STANDARD ZANIMANJA VODIČ ZA NASTAVNIKE
Transcript of STANDARD ZANIMANJA VODIČ ZA NASTAVNIKE
1
Radna grupa za obrazovanje i profesionalni razvoj nastavnika
STANDARD ZANIMANJA
VODIČ ZA NASTAVNIKE
2
Projekt: Razvoj kvalifikacijskog okvira za opde obrazovanje Komponenta 3: Obrazovanje i profesionalni razvoj nastavnika
STANDARD ZANIMANJA - VODIČ ZA NASTAVNIKE
Ključna ekspertica i autorica: dr. Radmila Rangelov-Jusovid
Ekspertni tim za izradu Standarda i Vodiča: 1. Ministarstvo civilnih poslova: Milijana Lale
2. Ministarstvo civilnih poslova: Sanela Turkovid
3. Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje: Hašima Durak
4. Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske: Ivana Idžan
5. Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske: Danijela Stanišid
6. Republički pedagoški zavod RS: dr. Nina Ninkovid
7. Republički pedagoški zavod RS: Dragica Ožegovid
8. Prosvjetno-pedagoški zavod Kantona Sarajevo: Vahid Mulid
9. Pedagoški zavod Tuzlanskog kantona: Ediba Pozderovid
10. Pedagoški zavod Zenica: Advija Huseinspahid
11. Pedagoški zavod Unsko-sanskog kantona: Smajo Sulejmanagid
12. Pedagoški zavod Mostar: dr. Amela Medar
13. Zavod za školstvo Mostar: Radmila Lauš
14. Pedagoški zavod Bosansko-podrinjskog kantona Goražde: Nijaz Zorlak
15. Odjel za obrazovanje Brčko Distrikta BiH: Ivana Krezid
16. Ministarstvo znanosti, prosvjete, kulture i športa Kantona 10: Marija Papid
17. Zapadnohercegovački kanton – Srednja škola nastavnik: Tonka Mikulid
18. Srednjobosanski kanton – MSŠ “Travnik”, Travnik: Elmedina Alid
19. Posavski kanton – O.Š. “Brade Radid”, Domaljevac: Vedrana Benkovid
20. Tuzlanski kanton – Osnovna škola nastavnik: Sanija Adrovid
21. Univerzitet u Banjoj Luci (Filozofski fakultet Banja Luka): prof. dr Draženko Jorgid
22. Univerzitet u Istočnom Sarajevu (Filozofski fakultet): prof. dr Ranko Božičkovid
23. Univerzitet u Sarajevu (Pedagoški fakultet): doc. dr. Merima Čausevid
24. Univerzitet u Sarajevu (Filozofski fakultet): prof.dr. Dženana Husremovid
25. Sveučilište u Mostaru (Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti): Anita Lukenda
3
Sadržaj
UVOD .................................................................................................................................... 4
STANDARD ZANIMANJA ......................................................................................................... 6
1. PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE ...................................................................................... 7
2. UČENJE I POUČAVANJE.................................................................................................. 16
3. PRADENJE I VREDNOVANJE ........................................................................................... 24
4. KREIRANJE OKRUŽENJA ZA UČENJE ............................................................................... 31
5. PARTNERSTVO S OBITELJI I ZAJEDNICOM ...................................................................... 39
6. PROFESIONALNI RAZVOJ ............................................................................................... 46
7. SUDJELOVANJE U RADU I RAZVOJU ŠKOLE I OBRAZOVNOG SUSTAVA ............................ 53
8. PLAN PROFESIONALNOG RAZVOJA ................................................................................ 59
Napomena:
Pred vama se nalazi radna verzija Vodiča za nastavnike, koji de biti dodatno revidiran u skladu s
povratnim informacijama dobivenim tijekom programa obuke, lektoriran i tiskan na jezicima
konstitutivnih naroda u BiH.
4
UVOD
Kvaliteta obrazovanja izravno je uvjetovana kvalitetom rada nastavnika, a ulaganje u razvoj nastavničke profesije najvažnija je pretpostavka za dosezanje visokih obrazovnih rezultata. Jedan od prvih koraka u ovom procesu jeste postavljanje jasnih očekivanja od nastavnika u pogledu kompetencija1 koje su im potrebne za realizaciju kvalitetne nastavne prakse. Definiranje kompetencija osnov je za razvoj učinkovitih sustava inicijalnog obrazovanja i profesionalnog razvoja nastavnika koji bi im omogudili da te kompetencije steknu i kontinuirano razvijaju. U skladu s tim, u okviru Komponente 3 projekta „Kvalifikacijski okvir za nastavničku profesiju“, izrađeni su standardi za nastavničku profesiju, odnosno Standard zanimanja za odgajatelje i Standard zanimanja za nastavnike osnovnih i srednjih škola. Izradu standarda pratile su konsultacije s velikim brojem obrazovnih stručnjaka, nastavnika, sveučilišnih profesora i predstavnika obrazovnih vlasti kako bi oni na najbolji način osvijetlili i potrebe obrazovne prakse i ciljeve suvremenog odgoja i obrazovanja. STANDARD ZANIMANJA Standard zanimanja definira znanja, vještine i vrijednosti potrebne za učinkovito obavljanje određenih poslova, odnosno specificiraju što osoba treba znati i učiniti kako bi učinkovito obavljala postavljene zadatke u kontekstu specifičnog radnog okruženja. Oni predstavljaju usuglašeni minimum najbolje prakse u skladu s potrebama zanimanja i definiranim zakonskim okvirom i omogudavaju da se zanimanja mogu uspoređivati i povezivati. Standard zanimanja za nastavnike definira ključne poslove i identificira kompetencije koje su nastavnicima potrebne kako bi uspješno obavljali postavljene zadatke. Kompetencije u standardima su definirane kao generičke, univerzalne za sve nastavnike i ne obuhvadaju specifične obaveze i poslove uvjetovane kontekstom u kojem nastavnici rade. Svrha i namjena standarda Svrha i namjena Standarda je doprinijeti unapređenju kvalitete odgoja i obrazovanja kroz daljnji razvoj i unaprjeđenje nastavničke profesije. Standardi trebaju omoguditi ujednačeno razumijevanje poslova nastavnika i konzistentan pristup u pružanju podrške za razvijanje potrebnih kompetencija u svim fazama - tijekom inicijalnog obrazovanja, pripravničkog staža te kroz kontinuirani profesionalni razvoj i cjeloživotno učenje. Standardi predstavljaju poveznicu i okvir za dijalog između donositelja odluka i kreatora obrazovnih politika, institucija za inicijalno obrazovanje nastavnika i samih praktičara i škola, ali i cijele zajednice. Oni mogu poslužiti kao osnova za daljnji razvoj obrazovnih strategija kao i zakonskih i podzakonskih okvira kojima se regulira status i uređuje nastavnička profesija. Standardi pomažu nastavnicima identificirati potrebe vezane uz daljnji profesionalni razvoj i postave ciljeve za napredovanje. Isto tako, oni mogu poslužiti kao polazište za izradu različitih instrumenata za procjenu i opservaciju kojima bi se osiguralo objektivno i transparentno pradenje i procjenjivanje rada nastavnika, kao i napredovanje u karijeri.
Standardi mogu doprinijeti daljnjem razvoju nastavničke profesije stvarajudi uvjete da se:
definiraju i ujednače očekivanja u pogledu osposobljenosti nastavnika za obavljanje svoje profesije
1 Pod pojmom kompetencije podrazumijevamo „integriranu kombinaciju znanja, vještina i vrijednosti koje nastavniku
omogudavaju učinkovito djelovati u različitim profesionalnim kontekstima i situacijama“ (Europski Tuning projekt).
5
postavi okvir za uspostavljanje transparentnog i objektivnog sustava procjene vezanog uz polaganje stručnog ispita i napredovanje u struci
osigura učinkovita mentorska podrška za pripravnike i početnike, zasnovana na standardima
omogudi nastavnicima procijeniti svoj rad, identificirati potrebe i postaviti ciljeve za unaprjeđenje
kreira učinkovit sustav profesionalnog razvoja utemeljenog na potrebama nastavnika
osigura mobilnosti nastavnika
nastavnici uključe u razvoj i reguliranje profesije te u izradu, pradenje i evoluiranje standarda.
VODIČ ZA NASTAVNIKE Vodič za nastavnike je dokument nastao kao podrška Standardima i čini sastavni dio programa obuke za nastavnike. On omogudava dublji uvid u nastavnu praksu iz perspektive kompetencija koje su nastavnicima potrebne kako bi dosegli zahtjeve postavljene kroz Standard zanimanja. Vodič se sastoji od sedam poglavlja, koji prate sedam širih oblasti poslova nastavnika, definiranih Standardom. Svako poglavlje se sastoji od kratkog teorijskog okvira i definicija ključnih pojmova koje su samo osnov za dublje izučavanje te oblasti u skladu s identificiranim potrebama nastavnika. Svaka od identificiranih kompetencija u Standardu opisana je u Vodiču nizom pitanja koja služe kao okvir za samoprocjenu nastavnika, ali i polazište za profesionalni dijalog među nastavnicima i drugim stručnjacima. Pored teorijskog okvira i ključnih pojmova u Vodiču su navedene uobičajene pogreške koje se dešavaju gotovo svim nastavnicima u nekoj od razvojnih faza, identificirani su neki od učinaka određene obrazovne prakse na djecu, navedena potrebna znanja i dr. Vodič također usmjerava nastavnika u procesu izrade profesionalnog portfolija, dajudi sugestije vezane uz pradenje i dokumentiranje napredovanja. Komu je namijenjen vodič Vodič je namijenjen učiteljima nastavnicima u osnovnim i srednjim školama, ali i ravnateljima škola, stručnim suradnicima, savjetnicima u pedagoškim zavodima i svim drugim sudionicima u obrazovanju kako bi im omogudio bolji uvid u Standard zanimanja za nastavničku profesiju i osigurao ujednačeno razumijevanje ključnih poslova i kompetencija potrebnih za njihovo obavljanje.
Sve imenice u tekstu koje imaju rodno
značenje, odnose se na oba roda.
6
STANDARD ZANIMANJA OPIS ZANIMANJA
Obveza i uloga nastavnika je podržati razvoj punih potencijala svakog učenika polazedi od njihove
razvojne razine, sposobnosti i potreba i uzimajudi u obzir ciljeve i ishode učenja i poučavanja.
Samostalno i s drugim nastavnicima i stručnjacima planira i priprema aktivnosti učenja i poučavanja te
odabire i primjenjuje metode i strategije koje potiču aktivno uključivanje učenika, primjenu znanja,
učenje putem istraživanja i rješavanja problema uz korištenje raznovrsnih izvora znanja i nastavnih
sredstava, uključujudi i informacijsko – komunikacijske tehnologije. Nastavnik kreira sigurno, inkluzivno i
stimulativno okruženje, potičudi kooperativno učenje, uzajamnu podršku i uvažavanje različitosti.
Kontinuirano prati i procjenjuje napredovanje učenika i svoj rad i planiranje zasniva na dobrom
poznavanju njihovog razvoja. Pomaže učenicima usvojiti univerzalne vrijednosti i osigurava prilike za
razvoj ključnih kompetencija. Analizira svoj rad i kontinuirano uči, unapređujudi svoje profesionalne
kompetencije kao i znanja iz predmetnih područja koje poučava; razvija partnerstvo s obitelji i
zajednicom, potiče i održava dobre profesionalne odnose s kolegama i doprinosi razvoju škole i profesije
u cjelini. Nastavnik se vodi etičkim načelima i kodeksom profesije, poštuje propisana pravila i procedure,
djelujudi u najboljem interesu svakog učenika.
GRUPE POSLOVA 1. Planiranje i programiranje 2. Učenje i poučavanje 3. Pradenje i vrednovanje 4. Kreiranje okruženja za učenje 5. Suradnja s obitelji i zajednicom 6. Profesionalni razvoj 7. Sudjelovanje u radu i razvoju škole i obrazovnog sustava. Pored navedenog, obveza je svakog nastavnika da: a) Poznaje relevantne zakone i podzakonske akte kojima se regulira rad u školi i obveze nastavnika i
uvijek djeluje u skladu s njima; prema obvezama se odnosi odgovorno i profesionalno održavajudi visoke standarde rada, ponašanja i točnosti
b) Poznaje i poštuje Konvenciju o pravima djece i drugu međunarodnu i lokalnu legislativu u vezi sa zaštitom i ostvarivanjem prava učenika; djeluje u skladu s profesionalnom etikom i održava visoke standarde etike i ponašanja prema učenicima, roditeljima i kolegama
c) Odlično poznaje predmet koji poučava i srodna znanstvena područja, prati i poznaje inovacije u predmetnom području kao i istraživanja i najbolje prakse u vezi s poučavanjem ključnih koncepata određene znanstvene discipline
d) Pravilno koristi jezik poučavanja, jasno se izražava usmeno i pismeno, poznaje jedan strani jezik barem na razini komunikacije, učinkovito koristi dostupne informacijsko- komunikacijske tehnologije za učenje i poučavanje
e) Djeluje kao savjestan i odgovoran građanin, promovira temeljne vrijednosti, uključujudi demokraciju, vladavinu prava, slobodu pojedinca i uzajamno poštovanje, uvažavanje osoba različitog socio-ekonomskog statusa, podrijetla, vjerske i nacionalne pripadnosti i dr.; poučava učenike temeljnim vrijednostima
7
1. PLANIRANJE I
PROGRAMIRANJE
KLJUČNI POSLOVI KOMPETENCIJE (Nastavnik je kompetentan:)
Izrada globalnog i operativnog plana i programa rada
Planiranje i pripremanje neposredne realizacije odgojno - obrazovnog rada
Planiranje podrške
učenicima u skladu s njihovim razvojnim potrebama i mogudnostima
Planiranje razvoja ključnih kompetencija
- Izraditi globalni i operativni plan rada koji osigurava
povezanost sadržaja i ishoda učenja, uvažavati didaktička načela, metodičku postupnost i odrediti dinamiku rada, vodedi računa o horizontalnoj i vertikalnoj korelaciji (integriranju)
- Planiranje i programiranje zasnivati na mjerljivim ishodima učenja, uvažavajudi razvojne karakteristike te individualne mogudnosti, potrebe i interese učenika koje poučava
- U skladu s postavljenim ishodima učenja, odabrati i planirati primjenu različitih metoda poučavanja, oblika i nastavnih materijala kao i različitih sadržaja, resursa i izvora znanja
- Kao član tima sudjelovati u izradi individualiziranih (prilagođenih) programa za učenike s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama
- U plan i program integrirati poučavanje ključnih kompetencija bez obzira na predmetno područje
-
1
8
PODRUČJE 1 PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE
Planiranje i programiranje je složen proces koji omogudava nastavniku da na sustavan način promišlja o
ciljevima i ishodima poučavanja te načinima na koje de ih ostvariti i prije nego uđe u učionicu. Rezultat
planiranja je koherentan okvir koji nudi niz logičnih koraka potrebnih za ostvarivanje željenih ciljeva.
Dobro osmišljen plan i program omogudava nastavniku biti dobro pripremljen i fokusiran, ali i da se lako
nosi sa svim nepredviđenim situacijama u učionici.
Proces planiranja nastavnik temelji na propisanom nastavnom planu i programu, definiranim ciljevima i
ishodima učenja kao i dobrom poznavanju razvojnih i drugih karakteristika učenika, te analizi razine
dosegnutog znanja i vještina u prethodnom periodu. Međutim, planiranje je cikličan proces koji zahtijeva
i stalno pradenje, analizu te, u skladu s tim, prilagođavanje u skladu s potrebama i napredovanjem
učenika.
Planiranje i programiranje podrazumijeva
postavljanje jasnih i mjerljivih ishoda učenja
kojima se definira što de učenici znati,
razumjeti i modi uraditi nakon izučavanja
određenih nastavnih oblasti.
