Josip Stadler

SRCE ISUSOVOu pastirskim pismima

Sluge Boæjega nadbiskupa dr. Josipa Stadlera

Priredila: s. M. Mirjam DediÊ

Zagreb - Sarajevo2004.

3

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 3

Nakladnik: PROVINCIJA SRCA ISUSOVA I MARIJINA DRUÆBA SESTARA SLUÆAVKI MALOGA ISUSA, Zagreb i POSTULATURA SLUGE BOÆJEGA NADBISKUPA JOSIPA STADLERA, Sarajevo

Uredila: s. M. Mirjam DediÊOdgovara: s. M. Imakulata LukaËGrafiËki urednik:Lektor:Omotnica:Tisak: Ofset MarkulinNaklada:

Printed in Croatia 2004.

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveuËiliπna biblioteka, Zagreb

ISBN

4

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 4

1. POD ZASTAVOM SRCA ISUSOVA*

Srce Isusovo, br. 1 od 15. sijeËnja 1882., str. 1.-7.

RijeË je o prvom pastirskome pismu, πto ga je prvivrhbosanski nadbiskup, Josip Stadler, uputio kaonastupnu poslanicu puku i sveÊenstvu Vrhbosanskenadbiskupije 15. sijeËnja 1882. Ta poslanica, kojanosi naziv “Pod zastavom Srca Isusova” ujedno je iprvi Ëlanak u sluæbenom listu Vrhbosanske nad-biskupije, kojeg je Stadler utemeljio pod imenom“Srce Isusovo”. Naslov ove poslanice je i geslo podkojim Êe on izgraivati, ureivati i obnavljati Crkvuπto mu je povjerena. Stadler, kao veliki πtovatelj ipromicatelj poboænosti Srcu Isosvu, proglaπava SrceIsusovo “glavnim Ëuvarom i patronom” novoosno-vane nadbiskupije. Nadalje iskazuje i posebnoπtovanje prema Blaæenoj Djevici Mariji moÊnojzagovornici kod Boga, proglaπava je zajedno sa sve-tim Josipom drugom zaπtitnicom Vrhbosanske nad-biskupije. Na kraju poslanice donosi posvetnumolitvu Srcu Isusovu, te odreuje obvezu da se ovamolitva tri puta godiπnje moli (u nedjelju iza SrcaIsusova, na sv. Josipa, na Veliku Gospu) u svim crk-vama nadbiskupije.

Kada je pokojni, doista veliki papa Pij IX.svojim pronicavim pogledom promatrao, kakocielo druætvo ljudsko u svojoj zloÊi napreduje,kako se duπe odkupljene krvju nevina jaganjcau propast strmoglavljuju, kako oni, koji sepodavaju pokvarenosti, upravo od sebe odbijajusve, πto bi ih moglo k pameti privesti: srce gazaboljelo, gorko se razcvilio, duboko zamislio,

9

* Naslov je poslanici dao sam nadbiskup Stadler!

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 9

razmiπljavajuÊi o tom, kako bi se dalo toj nevoljidoskoËiti. Nebjeπe moæda vremena, kada sutoliko vriedjali naπeg Gospodina Isusa Krista;nebjeπe vremena, kada su na crkvu naπu tolikonavaljivali; nebjeπe ga moæda, kada se tolikosveta vjera ruæila, kada se poπtenje toliko zapos-tavljalo, kada se svako pravo toliko nogamagazilo, koliko upravo u naπe vrieme. Pa tolikomuzlu na put stati tko bi mogao? Zlo to utamanitikako bi se dalo? Pij IX. u svem kako je veÊ biovelik, znamenitu rieË o tom izusti, rieË kojasvemu zlu na put staje, rieË, koja svako dobro sasobom donosi. Pa πto mislite, da je on kao ustuksvemu zlu naveo? »ujderte samo: “Crkva, takoon govori, i ljudsko druætvo nemaju spasa, vanjedino u srcu naπega Gospodina; srce Isusovo,to je, πto Êe svako zlo utamaniti”.

Ja po milosti Boæjoj i svete apostolskerimske stolice nastupio sam nadpastirskusluæbu, i preuzeo novo ustrojenu vrhbosanskunadbiskupiju, preuzeo veliku odgovornost, teretvelik. Neprijatelj duπah naπih razvio je barjak ina njem napisao: Amor sui usque ad contem-tum Dei. Pod taj barjak sakupljaju se djeca tmi-nah, ljudi, kojim se mili veÊma tama nego lisvjetlo, jer su njihova djela zla, jer sebe ljube, amrze na Boga. I ja, braÊo, razastirem zastavu, ipozivam vas, da skupa sa svojim pukom podnjom se kupite; na njoj je srce Isusovo, trnjemistina okrunjeno, ali i plame ljubavi razprostiruÊena sve strane, plame, kojimi pali sve πto je

10

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 10

grieπno, a uæiæe i naπe srce ljubavju napram sebi.Pod tom zastavom napisano je: Amor Dei usquead contemptum sui. U srcu bo Isusovu uËimopoznavati Boga, poznavati sebe, uËimo ljubitiBoga, koji nas je toli ljubio te svoga Sina za nasdao, da ni jedan nepogine, koji u njega vjeruje,nego da ima æivot vjeËni. Pod tu se zastavu kupi-mo, jer Êemo pod njom i sebe spasiti i drugemoÊi k spasu privoditi”. Moj Boæanski spasitelj,reËe jednom blaæena Marija MargaretaAlacoque, kaza mi, da Êe oni, koji rade na spasduπah, i milost zadobiti te Êe moÊi i najopornijasrca ganuti, i divan plod ubirati, budu li samonjihova srca njeænom ljubavi: “k srcu njegovuproniknuta”.

Providnost Boæja po svojoj konaËnojmudrosti upravlja sve u svietu na korist crkvesvoje. On joj uviek pomaæe i njezinim potre-boÊam oËinski zadovoljuje. Osobitu ipak provid-nost dan danas crkvi svojoj u tom pokazuje, πtou svojoj dareæljivosti upravo boæanskoj otvarariznicu srca Sina svoga, i iz nje svakomu obilnedarove dieli. Tim htjede ne samo postiÊi, da sesrce njegova Sina πtuje i ljubi, nego da se i uægeluË svete vjere u srcih ljudskih, koja po nevjeriusried tminah Ëame, i uzpiri u njih oganj ljubavi,koji utrnuti nastoji danaπnji bezboæni sviet.Poboænost k srcu Isusovu zadnji je kano pokusnjegove ljubavi, kojim kani oporna srca ljudskaomekπati, ganuti, prevladati, kojim kani svojimπtovateljem preobilne darove podieliti.

11

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 11

Tu poboænost odobriπe pape, biskupi prih-vatiπe, puk obljubi, i lice se zemlje preobrazigdjegod se ona nastani: grieπnici taknutiljubavju grieha se odrekoπe, a pravednici zane-seni istom ljubavi prionuπe jedino za Isusa, jedi-no za njega revnovat poËeπe.

I ja imajuÊi sve to na pameti odluËih nad-biskupiji vrhbosanskoj dati za geslo: SrceIsusovo. I evo najmanji od braÊe svoje premnevriedan stanovat u srcu Gospodina moga,ipak pozvan od njega, stavljam sebe i svu braÊusvoju i sav puk ciele vrhbosanske nadbiskupijeu srce njegovo. Jedno smo traæili, da stanujemou domu Gospodnjem sve dane æivota svoga.Isuse, dobri naπ pastiru, smiluj se nam, ti naspasi, ti nas brani, ti u nebu nas nastani. Ja zatoproglaπujem, da je od danas glavni Ëuvar ipatron ove nadbiskupije: Srce Isusovo. O koli jedobro i ugodno pribivati u srcu Isusovu ! O lje-poto toli stara, A meni joπ toli nova!

Srce Isusovo, to je, πto Êe svako zlo uta-maniti, ono je, πto Êe nam vrutak biti svegadobra. Pred neprijateljem hoÊeπ li bit siguran,kad na te ustaje? Nuto srce Isusovo, ono je πtit,kojim Êe se suzbiti svako koplje; ono bo predsulicom neuzmaËe. U burnom ovom æivotu, gdjesi u pogibelji, da silni valovi morski tobom udareo koji greben, sigurno li kaniπ proÊi? Gle sulicomotvoreno srce Isusovo, ono ti otvoreno stoji kanosigurna luka, u kojoj Êeπ se ukrcati moÊi. Usuhoj pustoπi ovoga æivota æeliπ li se okriepiti?

12

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 12

Gle iz srca Isusova poteËe krv i voda za spasen-je sveg naroda: tu ti je vrutak, odakle pij po volji.U svietu punu nemira, u suznoj ovoj dolini, punojgrieha, neokaljan hoÊeπ li æivjeti? hoÊeπ li mirsveti uæivati? Nuto srce Isusovo, gdje Êeπ pravimir naÊi; ono bo sve umiljato poziva: Dodjite svik meni, koji ste umorni i otereÊeni, i ja Êu vasokriepiti. Gle, Gospodine, mi svi u nadbiskupijivrhbosanskoj umorni smo, otereÊeni smo svi!De pogledaj milostivo na nas. - Ah, Gospodine,hoÊe li nevolje naπe prevladati milosrdje tvoje,oli Êe milosrdje nadjaËati nevolje? Neka,Gospodine, staro tvoje milosrdje prevlada, nekatvoja mudrost prevlada naπu zloÊu. Velika je isti-na naπa zloÊa; nu nije li, Gospodine, ljubav tvojakamo veÊa? Da ona je kamo veÊa. Zato nasumorne, nas otereÊene ti okriepi, ti utjeπi, prigr-li nas ti.

Zavapit Êu na koncu s rieËmi, koje je blaæe-na Margarita rekla njekomu redovniku: “O damogu izpripoviedati sve πto o toj ljubeznojpoboænosti znam, i odkriti svemu svietu blagomilostih, koje je Isus Krist u svom poklonavriednom srcu saËuvao i svim ga obilato datiæeli, koji tu poboænost goje! Molim vas, ËastniotËe, i zaklinjem, uËinite sve, da se svakomu usrce ta poboænost zasadi! Meni je Isus Kristonako oËitovao, da o tom ni najmanje nedvojim,da je njegova volja, da se ta krasna poboænostsvuda razprostrani i po njoj da si bezkrajan brojvjernih slugah, savrπenih prijateljah i skroz zah-

13

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 13

valne djece pribavi. Blago milosti i blagoslovaneda se mjeriti, πto je u tom boæanskom srcu. Janepoznajem u duhovnom æivotu drugepoboænosti, koja bi mogla u kraÊe vrieme duπudovesti do najviπe savrπenosti i omoguÊit joj, daokusi prave slasti, koje Ëovjek nalazi, kada sluæiIsusu Kristu. PaËe iz podpunoga osvjedoËenjavelim, da nebi bilo krπÊanina, koji nebi tepoboænosti vrπio, kada bi znao, koli se ona miliIsusu Kristu. Gledajte svakako, da redovnici zatu poboænost prionu, jer Êe u njoj toliko pomoÊinaÊi da im neÊe biti niËega drugoga od potrebe,πto bi ih do prve revnosti i toËne stege dovelo,ako su iz druæbe, koja je u stegi popustila, niti biim πto drugo trebalo, da ih do savrπenostidovede, ako su veÊ po pravilih toËno æivili”.

Ima slikah, koje predstavljaju Isusa kanodiete pokraj majke Marije. U njem je izraæena iljubeæljivost njegova djetinjstva i veliËanstvo nje-gova boæanstva. Jednom ruËicom pokazuje onnebu i zemlji, pokazuje ljudem i angjelom,pokazuje pravednikom i grieπnikom, pokazujenam i Mariji svoje srce kano ognjiπte svojeljubavi i vrutak svih milostih, drugom pakorukom umiljato pokazuje na majku Mariju; timπto nam htjede reÊi? Htjede reÊi: Dodjite svi kmeni, srce vam moje obilne Êe milosti dati, alobratite se na majku moju i vaπu Mariju; jer onamojim srcem gospoduje, ona ima kljuË k moje-mu srcu, ona je posjednica, Ëuvarica i dielitelji-ca svih milostih srca moga.

14

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 14

Eto to je uzrok, zaπto od ovoga dana i majkunaπu Mariju, bez grieha zaËetu, proglaπujemËuvaricom i patronom nadbiskupije vrh-bosanske. Tko moæe tako uspjeπno k srcunaπega Gospodina govoriti; kano blaæena djevi-ca Marija? Niπta nema, Ëega nebi mogla Marijaod svoga Sina izprositi. Krasno slovi sveti Efrem:“©to je do toga, ako se zlo koje prikazuje neizl-jeËivo. To je upravo razlog, zaπto se Marija zatakovu stvar zauzima, ako ju samo u njezineruke damo. Neznate li, da je majka Boæja ufanjeonih, koji mal da nesdvajaju, i onih koji veÊsdvajaju, paËe i onih, koji viπe nemaju nikakovenade?”

Pa zbilja Marija buduÊi mati Isusova imala jeveÊ po naravnom pravu moÊ na srce svogaSina. A Isus Krist, koji je doπao, da svakupravednost izpuni, πtovao je naravna prava.Sveti evandjelista Luka uËi nas, koli je jako Isuspoπtivao majku svoju, kada o njem veli: I bio imje posluπan (2, 51). Tko je bio posluπan i komu?Pita sveti Bernardo ter tumaËi: “Bog bijaπeposluπan ljudem; Bog, koga andjeli sluæahu,koga moÊi i poglavarstva nebeska sluπahu,bijaπe Mariji posluπan i ne samo Mariji, nego isvetomu Josipu iz ljubavi napram Mariji. Divitese onomu, πto vam se viπe mili, te si odaberiteËemu da se viπe Ëudite, ili smjernoj posluπnostiSinovoj ili vanrednoj Ëasti materinoj. I s jedne i sdruge strane jednako je ta stvar vriedna, da jojse diviπ, da joj se Ëudiπ. Bog sluπa æenu; o

15

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 15

poniznosti bezprimjerne! Kada djevice hvalimo,s veseljem iztiËemo njihovu prednost, kojuimaju, da sliede jaganjca, kamo god ide.Promislite samo, koja hvala ide istom onu, kojapred istim jaganjcem hodi”. Marija dakle morabiti usliπana, jer joj sam Bog bio posluπan kaosvojoj pravoj i bezgrieπnoj materi. Zato i velisveti Damjan, da je sve blago milostih podkljuËem Marijinim. Ali sve blago milostihzakljuËano je u srcu Isusovu, koje je po rieËi sve-toga Pavla (Hebr. 4, 16) priestol milostih. Marijadakle samo u toliko moæe kljuË imati k tomublagu, u koliko je gospodarica srca Isusova.

Molba Marijina njekim je naËinom zapoviedza Isusa. Nije li Isus na molbu svoje matereuËinio svoje prvo Ëudo, kada joπ nije bila doπlanjegova ura? Ako joj je prividno malo oπtrije iodgovorio, htio je ipak tim viπe pokazati moÊnjezinu na njegovo srce. Pa i Marija pouzdavajuÊse u posluπnost Sina svoga, nije se viπe upuπtalau moljakanje, nego je naprosto slugam rekla:UËinite sve, πto god vam kaæe (Iv. 2, 5). I Isus jojje izpunio molbu. Treba li nam joπ Ëega dru-goga, da spoznamo, da je Marija reÊ bi gospo-darica srca Isusova?

Tko god dakle hoÊe, iz æivoga vrela, iz srcaIsusova crpati milostih, neka se ponajprijeutekne k majki Mariji i s njom neka se na srceIsusovo obrati. Budemo li tako Ëinili, tim Êemougoditi Bogu, jer Êemo mu biti zahvalni, πto ju je

16

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 16

svomu Sinu odabrao za majku; ugodit Êemo iIsusu, jer Êemo ga slaviti, πto ju je za kraljicu igospodaricu svoga srca postavio; ugodit Êemo isamoj majki Mariji, jer Êemo joj tim najveÊuhvalu dati, πto Êemo joj na pamet dozvati izvornjezine moÊi i njezine dobrote napram ljudem.

Naredjujem, da se sliedeÊa molitva svakegodine triput u svih æupnih crkvah poslie puËkemise s pukom izmoli, i to treÊe nedjelje poslieuskrsa kano na dan patrona ciele crkve, naimesvetoga Josipa; zatim u nedjelju posliesvetkovine srca Isusova (ove godine je ta ned-jelja 18. lipnja), i na dan bezgrieπnoga zaËeÊablaæene djevice Marije, kano na dane patronahnaπe vrhbosanske nadbiskupije:

Pred tobom, presveto srce naπega spasitelja,na lice padamo sa skruπenim srcem. O Isuse,Sine Boga æivoga, na πto sve nije tvoja mudrostdoπla, πto sve nije tvoja ljubav poduzela, da nassve sretne, sve blaæene uËiniπ. Neda se izkazati,πto si sve za nas uËinio i trpio! Pa kad si veÊ savæivot svoj za naπ spas posvetio i sebe na kriæu zanaπe griehe ærtvovao, hoÊeπ joπ dan na dannekrvno za nas se ærtvovati, i u presvetomoltarnom sakramentu kao Bog i Ëovjek u istinu istvarno usried nas stanovati, da nas svojimtielom i svojom krvlju hraniπ, da nas sa sobomËim uæe sjediniπ i svoje nam milosti obilno dieliπ!Koli smo jako duæni hvalit te i slavit za tadobroËinstva i ljubav ti vraÊat za ljubav! Ali dokboæansko srce tvoje u Ëudesnom otajstvu tvoje

17

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 17

ljubavi gleda, kako da ljude usreÊi, trude se ljudii gledaju, kako da te vriedjaju, i za tvoju tibezkonaËnu ljubav bezkrajnu nezahvalnostvrate. O koliko je nevjernikah i krivovjernikah,koji u zasliepljenosti srca svoga sveti sakrame-nat ljubavi nepriznaju, tebe u njem preziru,obezËaπÊuju i ruæe! Pa koliko ih je i vjernikah,koji za tvoju ljubav prikazuju samo hladno inemarno srce, koji bez poËitanja u hram tvojstupaju, za tobom neËeznu, riedko kada i to bezdostatne priprave k tebi pristupljuju, ili koji usmrtnom griehu tebe primaju, i tako svojomkrivnjom kruh æivota pretvaraju u smrtonosniotrov.

O Isuse, dobri ti pastiru, koji si svoj æivot zanas dao, koli ti jako ta nezahvalnost i propasttolikih duπah raniti mora ljubezno srce tvoje!Kako rado bismo mi svojimi suzami i pokorombol ti utaæili i zasve te uvrede zadovoljili! Ali jao,mi smo i sami grieπnici, i puno smo tvojimmukama doprinieli! Zato nam je pomoÊi traæitijedino u tvom prevelikom milosrdju i tvojihneizmjernih zaslugah, i smjerno i skruπeno vapi-jati: Poπtedi nas, gospodine, puk svoj poπtedi!Spomeni se, da nas nemoæeπ zabaciti, a da seciena tvoje krvi za nas neizgubi. Mi istina neza-sluæujemo pomilovanja; ali tebi nije drago, da setolike duπe izgube, i mi nikako nemoæemo dvo-jiti o tvom milosrdju, dokle god tvoje blago iumiljato srce kano utoÊiπte za nas grieπnikeotvoreno vidimo. Smiluj se indi, o Isuse, i prosti

18

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 18

sve uvrede, sve rugote i psovke, koje smo ili miili drugi ljudi proti sakramentu ljubavi poËinili!OËi naπe pretvorile se u suzne potoke, ronilesuze dan i noÊ i neimale utjehe, jer su, o Isuse,ranili njeæno srce tvoje, ranili oni, koji su te biliduæni πtovati i ljubiti. Kano zadovoljπtinu za teuvrede tebi nanesene, prikazujemo ti svezasluge gorke muke tvoje i dragocjenu krv svodom, koja je iz boka tvoga potekla; prikazuje-mo ti svu hvalu i Ëast, πto Êe ti nebeski kori and-jeoski i svi odabranici Boæji sada i uviek prikazi-vati. U zajednici s njimi i mi hoÊemo hvalu tidavati, slavit te i diËit, molit te za proπtenje i lju-bit te, koliko put bilo tucne, koliko put srcekucne. Nitko te viπe na zemlji nevriedjao, sva seπiroka zemlja sjedinila i s jednim srcem, i s jed-nima ustima na vieke ti pjevala: Hvaljeno budi islavljeno bez prestanka presladko srce Isusovou presvetom oltarnom sakramentu!

O Gospojo naπa, majko Boga naπega i naπa!Tvojoj blagoslovenoj vjeri i krilu milosrdja tvoga,danas, svaki dan, i na Ëas smrti naπe, duπu naπui tielo naπe izruËamo. Sve ufanje, i svu utjehunaπu, sve tjeskobe i protivπtine naπe, æivot ikonac æivota naπega tebi u ruke predajemo, dase po tvojih zaslugah urede misli, rieËi i sva djelanaπa prama tvojoj i presvetoj volji Sina tvoga.

Veliki ti patriarho Josipe, sine Davidov,zaπtitniËe ciele crkve, vjerni slugo, koga je Bogza Ëuvara dao blaæenoj Djevici Mariji i zaodhranitelja Sinu svomu, budi i naπ Ëuvar,

19

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 19

odhranitelj i otac, i vodi nas putem krieposti dapostignemo æivot vjeËni.

O vi svi andjeli, osobito andjeli, koje vas jeGospodin Bog naπoj nadbiskupiji postavio zaËuvare, branite nas u borbi, da se neizgubimo nastraπnom sudu.

I vi svi sveti i svetice Boæje, osobito vi, kojise slavite u naπoj nadbiskupiji i vi muËenici,kojih se ostanci u istoj nalaze, molite se za nassada i na Ëas smrti naπe, Amen.

U Sarajevu, dne 15. sieËnja 1882.

Josip m.p.nadbiskup.

20

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 20

2. LJUBAV I POBOÆNOST PREMA KRISTU Vrhbosna, br. 4 od 15. veljaËe 1890., str. 59.-65.

U ovoj korizmenoj poslanici upuÊenoj sveÊenicima,a preko njih i svojim vjernicima nadbiskup Stadlergovori o ljubavi raspetog Isusa i o potrebi propovi-jedanja te ljubavi. Kao da neki propovjednici neznaju ni o Ëemu drugom govoriti nego o Boæjojpravednosti, o strahu, prijetnjama i kaznama. Istina,time se vjernike opominje na teæinu grijeha, ali tonije vez koji Êe ih dugo dræati. Kad bi se propovi-jedalo o ljubavi Kristovoj, tada bi se i razmiπljalo o tojljubavi te nastojalo ugoditi onome koji ljubi. Jer tkonjega ljubi ima æivot, a tko ga ne ljubi mrtav je.Vjernici trebaju upoznati Krista da o njemurazmiπljaju, da ga hvale i slave i njegovim stopamaidu. To je za sve vjernike i sveÊenike glavni posao ilibolje reËeno glavna poboænost. Mnogo je dobrihpoboænosti, ali sve su dobre samo ukoliko se odnosena onu glavnu. Za neodræavanje poboænosti SrcuIsusovu, Stadler vidi krivnju u sveÊenicima koji negovore dovoljno o tome i koji, izgovarajuÊi se danemaju dovoljno vremena, sami to ne Ëine. Upravoza tu poboænost uvijek mora biti vremena.

J o s i p ,po milosti Boæjoj i svete apostolske stolicenadbiskup vrhbosanski i metropolita svoj

veleËastnoj braÊi sveÊenikom, koji su u ovojvrhbosanskoj nadbiskupiji blagodat i mir odBoga Otca naπega i Gospodina Isusa Krista.

1. Naπ Gospodin Isus dovrπio je djelo odku-pljenja, koje je nam bezbrojna dobroËinstvadonielo, a njemu neizmjerno puno muke i

21

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 21

sramote prouzrokovalo. A da se upravo njegovemuke i smrti na kriæu, koju je za nas od ljubavipretrpio, spomenemo, ustanovio je presvetisakramenat. Kada god to uzËinite, Ëinite na mojuuspomenu, rekoπe njegova sveta usta, kada jepresv. sakramenat ustanovio. A sv. Pavao apos-tol u svojoj prvoj poslanici na KorinÊane (11)piπe: Kada god budete jeli kruh ovaj i kaleæ pili,naviestit Êete smrt Gospodnju. I tako, da nam topreveliko dobroËinstvo odkupljenja na kriæu,neprestano bude na pameti, ostavio je Gospodintielo svoje za hranu vjernikom. A ta uspomena namuku i smrt naπega Gospodina koli je vaæna iutjeπna, i koli za nas koristna i spasonosna! Sv.Pavao piπuÊi na Hebrejce pa predoËivπi im, kakoje poËetnik i svrπitelj naπe vjere Isus mjestoodredjene sebi radosti pretrpio kriæ reËe im:Pomislite dakle na onoga, koji je takovo protivl-jenje protiv sebe od grieπnika podnio, da se neutrudite i da ne oslabe duπe vaπe (Hebr. 12, 3.).

