezira.“Dva čovjeka nisu mogli pobiti Ahmiće.Ja bih volio da naše komšije Hrvatikažu istinu, da se zna ko je to uradio,ili barem gdje su tijela“, kaže Kermo.Međutim, godine prolaze, sve je manjeljudi spremnih da svjedoče. Sjećanja su idalje bolna, ali sve manje pouzdana te jei nada u ovozemaljsku pravdu manja.

SUŽIVOT NAČEKANJU

Elvedin Kermou spomen sobi


10/100

10 16/4/2015 STAV

Ukupno 40 bivših federalnih parla-mentaraca iz mandata 2010–2014.koristi pravo na bijeli hljeb, zvanič-ni su podaci Administrativne ko-misije Zastupničkog doma Parla-menta FBiH.To su, dakle, zastupnici koji se na-kon isteka mandata nisu željeli vra-titi na prijašnja radna mjesta ili sunesposobni sebi naći posao. Moždaje, pak, najpreciznije reći da je ri-ječ o bivšim zastupnicima koji su (idalje) dovoljno bezobrazni da ništane rade, a primaju plaću. Najma-

nje godinu nakon isteka mandata.Ovo zakonski utemeljeno, ali mo-ralno upitno pravo trenutno kori-ste: Zijad Alajbegović, MuhidinAlić, Nihad Alikadić, Marija Antić,Željko Asić, Kemal Beganović, Be-sima Borić, Željka Bošnjak, AlmaČardžić, Katica Čerkez, Aida Čikić, Jasminka Durić, Rahman Dželo,Karlo Filipović, Omer Hećimović,Irfan Imamović, Vlado Ivanković,Ivica Jurčić, Hazim Kapić, FikretKilim, Predrag Kožul, VelimirKunić, Fatima Lendo, Adil Lozo,

Enver Mehmedović, Amela Mešić,Said Mujkanović, Stanko Primo-rac, Hafeza Sabljaković, LjiljanaSakić, Hasan Samardžić, Jasenko

TETRIS

leziHljeBoViĆi – po spisku

DF malo Vlast, malo opozicija

Selimović, Senad Subašić, Husein To-kić, Željko Tomić, Mirza Ustamujić,Omer Vatrić, Edhem Veladžić, TanjaVučić i Ramiz Zahirović.Priznajte da za neke od ovih zastupni- ka interesa građana nikad niste čuli. A

i dalje ih redovno plaćate – za nerad.Kao što plaćate i aktuelne zastupnikekoji još ništa ne čine da se konačnoukine pravo na bijeli hljeb.

Ono na šta su ozbiljni politički anali-tičari upozoravali prilikom formira-nja vlasti počelo se pokazivati tačnimmožda i prije nego se očekivalo. Upo-zorenje je glasilo da bi ustvari Demo-kratska fronta (DF) mogla biti najvećaopozicija vlasti u kojoj i sama partici-pira. Potvrda za to stiže iz Tuzlanskogkantona, gdje je DF već u dvama na-vratima pokazao da će njihova zvijezdavodilja u narednim četirima godinama,ako se toliko zadrže u vlasti, biti prin-

cipijelna neprincipijelnost. Osim što su unekoliko navrata bili protiv prijedlogakoalicionih partnera u Vladi TK (SDA,NSRzB i BPS), u DF-u su pokazali daim nije strana i igra gluhih telefona narelaciji DF ministri – DF zastupnici.Naime, prvo su ministri iz DF-a u Vla-di Tuzlanskog kantona podržali Nacrtbudžeta za 2015. godinu. Kada je budžetu formi prijedloga, bez ijedne izmjene,ponovo došao pred Vladu, DF-ovi mi-nistri nisu ga podržali. Da cirkus budekompletan, na kraju su zastupnici ovestranke isti taj budžet aminovali prili-kom glasanja u Skupštini TK. Još zanimljivija stvar desila se s izmje-nama Zakona o ministarstvu unutarnjih

poslova, kojeg je predložilo ministarstvona čijem je čelu ministar DF-a. Nakonšto nije uvršten u hitnu, već u redovnuproceduru, zastupnici DF-a nisu digliruke za prijedlog svog ministra. Da bizakon ponovo mogao u skupštinskuproceduru mora proći šest mjeseci. Dotada neće biti iznenađenje ako se desijoš poneka situacija u kojoj će ostatakkoalicije u klin, a DF u ploču. Ako ni-šta, valjda se ministri i zastupnici ovestranke uskoro dogovore.


11/100

STAV 16/4/2015 11

Tužilaštvo BiH podiglo jeoptužnicu protiv 10 osoba zaratni zločin nad otetim put-nicima sa željezničke stani-ce Štrpci 27. februara 1993.godine.Uhapšeni su bili pripadniciVojske Republike Srpske (VRS) i paravojne formacije Osvet-

nici. Istovremeno, optužnicaprotiv peterice osumnjičenih

za ovaj zločin podignuta je iu Srbiji.Njih 15 optuženo je da su izvoza koji se kretao na linijiBeograd – Bar oteli najma-nje 20 osoba: 18 bošnjačkenacionalnosti, državljana Sr-bije i Crne Gore, jednu oso-bu hrvatske nacionalnosti,te jednu neidentificiranogporijekla. Svi oteti likvidi-rani su i nakon toga bačeniu Drinu. Od zločina, koji jedavno dokumentiran, prošle

su 22 godine. Mnogo vreme-na. Zbog toga se za optužnicumože reći – konačno.

Složio: Elvir Huremović

Mladen Bosić, predsjednik SDS-a, kakostvari izgledaju, odabrao je najboljutaktiku za borbu protiv predsjednikaentiteta RS i lidera SNSD-a MiloradaDodika: udarati tamo gdje mu je naj-slabija tačka – kriminal. Nije, naime,Bosić mogao privoljeti nezavisno pra- vosuđe u RS-u da pokrene bilo kakvuistragu protiv Dodika, ali je svojimizjavama ipak uspio dovesti Dodikapred sud.

Bosić je, nakon što je nazvan lažovom,uzvratio Dodiku da je ukrao milionskeiznose. To je bilo dovoljno da Dodikpodigne tužbu za klevetu i Bosiću omo-gući da kompletnu dokumentaciju, zakoju tvrdi da dokazuje kriminal pred-sjednika RS-a, dostavi sudu.Da se ovo desilo ranije, na vrhuncuDodikove moći, teško da bi ovaj Bo-sićev potez pio vode. Međutim, sada,kada je vožd iz Laktaša itekako uzdr-man i kada više ne drži baš sve konceu svojim rukama, ni sama presuda uovom slučaju nije izvjesna. Kao što bi,primjera radi, bila prije prošlih izbora.Dodik očito nije siguran kakvu će pre-sudu sud donijeti. Ako nije oklevetanizjavom da je ukrao milionske iznose,onda je lopov. Njegovu nervozu potvr-đuje korištenje oprobane taktike: na-java otcjepljenja i razmjena verbalnevatre s političarima iz Sarajeva. Ovajput nekakvu deklaraciju usvojit ćenjegova stranka, a ne Narodna skup-ština RS-a, a kako nije mogao naćinikog pogodnog za svađu u Sarajevu,morao je skoknuti do Sandžaka i muf -tije Zukorlića, koji mu je svojim izja-vama, slučajno ili ne, došao kao kecna desetku. No, ta je taktika davnopročitana. A Bosić ne kani odustati.

DoDikna suDu

konačnooptužnica

za Štrpce

islamisti “Dragi”,gDje ste

Bošnjaci su, vjerovatno, jedini pretežnomuslimanski narod koji nije iznjedrio ni-jednu tzv. islamističku stranku, onu kojabi imala tvrde, radikalne vjerske stavove ilipozivala, naprimjer, na uvođenje šerijata.Nije ovo, da ne bude zabune, nikakvoprizivanje formiranja takve stranke. Alije zaista zanimljivo da se pored širokelepeze od čak 183 registrirane niko nije

sjetio da formira i neku islamsku ili musli- mansku stranku.

Svojevremeno je u šarenom političkomspektru BiH djelovala stranka koja je usvom nazivu imala oznaku muslimanska.No, davno usahla Muslimansko-bošnjač-ka organizacija (MBO) ni čarobnim šta-pićem ne može se dovesti u vezu s bilokakvom verzijom islamističke stranke. Unedostatku takvih stranaka, radikalizamse iz pojedinih tornjeva nastoji pripisatiSDA i njenom lideru Bakiru Izetbegovi-ću. Uglavnom u dnevno-političke svrhe,zlonamjerno i tendenciozno. Ili ako ćebiti jasnije – smiješno. Jer, kako druga-čije, nego smiješnim, nazvati optužbe o

navodnoj saradnji SDA i njenog lidera sIrancima (šiijama), uz istovremene prigo-vore o pružanju podrške njihovim zakle-tim neprijateljima vehabijama?!


12/100

12 16/4/2015 STAV

Bošnjaci žele funkcionalnu državu,a čini se da ni sami ne znaju kakobi ona konkretno trebala izgledati. Jasno definirana ustavna i zakon-

ska rješenja koja bi to mogla omogućitinalaze se i dalje u izmaglici neujednače-nih vizija – kako unutarbošnjačkih tako ionih koje se moraju usklađivati s drugimdvama narodima.

NEPOSTOJANJEKONKRETNIH ZAHTJEVA

Kada govorimo o našim pristupimastranim diplomatima, nije više dovoljnoisprazno pozivanje na vjekovnu multiet-ničnost, koja opstaje i danas bez obzirana proživljene ratne patnje. Nije dovolj-no pričati o Sarajevu i komšijama koji suizmjenjivali bajramske kurbane i uskršnjajaja te kako to niđe na svijetu nema. Mož-da bi, prije svake samohvale, bilo uputnootići u Beč, Berlin, Pariz i London te naulicama tih metropola osmotriti etničkušarolikost. Možda su nekada zapadnjaciosjećali udivljenje što u tadašnjem osman-skom Sarajevu, nasuprot orijentalističkimpredrasudama o divljim Turcima, sasvim

legitimno stoje jedna uz drugu i džamije, isinagoge, i crkve, i jedan čaršijski vrabac,kojeg ćemo ovom prilikom svrstati podOstale. Međutim, dok je etnička i vjerskai rasna (dakako i spolna i rodna u duhuLGBT identitarnih standarda) raznolikostnormalna pojava širom Evrope, Bosna senema ničime posebnim ponositi, te je mul-tietničnost, pogotovo nakon rata devede-setih, za zapadnu diplomaciju vjerovatnobespredmetna argumentacija.