U skladu s postavljenim ishodima, nastavnik
odabire i planira primjenu različitih metoda
i oblika rada, odnosno osmišljava aktivnosti
kojima se osigurava uvažavanje osnovnih
metodičkih i didaktičkih načela, poput
postupnosti i sustavnosti, očiglednosti,
razvojne primjerenosti, primjenljivosti
naučenog u drugom kontekstu i dr.
Kako bi učinkovito planirao, nastavnik treba dobro
poznavati sadržaje i predmet poučavanja, te znati kako
ih može prilagoditi tako da su učenicima razumljivi,
smisleni i povezani s njihovim prethodnim znanjem i
iskustvom kao i sa sadržajima, znanjima i vještinama iz
drugih, srodnih područja. U tom smislu, nastavnik
nastoji logički organizirati poučavanje kroz tematske i
projektne planove, kako bi omogudio učenicima
razumjeti šire koncepte, stečena znanja i vještine
primijeniti u različitim situacijama, samostalno rješavati
probleme i učiti do kraja života.
Odabir dodatnih sadržaja, korištenje raznolikih
izvora znanja, izrada materijala i resursa za učenje i
poučavanje, uključujudi smisleno korištenje IKT-a,
omogudava učenicima predmet izučavanja sagledati iz više perspektiva, učinkovito pronadi,
procijeniti i koristiti informacije, analizirati i zaključiti.
Programiranje podrazumijeva:
• raščlanjivanje sadržaja programa na
nastavne cjeline i jedinice
• određivanje vremena za svaku nastavnu
cjelinu i jedinicu
• postavljanje očekivanih ishoda za nastavnu
cjelinu
• definiranje metoda i metodičkih pristupa
• oblike (socijalne forme) rada
• nastavna sredstva i pomagala (nastavni
mediji)
• izvore za pripremanje učenika i nastavnika
• element povezivanja sadržaja programa
između nastavnih cjelina i nastavnih
predmeta – korelacija i integracija
• element evaluacije programa
9
Operativni plan treba uključiti jasne kriterije za pradenje i vrednovanje postignuda učenika tijekom i na
samom kraju poučavanja u odnosu na postavljene ishode učenja, odnosno načine na koji de učenici
demonstrirati stupanj stečenih znanja i vještine.
Pored ishoda učenja povezanih s predmetnim područjem,
nastavnik planira razvoj ključnih kompetencija kod učenika,
kao što su pravilna upotreba jezika, usvajanje strategija za
samostalno učenje, sposobnost rada s drugima uz
uzajamno uvažavanje, učinkovito korištenje IKT i dr.
U izradi dugoročnih i kratkoročnih planova, nastavnik
surađuje s kolegama i različitim stručnjacima, kako bi
osigurao jednaka iskustva za djecu, te horizontalnu i
vertikalnu korelaciju nastavnih sadržaja.
Iako ciljevi i ishodi obrazovanja mogu biti isti za sve učenike, oni nede napredovati istim tempom, niti de
učiti na isti način. Učinkovito planiranje podrazumijeva individualizaciju i diferencijaciju, odnosno
planiranje aktivnosti i postupaka kojima se sadržaji, metode i dinamika rada mogu prilagoditi
prethodnom znanju, mogudnostima, potrebama i interesiranjima učenika s kojima radi. Poseban izazov
predstavlja prilagođavanje postojedeg plana ili izrada individualnih (individualiziranih) planova za djecu s
posebnim potrebama u čemu je nastavniku potrebna dodatna pomod i podrška stručnjaka i kolega te
aktivno uključivanje obitelji.
KAKO BI UČINKOVITO PLANIRAO, NASTAVNIK TREBA DOBRO POZNAVATI:
• Propisani nastavni plan i program, ciljeve i ishode učenja i poučavanja
• Predmet i sadržaje koje poučava, te specifične metode poučavanja u određenoj
oblasti i za određeni uzrast učenika
• Način formuliranja mjerljivih i dostižnih ishoda učenja i njihovog pradenja
• Razvojne karakteristike učenika s kojima radi
• Ključne kompetencije koje učenici trebaju stedi i način na koji ih može razvijati
• Način izrade individualiziranog/prilagođenog obrazovnog plana
ISHODI ZA UČENIKE
Razvoj kompetencija za oblast Planiranje i programiranje, omogudava nastavniku
učinkovito realizirati nastavni proces, što rezultira time da učenici:
Razumiju cilj i svrhu učenja
Povezuju svoje prethodno znanje s novim
Logički povezuju sadržaje iz različitih nastavnih oblasti/predmeta
Znaju što de naučiti, razumjeti i biti u stanju da urade do kraja
sata/oblasti/razreda
Znaju kako de procijeniti vlastita postignuda
Ključne kompetencije (generičke,
transverzalne/prenosive):
1. Komunikacija na materinjem jeziku 2. Komunikacija na stranim jezicima 3. Matematička kompetencija i osnovne
kompetencije u prirodnim znanostima i tehnologiji
4. Digitalna kompetencija 5. Učiti kako učiti 6. Socijalna i građanska kompetencija 7. Inicijativa i poduzetnost 8. Kulturna svijest i izražavanje
10
NAJČEŠDE GREŠKE KOD PLANIRANJA
Previše postavljenih ishoda u odnosu na vremensko razdoblje realizacije
Nejasna povezanost ishoda s metodama, aktivnostima i oblicima rada
Ishodi napisani tako da nije mogude mjeriti postignuda
Ishodi (zadaci) i planirane aktivnosti fokusirani samo na niže razine
mišljenja (pamdenje i reprodukciju)
MOGUDA DOKUMENTACIJA ZA EVIDENTIRANJE I PRADENJE NAPREDOVANJA:
Primjeri globalnog i operativnog plana i programa koji pokazuju:
o Povezanost ishoda učenja s odabranim metodama i oblicima rada
o Pojašnjenje vezano uz odabir određenih metoda i oblika rada –
prednosti i ograničenja
o Povezanost ishoda s načinima pradenja i vrednovanja
o Integriranje ključnih kompetencija u plan
Primjer izmjene/prilagodbe plana kako bi se nastavni proces uskladio s
potrebama, mogudnostima i interesiranjima pojedinih učenika/grupa učenika
Analiza plana s prijedlozima za unapređenje
Primjer IOP (ako postoji)
KLJUČNI POJMOVI
Planiranje i programiranje (Planning)
Planiranje i programiranje su procesi koji prethode i
slijede izradi i izvedbi nastavnog plan i programa–
priprema, operacionalizacija, realizacija i evaluacija.
Izrada operativnog (izvedbenog) programa, koju
realiziraju nastavnici, podrazumijeva razradu okvirnog
plana i programa, odnosno operacionalizaciju
postavljenih ciljeva i ishoda i služi kao osnov za
neposredni odgojno-obrazovni rad nastavnika.
Programiranje se odnosi na nastavni predmet i
konkretni odjel i pretpostavlja poznavanje učenika,
njihovih sposobnosti, interesa, predznanja, tempa rada
itd.
Kurikulum (Curriculum)
Termin kurikulum se definira na različite načine, ali
uglavnom obuhvada sve elemente i faze u
poučavanju: ishode i/ili ciljeve učenja i poučavanja,
odnosno znanja, vještine i koncepte koji se očekuju
kao rezultat ovog procesa; oblasti i lekcije koje
nastavnici poučavaju; proces poučavanja (metode,
strategije, oblici, zadaci i projekti); literaturu i druge
materijale koji se koriste; način pradenja i
procjenjivanja napredovanja i druge metode koje se
koriste za evaluaciju rada učenika.
Obrazovanje usmjereno na dijete/učenika
(Child/Learner-Centered Education) Obrazovanje
usmjereno na dijete podrazumijeva pomicanje fokusa
učenja i poučavanja s nastavnika na onoga koji uči s
Konstruktivistička teorija (Constructivist Theory)
Konstruktivistička teorija izvršila je značajan utjecaj
na razumijevanje načina na koji djeca (i odrasli) uče
pa samim tim i na nastavni proces i metode koje se
11
ciljem poticanja cjelovitog razvoj učenika, razvoja
samostalnosti i vještina potrebnih za cjeloživotno
učenje. U ovom pristupu učenik ima aktivnu ulogu, a
njegove individualne karakteristike se uzimaju u obzir i
uvažavaju u svim fazama učenja i poučavanja.
koriste u nastavi. U temelju konstruktivističke teorije
je uvjerenje da djeca uče tako što samostalno
konstruiraju razumijevanje naučenog kroz osobno
iskustvo. Nastavni proces utemeljen na
konstruktivizmu podrazumijeva, između ostalog,
aktivno uključivanje učenika u proces učenja,
preuzimanje odgovornosti za učenje, socijalne
interakcije, suradnju i dijalog, postavljanje pitanja,
razvoj osjedaja kompetentnosti kroz savladavanje
određenog problema i učenje u „zoni narednog
razvoja“. Neki od najvažnijih predstavnika
konstruktivizma su Piaget, Dewey, Marija Montesory,
Vygotsky, Bruner i drugi.
Ishodi učenja (Learning outcomes).
Ishodi učenja predstavljaju koherentan set mjerljivih
rezultata prema kojima se prosuđuju napredak
pojedinca i njegova postignuda tijekom i na kraju
procesa učenja, razvoja ili osposobljavanja (ETF) Ishodi
učenja se definiraju kao izjava o tome što učenik zna,
razumije i može uraditi na kraju procesa učenja.
10 ključnih kompetencija – APOSO
1. jezično - komunikacijske kompetencije u materinjem jeziku ili jezična pismenost u materinjem jeziku
2. jezično - komunikacijske kompetencije u stranom jeziku ili jezična pismenost u stranom jeziku
3. matematička pismenost i kompetencije u znanosti i tehnologiji
4. informatička pismenost 5. učiti kako se uči 6. socijalne i građanske kompetencije 7. samoinicijativa i poduzetničke kompetencije 8. kulturna osviještenost i kulturno izražavanje 9. kreativno - produktivne kompetencije 10. tjelesno - zdravstvene kompetencije
Tematsko planiranje (Thematic planning). Tematsko
planiranje je interdisciplinarni pristup nastavi kojim se
sadržaji kurikuluma (NPP-a) predstavljaju kroz šira
tematska područja kako bi učenici imali više vremena
dodi do dubljeg razumijevanja i povezivanja onoga što
izučavaju, uče prirodno povezujudi znanja i vještine iz
drugih područja i stavljajudi znanje u primjenu. Ovaj
pristup ohrabruje učenike da temu istražuju dublje,
koristedi različite izvore znanja i uključujudi se u
samostalna i grupna istraživanja. Pored toga, on
omogudava učenicima da budu aktivno uključeni u
Projektno planiranje (Project planning and Project-
based learning) se zasniva na sličnim principima kao
tematsko planiranje, s tim što učenici rade na
određenim projektima tijekom duljeg vremenskog
razdoblja, samostalno ili u grupama, kako bi istražili
neku oblast, odgovorili na kompleksna pitanja,
probleme i izazove.
Projektno planiranje zahtijeva vede uključivanje
učenika u definiranje projekta i projektnih ciljeva kao
i krajnjeg proizvoda rada na projektu.
12
planiranje procesa učenja, traganje za materijalima i
izvorima, postavljanje pitanja, istraživanje i
zaključivanje. Isto tako, tematski pristup poučavanju
omogudava integriranje niza ključnih kompetencija u
različite teme i područja, te stjecanje i vježbanje niza
životnih vještina.
Integrirani kurikulum (Integrated Curriculum)
podrazumijeva prirodno povezivanje različitih
sadržaja i područja (predmeta i disciplina), kako bi
učenicima osigurali smisleno učenje koje prati
prirodu realnosti, odnosno promatra svijet kao
cjelinu.
Integrirani kurikulum podrazumijeva sagledavanje
šireg problema/ideje/koncepta s različitih
perspektiva.
Individualni (individualizirani) obrazovni plan - IOP
(Individual Educational Program)
Individualizirani obrazovni plan (IOP) je pedagoški
službeni dokument koji se izrađuje za djecu s posebnim
obrazovnim potrebama, za koju je tim za
vrednovanje/procjenu i potporu različitih razvojnih
polja donio odluku. Individualizirani obrazovni plan
služi za sustavno planiranje odgoja i obrazovanja,
poučavanja te pradenje individualnog napredovanja
učenika.
Individualno prilagođeni program (plan) ( IPP ):
Individualno prilagođeni program
Pisani dokument pripremljen za određenog učenika,
odnosno plan koji točno određuje obrazovne ciljeve
koje učenik treba ostvariti tijekom određenog
vremena kao i strategije učenja, resurse i podršku
neophodnu da se ti ciljevi ostvare.
IPP omogudava učeniku napredovati do stupnja
primjerenog njegovim sposobnostima, uključuje
suradnju svih subjekata inkluzivnog obrazovanja,
usmjerava obrazovne strategije i osigurava bilježenje
podataka. IPP je dokument koji bi trebao biti
koristan, dostupan i razumljiv svim osobama koje se
neposredno bave učenikom.
13
STANDARD ZANIMANJA: PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE
SAMOPROCJENA I POSTAVLJANJE RAZVOJNIH CILJEVA
Tablica u nastavku nudi niz pitanja koji vam mogu omoguditi promišljati i procijeniti vašu praksu,
analizirati svoje snage i identificirati oblasti za unaprjeđenje.
Ova pitanja mogu koristiti kao okvir za diskusiju u zajednicama za učenje, na sastancima aktiva i u
drugim prilikama koje za cilj imaju kontinuirani profesionalni razvoj nastavnika.
KOMPETENCIJE PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
Izrađuje globalni i operativni plana rada koji osigurava
povezanost sadržaja i ishoda učenja, uvažavanje didaktičkih načela,
metodičke postupnosti i određivanje dinamike rada,
vodedi računa o horizontalnoj i vertikalnoj
korelaciji (integriranju)
Istražim li, prije otpočinjanja planiranja, nova saznanja vezana uz sadržaje poučavanja, mogudnost njihove primjene i nove izvore učenja?
Analiziram li planove drugih, srodnih predmeta i utvrđujem li do koje mjere mogu osigurati horizontalnu korelaciju sadržaja i ishoda, odnosno osigurati logičku povezanost među predmetima i područjima izučavanja?
Je li iz postavljenih ciljeva vidljivo što je krajnja svrha poučavanja, odnosno koji je smisao i moguda primjena naučenog? Kako to mogu približiti i pojasniti učenicima?
Koristim li u planiranju prethodna iskustva vezana uz složenost sadržaja i vrijeme potrebno za izučavanje određene oblasti?
Vodim li računa o metodičkoj postupnosti kako bi osigurao da učenici idu od jednostavnijeg ka složenijim konceptima, od poznatog ka novim saznanjima i dr.?
Koristim li tematsko i/ili projektno planiranje za integrirano poučavanje širih oblasti?
Pitanja i komentari:
Planira i programira zasnovano na mjerljivim
ishodima učenja uz uvažavanje razvojnih
karakteristike te individualnih mogudnosti, potreba i interesa učenika
koje poučava
Jesu li moji ishodi formulirani tako da je iz njih jasno vidljivo što de djeca znati, modi i razumjeti nakon određenog sata/oblasti ili ciklusa poučavanja (opisuju rezultate učenja)?
Jesu li su ishodi napisani aktivnim glagolima (definirati, klasificirati, opisati, usporediti...)?
Idu li od jednostavnijih ka složenijim – od nižih ka višim razinama Bloomove taksonomije?
Mogu li na osnovu ishoda odrediti objektivne načine pradenja i vrednovanja postignutih rezultata?
Planiram li/ definiram li unaprijed kriterije za pradenje i vrednovanje napredovanja učenika u skladu s ishodima?
Na koji način u planiranju uzimam u obzir prethodna
14
znanja i mogudnosti različitih učenika?
Na koji način očekivane ishode učenja usklađujem s interesiranjima učenika?
Pitanja i komentari:
U skladu s postavljenim ishodima učenja, odabire i planira primjenu različitih
metoda poučavanja, oblika i nastavnih materijala, kao i različitih sadržaja, resursa i
izvora znanja
Kako odabirem metode i oblike rada? Proizlaze li aktivnosti i metode izravno iz svakog
postavljenog ishoda, odnosno omogudavaju li njihovo ostvarivanje?