©to bih vam ja u ovo sv. korizmeno vriemedrugo na srce stavio, nego upravo to, da vi kojiste od Gospodina Boga postavljeni, da nastojitene samo sebe spasiti, nego i sebi povjerenostado, neprestano imate pred oËima onoga, kojije od grieπnika muku i smrt podnio, hoÊete li, davam ne dotuæi, hoÊete li, da se ne utrudite, davam duπe ne oslabe. JednoÊ zapitaπe glasovitogaIvana Avilu, πto je onomu od najveÊe koristi, kojiæeli dobro propoviedati, a on odgovori: Ljubitiveoma Isusa Krista. To pripovieda sv. Alfonso

22

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 22

Lig., a onda pridodaje: Za to se je Ëesto vidilo, dasu propovjednici, koji su veoma ljubili IsusaKrista, kad i kad puno viπe dobra uËinili jednompropovjedju, nego li drugi mnogimi. Nu slaba jeljubav k Isusu, koja ne proizvire iz muke i smrtinjegove; jer upravo muka i smrt Isusova najjaËenas potiËe na to, da goruÊe ljubimo svojega spa-sitelja. HoÊemo li za to, da i sami GospodinaIsusa ljubimo ter vjernike takodjer na tosklonemo valja, da i sami razmiπljavamo o Isusu,naroËito o njegovoj muki i smrti, a onda da nas-tojimo upravo o tom propoviedati, kako da i vjer-nici svom duπom naπega Gospodina obljube, dabudemo u mukah, kako no veli sv. Pavao, dok seIsus u srcih njihovih ne rodi. Vriedno je za to,braÊo, da u ovo sv. korizmeno vrieme zajednoizpitamo razloge, koji svakoga potiËu na ljubav kIsusu ter izvidimo, πto valja narodu savjetovati,da svom duπom obljubi Gospodina svoga Isusa.

2. Sv. Alfonso Lig. raspravljajuÊi o tom, πtotreba osobito narodu tumaËiti, iztiËe, da valjaËesto “govoriti o ljubavi, koju Krist napram namgoji i o ljubavi, koju mi moramo napram IsusuKristu gojiti, ter o pouzdanju, koje smo duæniuviek imati u njegovo milosrdje, samo ako sehoÊemo popraviti. Neki propovjednici, Ëini se,kano da ne znaju govoriti o drugom nego opravednosti Boæjoj, o strahu, o prietnjah i o kaz-nah. Bez dvojbe propoviedi strahotne koriste isti-na dosta, da grieπnike probude iza sna grieha; nuvalja se ujedno i uvjeriti, da Êe æivot onoga, koji

23

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 23

se Ëuva grieha samo od straha pred kaznom,teæko dugo uztrajati. Ljubav je onaj zlatni vez, kojiduπe spaja s Bogom, ter ih Ëini postojanimi, daodbiju napasti a prigrle krieposti. Sv. Augustingovoraπe: Ljubi, i Ëini πto hoÊeπ. Tko istinito ljubiBoga, gleda da ga ne uvriedi, i nastoji da muomili koliko viπe moæe”. (Avvertimenti ai predi-catori n. 4). Nije li to upravo i zapovied Otcanebeskoga! Sin Boæji silazi u Jordan, nebo seotvara, Duh sveti spuπta se na nj a glas Otcanebeskoga Ëuje se: Hic est Filius meus dilectus,in quo mihi bene complacui (Matth. 3, 17). Adrugom ne manje sveËanom sgodom, kada se jenaπ Gospodin preobrazio, reËe Otac nebeski: Hicest Filius meus dilectus, in quo mihi bene com-placui; ipsum audite (Matth. 17, 5). A samo onajsluπa Gospodina, koji mu sliËan postaje, kao πtoi Otcu nebeskomu nitko omiliti ne moæe, koji neide tragom Isusovim. Gospodinu Isusu dao jeOtac nebeski svu vlast na nebu i na zemlji; pakao πto svatko sve prima πto god prosi u presv.Ime Isusovo, tako nitko na svietu ne moæe upra-vo niπta zadobiti ni za duπu ni za tielo osim sbogzasluga njegovih. Za to mu se i klanja svako kol-jeno na nebu, na zemlji i pod zemljom.

BuduÊi Gospodin Isus srediπte svega rodaljudskoga, kao πto se je sve prije njega na njegaodnosilo, kao na buduÊega spasitelja; tako se nanjega i sada sve odnosi kao na spasitelja, koji jedjelo odkupljenja dovrπio, Ëiji se plodovi i sadasvim naklanjaju. On je sebe nam dao za druga,

24

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 24

brata, hranu, odkupninu, samo da skroz njegovibudemo, ter njega jedino ljubimo. On je naπËokot, a mi njegove loze, loze, koje, dok su uËokotu od njega vuku æivot, a Ëim se od njegaodstrane, bacaju se u vatru. Tko njega ljubi, tajima æivot, a koji ga ne ljubi, mrtav je. A doπao jeupravo za to na sviet, da oganj ljubavi na zemljubaci, ter srca svih ljudi od ljubavi k njemuuzplamte, kao πto je on od ljubavi k nam savgorio. A poslie se sa zemlje opet povratio k Otcu,da tu pripravi mjesto za sve, koji ga ljube, jerhoÊe, da i oni ondje budu gdje je on. Za to je iumro za sve Krist: da i koji æivu, veÊ sebi ne æivu,nego onomu, koji je za njih umro i uzkrsnuo.

A i Duh sveti poslan je od Otca i Sina na ovajsviet, da ljudem svjedoËanstvo dade za istogaSina Boæjega, Gospodina naπega Isusa Krista, terih dovede do toga, da Gospodina Isusa poznajuza ono πto jest, pa da ga svom duπom obljube. Itako Duh sveti kroz sva vremena djelovao je usvietu tako, da je duπe svih ljudi poticao a i danaspotiËe, neka svi Gospodina Isusa poznaju i ljube,neka idu njegovim tragom. Za to sve savrπenst-vo, sva sreÊa, sve blaæenstvo svakoga Ëovjeka utom je, da ljubi Gospodina Isusa; jer kao πto sesvaki Ëovjek osudjuje, koji Gospodina Isusa neljubi: Si quis non amat Dominum nostrum JesumChristum, sit anathema (1. Cor. 6); tako je svakiËovjek blaæen, koji ga ljubi bilo da æivi bilo da jeumro: Mihi vivere Christus est, mori autemlucrum. Sive enim vivimus sive morimur, Domini

25

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 25

sumus. 3. Prema tomu Apostol naroda znajuÊi, da je

upravo nuædno, da Gospodin Isus æivi u svakomkrπÊaninu i da on ravna njegovimi misli i Ëustvi isvom duπom i svim tielom, nastojao je svimi sil-ami, da se to ponajprije u njem sbude: Vivo egojam non ego, vivit vero in me Christus, a onda dai vjernici do toga dodju, te redigrant omnem intel-lectum in obsequiuem Christi; da budu i tielomtoli sveti te se za njih rekne, da su circumferentesChristum in corpore suo. Za to kad vjernikeopominje, onda tim opomenam vrutak je opettaj, πto u njih treba da stanuje sam Gospodin Isus.Koli je negdje jako moralo potresti srce svakogaKorinÊanina, ali koli jako treba i nas da potrese,kad Ëujemo, gdje njim a po njih i nam govori sad:Epistola estis Christi, ministrata a nobis, et scrip-ta non atramento sed Spiritu Dei vivi; a sad opet:An non cognoscitis vosmetipsos, quia ChristusJesus in vobis est? ... Nescitis quoniam corporavestra membra sunt Christi? ... Qui autemadhaeret Domino, unus spiritus est. Nije li to isam naπ spasitelj rekao, da Êe on k onomu, kojiga ljubi sa Otcem doÊi i kod njega ostati i njemuse oËitovati? Ego et Pater meus ad eumveniemus et mansionem apud eum faciemus etego manifestabo ei meipsum.

4. I tako svakoga vjernika misli treba da iduza tim, da poznaju ljubav Isusovu; sve æelje svaËustva njihova treba da Ëeznu jedino za tim, daljube svoga Gospodina Isusa; glavni posao sva

26

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 26

Ëustva njihova treba da Ëeznu jedino za tim, daljube svog Gospodina Isusa; glavni posao sveganaπega æivota, glavna svrha svoj naπoj briæljivostii svemu nastojanju treba da bude Gospodin Isus.»im se imaju krπÊani poglavito baviti ako ne timeda uËe poznavati svoga Gospodina Isusa, da onjem razmiπljavaju, da ga poπtivaju, da ga hvalei slave, da ga ljube i njegovim tragom idu? To jeod svih posala za sve vjernike i sveÊenike prvi inajglavniji posao, prva i najglavnija poboænost,paËe jedina prava poboænost. Ima puno dobrihpoboænosti u sv. crkvi naπoj, ali dopustite braÊo,da kaæem, da su sve ostale poboænosti samo utoliko dobre, u koliko se odnose na onu glavnu,odakle im snaga potiËe, gdje im je pravi vrutak.Blaæeni Grignon izdao je Ëitavu knjigu o tom,kako je poboænost k bl. dj. Mariji nuædna, poπtonam je po njoj sve milosti od Isusa teku i za to daje najbolje posvetit se Isusu po Mariji. Nu za to jeipak prinuæden kazati: “Kada nastojimo ustanovi-ti, πto je prava poboænost k bl. Gospi, biva tosamo za to, da poboænost k Isusu Kristu pod-punije obrazloæimo ter lahak i siguran naËin pron-adjemo, kako Êemo Isusa naÊi. Kad bi naspoboænost napram bl. Gospi od Isusa odvraÊala,onda bismo ju kao prevaru djavolsku odbacili; nuni iz daleka nije tomu tako, nego obratno niπta neima, πto poboænost k bl. Gospi Ëini nuædnijomkao upravo ta Ëinjenica, da je ona upravo onosredstvo, po kojem Isusa podpuno nalazimo,njeæno ljubimo ter mu vjerno sluæimo”.

27

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 27

I tako se sve ostale poboænosti kao sredstvaodnose na ovu kao na svrhu. Ova poboænost jenuædna i bitna naπe sv. vjere; ona je, koja nas Ëinipravimi krπÊani. A to je upravo poboænost k SrcuIsusovu, kao πto i sami mogoste pogoditi, premje nisam imenom spomenuo, jer poboæan biti kpresv. Srcu Isusovu znaËi vjeæbat se u ljubavinapram preljubeznom Isusu. Za to veli sv.Alfonso Lig.: “Poboænost svih poboænosti jestljubav k Isusu Kristu, jest misliti Ëesto o ljubavi,koju je ljubezni spasitelj napram nam gojio a kojui sada joπ uviek goji”. A ta upravo ljubav, od kojeIsus gori napram nam, duhovna je stvarpoboænosti k presv. Srcu Isusovu, a sjetilna stvarte poboænosti, kojom nam se ljubav IsusovapredoËuje, jest tjelesno Srce Isusovo, ne samo zase, nego u koliko je sjedinjeno s ËovjeËjom nar-avju, a po tom i sa boæanskom osobomIsusovom.

5. JednoÊ reËe glasoviti biskup regensburækiSailer: NekoÊ propovjednici navieπtivahu Isusa, ividio si, gdje moral vlada u krπÊana, a sadapremnogi puno govore o moralu, i ne opaæaπIsusa u srcu vjernika. Tako je. Ima i u naπega nar-oda viπe poboænosti, nu ova glavna na æalost nemoæe nikako uhvatiti korena, a za πto ne? za to,jer se o njoj ne govori, jer se ne uvodi u obiËaj, jerse ne obavlja, jer se ne kazuje, kako da se obavl-ja. Za uvedenje te prekrasne poboænosti hoÊe se,da i sami svom duπom ljubimo Isusa, da uËimopoznavati njegov æivot, njegove krieposti, nje-

28

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 28

gove primjere, njegove nauke; hoÊe se, da reÊ biproniknemo u njegove tajne i vrline, u njegovezasluge i njegova dobroËinstva, u naπe obveznos-ti i duænosti; hoÊe se, da se s njim sjedinimo isvoju volju ravnamo po njegovoj. A njegova voljajest, da upravo tu poboænost napram njegovupresv. Srcu razprostiremo. Pa ako se ne moæe tapoboænost obavljati svaki dan ili svaki petak, zaπto se ne bi mogla obavljati svaki prvi petak umjesecu i na samu svetkovinu presv. SrcaIsusova, onako kako je u maloj knjiæici: “Ljubav kpresv. Srcu Isusovu, kako ju izkazuju zahvalnivjernici svakoga prvoga petka u svakom mjese-cu?” (str. 1-18). Ako s poËetka i ne bude punosvieta, bit Êe ga ipak, samo treba u svoje vriemedati znak zvonom i uviek u opredieljeno vriemepoboænost zapoËeti.

6. Znam ja, da se mnogi izpriËavaju, da imajupuno posla, i da ne imaju za to vremena. Nuniπtetna je ta izprika. Nije li naπ spasitelj sam reÊbi korio Martu, a Mariju Magdalenu uzeo u zaπtitu,kada je Marta imala preveÊ posla, a Marija sjedi-la pokraj Isusovih nogu? Nije li spasitelj oËinskinas time nauËio, da mnoæina posala nas ne smijeod njega odvraÊati? Punim pravom moæe svatkosebi govoriti: Ako naπemu Gospodinu nije bilopravo, πto se Marta toliko raztresava baveÊ sedobrim poslom, kao πto je bila briga za to, kakoda ga nahrani: πto bi on istom nam kazao, kojiËesto i niπtetne bezposlice zovemo poslovi, pa seod njih zaustavljamo od toli nuædne poboænosti?

29

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 29

Nije li nas naπ Gospodin nauËio, da najprijeiπtemo kraljestvo nebesko, a drugo πto nam je zauzdræavanje æivota potrebno da Êe nam prido-dati? U prvo doba krπÊanstva, kada se nijekrπÊanin smio pokazati, a da se ne izvrgne pogi-belji smrti, svaki dan su se sastajali, sv. priËestprimali, sv. misi prisustvovali, i ne Ëita se, da suumirali od glada. Znamo da su i kaπnje krπÊaniprimjerice u Rimu svake nedjelje po dva tri putvelike procesije draæali iz crkve u crkvu, kao πtoto nadpisi premnogih misa u misalu svjedoËe,gdje se navodi rieË Statio za ovu ili onu crkvu;znamo, da su puno viπe zapovjednih blagdanasvetkovali, nego li mi, pa su mogli izaÊi na kraj:najbolji znak, da se Gospodin ne da u ljubavi i udareæljivosti od nas nadkriliti. Kako to, da nassamo poslovi zaustavljaju od poboænosti, koja jeGospodinu toli mila i draga, a nam toli nuædna ispasonosna? Da vjernici mare za obeÊanjaIsusova i za njegove savjete, tim bi veÊom gorlji-voπÊu prionuli za kraljestvo nebesko i sve ono πtok njemu vodi, πto znadu da je i vremenita dobraBog obeÊao onim, koji najprije idu za kraljestvomnebskim i pravdom njegovom. Koli se i u tomrazlikujemo od starih krπÊana! Toli njeæno ljubl-jahu oni osobito muËenici Gospodina Isusa, da suse zvali ili Theophori ili Christophori; a i punimpravom zvahu se tako, jer zaista u srcu noπahuBoga ili Krista, πto svojim uzornim ponaπanjempokazivahu i prije nego za nj svoj æivot ærtvovaπe.

30

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 30

7. Trebalo bi sad navesti one razloge, koji binas morali poticati, da siliti na ljubav k Isusu ipoboænost k njegovu presv. Srcu. Nu neÊu da ihnavodim, jer da su vjernici a i mi s njimi duæniGospodina Isusa ljubiti za to, πto je preljubezan iπto nas je prije on ljubio; πto on goruÊe æeli, da galjubimo; πto nam je zasluæio i darovao neizkazanadobroËinstva; πto nam je sebe svega dao; πto jeza nas neizrecive muke pretrpio; πto s nami pri-jateljski obÊi; πto sva naπa sreÊa i savrπenost oljubavi k njemu ovisi: sve to i puno viπe imateobπirno u knjigi Croisetovoj o poboænosti k presv.Srcu Isusovu. Navest Êu ipak neke obiËne a ineke male stvari, koje mogu puno k tomudoprinieti, da se naπ narod nauËi istinski ljubitisvoga Gospodina Isusa. Ponajprije valja poduËitinarod, neka svaki dan u svojih molitvah moli:Gospodine Isuse, Sine Boga æivoga, daj mi da tesve viπe i viπe ljubim i u toj ljubavi da do smrtiuztrajem. Ili: Presv. Srce Isusovo daj mi, da te sveviπe i viπe ljubim i u toj ljubavi da do smrti uztra-jem. Treba naime znati, da je poznavati i ljubitiIsusa i njegovo presv. Srce, i njegove krieposti isavrπenosti, milost, koje neÊemo dobiti, ako zanju goruÊe ne molimo. Drugo od potrebe je svakiprvi petak u mjesecu posvetiti presv. SrcuIsusovu ter propisane molitve izmoliti, a to veÊ iznaπe koristi, poπto je Gospodin Isus bl. MargaretiAlacoque obeÊao milost uztrajnosti do smrti, akose njegovu presv. Srcu svaki prvi petak krozdevet mjeseci posveti. Tim veÊma valja sam

31

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 31

blagdan presv. Srca Isusova πtovati veÊ sbogonih jedanaest obeÊanja, πto je Gospodin daosvakomu πtovatelju njegova presv. Srca.

8. TreÊe πto osobito do toga narod vodi, daGospodina Isusa ljubi, o njegovu æivotu, naroËitoo muki i smrti njegovoj. U tu svrhu dobro jeposkrbit se, da svako selo ima veliko razpelo najavnom mjestu, ter sviet poduËiti, da svaka kuÊau svakoj sobi ima malo razpelo; da svakiukuÊanin ima svoje razpelo kao i svoju krunicu, skojim razpelom i s kojom krunicom valja da sesvaki zakopa kada umre. To Êe ujedno u pametdozvati kad i kad misao na smrt, koja i te kakoËovjeka Ëuva od grieha. Kada tko bud u crkvi budizvan nje prolazi pokraj kriæa, neka kaæe:“Klanjamo ti se, Isusa Kriste, i slavimo te, jer sisvetim kriæem svojim otkupio sviet. Pomozi,molimo te, slugam svojim, koje si odkupiodragocjenom krvlju”. U reËenu svrhu osobitokoristi imati kriæni put u crkvi, lako je narodpoduËiti, da se pod sv. misom zabavi gledajuÊina slike i na oltar, gdje se nekrvno obnavljkakrvna ærtva na kriæu. Dosta je vjernikom kazati,da gledajuÊi redom na pojedine slike, reku:Klanjamo ti se, Isuse Kriste, i slavimo te, jer sisvetim kriæem svojim odkupio sviet; a onda daizmole jedanput OtËe naπ i Zdravo Marijo ter pri-dodadu: Pomozi, molimo te, slugam svojim, kojesi odkupio dragocjenom krvlju; pri tom je glavno,da, dok to mole, misle na ono πto pojedina slikapredstavlja. Mjesto toga moæe dobro pod sv.

32

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 32

misom posluæiti i molenje krunice, samo trebaumetnuti iza rieËi Isus otajstvo ili radostne iliæalostne ili slavne krunice, jer to je glavno, da seo æivotu i muki i smrti Isusovoj pri molenjurazmiπlja. Revni æupnici lako Êe moÊi i drugËevjernike iz ruËnih knjiga poduËiti, kako da podmisom misle o muki i Smrti Isusovoj. Po sebi serazumieva, da medju svimi sredstvi za postignuÊeljubavi k Isusu uz sv. misu najviπe koristi sv.priËest, jer ona upravo za tim ide, da se Ëovjek sIsusom sdruæi, samo ako se za to dostojnopripravi i dostojno zahvali. ©to koristi sv. priËest,ako se k njoj bez priprave pristupi i bez zahval-nosti iz crkve izilazi? Neka vjernici prije sv.priËesti bar Ëin vjere, ufanja i ljubavi izmole.Mogli bi to svi na glas moliti do podizanja, aposlie podizanja mogli bi pjevati: Zdravo tieloIsusovo: to je dobra priprava. A poslie priËestidobro bi ih bilo nauËiti, neka krunicu izmole, paneka ona otajstva promatraju, koja se umeÊu.Velim, da bi i za sveÊenike veoma dobro bilo, dasvaki dan u ime gratiarum actionis Ëetvrt satarazmiπljavaju ponedjeljak i Ëetvrtak o umetcihradostne krunice, u utorak i petak o umetcihæalostne krunice, a u sredu, subotu i nedjeljuslavne krunice: ja kriv, ako neÊe Gospodinuugoditi i sami prevelike koristi odatle crpiti, akosamo malo promisle, πto Isus u tih otajstvih, kojase umeÊu u krunici, nam govori a onda da mu imi neπto odgovorimo.

33

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 33

Niπta toliko ne πkodi pravoj poboænosti,koliko molenje prebrzo u crkvi. Ovaj narod slavime samo ustima a srce mu je daleko od mene,rekao bi naπ Gospodin, kad vidi, gdje vjernici utili Ëas mnoæinu oËenaπa izmole tako, te upravonije moguÊe, da misle na ono πto mole. ©tomoæemo takovom molitvom postiÊi? IzazvatisrËbu Boæju, koja Êe najprije nas stiÊi, ne budemoli nastojali vjernike od toga zloËestoga obiËajaoduËiti; a lako bi se dalo to izvesti. Kako? Takoda æupnik jedno desetoricu upravo izvjeæba, kakoda mole OtËe naπ ili Zdravo, Marijo sa stankami;ne bude li to dosta onda valja drugu desetoricuizvjeæbati, dok se ne upute, da ljudski sv. krunicumole. To je od tolike vaænosti, od kolike jevaænosti sam spas duπe. Ako vjernici tako u crkvimole, kako onda mole kod kuÊe? OËevidno jedakle, da od takove molitve ne samo ne imakoristi, nego i tu veliku πtetu, da se istommolitvom Bog vriedja i njegova srËba izaziva umjesto da se njome zaustavi ruka pravednogaBoga ter na to sklone, da nam obilne milostiudieli.

9. BuduÊ da u vremenu æivimo, kada nepri-jatelji Isusovi a po tom neprijatelji svega dobra,javno napadaju na Isusa, jer ga nemilo ruæe ipsuju; to ni nam ni vjernikom ne moæe a i nesmije biti sve jedno. Za to je od potrebe vjernikepoduËiti, da Isusovu Ëast brane, kada na nju tkonapane; a to Êe na dva naËina uËiniti: prvo, da nepropuste kazniti svaku psovku izreËenu proti

34

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 34

Isusu, a drugo, da gledaju Ëim viπe mogu Isusaproslaviti. Treba oËito pokazati, da upravo nasvriedja, koji god vriedja naπega Gospodina Isusa;jer on je naπ najveÊi dobroËinitelj i gospodar,stvoritelj i odkupitelj i sve naπe. Ako se drugi nestide pred nami ruæiti Isusa, za koga valja i krvproliti, za πto da se mi stidimo pokazati, da i nasvriedja, koji god Isusa vriedja? A ujedno nije malasramota za vjernike, πto oni puno manje nastoje,Isusa proslaviti, nego li protivnici nastoje, njeganaruæiti. »esto mi dolazi na pamet, kako je zavrieme, dok se je Gospodin Isus krvavim znojemznojio, sve spavalo, a poslije se iza sna istinaprenulo al i razbjeæalo samo je jedan uËenik bdioi nije pobjegao, a to je bio Juda. Tko ne vidi utom sliku mnogih krπÊana! Dok protivnicikrπÊanskoga imena svakojakim oruæjem na naπucrkvu napadaju i uz velike ærtve gledaju sveuËiniti da naπega Gospodina naruæe, premnogikrπÊani ni maknut se neÊe, da obrane ËastGospodnju.

Da se povriedjena Ëast naπemu Gospodinunadoknadi, mogla bi se svaki put poslie blagoslo-va po nedjeljah i blagdanih izmoliti ona molitvica:Blagoslovljen budi Bog. Blagoslovljeno njegovosveto Ime itd., kako se nalazi u knjiæici: “Ljubav kpresv. Srcu Isusovu” str. 17.

10. Ex abundatia cordis os loquitur. I opet:Ubi est thesaurus tuus, ibi et cor tuum erit, reËenaπ predragi spasitelj. Tu kako nam se s jednestrane pred oËi stavlja, da ob onom Ëovjek rad

35

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 35

govori, Ëega mu je srce puno, tako nam se naæalost i ta istina iztiËe, da bez dvojbe premnogikrπÊani Gospodina svoga Isusa u srcu ne imaju,poπto o njem ne govore nikada. Njihovo srce neboravi kod njega: najbolji znak, da im on nijeblago. I eto novi naËin, kako se moæe narodrukovoditi, da Gospodina Isusa ljubi: neka naimeo njem Ëesto govori. A do toga duπobriænici neÊemoÊi svoje vjernike dovesti, ako poslie podne ucrkvi ne uvedu tako zvane prijateljske razgovorei ako izvan crkve po svetkovinah i nedjeljah nesaberu vjernike ter im πta ne pripoviedaju i misi-jah ili o muËenicih ili o Ëem drugom, odakle sevidi, koli jako mnogi naπega Gospodina ljube.Radostan je ipak pojav, πto se naπi ljudi medjusobom pozdravljaju sa: Hvaljen Isus. Taj obiËajtreba pridræati i Ëim viπe razprostrti, jer Êe timerasti broj onih, koji slave Gospodina. Dobro bibilo u tu svrhu prije sv. mise dati πta iz kakoveliepe knjige Ëitati kao iz Filoteje, iz Goffinea,(æivot katoliËke crkve) iz Croiseta, iz æivota sve-taca, i t. d. Takovo Ëitanje potiËe veoma naljubav k Isusu Gospodinu, a lako bi se dalo izvestiu zimi u πkolskoj zgradi, a u ljetu u crkvi, gdje bicrkveni otac ili drugi tko na glas svietu Ëitao, prijenego sv. misa poËme. A vremena im za to dosta,poπto naπ narod Ëitave sate dodje prije nego sv.misa poËme.

1. Evo joπ naËin, koji i te kako moæe vjernikepotaknuti na to, da svom duπom ljube svoga

36

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 36

Gospodina Isusa; a navest Êu ga upravo onako,kako ga razlaæe Franjo Nepuen u svojoj glasovi-toj i veoma razprostranjenoj malenoj knjiæici:Ljubav k Isusu. NaËin kako se postizava ljubav kIsusu jest priuËit se, imati koliko se viπe moæekao uviek prisutna naπega Gospodina IsusaKrista: a to se moæe uËiniti.