Dojam koji se ostavlja jeste neposto-janje konkretnih zahtjeva prema onimaod kojih očekujemo pomoć – pa se s jed-ne strane uporno ponavlja da nam trebajuinvesticije, a odgovora kako ćemo tačnoapsorbirati te investicije nema. Upornose traži nešto što će nam pomoći u evrop-skim integracijama, ali se kontinuirano,osim floskula, ne nude konkretne ideje.

Kada je Hrvatska ušla u EU pričalo seo potrebnim vizama za ulazak u Hrvatskui problematiziralo uglavnom pitanje oteža-nog ljetovanja u Makarskoj. S druge stra-

ne, nekolicina pojedinaca iz Ministarstvavanjskih poslova BiH, na čelu s AmeromKapetanovićem, tada pomoćnikom za bi-lateralne poslove, upozoravali su i tražilineometan pristup Pločama. Činjenica dainače inertna i uspavana bosanska vanj-skopolitička administracija nešto kon-kretno i argumentirano traži u trenutkukada je zaleđen Sporazum o stabilizaciji ipridruživanju (SSP), navodno je u evrop-skih birokrata doživljena s velikim izne-nađenjem. Dakle, inicijativa nekolicinedržavnih službenika (pojedinaca!), bezstranačke zaleđine, omogućila je nešto

POLITIKA

Umjesto floskula

Bošnjaci žele funkcionalnu državu, a najradije bi da im je neko osmisli, uredi i pokloni – po njihovoj mjeri. Uz to

da taj neko, a pogledi su uprti uglavnom u OHR, kazniodgovorne za dosadašnje stanje. To se neće dogoditi

Dva strateškavanjskopolitička prioritetaBiH, definirana dokumentomnazvanim Smjernice vanjske

politike BiH, jeste ulazak uNATO i Evropsku uniju. Ta

su dva prioriteta do prijeDodikove ere bili jedna odrijetkih stvari u kojima su se

svi narodi u BiH razumjeli

Piše:Filip Mursel BEGOVIĆ[email protected]

ULAZAK U NATOPRIORITET NADPRIORITETIMA


13/100

STAV 16/4/2015 13

prevažno – nesmetani uvoz-izvoz robekroz luku Ploče.

DRSKOST KOJA JE DOŠLAUZ OHRABRENJE RUSA

Bosanski Srbi traže podršku za od-cjepljenje. Kako će to tačno učiniti, poj-ma nemaju. Pozivaju se pritom na braću

Ruse, koji su ih, kada se svede račun, jošviše zadužili i opljačkali – kao što je po-znato, fantomske off shore kompanije pri-vatizirale su glavne naftne resurse kojimaje upravljala Dodikova vlast. Ostale sustotine miliona dugova i rijeke nezapo-slenih. Nadalje, Hrvati se zalažu za trećientitet, a nemaju čak, osim marginalaca,ni sugovornika s kojim bi mogli ozbiljnopričati na tu temu. Uz to su apsolutnonetalentirani da dovedu bilo kakve oz-biljne investicije u Hercegovinu. Nisubili u stanju privući sadnju tuceta sad-

nica kajsija, ali su zato od perspektivnog Aluminija napravili gubitaša.

Dva strateška vanjskopolitička priori-teta BiH, definirana dokumentom nazva-nim Smjernice vanjske politike BiH , jesteulazak u NATO i Evropsku uniju. Ta sudva prioriteta do prije Dodikove ere bilijedna od rijetkih stvari u kojima su se svinarodi u BiH razumjeli. Srbi su ih podrža-vali, uvidjevši da od NATO-a, bez obzirana to što su od njega bombardirani, imajugaranciju životne sigurnosti. Tako barempokazuju ispitivanja javnog mijenja iz togperioda. Kao što je poznato, srpski politički

establišment u BiH protivi se danas javnočlanstvu u NATO-u. Drskost je to koja jedošla uz ohrabrenje Rusa, a praćena igno-rantskim odnosom Zapada spram BiH.

ZAMORNA FAZADOGOVARANJA DOGOVORENOG

Srbi u Srbiji dobro znaju što hoće: sje-

diti na dvjema stolicama – ruskoj i evrop-

skoj. Donedavno im je to bilo toleriranoi od Moskve i od Bruxellesa. Međutim,pokazuje se da ipak nemaju toliko veli-ku stražnjicu – udaljavanjem Moskve iBruxellesa radi Ukrajine, srpski se ma-nevarski prostor sužava. Bosanski Srbi,kako rekosmo, nemaju zasebne strategijei ulazak će u NATO podržati nakon što unjega uđe Srbija. Emotivno slijedeći Beo-grad pokazuju da nisu pragmatični i da tajpristup nije baziran na tzv. realnoj politici.Nažalost, taj emotivni stav značajno trujeodnose u BiH, a faktura koju će ispostav-ljati u vezi pristupa NATO-u naplaćivatće se i Hrvatima i Bošnjacima.

Okruženo s pola milijarde Evropljana,predstavljajući time zapušteno ostrvo, zanadati se da će srbijansko vodstvo uvidjetikoliko je besmisleno biti dio ruskih eko-nomsko-vojnih saveza. Ulazak u NATO,pojednostavljeno rečeno, za BiH istog trenaznači da više neće biti rata, odnosno rat-nohuškačke retorike, prijetnji secesijama,znači da nijedna država iz okruženja nećemoći intervenirati u BiH. Međutim, danassmo još uvijek u zamornoj fazi dogovara-nja dogovorenog, usvajanja već usvojenog.

Bošnjaci žele funkcionalnu državu, a

najradije bi da im je neko osmisli, uredi ipokloni – po njihovoj mjeri. Uz to da tajneko, a pogledi su uprti uglavnom u OHR,kazni odgovorne za dosadašnje stanje. Tose neće dogoditi. Članstvo u najjačem voj-no-političkom savezu na svijetu nameće sekao politički prioritet nad prioritetima, asvako je daljnje obnavljanje pregovora tevrste za sve građane od životne važnosti.NATO je, šta god ko o tome mislio, jedinistvarni garant da balkanski narodi moguizaći iz začaranog kruga međusobnih su-koba koji se ciklički ponavljaju svakih pe-desetak godina. n

Ulazak u NATO, pojednostavljeno rečeno, za BiH istog trena znači daviše neće biti rata, odnosnoratnohuškačke retorike,

prijetnji secesijama, znači danijedna država iz okruženjaneće moći intervenirati uBiH. Međutim, danas smo

još uvijek u zamornoj fazidogovaranja dogovorenog,usvajanja već usvojenog

Hrvati se zalažu za trećientitet, a nemaju čak,osim marginalaca, ni

sugovornika s kojim bimogli ozbiljno pričati na tutemu. Uz to su apsolutno

netalentirani da dovedu bilokakve ozbiljne investicije uHercegovinu


14/100

14 16/4/2015 STAV

Izjava Sabora islamske zajednice uBiH o rezultatima Popisa stanovniš-tva usvojena na zasjedanju Sabora 11.aprila 2015. godine podsjetila je iznova

na važnost otvorenih i spornih pitanja uvezi s popisom održanim u oktobru 2013.godine. Ističući u Izjavi da su “političkipritisci sa ciljem nezakonite eliminacijepopisanih građana neprihvatljivi i vodeponištavanju Popisa stanovništva” viso-ka islamska institucija iznijela je sumnju

u vjerodostojnost rezultata najavljujućimogućnost poništavanja.Takva mogućnost nagoviještena je još

i prije provođenja popisa, u oktobru 2013.godine. Generalni sekretar Vijeća kongre-sa Bošnjačkih intelektualaca Emir Zlatar,14. septembra 2013. godine u intervjuu zaDnevnik TV 1, govoreći o Fondaciji Popis 2013, koja okuplja pet bošnjačkih institu-cija i organizacija (Islamska zajednica uBosni i Hercegovini, Bošnjački institut –Fondacija Adil Zulfikarpašić, Preporod,Merhamet i Vijeće kongresa bošnjačkihintelektualaca) najavio je da će u sluča-ju većeg broja zloupotreba u toku samogpopisa biti zatraženo njegovo poništenje.

Poništenjem je prijetio i Tarik Zaimo-vić, predsjednik Upravnog odbora Fonda-cije Popis 2013, napisavši 26. maja 2013.godine na službenoj stranici Fondacije daće “svaka popisna komisija morat imati le-gitimnog predstavnika Bošnjaka, odnosnosvih konstitutivnih naroda i ostalih. U su-protnom, bit će stvoren preduvjet za poni-štenje rezultata popisa”. Dodao je i “nekasvi budu uvjereni da ćemo to ispratiti doSuda u Strazburu, kako bi rezultati popi-sa bili poništeni ako ne bude ispoštovananacionalna struktura osoblja”.

BEZ REZULTATA OD 2013. GODINEProblemi u vezi s popisom, Stav je o

tome već pisao, traju još od 2011. godine,kada je Republika Srpska najavila njegovosamostalno provođenje. U neposrednompredpopisnom periodu bili su intenzivi-rani problemi, a sam popis pratio je niznepravilnosti koje uglavnom nisu naišlena valjanu reakciju nadležnih institucija.Osporavanja su nastavljena odmah nakonpopisa, čim su popisnice uskladištene nazajedničko mjesto prebrojavanja i obradeu Lukavici.

“Prostor u Lukavici koji je odabran zaskladištenje popisnica i njihovu obradu vrloje neuvjetan. Kod prijema materijala dostase čekalo. Kad je materijal došao nisu gadočekali spremni rafovi za selekciju. Tu setakođer izgubilo dosta vremena. Unos jepodataka također bio slabo organiziran”,veli za Stav Hasan Zolić, direktor zavodaza statistiku Bosne i Hercegovine u vrije-me popisa iz 1991. godine.

Prvi rezultati objavljeni su u skladu sazakonskim obavezama 5. novembra 2013.godine. Prema njima su u Bosni i Hercego-vini popisane 3.791.622 osobe: u FederacijiBiH 2.371.603 osobe, u Republici Srpskoj1.326.991 i u Brčko distriktu 93.028.

Zakon je definirao da će se nakonmetodološke obrade rezultati postepe-no objavljivati od 1.7.2014. do 1.7.2016.godine. Međutim, ni u 2014. godini ni uprva tri i po mjeseca 2015. godine još nisuobjavljeni nikakvi novi rezultati. Zapeloje u metodologiji kojom će se odrediti ra-zlika u broju između stalnog i prisutnogstanovništva. Nedorečenosti u zakonuostavile su mogućnost za manipulacijuiskorištenu od predstavnika Republike

Srpske, koji su uz podršku Međunarodneoperacije za monitoring BiH (IMO), vo-deći se njihovim preporukama, zatražiliniz promjena u obradi rezultata. Otišavšidalje od preporuka koje je dao IMO, pred-stavnici Republike Srpske ultimativnotraže uvođenje novih načina eliminaciješto većeg broja popisanih osoba iz kate-gorije stalnog stanovništva.