Omogudavaju li odabrane metode i oblici aktivno i smisleno uključivanje i napredovanje svih učenika (učenika s poteškodama, nadarenih učenika)?
Planiram li korištenje drugih izvora znanja (pored udžbenika)?
Pronalazim li ili izrađujem li didaktičke i druge materijale koji bi mogli olakšati učenje?
Planiram li učenje izvan učionice i škole, uključivanje roditelja, stručnjaka i dr.?
Pitanja i komentari:
Kao član tima sudjeluje u izradi individualiziranih
(prilagođenih) programa za učenike s posebnim odgojno
- obrazovnim potrebama
Pratim li i dokumentiram li napredovanje učenika? Koristim li u planiranju podatke iz dokumentacije vezane
uz pradenje napredovanja učenika za koje se izrađuje plan?
Oslanja li se plan na identificirane snage učenika? Uključujem li u planiranje savjete stručnjaka i
konsultiram li literaturu?
Uključujem li roditelje u planiranje?
Surađujemo li učinkovito u timu za planiranje? Što bi se moglo unaprijediti?
Pitanja i komentari:
U plan i program integrira poučavanje ključnih
kompetencija, bez obzira na predmetno područje
Poznajem li dobro ključne kompetencije koje učenici trebaju razviti i njihovu mogudu povezanost s predmetnim područjem/područjima koje poučavam?
Kako ključne kompetencije integriram u globalni i operativni plan i program – ishodi, metode, oblici rada i dr?
Planiram li pradenje razvoja ključnih kompetencija?
Pitanja i komentari:
15
REFLEKSIJA NA OBLAST PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE:
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
16
2. UČENJE I POUČAVANJE
KLJUČNI POSLOVI KOMPETENCIJE (Nastavnik je kompetentan:)
Upravljanje procesom učenja i poučavanja
Odabir i primjena metoda i strategija poučavanja
Individualizacija i diferencijacija
Korištenje različitih izvora znanja i resursa za učenje i poučavanje
Odabir i primjena socijalnih oblika rada
- Sadržaje i proces poučavanja povezati s prethodnim znanjem, vještinama i iskustvom učenika, potičudi radoznalost i motivaciju za učenje
- Kreirati poticajno okruženje za rad, učinkovito koristedi raspoloživo vrijeme i prilagođavajudi dinamiku rada mogudnostima učenika
- Odabrati, koristiti i prilagođavati različite metode i strategije za poučavanje kojima se osigurava aktivno uključivanje učenika u proces učenja, razvoj kreativnosti, kritičkog mišljenja i rješavanja problema
- Omoguditi učenicima razumjeti smisao i svrhu učenja i naučeno
primijeniti u realnim životnim situacijama
- Poticati kod učenika samostalnost i odgovornost za vlastito učenje i upravljanje vremenom
- Nastavne metode, oblike i sadržaje, kao i dinamiku rada
diferencirati kako bi ih prilagodio individualnim mogudnostima, potrebama i interesima učenika s kojima radi (uključujudi i učenike s posebnim odgojno- obrazovnim potrebama, nadarene i talentirane učenike i dr.)
- Odabrati, prilagođavati i učinkovito koristiti informacijsko -komunikacijske tehnologije, materijale i sredstva za učenje i poučavanje, te različite izvore znanja i informacija
- Primijeniti različite socijalne oblike rada, poticati kooperativno učenje i suradnju među učenicima
2
17
PODRUČJE 2 UČENJE I POUČAVANJE
Suvremeni obrazovni sustav i vrijeme u kojem djeca odrastaju zahtijeva razvoj kreativnosti i sposobnosti samostalnog učenja, zaključivanja i rješavanja problema. Postizanje ovih ciljeva zahtijeva izmjenu uloge nastavnika, od onoga koji poučava držedi predavanja i lekcije, do onoga koji stvara uvjete da učenici samostalno istražuju, propituju, analiziraju i donose vlastite zaključke, koristedi različite izvore znanja. Spoznaja učenika da može učiti i napredovati, iskustvo učenja koje predstavlja zadovoljstvo i izazov te razvoj sposobnosti za samostalno učenje, temelj su cjeloživotnog učenja i razvoja motivacije za stalno učenje i napredovanje. Kako bi proces učenja i poučavanja učinio što učinkovitijim nastavnik:
Polazi od prethodnog znanja i iskustva učenika, pomažudi im razumjeti svrhu i smisao onoga što uče i mogudu primjenu naučenog.
Upoznaje učenike s ciljevima, načinom rada i očekivanim rezultatima, istovremeno ih potičudi da postave svoje ciljeve i napreduju u skladu sa svojim mogudnostima.
Prenosi na učenike vlastiti entuzijazam za učenje i oblast izučavanja, potičudi njihovu radoznalost i ohrabrujudi ih da postavljaju pitanja.
Stvara prilike za aktivno uključivanje svakog učenika u proces učenja, potičudi razvoj samostalnosti u rješavanju problema, traganju za rješenjima, istraživanju i dr.
Učenje je socijalni proces, koji se odvija u interakciji s drugima. Zbog toga nastavnik omogudava niz prilika za kooperativno učenje, istovremeno poučavajudi učenike kako raditi zajedno potičudi uzajamnu pomod i suradnju. Pitanja i zadatke osmišljava tako da doprinose razvoju mišljenja višeg reda (Bloomova taksonomija), odnosno nadilaze memoriranje i reprodukciju usvojenih sadržaja. Od učenika traži da donose zaključke utemeljene na argumentima, da postavljaju hipoteze, analiziraju, uspoređuju, iznose svoje mišljenje, tragaju za odgovorima i sl. Nastavnik pomaže učenicima razumjeti na koji način naučeno mogu primijeniti u drugim situacijama i kontekstima dajudi zadatke koji to omogudavaju. U tu svrhu, nastavnik omogudava učenicima različita iskustva učenja, u i izvan škole, omogudava im da koriste različite izvore znanja i poučava ih kako da učinkovito, smisleno i sigurno koriste suvremenu tehnologiju. Na kraju svakog sata/dana, te nakon završetka nastavnog procesa, nastavnik vrši refleksiju analizirajudi sam proces učenja i poučavanja, ostvarene ciljeve i ishode i u taj proces uključuje učenike. Ova analiza predstavlja osnovu za daljnji rad i planiranje. Svako dijete je sposobno učiti i razvijati se. Međutim, razvojne teorije i teorije učenja nam jasno ukazuju na to da djeca ne uče na isti način niti istom brzinom. Kako bi osigurao napredovanje svakog učenika, nastavnik prati njihov rad i u skladu s tim prilagođava metode, strategije, dinamiku i složenost zadataka i aktivnosti individualnim mogudnostima i potrebama pojedinih učenika ili grupa učenika. Rad kod kude (domadi rad i dr.) osmišljava tako da vodi računa o razvojim i drugim karakteristikama učenika i ishodima učenja dajudi priliku učenicima da unapređuju svoja znanja i vještine na način koji je razvojno primjeren i koji zahtijeva stavljanje znanja u funkciju.
18
KAKO BI UČINKOVITO POUČAVAO, NASTAVNIK TREBA DOBRO POZNAVATI:
Kako individualne karakteristike, stupanj razvoja i stilovi učenja učenika utječu na proces učenja i poučavanja
Različite metode i strategije poučavanja, njihovu svrhu, način primjene, prednosti i ograničenja
Načine na koje sadržaje, metode i druge aktivnosti može prilagoditi mogudnostima, potrebama i interesiranjima učenika
ISHODI ZA UČENIKE
Razvoj kompetencija za oblast Učenje i poučavanje, omogudava nastavniku da
učinkovito realizira nastavni proces što rezultira time da učenici:
Aktivno sudjeluju u procesu učenja, samostalni su i usmjereni na zadatke
Iznose svoje ideje i mišljenje, potkrepljuju mišljenje dokazima i zainteresirani
su da saznaju više
Pokazuju entuzijazam, motivaciju za rad i radoznalost
Postavljaju pitanja i koriste različite strategije za učenje i rješavanje problema
Surađuju s drugima i rješavaju zadatke zajednički
Učinkovito i samostalno koriste tehnologiju i različite izvore znanja
Osjedaju se kompetentno jer mogu učiti u skladu sa svojim mogudnostima
NAJČEŠDE GREŠKE U OBLASTI UČENJA I POUČAVANJA
Primjena određenih strategija i metoda bez jasnog cilja (metoda radi
metode)
Neadekvatna priprema kod uvođenja u nove sadržaje – bez jasnog
povezivanja s prethodnim znanjem i iskustvom učenika
Dominacija određenih socijalnih oblika rada (npr. predugo korištenje
frontalnog rada)
Nedovoljno prilika za primjenu naučenog
Dominacija pitanja i aktivnosti koje zahtijevaju reprodukciju
MOGUDA DOKUMENTACIJA ZA EVIDENTIRANJE I PRADENJE NAPREDOVANJA:
Zapisi s realizacije nastavnog procesa:
o Zadatci za rad
o Fotografije i video snimci tijeka aktivnosti s bilješkama
o Dječji radovi
Korištene strategije i metode u različitim fazama (početak, uvođenje novih
sadržaja, primjena naučenog, refleksija), obrazloženje za primjenu i procjena
njihove učinkovitosti
Primjeri pitanja i zadataka koji potiču mišljenje višeg reda
Primjeri aktivnosti za rad u paru, malim i velikim grupama, obrazloženje i
procjena učinkovitosti
Primjeri prilagodbe procesa poučavanja u skladu s potrebama učenika
Komentari, sugestije i evaluacije učenika
Procjena realiziranog sata, teme, s napomenama za unaprjeđenje
19
KLJUČNI POJMOVI
Individualizacija (Individualization) Individualizacija podrazumijeva prilagođavanje nastavnog procesa individualnim karakteristikama učenika, njihovim mogudnostima, potrebama, stilovima učenja i interesiranjima. Ono može biti realizirano tako da je usmjereno na pojedince, male grupe učenika ili na cijeli razred. Ukratko, poučavanje je individualizirano kada se prilagođava tijekom samog procesa kako bi se svakom učeniku pružile mogudnosti za napredovanje (i onoj koja trebaju dodatnu podršku i onoj koja su ved savladala određene vještine).
Diferencirano poučavanje (Differentiated instruction) Diferencirano poučavanje je pedagoški pristup učenju i poučavanju koji je utemeljen na razumijevanju da djeca iz istog odjela imaju različite sposobnosti, razinu kognitivne spremnosti, interesiranja i način učenja. Nastavnik diferencira dajudi zadatke različitih razina težine, pružajudi različite razine podrške, omogudavajudi izbor tema i načina rješavanja zadataka u skladu s iskustvom i interesiranjima učenika, odnosno diferencirajudi sadržaje, proces i proizvode učenja i poučavanja.
Vještine mišljenja višeg reda (Higher order thinking skills). Vještine mišljenja višeg reda, utemeljene na taksonomijama učenja (kao što je Bloomova taksonomija), podrazumijevaju mišljenje koje omogudava transfer naučenog (sposobnost razumijevanje i primjene naučenog u drugom kontekstu), kritičko mišljenje i rješavanje problema. Kritičko mišljenje (Criitical Thinking). Kritičko mišljenje podrazumijeva razložno, refleksijsko mišljenje koje nam pomaže odlučiti što vjerovati ili uraditi, mišljenje koje uključuje rezoniranje, propitivanje i istraživanje, promatranje i opisivanje, uspoređivanje i povezivanje, pronalaženje složenosti i sagledavanje različitih perspektiva.
Strategije (Teaching strategies) učenja i poučavanja predstavljaju planirani skup postupaka za postizanje cilja, odnosno ishoda učenja
Metode (Teaching methods)– postupci kojima se posreduje prenošenje i usvajanje informacija, stjecanje vještine, razumijevanje i primjena naučenog
Socijalni oblici rada (Social forms) predstavljaju definirane socijalne forme rada, interakcije i komunikacije, koje se koriste za postizanje identificiranih ishoda učenja i poučavanja (individualni, rad u paru, rad u malim grupama, socijalne mreže...)
Bloomova taksonomija (Bloom's Taxonomy) Bloomova taksonomija (1956), predstavlja teorijski okvir za planiranje, definiranje ishoda učenja te pradenje i vrednovanje postignuda u tri kategorije područja učenja: kognitivno, afektivno i psihomotoričko. Unutar svakog područja obrazovni ciljevi su hijerarhijski poredani od najjednostavnijih do najsloženijih. To znači da učenik čija je izvedba na višoj razini znanja demonstrira korištenje složenijih misaonih operacija. Osoba ne može prijedi na višu razinu dok nije svladala prethodnu. Razine složenosti vezani uz kognitivno područje:
1. Znanje
2. Shvadanje (razumijevanje)
3. Primjena
4. Analiza
5. Sinteza
6. Evaluacija
Problemsko učenje ili učenje zasnovano na
istraživanjima, autentično učenje (problem based
learning, learning through inquiry, authentic
learning), usmjereno je na izučavanje stvarnih
problema i pitanja, zahtijeva od učenika istraživanje
i analizu različitih aspekata problema, povezivanje
znanja i vještina iz različitih područja i
multidiciplinarni pristup učenju.
20
STANDARD ZANIMANJA: UČENJE I POUČAVANJE
SAMOPROCJENA I POSTAVLJANJE RAZVOJNIH CILJEVA
Tablica u nastavku nudi niz pitanja koji vam mogu omoguditi promišljati i procijeniti vašu praksu,
analizirati svoje snage i identificirati oblasti za unaprjeđenje.
Ova pitanja mogu koristiti kao okvir za diskusiju u zajednicama za učenje, na sastancima aktiva i u
drugim prilikama koje za cilj imaju kontinuirani profesionalni razvoj nastavnika.
KOMPETENCIJE PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
Sadržaje i proces poučavanja povezuje s prethodnim znanjem, vještinama i
iskustvom učenika, potičudi radoznalost i motivaciju za
učenje
Provjeravam li prethodno znanje i iskustvo učenika? Omogudavam li učenicima uvidjeti što ved znaju vezano uz sadržaje poučavanja koji slijede? Potičem li učenike da postavljaju pitanja povezana s novim nastavnim sadržajima (što ih zanima, što bi voljeli saznati)? Pomažem li učenicima uvidjeti i razumjeti svrhu i smisao onoga što uče, odnosno načina na koji de stečena znanja i vještine modi primijeniti u životu?
Vaša pitanja:
Kreira poticajno okruženje za rad, učinkovito koristedi
raspoloživo vrijeme i prilagođavajudi dinamiku
rada mogudnostima učenika
Kako potičem motivaciju učenika za specifične nastavne sadržaje? Njegujem li kod učenika radoznalost i potičem li ih da istražuju ono što njih zanima? Poučavam li učenike kako postavljati dobra pitanja (problemska, otvorena i dr.)? Osiguravam li da su svi učenici uvijek „uposleni“ (posebno u situacijama kada se bavite jednim ili manjom grupom učenika)? Imamo li pravilo vezano uz to što sve mogu raditi učenici koji su npr. završili zadatak? Kako osiguravam dovoljno vremena učenicima koji ne mogu završiti zadatke u predviđenom vremenu?
Vaša pitanja:
Odabire, koristi i prilagođava različite metode
i strategije za poučavanje kojima se osigurava aktivno
uključivanje učenika u proces učenja, razvoj kreativnosti,
kritičkog mišljenja i rješavanja problema
Kako odabirem metode i strategije za poučavanje? Kako provjeravam jesu li su učinkovite, odnosno da osiguravaju ostvarivanje ishoda? Omogudavam li učenicima da samostalno istražuju, postavljaju hipoteze (pretpostavke) i donose osobne zaključke? Potičem li učenike da budu kreativni i inovativni, bez straha od pogreške? Postavljam li pitanja i zadajem zadatke koji od učenika zahtijevaju analizu, uspoređivanje, povezivanje, propitivanje,
21
odnosno razvoj mišljenja višeg reda (a ne reprodukciju)?