Prvo tako, da si predoËimo, kad smo πtoduæni Ëiniti, kako je Isus Krist poslove obavljao,dok je na svietu æivio: kojim duhom ih je zadahn-jivao, kojom namjerom ih je oplemenjivao, kadsu i neznatni bili: a to za to, da se i mi za njimpovedemo, da i mi svoje i neznatne posloveobavljamo sdruæujuÊi svoju namjeru s njegovom.

Drugo tako, da si ga predoËimo u nebu,odakle neprestano na nas gleda ter nas sveudiljobsipava svojimi milostmi i dobroËinstvi pa naszadahnjiva dobrimi Ëuvstvi i daje nam dobranagnuÊa, poπto je on naπa glava a svi mi njegoviudi, tako, da mi drugËe ne dobivamo ni jednogadobroËinstva, ni jedne milosti, ni jedne spa-sonosne misli ili Ëuvstva, nego od njega i ponjem.

TreÊe tako, da se priuËimo u svojem bliænjemviditi samoga naπega Gospodina. To on sam odnas iziskuje, uvjeravajuÊ nas, da sve, πto Ëinimobliænjemu, njemu samomu Ëinimo. Treba daklevjernike poduËiti, neka sluge u osobi svojihgospodara, djeca u osobi svojih roditelja, æene uosobi svojih muæeva vide jedino Isusa Krista;odatle proizvire puno velikih dobara:

37

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 37

a) da Êemo Ëesto misliti na osobu Gospodina Isusa Krista;

b) da Êemo si takovih zasluga steÊi, kano da samomu njemu sluæimo;

c) da Êemo s puno veÊom lakoÊom i savrπenoπÊu obiËne poslove obavljati;

d) da Êemo se oËuvati mnogih pogreπaka, nemira i neuztrpljivosti, πto se za to dogadjaju, jer kod svoga djelovanja ne

pazimo dovoljno na sebe i na naπega Gospodina, a to se nebi dogadjalo, kad

bi se na to priuËili, da njega vidimo u osobi onih, s kojimi moramo obÊiti.

12. BuduÊ da Êe svakomu nas odmah posliesmrti suditi sam naπ Gospodin Isus, puno Êevjernikom pripomoÊi, da ga za æivota ljube a naËas smrti, da u njega imaju veliko pouzdanje, akoim se savjetuje, neka svaki put, kad idu k sv.izpoviedi i priËesti, tako te svete sakramenteprimu, kao da Êe odmah iza toga stupiti na sudpred Gospodina Isusa; a i svaku veËer neka setako skruπeno pokaju, kao da Êe iste veËeri umri-eti, ter u veËernjoj molitvi neka svoju smrt sdruæesa smrÊu Isusovom pa onakovu smrt veÊ sada izruke njegove dragovoljno primu, kako je njegovasv. volja. SliËna molitva sv. Alfonsa Lig. nalazi seu knjigi: Ljubimo Gospodina naπega str. 360.Osim πto Êe time napredovati u ljubavi k IsusuGospodinu, imat Êe tu vanrednu korist, da Êe sisteÊi zasluge muËeniπtva. Vriedno je Ëuti za to

38

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 38

razloge navedene od sv. Alfonsa Lig. (vittorie deimartiri t. I. n. 24): “Koristno je tu spomenuti ono,πto kaæe sv. Augustin: Martyres veros non poenafacit, sed causa. Zato sv. Toma (2, 2. q. 124. art.1 ad 3) uËi, da je pravo muËeniËtvo, ako se smrtpodnese, da se izvrπi kakav Ëin krieposti. Odatlese izvodi, da zaslugu muËenika ne ima samoonaj, koji daje æivot za vjeru po ruki krvnika, negoi onaj, koji prima smrt, da izpuni volju Boæju terBogu ugodi, πto je jedan od najodliËnijih Ëinakrieposti, a jest ærtvovat se svega Boæjoj ljubavi.BuduÊ da smo svi duæni platiti dug smrti, nastoj-mo u molitvi drage volje primiti smrt, da izpuni-mo volju Boæju, kada god nas pozove, da otidje-mo iz ovoga svieta; jer svaki put, kada god se tajËin u pravom duhu uËini, dobiva se zasluga sliËnaonoj, koju imahu muËenici, kad dadoπe æivot zaIsusa Krista”.

13. Niπta toliko ne vodi k Isusu i k njegovojljubavi koliko pohadjati presv. sakramenat iπtovati bl. dj. Mariju. Kako valja narod poduËiti,da pohadjaju presv. sakramenat, veÊ sam dru-gom sgodom protumaËio; a kako treba πtovatimajku Isusovu i naπu u svrhu, da svom duπomobljubimo Isusa, ako mi Bog da po Mariji, ter imse nukanju odazovem, kako se u njih nadam, dahoÊu, izdat Êu svoje vrieme πto je o tom pisao bl.Grignon Montfortski. Za sada spominjem samoobe Grignonove rieËi: “Bog hoÊe, da ljudi njegovusv. majku sada viπe poznaju, viπe ljube, viπeπtuju, nego li ikada prije ... Oni (osobiti πtovatelji

39

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 39

Marijini) Êe uviditi, koli im je nuædna njezinapomoÊ, te Êe se k njoj svojoj dragoj zagovornici iposrednici kod Isusa u svih svojih stvarih uticati.Oni Êe poznati, koje je najsigurnije, najlaglje,najkraÊe i najsavrπenije sredstvo, da se k Isusudodje, pa Êe se tielom i duπom skroz bez izuzeta-ka Mariji predati, da tako budu skroz Isusovi”.Sviet ne poznaje i ne ljubi majke Marije, za to nepoznaje i ne ljubi ni Gospodina Isusa; jer po majkiMariji ide se k Isusu Gospodinu. Gospodin jeuviek s Marijom, a Marija je uviek s Gospodinom,niti moæe ona bez njega; inaËe bi prestala biti onoπto jest. Laglje bi bilo, veli takodjer bl. Grignon,sve angjele i svetce od Isusa odvratiti, nego liboæansku Mariju, jer ga ona viπe ljubi i savrπenijega slavi nego li sva ostala stvorenja skupa uzeta.E braÊo, kada bi nam poπlo za rukom, narod dotoga dovesti, da majku Mariju puno viπe spozna iljubi, bez dvojbe bi i Isusa Gospodina puno viπeljubio, bez dvojbe bi puno viπe nastojao, dapostane æiva slika naπega Gospodina a njezinaSina.

Puno, jako puno bi doprinielo, da naπ narodGospodina obljubi, kad bi se po nekoliko boljihljudi i æena dobro poduËili u Isusovu nauku snaputkom, da oni opet druge u selu poduËe. Neda se prosuditi, koli velika bi odatle korist nasta-la. Al i o tom sam ja veÊ drugom sgodom obπirni-je govorio. Dosta je, da sam tu to samo spomen-uo.

40

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 40

14. I tako sam vam, braÊo moja, natuknuomnoge naËine, kako i πto valja narodu svjetovati,da obljubi Gospodina svoga, a po tom da sv.æivot vodi, poπto je on put, æivot i istina; poπto ponauku sv. Franje Salezkoga milost ljubiti IsusaKrista ukljuËuje u sebi sve milosti, jer tko u istinuljubi Isusa Krista, ne moæe pogrieπiti u ni jednojkrieposti; poπto on treba da bude poËetak i svrhasvakoj naπoj poboænosti. A da se nam ne dogodi,da se mi sami izgubimo, dok druge tragomIsusovim vodimo, valja da i mi tim tragom idemo,ter uzmognemo sa Apostolom kazati: Imitatoresmei estote sicut et ego Christi. Za to ne znam overedke bolje zakljuËiti nego zanosnimi rieËmi bl.Grignona: “Isus Krist je alfa i omega, poËetak isvrha svim stvarim. Mi se trudimo, kako Apostolkaæe, samo da svakoga u Isusu uËinimosavrπenim, jer jedino u njem punina boæanstvastanuje zajedno sa svim ostalim blagom milosti,krieposti i savrπenosti; jer jedini on nas svakimduhovnim blagoslovom blagosliva; jer je on jedi-ni naπ nauËitelj, koji nas ima nauËati, jedini naπGospodin, o kojem nam valja ovisiti; jedina naπaglava, kojoj smo duæni pripadati, jedini naπ uzor,kojemu moramo nastojati biti sliËni, jedini naπlieËnik, koji nas moæe izlieËiti, jedini naπ pastir,koji nas moæe hraniti, jedina naπa istina, koja nasmoæe rukovoditi, jedini naπ æivot, koji nas moæeoduπeviti, jedino naπe sve u svem, koje nas moæezadovoljiti. Pod nebom nije drugo ime dano negoime Isus, u kojem se moæemo spasiti. Bog nije

41

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 41

postavio drugi temeljni kamen naπega spasa,naπe savrπenosti i naπega vjeËnoga blaæenstva,nego Isusa Krista. Svaka zgrada koja nije sagrad-jena na toj tvrdoj peÊini, utemeljena je na pokret-nu pjesku te se mora prije ili kaπnje sruπiti. Svakivjernik, koji nije s Isusom kao loza s Ëokotomsjedinjen, past Êe, usahnut Êe ter Êe valjati samoza to, da bude baËen u vatru. Kad smo mi uIsusu, a Isus u nas onda se ne trebamo bojati, daÊemo biti osudjeni. Niti angjeli na nebu, niti ljudina zemlji, niti djavli iz pakla, niti ikoji drugistvorovi mogu nam πkoditi, jer nas ne mogu razs-taviti od ljubavi Boæje, koja je u Isusu Kristu. PoIsusu Kristu, sa Isusom Kristom, u Isusu Kristumoæemo mi sve izvesti, moæemo Otcu u jedinstvuDuha svetoga dati svaku Ëast i slavu, moæemo isami biti savrπeni i za svoga bliænjega postatimiomiris æivota vjeËnoga”. Amen.

U Sarajevu na Presveto Ime Isusovo dne 19. sieËnja 1890.

Josip v. r.,nadbiskup vrhbosanski

42

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 42

3. POD BARJAKOM PRESV. SRCA ISUSOVA* (I.)Vrhbosna, br. 6 od 15. oæujka 1900., str. 89.-96.

U ovoj korizmenoj poslanici upuÊenoj sveÊenicimanadbiskup podsjeÊa da je prije osamnaest godinaovim geslom naslovio svoju nastupnu poslanicu kadje preuzimao upravu vrhbosanske nadbiskupije.Æelio je razviti zastavu Srca Isusova i pod tom zas-tavom okupiti sve kako bi mogli odoljeti napadimaneprijatelja “naπega spasa” te se tako zajedniËki datina posao “za utvrdjenje i proπirenje kraljevstvaIsusova na zemlji”. Nadbiskup potiËe sveÊenike dana “raskrπÊu devetnaestog i dvadesetog vieka”prirede po æupama puËke misije. Nadalje govori ovelikoj ljubavi Kristovoj prema nama, te kako je nje-gova “velika æelja” da ga ljubimo. Ta bi nam æeljatrebala biti poticaj da u svom æivotu provedemo nje-govu volju. Gospodin je htio da uemo u njegovosrce kao u svoj stan kako bi se od svake mrlje grije-ha oËistili te tako postali dostojni OËeve ljubavi. OvuËinjenicu nadbiskup uprizoruje primjerom sv.Gertrude Ëije je srce gorjelo od ljubavi premaPresvetom Srcu Isusovu. Upravo Gospodinova æeljauzrok je πirenja poboænosti prema Srcu Isusovu naËemu duπobriænici moraju posebno raditi i time pri-donositi πirenju kraljevstva Boæjega ovdje na zemlji.Da bismo uistinu postigli ljubav prema Srcu Isusovutrebalo bi nastojati dobro obaviti duhovne vjeæbe, tevrπenjem svojih sveÊeniËkih duænosti postati uzorsvojim vjernicima. Poslanicu zavrπava razmiπljanjemsv. Franje Saleπkoga o ljubavi πto ju je Gospodiniskazao sv. Katarini Sjenskoj, te pozivom da i misvoje srce otvorimo Presv. Srcu Isusovom.

43

* Naslov je poslanici dao sam nadbiskup Stadler!

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 43

J o s i p ,po milosti Boæjoj i svete apoπtolske stolicemetropolita i nadbiskup vrhbosanski, svim

duπobriænikom, koji su u vrhbosanskoj nadbiskupiji, blagodat i mir od Boga Otca

naπega i Gospodina Isusa Krista.

1. Kad sam ja prije osamnaest godina pomilosti Boæjoj i svete apoπtolske rimske stolicenastupio nadpastirsku sluæbu u ovoj nadbiskupi-ji vrhbosanskoj, onda sam mislio, da Êu preuze-toj velikoj odgovornosti moÊi udovoljiti, akorazvijem barjak presv. Srca Isusova i pod njimvas i sve vjernike povedem u boj proti nepri-jateljem naπega spasa i za utvrdjenje i proπiren-je kraljevstva Isusova na zemlji. A to uËinih zato,jer crkva i ljudsko druætvo nemaju spasa, vanjedino u Srcu naπega Gospodina. Srce Isusovoto je, πto Êe svako zlo utamaniti. I ja vam ondakazah; “I ja, braÊo, razvijam barjak i pozivamvas, da skupa sa svojim pukom pod njim sekupite; na njem je Srce Isusovo trnjem, istina,ovjenËano, ali πto razprostire plame ljubavi nasve strane, plame, kojimi p‚li sve, πto je grjeπno,a uæiæe i naπe srce ljubavlju napram sebi. Podtim barjakom napisano je: Amor Dei usque adcontemptum sui. U Srcu bo Isusovu uËimo poz-navati Boga, poznavati sebe; uËimo ljubiti Boga,koji nas je toli ljubio, ter je svoga Sina za nasdao, da ni jedan ne pogine, koji u njega vjeruje,nego da ima æivot vjeËni. Pod taj se barjak kupi-

44

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 44

mo, jer Êemo pod njim i sebe spasiti i drugemoÊi k spasu privoditi!”

Sam je Gospodin preko bl. MargariteAlacoque zajamËio svojom rieËju i obeÊanjem,da Êe oni, koji rade na spas duπa, i milosti zado-biti te Êe moÊi i najopornija srca ganuti i divanplod ubirati, budu li samo njihova srca njeænomljubavlju k njegovu Srcu proniknuta. Da sukojom sreÊom naπa srca od njeæne i neprekidneljubavi gorjela napram presv. Srcu Isusovu, zacielo bismo sada na svoje oËi gledali i te kakoveplodove postignute. Ali naπ Gospodin u svojojdareæljivosti upravo boæanskoj otvarao je riznicupresv. Srca svojega ter nam je iz nje svim obilnedarove dielio, tako, da se i ono malo dobra, πtoje uËinjeno, ima pripisati osobitoj ljubavi istogapresv. Srca Isusova, komu je posveÊena kakonaπa katedrala, tako i sva naπa nadbiskupija. Zasva ta dobra vjeËna mu hvala po majci Mariji!

Zato i sada na razkrπÊu devetnaestog idvadesetog vieka, kada se je sviet otudjio vjeri,Kristu, trojednomu Bogu, nebu; kada ljudi iduveÊim dielom za ljubavlju ovoga svieta, zaljubavlju putenom; kada ljudi iztraæuju inajsiÊuπnije stvari ovoga svieta ozbiljno, uztra-jno, znanstveno, a Gospodina Isusa niti poz-navaju niti hoÊe da za njega znadu; a GospodinaIsusa niti ljube niti ga æele ljubiti, premda je onOtcu svojemu radi svih nas glasno govorio: Ovoje æivot vjeËni, da poznaju tebe jedinoga Bogaistinoga i koga si poslao Isusa Krista: ja razvijam

45

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 45

i opet barjak presv. Srca Isusova i pozivam vassvoje suradnike i borioce u boju Gospodnjem,da se kupite oko toga stiega znajuÊi sigurno, daÊemo pobiediti i obraniti sebe i svoje vjerne odsvih napadaja neprijateljskih ter omiljeti svoje-mu Gospodinu Isusu Kristu, Sinu Boga æivoga iMarijinu, poπto je njegova naroËita æelja, da sepoboænost k presv. Srcu njegovu kao zadnjipokus njegove ljubavi πto viπe medju svimi vjer-nici razprostre. Sretnih li sveÊenika, koji pojmetu æelju svojega predragoga meπtra, a joπ ih sret-nijih, ako uznastoje i sami se oduπeviti za tupoboænost i usadit ju duboko u srce svojimvjernikom! jer dok se inaËe muËe i trude bezvidljivoga ploda, ovdje im je osiguran uspjehobeÊanjem Gospodnjim, da Êe po toj poboænos-ti moÊi oporna ljudska srca omekπati, ganuti,prevladati a i obilnih milosti kako za se tako i zasebi povjereni narod primiti. Ako, braÊo, i savsvoj viek i sve svoje sile na to upotrebimo, da posvoj nadbiskupiji naπoj razprostremo tu divnupoboænost napram presv. Srcu Isusovu, moÊiÊemo mirno umrieti znajuÊi, da smo izpuniliosobito milu æelju njegovu. Prema tomu trebaodkrivati vjernikom ljubav, od koje je Isus gorionapram nam osobito, kad je na drvu kriæa zagriehe naπe trpio i uslied boli i ljubavi za nasumro, ter nam za hranu duπevnu od ljubaviostavio tielo svoje; treba im predoËiti, kako seljudi nisu odazvali toj prevelikoj ljubavi Isusovoj,nego da su mu nezahvalni ter ga vriedjaju, i zato

46

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 46

upravo da je æelja njegova, neka bi πtovatelji nje-govi nastojali njegovu presv. Srcu naknaditi muËast oduzetu od grjeπnik‚. A ta se naknada sas-toji u tom, da Ëovjek promatrajuÊi uvrede, πto sepredragomu Spasitelju od nezahvalnih ljudinanose, pobudi u dnu duπe svoje Ëuvstva ljubavii æalosti te se baci pred noge Isusove i iskrenomu rekne, da ga ljubi i damu je æao, πto ga je onsam i πto su ga drugi tako jako vriedjali, pa damu za te uvrede skruπenim srcem nastoji kolikoviπe moæe zadovoljiti.

2. S desne strane izpod rebara udario jeLongin kopljem Gospodina Isusa na kriæu takojako, te mu je skroz probo presv. Srce njegovo.Tomu nije protivno, πto slikari tako slikajunaπega Gospodina, da mu je rana naËinjena nalievoj strani kod Srca, jer se time samo topredoËuje, da mu je koplje prodrlo skroz Srce, itako da se svakomu jasno predstavlja ta utjeπnaistina, da oproπtenje naπih grieha ima svoj zad-nji uzrok u tom presv. Srcu.

Medju svimi djeli milosrdja uËinjenimi nadrvu kriæa najveÊe je i najuzviπenije ono, πto jeIsus Krist dopustio, da mu se Srce otvori, kao damu nije bilo dosta, da mu je sve tielo bilo izpre-bijano, izranjeno, otvoreno. Htjede naimepokazati ne samo po ranah tiela svojega, nego ipo otvorenju Srca svojega, kako jako saæaljujemuke i jade naπe.

Naπ Gospodin htjede upravo smrÊu svojomna drvu kriæa pokazati, kako nas jako ljubi. Nije

47

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 47

sviet poznavao, da ga Gospodin ljubi. A ljubavse najviπe drugomu pokazuje, ako se za njegatrpi; a veÊe ljubavi nitko nema, nego da za dru-goga umre. To je Gospodin uËinio umrievπi zanas, svoje neprijatelje, jer se joπ tko nadje, daumre za svoga prijatelja. Zato je bilo upravonuædno, da Gospodin neπto uËini, odakle se jemogao svatko osvjedoËiti, da je on upravo nadrvu kriæa umro. Da se to dokaæe, dopustio je,neka mu se probode Srce, jer probodenimsrcem ne moæe nitko æivjeti.

Upravo se mora Ëovjek diviti dobroti neizm-jernoj naπega Gospodina. On nam htjede nedvo-jbenim dokazom zasvjedoËiti da nas prekomjer-no ljubi; zato si niπta ne pridræa, nego sve svojeærtvova za spas naπ. Do onda ne bijaπe SrceIsusovo bar tjelesno joπ ranjeno; da se daklejasno vidi, kako on nije ni najplemenitijega dielatiela svoga πtedio za odkupljenje i spasenjenaπe, dopusti, neka mu se to Srce otvori, da sesvi o tom osvjedoËe, kako je on sebe svega zanas predao; kako je sebe svega od ljubavi za naspredao, jer niπta nije moglo jasnije iztaknutioganj njegove ljubavi k nam, kao upravo ranana njegovu presv. Srcu. A ta rana, iz koje kao iznepresahnjiva vrela ciena naπega odkupljenjapotjeËe, ranila je i naπe srce ljubavlju napramnjemu i pobudila je u njem saæaljenje s njegovi-mi mukami. On proli krv svoju iz boka svoga i izsvoga Srca, da svoje uËenike i mnoge drugeslabiÊe i napastovane u vjeri i ohladnjele i malo

48

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 48

ne mrtve krπÊane opet razgrije i razpali i æivotaim dade. On otvori Srce svoje, neka svim budeoËito, da uviek stoje otvorena vrata milosrdnos-ti za sve grjeπnike.

3. Gospodin se tuæi na nas, πto ga ne ljubi-mo. Velika je dakle æelja njegova, da ga ljubimo;veliko je to poticalo za nas, da ga ljubimo. Natoliko on æeli, da ga ljubimo, da nam je upravozapovjedio, neka bismo ga ljubili; da nikoga nemoæe osloboditi od duænosti, da ga ljubimo; dase ne moæe ni pomisliti sluËaj, kada ne bi kogavezao zakon o ljubavi. Gospodin hoÊe, da jedinonjega ljubimo a druge samo radi njega; on hoÊe,da ga odmah poËmemo ljubiti, Ëim nam se duhpoËme razvijati, i hoÊe, da ga kroz sav æivot lju-bimo, i smatra uvredom, kad ga tko ma Ëasakne ljubi. I on hoÊe, da ga ne samo ljubimo, negoda to i izreËemo i Ëinom posvjedoËimo. On tuljubav na toliko od nas iziskuje, da je i nesjetnimËinom obeÊao vjeËnu nagradu, samo ako se odljubavi napram njemu uËine; kao πto naprotiv ninajveÊim djelom nije nagrade nebeske obeÊao,ako ih tko iz ljudskih obzira obavlja. On takojako æeli, da ga ljubimo, da je s ljubavlju napramnjemu sjedinio neizkazanih utjeha, samo ako jeta ljubav æiva, goruÊa, plemenita.

Eto, kako Gospodin naπ Ëezne za ljubavljunaπom! Kako jako bi moralo to svakoga na topoticati, da ljubi Boga svoga. Ta on nas je samou tu svrhu stvorio, da ga ljubimo. Ako i kad namæivot uzdræava, Ëini to jedino zato, da ga ne

49

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 49

prestanemo ljubiti. Dao nam je srce samo zato,da ga ljubimo; i tako je on to srce udesio, da onojedino onda ima mira i smatra se sretnim, kadljubi Boga svoga; dao nam je pamet i uvid-javnost, samo da ga uËimo poznavati i ljubiti.Ako je toliko krasno cvieÊe po zemlji razasuo,ako je tolike sjajne zviezde na svodu nebeskomutvrdio, ako je tolike mudre zakone izdao: sve toonamo smjera, da nas vodi k ljubavi napramGospodinu. Nema drugoga naËina, da se tko navieke spasi osim ljubavi k Bogu.

A sve to i puno toga viπe predstavlja nampresv. Srce Isusovo, koje sad vidimo, gdje goriod ljubavi i revnuje za slavu Otca nebeskoga i zaspas naπ; a sad ga opet gledamo, gdje se usliedte ljubavi sbog naπih grieha æalosti, gdje smrtnetjeskobe podnosi, poniæenja prevelika trpi, gdjeon ostavljen od ljudi, ostavljen od Otcanebeskoga grozne muke snosi, uslied straπnihboli izdiπe, iz Srca svoga kopljem probodenogazadnju kap krvi puπta. Bogom prosvietljeni i nje-govom miloπÊu proniknuti svetci nisu moglidosta rieËi naÊi, da svoja Ëuvstva izraze, kad suo tom presv. Srcu govorili. Oni su ga u svojihspisih i u svojih razgovorih i vidjenjih zvaliblagom boæanstva, draguljem presv. Trojstva,πkrinjom zavjetnom, izvorom svih milosti,priestolom ljubavi, vrutkom æivota, korabljomboæanske vjernosti, morem boæanskog milosrd-ja, rajskimi vrati, vrati, kroz koja Bog k namdolazi, a mi k njemu.

50

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 50

4. Svetci kao razlog, πto si je Gospodin daootvoriti svoje Srce, iztiËu osobito to, πto je hotio,da njegovo Srce bude naπ nam najmiliji stan.Trebalo bi izpisati æivot premnogih svetaca, dase vidi njeæna ljubav kako njihova napram presv.Srcu, koje si odabraπe za stan, tako i Isusovanapram njim, u Ëijem srcu se je i on udostojaostanovati. A zato je Gospodin hotio, nek unidje-mo u njegovo Srce kao u svoj stan, da unutraboravimo, pa se skroz od grieha i svake mrljeoËistimo ter mu sliËni i dostojni postanemo, danas s njim zajedno Otac nebeski uzme u svojekrilo. Trebalo je, da se otvori Srce Isusovo, nekabismo svi uniπli unutra, da tu kao na vrelu okusi-mo njegovu ljubav i njezini dielnici postanemoter tu nadjemo zakloniπte i vrelo svake i sve utje-he i jakosti. Trebalo je, da unidjemo unutra, danas svojom krvlju nahrani, kao πto pelikan svo-jom krvlju hrani mlade svoje. Kao πto je Mojsijudario o stienu, pa je potekla voda, tako je i tuLongin udario o stienu tiela i Srca Isusova, pa jeiz njega potekla voda za spasenje svega naroda;jer je to slika sv. krπtenja, kao πto je i krv, kojaje iz istoga Srca proizaπla, bila slika presv.oltarskoga sakramenta. Prema tomu je znala sv.Gertruda Gospodinu Isusu govoriti: “O ljubavi! tisi ona æiva voda, za kojom ja Ëeznem. Gle, etomoje srce Êuti, kako ga ti priteæeπ goruÊimæarom, πto muku zadaje. Otvori mu milostivavrata tvoga preljubeznoga Srca. Gle, evo mojesrce, ja ne Êu da viπe s njim razpolaæem, nego

51

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 51

posve neka tvoje bude, moja blagajnice, i ti gaËuvaj u svojoj skromnoj celici!” Na toliko je tasvetica gorjela od ljubavi k presv. Srcu Isusovu ina toliko je u njem kao u svojem stanu vazdastanovala, da si je i poslie smrti to osobito æel-jela, da iza smrti odmah poleti u to presv. Srce.Zato bi Ëesto vapila: “Isuse, moja sladka nado,tvoje presveto Srce, koje je veÊ od ljubavinapram meni probodeno i svim grjeπnikomotvoreno, neka bude prvo utoËiπte duπi mojojkod njezina razstanka od tiela, i ondje neka se utom bezkrajnom bezdnu ljubavi tvoje svi mojigriesi spuste i uniπte”.