Prema podacima kojima raspolaže Stav, na sceni su četiri varijante. U prvoj

će iz ukupnog broja popisanih stanovni-

ka u Bosni i Hercegovini biti eliminirane229.753 osobe, odnosno 6,06% popisanogstanovništva. Po drugoj će taj broj dose-gnuti 318.060 (8,38%), po trećoj 374.897(9,88%), a po četvrtoj 446.112 (11,76%).

Ako se primijeni najrestriktivnija va-rijanta, Bosna i Hercegovina imala bi3.347.723 stanovnika, odnosno za prekomilion manje nego što je to pokazao po-pis iz 1991. godine, kada su u njoj živjela4.377.033 stanovnika.

KOLIKO NESRBAŽIVI U REPUBLICI SRPSKOJ

Insistiranje na eliminaciji što većegbroja popisanih naročito je osjetljiva zanesrpsko stanovništvo u Republici Srp-skoj, na čijem je teritoriju prije rata živje-lo 869.855 Srba (55,4%), 440.746 Bošnjaka(28,1%), 144.238 Hrvata (9,2%), 75.013 Ju-goslavena (4,8%) i 39.481 Ostalih (2,5%).

Prema podacima do kojih je došao Stav,u Republici Srpskoj popisano je približ-no 190.000 Bošnjaka. Koliko je od njihu Republici Srpskoj naseljeno po krite-rijima dovoljnim da ih se smatra stalnimstanovništvom, teško je utvrditi. Primijenili se prva varijanta metoda kojom vlasti u

POLITIKA

Čekajući rezultate Popisa stanovništva (2)

NASTAVAK RATA

DRUGIM SREDSTVIMAUdovolji li se zahtjevima iz Republike Srpske, broj Bošnjakamogao bi u RS-u biti smanjen s predratnih 440.000 na samonekoliko desetaka hiljada. Doda li se tome gotovo neumitni potpuninestanak Hrvata u RS-u, kojih je ondje prije rata živjelo 144.000, jasno je da je Republika Srpska na pragu ostvarenja ratnih ciljevao etnički čistom srpskom entitetu s ponešto nacionalnih manjinaPiše: Mahir SOKOLIJA [email protected]


15/100

STAV 16/4/2015 15

RS-a nastoje taj broj smanjiti, od ukupnogbroja popisanih stanovnika RS-a bit ćeoduzeto njih 89.946 (6,77%). Ako se pri-mijeni druga varijanta, tada će broj bitismanjen za 117.219 (8,82%). Trećom bivarijantom 135.762 (10,22%) stanovnikabila isključena iz stalnog stanovništva, ačetvrtom njih 159.710 (12,02%).

A koliko zaista stanovnika živi u Re-publici Srpskoj?

Premda je do takvih podataka gotovonemoguće doći, postoje statističke meto-de koje ih barem približno mogu odredi-ti. U tu svrhu može poslužiti Bilten Re-publičkog zavoda za statistiku RS-a. Naosnovu godišnjih izvještaja objavljivanihod 2004. do 2013. godine, znamo da je uRepublici Srpskoj za tih deset godina ro-đeno 105.181 dijete. Od toga 90.419 (86%)Srba, 7879 (7,5%) Bošnjaka, 591 (0,6%)Hrvata te 6.292 (6%) Ostalih.

U istom periodu umrlo je 137.926osoba. Među njima 113.223 (82,1%) Srba,10.132 (7,3%) Bošnjaka, 2.873 (2,1%) Hr-vata i 11.698 (8,7%) ostalih. Ni ovi poda-

ci, kao i oni o rođenju, ne daju odgovorna pitanje o udjelu pojedinih naroda uukupnom broju stanovnika RepublikeSrpske. Mahom starije preostalo hrvatskostanovništvo na teritoriju RS-a nalazi seočigledno pred potpunim nestankom, jerse ionako mali broj Hrvata za deset godinadodatno smanjio prirodnim priraštajemza 2.282. Hrvati, kao što vidimo, u nata-litetu sudjeluju sa svega 0,6%, a u mor-talitetu sa 2,1%, pa se iz toga teško možeodrediti procentualna zastupljenost Hr-vata u ukupnom broju stanovnika. Brojse Bošnjaka za deset godina smanjio za

2.253, Srba za 22.804, a ostalih za 5.406.Ukupno gledano, broj je stanovnika uRepublici Srpskoj na osnovu odnosa ro-đenih i umrlih smanjen između 2004. i2013. godine za 32.745.

Sudbinu hrvatskog stanovništva predizvjesnošću nestanka određuje i broj sklo-pljenih brakova. Svega 174 Hrvata i Hrva-tica sklopili su brak u Republici Srpskojod 2004. do 2013. godine. Zvuči nestvarno,ali, zbog iznimno smanjenog broja Hrvata,više Hrvata i Hrvatica pronalazili su bračnepartnere među nehrvatskim stanovnicimaRepublike Srpske, nego među pripadnici-ma hrvatske etničke grupe.

U istom periodu vjenčala su se 6.003(9,2%) bošnjačka bračna para, 50.024 (77%)srpska, a brakova između partnera razli-čitih nacionalnosti, kao i među Ostalima,bilo je 8.786, odnosno 13,5%.

Zbrku s brojem stanovnika u Repu-blici Srpskoj dodatno komplicira izu-zetno visoko odstupanje između pro-cjena Republičkog zavoda za statistiku

o broju stanovnika u Republici Srpskoj2013. godine (1.425.549) i brojeva objav-ljenih u preliminarnim rezultatima Po-pisa (1.326.991). Dodali se ovoj razlici od98.558 moguća eliminacija od 159.710popisanih stanovnika Republike Srpske,moguće je da greška u procjeni bude čak258.268, odnosno oko 18%.

Imajući na umu sve što se događalo uvezi s popisom stanovništva posljednjihgodina, ali i znatna sredstva koja su utro-šena u njegovu provedbu, može se govo-riti o Popisu kao o još jednom propalomposlijeratnom projektu međunarodne za-jednice i domaćih vlasti predvođenih mi-nistrom Damirom Hadžićem. O svemuće, kako to u Bosni obično biva, postojatinajmanje tri istine. Skoro sa sigurnošćumoguće je tvrditi da, uzimajući u obzirpredpopisne, popisne i današnje propustei mahinacije, rezultati kakvi god da buduneće tačno prikazati demografsko stanjeu Bosni i Hercegovini i bit će osporavanibarem do nekog sljedećeg popisa. n

ČLAN 7. ZAKONA O POPISU 2013.

(Ukupan broj stalno nastanjenog stanovništva)(1) Ukupan broj stalno nastanjenog stanovništva za svaku teritorijalnu jedinicu dobiva sesabiranjem broja lica koja tu imaju uobičajeno mjesto stanovanja i prisutna su, kao i licakoja tu imaju uobičajeno mjesto stanovanja ali su privremeno odsutna.(2) Na osnovu definicije uobičajenog mjesta stanovanja, lica koja su u trenutku popisa od-sutna ili će biti odsutna iz svog uobičajenog mjesta stanovanja kraće od godinu dana trebada se smatraju privremeno odsutnim licima, te ih treba uključiti u ukupan broj stanovnikatog popisnog područja. Popisana lica koja ne zadovoljavaju kriterije koji su postavljeni defi-nicijom uobičajenog mjesta stanovanja u mjestu popisivanja, odnosno ne žive, niti se očeku-

je da će živjeti u mjestu popisivanja, u neprekidnom periodu od barem 12 mjeseci, smatrajuse privremeno prisutnim licima, i stoga ih ne treba računati u ukupan broj stanovništva togpopisnog područja.

5000

4000

3000

2000

1000

0

-1000

-2000

-3000

-40002004. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.

3291

2678

30472779

3843

3463

2303

16581482

496

-1181

-1590 -1628

-2068 -1953 -2103-1848 -1951 -1987

-2318-2240

-3280-2971

-4283

-3559

-3147 -2947

-3675 -3803

-4297

251 122 167-108 -147

-465

-943 -1006-692

-448

Bošnjaci Hrvati Srbi Ostali

Grafčka obrada: STAV; Izvor:Statistički bilteni Federalnog

zavoda za statistiku i Republičkogzavoda za statistiku RS

Odnos broja rođenihi umrlih u Bosni i

Hercegovini 2004-2013.


16/100

16 16/4/2015 STAV

STAJALIŠTA

Piše:Enes RATKUŠIĆ

MEHMED FATIHI PARTIZANI ZNALI SUTAJNU ŠIFRU BOSNENacionalni ključ, htjeli mi to priznati ili ne, najbolja je formulavladavine u multietničkim zajednicama. Upravo zato treba biti

oprezan spram napadnih potenciranja anacionalnosti, kojase u javnom mnijenju nastoji legitimirati nekakvom vrstomčudotvornog recepta za punoću globalizacijske afirmacije

Najnovija Dodikova prijetnja stra-

načkom rezolucijom o progla-šavanju samostalnosti manjegbosanskohercegovačkog enti-

teta izaziva burna reagiranja, da se čakna koncu i Ured visokog predstavnikamorao očitovati, ponavljajući toliko putaveć izrečene tvrdnje o daytonskim garan-cijama nedjeljivosti zemlje. Ništa neobič-no, rekli bismo. Ipak, ni prijetnje ni re-agiranja nisu noviteti aktuelne političkeprakse, kako se to često nastoji prikazati.

Naprotiv, one se već stoljećima obnavlja-

ju poput kakve boleščine, ali ova zemljauvijek nekim čudom producira protuo-trove koji zacjeljuju, pokazujući vitalnostkakvoj u povijesti nema primjera.

Postoje dva načelno isključiva pogle-da na multietnički karakter Bosne. Jed-no gledište drži da je kao multietničkistruktuirana izvorište stalnih sukoba, izčega se, dakako, izvlače zaključci da jepovijesno neodrživa, da je kao takvu tre-ba dokinuti, odnosno raspračati, kako bise miran društveni život mogao nastavitiu nekim drugim i drugačijim oblicima.

Drugo gledište Bosnu doživljava ubitno drugačijem svjetlu, afirmira tezuo zemlji u kojoj njene različitosti egzi-stiraju u međusobnim prožimanjima,specifičnom dijalogu saradnji.