Vaša pitanja:
Potiče kod učenika samostalnost i odgovornost
za vlastito učenje i upravljanje vremenom
Poučavam li učenike strategijama za samostalno učenje (učiti kako učiti)? Poučavam li učenike strategijama za rješavanje problema, te načinima na koji samostalno mogu tragati za rješenjima? Zadajem li učenicima zadatke ili samostalne projekte koji zahtijevaju rad tijekom duljeg vremenskog perioda? Pomažem li učenicima naučiti kako rasporediti svoje vrijeme i planirati učenje? Dajem li priliku učenicima procijeniti osobni rad i angažman i unaprijediti ga? Omogudavam li im prezentirati svoj rad i osjetiti ponos postignutim?
Vaša pitanja:
Omogudava učenicima razumjeti smisao i svrhu
učenja i naučeno primijene u realnim životnim situacijama
Na koji način omogudavam učenicima da ono što su učili primjene u nekoj drugoj situaciji? Vrednujem li više reprodukciju znanja ili sposobnosti primjene naučenog? Koje strategije ili metode primjenjujem kako bi učenici pokazali da su razumjeli ono o čemu su učili? Očekujem li od učenika da svojim riječima ili na neki drugi način prezentiraju naučeno? Omogudavam li dovoljno vremena za vježbanje naučenog?
Vaša pitanja:
Nastavne metode, oblike i sadržaje, kao i dinamiku
rada diferencira kako bi ih prilagodio individualnim
mogudnostima, potrebama i interesima učenika s kojima
radi (uključujudi i učenike s posebnim odgojno-
obrazovnim potrebama, nadarene i talentirane
učenike i dr.)
Dajem li uglavnom svim učenicima iste zadatke? Trebaju li svi učenici uraditi zadatke za isto vrijeme i na isti način? Kada pojedini učenici ili grupa učenika ne napreduju u određenoj oblasti, što poduzimam? Omogudavam li učenicima birati npr. složenost zadataka koje de rješavati, temu koju de istraživati i sl? Dajem li mogudnost da naučeno prezentiraju u različitim formama? Na koji način povezujem sadržaje poučavanja s interesiranjima učenika, njihovim hobijima i sl.?
Vaša pitanja:
22
Odabire, prilagođava i učinkovito koristi
informacijsko -komunikacijske tehnologije,
materijale i sredstva za učenje i poučavanje te različite izvore znanja i
informacija
U kojoj mjeri je udžbenik primarni izvor znanja u mojoj učionici? Omogudavam li učenicima da samostalno tragaju za različitim informacijama? Pomažem li učenicima naučiti gdje sve mogu pronadi odgovore koje ih zanimaju? Omogudavam li učenicima uvidjeti razliku između pouzdanih i nepouzdanih izvora znanja? Izrađujem li samostalno, s kolegama ili učenicima didaktičke materijale/sredstva koja mogu pomodi učenicima da bolje (očiglednije) razumiju određene koncepte?
Vaša pitanja:
Primjenjuje različite socijalne
oblike rada, potiče
kooperativno učenje i
suradnju među učenicima
Koliko često organiziranim rad u paru ili malim grupama? Pomognem li prethodno učenicima postaviti pravila za zajednički rad? Osiguravam li da svi učenici u grupi imaju zadatak, odnosno da svi imaju dovoljno zaduženja? Kako osiguravam da pojedini učenici ne dominiraju grupom? Zadajem li zadatke tako da rezultat rada grupe ovisi o svim članovima, odnosno da su svi odgovorni?
Vaša pitanja:
23
REFLEKSIJA NA OBLAST: UČENJE I POUČAVANJE
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
_____________________________________________________________________
24
3. PRADENJE I
VREDNOVANJE KLJUČNI POSLOVI KOMPETENCIJE (Nastavnik je kompetentan: )
Definiranje kriterija za pradenje i vrednovanje
Korištenje različitih metoda i postupaka za formativno pradenje i vrednovanje
Dokumentiranje (evidentiranje) razvoja i postignuda učenika
Razvoj kompetencija učenika za samoprocjenjivanje i sudjelovanje u pradenju i vrednovanju
- Definirati jasne i mjerljive indikatore (kriterije) za pradenje i
vrednovanje napretka u skladu s postavljenim ciljevima i ishodima učenja
- Primjenjivati različite metode i postupke za pradenje i vrednovanje postignuda učenika
- Informacije dobivene formativnim pradenjem koristiti za pružanje podrške, odnosno identificiranje i svladavanje prepreka u učenju i razvoju
- Poznavati i primjenjivati različite načine evidentiranja i dokumentiranja učeničkih postignuda (npr. dnevnik, portfolio, učenički dosje…)
- Uključivati učenike u samoprocjenu zasnovanu na postavljenim kriterijima uspješnosti; poučavati ih načinu na koji vrše samoprocjenu i postavljaju vlastite ciljeve za napredovanje te daju jedni drugima smislenu povratnu informaciju
- Pružati učenicima, kolegama i roditeljima/starateljima pravovremene, točne i konstruktivne povratne informacije o postignudima učenika, zasnovanim na dokazima o radu i napredovanju
3
25
PODRUČJE 3 PRADENJE I VREDNOVANJE
Pradenje, procjenjivanje i vrednovanje napredovanja učenika nerazdvojni su dio procesa učenja i poučavanja i osnov za daljnje planiranje nastavnog procesa. Pradenje i vrednovanje nam daju odgovor na pitanje što su učenici svladali, odnosno koja su znanja i vještine stekli što nam omogudava jasniji uvid u njihove potrebe i učinkovitost procesa učenja i poučavanja. Pradenje i vrednovanje zasniva se na postavljanim ciljevima i ishodima učenja, omogudavajudi nastavniku evaluirati do koje mjere su oni postignuti. Kako bi to ostvario, nastavnik unaprijed postavlja jasne kriterije i pokazatelje uspješnosti za svaku razinu postignuda (za svaku ocjenu) te planira načine na koje može pratiti i procjenjivati napredak svakog učenika. Pored toga, nastavnik planira specifične aktivnosti, strategije i metode za pradenje i vrednovanje koje su u skladu s postavljenim ciljevima i ishodima. Proces učenja je učinkovitiji ako znamo što se od nas očekuje kako bismo bili uspješni, pa nastavnik s ovim kriterijima upoznaje učenike, pomažudi im vršiti samoprocjenu i postavljati nove ciljeve za napredovanje. Kriteriji uspješnosti trebaju biti postavljeni za svaku planiranu aktivnost ili područje. Proces poučavanja nastavnik otpočinje dijagnostičkim procjenjivanjem, odnosno utvrđivanjem na kojem stupnju razvoja su djeca, koja znanja i vještine ved posjeduju kako bi mogla dalje napredovati. Dijagnostičko procjenjivanje se vrši prije otpočinjanja svakog novog ciklusa, oblasti ili područja poučavanja, odnosno prije svakog novog planiranja.
Tijekom samog procesa učenja i poučavanja, nastavnik koristi različite metode i tehnike za formativno pradenje napretka učenika, kako bi prilagodio način rada, dinamiku i po potrebi individualizirao i diferencirao nastavni proces u skladu s njihovim potrebama. Nastavnik (ili sam učenik) dokumentira proces napredovanja, a u tu svrhu može koristiti primjere učeničkih radova (portfolio), zabilješke s opservacija i druge strategije. Tijekom formativnog pradenja, nastavnik daje blagovremenu i jasnu povratnu informaciju učeniku o tome što i kako može unaprijediti svoj rad. Sumativno ocjenjivanje vrši se na osnovu dokaza o postignutim ishodima učenja za svakog učenika u skladu s propisanim pravilnikom o ocjenjivanju.
Kako bi osigurao podršku roditelja u učenju i napredovanju učenika, nastavnik blagovremeno upoznaje roditelje s kriterijima uspješnosti i kontinuirano ih obavještava o ostvarenim rezultatima i postavljenim ciljevima za daljnji razvoj te načinima na koje roditelj može podržati ovaj razvoj kod kude. Koristedi dokaze o napredovanju (dokumentirane radove, zabilješke i dr.), s rezultatima (po potrebi) upoznaje kolege te sudjeluje u timovima za razvijanje kriterija za pradenje i vrednovanje kako bi osigurao njihovu dosljednost i ujednačenost.
26
KAKO BI UČINKOVITO PRATIO I VREDNOVAO NAPREDOVANJE UČENIKA, NASTAVNIK
TREBA DOBRO POZNAVATI:
Pravilnik o ocjenjivanju učenika
Različite metode i postupke pradenja i vrednovanja napredovanja učenika
Način primjene, svrhu i ograničenja pojedinih metoda i postupaka pradenja i
ocjenjivanja
Način utvrđivanja kriterija i pokazatelja uspješnosti
Način formuliranja i davanja učinkovite povratne informacije
Značenje i način korištenja dijagnostičkog, formativnog i sumativnog pradenja
i vrednovanja
ISHODI ZA UČENIKE
Razvoj kompetencija nastavnika za oblast Praćenje i vrednovanje rezultira time da
učenici:
Mogu pratiti svoje napredovanje i postaviti vlastite ciljeve
Jasno znaju što se od njih očekuje u pogledu kvalitete i postavljaju pitanja u
vezi s tim
Znaju kriterije po kojima mogu procijeniti kvalitetu svog rada ili rada drugih
učenika
Imaju jasnu povratnu informaciju o tome u čemu su uspješni, a što trebaju
unaprijediti
Uspoređuju se sa sobom i s objektivnim kriterijima, a ne s drugim učenicima
NAJČEŠDE GREŠKE U PROCESU PRADENJA I VREDNOVANJA
Postavljeni ishodi su suviše uopdeni pa se na osnovu njih ne mogu pratiti
postignuda učenika (npr. poznaje glagolske oblike – kako se ovo može
mjeriti?)
Nepostojanje kriterija za pradenje i ocjenjivanje
Kriteriji nisu pojašnjeni učenicima
Učenicima nije pružen primjer rada koji zadovoljava ili ne zadovoljava
postavljene kriterije
Način i metode poučavanja nisu usuglašeni s načinom ocjenjivanja
MOGUDA DOKUMENTACIJA ZA EVIDENTIRANJE I PRADENJE NAPREDOVANJA:
Tablice s kriterijima i pokazateljima (indikatorima)
Primjeri povratne informacije za učenike
Primjeri strategija za formativno pradenje i pradenje samog procesa učenja
Analiza napredovanja pojedinih učenika, grupa ili cijelog razreda u odnosu na
postavljene ishode
27
KLJUČNI POJMOVI
Dijagnostičko procjenjivanje (Diagnostic
assessments).
Dijagnostička procjena (također poznata kao pred-
procjena) pruža nastavniku informacije o znanju i
vještinama učenika dosegnutim prije početka
aktivnosti učenja (lekcije, tematske cjeline, oblasti).
Ono također pruža osnovu za razumijevanje
uspješnosti prethodnih faza poučavanja, i
omogudava nastavniku da planira i realizira
diferencirano poučavanje.
Sumativno ocjenjivanje (Summative assesment).
Sumativno ocjenjivanje se primjenjuje nakon
završene oblasti ili područja poučavanja i zasniva se
na postavljenim kriterijima za određene ishode
učenja. Ono najčešde podrazumijeva primjenu
standardiziranih testova, izradu eseja i drugih
pisanih radova, ali i samostalne projekte kojima se
pokazuje stupanj razumijevanja i sposobnosti
primjene naučenog. Njegova osnova svrha je dobiti
informacije o tome do koje mjere su učenici usvojili
znanja i razvili potrebne vještine, kako bi planiranje
rada u narednom razdoblju pratilo ovaj razvoj.
Formativno pradenje i procjenjivanje (Formative
assessment).
Formativno pradenje i procjenjivanje sastavni je dio
poučavanja i osnovna mu je namjena da nastavniku
kontinuirano pruža informacije o tome u kojoj mjeri
i koliko dobro učenici napreduju, koje su njihove
potrebe i što su ciljevi za naredno razdoblje.
Formativno procjenjivanje ne uključuje samo
testove i domade zadatke, nego niz drugih metoda i
postupaka koje se odvijaju u interakciji s učenicima,
kroz razgovor, opservaciju, kratke zadatke i druge
tehnike kojima nastavnik procjenjuje napredovanje
pojedinaca, ali i cijelog razreda. Formativna
procjena omogudava davanje učinkovite povratne
informacije učeniku/cima i roditeljima, pomažudi
im savladati prepreke i postidi željene ciljeve.
Kriteriji za vrednovanje i ocjenjivanje (Rubrics).
Kriteriji uspješnosti govore o tome kako izgleda
kada učenici postignu postavljene ciljeve i ishode
učenja (što točno znanju, razumiju, mogu
primijeniti...). Oni predstavljaju vodič u procesu
učenja i poučavanja i učenicima i nastavnicima.
Kriteriji za vrednovanje (ocjenjivanje) predstavljaju
jasno definirana očekivanja uspješnosti na različitim
razinama (za različite ocjene). Oni su definirani tako
da ih je mogude pratiti i izmjeriti. Uloga kriterija nije
samo ocjenjivanje nego i poučavanje učenika
razumjeti što se od njih očekuje, kako mogu
samostalno procijeniti svoj napredak i što trebaju
uraditi kako bi bili uspješniji.
Portfolio učenika (Student's portfolio).
Portfolio je uređena kolekcija radova i drugih relevantnih proizvoda koji reprezentiraju aktivnosti, postignuda
i napredovanje učenika u određenim oblastima. Pored toga, portfolio sadrži podatke vezane za procjenu i
samoprocjenu napredovanja u skladu s postavljenim kriterijima, povratne informacije i ciljeve za naredni
razvoj. Svrha portfolija je učeniku, nastavniku i roditelju pružiti uvid u postignuti napredak i osigurati daljnji
razvoj. Portfolio može biti procesni (prezentira proces rada i napredovanja) i reprezentativni, produktni, koji
ukazuje na stupanj dostignute razine razvoja u određenoj oblasti. Portfolio može uređivati sam učenik uz
upute nastavnika.
28
STANDARD ZANIMANJA: PRADENJE I VREDNOVANJE
SAMOPROCJENA I POSTAVLJANJE RAZVOJNIH CILJEVA
Tablica u nastavku nudi niz pitanja koji vam mogu omoguditi promišljati i procijeniti vašu praksu,
analizirati svoje snage i identificirati oblasti za unaprjeđenje.
Ova pitanja mogu koristiti kao okvir za diskusiju u zajednicama za učenje, na sastancima aktiva i u
drugim prilikama koje za cilj imaju kontinuirani profesionalni razvoj nastavnika.
KOMPETENCIJE PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
Definira jasne i mjerljive indikatore (kriterije) za pradenje i vrednovanje
napretka u skladu s postavljenim ciljevima i
ishodima učenja
Jesu li ishodi učenja napisani tako da na osnovu njih mogu pratiti napredovanje učenika? Određujem li jasne i mjerljive kriterije za svaki postavljeni zadatak i za svaku ocjenu? Upoznajem li učenike s kriterijima? Dajem li učenicima primjere radova koji zadovoljavaju navedene kriterije?
Vaša pitanja:
Primjenjuje različite metode i postupke za pradenje i
vrednovanje postignuda učenika
Kako sve pratim napredovanje učenika – osim testova (pismenih radova) i usmenog ispitivanja? Koristim li metode i strategije kako bih utvrdio na kojoj su razini učenici prije otpočinjanja nove oblasti? Koje strategije koristim kako bih pratio njihovo napredovanje (npr. petominutni test, kviz, kartice s odgovorima, razredna diskusija, sumiranje...)
Vaša pitanja:
Informacije dobivene formativnim pradenjem
koristi za pružanje podrške, odnosno
identificiranje i svladavanje prepreka u
učenju i razvoju
Kako provjeravam uspijevaju li svi učenici pratiti dinamiku rada? Što poduzimam kada pojedini učenici ili grupe učenika nisu dosegli potrebnu razinu znanja i vještina kako bi mogli dalje napredovati? Koje strategije koristim za davanje pravovremene povratne informacije učenicima i sugestije za daljnje napredovanje? Osiguravam li da učenici razumiju u čemu griješe i što se od njih dalje očekuje?