5. Napokon htjede i zato Gospodin, da muse njegovo presv. Srce otvori, jer je i poslie svojesmrti htio sebe svega, a da si upravo niπta nepridræi, nam darovati onako, kako je on to zasvega æivota svoga radio i raznimi sgodamipokazivao. A buduÊi da nije bilo joπ jasno, danam je i svoje Srce darovao, dao ga je probostii otvoriti, neka bude svim oËito, da si nije niπtapridræao, poπto je eto i Srce svoje nam darovao.Tu je ljubav naπ Gospodin tako daleko tjerao, daje on u istinu svoje Srce raznim svetcemdarovao. Kad je jednom sv. Katarina Sienskaone rieËi psalma 50. molila: “Srce Ëisto stvori umeni, Boæe!” tako je bila ganuta i tronuta i punapouzdanja napram Gospodinu, da ga je molila,neka bi joj uzeo njezino srce, jer joj se ne Ëinilodosta Ëisto. I gle, ona vidje, kako joj seGospodin pribliæi i srce joj izvadi, a poslie joj

52

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 52

mjesto njezina srca stavi svoje sjajno Srce gov-oreÊi: “Draga moja kÊeri, nedavno ti uzeh srcetvoje; gle, eto ti mjesto njega danas dajem svoje;s njime odsele uviek æivi!”

6. Iz tih raznih razloga, zaπto je Gospodinhtio, da mu se poslie smrti otvori njegovo presv.Srce, izv de se razne poboænosti napram tomupresv. Srcu, koje kako su koristne svemu naro-du, tako su nam upravo nuædne, kad znamo, daje baπ volja Boæja, da πtujemo presveto Srce nje-gova predragoga Sina. Gospodin Isus je gospo-dar neba i zemlje i svega, πto je na nebu i nazemlji. Kad je on vidljivo boravio na zemlji, tvo-rio je Ëudesa, kako je hotio: sad ih je samo rieËjuËinio, sad skutom svoje haljine, sad dotikomsvoje ruke, sad naËinivπi blato od zemlje i svojepljuvake. Tko bi se usudio pitat ga, zaπto je takoto Ëinio a ne drugaËije? Nije li bilo od potrebe,da su i oni, na kojih je on koje Ëudo uËinio, i oni,koji su vidjeli, gdje je on Ëudesa tvorio, Bogahvalili i slavili i nastojali sluæit mu svom duπomsvojom? U zadnje je vrieme naπ Gospodin veÊËesto puta izrazio svoju æelju, da on hoÊe, nekamu sviet πtuje njegovo presv. Srce, ter obeÊajeprevelike milosti svakomu, kojigod kakovupoboænost napram njegovu Srcu obavlja; nije liupravo ludo ma πta samo kazati proti toj presv.poboænosti? A ipak ima i sveÊenika, koji voletraæiti razloga, πto za to vojuju, kako za nas i zanaπ puk nije joπ vrieme, da mu se ta poboænostusadi u srce. Gospodin Isus kazuje, da je vrieme,

53

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 53

a oni misle, da pametno govore, kad govore, danije vrieme. U mjesto da mi svi svom duπomsvojom nastojimo, kako da Gospodinu ugodimoπtujuÊi mu presv. Srce, i da se trudimo, kako dasav naπ narod, sav sviet, koliko je do nas,oduπevimo za tu prekrasnu i prekoristnupoboænost, mi joj se gledamo ukloniti, ne toliko,da ne bismo i sami o uspjeπnosti i njezinoj koristibili osvjedoËeni, nego viπe od lienosti i od stra-ha, da nas ne Êe moæda morati puno truda sta-jati, dok tu poboænost medju vjernicirazprostremo. Stresimo, braÊo, sa sebe svakidriemeæ pa i mi hvalimo i slavimo naπegaGospodina, πto se je dostojao odkriti nam tusvoju æelju, da on upravo po svojem presvetomSrcu hoÊe da dieli blago svojih svetih milosti, inastojmo vjernike do toga dovesti, neka bi mu ioni svoje poËitanje izkazivali.

7. ©to nam sveÊenikom moæe biti draæe odrazπirivanja kraljevstva Boæjega na zemlji? Pagle, upravo to najveÊma se postizava time, da seu molitvi obraÊamo na Otca nebeskoga prekopresv. Srca Isusova. I to nam je kao prvi naËinπtovanja istoga presv. Srca. »astna majkaMarija iz reda sv. Ursule, na glasu svetosti umrlau Francezkoj, πtovana i zvana kao drugaTerezija, pripovieda sama o sebi: “Od dana dodana rasla je u meni goruÊa æelja za razπirenjemkraljevstva Isusa Krista, i ja nisam prestajala stom namjerom Otcu nebeskomu prikazivatisvoju proπnju. I dogodi se jedne noÊi, kad sam

54

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 54

se u tom pogledu zabavljala sa vjeËnim Otcem,da sam bistro i jasno u duhu razabrala i Êutjela,da se Bog Otac mojimi proπnjami ne da ganuti.To dano mi razsvietljenje pogodi me duboko usrce i Ëudno me uznemiri. Ja sam æeljela trpjetisve, samo da od boæanske dobrote dobijem πtomi je manjkalo, da Srce vjeËnoga Otcaomekπam, i tako da napokon primim milost, zakoju sam goruÊe molila, a koja je, kako samznala, Bogu bila vrlo draga. Ja sam naime usrcu dobro spoznala, da se Bogu moje proπnjemile, ali sam ujedno jasno vidjela, da on odmene joπ neπto æeli, da mi usliπa molbu, a to dami je joπ manjkalo. Tada mu se bacim prednoge te se πto viπe mogoh spustim u bezdnosvojega niπtavila, i zamolim æarko, neka bi seboæansko veliËanstvo dostojalo, da mi onomilostivo podieli, πto mi manjka, da budem takonapokon usliπena. Tada oÊutim iznenada, kakotrak boæanskoga svjetla u moju duπu prodrie, terzaËujem ove rieËi: “Moli me po Srcu Isusa, mogapredragoga Sina; po tom Êu te Srcu usliπati, i tiÊeπ primiti, πto prosiπ”. Od toga Ëasa Duh Boæji,koji je duπu moju rukovodio, sjedini me takouzko sa Srcem Isusovim, da nisam mogla nigovoriti ni disati van po njem. Svaki dan samÊutjela nove milosti, koje je to boæansko Srce name izlievalo, a kojih ja ne mogu ni pripoviedatini opisati. VeÊ tada bile su sve moje nutarnjeduπevne moÊi tako s tim Srcem sjedinjene, danisam drugaËije s Otcem nebeskim mogla gov-

55

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 55

oriti osim po tom Srcu. Od toga vremenasvrπavam ja svoj rad na koncu dana svakeveËeri naboænom poboænoπÊu k Srcu Isusovu, ija se ne spominjem, da sam ju ikada bez nuædeizostavila. I ako ti se svidja, evo moje vjeæbe kSrcu Isusovu i naËina, kako ja od prilike gov-orim vjeËnomu Otcu:

“VjeËni OtËe! po Srcu Isusovu, koji je mojæivot, moja istina i moj put, dolazim k tebi. Potom poklona vriednom Srcu klanjam ti se umjesto svih onih, koji ti se ne klanjaju, i ljubimte za one, koji te ne ljube, i poznajem i priznajemte Bogom u ime svih, koji, zasliepljeni svo-jevoljno, ne Êe da te spoznaju. Æelim, da poovom Srcu tvojemu boæanskomu veliËanstvusve naknadim, πto ti ljudi duguju. Ja u duhuidem po svem svietu i traæim duπ‚, koje sudragocjenom krvlju moga zaruËnika odkupljene,pa bih rado da ti zadovoljim mjesto njih po tompresv. Srcu. Ja ih sve obuhvaÊam pa ti ih poSrcu Isusovu prikazujem, ter po tom Srcusniæeno te molim za njihovo obraÊenje. Ah, nedaj, da moga Isusa i nadalje ne poznavaju! UËini,da oni æivu za njega, koji je umro za njih! OtËe,predragi OtËe! Ti vidiπ, da one joπ ni ne æivu. DeuËini, ja te po tom Srcu zaklinjem, uËinider, dapoËmu æivjeti! Osobito ti preporuËam po tomSrcu ove tvoje sluge N. N. Ja te po svojemzaruËniku molim, da ih svojim Duhom napuniπ,da po milosti ovoga presvetog Srca dodju unebo, da te na vieke gledaju”.

56

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 56

8. Drugi naËin, kako moæemo presv. Srcuomiljeti, jest, da mu sva svoja djela i sve svojevjeæbe izruËimo, da ih ono izpravi i usavrπi. Dostaje kazati: “OtËe nebeski! u mjesto svoga hladno-ga i kukavnoga i suhoga srca prikazujem tigoruÊe æelje i æarku ljubav presv. Srca tvojegapredragoga Sina Isusa Krista. O, da mi to pres-ladko Srce, ta pohrana svake sreÊe, bude na smrtispas i utjeha, a poslie smrti moj vjeËni stan!”

TreÊi naËin πtovanja presv. Srca Isusovajest, da unidjemo u Srce Isusovo i po njem damolimo, πto nam je moliti, pa da mu sve svojevjeæbe prikaæemo, jer je ono pohrana svihmilosti i vrata, kroz koja mi idemo k Bogu, a onk nam. Iz njegova Srca valja da u svoje srcepretoËiπ njegov duh, njegove milosti, njegovekrjeposti, sve, πtogod je u njem spasonosno; jerje Srce Isusovo preobilno vrelo svega toga. Usvakoj se dakle nuædi k njemu uteci i tu crpajsvaku utjehu i pomoÊ! Sve da ti se i svi iznevjerei da te svi prevare, ne boj se, jer te prevjernoSrce Isusovo ne Êe prevariti nikada, nikada te neÊe ostaviti.

Na taj naËin πtovanja presv. Srca Isusovanadovezuje se Ëetvrti, πto ga je sam Gospodinnaveo sv. Gertrudi ovimi rieËmi: “Gle, srce mojesluæit Êe ti za crkvu; u ostalih dielovih mojegatiela moæeπ si potraæiti zakloniπta za poslove, ukojih Êeπ svoj æivot provoditi; jer ti tielo mojevalja da sluæi za samostan ... Mojemu Srcu valjada sve, Ëega sama ne moæeπ uËiniti, pouzdano

57

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 57

predaπ, da u mjesto tebe ja to obavim. I tako Êese sve pred mojim oËima skroz savrπenoprikazati. Moje Êe ti Srce biti pri tom u pomoÊi,da mjesto tebe sve tvoje nemarnosti svaki Ëasnaknadi”.

Peti naËin πtovanja Srca Isusova jest, da ganasljedujemo. Zato valja uÊi u to presv. Srce ipromatrat ga, kakvo je, da prema njemu svojesrce prenaËinimo. To presv. Srce jest put, kojimdolazimo k vjeËnomu stanu, koji je boæanstvoKristovo, ter vrata, kroz koja se moæemo uzpetido gledanja i ljubavi Boæje. Zato valja nastojati,da u to preËisto Srce unidjemo ter mu sliËnipostanemo, jer je sva naπa savrπenost u tom, daidemo Isusovim tragom.

©esti naËin, kako valja πtovati presv. SrceIsusovo, odkrio je sam Gospodin Isus bl.Margariti Alacoque. On joj reËe, da je njegovaæelja, neka bi ga ljudi ljubili, i ta æelja da ga je dote odluke dovela, da im odkrije svoje Srce, toblago puno ljubavi i svih milosti, koje k spasu ik savrπenosti vode, da svi, koji Êe mu dostojnuËast i ljubav izkazivati, budu dielnici onih neizm-jernih bogatstva, koja ono u sebi ukljuËuje. Onsveticu uvjeri, da mu se ta osobita poboænostmili, i da hoÊe, neka se slika njegova presv. Srcau bojah naslika ter se vjernikom predoËi, da imse tvrdo srce omekπa, kad ju pogledaju. Ujednoon obeÊa, da Êe onim, koji Êe takovu sliku oso-bitom poboænoπÊu πtovati, iz punine svogaboæanskoga Srca dati obilnih nebeskih darova.

58

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 58

9. Neki glasoviti muæ iz reda kartuækoga, sasvoje osobite svetosti prozvan pravednik(Landsberg poËetkom g. 1600.), izdao je knjigupod naslovom Pharetra divini amoris apostoli-caeque perfectionis, u kojoj izriekom govori o po-boænosti napram presv. Srcu Isusovu. Ne Êemoda se bavimo tom knjigom, nego jedino naslo-vom, koji i te kako dobro odgovara presv. SrcuIsusovu. Kad su lovci sulicom probadali zvjerad,onda su u tobolcu nosili puno takvih sulica. Pakao kad lovac æeli svakako koju zvier pogoditi ioboriti te ju promaπi sad jednom sad drugom suli-com, a onda saËuva jednu osobito dobru, da jubar njome obori, ako ju i svimi drugimi promaπi:tako je i naπ Gospodin nas raznim naËinomgledao kao predobiti za se ter nas je nastojao krozdugo vremena sad jednim sad drugim dobro-Ëinstvom oboriti, da se osviestimo, ter se dadne-mo od njega k njemu privuÊi, pa mu nije to sbognaπe opakosti poπlo za rukom; pa si je i on kaopridræao za zadnje vrieme osobitu sulicu u tobolcusvoga neizmjernoga milosrdja i bezkrajne dobro-te, sulicu ljubavi, ne bi li nas bar tom sulicompogodio u srce i za se predobio. Iz presv. njegovaSrca ide, u srce naπe gadja; o, da ga i mi pogodi-mo u Srce vraÊajuÊ mu ljubav za ljubav! ProrokDavid kao da je imao to na pameti, pa je upsalmu 44. zavapio: Sagittae tuae acutae, populisub te cadent. Ne mogu narodi odoljeti toj suliciljubavi, preduboko im se ona usieca u srce. Ho-Êemo li mi jedini biti, koji Êemo zastrti srce svoje

59

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 59

oklopom putenih i svjetovnih misli i æelja, da ganiti sulica ljubavi Gospodnje ne moæe prodrieti?

A dobro se za presv. Srce Isusovo kazuje, daje ono tobolac, pohrana, πkola apoπtolskesavrπenosti. Tu bo se uËi svatko mrziti na svojegriehe, kao πto je to Ëinila sv. Katarina genoveæ-ka. Jednom joj Gospodin pokaza Srce svoje uplamenu; u tom plamenu spozna ona, da je vru-tak onomu ognju, koji je i njezino srce uæego. Akad je gorjela od te ljubavi, bilo joj tako skruπenonjezino pokajanje nad vlastitimi griesi, da bi od teboli bila umrla, da ju nije Bog Ëudesno na æivotuuzdræao. SliËno se æalostila sv. MandalenaPacijska, kad je motrila, kako jako ljudi Bogavriedjaju. I to je tako drago bilo naπemuGospodinu, da joj je onako dao svoje Srce kao isv. Katarini Sienskoj. A bl. Angjela Folinjskaznala je govoriti: “Oganj ljubavi, od koje mi srcegorjelo, bjeπe tako æestok, da sam neprestanoobavljala molitve i pokorniËka djela; taj oganj sveje viπe i viπe preotimao mah”. I druge apoπtolskekrjeposti pribavljali su si svetci po presv. SrcuIsusovu. Dosta je navesti ovu molitvicu sv.Gertrude, da se tko o tom osvjedoËi: “Ljubavimoja! moj Boæe! Isuse, jedini predmete mojenjeæne brige! uzmi me ovaj Ëas pod ljubeznuzaπtitu svoga presv. Srca, da ja samo za te æivim!Pritegni me slaπÊu svoje ljubavi i uzmi me u pos-jed svoj! Jest, ovaj Ëas uzmi me i spusti me u tomore svoje bezkrajne ljubavi; bez oklievanja bacime u tu goruÊu ognjenu peÊ svoje ljubavi i

60

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 60

zakljuËaj me unutra, dok se silom æeravke nesaægem i ne upepelim. Ondje me tjeπi, presladkiSpasitelju; ondje mi daj, da okusim cienu krvi,koja me odkupi; ondje mi daj, da Ëujem sladkiglas tvoje krasne ljubavi, πto zatravljuje; ondje meslaπÊu Duha svoga uvuci unutra i spusti meunutra, da budem sva tvoja; ondje mi napokondaj, da na vieke uæivam tvoju prisutnost; jer jedi-no za tobom Ëezne duπa moja, o Isuse, koji si odsvega, πto je ljubezno na ovom svietu,najljubeæljiviji i srcu mojemu najdraæi”.

10. Tako je upravo od potrebe, da i za svako-ga a osobito za nas sveÊenike presv. Srce Isusovobude tulac ljubavi i πkola apoπtolskih krjeposti.Udaljeni od svakoga, osobito neËistoga grieha,valja da svoje srce prenaËinjamo po presv. SrceIsusovu te ognjem njegove ljubavi spalimo isaægemo sve, πto se njemu ne mili, pa nauËimopoznavati njeæna Ëuvstva toga presv. Srca, da i mibudemo skroz Isusovi, a Isus da nam bude na svi-etu najdraæi.

A da to u istinu postignemo, treba uviek aosobito ove godine nastojati, da dobro obavimoduhovne vjeæbe i sve svoje duænosti, osobito isami se izpoviedajuÊ Ëesto, bar svakih Ëetrnaestako ne svakih sedam dana, i sluπajuÊi drage voljeizpoviedi svojih vjernika, osobito, kad su na smrt-nom Ëasu, ne odbijajuÊ ih nikada i propoviedajuÊisavjestno rieË Boæju.

A kad tako sebe uredimo i od sebe svaki griehodstranimo ter postanemo pravi uzor svojim

61

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 61

vjernikom, onda nastojmo i njih kako najboljeznamo urediti. To je uviek od potrebe, ali ovegodine valja da bude na poseban naËin. Gledajtesamo, πto sviet ne Ëini, da svoje velikaneproslavi, a ne riedko i takove, koji ne zasluæujuni spomena; trebalo bi im svaku uspomenu zatr-ti, a sviet ih u zviezde kuje. Ali mi nismo odovoga svieta; zato na nas tako sviet mrzi kao ina naπega Gospodina. Pa kao πto je naπGospodin kroz sav svoj æivot svoga Otcanebeskoga hvalio i slavio, tako je i naπa duænost,da poznamo i hvalimo i slavimo Otca nebesko-ga i koga je poslao Isusa Krista, i to uviek, aosobito ove godine, kad se zakljuËuje devet-naesti viek, a otvara dvadeseti. Neka sviet zna,da smo mi Isusovi, a Isus naπ; neka zna, danema samo s nami posla nego i s naπimGospodinom Isusom, koji se s nami bori, a kojije glasno izjavio: Ego vici mundum.

Ja mislim, da Êemo evo ovako najboljeugoditi svojemu Gospodinu Isusu Kristu, SinuBoga æivoga i Marijinu.

Ponajprije neka svaki sveÊenik nastoji samπto bolje uËiniti duhovne vjeæbe, da tako svojuduπu uredi; a da ju uzdræi u dobru, neka tvrduodluku uËini, bar svakih Ëetrnaest, ako ne svakiosam dana, iÊi k sv. izpoviedi.

Drugo je od potrebe, da se narod vanredni-jim naËinom obrati k Isusu Gospodinu i njemuse posveti. Ja sam se o tom sa preË. OtcemProvincijalom, Angjelom ∆uriÊem, razgovarao, i

62

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 62

mi smo se u tom sloæili, da se u polovici æup‚naπe nadbiskupije dræe sv. misije za naπ narodove godine, a za ostalu polovicu sliedeÊegodine. U svaku Êe se æupu poslati ili koji bratfranjevac ili koji brat Isusovac; koji Êe kamodoÊi, to Êe opredieliti preË. O. Provincijal udogovoru sa mnom. Kako i kada i kako dugo Êese obavljati sv. misije, kazat Êe se u svojevrieme.

Da te sv. misije donesu æeljeni plod, odpotrebe je, da veleË. duπobriænici svoje vjernikeza vremena poduËe i priprave. Osobito se pre-poruËa, da se sa vjernici na kratko prodje savkrπÊanski nauk. Jedva treba spomenuti, kako jenuædno, da se vjernikom na srce stavi, neka bisvi doπli k sv. propoviedim i k izpoviedi ipriËesti, ter im razbili dvojbe, osobito bojazan,da nemaju vremena. Sve je vrieme dano za spasduπa. I ako se moramo za tielo skrbiti, treba imrazloæiti, kako Êe im Bog to njemu i spasu duπaposveÊeno vrieme nagraditi, poπto se je samsvojom svetom rieËju obvezao, da Êe svakomu isva vremenita dobra dati, πto su mu od potrebe,ako samo ponajprije traæi kraljevstvo nebesko ipravdu njegovu. Samo se po sebi razumije, datreba misijonara, bio brat franjevac ili bratIsusovac, primiti tamquam angelum Dei i usvem mu iÊi na ruku, da πto bolje obavi svojsveti posao.

TreÊe sv. Otac, kad je otvarao ovu svetugodinu, onda je uzevπi u jednu ruku razpelo a u

63

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 63

drugu svjetlo preπao preko praga crkve sv.Petra, da tako sve ljude oprezne uËini, neka biupirajuÊi oËi u Razpetoga i imajuÊi na pameti,da je pravo svjetlo jedino u Razpetoga i poRazpetom, preπli iz devetnaestog vieka u dvade-seti. Kad se na koncu ove godine otvori jubilej zasav sviet, a po tom i za nas, i kad se budepolnoÊnica dræala u noÊi od staroga ljeta nanovo, neka i svaki æupnik ili njegov namjestnikstupi u crkvu noseÊi u desnoj ruci razpelo a ulievoj svieÊu. A buduÊi da se i kod sv. misijeobiËaje na stalno mjesto u crkvi ili pred crkvompostaviti kriæ, to bi najbolje bilo, da se dade zasvaku æupu naËiniti liepo razpelo, i da se kakona uspomenu sv. misije tako i na uspomenunaËina, kako se otvara sv. godina, taj kriæ Ëuva,i da pred njim ako ne uviek a ono bar po nedjel-jah i svetkovinah gori svieÊa. Moglo bi se predtim kriæem staviti i klecalo, da se prolazeÊiuzmognu laglje pred njim moliti. Pod Razpetimmogla bi se staviti tablica sa nadpisom:

1900 CHRISTUS DEUS HOMO VIVIT, REGNAT, IMPERAT 1901.

Tako bi se ostavila liepa uspomena ljubavinapram Kristu Gospodinu i pobuda k istojljubavi za potomke naπe. Ovaj Êe ordinarijatdrage volje iÊi svakomu duπobriæniku na ruku,da se pristojan kriæ u tu svrhu nabavi, kojigodmu se prijavi. Neka se veÊ sada po malo u tusvrhu prinosi sabiru.

64

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 64

»etvrto sv. Otac papa Leon XIII. hoÊe, da πtoviπe naroda dodje u Rim, neka bi se tako iztaklojedinstvo svega tiela sa glavom sv. naπe materacrkve. Zato nastojte one, koji mogu, nagovoriti,neka bi poπli u Rim. Svaki æupnik neka budetako dobar ter o tom preË. g. urednika“Vrhbosne” izviesti. Bude li priliËan broj, iÊiÊemo napose, ne bude li, prikljuËit Êe se naπojbraÊi Hrvatom.

Peto od potrebe je svakako, da se osobitimnaËinom ove godine proslavi presv. SrceIsusovo, iz koga je upravo sve poteklo, πtogodmu imamo zahvaliti. Upravo iz dna duπe svojeumoljavam Vas, da veÊ sada nastojite oko toga,da svaki æupnik nekoliko æupljana nagovori,neka bi k svetkovini presv. Srca Isusova poπli uSarajevo, da ovdje u matici kao jedno tielo πtoviπe proslavimo to presv. Srce i javno pokaæe-mo, koliko smo mu odani, πto Êe i te kako dobrodjelovati i na inovjerce.

Nalaæem pak, da u svakoj æupi infraOctavam SS. Corporis Jesu ili infra OctavamCordis Jesu izadje procesija sa presv. sakra-mentom i da se mole ili pjevaju litanije presv.Srca Isusova, ter bude o tom i propovied. Osimtoga u svakoj dekaniji treba ove godine dadekan pozove æupnike, koji spadaju na njegovudekaniju, neka u stanoviti dan oko svetkovinepresv. Srca Isusova ili neπto kasnije ili prijeprema raznim okolnostim svi dodju sa svojimnarodom u ono mjesto, koje dekan dogovorno

65

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 65

za æupnici, koji na njegovu dekaniju spadaju,opredieli, i tu da dræe zajedniËku sveËanost uslavu presv. Srcu Isusovu i da izadju sa presv.Sarkramentom u procesiji na koje sgodno mjesto,gdje neka se javno sluæi sv. misa i neka budepropovied o presv. Srcu i neka se sav narod istompresv. Srcu posveti posvetnom molitvompropisanom od sv. Otca pape Leona XIII. Posliemise neka se opet processionaliter vrate u crkvu.