Iskreno rečeno, ni jedni ni drugi negovore istinu!

Da Bosna živi u znaku stalnih suko-bljavanja, njeno bismo trajanje najvjero-vatnije mjerili decenijama, možda čak igodinama, nikako milenijem! Odavnobi, drugim riječima, da ovakvo gledište

ima razložnog uporišta, nestala s povi-

jesne pozornice. Toliko o onim prvim,koji bi je najradije raščerupali.

Iz perspektive njenog povijesnog traja-nja čini se da bi drugi mogli biti u pravu,ali nisu! Društveni život u ovoj zemlji,da ona egzistira u znaku multietničkihprožimanja i saradnje, bio bi ispunjen sviše reda i općeg zadovoljstva.

Gdje je onda istina? Na sredini,naravno. U ekstremnim viđenjima isti-na nikad nije obitavala niti je tamo mje-sto za nju. Ovdje, naravno, ne mislimsamo na spoznajnu razinu. Istina njenog

povijesno-političkog perpetuiranja oči-tuje se na identičan način.

Čini se da bi hiljadugodišnja povijestove zemlje morala konačno obeshrabrititrubače koji bi najradije odsvirali početaknjenog kraja, koji već hiljadu godina lijepesmrtovnice, a pogrebna povorka nikakoda se oformi, jer njen smisao čini mrtvaca njega naprosto nema. Ali ne obeshra-bruje ih očito. Nova lukavstva ih ohra-bruju, ulijevaju im nadu da će svoj naumipak ostvariti.

Trenutno, puno su vispreniji oni kojijoj rade o glavi, zbog čega patriote trebapodsjetiti na pomalo zaboravljenu logikupolitičkog djelovanja onih koji su znalinjenu tajnu šifru, ključ koji je osiguravaostabilnost i miran društveni život. Prijesvega zbog činjenice što upravo patriote,ne poznavajući logiku života ove zemlje,često i naivno upadaju u klopke koje imdušmani postavljaju.

Ulazeći u Bosnu sultan Mehmed Fa-tih prihvatio se pisanja glasovite Ahdname.Veliki vojskovođa i državnik znao je dobroda Bosnom, uz silu kojom je raspolagao,

Nacionalni ključ ZVUČI LOGIČNO


17/100

STAV 16/4/2015 17

može upravljati i bez jednog takvog doku-menta. Ali, on je, također, dobro znao damirnog društvenog života i napretka beztakvog dokumenta, koji je simbolizirao od-nos poštovanja spram kulturnocivilizacij-ski drugačijeg, ne može biti. Tim je činomFatih onemogućio i samu pomisao na bilokakve oblike ugrožavanja i diskriminacije.

Da promocija ovakvog stajališa, od-

nosno Fatihove mudrosti, ne bi izazvalaasocijacije o kakvim autorskim pristrasno-stima, podsjetit ću da su njegov primjerslijedili i partizani?! Njihova borba, liše-na poznate fraze po kojoj “Bosna nije nisrpska ni hrvatska ni muslimanska, negoi srpska i hrvatska i muslimanska“, zasi-gurno u Bosni ne bi bila ni primijećena,a kamoli našla razložan odziv u najvećembroju njenih građana. Jasno je i zašto?!Iz prostog razloga što tako predstavljenkoncept nije glorificirao bilo čije poseb-nosti, pogotovo velikosrpske i velikohr-vatske, od kojih se u Bosni opravdanozaziralo i strahovalo.

Šta to na koncu znači? Znači da samopolitika koja polazi i uvažava posebnostio kojima je riječ može imati izgleda nauspjeh i može biti kreator prosperitetnogdruštvenog života. Nacionalni ključ osi-gurao je partizanima gotovo polustoljet-nu vlast. Socijalistička se vlast, ne zabo-ravimo, počela raspadati onog trenutkakada je bratstvo i jedinstvo postalo pošta-palica za promociju srpskih privilegija uvišenacionalnoj zajednici. Da budem jošprecizniji, komunisti su izgubili vlast čimsu prestali brojati krvna zrnca?!

Nacionalni ključ , htjeli mi to prizna-ti ili ne, najbolja je formula vladavine umultietničkim zajednicama. Upravo zatotreba biti oprezan spram napadnih poten-ciranja anacionalnosti, koja se u javnommnijenju nastoji legitimirati nekakvomvrstom čudotvornog recepta za punoćuglobalizacijske afirmacije. Takav odnos,bez obzira na plemenitost motiva, pred-stavlja najopasniju zamku, trend koji idena ruku Dodiku i drugima koji bi BiHnajradije pomeli s povijesne pozornice.

Ne zaboravimo, ni Hitlera brojanjakrvnih zrnaca nisu zanimala, jer je nje-

mačka smatrao vrijednijim od svih osta-lih. Moderni svijet živi u znaku nezapam-ćenog haosa, ubijanja i rušilaštva, najvišeiz razloga što su Velike sile umislile da sunjihova famozna krvna zrnca nadvrijedna,dok su sva druga manje ili više kanceroge-na. Upravo zato, svako ko želi dobro ovojzemlji, pogotovo u kontekstu očuvanjanjene terotorijalne cjelovitosti i očuvanjanjenih tradicionalnih datosti, posebnu pa-žnju mora posvetiti preciznosti brojanja okojima je riječ, kako ničija prava ne bi bilaugrožena i, naravno, ničija posebno vred-novana. n


18/100

18 16/4/2015 STAV

Žrtve ratnog silovanja i seksualnogzlostavljanja u susjednoj Hrvatskojtrebale bi u maju dobiti zakonkoji će im osigurati novčanu na-

doknadu za pretrpljene patnje. Zavisnood toga da li su osobe bile maloljetnekada su zvjerski mučene, jednokratnoće dobiti oko 13.000 eura ili 38.000 eura

odštete, uz dodatnih 330 eura socijalnenaknade koju će primati svakog mjeseca.Ujedinjene nacije pohvalile su potez vlastiHrvatske te pozvale i ostale zemlje kojese suočavaju s razarajućom ostavštinomratnih silovanja da slijede ovaj primjer.

Odluka Vlade Hrvatske jeste još je-dan podsjetnik brojnim udruženjimažrtava zlostavljanja u Bosni i Hercego-vini da i sami 20 godina čekaju da imdržava, bar simboličnim iznosima, platiodštetu. Ako se za ono što su doživjele ipreživjele uopće može platiti ikakva na-knada. Kažu da nema novca koji može

POLITIKA

Vlasti Bosne i Hercegovine opet pokreću inicijativu za obeštećenje žrtvama zlostavljanja u ratu

KOLIKO

KOŠTAPATNJAŽRTAVASILOVANJA

Tri pokušaja da BiH dobijezakon o pravima žrtavatorture, koji bi im osiguraoi novčanu nadoknadu,propala su zbog protivljenjavlasti RS-a. Nakon što jeVlada susjedne Hrvatskepripremila zakon o

obeštećenju žrtava, izMinistarstva za ljudskaprava BiH najavljuju daće opet pokušati ponuditirješenje za zaštitu pravazlostavljanih

Piše: Nihada HASIĆ

[email protected]: Velija HASANBEGOVIĆ


19/100

STAV 16/4/2015 19


20/100

20 16/4/2015 STAV

kompenzirati njihove muke, i poručujuda, kroz sistemsko obeštećenje, samo želeda ih država tretira s poštovanjem, da pri-zna njihovo stradanje i kršenje njihovihljudskih prava. Konačan i zvaničan brojžena i muškaraca koji su silovani i seksu-alno zlostavljani u ratu od 1992. do 1995.godine do danas nije utvrđen. I vlasti i

nevladine organizacije oslanjanju se naneslužbene procjene da je ovom oblikuratne torture bilo izloženo od 20.000 do50.000 osoba.

MOST SPASAKada bi država odgovorila na više-

godišnji zahtjev udruženja i usvojila je-dinstven zakon o pravima žrtava torture,dobili bismo i pouzdanu bazu podataka otome koliko je naših državljana silovano,seksualno mučeno i ponižavano. Poznatoje tek da u FBiH, prema Zakonu o zaštiticivilnih žrtava rata, oko 800 muškaraca ižena prima socijalnu naknadu. Samo ihse toliko odvažilo priznati da su mučenii zatražiti novčanu naknadu iz budžeta.Tih oko 500 maraka mjesečno prima iSarajka Z.J. Tvrdi da je ovo, praktično,invalidnina, a ne naknada za pretrpljenubol. Kao i ostale žrtve zlostavljanja s ko-jima smo razgovarali, i Z.J. se jasno sjećasvakog detalja iz dana u kojem je brutalnosilovana, ponižavana...

“U Trebevićkoj ulici na Grbaviciživjela sam s porodicom. 29.9.1992. godi-ne u kuću nam je ušao Batko sa svojima.Mene su silovali na muževe oči, a onda jeBatko zaklao muža. Na moje oči. Dijetemi je spavalo u drugoj sobi. Kako su oniizašli iz kuće, drugi su trebali doći pobitisilovane. Tako je to išlo. Batko i njegoviodlaze u avliju. Ulazim u sobu, uzimamdijete u naramak, prekoračujem tijelosvog muža i bježim iz kuće, pa na vratakomšiji koji nas je spasio od strijeljanja.Ni danas ne znam otkud mi snaga da sepridignem i zgrabim dijete da bježimo“,ispovijest je Z.J.

Svjedočila je na suđenju VeselinuVlahoviću Batku, poznatijem kao Mon-

strum s Grbavice. Osuđen je na 45 godinazatvora pred Sudom BiH, ali Z.J., kao ni

ostale žrtve, obeštećenje nije dobila. Kri-vično zakonodavstvo BiH omogućava dase istovremeno sa suđenjem optuženimautvrđuje i visina odštete za žrtve. Pravo-suđe ovu mogućnost rijetko primjenjuje,jer bi im to, smatra se, usporavalo suđe-nja. Zato žrtve upućuju na parnične po-stupke u kojima mogu tražiti da zločinaci finansijski plati svoja zlodjela.