Vaša pitanja:
29
Poznaje i primjenjuje različite načine evidentiranja i
dokumentiranja učeničkih postignuda
(npr. dnevnik, portfolio, učenički dosje…)
Kako dokumentiram startne pozicije i daljnje napredovanje učenika (pored ocjena)? Pomažem li učenicima izraditi svoj portfolio s primjercima radova? Upisujem li svoje zabilješke i povratne informacije u portfolio učenika? Imam li check liste ili druge načine za evidentiranje i pradenje?
Vaša pitanja:
Uključuje učenike u samoprocjenu zasnovanu na
postavljenim kriterijima uspješnosti; poučava ih
načinu na koji vrše samoprocjenu i
postavljaju osobne ciljeve za napredovanje
te daju jedni drugima smislenu povratnu
informaciju
Odvojim li vrijeme da s učenicima analiziram kriterije i pojasnim očekivanja? Izložim li kriterije javno (poster i sl.) kako bi ih učenici mogli pratiti? Uključim li učenike u izradu kriterija? Pomažem li učenicima postaviti osobne ciljeve za napredovanje (što žele naučiti, u čemu žele biti bolji...)? Dajem li učenicima priliku uzajamno procjenjivati radove ili izlaganja koristedi pri tom zadate kriterije? Tražim li od učenika obrazložiti procjenu svog ili tuđeg rada u skladu s kriterijima? Poučavam li učenike tome kako da jedni drugima daju dobru povratnu informaciju i sugestije za napredovanje tijekom rada?
Vaša pitanja:
Pruža učenicima, kolegama i roditeljima/
starateljima pravovremene, točne i
konstruktivne povratne informacije o
postignudima učenika, zasnovanim na dokazima
o radu i napredovanju
Informiram li roditelje i druge kolege o kriterijima za pradenje i ocjenjivanje? Koristim li postavljene kriterije prilikom obrazlaganja napredovanja učenika i ocjene? Pomažem li roditeljima razumjeti što je potrebno uraditi kako bi učenik napredovao? Koristim li učenički portfolio kako bi roditeljima i po potrebi, kolegama, pružio informaciju o cjelovitom napredovanju učenika?
Vaša pitanja:
30
RELEKSIJA NA OBLAST: PRADENJE I PROCJENJIVANJE:
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
_____________________________________________________________________
31
4. KREIRANJE
OKRUŽENJA ZA
UČENJE KLJUČNI POSLOVI KOMPETENCIJE (Nastavnik je kompetentan:)
Kreiranje sigurnog, inkluzivnog i stimulativnog fizičkog okruženja
Kreiranje sigurnog i inkluzivnog socijalnog i emocionalnog okruženja
- Organizirati prostor tako da omogudava učinkovitu primjenu različitih socijalnih oblika rada (individualni rad, rad u paru, grupni rad)
- S učenicima uspostavljati jasna pravila ponašanja i dosljedno ih primjenjivati
- Prema svakom učeniku ophoditi se ljubazno i s uvažavanjem, poštujudi osobnost učenika i podržavajudi razvoj samopouzdanja i samopoštovanja
- Učinkovito upravljati odjelom/grupom, postavljajudi jasna očekivanja u pogledu
ponašanja učenika i načina rada u odjelu, ukazujudi učenicima na posljedice određenog ponašanja
- Poznavati i primjenjivati protokole o postupanju u slučaju vršnjačkog nasilja i
nasilja nad učenicima i o tome upoznati učenike i roditelje - Primijeniti različite metode i postupke kako bi kod učenika razvio kompetencije
potrebne u radu s drugima, poput komunikacijskih vještina i nenasilnog rješavanja sukoba
- Poticati podršku i pomod među učenicima, razvijajudi vrijednosti prijateljstva,
uzajamnog uvažavanja i poštovanja različitosti - Razvijati kod učenika empatiju i osjedaj za društvenu pravdu, poticati društvenu
odgovornost i razvoj socijalnih, interkulturalnih i građanskih kompetencija
4
32
PODRUČJE 4 KREIRANJE OKRUŽENJA ZA UČENJE
Fizičko okruženje, klima i atmosfera za učenje, značajno utiču na učinkovitost nastavnog procesa i mogu
podržati ili umanjiti postignute rezultate. Prije svega, okruženje za učenje mora biti sigurno i inkluzivno,
omogudavajudi svakom učeniku osjedati se prihvadeno, dobrodošlo i uvaženo.
Fizičko okruženje treba oslikavati pristup učenju i poučavanju koje u svom središtu ima učenika. Prije
svega, ono mora biti uređeno tako da je fleksibilno, lako promjenljivo i da omogudava individualan rad,
rad u paru i malim grupama, kooperativno učenje i istraživanje. Prostor također treba biti u skladu s
postavljenim ciljevima i ishodima te planiranim metodama i strategijama. Prostor za rad, materijali koji
se koriste u nastavnom procesu, izložena sredstva za učenje i radovi učenika, trebaju biti poticajni i
podržavati samostalnost, kreativnost kao i odgovornost učenika. Najkrade rečeno, učenje de biti
učinkovitije u fizičkom okruženju koje je ugodno, koje omogudava komunikaciju, suradnju te samostalno
i odgovorno korištenje materijala.
Stvaranje sigurnog socijalnog i emocionalnog okruženja podrazumijeva niz planiranih i osmišljenih
strategija kojima nastavnik potiče dobre odnose među učenicima, modelira i gradi klimu uzajamne
podrške i poštovanja i pomaže učenicima učiti i raditi u atmosferi zajedništva u kojoj je svaka osoba
prihvadena i uvažena.
Nastavnik razvija kod učenika osjedaj samopoštovanja i samopouzdanja, pomažudi im osjetiti ponos zbog
vlastitih postignuda. Učenicima se obrada ljubazno i s poštovanjem, poštujudi njihovo dostojanstvo i
modelirajudi takav način uzajamne komunikacije. Sluša djecu i pokazuje zanimanje za njihove potrebe te
reagira na emocionalna stanja učenika pomažudi im da ih razumiju i poučavajudi ih načinima na koje
svoje potrebe mogu zadovoljiti tako da ne ugrožavaju osjedaje i dostojanstvo druge osobe.
Kako bi osigurao da proces učenja i poučavanja teče bez poteškoda i pomogao učenicima da razviju
osjedaj odgovornosti za svoje postupke i cijelu grupu, nastavnik zajedno s učenicima uspostavlja jasna,
razumljiva i razvojno primjerena pravila ponašanja, koje i sam modelira i dosljedno primjenjuje. Pomaže
učenicima razumjeti svrhu pravila i postavlja jasna očekivanja u pogledu ponašanja, potičudi razvoj
odgovornosti kod učenika, te razumijevanje i prihvadanje posljedica koje određena ponašanja mogu
imati. Radi na prevenciji nepoželjnih oblika ponašanja, vodedi se načelima pozitivne discipline (fokus na
dugoročne ciljeve i poučavanje socijalnih vještina), dok kod intervencija koristi odgoj logičkim
posljedicama (razumijevanje i prihvadanje posljedica ponašanja).
Prema učenicima se ophodi s jednakim poštovanjem i poučava ih nenasilnom rješavanju sukoba i
asertivnoj komunikaciji. Potiče dijalog i debatu, ohrabrujudi djecu iskazati svoje mišljenje, koristiti
argumente te saslušati i uvažiti različita mišljenja i stanovišta.
U različitim prilikama i kroz različite sadržaje, razvija kod učenika temeljne vrijednosti, empatiju i
društvenu odgovornost, pomažudi im razumjeti širi društveni kontekst i mogudnost primjene znanja iz
određenog predmetnog područja za dobrobit ljudi i zajednice.
U svim situacijama zastupa i štiti prava učenika, te odmah reagira u slučajevima vršnjačkog nasilja ili bilo
kojeg oblika nasilja nad učenicima. Pravovremeno upoznaje roditelje s ovim procedurama i pravilima i
uključuje ih u zajedničke akcije na prevenciji svakog oblika neprihvatljivog ponašanja.
33
NASTAVNIK TREBA POZNAVATI:
Način na koji fizičko okruženje utječe na klimu za učenje, socijalni i
emocionalni razvoj učenika
Različite metode i strategije za upravljanje odjelom i grupom
Strategije za prevenciju i intervenciju kod nepoželjnih oblika ponašanja
Principe asertivne komunikacije i nenasilnog rješavanja sukoba
Protokol koji se odnosi na postupanje u slučaju nasilja nad učenicima ili
vršnjačkog nasilja
ISHODI ZA UČENIKE
Razvoj kompetencija za oblast Kreiranja okruženja za učenje omogudava učenicima:
Raditi i učiti u sigurnom okruženju, bez straha od bilo kojeg oblika nasilja
Odnositi se jedni prema drugima s poštovanjem i uzajamno se pomagati
Poznavati i pridržavati se zajednički donesenih pravila
Pokazivati empatiju i štititi prava drugih učenika
Osjedati se i ponašati kao dio zajednice
Učinkovito i nenasilno rješavati konflikte
Iznositi svoje mišljenje i argumentirati ga
NAJČEŠDE POGREŠKE U KREIRANJU OKRUŽENJA ZA UČENJE
Pravila ponašanja, odnosno očekivanja od učenika u pogledu ponašanja, se
„podrazumijevaju“
Pravila se donose bez uključivanja učenika
Učenicima se ne pruža dovoljno prilika vježbati i usvojiti određena ponašanja i
pravila
Reakcije na ponašanja učenika su nekonzistentne
Određeni oblici nasilja među učenicima tumače se kao „dječja posla“,
odnosno na njih se ne reagira pravovremeno i adekvatno
Odgoj se smatra „usputnom“ aktivnošdu i obvezom roditelja
Od učenika se očekuje da imaju razvijene socijalne kompetencije, bez da ih se
tome poučava
Prostor je uvijek, ili u najvedoj mjeri, uređen tako da učenici sjede u paru u tri
reda klupa, što ograničava mogudnost zajedničkog i samostalnog rada i rada s
različitim učenicima.
MOGUDA DOKUMENTACIJA ZA EVIDENTIRANJE I PRADENJE NAPREDOVANJA:
Primjer odjelskih pravila i način donošenja
Fotografije fizičkog okruženja
Primjeri strategija za uspostavljanje dobrih odnosa među učenicima i razvoj
timskog rada
Primjeri radionica ili aktivnosti za učenike usmjerenih na razvoj
komunikacijskih ili drugih socijalnih vještina
Primjer uključivanja učenika u neku od aktivnosti koja potiče društvenu
odgovornost (humanitarna ili volonterska akcija i sl.)
34
KLJUČNI POJMOVI
Socijalna kompetencija (Social Competency).
Socijalna kompetencija je kompleksan,
multidimenzionalni koncept koji se sastoji od
socijalne, emocionalne, kognitivne i ponašajne
komponente te sadrži pitanja vezana uz motivaciju i
očekivanja potrebnih za uspješnu socijalnu
adaptaciju. Socijalna kompetencija također
podrazumijeva sposobnost da se sagledaju različite
perspektive, da se uči iz iskustava i naučeno
primjeni u društvenim interakcijama. Pojam
socijalne kompetencije često podrazumijeva
dodatne konstrukte kao što su socijalne vještine te
socijalna i interpersonalna komunikacija.
Asertivna komunikacija (Assertive communication).
Asertivna komunikacija je sposobnost svoje
potrebe, želje, misli i osjedanja izraziti na otvoren,
iskren i izravan način. Ova vrsta komunikacije
istovremeno omogudava zastupanje naših prava uz
poštovanje prava drugih, uključuje „ja“ govor i
omogudava nam preuzeti odgovornost za sebe i
svoje akcije, bez da prosuđujemo ili optužujemo
druge ljude. I na kraju ona nam dozvoljava da se
konstruktivno konfrontiramo i pronalazimo
zajedničko zadovoljavajude rešenje tamo gdje
postoji konflikt.
Odjelska pravila (Clasroom Rules).
Odjelska/razredna pravila su skup zajednički
dogovorenih pravila ponašanja usmjerena na to da
stvore pozitivno i učinkovito okruženje za učenje,
spriječe poteškode vezane uz ponašanje učenika i
pomognu učenicima postati samousmjereni i
učinkovito raditi u razredu. Pravila su formulirana
afirmativno (ponašanje koje se očekuje), razvojno
su primjerena, razumljiva i mjerljiva. Pravila se
donose zajedno s učenicima i povremeno
revidiraju.
Protokol o postupanju u slučajevima nasilja.
Protokol je dokument kojim se definiraju različiti
oblici nasilja te određuju obveze i odgovornosti, kao
i način postupanja ravnatelja škole, stručnih
suradnika, nastavnika, roditelja, učenika i drugih
uposlenika, vezanih uz identifikaciju nasilja,
prevenciju i pravovremenu i adekvatnu
intervenciju.
Odgoj logičkim posljedicama (Logical
Consequences)
Odgoj logičkim posljedicama je način odgoja
usmjeren na to da pomogne djeci razumjeti i
prihvatiti posljedice određenog ponašanja ili
djelovanja. Ovakav odgoj uvažava osobnost djeteta,
jer ukazuje na samo ponašanje poštujudi integritet
djeteta, i dajudi im izbor da promijene ponašanje.
Logičke posljedice nisu kazna, niti način da se
manipulira dječjim ponašanjem. One su uvijek
realistične i relevantne za danu situaciju i
poučavaju djecu što (drugačije) u određenim
situacijama mogu uraditi, potičudi ih da donesu
najbolji izbor za sebe i druge (npr. posljedica za
razbijen prozor je nadoknada štete, a ne
oduzimanje mobitela). Logičke posljedice se
najčešde odnose na situacije tipa: „pokvario si –
popravi“, „gubiš privilegiju dok ne povratiš
povjerenje“, „isključuješ se iz aktivnosti dok nisi
Pozitivna disciplina (Positive Discipline)
Pozitivna disciplina je pristup odgoju koji se zasniva
na uvjerenju da ne postoji dijete koje je loše, nego
ponašanja koja nisu dobra ili prihvatljiva. Disciplina,
u doslovnom prijevodu, znači učenje, i
podrazumijeva pomaganje djetetu usvojiti
određena ponašanja, razviti samokontrolu i
posljedično, dobru sliku o sebi.
Pozitivna disciplina se temelji na ohrabrivanju i
poticanju pozitivnih osobina i ponašanja, ali bez
zanemarivanja onoga što je loše. Ona zahtijeva da
se prema djetetu odnosi s poštovanjem pomažudi
mu na miran i prijateljski način naučiti kako se
nositi s određenim situacijama. Pozitivna disciplina
ima fokus na dugoročnim ciljevima za dijete i
zahtijeva ustrajnost i konzistentnost.
35
spreman poštovati zajednička pravila“.
STANDARD ZANIMANJA: KREIRANJE OKRUŽENJA ZA UČENJE
SAMOPROCJENA I POSTAVLJANJE RAZVOJNIH CILJEVA
Tablica u nastavku nudi niz pitanja koji vam mogu omoguditi promišljati i procijeniti vašu praksu,
analizirati svoje snage i identificirati oblasti za unaprjeđenje. .
Ova pitanja mogu koristiti kao okvir za diskusiju u zajednicama za učenje, na sastancima aktiva i u
drugim prilikama koje za cilj imaju kontinuirani profesionalni razvoj nastavnika.
KOMPETENCIJE PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
Organizira prostor tako da omogudava učinkovitu
primjenu različitih socijalnih oblika rada (individualni rad,
rad u paru, grupni rad)
Reorganiziram li prostor kada želim da učenici rade u parovima ili malim grupama? Na koji način omogudavam učenicima da zajednički rade na određenim projektima ili zadacima? Omogudavam li učenicima da rade sa svim svojim kolegama mijenjajudi mjesto sjedenja u parovima i grupama? Jesu li materijali za rad u učionici dostupni učenicima, organizirani i strukturirani? Jesu li radovi/panoi/plakati na zidovima organizirani, relevantni za temu i sadržaje poučavanja i u funkciji učenja?