©esto da Gospodinu Isusu πto viπe omilimo,neka se ove godine dræi devetnica u Ëast presv.Srcu Isusovu pred svetkovinu, i neka se molepropisane molitve, kako se nalaze u obaπka otis-nutoj maloj knjiæici izdanoj od preË. kaptola vrh-bosanskoga. Tomu valja pridodati obeÊanje, daÊe svi vjernici dotiËne æupe nastojati izkorienitikakav zloËest obiËaj: kolo, sielo, pijanstvo,psovke, kradju i. t. d. U tu svrhu mogli bi se vjer-nici nagovoriti, neka bi sad jedan sad drugi u prvipetak u mjesecu dao pjevati sv. misu u Ëastpresv. Srcu Isusovu namjenom, da se na primjerpsovka ili sielo ili kolo ili koje drugo zlo dokine. Ada se uzmognu svi naboæno zabavljati, trebalo binastojati u svakoj æupi ustanoviti druætvo presv.Srca Isusova i Marijina, treÊi red sv. Franje, kojiupravo Ëudesa tvori svagdje, gdjegod se uvede.Kako treba postupati kod uvedenja treÊega reda,neka se svaki obrati na ovdjeπnjega veleË. O.katehetu, Ignacija StrukiÊa; a za naËin, kako seCongregatio Mariana ustanovljuje, moæe se tkohoÊe obratiti na preË. gosp. kanonika, dra. Ivana

66

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 66

©ariÊa. I druætvo sv. Vinka Paulskoga puno bi daloæivota svakoj æupi.

Dobro je ovom sgodom preporuËiti svakoga,neka Ëita knjigu: Kako treba navieπtati rieË Boæju;jer Êe iz nje nauËiti, kako se moæe narod koristnopozabaviti, a da Boga ne uvriedi. Ali ni najboljinaputci ne Êe niπta koristiti, ako ne prignemo kol-jena svoja pred presv. Srcem Isusovim ter gasmjerno ne zamolimo, da se dostoji nas poduËiti,kako da mu najbolje omilimo, i Gospodin Êe seodazvati takovoj molbi i ne Êe se ogluπiti.

A da se laglje pribliæimo presv. Srcu Isusovu,od potrebe je, da kljuËaricu njegovu bl. dj. Marijuzamolimo, neka nas ona unutra uvede ter nampokaæe tajne njegove. Ugledajmo se u nju u svem,a osobito u πtovanju presvetoga Srca Isusova, jermu ona bjeπe prva πtovateljica. Je li za njezinuvjeru ili za njezinu ljubav bilo na zemlji svetijestvari od tiela naπega Spasitelja? O, koli je jakopogodilo srce Marijino ono koplje, kojim je Longinudario u Srce Isusovo i otvorio ga! Kako je negdjebriæljivo i suznim oËima ona sabirala krv i vodu,πto poteËe iz otvorene rane presv. Srca Isusova!Za cielo je ona samo kleËeÊ promatrala tu groznuranu. To je bio prvi izkaz ljubavi presv. SrcuIsusovu i prva odproπnja, prva javna poboænostnapram tomu presv. Srcu.

Kad je sv. Franjo Saleski razmiπljavao oprevelikoj ljubavi, πto ju je Gospodin izkazao sv.Katarini Sienskoj, da joj je naime mjesto njezinadao Srce svoje, onda je zavapio, a i mi s njim

67

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 67

zajedno zavapimo: O moj boæe! Zaπto se nedogodi s naπimi srci, πto se je dogodilo sa onomblaæenom sveticom Katarinom Sienskom, danaime Spasitelj naπe srce uzme i svoje Srce dastavi na mjesto naπega? Ali zar ne Êe on radjeuzeti srce naπe za svoje, neopozivo za svoje? O,da to hoÊe Isus da uËini! Ja ga zaklinjem nje-govim vlastitim Srcem i ljubavlju, koju ono ima,a koja je ljubav sve ljubavi. On Êe to za cielouËiniti, ako ga za to zamolimo. Ali sve da toga ine uËini, to on ipak ne Êe prieËiti, da mi njego-vo Srce uzmemo, kad mu je joπ uviek u tu svrhuSrce otvoreno. I kad bismo mi morali svoja prsaotvoriti, da on odatle naπe srce uzme pa svojeunutra stavi, ne bismo li mi to rado uËinili?Njegovo ime neka je hvaljeno kroz sve viekevjekova. Amen.

Sarajevo, dne 3. oæujka 1900.

Josip, v. r.nadbiskup vrhbosanski.

68

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 68

4. POD BARJAKOM PRESV. SRCA ISUSOVA* (II.)Vrhbosna, br. 4 od 20. veljaËe 1906., str. 51.-54.

Stadler se prigodom svoje dvadesetpetogodiπnjicebiskupovanja, obraÊa vjernicima upuÊujuÊi imposlanicu kojoj je dao onaj naslov koji je dao svojojnastupnoj poslanici kad je preuzimao upravu vrh-bosanske nadbiskupije “Pod zastavom presv. SrcaIsusova”. On oduπevljeno iskazuje svoju radost πtose poboænost prema Srcu Isusovu raπirila po cijelojnadbiskupiji. Sam jubilej biskupovanja namjeravaproslaviti na taj blagdan pozivajuÊi vjerni puk damu se u tome zduπno pridruæi. Potom razlaæe smisaopoboænosti prema Srcu Isusovu. Pri tome istiËe dakod svake poboænosti treba razlikovati dvoje: ono πtoje osjetilno i vidljivo i ono πto je nevidljivo i duhovno.Beskrajna ljubav Gospodinova najvaænija je upoboænosti prema Srcu Isusovu.

J o s i p ,po milosti Boæjoj i svete apostolske Stolicenadbiskup vrhbosanski i metropolit, svimvjernikom, koji su u ovoj nadbiskupiji vrh-bosanskoj, blagodat i mir od Boga Otca

naπega i Gospodina Isusa Krista.

1. Danas poËima dvadeset i peta godina,kako sam ja miloπÊu Boæjom i sv. Stolice preuzeoupravu nadbiskupije vrhbosanske. Sretnim seuprav cienim, πto se to baπ na blagdan presv.

69

* Naslov je poslanici dao sam nadbiskup Stadler!

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 69

Imena Isusova sbilo, kojemu sam mislio da Êunajbolje ugoditi, ako razvijem zastavu njegovapresv. Srca ter njegove ovce oko nje okupim, dapruËavajuÊ njegovu preveliku ljubav nauËe jedinonjega ljubiti ter se odvratiti od svega, πto bi ihmoglo odvojiti od nadpastira njihovih duπa. Sveseljem gledam natrag na proteklo vrieme srazloga, πto vidim, da se poboænost k presv. SrcuIsusovu razπirila po svoj naπoj nadbiskupiji, takoda nema ni jedne æupe u njoj, gdje se ona ne biobavljala. Sam pak blagdan presv. Srca Isusovaobavlja se posvuda, a imenito na nekih mjestihnaπe nadbiskupije tako sveËano i uz prisutnosttako ogromne mnoæine naroda, da se ni jedandrugi blagdan tako sveËano ne obavlja, i da tolikohiljada ljudi takovom sgodom k sveËanosti dolazi,koliko nikada u godini. ©to se pak samogaSarajeva tiËe, sa poniznim i harnim srcem hvalimi slavim Gospodina Isusa, Sina Boga æivoga, πtose udostojao tako blagosloviti poboænost k svoje-mu presv. Srcu, da na sam blagdan istoga presv.Srca mnogo hiljada ljudi dodje ne samo iz sveBosne i Hercegovine, nego i izprieka. Zaista semoæe veÊ sada ta poboænost k presv. SrcuIsusovu nazvati puËka. A i pravo je, da je tako, jerje kako naπa katedrala, tako i sva nadbiskupijavrhbosanska posveÊena presv. Srcu Isusovu. A ipravo je, da je tako, jer i u æivotu naπegaGospodina Isusa niπta se toliko ne sja koliko nje-gova prevelika ljubav, koju nam njegovo presv.Srce predstavlja. Jaslice, presv. Oltarski sakra-

70

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 70

menat, kriæ πto nam drugo kazuju, ako ne ljubav,kojom nas hoÊe k sebi da pritegne i k svojemupresv. Srcu privine, koje je dao kopljem i otvoriti,da vidimo, kako je i zadnju kap krvi za nas dao,samo da mu za toliku ljubav vratimo ljubav.

Ja sam uprav zato, da se za toliku ljubav,koju je Gospodin Isus svim u obÊe, a naposenam kroz ovo dvadeset i pet godina pokazivao,πto bolje zahvalimo, odluËio dvadesetpetgodi-πnjicu svojega biskupovanja u nadbiskupiji vrh-bosanskoj slaviti na sam blagdan presv. SrcaIsusova, πto Êe se u naπoj nadbiskupiji, osobitou Sarajevu obavljati dne 24. lipnja. Ja vas pozi-vam i molim smjerno, da u πto veÊem broju izsvake æupe sa svojimi duπobriænici ovamo uSarajevo dodjete, da zajedno proslavimo presv.Srce Isusovo ter se na ognju njegovu ogrijemo ioduπevimo za njega, ter odluËimo njemu jedino-mu svom duπom do zadnjega Ëasa æivota svogasluæiti ter se niËim ne damo odvojiti od ljubavi knjemu, naπemu Gospodaru i Bogu. Oni pak, kojiostanu kod kuÊe, neka takodjer πto sveËanijeproslave blagdan presv. Srca Isusova, hvaleÊmu za ljubav, kojom ih obuhvaÊa, i moleÊ ga zaljubav, kojom da oni njega svim svojim srcemobljube, i to ËvrπÊe uz tu ljubav prionu, πto seviπe pokvareni sviet sa djavolom takmi u mrænjina njega. 2. A da to laglje postignemo, nastojat Êu vamsada protumaËiti, πto je uprav prava poboænostk presv. Srcu Isusovu; jer znam, kako jako æeli

71

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 71

naπ Gospodin da mu se poπtuje njegovo presv.Srce, i kako je on sklon svim uprav obilnihmilosti dati, kojigod nastoje πtovat mu njegovopresv. Srce. Znam ja dobro, da vi veÊ znate, πtoje ta prekrasna poboænost; no dobro je ipak, dasi ju kad i kad u pamet dozovemo ter se na πtoveÊu ljubav potaknemo prema naπemuGospodinu Isusu.

Poboænost u obÊe jest skup vjerskih vjeæbaprihvaÊenih od vjernik‚, a odobrenih od crkve usvrhu, da se Ëast izkaæe kojoj svetoj osobi ilistvari. Takove poboænosti ustanovljuje crkvavodjena Duhom svetim prema potrebam raznihvremena i naroda na slavu Boæju i naπegaGospodina Isusa Krista, u Ëast majke Boæje, uËast angjela i svetaca, na posveÊenje duπa i nakorist cieloga krπÊanskoga druætva i cieloga svi-eta.

Kod svake poboænosti valja imati na pametiËetiri stvari: s‚m predmet πtovanja; svrhu, kojukanimo tim πtovanjem postiÊi; posebne vjeæbe,kojimi se izkazuje poËast predmetu πtovanja ikojimi se postizava predstavljena svrha; plod,πto ga proizvode te posebne vjeæbe. PreveÊ bibilo toga najednom, kad bi se sve to htjelo ovdjeprotumaËiti. Zato Êemo gledati jedino razloæiti,πto se kod poboænosti k presv. Srcu Isusovu oso-bito πtuje, to jest, pita se, koji je predmet tepoboænosti.

3. Kod svake poboænosti, πto se tiËe ËovjeËjenaravi naπega Gospodina Isusa, valja razlikovati

72

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 72

dvoje: neπto, πto je sjetilno i vidljivo, a drugo, πtoje nevidljivo i duhovno; obadvoje zajednosaËinjavaju predmet poboænosti; duhovni i nev-idljivi predmet priobÊuje, daje svoje dostojanst-vo i predmetu tielovnomu; no po tom vidljivompredmetu proziva se poboænost.

Dvostruki predmet poboænosti prema presv.Srcu Isusovu naznaËio je sam naπ GospodinIsus, kad je on odkrivπi svoje presv. Srce bl.Margariti Alakok kazao: Evo ono Srce, koje jetoliko ljubilo ljude! Rekavπi Gospodin: Evo onoSrce, pokaza na svoje Srce, Ëim je naznaËio, davalja uprav njegovo naravno tielovno Srceπtovati. I sama bl. Margarita Alakok, kojoj seGospodin Isus ukazao, svjedoËi to isto, jer pisa usvojem 126. listu: “Moj boæanski Spasitelj uvjer-ava me, da mu vanredno godi, da ga πtuju podobliËjem njegova Srca, u svrhu da tim predme-tom gane bezÊutna srca ljudska”. Samo daklenaravno Srce Isusovo jest predmet vidljivi,tielovni, sjetilni poboænosti.

No ne smije se ostati kod cigloga i pukoganaravnoga Srca Isusova, jer sam Gospodin reËe:Evo ovo je ono Srce, koje je toliko ljubilo ljude.Ljubav dakle njegova jest ono, πto je osobitogπtovanja vriedno. A i njegova jest ono, πto jeosobitog πtovanja vriedno. A i bl. MargaritaAlakok spomenu, da Gospodin zato hoÊe nekase njegovo Srce naravno πtuje, ne bi li se njimeganula bezÊutna srca ljudska, razumije se naljubav k Isusu.

73

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 73

Bezkrajna dakle ljubav naπega GospodinaIsusa Krista, koju je k nam gojio, jest glavni iduhovni predmet poboænosti k Srcu Isusovu, asamo naravno tielovno njegovo Srce jest ono, πtonam predstavlja tu ljubav, jest vidljivi predmet tepoboænosti.

A koja je to ljubav, koju nam je izkazao. To jeona neizmjerna ljubav, koju nam je pokazao, kadje za nas i za naπe griehe preuzeo muku i smrt nadrvu kriæa; jest ona ljubav, koju nam je pokazao upresv. Sakramentu davπi nam sebe za duhovnuhranu; jest ljubav, za koju mu ljudi nisu vratililjubav, nego nezahvalnost, nemarnost, hladnoÊu,nepristojnost, nevjernost, nepravde, ruglo psovke.Sve je to naπ Gospodin predvidio, pa ipak nije gasve to moglo odvratiti od nauma, da nam nepokaæe i da nam ne zasvjedoËi svoje neizmjerneljubavi time, da se svega nam dao. To je ono, πtoje sam Gospodin bl. Margariti kazao: “Evo ovo jeono Srce, koje je toliko ljubilo ljude, da nije niπtaπtedjelo, nego se izcrplo i iztroπilo, samo da impokaæe svoju ljubav, a za zahvalnost od veÊinenije drugo primilo nego nezahvalnosti, prezire,nepristojnosti, svetogrdja i hladnoÊu, πto imajuprema meni”.

Prema tomu valja kod te poboænosti posma-trati Srce Isusovo sa dvostrukoga glediπta: ujednu ruku u koliko gori od ljubavi prema ljudem,a u drugu u koliko ga ti isti ljudi od nezahvalnostistraπno vriedjaju. I zato prava poboænost k presv.Srcu Isusovu treba da u sebi sadræi dvostruko

74

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 74

Ëuvstvo: ljubav, koja odgovara njegovoj ljubavi, ibol, koja nas goni, da naknadimo uvrede, πto muse od ljudi nanose, i da izpravimo nepravde, πto ihon trpi.

Da pak laglje izvedemo, imajmo vazda napameti, da klanjanja vriedno Srce Isusovo oneËini dielnici svojega neizmjernoga blaga, koji iduza tim, da budu dielnici njegovih bolova. A buduÊida je od potrebe primati od punine Srca Isusova ibuduÊi da je ono vrutak æivota i milosti i slave,valja da se k njemu utjeËemo u svojih potrebah iprotivπtinah. Prinesimo mu svoja srca prazna odsvih zemaljskih strasti, da ih ono onda napunisvojimi Ëuvstvi. Prikazujmo Ëesto to klanjanjavriedno Srce jedinoga Sina Boæjega njegovupresv. Otcu kano jedinu savrπenu naknadu zanaπu nemoÊ. Spomenimo se ujedno, ako je unebu Bog sve svojim svetcem, da je Srce toliljubeÊe naπega Gospodina isto tako na zemlji sveonim, koji ga ljube i koji mu se klanjaju u duhu iu istini.

Imajmo osobito na pameti, da Srce Isusovokao vrutak ljubavi proizvodi kano glavni uËinak uonih, koji ga poπtuju, ljubav, mir i svezu sjedin-jenja; da im priobÊuje svoja Ëuvstva; da im u dnusrca usadjuje zapovied ljubavi k iskrnjemu, kojunam je dao uoËi svoje smrti, kad je svojim apos-tolom, a preko njih i svim vjernikom kazao:Dajem vam zapovied novu, da se ljubite medjusobom; po tom Êe se spoznati, da ste uËenici moji(Iv. 13, 35).

75

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 75

4. No treba znati, da ne valja duhovnu stranupoboænosti k presv. Srcu Isusovu odvojiti odtielovne i vidljive, i suprotno; jer ako to i jesu dvarazliËna predmeta iste poboænosti, valja ih ipakkod same poboænosti spojiti. Mnogi se u tomvaraju. Kad naime Ëuju rieË: Srce Isusovo, ondasve svoje misli skupljaju oko tielovnoga diela tepoboænosti, oko naravnoga Srca Isusova, onakopo prilici kano kada se πtuju moÊi svetaca. Netako. Misao, kakovu valja imati o tom presv.Srcu, posve je razliËita od te, i vrlo jeveliËanstvena.

Ponajprije valja presv. Srce Isusovo posma-trati kano nerazdruæivo sjedinjeno sa njegovomduπom i sa njegovom boæanskom osobom, a timsjedinjenjem kano podignuto u stanje boæansko,puno æivota, razumnosti i Ëuvstva.

Drugo, valja Srce Isusovo posmatrati kanonajvrstnije i najglavnije sredstvo osjetnih Ëuvst-va njegovih, njegove ljubavi, njegoveposluπnosti, njegovih æelja, njegovih bolova, nje-govih radosti i æalosti; kano poËelo i sielo svihkrjeposti Boga-Ëovjeka.

TreÊe, valja ga posmatrati kano srediπtesvih nutarnjih patnja, πto ga je stajalo naπespasenje; osobito kano okrutno ranjeno iotvoreno kopljem, kojega je udarac primilo nadrvu kriæa.

Napokon valja Srce Isusovo posmatratikano posveÊeno predragocjenimi darovi Duhasvetoga i uljevom svega blaga milosti.

76

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 76

Sve to spada stvarno na to boæansko Srce.Odatle vuËe ono svoje dostojanstvo, svojucienu, svoju vrstnoÊu, a po tom sve to spada napravi predmet prave poboænosti naprema presv.Srcu Isusovu. Jest, to Srce pravi je predmet tepoboænosti, koje je tako razpoloæeno, takogoruÊe od ljubavi, tako æalostno od patnja ibolova, tako ranjeno.

Srce Isusovo sjedinjeno s duπom i s osobomboæanskom, zajedno sa darovi i milostmi, πto ihukljuËuje, zajedno sa krjepostmi i Ëuvstvi, kojimje poËelo i sielo, zajedno sa nutarnjimi bolovi,kojim je ono srediπte, zajedno sa ranom, πto juje primilo na drvu kriæa: sve je to podpun isavrπen predmet, πto se svim vjernikom pred-laæe kano vriedno klanjanja i ljubavi, predmetoËito najsvetiji, najuzviπeniji, boæanski, najsladji,najljubeæljiviji, najnjeæniji πto se moæe pomisliti. 5. A zaπto se sa duhovnom stranom poboænostik presv. Srcu Isusovu spaja poËitanje napremasamomu Srcu Isusovu od mesa? Da se to kakotreba shvati, treba imati na pameti, da su naπeviπe moÊi, kao razum i volja, sjedinjene sa niæi-ma; zato, kao πto smo mi sastavljeni od duπe itiela, tako se u naπih djelovanjih opaæaju viπe iniæe moÊi. Tako na primjer ljubav Ëisto duhovnanije uprav ljubav ËovjeËja, jer Ëovjek nije Ëistiduh, i suprotno. Kad mi dakle koga ljubimokano razumni stvorovi, to viπe djelovanje, πto izvolje proizhodi, proizvodi u niæem odgovarajuÊeÊuÊenje. Ako je koje Ëuvstvo neovisno o naπih

77

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 77

osjetih, to je bez sumnje naπa ljubav k Bogu; aipak Ëitamo u æivotu svetaca, kako je ta ljubavproizvela u srcih njihovih potresnih ÊuÊenjajakih, ili njeænih, ugodnih ili æalostnih. Onodakle, πto Ëini, da srce predstavlja ljubav, jestonaj naravni vez, πto obstoji izmedju Ëuvstvaljubavi i izmedju osjeÊanja i ÊuÊenja samoganaravnog srca: stvar, koja je tako naravna i svimtako poznata, da svi narodi jedno mjesto dru-goga upotrebljuju, kano da isto znaËe; svagdjesvi govore srce, kada hoÊe da izraze samuljubav.

Naπ pak Gospodin Isus buduÊi da je biosavrπen Ëovjek, to je u njem viπe nego u ikojemdrugom Ëovjeku Srce njegovo bilo u podpunomsuglasju sa Ëuvstvom i ÊuÊenji. Jednoga danareËe on bl. Margariti Alakok: Dat Êu ti Ëitati uknjizi ljubavi, to jest u Srcu njegovu. I nam ongovori: Uzmite, Ëitajte; Ëitajte moju radostnuljubav, no joπ viπe Ëitajte moju ljubav trpeÊu,moje utiske straha, neugodnosti, æalosti cielogamoga æivota na zemlji. To boæansko Srce, kojesada ne moæe imati ganuÊa silovitih i Ëuvstvaæalostnih, jer se ne slaæu sa stanjem njegoveslave, ipak je Êutljivo za sva ona Ëuvstva, πto nemute savrπena blaæenstva nebeskoga Naπadakle ljubav, i to je za nas najveÊa slast i utjehanaπe ærtvice, naπe poboænosti, naπa odanostdjeluju na Srce Isusovo ter Ëine, da ono kucaugodnije i da uæiva gledajuÊ naπa ta dobra djela.

78

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 78

6. Joπ valja i to pripomenuti, da se mi neklanjamo Srcu Isusovu odvojenu od njegoveboæanske osobe, nego se mi klanjamo æivomuSrcu Isusovu spojenu s njegovom osobomboæanskom, ili mi se klanjamo osobi boæanskojSina Boæjega u njegovu presv. Srcu. Kad seklanjamo njegovoj boæanskoj osobi, to bivaporadi boæanstva osobe same; a kad se klan-jamo Srcu Isusovu spojenu sa osobom boæan-skom, onda mu se i opet klanjamo poradiveliËanstva same osobe boæanske.

Prema tomu bl. Margarita Alakok namjenjujeSrcu Isusovu sve ono, πto kazuje o Spasiteljevojosobi, i svu Ëast, duænu osobi njegovoj, prikazujepresv. njegovu Srcu; jer ona za Srce Isusovo nesamo kazuje, da ono ljubi, trpi, da je æalostno,uvriedjeno, da je sve sama ljubav: rieËi, πto odgo-varaju Srcu njegovu; nego ona tvrdi, da je Srceboæansko svjetlo, da je sveznajuÊe, svemoguÊe;ona upravlja na Srce Isusovo molitve, πto seodnose na njegovu osobu boæansku: Srce Isusovospasi me, ravnaj me, pouËi me!

Sve naime poboænosti i sve svetkovine,ustanovljene u Ëast naπega Gospodina, imaju uobÊe pred oËima uzviπenost osobe Isusa Krista;no povrh toga ima svaka posebna poboænostneπto napose, πto poπtuje, i to jedna poπtuje ovonjegovo otajstvo, a druga drugo; jedna iztiËe ovanjegova svojstva ili njegove vrline, a druga druge;uprav po tom posebnom obiljeæju razlikuju serazne poboænosti jedna od druge. Mi naime

79

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 79

buduÊi da ne moæemo u jedan mah ovdje nazemlji slaviti sve vrline i svojstva naπegaGospodina, mi ih poπtujemo jedno po jednoposebnom poboænoπÊu i posebnom svetkovinom.Kod poboænosti pak k presv. Srcu Isusovu imamopred oËima kao neπto posebno: boæansku ljubav.

Sve, istina, svetkovine i poboænosti u ËastSpasiteljevu imaju nekim naËinom pred oËimanjegovu ljubav, no nijedna od njih ne obsiæe i nepoπtuje sve ljubavi Kristove; πto viπe, nijedna odnjih ne poπtuje sama sobom ljubavi njegoveizravno. Sve imaju pred oËima ovo ili ono otajst-vo, sve, istina, proiztjeËu iz ljubavi, no nijednaizriekom ne poπtuje ljubavi Kristove. Suprotnosvetkovina i poboænost u Ëast presv. SrcuIsusovu ne predstavljaju nam kakovu posebnumilost, kakovo posebno otajstvo, nego nampredstavljaju sielo i poËelo svih otajstva: ljubavnjegovu; jer ta poboænost vodi nas od zraka itraka k ognjiπtu, od potoka i rieka k vrutku, odgrana k samomu korjenu.

7. Nebo zove se sielo Boæje, sielo, gdje Bogboravi, jer je nebo uprav ono mjesto, gdje Bogosobitim naËinom pokazuje slavu svoju. Tako sei presv. Srce Isusovo zove sielo boæanskeljubavi, jer tu boravi ona neizmjerna ljubav, odkoje je naπ gospodin vazda gorio prema ljudem,koju im je vazda osobitim naËinom pokazivao, ai sada im ju joπ pokazuje.