“Od kojih primanja ja da pokrenemparnični postupak?! Isto je i s ostalimsilovanima. Sve to košta. Zato to državatreba pokrenuti, jer je jača od pojedinca.Kad nas država nije zaštitila od mučenja,

POLITIKA


21/100

STAV 16/4/2015 21

neka plati bar tu odštetu. Mnogima od nasoboljela su i djeca gledajući nas. Nemaovosvjetovne cijene koja bi ijednoj žrtvimogla nadoknaditi ono što je propatila,ali bi simboličnim obeštećenjem ukazalaminimalno poštovanje prema žrtvi. Menii sličnima, koji nisu stambeno osigurani,zakon o obeštećenju pomogao bi da bar

svoju djecu zbrinemo i sklonimo s ulice“,objašnjava Z.J.Čekanje da država posveti dužnu

pažnju zlostavljanima ona upoređuje saseptembarskim danom 1992. godine, kadaje s dvoipogodišnjom kćerkicom bježala sGrbavice preko Vrbanja mosta. “Komši-ja koji nas je spasio doveo me do Mosta.To preko mosta mi je bio najduži put uživotu. Tada sam na koljenima moralamoliti da mi dijete ne ubiju, a sad sam upoziciji da svoje molim za opstanak. Va-lja mi, izgleda, preći još jedan most bezkraja. Predugo čekamo da od ove državedobijemo priznanje da su nam na mon-struozan način pogažena prava koja nampripadaju kao ljudskim bićima. Obešte-ćenjem bih imala bar nešto od države.Ovako imam samo dijagnozu i lijekovepo torbi“, razočarano će naša sugovornica.

ENTITETSKA DISKRIMINACIJAAmra Delić, neuropsihijatrica i psi-

hoterapeutkinja iz Centra za mentalnozdravlje Tuzla, provela je istraživanje opsihičkim posljedicama, socijalnoj podrš-ci i kvalitetu života žena žrtava ratnog si-lovanja iz sva tri naroda. Smatra da žrtvedodatno vrijeđa to što država na sistemskinačin ne priznaje njihove traume.

“Nažalost, žrtve su ovih tortura za si-stem još nevidljive. Nematerijalno obešte-ćenje, odnosno plaćanje za njihove patnje,doprinijelo bi njihovom ozdravljenju. Onisad nemaju ni adekvatnu socijalnu podrš-ku a kamoli priznanje od države da su biležrtve. Kada bi im se na pravi način obja-snilo, takva bi im vrsta obeštećenja zaistamnogo pomogla“, objašnjava Delićeva.

Kaže da je pogrešna praksa u FBiHda silovani i zlostavljani dobijaju novča-ne naknade kao socijalnu pomoć. “To jeu FBiH pogrešno smješteno u socijalna

prava, iako je to oblast ljudskih prava isamim tim ustavna nadležnost države.Naknade, koje sad dobijaju kao posebnesocijalne kategorije, jesu finansijska po-drška, ali ih vrijeđa u takvom obliku. Tajim se novac gadi jer ih podsjeća na onošto su preživjele. Zato gube povjerenje upravdu na ovom svijetu i u pravosuđe“,smatra Delićeva.

Tokom višegodišnjeg rada sa u ratusilovanim i zlostavljanim, uočila je da suove žrtve pod stigmom zbog kulturološ-kog obrasca da je silovanje pitanje častiili sramote, umjesto da se na njega gleda

kao na brutalni zločin kojim su prekrše-na njhova ljudska prava. “Zato se deša-va da ih muževi i sinovi odgovaraju odsvjedočenja. Treba ih educirati da znaju

svoja ljudska prava kako bi iz pozicije žr-tve mogle preći u preživjele. Žrtve silo-vanja diskriminirane su i prema postoje-ćim pravima. U FBiH imaju materijalnoobeštećenje, u RS-u žrtve ni to nemaju,što je diskriminacija. Diskriminacija jeprisutna i u FBiH zato što su isplate ra-zličite od kantona do kantona“, napomi-nje Amra Delić.

Zakon u FBiH žrtvama ratnog silo-vanja daje prioritet u stambenom zbri-njavanju i zdravstvenoj zaštiti. U praksi,kaže Delićeva, to nemaju. I još trpe uvre-de kad traže usluge u javnim službama i

domovima zdravlja.

OD ŽRTVE DO ŽIVENa nivou BiH propala su do sad tri

pokušaja usvajanja zakona o pravimasvih žrtava torture, koji je stradalnici-ma trebao osigurati dostojanstven iznosmaterijalnog obeštećenja. Trebao je tobiti odgovor države koja nije ispunilasvoju obavezu da ih fizički zaštiti, ali ida zaštiti njihova ljudska prava u pro-teklih 20 godina. Usvajanju državnogzakona protivili su se predstavnici RSa,koji tvrde da su prava silovanih osoba u

POSLJEDICE ZLOČINAPROTIV ČOVJEČNOSTIMeđunarodni krivični sud za bivšuJugoslaviju, zbog masovnostisistematske primjene silovanja kaooružja rata, prepoznao je i proglasio

silovanje ratnim zločinom i zločinomprotiv čovječnosti.Stručnjaci su ustanovili da ratnasilovanja na osobi ostavljaju brojnepsihičke posljedice: depresiju,strah, teške oblike anksioznosti,posttraumatski stresni poremećaj(PTSP), smetnje spavanja, noćnemore, gubitak povjerenja, narušenemeđuljudske odnose (uključujućibračne i porodične), bolestiovisnosti, poremećaje ishrane,samoubilačke ideje i namjere...Kod onih koji su preživjeli ratna

silovanja učestale su i bolesti srcai krvnih sudova, šećerna bolest,degenerativne bolesti kostiju,želučane i druge smetnje probavnogsistema. Zavisno od brutalnostisilovanja, direktne fizičke posljedicemogu biti: hronična bol, infekcije,neplodnost ili neželjena trudnoća,seksualno prenosive bolesti...


22/100

22 16/4/2015 STAV

ovom entitetu zaštićena onoliko “koli-ko to budžet dozvoljava“, i da zbog togane treba jedinstven propis za cijelu BiH.Olga Draško, predsjednica Sekcije žena žrtava rata u RS, tvrdi da u ovom enitetužrtve nemaju ništa. Cijeni da je najbo-lje rješenje da se zakonskim putem žr-tvama da obeštećenje koje će mjesečnoprimati, a da se važeći zakon o civilnimžrtvama rata u RS-u izmijeni i bude nji-ma pristupačan.

“U Federaciji BiH i Brčko Distriktuimaju neka rješenja, iako ni ona nisu do-bra. BiH je trebala davno riješiti pitanjastradanja žrtava seksualnog zlostavlja-nja i silovanja koja su se dogodila u ratui koja su bila jedan od načina etničkogčišćenja stanovništva. Od pojedinačnihtužbi protiv konkretnih ili nepoznatihpočinilaca nema ništa, jer su to dugotraj-ni procesi pred sudom i žrtva ne bi moglaponovo prolaziti kroz sve to“, naglašava

Draško, koja je i sama svjedočila na su-đenjima optuženima za silovanje.

Ona je ubijeđena da bi donošenjemZakona o žrtvama seksualnog zlostavlja-nja i silovanja u ratu lakše bilo uspostavitibazu podataka. Kada žrtva zna da možedobiti neku odštetu, ističe Draško, tadaće se prije prijaviti nadležnoj instituciji.

“Koliko ih danas ima registriranih, to jeteško utvrditi. Ni FBiH ni RS nemaju de-finitivan spisak, jer za to trebaju ogromnamaterijalna sredstva“, dodala je Draško.

DRŽAVA PUŽEVA KORAKAMostarka Ž.Z. svjedokinja je na suđe-

nju optuženima za silovanje žena u Poto-cima kod Mostara u proteklom ratu. Onamisli da je dobra ideja da BiH, po ugleduna Hrvatsku, novčano pokuša obeštetitižrtve. “Moja je patnja nemjerljiva. Onošto sam preživjela ne može se ničim na-dokanditi. To je rana koju ništa ne možezaliječiti ili izliječiti. Novčani iznos miuopće nije bitan, ali bi obeštećenjem dr-žava priznala da smo žrtve, da smo prošletorture, i tim bi nam priznanjem iskazalapoštovanje“, uvjerena je Mostarka, koja ćeu parničnom postupku tražiti materijal-nu odštetu od svog silovatelja. “To, ipak,nije satisfakcija nego novo stradanje, jermoram ponovo prolaziti istu, traumatič-nu proceduru svjedočenja i dokazivanja.Evo, i sad s vama jedva pričam. A kakoću sve iznova?!“

Sudeći prema najavi iz Ministarstvaza ljudska prava i izbjeglice BiH, uskorobi ponovo mogla biti pokrenuta inicija-tiva za obeštećenje žrtava seksualnog zlo-stavljanja u proteklom ratu.

“Znam da je pripremljen i upućen uparlamentarnu proceduru zakon o pravi-ma žrtava torture u BiH. Prije svega želimvidjeti razloge zašto taj zakon stoji. U pi-tanju je vrlo osjetljiva tema. Mora posto-jati puni konsenzus da bi to bilo primje-njivo u punom kapacitetu. Vidjet ćemozašto zakon nije dobio političku podršku.Osjetljivost teme iziskuje novo vrijeme zausaglašavanje, a usaglašavanje opet traži

više zajedničkih aktivnosti“, kazala namje Semiha Borovac, novoimenovana mi-nistrica za ljudska prava i izbjeglice BiH.

Dobrica Jonjić, pomoćnik ministra uSektoru za zaštitu lica sa invaliditetom izaštitu civilnih žrtava rata FBiH, svjestanje da je nemoguće kompenzirati ono štosu silovani i zlostavljani pretrpjeli. Ipak,smatra neophodnim konačno donošenjezakona o žrtvama torture na nivou BiH,

koji bi obuhvatio sve mučene i protuprav-no zatvarane. “Tad bi se znao i broj žrtava,vođenjem primjerima svjetske prakse utvr-dili bi se jednaki iznosi odštete. Naknadanematerijalne štete, kao kompenzacija zapretrpljene patnje i ponižavanja, u nad-ležnosti je države. Po ustavu su entitetinadležni za socijalnu politiku, a repara-cija je kao ljudsko pravo obaveza države.“

Podsjeća da je federalna Vlada pred-ložila Vijeću ministara BiH da se žrtveobeštete i da se ljudima bar simboličnonamiri pretrpljeno.