Vaša pitanja:
S učenicima uspostavlja jasna pravila ponašanja i dosljedno ih primjenjuje
Vodim li s učenicima razgovore o tome kakvo ponašanje de osigurati učnikovit i ugodan rad u učionici? Odvojim li vrijeme da zajedno s učenicima donesem zajednička pravila ponašanja? Dajem li učenicima priliku usvojiti pravila ponašanja? Razgovaram li povremeno o pravilima i revidiram li ih eventualno? Imam li jasne strategije vezane uz posljedice nepridržavanja pravila? Jesam li konzistentan u primjeni pravila i poštujem li ih i ja? Jesam li roditelje upoznao s pravilima?
Vaša pitanja:
Prema svakom učeniku ophodi se ljubazno i s
uvažavanjem, poštujudi osobnost učenika i
podržavajudi razvoj samopouzdanja i samopoštovanja
Obradam li se učenicima uvijek imenom? Modeliram li konzistentno uzajamnu komunikaciju i ophođenje, kakvu očekujem i od učenika? Dajem li učenicima smislene i konkretne pohvale koje se ne odnose samo na postignuda nego i na uloženi napor, trud, način rada i dr.? Kada je to potrebno, kritiziram ponašanje a ne učenika
36
(umjesto „ti si loš – ovo što si uradio je loše“)? Omogudavam li učenicima uvidjeti svoj napredak, ne uspoređujudi ga s drugim učenicima? Pokazujem li učenicima da vjerujem da mogu dalje napredovati?
Vaša pitanja:
Učinkovito upravlja odjelom/grupom,
postavljajudi jasna očekivanja u pogledu
ponašanja učenika i načina rada u odjelu, ukazujudi učenicima na posljedice
određenog ponašanja
Informiram li učenike o mojim očekivanjima vezanim uz način rada i ponašanja u učionici i izvan nje? Imam li jasne strategije za upravljanje ponašanjem – poput znaka za početak rada, strategija za podjele u grupe, osiguravanja da učenici čekaju na red da govore i saslušaju jedni druge i sl.? Pomažem li učenicima razumjeti i prihvatiti posljedice određenog ponašanja? Primijetim li i pohvalim li željeno ponašanje učenika (bez uspoređivanja s drugima)?
Vaša pitanja:
Poznaje i primjenjuje protokole o postupanju u
slučaju vršnjačkog nasilja i nasilja nad učenicima i o tome upoznaje učenike i
roditelje
Postoje li u našoj školi određene procedure i pravila o tome što treba uraditi kada primijetite određene oblike nasilja nad učenicima ili među učenicima? Reagiram li pravovremeno i odlučno na svaki oblik nasilja u razredu? Jesam li učenike upoznao o tome što sve spada u nasilje, i što trebaju uraditi u slučaju da su žrtve ili svjedoci nasilja? Jesam li sam roditelje upoznao sa svim oblicima nasilja i načinu postupanja u tim slučajevima (komu se obradaju i sl.)? Jesam li sam roditelje upoznala s Pravilnikom o kudnom redu?
Vaša pitanja:
Primijeni različite metode i postupke kako bi kod
učenika razvio kompetencije potrebne u radu s drugim
poput komunikacijskih vještina i nenasilnog
rješavanja sukoba
Poučavam li učenike različitim oblicima nenasilne komunikacije? Koristim li u obradanju učenicima „Ja govor“? Demonstriram i vježbam li s učenicima različite strategije za nenasilno rješavanje sukoba? Vježbam li s učenicima sposobnost slušanja? Pomažem li učenicima razumjeti na koji način mogu iskazati svoje mišljenje i stav ili neslaganje, a da to ne povrijedi drugu osobu?
Vaša pitanja:
37
Potiče podršku i pomod među učenicima, razvijajudi
vrijednosti prijateljstva, uzajamnog uvažavanja i
poštovanja različitosti
Omogudavam li učenicima da se međusobno bolje upoznaju? Dajem li prilike i potičem li učenike da rade s različitim učenicima (u paru, grupi, na projektu)? Osmišljavam li aktivnosti koje pomažu učenicima uvidjeti u čemu su slični i kako na tome mogu graditi? Kako potičem učenike da se oslanjaju jedni na druge i uzajamno se pomažu?
Vaša pitanja:
Razvija kod učenika empatiju i osjedaj za društvenu
pravdu, potiče društvenu odgovornost i razvoj
socijalnih, interkulturalnih i građanskih kompetencija
Razgovaram li s učenicima o pojmovima kao što su stereotipi, predrasude, diskriminacija i sl? Reagiram li uvijek kada netko (namjerno ili nenamjerno) izgovori neku predrasudu ili pokuša nekoga diskriminirati? Pomažem li učenicima naučiti kako donijeti dobre odluke za sebe (bez podlijeganja pritisku vršnjaka, medija i sl.)? Organiziram li aktivnosti u kojima učenici mogu prakticirati društvenu odgovornost? Pomažem li učenicima razumjeti kako znanje koje stječu na mojim satima može biti upotrijebljeno za dobrobit drugih ljudi?
Vaša pitanja:
REFLEKSIJA NA OBLAST KREIRANJE
OKRUŽENJA ZA UČENJE
38
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
____________________________________________________________________
39
5. PARTNERSTVO S
OBITELJI I
ZAJEDNICOM KLJUČNI POSLOVI KOMPETENCIJE (Nastavnik je kompetentan:)
- Suradnja s
roditeljima/starateljima
- Suradnja s drugim
stručnjacima i lokalnom
zajednicom
- Redovito i na adekvatne načine informirati roditelje o
napredovanju učenika i oblastima za daljnje unapređenje
- Komunicirati s roditeljima koristedi različite pisane i usmene forme; obradati se roditeljima s uvažavanjem i profesionalno u svim situacijama
- Uključiti roditelje u različite aktivnosti u odjelu i školi, te u donošenje odluka koje se tiču njihovih učenika
- Pružiti podršku roditeljima u vidu savjeta i sugestija o tome kako mogu podržati razvoj učenika kod kude
- Inicirati i ostvariti suradnju s različitim institucijama, ustanovama, organizacijama i pojedincima u zajednici
- Koristiti resurse zajednice u procesu učenja i poučavanja
5
40
PODRUČJE 5 PARTNERSTVO S OBITELJI I ZAJEDNICOM
Roditelji su prvi i najvažniji učitelji svog djeteta i njihova uloga u odgoju i obrazovanju je od primarnog značaja. Svako dijete dolazi u školu donosedi sa sobom svoju obiteljsku kulturu, običaje i navike koje je steklo u obitelji. Pored toga, napredovanje učenika izravno je uvjetovano obiteljskim varijablama –socio-ekonomskim statusom obitelji, uvjetima u kojima živi, obiteljski odnosima, obrazovnim statusom obitelji te vrijednostima i uvjerenjima koje se njeguju u obitelji. Imajudi u vidu značaj obitelji i obiteljskog okruženja, uloga nastavnika je što bolje upoznati kontekst u kojem dijete živi i razviti odnose povjerenja i uzajamnog poštovanja s roditeljima/starateljima kako bi na najbolji mogudi način podržao razvoj svakog učenika. Razvijanje suradnje s obitelji od višestrukog je značaja i koristi kako za školu i nastavnika, tako i za dijete i obitelj. Stoga je rad s obiteljima i njihovo aktivno uključivanje, jedna od temeljnih pretpostavki kvalitetnog odgojno-obrazovnog sustava. Prije svega, nastavnik se prema svakoj obitelji, bez obzira na njene specifičnosti i različitosti (podrijetlo, status, stupanj obrazovanja, etnička i religijska pripadnost i dr.), odnosi s poštovanjem i u skladu s načelima profesionalne etike. Pri tome čuva povjerljivost podataka o obitelji i njeguje dobre odnose usmjerene ka dobrobiti učenika. Nastavnik uspostavlja suradnju s obiteljima na samom početku (pa i prije otpočinjanja) školske godine. Partnerstvo s obiteljima gradi postupno, na temeljima uzajamnog poštovanja i povjerenja. Pravovremeno upoznaje roditelje s načinom rada u odjelu i školi i očekivanjima od učenika u pogledu učenja i ponašanja, uključujudi ih u dijalog i donošenje svih relevantnih odluka. Redovno komunicira s roditeljima, koristedi različite oblike komunikacije (informativne razgovore, telefon, e-mail, pismo, portfolio i dr.).
Nastavnik omogudava roditeljima redovit uvid u napredovanje učenika, kao i prepreke s kojima se susrede, te predlaže konkretne aktivnosti koje oni mogu poduzeti kako bi podržali učenje kod kude. Pored toga, nastavnik pruža stručnu pomod i savjete roditeljima kako bi kod učenika mogu razviti odgovornost i samostalnost, te podržati razvoj osobnosti, samopouzdanje, samopoštovanje i motivaciju za učenje. Organizira roditeljske sastanke, radionice, izlete i druge oblike susreta i komunikacije, kako bi
razvio dobre odnose sa i među obiteljima i uključio ih u rad u razredu i školi. Zajedno s učenicima i roditeljima osmišljava različite aktivnosti i akcije u školi i zajednici njegujudi duh volonterizma i društvene odgovornosti. Potiče roditelje da se uključe u rad u učionici i prenesu svoja znanja i iskustva na učenike ne pravedi razliku među roditeljima u pogledu stupnja obrazovanja i socio-ekonomskog statusa. Uz podršku i uz konsultacije s upravom škole, nastavnik uspostavlja suradnju s različitim institucijama,
službama i stručnjacima u zajednici koji bi mogli pružiti podršku obiteljima (npr. institucije i ustanove
vezane uz socijalnu i zdravstvenu zaštitu i dr.). U skladu s NPP koristi resurse zajednice kako bi podržao
učenje i razvoj učenika (posjete institucijama, muzejima, izložbama, pozivanje stručnjaka i pojedinaca da
gostuju i sl).
41
NASTAVNIK TREBA POZNAVATI:
Značaj i ulogu obitelji u razvoju učenika
Važnost i načine za uspostavljanje učinkovite suradnje s obiteljima
Oblike komunikacije s obiteljima i zajednicom
Način organiziranja radionica i drugih oblika rada s obiteljima
Resurse u zajednici koji mogu podržati razvoj učenika i obitelji
ISHODI ZA UČENIKE:
Razvoj kompetencija za oblast Suradnje s obitelji omogudava nastavniku da učinkovito
realizira nastavni proces, što rezultira time da se učenici:
Osjedaju sigurno, prihvadeno i podržano
Rjeđe koriste neprihvatljive oblike ponašanje
Napreduju u učenju i imaju vedu motivaciju postidi bolje rezultate
NAJČEŠDE GREŠKE U OBLASTI SURADNJE S OBITELJIMA
Od roditelja se očekuje da unaprijed znaju svoje obveze prema školi i da se
prilagode zahtjevima škole
Sastanci s roditeljima primarno su posvedeni učenju, ocjenama i ponašanju
učenika
Dijalog se vodi jednosmjerno – od nastavnika ka roditeljima
Komunikacija s roditeljima je najčešda onda kada postoji određeni problem ili
kada problem ved eskalira
Od roditelja se očekuje da znaju kako mogu pružiti podršku učeniku kod kude
U rješavanje određenih problema ne uključuje se cijela zajednica
MOGUDA DOKUMENTACIJA ZA EVIDENTIRANJE I PRADENJE NAPREDOVANJA:
Plan roditeljskog sastanka
Plan radionice za roditelje
Evaluacija roditeljskih sastanaka ili radionica od strane roditelja
Primjeri pisama, poruka i drugih oblika komunikacije s roditeljima
Fotografije aktivnosti u kojima su sudjelovali roditelji
Izvješda i fotografije s gostovanja (učenika u nekim institucijama ili stručnjaka
u vašoj učionici...)
42
KLJUČNI POJMOVI
Suradnja s obitelji (Partnership with parents)
zasniva se na sljededim karakteristikama:
• Iskrena i jasna komunikacija
• Razumijevanje i empatija
• Usuglašenost u pogledu ciljeva
• Zajedničko planiranje i odlučivanje
• Otvorena i dvosmjerna razmjena
informacija
• Pristupačnost i odgovornost
• Zajednička evaluacija napretka
• Odsustvo etiketiranja i okrivljivanja
• Uvažavanje snaga i znanja
Šest oblasti za razvijanje partnerstva s
obiteljima (prema Joyce Epstein):
1. Roditeljstvo – podrška u oblasti odgoja
2. Učinkovita, dvosmjerna komunikacija
(usmena, pisana, uz pomod IKT)
3. Volontiranje roditelja (u školi, na
radnom mjestu, u zajednici)
4. Podrška roditeljima u pružanju pomodi
učenicima u učenju
5. Uključivanje roditelja u donošenje
odluka
6. Roditelji kao zastupnici i članovi
zajednice (suradnja sa zajednicom)
43
STANDARD ZANIMANJA: PARTNERSTVO S OBITELJI I ZAJEDNICOM
SAMOPROCJENA I POSTAVLJANJE RAZVOJNIH CILJEVA
Tablica u nastavku nudi niz pitanja koji vam mogu omoguditi promišljati i procijeniti vašu praksu,
analizirati svoje snage i identificirati oblasti za unaprjeđenje.
Ova pitanja mogu koristiti kao okvir za diskusiju u zajednicama za učenje, na sastancima aktiva i u drugim prilikama koje za cilj imaju kontinuirani profesionalni razvoj nastavnika.
KOMPETENCIJE PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
Redovno i na adekvatne načine informira roditelje o
napredovanju učenika i oblastima za daljnje
unaprjeđenje
Upoznajem li roditelje s ciljevima i načinima učenja i poučavanja u vašem odjelju/predmetu? Upoznajem li roditelje s kriterijima za pradenje i ocjenjivanje? Imam li dokumentaciju koja bi mi poslužila da roditeljima ilustriram i demonstriram napredovanje učenika? Osiguravam li da su informacije razumljive i smislene roditeljima? Pomažem li roditeljima razumjeti što bi bili naredni koraci i kako ih planirate ostvariti?
Vaša pitanja:
Komunicira s roditeljima koristedi različite pisane i usmene forme; obrada se
roditeljima s uvažavanjem i profesionalno u svim
situacijama
Imam li sve kontakte roditelja u slučaju izvanrednih situacija ili hitnih slučajeva? Imam li dogovorene načine komunikacije s roditeljima? Koristim li za to tehnologiju? Vodim li računa da je ton koji koristim u razgovoru s roditeljima prijateljski i profesionalan u isto vrijeme?
Vaša pitanja:
Uključuje roditelje u različite aktivnosti u odjelu i školi, te u donošenje odluka koje se
tiču njihove učenika
Pozivam li roditelje da se uključe u aktivnosti u vašem odjelu i/ili školi kao volonteri ili stručnjaci za određeno područje? Uključujem li ih u proces planiranja različitih aktivnosti? Ispitujem li koje su preferencije roditelja vezane uz mogudnost njihovog uključivanja (adekvatno vrijeme, mjesto, njihova zanimanja ili hobiji i sl.)? Nastojim li pronadi priliku za uključivanje svih roditelja, bez obzira na njihov stupanj obrazovanja, socio-ekonomski status i sl.? Konsultiram li se s roditeljima prije nego donesem bilo kakvu odluku koja se izravno tiče njih i njihove djece?
Vaša pitanja:
Pruža podršku roditeljima u Pomažem li roditeljima razumjeti na koji način mogu
44
vidu savjeta i sugestija o tome kako mogu podržati
razvoj učenika kod kude
spriječiti određene poteškode u učenju? Omogudavam li roditeljima naučiti nešto više o razvojnim i drugim karakteristikama njihove djece, kao i o uobičajenim razlikama među djecom, kako bih im pomogao da ih ne uspoređuju i bolje razumiju? Dajem li roditeljima konkretne upute i sugestije o tome kako mogu podržati učenje djece kod kude u pojedinim oblastima? Pomažem li roditeljima razumjeti kako uključiti djecu u različite svakodnevne aktivnosti u kudi i iskoristiti to kao priliku za učenje i primjenu naučenog?