Poπtujmo zato presv. Srce Isusovo svomduπom svojom, jer je ono svojom krvlju

80

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 80

uzdræavalo tielo njegovo, koje je on sve ærtvovaoza spasenje roda ljudskoga. Poπtujmo njegovopresv. Srce, jer je ono izlilo svu krv svoju dozadnje kapi za nas. Poπtujmo njegovo presv.Srce, jer je ono kroz sav njegov æivot sve Êutje-lo, πtogod je njegova presv. duπa zasnovala zaspasenje naπe, osobito jer je ono za vriememuke i smrti njegove neizkazane boli za nas trp-jelo. Poπtujmo njegovo presv. Srce, jer nam onopredstavlja njegovu neizmjernu ljubav, πto namje u ono vrieme uprav pokazao, kad ga ljudiodluËili smaknuti s ovoga svieta, odluËivπi osta-ti s njimi u presv. Oltarskom sakramentu, ter imdati dokaz neizkazane ljubavi za neizrecivu nji-hovu mrænju. Poπtujmo Srce Isusovo, jer je nje-gova neizmjerna ljubav odabrala najmuËnijusmrt na drvu kriæa za odkupljenje roda ljudsko-ga i htjela, da tu najveÊu ljubav nezahvalnim lju-dem predstavlja Srce njegovo, poradi Ëega je izapovjedio Margariti Alakok, neka bi se njegovopresv. Srce πtovalo, puno plama ljubavi, no pre-pleteno trnjem i providjeno kriæem: neka bi setako svak, Ëim pogleda na presv. Srce Isusovo,spomenuo ljubavi, πto mu je Spasitelj pokazaona kriæu, umrvπi za njega od ljubavi i usliedbolova od ljubavi; neka bi se sjetio prevelikihplamenova ljubavi u presv. Oltarskom sakra-mentu, koji je on ustanovio kao spomen ljubavipokazane na kriæu; neka bi si u pamet dozvao,da za tu dvostruku preveliku ljubav nije on drugoæeo nego nezahvalnost, prezir, ruglo, sramotu;

81

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 81

neka bi ga ta nepojmljiva ljubav prema ljudemsklonila, da za tu ljubav nastoji vraÊati ljubav, daza bolno pretrpljene prezire i rugote preuzme nase protivπtine, πto mu ih on u svojoj dobroti iprovidnosti πalje, da za nanesene mu uvrededade kakovu naknadu.

To Êemo pak osobito time postiÊi, ako sesvaki prvi petak ili svaku prvu nedjelju u mjese-cu preko sve godine, a osobito u vrieme sv.korizme dostojno izpovjedimo i priËestimoznajuÊi, da se to presv. Srcu Isusovu najviπemili.

8. Naπ je Gospodin kazao, da je ondje naπesrce, gdje nam je blago. Bude li njegovo presv.Srce naπe blago, onda Êe ondje biti i naπe srce snjegovim sjedinjeno. A jest u istinu Srce njego-vo pravo blago ljubavi, milosti, milosrdja,posveÊenja, spasenja. U svojem 126. listu piπebl. Margarita Alakok: “Presv. Srce Isusovo jestblago sakriveno, koje ne ide za drugim, nego dase razprostre i porazdieli, da se obogati naπesiromaπtvo; jer si je on stvorio tu odluku, da toSrce oËituje ljudem i da im otvori sve bogatstvo,πto to blago u sebi sadræi, da se svi oni, koji muuzhtjednu dati i izposlovati svaku ljubav i svakuËast, koliko im bude moguÊe, obogate obilatotim boæanskim bogatstvom, kojemu je vrutak topresv. Srce”.

Traæimo dakle u tom presv. Srcu sve, πtonam je od potrebe; utecimo mu se u svakovrieme, na svakom mjestu. Njemu je osobito

82

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 82

drago, nam Ëiniti dobro, da se Ëini, da je njego-vo neizcrpljivo blago samo zato otvoreno, danas njime obogati. To je blago vjeËno πto se tiËenjegova trajanja; jest neizmjerno, jest takoveliko, da je nemoguÊe izreÊi ga. Crpajmo sveseljem iz toga vrutka prema rieËi Izaije proro-ka: Crpat Êete s veseljem iz vrutaka Spasi-teljevih. Amen. (Ovaj pastirski list neka se vjernikom proËitaprve korizmene nedjelje.)

Sarajevo, na blagdan presv. Imena Isusova 14. sieËnja 1906.

Josip, v. r.nadbiskup vrhbosanski.

83

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 83

5. POD BARJAKOM PRESV. SRCA ISUSOVA* (III.)Vrhbosna, br. 5 i 6 od 20. oæujka 1906., str. 74.-79.

Ista tematika i isti naslov je u korizmenoj poslaniciupuÊenoj sveÊenicima. Ovdje govori da je SrceIsusovo neiscrpno vrelo dobra. U svrhu sveËanijeproslave Presvetog Srca Isusova Stadler pozivasveÊenike da mu se u πto veÊem broju pridruæe unjegovom slavlju, savjetujuÊi im da se u koriz-menom vremenu marljivije posvete prouËavanjuPresvetoga Srca. Presveto Srce Isusovo jest bezdansvakovrsnih dobara kojemu bismo se trebali utjecatiporadi vlastitih potreba, pogotovo ako se naemo uponoru protivljenja Boæjoj volji. Jedina æelja SrcaIsusova jest da puninu æivota koju posjeduje darujeljudima.

J o s i p ,po milosti Boæjoj i svete apostolske Stolicenadbiskup vrhbosanski i metropolit, svimsveÊenikom, πto su u ovoj nadbiskupiji

vrhbosanskoj, blagodat i mir od Boga Otcanaπega i Gospodina Isusa Krista.

1. Kako je nuædno, da onaj, koji hoÊe drugeputiti na dobar æivot i popravit ih, s‚m bude dobar,pokazuje nam Gospodin ovom prispodobom:Svako se drvo po rodu svom poznaje. Jer se smo

kve ne beru s trnja; niti se groædje ne bere s

84

* Naslov je poslanici dao sam nadbiskup Stadler!

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 84

kupine (Luk. 6, 44). Kao πto nikomu na pamet nedolazi, da Êe moÊi s trnja brati smokve ili s kupinegroædje; tako nitko pametan ne Êe pomisliti, daonaj moæe druge izpraviti, koji zlo misli, radi, æivi.A kakav je tko, razabira se po njegovih djelih, jersu djela plodovi, po kojih se razpoznaje, kakovaim je narav, kao πto se drvo razpoznaje porodovih. Time Krist ujedno iztaËe, kako se praviuËenici i nauËitelji i vodje razpoznaju od krivih iopakih.

Pokazavπi tako Gospodin, da se po dijelihrazpoznaje dobar i zao Ëovjek, kao πto se drvorazpoznaje po plodovih, sad opet to dokazuje nadrugi naËin veleÊi: Dobar Ëovjek iz dobra blagasrca svojega iznosi dobro; a zao Ëovjek iz zlablaga iznosi zlo (Luk. 6, 45). Isto je blago srca, πtokorien drveta; kojigod dakle u srcu ima blagotrpljivosti i ljubav k savrπenosti, radjajuÊ najboljeplodove Ëini sve, πtogod je Gospodin Isus zapov-jedio; koji pak u srcu Ëuva zlo blago, Ëini sve pro-tivno. Kakova je rieË, pokazuje srce, iz kojegaproizlazi: jer iz punine srca govore usta, kako tvrdinaπ Gospodin ( Luk. 6, 45). Posve je naravno, kadunutra obiluje opakost, da se i na usta prelijuopake rieËi; zato kad Ëujeπ ili vidiπ kojega Ëovje-ka gdje izgovara ili piπe nepoπtene rieËi, zle i pro-tuvjerske stvari, ne misli, da je u njem samo ono-liko opakosti, koliko ju rieËmi i pisanjem izriËe,nego tvrdi, da je izvor obilatiji od potoka, πtoizvire! Gospodin onim: “πto govore usta”, iztaËesve, πtogod mislimo, govorimo, piπemo, Ëinimo;

85

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 85

jer je obiËaj u sv. pismu, da se umjesto samihstvari stave rieËi.

2. Ako po rieËih Gospodnjih dobar Ëovjek izdobra blaga srca svojega iznosi dobro: tko Êepojmiti, πto se sve dobra nalazi u neizmjernomblagu presvetog Srca Isusova? Ako je istinito, daje srce ËovjeËje neizpitljivo: Cor omnium inscruta-bile (Jerem. 17, 9), tko Êe onda moÊi izpitatibezkrajno otajstvo Srca Boga-Ëovjeka? Moæe se otom presv. Srcu bez sumnje sa Jobom (36, 26)kazati: nadmaπuje svako znanje; ili sa crkven-jakom (Eccles. 43, 33): Zaman se trudite, da gashvatite; ili sa sv. Pavlom (Rom. 11, 33): O altitu-do divitiarum sapientiae et scientiae Dei: quamincomprehensibilia sunt judicia ejus, et investiga-biles viae ejus! Quis enim cognovit sensumDomini?

Mi ne moæemo spoznati, πto je presv. SrceIsusovo, van po objavah, πto nam ih je on samdao, ili po djelih, πto ih je njegova ljubav proizvela.No ni te objave ni ta djela ne mogu nas osposo-biti, da spoznamo sve divote presv. Srca Isusova,jer one nadmaπuju svaËiji stvoreni um, poπto suone neizmjerne, kao πto je neizmjerna i samaljubav, koja u njih sa svojom puninom prebiva.

Ali ako se neizmjerna ljubav presv. SrcaIsusova ne da obuhvatiti, moæe se ipak slabimnaπim umom toliko o njoj pojmiti, koliko nam jeod potrebe, da se oduπevimo za njega i da nam senaπe hladno srce uæeæe od njegove ljubavi, ter seËvrsto odluËimo, njemu jedinomu sluæiti i njega

86

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 86

jedinoga svom duπom ljubiti. Kad sam ja prije 25godina medju vas doπao, razvio sam barjak presv.Srca Isusova ter sam vas pozvao, da se oko njegaokupite i zajedno da pod njim radimo u vinograduGospodnjem. Kao πto su Æidovi, kad su hramgradili, jednom rukom gradili, a drugom se boriliprotiva svojih silnih neprijatelja; tako smo i miteËajem 25 godina jednom rukom gradili, a dru-gom se borili ne samo protiva neprijatelja, nego iprotiva onih, od kojih pravom oËekivasmo, da Êenam biti u pomoÊi. Trista zapreka stavljalo namse na put; navaljivalo se na nas tajno i javno i odonih, koji bi po svojem zvanju bili zvani, da nasbrane; podmeÊivalo nam se, na πto ni najgori ljudine obiËavaju ni misliti, a kamo li uËiniti; ni naπegaimena ne mogoπe Ëuti, tako da bismo moæda umalom i mi smjeli sa sv. Pavlom (1. Cor. 4) reÊi:Maledicimur, et benedicimus: persecutionempatimur, et sustinemus: blasphemamur, et obse-cramus: tamquam purgamenta hujus mundi factisumus, omnium peripsema usque adhuc. I nebranismo se uprav zato, πto vojevasmo pod bar-jakom presv. Srca Isusova, koji je doπao, da ovajsviet spase non sua omnipotentia, sed sua pati-entia et humilitate et mansuetudine. Povedimo se,braÊo, i mi za primjerom naπega Gospodina, pase ærtvujmo za svoj narod, ærtvujmo se i za one,koji nas progone, koji nam zlo rade! Tako Êemose najbolje oduæiti Gospodinu Isusu za dobroËinst-va primljena od njega teËajem 25 godina. Ja Êu,ako Bog da, uprav na blagdan presv. Srca

87

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 87

Isusova dne 24. lipnja t. g. slaviti dvadesetpetgo-diπnjicu svojega biskupovanja u ovoj nadbiskupi-ji, pa vas smjerno pozivam, da u πto veÊem brojusa πto viπe naroda ovamo u Sarajevo dodjete, daproslavimo javno to presv. Srce, jer je svakehvale dostojno; da mu se za primljene darove zah-valimo ter si novih milosti izprosimo; da gazamolimo, neka bi nam oprostio nanesene muuvrede; da nam osobito tu milost podieli, nekabismo u milosti njegovoj uztrajali do konca æivota.

A da sve to πto bolje pogodimo, prouËavajmoosobito u ovo osbiljno korizmeno vrieme presv.Srce Isusovo, da sve bolje uvidimo, kako ono usebi sadræi uobÊe sva dobra, a napose sve ono,πto oËiπÊava naπ æivot (vitam purgativam), πtonam æivot sve veÊma prosvjetljuje (vitam illumi-nativam), πto nas s Gospodinom sve uæe i tjeπnjeveæe (vitam unitivam).

3. Presv. Srce Isusovo jest bezdno svakovrst-nih dobara, gdje siromasi treba da puste svojepotrebe; ono je bezdno radosti, gdje valja postavi-ti sve svoje æalosti; ono je bezdno poniæenja zanaπe oholosti, bezdno milosrdja za nevoljne, bezd-no ljubavi, gdje je od potrebe metnuti sve svojenevolje i protivπtine.

Prema tomu blaæena djevica MargaritaAlakok, da nas potakne na to, neka bismo presv.Srce Isusovo smatrali bezkrajnim bezdnomnajveÊih dobara ter se k njemu vazda utjecali, evokako nas na to nagovara.

Ako smo u bezdnu nevolj‚ i æalosti, udjimo u

88

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 88

to boæansko Srce, jer je ono naπa utjeha, u kojojvalja da se izgubimo, a da ne poæelimo oÊutjetinjezinu slast.

Ako se nalazimo u bezdnu protivnosti ioporbe naprema Boæjoj volji, onda je od potrebe,da se podvrgnemo i sloæimo sa boæanskim SrcemIsusovim i tu da svu svoju opornost ostavimo, pada se s njim podudaramo u svem, πto se u njemumili i πto od nas kani uËiniti.

Ako se nalazimo u bezdnu suhoÊe i nemoÊi,podajmo se preljubeznomu Srcu Isusovu.

Ako smo u bezdnu siromaπtva i golotinje,podjimo k Srcu Isusovu, i ono Êe nas obogatiti. Nalazimo li se u bezdnu slaboÊe, poradi kojepadamo svaki Ëas, podajmo se jakosti presv.Srca, koje Êe nas ojaËiti i oslobodit nas.

Jesmo li u bezdnu protivπtina, utecimo se kSrcu Isusovu vriednu klanjanja, koje je punomilosrdja.

Nalazimo li se u bezdnu oholosti i precjenji-vanja samih sebe, pustimo to u bezdno poniæenjapresvetog Srca Isusova.

Jesmo li u bezdnu neznanja, podjimo kljubeznomu Srcu Isusovu, gdje Êemo nauËiti njegaljubiti i ono Ëiniti, πto od nas æeli.

Ako se nalazimo u bezdnu nevjerstva i nepos-tojanosti, podajmo se ËvrstoÊi i postojanostipresv. Srca Isusova.

Ako se nalazimo u bezdnu uboætva, podjimo kSrcu Isusovu, gdje ima svakovrstnog obilja isvakovrstnih dobara.

89

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 89

Nalazimo li se u bezdnu nezahvalnosti gledomna dobroËinstva primljena od Boga, idimo k SrcuIsusovu, gdje je vrelo harnosti, kojom Êe nasnapuniti, ako je hoÊemo primiti.

Ako vidimo da smo gotovi na srdæbu, hajdmok bezdnu krotkosti ljubeznoga Srca Isusova, danas uËini poniznimi i krotkimi u srcu.

Nalazimo li se u bezdnu raztresenosti, hajdmoda ih bacimo u bezdno mirnoÊe presv. SrcaIsusova, i ono Êe nam dati bez sumnje, da odræi-mo pobjedu.

Ako se junaËki borimo, podajmo mu se kanobezdnu ËistoÊe i utjehe, da nam oËisti naπe nam-jere i preobrazi naπe æelje i naume, ter im zado-volji.

Ako se nalazimo u bezdnu tame, obasjat Êenas svojim svjetlom, kojemu valja da se podamo,neka nas kao sliepce rukovodi.

Kad ronimo u bezdno æalosti, valja da uroni-mo u bezdno radosti presv. Srca Isusova, gdjeÊemo naÊi blago, πto Êe razagnati sve naπe æalostii tjeskobe duπevne.

Kad smo bez mira i pokoja, bacimo se ubezdno mira toga klanjanja dostojnog SrcaIsusova, i toga mira ne Êe nam moÊi nitko oteti.

Podajmo se Ëesto ljubavi toga ljubeznogaSrca, da ne uËinimo niπta bliænjemu, πto bi mogloma najmanje povriediti tu krepost; i ne uËinimoniπta drugomu, nego samo ono, πto bismo æeljeli,da drugi nam uËini.

90

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 90

Kad smo u bezdnu gorËine i muke, podjimo kSrcu Isusovu, gdje Êemo naÊi blago radosti, πto Êenas podvrÊi svemu, πto on hoÊe. Tu valja dauztrajemo πuteÊ, a da sebi ne ugadjamo.

Nalazimo li se u bezdnu straha, podjimo kSrcu Isusovu, bezdnu pouzdanja, i tu Êe nam sestrah preobratiti u ljubav.

∆utimo li, da smo u bezdnu nezadovoljstva idosade, bacimo se u bezdno Srca Isusova, da svudosadu i sve nezadovoljstvo izgubimo ter da zado-voljstva ni u Ëem drugom ne traæimo ni ne nadje-mo, nego jedino u Srcu Isusovu.

4. I tako Srce Isusovo ima u sebi puninu æiv-ota boæanskoga, i ono ne æeli niπta drugo, negoda od te punine πto viπe ljudem daje: Ego veni utvitam habeant et abundantius habeant (Iv. 10,10). I premda od te punine svim ljudem dobrevolje nudi u izobilju, ne primaju ipak toga æivotasvi u istoj mjeri: poËetnikom u duhovnom æivotunudi dobra æivota, koji oËiπÊava (vitam purgati-vam); taj se æivot tako zove, jer mu je glavnizadatak, oËistiti duπe; onda se obraÊa na one,koji napreduju u krπÊanskom æivotu, ter ih obas-java svjetlom æivota, koje im svietli na putu unebo, to je tako zvana vita illuminativa; napokonsavrπenim krπÊanom otvara blago æivota, πto jetako zvana vita unitiva, a koji je æivot krunaboæanskog æivota u duπah, jer ih uzko spaja sBogom. Premda taj spojni æivot biva savrπenistom u nebu, moæe on ipak veÊ na ovom svietupostiÊi visok stepen.

91

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 91

5. Da se uvidi, kako presveto Srce Isusovoima punina toga trostrukog æivota, i kako ga onodaje svim ljudem, bl. Margarita Alakok gledalanam je predoËiti u raznih slikah.

Ona æivot, koji oËiπÊava (vitam purgativam),prispodablja sa putom na uzburkanom moru, saputom strmim, sa teπkim poslom, sa krvnomærtvom, sa ognjem πto oËiπÊava, sa strogimsudom, sa neprekidnom smrÊu, a ujedno nampokazuje, kako nam se presv. Srce Isusovonudi, da nam pruæi pomoÊ, kojom da pre-vladamo sve teækoÊe toga muËnoga æivota.

Da nam pak pokaæe, kako se sva dobra æiv-ota prosvjetnoga (beneficia vitae illuminativae)nalaze u presv. Srcu Isusovu, ona to presv. Srcenaziva knjigom æivota, πkolom boæanske ljubavi,suncem duπa.

BuduÊi da je presv. Srce Isusovo za svogaumrlog æivota imalo puninu spojnoga æivota(plenitudinem vitae unitivae) sa svojim dvamaglavnim plodovima: s ljubavlju i s mirom, tonam blaæena Margarita predstavlja klanjanjadostojno Srce Isusovo kano peÊ ljubavi, kanosladku pustinju za duπe, kano mirno i sigurnoprebivaliπte, kano svetu bogomolju za duπu, πtose Bogu moli, kano nebo pokoja, kano vjeËnubaπtinu, kano plod pravoga drva æivota, kanootËinsko krilo za svete duπe.

6. Prema tomu blaæena Margarita, da nasoduπevi za æivot, πto Ëovjeka oËiπÊava (pro vitapurgativa), poziva nas ovako: Unidjite u to

92

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 92

ljubezno Srce, kano πto putnik ulazi u sigurnuladju, gdje je Ëista ljubav ili bolje samo presv.Srce Isusovo kormilar, koji Êe vas sretno voditipo uzburkanom moru ovoga svieta. On Êe vasoËuvati od greben‚ i oluj‚, πto su napasti sastrane naπih neprijatelja, naπe strasti, naπesamoljublje, naπa taπtina, zle sklonosti, πto ihimamo spram naπe volje i naπega suda. Ovajboæanski kormilar oËuvat Êe nas od svih tihpogibli; on Êe uniπtiti sve naπe neprijatelje, dauzmognemo broditi mirno, bez straha i neprilikater sretno dospjeti u luku spasenja. O, kad bi semoglo pojmiti, kako duπe napreduju, kad su utom vjerne, da se dadu voditi od ovoga boæan-skoga kormilara u ladji njegova presv. Srcapuna ljubavi! Treba se dakle posve povjeriti brizinaπega mudroga kormilara i sva svoja djelovan-ja Ëiniti podajuÊ se boæanskoj providnosti presv.Srca Isusova. Govorimo Ëesto naπemuGospodinu: Spasi me i ne daj, da poginem upotopu mojih opakosti!

Uzak je put, πto vodi u æivot, reËe naπGospodin (Mat. 7, 14). Kako je trnovit i teæakput kraljevstva nebeskoga! Ne moæe Ëovjek timputem hoditi, a da si sile ne nanese: Regnumcoelorum vim patitur et violenti rapiunt illud(Mat. 11, 12). Pogibli na hiljade okruæuju takovaputnika, i bezbrojne poteækoÊe prieËe ga naputovanju. Gdje Êe usred tolikih pogibli naÊiutoËiπta? gdje Êe naÊi malo mira, da odpoËine,ter uzmogne nastaviti svoje putovanje? U breveu

93

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 93

beatifikacije blaæene Margarite odgovara se nata pitanja: Ecquis enim tam durus ac ferreus sitquin moveatur ad redamandum Cor illud suavis-simum idcirco transfixum ac vulneratum lancea,ut animus ibi noster quoddam quasi latibulumac perfigium habeat, quo se ab hostium incur-sione insidiisque recipiat ac tueatur.

Prema tomu i sam Gospodin, kad je g. 1688.bl. Margariti udielio velike utjehe i slasti, reËe joj,da joj je to dao, da ju ojaËi za sve i u svem, πto jojje bilo trpjeti. Pij i jedi, govoraπe joj Gospodin, kodstola mojih slasti, da se okriepiπ ter hodiπ srËano,jer ti je iÊi dugim i teækim putem, na kojem Êe titrebati odahnuti i mirovati u mojem Srcu, koje Êeti u tu svrhu vazda biti otvoreno tako dugo, dokbudeπ hodila timi putovi.

»ovjeËji æivot jest borba, reËe Job. Mi toznamo iz izkustva, jer nam se valja bez prestankaboriti proti samim sebi, proti svietu i djavolu. Nogdje Êemo naÊi tvrdjavu, u kojoj bismo se mogliskloniti? Boæansko Srce Isusovo jest kano jakanepredobiva tvrdjava proti navalam nepri-jateljskim, tvrdi bl. Margarita pa nastavlja: SrceIsusovo jest tvrdjava i sigurno utoËiπte proti srdæbiboæanskoj podpaljenoj ljudskimi griesi; no SrceIsusovo ne Êe nas ostaviti, kako se ja tomunadam i za πto ga ja svim svojim srcem molim.Pustimo ga, neka ono djeluje, a mi budimo mirni!Ono hoÊe dosta duπa izvaditi iz vjeËne propasti.

VideÊi pak Otac vjeËni, kako se ljudi ne Êe daobogate i okoriste predragocjenim blagom presv.

94

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 94

Srca Isusova prema svrsi, za koju im je bilo daro-vano, nego da suprotno nastoje uniπtit ga i dignutga, kad bi mogli, sa ove zemlje, On u prekomjer-nom svom milosrdju posluæi se njihovomopakoπÊu, da im bude joπ puno koristnije todragocjeno blago, od kojega je on udarci, πto mudadoπe za njegove muke, naËinio neprocjenjivnovac, na kojem je utisnut lik njegova boæanstva,da uzmognu njime platiti svoje dugove ter raditioko svojega velikog posla vjeËnoga spasenja.

Ako svaki krπÊanin, to viπe svaki sveÊenikvalja da sa svetim Pavlom (1. Cor. 15, 31) kaæe:Quotidie morior. Valja nam, prije nego tielomumremo, umrieti duhovno æivotu grieha i æivotunaravnomu, hoÊemo li da postignemo æivot vrhu-naravni, predteËu æivota vjeËnoga. HoÊemo li dapoπtujemo skromni æivot naπega Gospodina upresv. Sakramentu, treba da se kao mrtviukopamo u presv. Srcu Isusovu ter budemo poz-nati samo njemu.

7. Jednoga dana g. 1684. naπ Gospodinodkrivπi svoje presv. srce reËe bl. MargaritiAlakok: Eto boæansko Ëistiliπte moje ljubavi, gdjeti treba da se oËiπÊavaπ za vrieme æivota πtooËiπÊava (tempore vitae purgativae); po tom ÊuuËiniti, da unutra nadjeπ boravak svjetla (vitamillumminativam); a napokon da ti bude boravaksjedinjenja i preobraæenja (vita unionis et transfor-mationis).