“Institucije FBiH nemaju zvanič-

ne podatke koliko je osoba silovano uratu. Do sad se odvažilo i prijavilo oko

POLITIKA

Bakira Hasečić: Odbranaoptuženih za ratni zločin

plaća se iz budžeta,nekad imaju i po dvaadvokata po službenojdužnosti, a mi postali ničija

briga, kao da nas je naulici udario bicikl

Amra Delić: Žrtve su pod stigmom zbog kulturološkogobrasca da je silovanje

pitanje časti ili sramote,umjesto da se na njega

gleda kao na brutalni zločin

kojim su prekršena njihovaljudska prava

“Nema ovosvjetovne cijenekoja bi ijednoj žrtvi moglanadoknaditi ono što je

propatila, ali bi simboličnimobeštećenjem ukazalaminimalno poštovanje

prema žrtvi“


23/100

STAV 16/4/2015 23

800 muškaraca i žena, koji kao posebnakategorija civilnih žrtava rata primajumjesečno oko 540 KM, a procjene su daih ima mnogo, mnogo više“, navodi Jo-njić i podsjeća da Hrvatska, na koju sesad trebamo ugledati, do sad nikako niještitila žrtve ratnih silovanja. Ni materi-jalno ni nematerijalno. “Mi smo na polaputa. Socijalna su prava žrtava u FBiHzaštićena, ali ne i ljudska. Zato državatreba reagirati.“

ISTINA I PUTEVI DO NJEBakira Hasečić, predsjednica udruže-

nja Žena-žrtva rata , kaže kako je mjesečnanaknada od 540 maraka socijalna pomoć,a ne odšteta na koju žrtve po svim među-narodnim konvencijama imaju pravo.

“Ali, da nije nje, još bi veći broj ženaizvršio samoubistvo od posljedica silova-nja, zlostavljanja i naknadnog oboljenja,jer ne bi mogle uzeti sebi osnovne lijeko-ve. U ovakvoj smo BiH uspjeli u dobrojmjeri priznavanjem našeg statusa u FBiHi uvođenjem u zakon kao posebne katego-rije civilnih žrtava rata“, kaže Hasečićeva.

Ona smatra da BiH, i bez donošenjaposebnog zakona o pravima žrtava tor-ture, može obeštetiti u ratu silovane izlostavljane muškarce, žene i djevojči-ce. “Nismo zadovoljne što se pri proce-suiranju ratnih zločina nijedan sud jošnije usudio uporedo voditi i odštetnizahtjev radi obeštećenja žrtve silovanja.Žrtva je već svjedočila u krivičnom po-stupku, stručnjaci su tu, vještaci su tu, iodmah se može procijeniti i visina odš-tetnog zahtjeva. To Zakon o krivičnompostupku BiH omogućava, ali nas ipakupućuju na parnični postupak. Tako do-bijemo da država staje na stranu ratnihzločinaca. Njihova se odbrana plaća izbudžeta, nekad imaju i po dva advokatapo službenoj dužnosti, a mi postali ni-čija briga, kao da nas je na ulici udariobicikl pa da sad same podnosimo parnič-ne tužbe i plaćamo advokate“, ogorčenaje Hasečićeva, koja naglašava da članicenjenog udruženja ne planiraju podnije-ti pojedinačne tužbe protiv optuženih.

“Ratni zločinac potrošio je i onošto je od nas opljačkao i došao živjeti

na teret države. Za mene je odgovornaBosna i Hercegovina kao država, bila jepriznata i suverena, trebala je zaštititisvoje građane od torture i poslijeratnogponižavanja. Nema adekvatne cijene, alineko mora platiti odštetu za naše patnje.Postoje vještaci koji će procijeniti visi-nu kompenzacije od osobe do osobe, od

curice od 12 godina, silovane žene kojaje rodila dijete, do one koja je postalatrajni invalid ili onih koje više nikad nemogu biti majke jer su silovane u prvojtrudnoći“, kaže predsjednica udruženjaŽena-žrtva rata.

Kaže da Udruženje ima oko 4.600 čla-nova različite nacionalne pripadnosti, daje registrirano 62 djece rođene kao plodsilovanja i prikupljene su izjave od 4.350žena koje su žrtve rata s područja 72 bo-sanskohercegovačke općine. Prikupili sui izjave više od 220 od muškaraca koji susilovani i seksualno zlostavljani u ratu.

Dragiša Andrić, predsjednik Udruže - nja logoraša Višegrad, kaže da se nepraved-no zanemaruje činjenica da su i muškarcibili žrtve silovanja, i da bi svi trebali bitiobeštećeni jednim zakonom.

“Nekoliko žena iz RS-a svjedočilo jeu Haagu. Izrečene su pravosnažne presu-de. Silovatelji u zatvoru, a žrtva nikakvusatisfakciju nije dobila. To bi država mo-rala riješiti. Također, žena-žrtva našla jesilovatelja u Švedskoj, pa je osuđen. Dru-gog je našla u Norveškoj. Obojica osuđe-ni, a ona nema ništa. Još je morala platiti5.000 KM sudskih troškova u parničnompostupku“, ističe Andrić.

Anđelko Kvesić, predsjednik Hrvatske udruge logoraša domovinskog rata u BiH , čijisu članovi i žrtve seksualnog zlostavlja-nja, ubijeđen je da će BiH, zbog obavezapreuzetih pred međunarodnim organiza-cijama za zaštitu ljudskih prava, moratisvim žrtvama namiriti nematerijalnu šte-tu. Svjestan je da do tog rješenja nećemobrzo doći, jer svih poslijeratnih godinanije bilo političke volje ni da se zvaničnoutvrdi koliko je djece, žena i muškaracaseksualno mučeno u ratu.

“Laž je da postoji više istina. Istina jesamo jedna, samo može biti više puteva

da se dođe do nje. Bez obira na to, udru-ge se žrtava ne mogu dogovoriti. Zato jeobaveza Vlade utvrditi broj žrtava tor-ture, kriterije odštete i sve ostalo. Evo,Centar za socijalni rad u Tuzli svjedokinjine priznaje status žrtve rata, hoće samouvjerenje od udruženja Žena-žrtva rata,iako ovlasti da daju uvjerenja silovanimaimaju i Savez logoraša BiH, naša udruga iodnedavno organizacija Medica, Zenica“,negoduje Kvesić.

Vlasti bi, najradije, primijetio je, za-taškale žrtve torture kako ne bi imaleobaveza prema njima. n

KOMPENZACIJA ZA ŽIVOTBosna i Hercegovina bila je izložena kritikama specijalnih izvjestilaca Ujedinjenihnacija za zaštitu ljudskih prava zato što žrtve silovanja u ratu ne mogu ostvaritinaknadu štete u krivičnom postupku. Iz nevladine organizacije TRIAL, koja sebori protiv nekažnjivosti počinilaca ratnih zločina, kažu da sudovi žrtve upućuju naposeban parnični postupak, kako ne bi, zbog utvrđivanja i visine odštete, došlo doodugovlačenja sudskih postupaka.Selma Korjenić, iz međunarodne nevladine organizacije TRIAL, napominje da jeza žrtve parnični postupak preskup. “Potpuno se zanemaruje činjenica da je pravona kompenzaciju, pored toga što je zakonsko pravo oštećenih, jedno od osnovnihi legitimnih međunarodno priznatih ljudskih prava bitnih za rehabilitaciju većinežrtava. Iako je jasno da je i novčana naknada nanesene štete simbolični minimumkoji nikad neće imati potencijal potpune ispravke tragedije nanesene ženi silovanoj

u ratu“, rekla je Korjenićeva pozivajući se na nedavnu analizu organizacije TRIAL.


24/100

24 16/4/2015 STAV

Inicijativa za povratak Sutorine u okvire granica Bosne i Her-cegovine bila bi hvale vrijedan patriotski čin pod nekim dru-gim okolnostima, ratnim naprimjer, i u nekom drugom vremenu,prošlom stoljeću, primjerice. Priča je o Sutorini manje-više op-ćepoznata: teritorij koji je stoljećima bio dio Bosne (i Hercego-vine) poklonjen je odmah iza Drugog svjetskog rata Crnoj Goriprivatnom odlukom tadašnjeg bosanskog valije Đure PucaraStarog. Izostanak službene verifikacije ovog, reklo bi se danas,veleizdajničkog čina dugogodišnjeg prvog čovjeka Republikeponukao je protivljenje službenoj potvrdi granica Bosne i Her-cegovine i Crne Gore. Uslijedile su rasprave, skupovi, konfe-rencije za štampu, televizijske debate, svakovrsni sukobi između

onih koji bi da se Sutorina vrati u granice Bosne i Hercegovi-ne i onih koji smatraju da je mijenjanje granica opasna rabotakoja može donijeti više štete nego koristi. I jedni i drugi iznosilisu različite argumente tvrdeći da djeluju iz patriotskih pobuda.Razlika je u tome što bi jedni širili granice, a drugi su mišljenjada bi takav zahtjev otvorio problem razgraničenja u državamanastalim disolucijom SFRJ i doveo u opasnost teritorijalni inte-gritet Bosne i Hercegovine. STAV u ovom broju objavljuje tekstZlatka Hadžidedića o zamkama propitivanja odluka Badinte-rove komisije iz 1992. godine i dijelove transkripta 8. sjedniceUstavnopravne komisije Predstavničkog doma parlamenta BiH,održane 9. aprila 2015. godine.

Sutorina između patriotizma i razuma

24 16/4/2015 STAV

POLITIKA


25/100

STAV 16/4/2015 25

Mogu li se granice između državanastalih raspadom Jugoslavijemijenjati? Slobodan Miloševići Franjo Tuđman smatrali su

da mogu, te su i jedan i drugi pokušavaliprisvojiti dijelove teritorije Bosne i Her-cegovine. No, potpisivanjem Daytonskogmirovnog sporazuma i oni su se obavezalida će poštovati granice BiH kao međudr-žavne granice, u obimu i obliku u kojemih je prethodno priznala međunarodna za-jednica 6. aprila 1992. godine. Od Daytona

do danas, zvaničnici Srbije i Hrvatske na-glašavali su uvijek da namjeravaju pošto-vati preuzete obaveze. Težnje da izmijenigranice Bosne i Hercegovine iskazivao jepovremeno samo predsjednik RepublikeSrpske Milorad Dodik. Ali, i on bi svakiput odustajao pred diplomatskim upozo-renjima da međunarodne obaveze koje suu Daytonu preuzele Bosna i Hercegovina,Srbija i Hrvatska nisu podložne poništa-vanju ili reviziji, te da ne postoji među-narodno-pravni okvir koji bi Republici

Srpskoj dopustio negiranje granica Bosnei Hercegovine i izlazak iz njih.

MIŠLJENJA BADINTEROVEARBITRAŽNE KOMISIJE

Granice između bivših republikaSFRJ priznate su kao međudržavne gra-nice na temelju mišljenja tzv. Badinte-rove arbitražne komisije. Ovu komisiju,sastavljenu od predsjednika ustavnih su-dova pet zemalja (Francuske, Njemačke,Italije, Španije i Belgije), uspostavilo je

Miloševićevim stazama revolucije

KOME TREBAREVIZIJA BADINTEROVIHGRANICA?