Vaša pitanja:
Inicira i ostvaruje suradnju s različitim institucijama,
ustanovama, organizacijama i pojedincima u zajednici
Jesam li upoznat s ustanovama, institucijama, organizacijama koje postoje u našoj zajednici (njihovu ulogu, funkciju, kontakt i sl)? Pomažem li roditeljima da dođu do adekvatnih informacija o podršci koju mogu dobiti od različitih institucija i ustanova u zajednici? Pokušavam li ostvariti suradnju s ovim institucijama, kako bi na najbolji način pomogli učenicima i obiteljima?
Vaša pitanja:
Koristi resurse zajednice u procesu učenja i poučavanja
Razvijam li suradnju s kulturnim i drugim institucijama i pojedincima u zajednici koje mogu poslužiti kao izvor različitih informacija, znanja i sl (kazališta, galerije, knjižnice, muzeji, pojedinci – umjetnici i sl.)? Omogudavam li posjete ovim institucijama svojim učenicima tijekom ili izvan nastave? Pozivam li u goste pojedince – znanstvenike, stručnjake, umjetnike i dr., kako bih obogatio iskustvo učenika i dao im priliku da uče od različitih ljudi?
Vaša pitanja:
45
REFLEKSIJA NA OBLAST: PARTNERSTVO S OBITELJI I ZAJEDNICOM
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
_____________________________________________________________________
46
6. PROFESIONALNI
RAZVOJ
KLJUČNI POSLOVI KOMPETENCIJE (Nastavnik je kompetentan:)
Samorefleksija i samoevaluacija
Kontinuirano stručno usavršavanje
Suradnja u funkciji profesionalnog razvoja
- Evaluirati osobnu nastavnu praksu i postignuda na osnovu
objektivnih pokazatelja u cilju planiranja svoga profesionalnog razvoja
- Izraditi individualni plan stručnog usavršavanja, zasnovan na samoprocjeni i izvanjskoj procjeni
- Koristiti formalne, neformalne i informalne prilike za profesionalni razvoj u skladu s procijenjenim potrebama
- Surađivati s kolegama (mentorom / savjetnikom) i uzimati u obzir njihove povratne informacije za postavljanje osobnih ciljeva za razvoj
- Doprinijeti timskom radu u funkciji profesionalnog razvoja (aktivi, zajednice za učenje i dr.)
- Pružiti pomod drugim nastavnicima i dijeli svoje znanje i iskustvo kako bi podržao razvoj pojedinaca, škole i odgoja i obrazovanja u cjelini
6
47
PODRUČJE 6 PROFESIONALNI RAZVOJ
Nastavnička profesija je kompleksna i zahtijeva kontinuirano preispitivanje, analizu i učenje. Pored toga
što ni jedan studij ne može osigurati sva znanja i kompetencije potrebne nastavnicima, činjenica je da se
relevantne znanstvene discipline i nastavna praksa kontinuirano mijenjaju i unapređuju, pa su
sposobnosti vezane za cjeloživotno učenje temelj nastavničke profesije. Važno je napomenuti i to da
osposobljenost za bavljenjem nastavničkom profesijom daleko premašuje poznavanje i pradenje
određenog predmetnog područja (znanstvene discipline koju poučava), nego zahtijeva stalno pradenje
napretka u oblasti pedagogije i psihologije, te razvoj metodičkih i didaktičkih znanja i vještina, razvoj
kurikuluma i sl. U tom smislu, suradnja među nastavnicima ne poznaje samo profesionalni razvoj unutar
aktiva određenih predmetnih područja, nego čak i zahtijeva dijalog i uzajamno učenje među kolegama
koji rade s učenicima različitih uzrasta i unutar različitih područja i disciplina.
Jedna od najvažnijih kompetencija potrebnih nastavnicima u
njihovom profesionalnom razvoju je sposobnost refleksije,
odnosno sposobnost za kritički osvrt i analizu osobne prakse.
Refleksija omogudava nastavnicima postaviti dobre ciljeve za
unapređenje, postati svjesni svojih jakih strana i potreba,
znati ih obrazložiti i argumentirati, što doprinosi osjedaju
postignuda, kompetentnosti i sigurnosti. Kako bi učinkovito
pratio i reflektirao na osobni razvoj, nastavnik dokumentira
svoj rad i postignuda kroz profesionalni portfolio,
demonstrirajudi kompetencije u pojedinim oblastima
nastavne prakse (u skladu sa standardima).
U skladu s postavljenim ciljevima za razvoj, nastavnik koristi različite prilike za učenje, bilo da su one
formalne (nastavak studija, tečajevi i seminari), neformalne (konferencije, on-line seminari, radionice i
sl.) ili informalne (razgovori s kolegama i stručnjacima, promatranje kvalitetne prakse i dr.) Nakon
završetka određenih programa obuke i drugih oblika profesionalnog razvoja, nastavnik nastoji
unaprijediti svoju praksu u oblastima koje su za njega relevantne.
Isto tako, i najiskusniji nastavnik je svjestan da je
dosezanje visokih standarda u svim oblastima
gotovo nemogude bez podrške kolega, mentora i
drugih stručnjaka pa koristi različite prilike za
učenje u timu, promatranje prakse drugih
nastavnika, zajedničko učenje i refleksiju, dijeledi
svoje znanje i prihvadajudi sugestije i komentare na
svoj rad.
Nastavnik koristi prilike da sudjeluje u aktivnostima
i inicijativama koje doprinose unapređenju kvalitete
rada cijele škole, kao i razvoja nastavničke profesije.
48
NASTAVNIK TREBA POZNAVATI:
Standard zanimanja – standard nastavničke profesije
Obveze i odgovornosti vezane za stručno usavršavanje i profesionalni razvoj
Načine na koje može samostalno pratiti razvoj određenog predmetnog
područja, pedagogije, psihologije i srodnih znanstvenih disciplina, koristedi IKT
i druge alate
Način izrade, svrhu i funkciju profesionalnog portfolija
Modele i načine profesionalnog učenja i razvoja
ISHODI ZA UČENIKE
Razvoj kompetencija za oblast Profesionalni razvoj omogudava da učenici:
Imaju nastavnike kao uzor za cjeloživotno učenje
Imaju posvedene nastavnike koji kontinuirano propituju i unapređuju svoju
praksu
Primjeduju i pozitivno reagiraju na uvedene inovacije
Zapažaju da nastavnici rade kao tim kako bi podržali njihovo učenje
NAJČEŠDE GREŠKE U OBLASTI PROFESIONALNOG RAZVOJA
Prilike za profesionalni razvoj se izjednačavaju s odlaskom na seminar
Određeni oblici stručnog usavršavanja u školi ne koriste se za smislenu
stručnu raspravu (postoje samo „pro forme“)
Strah da se traži pomod kako se to ne bi protumačilo kao neznanje ili
nesposobnost
Nastavnici ne postavljaju ciljeve za osobni profesionalni razvoj
MOGUDA DOKUMENTACIJA ZA EVIDENTIRANJE I PRADENJE NAPREDOVANJA:
Dokumentacija i dokazi vezani uz završene programe stručnog usavršavanja i
napredovanja
Priznanja, nagrade, sudjelovanja na natjecanjima
Dokumentirane informacije o samoevaluaciji i postavljenim ciljevima za razvoj
(za narednu školsku godinu ili duže razdoblje)
Plan individualnog stručnog usavršavanja/profesionalnog razvoja
KLJUČNI POJMOVI
Stručno usavršavanje (In-service teacher training). Pojam stručnog usavršavanja podrazumijeva proces stjecanja i unapređivanja stečenih znanja i vještina, te pradenje inovacija u obrazovanju nakon okončanja inicijalnog obrazovanja. Stručno usavršavanja se uglavnom odnosi na različite manje ili više obavezne oblike individualnog i grupnog usavršavanja, koje su pripremljene i organizirane od
Portfolio nastavnika - profesionalni portfolio (Professional portfolio). Portfolio je skup dokaza o individualnim sposobnostima i nastavnoj praksi, koji se koristi u evaluaciji kompetentnosti nastavnika ili drugih profesionalaca u obrazovanju u odnosu na definirane standarde i indikatore uspješnosti. Ovaj dokument sadrži sveobuhvatne podatke vezane uz rad i napredovanje nastavnika,
49
strane različitih institucija i organizacija, imaju ograničeno trajanje i značajno ovise od vanjskih faktora, poput financija, prilika i mogudnosti za njegovo organiziranje (Hargreaves, Fullan, 1993).
skup proizvoda i dokaza o radu nastavnika (npr. nastavne pripreme, refleksija, metode rada, način evaluacije, zabilješke, fotografije, video...), kao i individualne ciljeve za unapređenje.
Profesionalni razvoj (Professional development) se može definirati kao “...suma svih formalnih i neformalnih iskustava i učenja tijekom karijere, od stjecanja diplome do mirovine..” (Michele Fullan; «Leding the Culture of Change», 2001). Pojam profesionalni razvoja proizašao je iz koncepta cjeloživotnog učenja i rezultat je promjene obrazovne paradigme pod utjecajem humanističkih i konstruktivističkih teorija. Osim toga što je profesionalni razvoj širi pojam od stručnog usavršavanja, on se razlikuje i u svojoj suštini i podrazumijeva otvoren, dinamičan i trajan proces (Stipid, Grandid, 2010) u čijem središtu je sam nastavnik. Za razliku od tradicionalno viđenog stručnog usavršavanja, koje nastavnika promatra kao pasivnog primatelja i pukog prenositelja znanja, profesionalni razvoj podrazumijeva razvoj refleksivnog praktičara koji propituje i unapređuje osobnu praksu i koji je i sam izvor znanja i iskustva, aktivno sudjelujudi u osobnom učenju usmjerenom na podizanje učinka obrazovnog procesa (Ivid, Pešikan & Antid, 2001). Profesionalni razvoj se odnosi na razvoj osobe unutar njene profesionalne uloge i uključuje različita formalna i neformalna iskustva učenja koja nadilaze pojam “obuke”, omogudavajudi nastavnicima razviti novo viđenje pedagogije i svoje osobne prakse.
Profesionalne zajednice za učenje (Professional learning communities). Profesionalne zajednice za učenje predstavljaju jedan od suvremenih pristupa u podržavanju profesionalnog razvoja nastavnika, kojim se nastoji povedati stupanj profesionalne podrške među nastavnicima i unaprijediti njihovo poučavanje (Galbraith i Anstrom, 1991; prema Diaz-Maggioli, 2004). Model profesionalnih zajednica osigurava vezu između profesionalnog razvoja nastavnika i svakodnevne prakse i mijenja iz korijena kulturu škole u kojoj razmjena ideja, iskustava i refleksija postaje svakodnevna praksa. Takav pristup recipročno utječe na samopercepciju nastavnika, koji su otvoreni za dijalog i analizu postojede prakse, i spremni donositi odgovorne odluke koje utječu na razvoj i napredovanje učenika. Razvoj profesionalnih zajednica, uvelike mijenja ustaljenu kulturu škole, koja postaje mjesto uzajamnog učenja i razvoja. Ovakve škole svoj rad temelje na zajedničkoj viziji i ciljevima, te uvjerenju da svatko može doprinijeti postizanju dobrih rezultata, a osoblje škole se potiče da pokrede zajedničke aktivnosti kako bi konstantno unapređivali rezultate koje postižu učenici
Refleksivna praksa (Reflective practice). Refleksivne praksa je, u svom najjednostavnijem obliku, promatranje i razmišljanje o onome što radimo. Ona je usko povezana s konceptom učenja iz iskustva, na način da nam promišljanje o onome što smo uradili i onome što se zbog toga dogodilo, pomaže donijeti odluku o tome što trebamo uraditi sada ili što demo uraditi drugačije sljededi put. Refleksivna praksa zahtijeva svjesno promišljanje i pradenje (dokumentiranje) naših postupaka i akcija.
Akcijska istraživanja (Action research). Akcijsko istraživanje je proces istraživanja usmjeren ka unapređenju ili promjeni neke akcije/djelovanja. Ovakvo istraživanje podrazumijeva ciklični proces koji sadrži sljedede korake: identifikaciju problema, prikupljanja podataka o problemu, organizacija, analiza i interpretacija podataka, razvijanje plana za rješavanje problema, primjena, pradenje i evaluacija plana, ponavljanje procesa u skladu s nalazima. Refleksivna praksa nastavnika, po svojoj strukturi, podsjeda na akcijsko istraživanje jer nastavnik kontinuirano identificira probleme, traga za rješenjima, primjenjuje i prati učinkovitost novih pristupa.
Ugledni sati (Model classess) imaju za cilj manje iskusnim nastavnicima ili početnicima demonstrirati kvalitetnu nastavnu praksu. Oni u sebi ne moraju imati ništa posebno inovativno, ali trebaju biti za „ugled“.
Ogledni sati (Experimental classess) imaju inovativnu notu i realiziraju se kako bi demonstrirali neki novi pristup, postupak, metodu, primjenu suvremene tehnologije i sl. Oni su dakle „ogled“.
50
STANDARD ZANIMANJA: PROFESIONALNI RAZVOJ
SAMOPROCJENA I POSTAVLJANJE RAZVOJNIH CILJEVA
Tablica u nastavku nudi niz pitanja koji vam mogu omoguditi promišljati i procijeniti vašu praksu,
analizirati svoje snage i identificirati oblasti za unaprjeđenje.
Ova pitanja mogu koristiti kao okvir za diskusiju u zajednicama za učenje, na sastancima aktiva i u
drugim prilikama koje za cilj imaju kontinuirani profesionalni razvoj nastavnika.
KOMPETENCIJE PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
Evaluira vlastitu nastavnu praksu i postignuda na
osnovu objektivnih pokazatelja u cilju planiranja
svoga profesionalnog razvoja
Imam li svoj portfolio, odnosno različite dokaze kojima mogu pratiti i procjenjivati svoje napredovanje? Što su moji orijentiri ili pokazatelji kod procjene kvaliteta osobne prakse? Pratim li napredovanje učenika i njihova postignuda i kako to utječe na procjenu moje prakse?
Vaša pitanja:
Izrađuje individualni plan stručnog usavršavanja,
zasnovan na samoprocjeni i izvanjskoj procjeni
Imam li svoje ciljeve za napredovanje? Kako ih određujem? Imam li plan vezan uz ostvarivanje postavljenih ciljeva? Tko još procjenjuje moj rad? Koristi li mi to i kako?
Vaša pitanja:
Koristi formalne, neformalne i informalne prilike za
profesionalni razvoj u skladu s procijenjenim potrebama
Pohađam li određene seminare ili tečajeve koji bi mi mogli pomodi unaprijediti svoj rad? Pratim li i na koji način literaturu i inovacije u oblasti pedagogije, psihologije, didaktike i metodike? Imam li formalne i neformalne prilike da o tome diskutiram s kolegama ili drugim stručnjacima?
Vaša pitanja:
Surađuje s kolegama (mentorom / savjetnikom) i
uzima u obzir njihove povratne informacije za
postavljanje vlastitih ciljeva za razvoj
Prihvadam li dobronamjerne sugestije kolega i stručnjaka? Tražim li od njih da mi daju povratnu informaciju i onda kada to nije obvezujude/propisano? Na koji način koristim dobivene informacije?
51
Vaša pitanja:
Doprinosi timskom radu u funkciji profesionalnog
razvoja (aktivi, zajednice za učenje i dr.)
Koristim li sastanke aktiva ili zajednica za učenje kako bih iznio neki problem i o njemu diskutirao? Doprinose li zajedničko učenje i rasprava kvalitetu moje prakse? Uključujem li kolege ili se s njima konsultiram kod primjene nekih novih pristupa u radu?
Vaša pitanja:
Pruža pomod drugim nastavnicima i dijeli svoje
znanje i iskustvo kako bi podržao razvoj pojedinaca,
škole i odgoja i obrazovanja u cjelini
Dijelim li svoje znanje i iskustvo s drugima pomažudi im unaprijediti svoju praksu? Omogudavam li pripravnicima ili drugim, manje iskusnim nastavnicima, da prisustvuju mojim satima? Organiziram li povremeno radionice ili druge oblike dijeljenja svog iskustva s drugima?