Boæanska ljubav ne kaæe nikada: Ovo jedosta; i kada je kojoj duπi krπÊanskoj prekoraËiti

95

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 95

kriæne putove æivota πto oËiπÊava, onda jojpresv. Srce Isusovo u sebi otvara putove prosv-jetnoga æivota (vias vitae illuminativae), jer jeono knjiga, πkola i sunce duπ‚, vrutak i cievsvega svjetla i svake milosti.

Ima na æalost puno krπÊana, πto bi moglikazati: Ja ne poznajem znanosti svetaËke, tojest: Ja ne znam, πto treba Ëiniti, da postanemsvet. Tim duπam otvara bl. Margarita presv. SrceIsusovo kano knjigu, gdje se nalazi ta znanost, ikano πkolu, gdje se ta znanost nauËa. Onapripovieda, da joj je Gospodin odkrio svoje Srcei nazvao ga knjigom æivota veleÊi: Dat Êu ti Ëitatiu knjizi æivota, gdje se sadræi znanost ljubavi.

Prema tomu ona sve poziva u Srce Isusovokano u πkolu, da se uËe ljubavi njegovoj gov-oreÊ: Unidjite u presv. Srce Isusovo kano njegovuËenik u πkolu Ëiste ljubavi, a ostavite i zabo-ravite sve svjetske znanosti, samoljublje itaπtinu, a da viπe ne postanete mudri osim u nje-govoj Ëistoj ljubavi. Pohrlite srËano na njegovglas πto govori: Dodjite k meni vi svi, koji stevoljni ljubit me, i ja Êu vas postaviti u πkolu Ëisteljubavi, gdje Êete postati krotki i ponizni u srcu:a to Êe uËiniti, da Êete naÊi mir i pokoj u istoj tojljubavi, kojom Êete sve svoje Ëine u duhu pod-loænosti obavljati.

Gospodin naπ reËe Samaritanki: Si sciresdonum Dei, et qui est qui dicit tibi: Da mihibibere, tu forsitan petisses ab eo, et dedisset tibiaquam vivam... Omnis qui bibit ex aqua hac,

96

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 96

sitiet iterum: qui autem biberit ex aqua quamego dabo ei, non sitiet in aeternum, ... sed fiet ineo fons aquae salientis in vitam aeternam (Iv. 4,10-15). Ta voda sveta, o kojoj se tu radi, jestmilost, naroËito milost boæanske ljubavi, kojapostaje za duπu, u kojoj se razlije, vodometvjeËnoga æivota i svjetla slave. A koji je vrutak,odakle on proizvire? koja li je ciev, kroz koju donas dolazi? Da je taj vrutak i ta ciev samo presv.Srce Isusovo, evo kako se u jednoj predteËnojodluci beatifikacije bl. Margarite spominje: “Qui,in Cruce exaltatus humani generis Redemptoromnia ad se trahere disposuerat, ita venera-bilem suam famulam Margaritam Mariammirabiliter attraxit, ut ad Altum Cor suum acce-dens immensae caritatis dulcedinem in suofonte degustaret, eamque inter homines diffun-deret. Inde quas vener. Margarita ex apertoChristi latere hausit dulcedinis aquas, veluti flu-men in universam terram diffluere fecit, id unumexoptans ut, hominum cordibus in hoc aquarumviventium pelago emundatis, fons in eis fieretaquae in vitam aeternam salientis. “

Jest, presv. Srce Isusovo neizcrpljivo jevrelo svega dobra, u kojem nam ljubav daje danalazimo sve, πtogod nam je od potrebe; vrelo,odakle πto se viπe vadi, to viπe ima za vaditi, toviπe je obilno. To boæansko Srce jest vreloneizcrpljivo, gdje ima tri glavne cievi, πto tekubez prestanka: prvo, ciev milosrdja za grjeπnike,na koje se izlieva duh skruπenosti i kajanja;

97

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 97

druga je ciev ljubavi, koja se razlieva u pomoÊsvim nevoljnikom, πto su u kakovoj nuædi, a oso-bito za one, πto idu za savrπenoπÊu: tu nalazetakodjer, kako Êe prevladati sve zapreke; iz treÊecievi teku ljubav i svjetlo za savrπene prijatelje,πto ih veæe s Isusom, da im saobÊi svoje znanje isvoja naËela, neka bi mu se posve posvetili, damu promiËu slavu, svaki svojim naËinom. Hrlimodakle k tomu vrelu boæanskomu; ako ono i jestotvoreno prije svega vjernim duπam, nisu zatosirotni grjeπnici odatle izkljuËeni. Da nisu daklegrjeπnici sa Samaritankom govorili: Puteus altusest! da nisu naime govorili, da je to vrelo pre-duboko, ter da ga oni ne mogu doseÊi; jer ako jepresv. Srce Isusovo vrutak æivih voda, onda je onna se uzeo brigu, da Êe te vode dovesti do istihgrjeπnika. Presveto bo Srce jest kao boæanskaciev, kroz koju vjeËni Otac izlieva neprekidnosvoje milosrdnosti u naπa srca i u srca opornagrjeπnika, da nas pritegne k njegovu poznavanju injegovoj ljubavi.

8. Kad koja duπa prevlada srËano poteækoÊeæivota poËetnika (vitae purgativae) i kuπnje æiv-ota prosvjetnoga (vitae illiminativae), onda seona poziva, neka okusi slasti æivota spojnoga(vitae unitivae), πto je kao predteËa sjedinjenjavjeËnoga odabranika sa Bogom. Velike supoteækoÊe, πto se na put stavljaju savrπenim, πtotom stazom hode. Ali ako su te teækoÊe i velike,dadu se ipak prevladati osobito od onih, kojiimaju pravu poboænost prema presv. Srcu

98

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 98

Isusovu; jer to boæansko Srce ima taj æivot spo-jni u svoj svojoj punini, da ga svojim vjernimdaje zajedno sa dvostrukim glavnim plodomtoga neprispodobivog æivota: sa Æaromboæanske ljubavi i sa mirom. Taj pak mir spo-jnoga æivota nema osjetnih slasti, jer kriæ morabiti obiljeæje za svaki naπ korak na putusavrπenosti. Za mnoge svete duπe radosti suriedki svietli traci posred tamne noÊi na uzlazuna muËnu Kalvariju. U ostalom trostruki æivot(vita purgativa, illuminativa et unitiva), o kojemmi govorimo, nisu tako odvojeni jedan od dru-goga, da bi se moglo kao prstom pokazati: ovdjejedan prestaje, a drugi poËinje. Duπa, koja je veÊpostigla mir æivota spojenoga, mora Ëestoneprekidne borbe kako æivota πto oËiπÊava vodi-ti, tako i borbe æivota prosvjetnoga. Sve to pakpostizava duπa u presv. Srcu Isusovu. JednoÊGospodin Isus odkrivπi svoje presv. Srce bl.Margariti reËe joj: Evo ti mjesta boravkuneprestanomu i vjeËnomu, gdje moæeπ saËuvatibez mrlje svoju nevinost, kojom sam providiotvoju duπu. Prema tomu poziva bl. Margaritasve, neka bi boravili neprekidno u presv. SrcuIsusovu govoreÊ: Ustanovimo svoj pravi i posto-jani boravak u ovom ljubeznom Srcu Isusovu! MiÊemo sa nepromjenjivim mirom tu naÊi jakost,da moæemo izvesti sve dobre æelje, πto nam ihdaje, i to, da ne Êemo pasti u svojevoljne pogr-jeπke. Snosimo dakle u tom klanjanja dosto-jnom Srcu svoje patnje, svoje gorËine i svoje

99

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 99

male tuge; sve Êe se tu ublaæiti i umiriti; mi Êemotu naÊi liek svojemu zlu, jakost svojoj slaboÊi,utoËiπte u svih svojih potrebah, jer sve, πto dolaziod toga presv. Srca, jest sladko, i ono mienja uljubav. I zato je bl. Margarita od Gospodina molilai od njega dobila tri dara: njegovo Srce, njegovkriæ i njegovu ljubav. Njegovo Srce, da joj budeutoËiπte, stan i nebo mira za oluje na uzburkanommoru; njegov kriæ, da joj bude priestol slave; i nje-govu ljubav, da ju oËisti i svu preobrazi u njega.Prema tomu je i drugim svjetovala: Neka vambude presv. Srce Isusovo kao vjeËna baπtina, ukojem Êete si uzeti ljubav: ljubav djetinju premaBogu, otËinsku prema bliænjemu, a sudaËkuprema samim sebi.

9. ©irimo dakle, braÊo, medju svojimi vjernicipoboænost prema presv. Srcu Isusovu, jer je tonjegova presveta volja, a nam zapovied. Baremdotle dotjerajmo, da nam se vjernici kroz devetmjeseci svakoga petka ili nedjelje u Ëast presv.Srcu Isusovu izpovjede i priËeste, jer je Gospodinu svojoj prevelikoj dobroti obeÊao, da Êe se takoviljudi spasti. ©irimo tu poboænost, jer je poboænostprema presv. Srcu Isusovu kano sveto drvo, nakojem ima svakovrstna spasonosna ploda, odkojega to boæansko Srce hoÊe da se obilno svimdieli, kojigod æele jesti od njega. On je naumiotom poboænoπÊu povratiti opet æivot premnogim,ter ih s puta propasti privesti na pravi put, pa unjihovih duπah uniπtiti kraljevstvo sotonsko, austanoviti u njih kraljevstvo ljubavi.

100

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 100

Ali ako hoÊemo svom duπom nastojati, daproπirimo medju naπim narodom u Bosni prekras-nu poboænost prema presv. Srcu Isusovu, treba daga mi sami svim srcem obljubimo i sami nastoji-mo, jedino njega sluæiti i njegovu volju Ëiniti. »inimi se, da Êemo to najlaglje i najbolje i najbræe,ako posluπamo dvie rieËi bl. Margarite Alakok, πtose uprav nas tiËu.

Prva rieË jest: “Unidji u to presv. Srce kanoprijatelj pozvan na gostbu ljubavi. Tvoj jedini isavrπen prijatelj hoÊe da te nagradi i da te opojislastnim vinom svoje Ëiste ljubavi, koja jedinamoæe osladiti sve tvoje gorËine, oduzevπi ti svekrive slasti zemaljske, a da ti ne dopusti viπe, daimaπ slast u Ëem drugom osim u Srcu toga dra-gog Prijatelja, koji ti s ljubavlju govori: Sve, πto jemoje, jest tvoje: moje rane, moja krv i moji bolovijesu tvoji; moja ljubav Ëini naπa dobrazajedniËkimi. Pusti mi, da sve tvoje srce budemoje, i ja Êu ugrijati tvoju hladnoÊu i æivota Êu datitvojoj mlakosti πto te Ëine tako lienim u mojojsluæbi i tako mlakim u mojoj ljubavi”.

Druga pak rieË jest: “Unidji u to presv. Srcekano diete ljubavi, da se izciele rane zadane duπitvojoj tvojom neposluπnoπÊu, taπtinom i nezahval-noπÊu prema tako dobrom otcu, koji nas je spa-sao na kriæu s tako velikimi bolovi, da je sav u ra-nah i sav u krvi. On ne æeli drugo, nego da ti dadeposjed svojega kraljevstva i da ti dade, da poËivaπna njegovu krilu kano diete ljubavi, koje se posvepovjerava brizi njegova klanjanja dostojne provid-

101

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 101

nosti. On Êe se za te pobrinuti i ne Êe dopustiti, dati iπta fali, ili da pogineπ, jer je on svemoæan.Povjeri mu se dakle bez izuzetka njegovoj ljube-znoj brizi, i podaj mu sve svoje srce! To je ono πtoon od tebe iziskuje, da tvoj æivot odgovara nje-govu razapetomu”.

Sarajevo, dne 14. sieËnja na blagdan Imena Isusova 1906.

Josip, v. r.nadbiskup vrhbosanski.

102

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 102

6. ©TOVANJE SRCA ISUSOVAVrhbosna, br. 2 i 3 od 5. veljaËe 1907., str. 17.-20.

Ovom korizmenom poslanicom upuÊenom vjernici-ma Stadler tumaËi znaËenje πtovanja Presvetog SrcaIsusova i kakova je njegova ljubav prema nama.IstiËe kako je Srce Isusovo svetost pravde i svetostljubavi. I πto viπe Srce Isusovo je za nas puno iljubavi i milosra, a njegova ljubav je neprekidna,neopoziva i opÊenita. Ono se na poseban naËin zauz-ima za one koji trpe. Stadler zakljuËuje da onaj tkoæeli spoznati Presveto Srce, mora poniznom molitvomuÊi u njega. Na njegovu ljubav treba odgovoritiπtujuÊi njegovu volju, tj. izvrπavajuÊi njegovezapovijedi.

J o s i p ,po milosti Boæjoj i svete apostolske Stolicenadbiskup vrhbosanski i metropolit, svim

vjernikom, koji su u ovoj nadbiskupiji vrhbosanskoj, blagodat i mir od Boga Otca

naπega i Gospodina Isusa Krista.

1. Naπ gospodin Isus ukazavπi bl. MargaritiAlakok istu milost, koju je na zadnjoj veËeriudielio svojemu ljubimcu Ivanu, odkri joj divotesvoje ljubavi i neizpitljive tajne Srca svojega, terjoj reËe (list 126. ): “Moje boæansko Srce tako jeuzneseno od ljubavi k ljudem, a napose k tebi,da ne mogavπi viπe sustaviti u sebi plame svojegoruÊe ljubavi, potrebno je, da ih razprostrepreko tebe”.

103

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 103

A htjede Gospodin da svojom goruÊomljubavlju sve ljude potakne na to, da mu za tupreveliku ljubav vrate ljubav. No toga nije posti-gao. VeÊa mu strana ljudi za tu ljubav vraÊaprezir, mrænju, nezahvalnost. I to je naπegaGospodina veoma rastuæilo, tako te se potuæiona tu nezahvalnost premnogih ljudi predblaæenom Margaritom Alakok govoreÊi: “To jeπto me viπe boli, nego sve, πto sam pretrpio umojoj muci; tako da bih ja malom stvarju sma-trao sve, πto sam za njih uËinio, i rad bih i ubuduÊe Ëiniti, kad bi se moglo, samo kad bi mimakar malo ljubavi vratili. Ali oni nemaju niπtadrugo nego hladnoÊu i odbojnost za sva mojanastojanja oko toga, da im dobro Ëinim; no barmi ti tu ljubav izkaæi, da mi naknadu dadeπ zanjihovu nezahvalnost toliko koliko samomoæeπ”.

Pravom iziskuje od nas naπ Gospodin, damu vraÊamo ljubav za njegovu ljubav, jer nas jeon tako ljubio, da nije πtedio sebe, nego je sebesvega za nas dao, samo da nam pokaæe i posv-jedoËi svoju ljubav.

Da se u ovo osbiljno korizmeno vriemepotaknemo na to, da u istinu vraÊamoGospodinu pravu ljubav za njegovu preæarkuljubav, gledat Êemo protumaËiti, πto je presv.Srce Isusovo, i kakva mu je njegova ljubav knam, ne bismo li se time oduπevili za to, da svo-jega Gospodina Isusa tako obljubimo ter se odnjega nikada ne odvojimo.

104

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 104

2. Sve, πto god se dade o presv. SrcuIsusovu kazati, moæe se svesti na dvoje: pona-jprije na to, da je Srce Isusovo sama svetost isama ljubav; a drugo na to, da valja πtovateljetoga presv. Srca opominjati, neka bi sve Ëinili,da im se u srce useli svetost i ljubav. To je uistinu dvostruka bitna znaËajka savrπenostisvakoga srca ËovjeËjega, a nada sve presv. SrcaIsusova: svetost, koja odbija od sebe zlo i nasto-ji da ga uniπti; a onda ljubav, koja se odnosi nadobro, osobito na Boga, to najveÊe dobro, a kojaide za tim, da dobro pobjedu odræi nad zlom.

Drugimi rieËmi dvostruka je svetost presv.Srca Isusova: svetost pravde i svetost ljubavi.SvetoπÊu pravde odurava presv. Srce Isusovogrieh i revnuje, ide za tim, da svaki grieh uniπti.Svetost pravde zadahnjuje Srce Isusovo neu-moljivom mrænjom na grieh, ter ga nastojiuniπtiti, a grjeπnika, iza kako je sve za njegauËinio, i joπ uviek æarko æeli, da se obrati, odsebe odstarnjuje, odbija, kada ostaje u svojojokorjelosti i ne Êe da se obrati. Prema tomu sve-tost pravde u presv. Srcu Isusovu proizvoditajinstvenu borbu izmedju boæanske ljubavi, kojazove grjeπnika k pokori, i izmedju mrænje, kojaod sebe odbija grjeπnika otvrdnula i okorjela ugriehu, koji ne Êe da se obrati. To je ona boæan-ska tjeskoba, pod kojom je boæansko Srcedopalo smrtnih muka, tako da ga je u vrtuGetsemanskom probio krvavi znoj.

Svetost ljubavi zadahnjuje Srce Isusovo

105

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 105

bezkrajnom revnoπÊu za slavu Otca nebeskoga iza posveÊenje duπa. Ta uprav svetost ljubavi jestono, πto je naπemu Gospodinu Isusu Kristu daloonako æivo i goruÊe ËeznuÊe za tim, da sebekano ærtvu prikaæe na Kalvariji, i πto ga jesklonulo, da sa svojimi svetci i miljenici i pri-jatelji strogo postupa, samo da ih oslobodi ioËisti i od najmanjih pogrjeπaka i da ih πto viπeusavrπi. Ta svetost ljubavi jest takodjer ono, πtopodræava oganj Ëistiliπtni.

Pravedne su duπe pozvane, da za svojegaboravka na zemlji budu dielnice te dvostrukesvetosti presv. Srca Isusova i spasonosne stro-gosti æivota u svrhu ne samo da se sameposvete, nego da nastoje πto viπe mogu, dauniπte grieh u svietu, da k spasenju privedugrjeπnike i da duπe izbavljaju iz Ëistiliπta. To diel-niËtvo i jest pravo naËelo preobilnihzadovoljπtina bl. dj. Marije i svih svetih.

Blaæena Margarita Alakok opisujuÊ svojæivot veli: “Svetost pravde jest straπna i grozna.Ona obuhvaÊa nerazkajane grjeπnike, koji prezi-rahu sva sredstva spasenja, πto im je Bogdavao. Ta svetost pravde odbacuje ih od SrcaIsusa Krista, da ih ostavi samim sebi i dapostanu bezÊutni u svojem vlastitom zlu. Ta sve-tost ne moæe podnieti ni najmanje ljage u duπi,koja obÊi s Bogom; i hiljadu puta ona bi uniπtilagrjeπnike, da joj se ne protivi milosrdje”. Sam jojGospodin Isus reËe: “Moja svetost pravde stavl-ja se izmedju grjeπnika i izmedju mojega milos-

106

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 106

rdja. A kad moja svetost jednom zahvatigrjeπnika, nemoguÊe je, da se osviesti; njegovasavjest ostaje bez peËali, njegova pamet bezsvjetla, njegovo Srce bez kajanja, i on napokonumire u svojoj zaslijepljenosti”.

Svetost ljubavi nije manje muËna od svetostipravde; no te muke idu za tim, da se nekimnaËinom dade naknada za nezahvalnost tolikihsrdaca, koja ne vraÊaju nikakove ljubavi zagoruÊu ljubav Srca Isusa Krista u boæanskomSakramentu ljubavi. Ta svetost ljubavi dajeËovjeku da pati i da ne moæe dosta da se pati;ona zadahnjuje Ëovjeka æeljami tako æarkimi, daljubi Boga i da Bog bude ljubljen, ter nemamuk‚, na koje ona ne bi bila spremna izloæiti seu tu svrhu.

Prema tomu govori bl. Margarita Alakok usvojem 125. listu: “Ta svetost ljubavi podpalilaje u mojem srcu tri æelje: æelju, da ljubim i da sepriËeπÊujem, æelju da ljubim i æelju da umrem.Isto tako ona mi uviek daje, da nalazim novihutjeha usred trnja, posred kojih me moj boæans-ki Spasitelj prikovao uz kriæ. ©to sam ja viπe trp-jela, to sam viπe udovoljavala svetosti ljubavi”.

O kako je ta nauka protivna mislim, πto sikrπÊani stvaraju o poboænosti k presv. SrcuIsusovu! Oni kano da zaboravljaju, da to klan-janja vriedno Srce, jer sama svetost, prvo πtohoÊe da vidi na svojih slugah, jest svetost, i tosavrπena, do koje se ne dolazi bez velikih muka.A svim, koji hoÊe da postanu poboæni sluge

107

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 107

boæanskoga Srca Isusova, govori naπ Gospodin:Budite sveti, jer sam ja svet, i zato primite mojkaleæ, koji je istina gorak, ali koji vas posveÊuje.

A sada moæete i sami odatle suditi, kako zlorade samodoπle i koji ih vode, kada dobroznadu, kako je Gospodin Bog kroz sva vremenaoπtro kaznio one, koji se podaju bludnosti, aosobito one, koji se podaju preljubu, a ipak imai takovih muæeva, koji na laku ruku ostavljajusvoje æene, i æen‚, koje ne mogu niπta da podne-su ter iz prividnih kakovih razloga ostavljajusvoje muæeve ne mareÊi za to, πto Êe od jadnedjece biti, koju ostavljaju bez ikakve odgojesamoj sebi. A πto da kaæemo onih radnicih i rad-nicah, πto se daju zavoditi od tako zvanih soci-jalnih demokrata novoπÊu svoje nauke, nauke,koja se ne obazire ni na zadnje ciljeveËovjeËanstva uobÊe, a napose druætva ljudskogani na istinu, pravdu i pravu dobrobit naroda; nina kakovu vlast crkvenu ili dræavnu, premda jenad njimi veÊ u naprvo prije skoro dvie hiljadegodina svoj sud izrekao sudac svega svietaGospodin Isus: ©to koristi Ëovjeku, da i sav svietbude njegov, ako duπu izgubi? A proπlost svihnaroda ubiljeæila je u svoje spise suzami i krvlju,πto su sve takove nove nauke zla prouzroËilesvakomu druætvu. Zato se Ëuvajte novih nauka ionih, koji vam ih donose, jer πto je sv. Pavaodrugim govorio, to se i vam kazuje: Da angjeo sneba dodje ter se drzne propoviedati naukedruge, nego πto vam se tumaËe iz sv. evangjel-

108

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 108

ja, proklet bio! »uvajte ih se dakle i dræite sesvojih duhovnih pastira, πto vam ih je samGospodin Bog preko sv. matere Crkve dao,pastir‚, koji su duæni za vaπe duπe Bogu raËundati, a koje ste vi duæni sluπati, ne Êete li da seosudite.

3. Presv. Srce Isusovo nije samo sama sve-tost, nego je i ljubav i milosrdje. To je tumaËenjeone krasne rieËi, πto ju je ljubimac Isusov sv.Ivan izustio: Bog je ljubav. Prema tomu moæe sepravom za poboænost k presv. Srcu Isusovu jed-nom rieËju kazati: da je ljubav; ljubav Isusova knam i ljubav ljudska k Isusu. Prve slike, πto su sepo naputku bl. Margarite Alakok pravile, nosilesu u otvoru Srca Isusova naËinjenu od sulicenadpis: Ljubav. To je πto je izraæeno u spisu ouvrπtenju Margaritinu medju blaæene: PoËetnik idoËetnik naπe vjere Isus, vodjen prevelikomljubavlju i uzevπi slaboÊu naπe smrtne naraviprikaza Bogu sebe na oltaru kriæa kano ærtvu bezljage, da nas izbavi iz straπna robstva grieha, i neimade æivlje æelje, nego da plamen ljubavi, odkoje mu je Srce gorjelo, svimi naËini pobudi uduπah ljudskih, kao πto je on to, kako znamo izevangjelja, uztvrdio svojim uËenikom: Oganjdodjoh da bacim na zemlju, i πta hoÊu nego dase zapali? Da dakle taj oganj ljubavi πto viπeuzpiri, htjede, da se u Crkvi ustanovi i unapriedi,neka bi se njegovu presv. Srcu Ëast i poπtovan-je izkazivalo. A tko je tako tvrda i bezÊutna srca,a da se ne gane, da vraÊa ljubav onomu

109

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 109

preljubeznom Srcu uprav za to probodenu i ran-jenu kopljem?” Dobro Êe biti, ako navedemoπtagod iz oËitovanja Isusovih bl. Margariti, da sevide neke glavne vlastitosti te ljubavi njegovenaprema nam.

Uprav onda, kada joj se g. 1673. prvi putukaza, navede joj, kako mu je velika æelja, da galjudi savrπeno ljube, i kako se uprav u tu svrhuodvaæio, da im oËituje svoje Srce, i kako jeodluËio uprav nju odabrati, da tu poboænostrazprostre po svemu svietu, jer da ne moæe viπeda sustavi plama goruÊe ljubavi prema ljudem.Potuæi joj se ujedno, kako je od ljudi, koje je takoljubio, da se sav iztroπio i niπta nije πtedio, da impokaæe svoju ljubav, samo prezir i hladnoÊu æeoza tu preveliku ljubav. Rekavπi joj, da promatraotvor presv. njegova Srca, koje je bezdnoljubavi, i da joj ono bude boravak, pridoda, kakou tom otvoru njegova presv. Srca oni, koji galjube, nalaze dvostruku stazu: “jednu za duπu, adrugu za srce. Duπa tu nalazi vrutak æivih voda,da se oËisti i da primi u isto vrieme æivot milosti,koji je ona po griehu izgubila. Srce tu nalazigoruÊu peÊ ljubavi. Duπa se tu posveÊuje, a srcese raæaruje i troπi. No buduÊ da je taj otvor(Srca) vrlo uzak, od potrebe je biti malen i liπensvih stvari, da se moæe unutra uniÊi,” to jest,treba biti ponizan i prost od svjetovnih stvari,ako tko hoÊe da unidje u Srce Isusovo. O kakoje goruÊa æelja naπega Gospodina Isusa, da galjudi ljube! O kako mu je æarka ljubav, kojom

110

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 110

ljude ljubi! O da nam dade, da podjemo njegov-im tragom! Blago duπam, koje idu za tim, daljube Isusa, i za tim, da sve uËine, kako da ga idrugi ljube, i za tim, da ih Isus ljubi!