Države ili priznaju ili ne priznaju svoje (i tuđe) granice – nemogu ih priznavati samo ondje gdje im to odgovara. AkoBosna i Hercegovina odustane od Badinterovih granica,samim tim odustala je i od svojih daytonskih obaveza. Aonda te obaveze nisu dužni poštovati ni drugi. I šta tada

može spriječiti Republiku Srpsku da proglasi granice Bosnei Hercegovine nevažećim?

Piše: Zlatko HADŽIDEDIĆ

Kamen međaš u SutoriniFoto: AA


26/100

26 16/4/2015 STAV

27. augusta 1991. godine Vijeća ministaraEvropske ekonomske zajednice (kasnijeEvropske unije), kako bi Konferenciji o Jugoslaviji, kojom je predsjedavao LordCarrington, davala potrebne pravne sa-vjete. Od kraja 1991. do sredine 1993.godine Arbitražna komisija donijela je

petnaest mišljenja o spornim pravnim pi-tanjima koja je izazvao raspad Jugoslavi-je. U Mišljenju br. 1 utvrdila je Komisijada se republike koje su proglasile neza-visnost nisu odvojile (kao što su tvrdileSrbija i Crna Gora), jer se “Socijalistič-ka Federativna Republika Jugoslavija

nalazi u procesu disolucije”. Na temeljuovog Mišljenja, sve bivše jugoslavenskerepublike dobile su pravo proglasiti ne-zavisnost i tražiti međunarodno prizna-nje. U Mišljenju br. 2, na pitanje LordaCarringtona da li srpska populacija u BiHi Hrvatskoj ima pravo na samoopredje-ljenje (odnosno, pravo na stvaranje vla-

stite države), Komisija je zaključila da“srpska populacija u Bosni i Hercegovinii Hrvatskoj ima sva prava koja pripada-ju manjinama i etničkim grupama” i da“pripadnicima ovih manjina Republikemoraju priuštiti sva ljudska prava i te-meljne slobode, uključujući i pravo naizbor nacionalnog identiteta”. Na teme-lju ovog Mišljenja, zahtjevi RepublikeSrpske da joj bude priznat suvereniteti međunarodni subjektivitet proglašenisu nelegalnim, i taj se stav unutar me-đunarodne zajednice zadržao do danas.Mišljenje br. 3 doneseno je kao odgovorna pitanje Lorda Carringtona “da li seunutarnja razgraničenja između Hrvat-ske i Srbije i između Bosne i Hercegovi-ne mogu smatrati granicama u međuna-rodno-pravnom smislu?”. Primjenjujućiprincip uti possidetis ( kao što posjeduješ ),Komisija je utvrdila da se “granice iz-među Hrvatske i Srbije, između Bosnei Hercegovine i Srbije, i moguće izmeđudrugih susjednih nezavisnih država nemogu mijenjati izuzev putem sporazumado kojeg se slobodno dođe”. Ovo Mišlje-nje uspostavilo je pravni okvir na osno-vu kojeg su bivše republike SFRJ izvr-šile međusobno priznanje. Također, onekoje su izvršile agresiju na BiH preuzelesu na ovim pravnim temeljima u Dayto-nu obavezu da će trajno poštovati njenegranice kao međunarodne. Ukratko, damišljenja Badinterove komisije nisu bilaovakva kakva su bila ne bi bilo pravnogokvira na osnovu kojeg bi Bosna i Her-cegovina mogla nastati i opstati kao ne-zavisna država.

ČIJA JE SUTORINA?Ipak, ovih dana može se čuti teza da

“mišljenja Badinterove komisije nisuobavezujuća”. Nju zastupa grupa Aka-

demska i građanska inicijativa za povrat Sutorine i Kruševica. Pripadnici grupetvrde da je došao trenutak da se postoje-će granice između Bosne i Hercegovinei Crne Gore izmijene, kako bi se Suto-rina, mjestašce na ulazu u Bokokotorskizaliv, vratila u granice BiH, budući daga je 1945. godine tadašnji bosanskoher-cegovački lider \uro Pucar bespravno

poklonio Crnoj Gori. Ako Crna Gora neželi vratiti ovu teritoriju (a Crna Goraizjasnila se već da za nju važe jedinopostojeće, međunarodno priznate gra-nice), Bosna i Hercegovina trebala bi se

POLITIKA

ZORAN PERKOVIĆ, pomoćnik ministra vanjskih poslova BiHU Mišljenju broj 3 međunarodne arbitražne komisije za bivšu Jugoslaviju od11.11.1992. godine naznačeno je: “demarkacione linije između Hrvatske i Srbije iliizmeđu Srbije i BiH ili eventualno između drugih susjednih nezavisnih država, moćiće se mijenjati samo putem slobodnog i međusobnog dogovora.” U tački 3 ovogMišljenja utvrđeno je da ako se ne dogovori suprotno, ranije granice poprimajukarakter granica koje štiti međunarodno pravo. Izvještaj Badinterove komisije imasnagu međunarodne presude. Mišljenje Badinterove komisije garantira neupitnostteritorijalnog integriteta i cjelovitosti BiH u njenim međunarodno priznatimgranicama. Arbitraža u ovom pitanju nije moguća jer su najviša državna tijela CrneGore i zvanično diplomatskim putem obavijestila BiH da za njih ne postoji ovopitanje – arbitraža nije moguća ako ne postoji suglasnost strana da sudjeluju uarbitraži. (...) Izvršnu i sudsku vlast nad područjem Sutorine u trenutku međusobnogpriznanja dviju zemalja imala je Crna Gora. Polazeći od principa uti possidetis, tj. za

ono što si imao i posjedovao u trenutku priznanja posjedovat ćeš i ubuduće, BiHu postupku razgraničenja identifikacije državne granice s Crnom Gorom nikadanije otvarala i postavljala kao sporno pitanje Sutorine. U navedenom kontekstupozivanje na povijesne argumente i dokazivanje povijesnih prava na ovaj teritorij odstrane BiH jeste potpuno irelevantno.

HAZIM BAŠIĆ, profesor na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu

Postoje i danas između svih republika pojedini granični sporovi koji ni nemaju karakterovog spora o kojem mi govorimo. Ovaj je spor izmišljen. Nemojmo ovo komparirati sNeumskim zaljevom, s Piranskim zaljevom između Hrvatske i Slovenije, s Prevlakom isličnim situacijama. Ovo je po međunarodnom pravu riješen slučaj. (...) Granice mogubiti drugačije od onih iz Ustava 1974., ako strane imaju dogovor, interni dogovor.Ako imaju neki međunarodni dogovor, ako imaju neku arbitražnu presudu, ako imajusudsku presudu, ako se mogu trgovinski dogovoriti ili na bilo koji drugi način. Akoproglase da je sporno, pa ostave za naknadu neku arbitražu, npr. kao što je Brčkoostavljeno u Deytonu. Ako ništa od toga nema u momentu sukcesije, teritorija jeonoga ko je na njoj vršio efektivnu vlast. (...) I drugi politički stav tiče se konstantnognegiranja stavova Badineterove komisije. Zaboravili smo da su 1992. godine ti stavovi,u jednoj malo možda drugačijoj formi, objavljeni kao Rezolucija UN-a. To je Rezolucija,evo ja ovdje imam napisano 757 čini mi se, gdje se jasno interpretiraju ovi stavovi i onisu danas dio međunarodnog javnog prava i ne mogu se ignorirati.


27/100

STAV 16/4/2015 27

obratiti međunarodnim pravnim insti-tucijama i zahtijevati arbitražu. Kao vr-

hovni argument koji bi trebao dovesti dopovrata Sutorine, pripadnici grupe ističučinjenicu da se na mapama s Berlinskogkongresa iz 1878. Sutorina nalazila unu-tar granica BiH. Također, navode i či-njenicu da je Predsjedništvo AVNOJ-a,

na sjednici održanoj 24. februara 1945.,odlučilo da granice s Berlinskog kon-gresa prizna kao granice BiH u okviruFNRJ te da Narodna skupština BiH ni-kada nije odobrila da Sutorina pripad-ne Crnoj Gori. Stoga, prema njihovomtumačenju, parlament BiH mora odbi-ti Prijedlog ugovora o državnoj graniciizmeđu BiH i Crne Gore, koji je sasta-vilo Vijeće ministara, a prema kojem biSutorina trebala trajno ostati u sastavuCrne Gore. Prihvatanje ovog dokumentabilo bi, kažu, veleizdaja.

Ove teze same po sebi ne bi imale pre-velik značaj, ma kako moralno i političkiproblematično bilo njihovo pozivanje nanepoštivanje granica koje je Badinterovakomisija utvrdila kao međunarodno pri-znate. No, njih je prihvatio i zastupniku Zastupničkom domu Parlamentarneskupštine BiH Denis Bećirović, i podnioRezoluciju o Sutorini, o kojoj će uskororaspravljati i Zastupnički dom. Bećiro-vić smatra “da Crna Gora ne može do-kazati vlasništvo nad Sutorinom, jer je iu Ustavu Federativne narodne republi-ke Jugoslavije iz 1946. godine navedenoda se republičke granice mogu mijenjatisamo pod uvjetom da Narodna skupšti-na ratificira dogovor na saveznom nivoui uz saglasnost republika. Jasno je da dotakve ratifikacije na saveznom nivou nijedošlo, ali ni od strane Narodne skupšti-ne BiH”. U skladu s tim, on u rezoluci-ji zahtijeva da Zastupnički dom pozovePredsjedništvo BiH da odbije prijedlogVijeća ministara te da ga vrati na ponov-no razmatranje. Ali, ni ova rezolucija nebi imala osobitu težinu da pojedini zastu-pnici iz najveće političke stranke u Par-lamentarnoj skupštini BiH – SDA – nisuizašli u javnost sa sugestijama da pitanjegranica s Crnom Gorom “valja još jed-

nom pažljivo razmotriti”, čime se SDAnastoji uvući u igru oko revizije granica,u taktičku vježbu patriotizma u kojoj biu poziciju veleizdajnika bili stavljeni svikoji ukazuju na nužnost poštivanja Ba-dinterovih granica.