Vaša pitanja:
52
REFLEKSIJA NA OBLAST: PROFESIONALNI RAZVOJ
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
_____________________________________________________________________
53
7. SUDJELOVANJE U RADU I RAZVOJU
ŠKOLE I OBRAZOVNOG
SUSTAVA
KLJUČNI POSLOVI KOMPETENCIJE (Nastavnik je kompetentan:)
Sudjelovanje u evaluaciji, izradi razvojnog plana i aktivnostima koje doprinose poboljšanju rezultata škole
Sudjelovanje u stručnim
organima škole i drugim profesionalnim timovima
Iniciranje i sudjelovanje u
projektnim aktivnostima i istraživanjima na razini škole i šire
- Sudjelovati u evaluaciji i analizi postignutih rezultata i doprinijeti
postavljanju ciljeva za daljnji razvoj škole - Planirati i realizirati aktivnosti u ostalim oblicima odgojno-
obrazovnog rada škole (sekcije, klubovi, dopunske, dodatne aktivnosti i dr.)
- Sudjelovati i aktivno doprinijeti radu stručnih organa u školi - Raditi učinkovito u timu podržavajudi aktivnosti, projekte i
istraživanja koji doprinose unapređenju kvalitete škole
- Inicirati ili sudjelovati u organizaciji i realizaciji aktivnosti vezanih uz promociju škole (priredbe, volonterske i humanitarne akcije i dr.)
7
54
PODRUČJE 7 SUDJELOVANJE U RADU I RAZVOJU ŠKOLE I OBRAZOVNOG
SUSTAVA
Škola je profesionalna zajednica čiji napredak i kvaliteta ovisi od sudjelovanja i doprinosa svakog
pojedinca. Od nastavnika se očekuje da, prije svega, razumije način na koji funkcionira škola unutar
cjelovitog odgojno-obrazovnog sustava, te da se aktivno uključi u različite aktivnosti koji doprinose
razvoju škole i njenom statusu u zajednici i društvu.
Nastavnik treba poznavati relevantnu legislativu, školske pravilnike i procedure i dosljedno ih
primjenjivati u svom radu, vodedi se najboljim interesom učenika. Isto tako, nastavnici se trebaju aktivno
i argumentirano uključiti u javne rasprave i druge aktivnosti koje doprinose razvoju obrazovnih politika,
te predlagati rješenja proizašla iz prakse.
Evaluacija rada svakog nastavnika, ali i evaluacija postignuda škole i godišnjeg programa rada, osnova su
za analizu postignuda i izradu školskog razvojnog plana. Svi nastavnici bi trebali sudjelovati u procesu
evaluacije i postavljanju ciljeva za unapređenje škole, te preuzeti dio odgovornosti za realizaciju
zacrtanih ciljeva i zadataka.
Nastavnik inicira ili kao dio tima sudjeluje u organizaciji različitih
događaja kao što su priredbe, smotre, izložbe i slične aktivnosti
koje trebaju omoguditi svim učenicima i cijeloj školi da proslave
svoj napredak i učenje, dijeledi ga sa roditeljima/starateljima i
društvenom zajednicom. Pored toga, nastavnik osmišljava i
organizira aktivnosti i akcije u zajednici, kojima se potiče razvoj
volonterizma i društvene odgovornosti kod učenika, razvoj
empatije i uvažavanje različitosti.
Nastavnik sudjeluje, vodi ili podržava rad sekcija, vijeda učenika i vijeda roditelja, rad aktiva i drugih
profesionalnih tijela, potičudi i gradedi profesionalnu i prijateljsku kulturu i klimu zasnovanu na
uzajamnoj podršci i uvažavanju. U planiranje rada sekcija i drugih izvannastavnih aktivnosti, nastavnik
uključuje učenike, ali i roditelje, kolege i druge stručnjake kako bi osigurao da su ove aktivnosti
zasnovane na potrebama i interesiranjima učenika i da omogudavaju kvalitetno i kreativno obrazovanje.
Realizacija različitih projekata i istraživanja koji doprinose boljem razumijevanju i unapređenju nastavne
prakse, važan su segment rada škole. Nastavnik samostalno ili kao dio tima realizira akcijska i druga
istraživanja kako bi npr. pratio uvođenje inovacija u nastavnu praksu, analizirao potrebe učenika i
roditelja, utvrdio uzroke određenih problema i sl. O rezultatima istraživanja upoznaje školsku i širu
profesionalnu zajednicu kroz prezentacije, pisanje članaka i dr.
Kao dio globalne europske i svjetske zajednice, nastavnici se uključuju u različite profesionalne mreže,
inicijative, projekte i aktivnosti koje doprinose razvoju škole i obrazovnog sustava u cjelini.
NASTAVNIK TREBA POZNAVATI:
Relevantnu legislativu (zakone i podzakonske akte) i procedure za njihovo
provođenje
Način i svrhu izrade razvojnog plana škole
Ulogu i funkciju stručnih organa i drugih školskih tijela
Ulogu i način funkcioniranja vijeda učenika i vijeda roditelja
Način organizacije rada školskih sekcija i drugih izvannastavnih aktivnosti
55
ISHODI ZA UČENIKE:
Doživljavaju školu kao zajednicu u kojoj su svi, i učenici i nastavnici, jednako
posvedeni učenju, razvoju i pružanju uzajamne podrške
Mogu ravnopravno sudjelovati u radu sekcija i drugih izvannastavnih
aktivnosti, u skladu s osobnim interesiranjima i potrebama
Mogu davati svoje sugestije i mišljenja znajudi da de ona biti ozbiljno razmotrena
Mogu pokretati različite inicijative, akcije i projekte i za to dobiti podršku škole
Zna kome se sve može obrati za pomod ili podršku
Osjeda ponos pripadnosti svojoj školi
NAJČEŠDE GREŠKE U OBLASTI SUDJELOVANJA U RADU I RAZVOJU ŠKOLE I
OBRAZOVNOG SUSTAVA
Planiranje i evaluacija rada škole smatra se poslom školske uprave
Ne postoji osjedaj zajedništva, uzajamne podrške i timskog rada
Škola je sastavljena od razreda i odjela i nije koherentna zajednica u kojoj svi
uče jedni od drugih
Sekcije se realiziraju bez uključivanja učenika i bez jasnog plana i ishoda
MOGUDA DOKUMENTACIJA ZA EVIDENTIRANJE I PRADENJE NAPREDOVANJA:
Plan i program rada sekcije
Plan za dopunsku ili dodatnu nastavu
Evaluacija postignuda sekcija, odnosno dopunske i dodatne nastave i ciljevi za
unapređenje
Realizirani projekti ili istraživanja
Priznanja i zahvalnice
KLJUČNI POJMOVI
Školski razvojni plan (School improvement plan).
Školski razvojni plan je dokument kojim se
definiraju koraci koje škola mora učiniti kako bi
unaprijedila postignuda učenika i druge aspekte
rada škole i način na koji de to biti urađeno. ŠRP
pomaže upravi škole i nastavnicima odrediti
prioritete djelovanja, u skladu s analizom
postignutih rezultata, identificiranim problemima,
postojedim resursima kao i vizijom i misijom škole.
ŠRP se najčešde razvija za razdoblje od tri godine, s
akcijskim planom za svaku godinu.
Školsko razvojno planiranje je kontinuirani i
stvaralački proces koji se zasniva na stalnom
istraživanju i prepoznavanju autentičnih potreba
škole, i osmišljavanju načina da se te potrebe
zadovolje u skladu s ciljevima u određenom
vremenu. Koncept razvojnog planiranja se zasniva
na demokratskom dogovoru svih interesnih grupa i
time se postiže: otvorenost prema promjenama;
bogatstvo inicijativa i ideja; veda dostupnost i
objektivnost; razvoj zasnovan na potrebama škole;
vedi stupanj sudjelovanja svih interesnih grupa i
bolja kvaliteta rada škole.
56
STANDARD ZANIMANJA: SUDJELOVANJE U RADU I RAZVOJU ŠKOLE I OBRAZOVNOG
SUSTAVA
SAMOPROCJENA I POSTAVLJANJE RAZVOJNIH CILJEVA
Tablica u nastavku nudi niz pitanja koji vam mogu omoguditi promišljati i procijeniti vašu praksu,
analizirati svoje snage i identificirati oblasti za unaprjeđenje.
Ova pitanja mogu koristiti kao okvir za diskusiju u zajednicama za učenje, na sastancima aktiva i u
drugim prilikama koje za cilj imaju kontinuirani profesionalni razvoj nastavnika.
KOMPETENCIJE PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
Sudjeluje u evaluaciji i analizi postignutih rezultata i
doprinosi postavljanju ciljeva za daljnji razvoj škole
Znam li koja je vizija i misija naše škole? Poznajem li dugoročne i kratkoročne (razvojne) ciljeve škole za tekudu školsku godinu? Pratim li ostvarivanje ciljeva tijekom školske godine? Analiziramo li na kraju školske godine postignuda učenika i uspoređujete li ih s prethodnim ciklusima ili školskom godinom, odnosno postavljenim ciljevima? Kakve zaključke donosimo nakon analize? Na koji način donosimo ciljeve za narednu školsku godinu? Imamo li akcijski plan i raspoređujemo li obaveze i poslove među sobom?
Vaša pitanja:
- Planira i realizira aktivnosti u
ostalim oblicima odgojno obrazovnog rada škole
(sekcije, klubovi, dopunske, dodatne aktivnosti i dr.)
Kako donosim odluku vezanu uz osnivanja i vođenje sekcije, odnosno održavanje dopunskih i dodatnih aktivnosti? Imam li razrađen plan s jasnim ishodima za učenike? Imam li mogudnost biti kreativan kod osmišljavanja i planiranja izvannastavnih aktivnosti? Koja je profesionalna ili druga korist od vođenja izvannastavnih aktivnosti? Kako pratim i evaluiram rad sekcija i drugih izvannastavnih aktivnosti? Koliko uključujem učenike u osmišljavanje, planiranje i evaluaciju izvannastavnih aktivnosti?
Vaša pitanja:
Sudjeluje i aktivno doprinosi radu stručnih organa u školi
Sudjelujem li u radu aktiva? Ima li naš aktiv plan rada i ciljeve? Na osnovu čega ih donosimo? U čemu ja doprinosim radu aktiva? Koja je moja korist od sudjelovanja?
57
Vaša pitanja:
Radi učinkovito u timu podržavajudi aktivnosti,
projekte i istraživanja koji doprinose unapređenju
kvalitete škole
Sudjelujem li u radu nekih drugih stručnih timova? Jesam li realizirao neka istraživanja u odjelu/razredu ili školi? Kako sam koristio rezultate istraživanja? Sudjelujem li ili iniciram projekte koji mogu doprinijeti radu škole? Pružam li podršku svojim kolegama kada je to potrebno? Proslavljamo li zajednički naše uspjehe? Na koji način obilježavamo uspjehe ili ističemo postignuda pojedinih kolega ili timova?
Vaša pitanja:
Inicira ili sudjeluje u organizaciji i realizaciji
aktivnosti vezanih uz promociju škole (priredbe, volonterske i humanitarne
akcije i dr.)
Koja je moja uloga u promociji rada škole? Iniciram li određene akcije ili aktivnosti koje doprinose promociji obrazovanja i škole u zajednici? Odazivam li se rado kako bih pomogao u organizaciji i realizaciji ovakvih akcija i aktivnosti?
Vaša pitanja:
58
REFLEKSIJA NA OBLAST: SUDJELOVANJE U RADU I RAZVOJU ŠKOLE I OBRAZOVNOG SUSTAVA
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
______________________________________________________________________________
_____________________________________________________________________
59
8. PLAN PROFESIONALNOG RAZVOJA
Profesionalni razvoj je proces koji se nikada ne završava. On podrazumijeva kontinuirano preispitivanje i
pradenje, postavljanje i redefiniranje ciljeva i traganje za odgovorima koji se javljaju u svakodnevnom
radu s učenicima.
Profesionalni razvoj počinje postavljanjem niza pitanja:
Tko sam ja kao nastavnik?
U što vjerujem kada je riječ o učenju i poučavanju?
Kojim načelima i vrijednostima se rukovodim u svom radu?
Gdje sam sada, a gdje želim biti u bududnosti?
Kako du tamo stidi, što i tko mi u tome može pomodi?
Kako du znati da sam dosegao željeni cilj?
SAMOPROCJENA
Jedan od prvih koraka u izradi plana profesionalnog razvoja je samoprocjena. Vodič za nastavnike mogao
vam je poslužiti da samostalno i kroz profesionalnu diskusiju s kolegama identificirate svoje snage kao i
oblasti za unapređenje za svako od područja rada nastavnika definiranih Standardom zanimanja.
Standard zanimanja predstavlja okvir i polazište za samoprocjenu nastavnika, dok izrada razvojnog plana
podrazumijeva i niz dodatnih koraka koji pomažu nastavniku identificirati prioritetna područja u kojima
se želi usavršavati i postavi osobne ciljeve za daljnje unapređenje.
DEFINIRANJE PRIORITETA
U skladu s realiziranom samoprocjenom, ali i dodatnom analizom koja može uključivati analizu
napredovanja učenika, procjenu od strane kolega, roditelja i dr., nastavnik donosi odluku o tome na
kojim područjima želi raditi u narednom vremenskom periodu, odnosno koja su to prioritetna područja
u kojima se želi razvijati.
PODRUČJE IDENTIFICIRANE OBLASTI ZA UNAPRJEĐENJE
1. Planiranje i programiranje
2. Učenje i poučavanje
3. Pradenje i vrednovanje
4. Kreiranje okruženja za učenje
5. Suradnja s obitelji i zajednicom
6. Profesionalni razvoj
7. Sudjelovanje u radu i razvoju škole i obrazovnog sustava
60
IZRADA PLANA PROFESIONALNOG RAZVOJA
Profesionalni razvoj je rezultat postavljanja ciljeva za unapređenje osobne prakse i poduzimanje niza
koraka za ostvarivanje navedenih ciljeva. Ciljevi trebaju proizadi iz potreba nastavnika, moraju biti
realistični, mjerljivi, ali i izazovni, kako bi potakli nastavnika oprobati se u novim područjima i oblastima.
Plan profesionalnog razvoja je sredstvo koje pomaže nastavniku u ovom procesu i sadrži sljedede
elemente, odnosno pitanja na koje je potrebno odgovoriti:
PRIORITETNO PODRUČJE: Nakon samoprocjene koju sam realizirao, koje područje sam izdvojio kao prioritetno, odnosno ono na kojem du raditi tijekom narednog razdoblja?
CILJ/EVI: Što želim postidi? Reflektiraju li ovi ciljevi moje profesionalne potrebe? Jesu li ovi ciljevi realistični i ostvarivi u danom vremenskom razdoblju?
ISHODI/ REZULTATI: Što želim vidjeti kao rezultat svog rada? Kako de to izgledati u praksi? Koju promjenu želim napraviti? Koje konkretne rezultate želim vidjeti kod učenika?
STRATEGIJE ZA PROFESIONALNI RAZVOJ: Kako du razviti svoje profesionalne kompetencije – što du koristiti, tko mi u tom procesu može pomodi? Koji resursi postoje u mojoj školi/zajednici? Gdje mogu pronadi primjere dobre prakse?
AKTIVNOSTI KOJE DU REALIZOVATI: Koje aktivnosti du realizirati? Koji su koraci u ostvarivanju željenih ciljeva?
VREMENSKI OKVIR: Tijekom kojeg razdoblja du realizirati aktivnosti? Kako izgleda moj plan u odnosu na školsku godinu? Je li vremenski okvir realističan?
INDIKATORI USPJEHA: Kako du znati da sam postigao željene rezultate? Kako du znati u kojoj mjeri sam ostvario ciljeve? Kako du mjeriti postignuda?
PRADENJE I DOKUMENTIRANJE: Kako du pratiti i dokumentirati postignute učinke i rezultate? Koje alate/metode du koristiti za pradenje? Što du dokumentirati – koje dokaze du prikupljati?