OD USTAVA SFRJDO DAYTONSKOG SPORAZUMA

Prije no što ovo pitanje uđe u sferutakvih dnevnopolitičkih igara, potreb-no je znati predstavljaju li argumentikoje revizionisti nude valjanu osnovu za

pokretanje međunarodnopravnog spora.Iako je sve što su iznijeli formalno tačno(granice BiH na Berlinskom kongresu,odluka Predsjedništva AVNOJ-a, neiz-vršena formalna ratifikacija izmjene gra-nice s Crnom Gorom), to je, gledano iz

perspektive međunarodnog prava, poni-šteno jednom jedinom činjenicom: Na-rodna skupština BiH i Savezna skupšti-na usvojile su slobodnom voljom UstavSFRJ iz 1974. godine, i ovim posljednjimustavnim dokumentom prije disolucije

ŽELJKO OBRADOVIĆ, zamjenik predsjedavajućeg Komisije za granice BiHTemelj za identifikaciju granične crte između BiH i Crne Gore jesu dva dokumenta:Opći okvirni sporazum za mir u BiH od 14. 12. 1995. godine i Mišljenje broj 3.Međunarodnog arbitražnog povjerenstva za bivšu Jugoslaviju tzv. Badinterovekomisije. (…) Povjerenstvo se vodilo i činjenicama da su zakonodavno i izvršno tijeloSkupština i Izvršno vijeće Narodne Republike BiH usvojili niz propisa koji se tičuunutarnjeg ustroja BiH, a koji su u izravnoj vezi sa statusom granične crte premabivšim republikama, pa samim time i NR Crnoj Gori i teritoriji Sutorine. Navest ću

samo par tih zakona: Zakon o administrativnoj teritorijalnoj podjeli NRBiH iz 1947.godine, Zakon o područjima srezova i općina u NRBiH iz 1958. godine, Uredba oodređivanju područja narodnih odbora i ustanovljenju sjedišta mjesnih odbora iz 1945.godine, Odluka o granicama općina na teritoriji NRBiH iz 1959. godine, i još niz akata.(...) Dovođenjem u pitanje ugovora i granične crte između BiH i Crne Gore dovodi seu pitanje granica s Hrvatskom, jer smo mi utvrdili međne tačke kao zajedničke tačkeizmeđu BiH, tadašnje Savezne Republike Jugoslavije i Hrvatske. (...)

ZENAID ĐELMO, profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli(…) Slično se dogodilo 1986. godine u jednom sporu Burkina Faso i Republika Mali,a taj spor započet je šezdesetih godina. Presudio ga je Međunarodni sud pravde uHaagu stvorivši načelo uti possidetis. Postojanje tog načela datira iz rimskog prava: koposjeduje, ili koliko posjeduješ toliko ti pripada. Vijeće Suda zauzelo je tada stajališteda ovo načelo logički povezano s fenomenom stvaranja nezavisnih i suverenihdržava gdje god do tog stvaranja bude došlo u budućnosti. To nije imperativnanorma, odnosno jus cogens međunarodnog prava, ili bolje reći pravilo od kojegnema nikakvog odstupanja. Pravila o granicama postavljena su tako, i ovo načelona to upućuje da se ono u slučaju nepostojanja dogovora mora primijeniti, ali da je

dogovor o granicama ključni princip između država. Imajući u vidu da se ovo načeloprimjenjuje odmah kada neka država istakne zahtjev za promjenu granica, po ocjeniSuda, ono ima prvenstvo čak i onda kada je neka država vršila suverenu vlast nateritoriji druge države. (...) Da nije ovog načela, neke procjene koje su, pretpostavljam,naučno utemeljene ukazuju da bi danas na tlu Evrope nastalo oko 300 novih država.Ovo načelo prije svega čuva odnose među državama i sprečava nastanak novihbratoubilačkih ratova. (...)

Đuro Pucar Starii Josip Broz Tito


28/100

28 16/4/2015 STAV

SFRJ stavili van snage sve prethodnedokumente te vrste. A s obzirom da suu tom Ustavu odnosi između republikaregulirani na temeljima granica koje subile aktuelne 1974. godine, iz toga pro-izlazi da su ove dvije parlamentarne in-stitucije implicite ratificirale i izmjenugranica između Bosne i Hercegovine i

Crne Gore izvršenu 1945. godine, iakoto pitanje nikada nisu formalno razma-trale. Time je Bosna i Hercegovina prviput prihvatila obavezu poštovati posto-jeće granice s Crnom Gorom. Na osno-vu činjenice da su sve republike usvo-jile Ustav iz 1974. godine, u kojem sunjihovi odnosi regulirani na temeljimapostojećih granica, Badinterova komi-sija zaključila je da u procesu disolucije Jugoslavije ove granice egzistiraju kaoslobodno prihvaćene voljom svih repu-blika. Tako su nakon završenog proce-sa disolucije, kada su republike dobilestatus nezavisnih i međunarodno pri-znatih država, ove granice dobile statusmeđunarodno priznatih granica. Bosnai Hercegovina stekla je pravo zatražitimeđunarodno priznanje prihvativši ovoMišljenje Badinterove komisije. Time jedrugi put prihvatila obavezu poštovatisvoje postojeće granice, očekujući da ćezauzvrat njene granice poštovati i drugedržave nastale raspadom SFRJ. Konač-no, prilikom potpisivanja Daytonskogsporazuma, međunarodne granice kojeje utvrdila Badinterova komisija uzetesu kao polazište, tj. kao nepromjenjivielement u pregovorima, i na njihovosu se uvažavanje ugovorom obavezalesve zemlje-potpisnice. Time je Bosna iHercegovina treći put prihvatila obave-zu poštivanja svojih postojećih granica.Zato nijedno međunarodno arbitražnotijelo neće prihvatiti tezu da su izmjenegranica s Crnom Gorom izvršene nasu-prot legitimne volje Bosne i Hercego-vine. Također, ako Crna Gora ne pri-hvata arbitražu (a Crna Gora izjasnilase da za nju ne postoji nikakvo spornopitanje), prema međunarodnom pravutakvo arbitražno tijelo ne može ni bitiuspostavljeno.

SPORNO MIŠLJENJEMETTHEWA CRAVENA

Tvrdnju da “mišljenja Badinterovekomisije nisu obavezujuća” članovi Ini-

cijative nastoje poduprijeti i mišljenjemkoje im je dostavio profesor Matthew Cra-ven, dekan Fakulteta pravnih i društvenihnauka na School of Oriental and AfricanStudies (SOAS). Profesor Craven je 1996.objavio rad pod naslovom The EuropeanCommunity Arbitration Commission on Yu-

goslavia, u kojem je pokušao osporiti va-ljanost pravnih osnova za uspostavljanje

POLITIKA

SENADIN LAVIĆ, profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u SarajevuNeophodno je pocrtati da su granice između bivših republika SFRJ priznate kaomeđudržavne granice, na osnovu Mišljenja Badinterove arbitražne komisije. Historijske

činjenice, nostalgije i neumoljiva pravna logika sudaraju se pred našim očima, izazivajuemocije i tzv. patriotske pokliče. Ali mi moramo ostati hladne glave i misliti na interesedržave BiH, kao subjekta internacionalnog prava. Mi prihvaćamo da su formalno tačnebrojne historijske činjenice o Sutorini i njezinom položaju po odlukama Berlinskogkongresa 1878. godine, kada su određivane granice BiH i njezina dva izlaza na more;odluke Predsjedništva AVNOJ-a; da je neprovedena ratifikacija promjene granicasa Crnom Gorom. Ali su one formalno-pravno i sa stanovišta internacionalnog prava

jednostavno poništene, kada su Savezna skupština SFRJ i Narodna skupština SRBiHslobodnom voljom usvojili Ustav SFRJ iz 1974. godine. Ovim Ustavom uspostavljeno jenovo pravno političko stanje u Jugoslaviji, a ujedno su stavljeni van snage svi prijašnjidokumenti te vrste. Ovim su Ustavom savezna i republička parlamentarna institucija,implicite ratificirali i promijenile i prihvatile promjenu granica između BiH i Crne Gore,koja je izvršena 1945. godine. Od tada je Republika BiH prihvatila obavezu da poštujeUstavom određenu granicu sa Crnom Gorom, i do dan danas ona ima tu obavezu. (...)

NEDIM ADEMOVIĆ, docent na Pravnom fakultetu Univerziteta u ZeniciBiH je u okviru svog ustavnog prava prihvatila da poštuje opće principemeđunarodnog prava, a mi se ovdje susrećemo s dva vrlo bitna principa, a to je pactasund servanda i princip uti possedetis, koji su općepriznati principi međunarodnogprava, pa prema tome predstavljaju dio našeg prava kojeg mi ne možemo zaobići. Ovadva principa, kako ih tumače međunardono-pravne institucije i arbitražni sudovi, neidu u prilog BiH da otvara pitanje Sutorine. (…) Smatram da je pravo međunarodno,prije svega, i historija na strani BiH, međutim, svi pravnici vrlo dobro znaju da to pravo

ima svoju materijalnu i formalnu stranu, i, nažalost, formalna slika ovog zahtjevapoklapa se s onim što mi nazivamo ustavnopravna stvarnost u zadnjih 70 godina.Prema stanju na terenu pretvara se u jednu pravnu činjenicu, da BiH nije uživalaapsolutno nikakva prava na ovoj teritoriji u smislu izvršavanja bilo kakve vlasti. Osimtoga, lokalni dokumenti koji se tiču same administrativne podjele također idu u prilogCrnoj Gori. I zadnji potpisani međunarodno-pravni ugovori idu u prilog Crnoj Gori, jerlegalizuju ono što se dešavalo na terenu 70 godina. (…) Neko bi morao dati odgovor,prije svega stručnjaci za međunarodno pravo, da li prema međunarodno-pravnimprincipima i praksi međunarodnih sudova BiH ima kredibilan zahtjev da može tomsvojom formalnopravnom slikom, koja je postojala i možda egzistira i dan danas,suprotstaviti činjenicu da već 70 godina nema nikakva prava na toj teritoriji?

Robert Badinter


29/100

STAV 16/4/2015 29

Badinterove komisije, služeći se argumen-tom da ona inicijalno nije uspostavljenakao arbitražno tijelo, nego kao savjeto-davno tijelo Konferencije o Jugoslaviji.Očito je da se Inicijativa zbog toga obratilaupravo ovom britanskom pravniku, kaošto time postaje očito da Inicijativa kaostvarni cilj nema nikakav povrat Sutorine

niti traženje arbitraže (jer ona nije ni mo-

guća ako je Crna Gora ne prihvata) – ciljje da se Parlamentarna skupština Bosnei Hercegovine navede na tanak led, kakobi Bosna i Hercegovina sama osporilamišljenja Badinterove komisije, čime bise otvorio put izmjenama njenih granica. Jer, ako bi se Bosna i Hercegovina samaodrekla postojećeg pravnog poretka za-snovanog na mišljenjima Komisije, onabi ostala bez

STAV broj 6 - za web

Documents

Transcript of STAV broj 6 - za web