A i pravo je, da idemo za tim, da nas Isusljubi, jer je njegova ljubav ponajprije iskrena,koja se ne zadovoljava rieËmi, nego se pokazu-je Ëinom, a taj Ëin jest: “To klanjanje vriednoSrce tako je ljubilo ljude, da se sve iztroπilo nadrvu kriæa, da im pokaæe svoju ljubav, i da nas-tavlja pokazivat ju u presvetom Sakramentu”.

Ljubav presv. Srca Isusova jest drugo punamilosrdne dobrote. Blaæena Margarita kada je otoj dobroti razmiπljavala, nije znala drugo negovapiti: Milosrdnosti Gospodnje opievat Êu uviek!Sva razdragana od te ljubavi Isusove, govorila jesvojim novakinjam, kako se iz njezina æivotavidi: “Imajte veliko pouzdanje u Boga, i nikadane posumnjajte o njegovu milosrdju, kojenadmaπuje bezkrajno sve naπe nevolje. Uroniteu to milosrdje sve svoje nevolje. Bacite se Ëestou naruËaj milosrdju Boæjemu ili njegovu boæan-skomu Srcu, ter se pustite u svem njemu, nekaod vas radi πto hoÊe. Ja sam o tomosvjedoËena, da Êe vas naπ Gospodin u vaπojmolitvi k sebi privuÊi, da promatrate velikomilosrdje njegova presv. Srca. Molite ga, nekamilostivo postupa s vami i sa svimi grjeπnici”. TreÊe ljubav presv. Srca Isusova jest neprekidnai neopozoviva, kojom nas ljubi. Prema tomu ipiπe bl. Margarita: “To ljubezno Srce ne prestaje

111

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 111

troπit se od ljubavi, koju ima naprema nam. Ononas ljubi s takovim æarom, da neprekidno gori upresvetom oltarskom Sakramentu”.

»etvrto ljubav presv. Srca Isusova k namjest obÊenita. Ta znaËajka ljubavi ne nalazi semedju ljudskimi prijatelji. Obseg prijatelja medjuljudmi jest veoma stegnut. Naπ pak Gospodinnas sve ljubi kao pravi prijatelj pravom pri-jateljskom ljubavlju; ali nas svih ne ljubi jed-nakim naËinom, jer i on ima svojih osobitih pri-jatelja. A koji su to prijatelji? Presv. Srce Isusovoosobitom se briæljivoπÊu zauzima za raztuæeneduπe, za duπe mlake i za duπe gorljive i goruÊe.

Ono se osobito zauzima za oæaloπÊene duπe.Blaæena Margarita pisa nekoj novakinji, koja jestraπne nutarnje muke podnosila: “O mojadraga sestro, kad bi ti mogla pojmiti æarkuljubav naπega Gospodina naprema tebi, vidjelabi bez sumnje, da sve ono, πto je on pripustio inaredio, nije drugo, nego sama ljubav. I sve, πtose tebe tiËe, kao na pr. oπtrina njegove pravde,ja dræim da je znamenje njegove ljubeznedobrote naprema tebi. Ja ti i to joπ kaæem, da teje presv. Srce naπega dobroga uËitelja zaduæilo,koje toliku ljubav goji prema tebe”.

Ima i drugi razred osob‚, za koje se presv.Srce Isusovo osobito zauzima Ëesto, a to su one,koje su mu nekada sluæile gorljivo, a poslie paleu mlakost. Zato je naπ Gospodin Ëesto iziskivaood bl. Margarite, da se ærtvuje za te nevjerneduπe. Prema tomu i pisa bl. Margarita jednoj od

112

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 112

takovih nemarnih duπa: “Taj tako jaki pogonmilosti, πto Êutiπ usred tolikih pada, meni se Ëini,da je za te najbolje, jer to pokazuje æarku æelju,πto ju ima Bog, da spasi duπu tvoju: ali naravnone Êe toga uËiniti bez tvojega sudjelovanja.Odatle ja zakljuËujem, da Gospodin tebe ljubi ida æeli vidjeti, kako ti napredujeπ u ljubavinaprema njemu”.

No ipak ima Srce Isusovo najveÊu ljubavnaprema gorljivim duπam. Prema tomu pouËavabl. Margarita svoje novakinje a preko njih i nas:“Ona, koja je izmedju vas najponiznija inajprezrenija, bit Êe najbliæa klanjanja vriedno-mu Srcu; koja je najviπe liπena svega i poniæena,najviπe Êe ga posjedovati; koja se najviπe mrtvi,bit Êe od njega najviπe dragana; najposluπnija bitÊe najviπe proslavljena; koja ga najviπe ljubi, bitÊe najviπe ljubljena; koja je najviπe πutljiva, bitÊe najbolje pouËena. ©to je osobito, bit Êe vamvaπa imena ubiljeæena u njegovo presv. Srce odprevelike njegove ljubavi naprema vam”.

4. Tko hoÊe dakle da kako treba spozna, πtoje presv. Srce Isusovo i πto je njegova prevelikaljubav i njegovo preveliko milosrdje, on nekaudje u to presv. Srce, jer je ono uËiona, u kojojse uËi poznavati ga; ono je knjiga, u kojoj se taznanost sadræi; ono je i jedini uËitelj, koji vam tuznanost moæe dati. Zato valja u svakoj sgodi inesgodi s velikim pouzdanjem utjecati se kpresv. Srcu Isusovu. Jer poπto se Bog sapriestola slave spustio do Ëovjeka, tko smije joπ

113

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 113

kazati, da se ne usudjuje sa pouzdanjem pris-tupiti k prijestolju milosti; tko smije tvrditi, da nezna, kako bi svoj æivot upravio, da bude dobar ipoπten Ëovjek, ter da nadje Boga, od koga dacrpa jakosti, koja ga iz njegove slaboÊe podiæe?Veliku utjehu daje misao, da je Bog sam u svo-joj osobi izgladio veliki jaz izmedju stvorenja istvoritelja, izmedju Boga svetosti i siromaπtva,zapuπtena grjeπnika. Za naπu slaboÊu velika jeto pobuda, kad vidimo Boga, koji u naπemslabaπnom tielu nam svojim primjerom savrπenenadnaravne, a ujedno i naravne krjeposti pred-hodi. Ali πto bi nam sve to koristilo, kad bismonjegovim tragom u svojoj slaboÊi morali iÊi?Zato mi poznajemo blagoslov presv. Srca istomu onoj boæanskoj jakosti, koja se iz njega na nasobilato izlieva. U Kristu je sva punina boæanstvapod ËovjeËjom spodobom vrlo djelatna. ImajuÊijednaku narav s njime, naπa narav biva dielnicaboæanske snage. Zato je ËovjeËja narav Kristovaza nas pravi liek. Ako je sam dodir njegovehaljine bolestne izcjeljivao, kako se onda ne Êesvaka neËistoÊa oËistiti, svaka slaboÊa ojaËiti,ako se samo dræi ËovjeËje naravi sjedinjene saboæanstvom? Koja se oholost moæe izcieliti, akoje ne moæe izcieliti poniæenje Sina Boæjega? ©toÊe moÊi Ëeænju za imutkom, srdæbu, okorjelostpoboljπati, ako protiv svega toga uspjeti nijemoglo siromaπtvo, krotkost, ljubav SinaBoæjega? Neka se dakle rod ljudski pouzda ineka se uËi poznavati, πto mu je prava narav i

114

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 114

kakav mu je poloæaj medju Boæjimi djeli. Da seniste odbacili, vi muæevi, jer je Sin Boæji postaomuæ! Ne prezirite se, vi æene, jer je Sin Boæji uzeoput od one, po kojoj je vaπ nekoÊ prezreni spoldoπao do neizmjerne slave! O vi ljudi svi, veliki imali, ne gubite se u onom, πto je u svietu dobroi sveto, jer pred onom ljepotom i dobrotom, kojije postao vam jednak, potamnjuje svakizemaljski sjaj. I ne bojte se muka i sramote; jerpoπto je Sin Boæji sve to za nas podnesao, ondaprestaje biti zlo. Ako dakle tko od nas visoko osebi misli, taj neka ide tragom onoga, koji je zanas postao malen, i on Êe se svojim poniæenjempridiÊi iz svoga poniæenja. Krasna li lieka, kojidaje pomoÊ proti svim bolestim! Nitko neka netraæi drugdje lieka, nitko neka ne oËajava, sveda ga svi zapuste; jer su mnogi bolestnici kodtoga lieËnika ozdravili, koji viπe nisu imalinikakve nade, a mnogi su mrtvi ustali na æivot. Itako Êe biti dosta pogled na onoga Boga, koji jepred nami kano Ëovjek hodio, da ga uËiniradostnim i punim æivota.

5. Za tu preveliku ljubav presv. Srca Isusovaπto Êemo mu vratiti? ©to drugo nego ljubav, kojuÊemo osobito time pokazati, da volju gospodinaIsusa u svem Ëinimo. A jest njegova volja, dadræimo njegove zapoviedi, zapoviedi njegoveCrkve i da izpunjavamo duænosti svojega zvanja.Medju zapoviedmi Boæjimi jest i ta, da seizpoviedamo i priËeπÊujemo preko godine, a sv.mati Crkva odredila je, da to bar jedanput u

115

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 115

godini uËinimo. Rekavπi bar jedanput, oËitoizraæava æelju, da to ËeπÊe uËinimo prekogodine, jer s time je sve skopËano, πto Bog odnas hoÊe. Tko se naime dobro izpovieda, onajmora obeÊati, da Êe sve zapoviedi Boæje icrkvene vrπiti i duænosti svojega staleæa savjest-no obavljati. Kad sam dne. 17. listopada proπlegodine bio na grobu bl. Margarite Alakok uParay le Monialu, pohodio sam sva ona mjesta,gdje se naπ Gospodin njoj ukazao; vidio samondje veliku poboænost mnogobrojnoga naroda,πto se sa svih strana Francezke ondje sakupio;opazio sam, kako po vas dan u crkvi bl.Margarite ostaju i mole se, da po njezinu zagov-oru πto viπe milosti izprose i prime; a najviπe miupalo u oËi, πto u onako malom mjestu imapreko 20 sveÊenika. Kad sam zapitao, πto tolikisveÊenici preko godine rade, odgovoriπe mi, daizpoviedaju narod, πto neprestano onamo dolazikroz svu godinu, a svaki od njih hoÊe da seizpovjedi. I joπ pridodaπe, da se ondje istina nedogadjaju Ëudesa vidljiva, ali to viπe nevidljiva,naime i velika obeÊanja, πto najbolje svjedoËetolike izpoviedi, πto se tamo obavljaju, jer nemapravoga obraÊenja bez izpoviedi, a nema praveizpoviedi ako se odluËno ne obeÊa, da Êe se svezapoviedi Boæje i crkvene obdræavati i sveduænosti svojega staleæa izpunjati. I tako se,braÊo moja, i mi u ovo osbiljno korizmenovrieme nastojmo dostojno izpovjediti i priËestiti,i Ëvrsto odluËiti, da Êemo odsele Ëiniti volju ne

116

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 116

svoju, nego volju Gospodina Isusa. A GospodinÊe nam onda dati tu veliku milost, da Êemo gasve viπe upoznati, kako je neizmjerno ljubezan,dobar i milostiv, pak ga ne Êemo tako lakouvriediti, kako smo to do sada Ëinili, nego Êemonjegovom miloπÊu uztrajati u dobru i u njegovojmilosti na stazi krjeposti, koja vodi u nebo, akamo nas sve po zagovoru bl. dj. Marije uveoTrojedni Bog Otac i Sin i Duh Sveti! Amen. (Ovaj pastirski list neka se narodu proËita prvenedjelje u korizmi.)

Sarajevo, dne 20. sieËnja na blagdan Imena Isusova 1907.

Josip, v. r.nadbiskup vrhbosanski.

117

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 117

7. MORALNI ZAKONI TEMELJ POLITIKE Vrhbosna, br. 4 od 20. veljaËe 1907., str. 49.-53.

U ovoj korizmenoj poslanici upuÊenoj sveÊenicimaStadler govori o Kraljevstvu Srca Isusova. Iz æivo-topisa sv. Margarete Marije Alacoque se vidi da Êekraljevstvo Presvetog Srca Isusova biti napadano, aliÊe na kraju kao pobjednik ipak u slavi ponovnodoÊi. Noπena tom vjerom sv. Margareta nije napusti-la ovaj svijet dok i sama svojim primjerom nije pri-donijela da se poboænost prema Presvetom Srcuraπiri po cijelom svijetu unatoË mnogim preprekamakoje su joj stajale na tom putu. Jedan od najveÊihneprijatelja Crkve i vjere toga vremena premaStadleru su bili socijalni demokrati. Oni su, piπenadbiskup, otiπli tako daleko da su se viπe bavilivjerom nego gospodarstvom, dræaÊi je privatnomstvari svakog Ëovjeka i nastojeÊi joj “zatrti svakitrag”. Izjave njihovih voa to potvruju. Socijalistipod maskom gospodarstvene stranke napadajuÊidræavu a zatim i Crkvu, ruπe sve πto je komu sveto.Anarhisti, joπ radikalniji u svojim postupcima, traæeukidanje svakog autoriteta i uvoenje apsolutneautonomije svakog pojedinca. OsvrÊuÊi se na nemiledogaaje u Francuskoj u ono vrijeme, Stadler zatakvo stanje okrivljuje upravo te pokrete koji posvaku cijenu idu za tim da potkopaju temelje dræavii Crkvi. ZavrπavajuÊi poslanicu, Stadler upozoravasveÊenike na duænosti primjerene situaciji. S propov-jedaonice treba koristiti svaku zgodu da se udari nasocijaliste i njihov nauk; ne treba se mijeπati u aktu-alne radniËke prevrate nastojeÊi pri tome iznaÊinaËina da se katoliËki radnici privedu u nekukrπÊansku asocijaciju a za sve to opet treba molitiGospodina.

118

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 118

J o s i p ,po milosti Boæjoj i svete apostolske Stolicenadbiskup vrhbosanski i metropolit, svim

sveÊenikom, πto su u ovoj nadbiskupiji vrh-bosanskoj, blagodat i mir od Boga Otca

naπega i Gospodina Isusa Krista.

1. Proroci naprvo orisaπe sliku Spasiteljasvieta, da sviet tu sliku prispodobi sa samimSpasiteljem, kada se na zemlji pojavi, ter se osv-jedoËi, da je on to. Sam naπ Spasitelj Ëinom jeto odobrio; jer kad uËenici Ivanovi njega zapi-taπe: Ti li si onaj, koji ima doÊi ili treba li da dru-goga Ëekamo, onda on ne odgovori izravno:Jest, ja sam taj, nego se pozva na proroËtvakoja se uprav onda na njem izpunjala, kadauËenici Ivanovi prispjeπe. Medju crtami naπegaSpasitelja iztiËe se osobito, da Êe on biti kraljsvega svieta. Æidovi, koji se nadaπe, da ÊeSpasitelj biti kralj svjetovni i da Êe oni prekonjega zavladati cielim svietom, ne htjedoπe gapriznati Spasiteljem, kada vidjeπe, da kraljevst-vo njegovo nije s ovoga svieta, kako se samGospodin Isus izrazi.

Niπta nije tako pogibeljno za sviet, koliko nepriznati Isusa kraljem naπih srdaca i odbiti ga odsebe. A protiv niËega sviet ne grieπi toliko,koliko uprav protiv toga, da ga sviet ne Êe daprizna kraljem svojih duπa. I to je uprav razlog,πto si Gospodin Isus preduzeo, da kraljevstvosvojega Srca ustanovi ili obnovi u duπah, na

119

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 119

domaÊem ognjiπtu, medju narodi, u crkvi: to jeuprav svrha poboænosti k presv. Srcu Isusovu.

Providnost Boæja u svojih boæanskih djelihide u svietu samo za jednim ciljem: sve uËiniti,da naπ Gospodin Isus u svietu kraljuje. Suprotnopakao sve sile napreæe, da to zaprieËi i da ljudeuvrsti medju pale angjele. RieË krilata svih prav-ih sluga Isusovih jest: Oportet illum regnare (1.Cor. 15, 25), treba da Isus kraljuje; a neprijateljitoga boæanskoga Kralja svi u jedan glas viËu:Nolumus hunc regnare super nos (Luc. 19, 14),mi ne Êemo, da on nad nami kraljuje. Ta borbaipak se mora tako svrπiti, da Isus odræi pobjedu,kao πto je on to sam prorekao govoreÊi:Confidite, ego vici mundum (Joan. 16, 33),imajte pouzdanje, ja sam prevladao sviet.Gospodin Isus istina puπta, neka njegovi sluge ivjernici u toj borbi i puno trpe, ali kada protivni-ci misle, na sada je crkvi odzvonilo, onda on kaoRex regum, Dominus dominantium kakovim ineznatnim vrhunaravnim sredstvom spasi svojucrkvu. Jedno od sredstava, kojim se on obiËnosluæio, jesu i nove neke poboænosti.

Kroz petnaest stoljeÊa poboænost k sv. kriæubijaπe glavno sredstvo, πto ga crkva upotrebl-javala, da ljude pritegne k Isusu Kristu i da ihuzdræi u sluæbi toga boæanskoga Kralja. Kriæem uruci, danim Konstantinu kano znamenje pob-jede: In hoc signo vinces, crkva osvoji sviet.Moæe se reÊi, da je do πesnaestoga stoljeÊa naπGospodin kraljevao kriæem: Regnavit Dominus a

120

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 120

ligno. Kriæ bijaπe svagdje na Ëastnom mjestu.Mogaπe ga svatko vidjeti ne samo na prsih kodvjernika i na svakom kuÊnom ognjiπtu, nego onse pojavi na svih oltarih, na svih javnih mjestih ina zastavah svih naroda.

Oko πesnaestoga stoljeÊa protestanti,janseniste, nadrimudraci i tajna druætva oslabiπemedju narodi izkazivanje Ëasti sv. kriæu, i tad seopazi, kako u srcu puka krπÊanskoga nastanemar i zahvati sve krugove, tako da se mnogiod razpetoga Spasitelja odmetnuπe. Da se tiodmetnici i uskoci opet okupe oko naπegaGospodina i da podpiri gorljivost svojih vjernihsluga, Gospodin naπ predloæi onda svietu kanonovo sredstvo spasenja svoje presv. Srceprovidjeno kriæem. Bl. Margariti Alakok obznaninaπ Gospodin, da je ova poboænost zadnji pokusnjegove ljubavi, koja ide za tim, da iskaæe milostikrπÊanom u ovih zadnjih vremenih predloæivπiim u isto vrieme predmet i sredstvo, kojemuosobito pripada, da ih prisili, neka bi ga ljubili,ali ljubili kako treba.

Naπ Gospodin dakle hoÊe da za zadnjih stol-jeÊa kraljuje svojim Srcem punim ljubavi, kanoπto je za prvih stoljeÊa kraljevao svojim kriæem.Presv. Srce hoÊe da utvrdi svoje kraljevstvo,piπe bl. Margarita Al., i on mi reËe: Ja Êu kralje-vati. Jest, Presv. Srce Isusovo kraljevat Êe, i onoÊe kraljevati uzprkos svojim neprijateljem. OnoÊe kraljevati nutarnjim naËinom u srcihljubavlju, i ono Êe kraljevati vanjskim naËinom u

121

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 121

druætvu javnom poËaπÊu, koja Êe mu se izkazi-vati. Poboænost k presv. Srcu Isusovu nemasamo taj zadatak, da djeluje jedino na pojedineosobe, nego ona treba da utjeËe na preporodkako civilnoga druætva tako i religioznoga. Akopresv. Srce Isusovo hoÊe kraljevstvo duhovno ivjersko, iziskuje takodjer i kraljevstvo socijalno.A koje su znaËajke toga kraljevstva?

2. Iz æivota bl. Margarite Al. razabira se, daÊe kraljevstvo presv. Srca Isusova biti kraljevst-vo, kojemu Êe se protusloviti i na koje Êenavaljivati, ali da Êe to kraljevstvo svakako bezikakove sumnje doÊi; da Êe ono biti obÊenito ida Êe se ustaliti ne silom ljudskom, ni strogoπÊuboæanske pravde, nego blagoπÊu, slaπÊu i silomsvoje ljubavi.

I sbilja kraljevstvo presv. Srca Isusova jesttakovo, da mu se protuslovi i da na nj navaljuju,a ipak se ono uza sve to sve viπe πiri. To jeËinjenica, koju mi na svoje oËi gledamo, a kojase moæe smatrati i kao izpunjenje proroËtva, πtoga je gospodin kazao bl. Margariti, kako to onau svojih listovih (46., 60. i 117. na Ëastnu majkuSaumaise) piπe: “Sotona je razsrdjen, πto vidi,kako Êe po spasonosnom sredstvu ljubeznepoboænosti k presv. Srcu Isusovu izgubiti punoduπa, za koje je mislio, da ih veÊ dræi. On setakodjer prieti, da Êe praviti zaprek‚ u svem, πtoÊu ja poduzeti i da Êe nastojati, da me svagdjeuniπti. Ja ne mogu niπta drugo za buduÊe kaza-ti, nego da nam se valja odluËiti, da srËano pod-

122

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 122

nosimo sve teækoÊe i oluje sotonske, i da nas nesmiju niπta iznenaditi ni sva protuslovlja, na kojaÊemo naiÊi radeÊi oko osnivanja kraljevstvatoga ljubeznoga Srca. Bilo πto mu drago, neodustanimo od toga, niti ne propustimo niπta, dase to kraljevstvo ostvari. To boæansko Srceposluæit Êe se timi protuslovlji kano Ëvrstimtemeljem, da osnuje svoje kraljevstvo; jer u tomslavnom i svetom poduzeÊu kriæevi i oporbe jesujedno od nepogrjeπivih i najsigurnijih znamenja,da ta stvar dolazi od Boga i da se Bog morapuno proslaviti po kraljevstvu presv. Srca njego-va boæanskog Sina. Smatrajmo dakle velikommiloπÊu, kad nam se trud umnoæava ter namdonosi kakovo poniæenje i mrtvenje: to su pravaznamenja, da se to presv. Srcu mili. ©to se menetiËe, πto viπe vidim teækoÊa, protivπtina, klevetai muka, to se viπe Êutim ojaËena i potaknuta, danastavim svoj rad, to imam veÊe ufanje, jer mis-lim, da Êe se time Bog proslaviti i da Êe sveizpasti na slavu toga ljubeznoga Srca i naspasenje premnogih duπa, jer se njegova djelane izvrπuju drugaËije nego usred protuslovlja”.

A da je to kraljevstvo presv. Srca Isusovaposve osigurano, vidi se iz ovih rieËi, πto ihGospodin bl. Margariti kazao: “Ja Êu kraljevatiuzprkos sotoni i svim onim, koje Êe sotonapodiÊi, da se tomu opru; sotona ostat Êe postid-jen sa svojimi pristaπami ... Ja Êu kraljevatiuzprkos svim protivnikom i njihovim oporbam”.A proπirit Êe se poboænost k presv. Srcu Isusovu

123

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 123

po svem πirokom svietu, jer su mu svi narodidani kano baπtina. Kod proπirivanja pak tepoboænosti ne Êe Gospodin da se sluæi silomljudskom ili svojom pravdom, nego svojomljubavlju. I zato ma se podigle protiv razπirenja tepoboænosti i ne znam kako velike poteækoÊe ioporbe, ne treba se za nju bojati, jer je on sve-moguÊ te Êe lako sve svoje protivnike prevla-dati; ali treba Ëekati s velikom uztrpljivoπÊu onajËas, kad Êe se to dogoditi, jer on svoja djelaizvodi u svoje vrieme blagim, a ipak jakim iuspjeπnim naËinom.

Sretnija od Mojsija bl. Margarita ne ostaviovoga svieta, prije nego je ona sama ljude uvelau pravu obeÊanu zemlju, gdje teËe mlieko i medboæanske ljubavi, i prije nego je vidjela prvepobjede odræane od presv. Srca Isusova, pob-jede, koje su bile samo slika buduÊe velikekonaËne pobjede. Razsvietljena svjetlomproroËkim ta sluæbenica Boæja kaza naprvo, daÊe se poboænost k presv. Srcu Isusovu razpostri-eti posvuda i da Êe obstojati i da Êe se uzdræatiuzprkos paklu, i da Êe Bog onda, kada tapoboænost poËne malaksati, i Ëudesa Ëiniti,samo da ona opet oæivi. Iza dvie stotine godinata se poboænost i sbilja razprostrla po svemπirokom svietu, a i po Bosni i Hercegovini, aimamo nade, da Êe se ona joπ viπe kod nasustaliti, i da Êe se time presv. Srce proslaviti, apremnoge duπe spasiti, koje se ne bi spasile, daGospodin nije uveo te poboænosti, ako mi samo

124

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 124

sa svoje strane sve uËinimo, da se kraljevstvopresv. Srca Isusova od naπega naroda upoznakako treba, i da tu poboænost obavlja onako,kako nas je sam Gospodin nauËio, da ju obavl-jamo.

3. Gospodin je kazao, da Êe on kraljevati poljubavi svojega presv. Srca po svem πirokomsvietu, dakle i kod nas u Bosni i Hercegovini,uzprkos sotoni i svim onim, koje Êe sotonazadahnuti svojom opakoπÊu, da se opru kral-jevstvu presv. Srca Isusova, i da Êe sotona i svinjegovi pristaπe ostati postidjeni. Valja daklevidjeti, koji su to sad protivnici, koji sluπajusotonu ter se opiru kraljevstvu naπegaGospodina. Mi sveÊenici, koji smo od gospodinapozvani, da πirimo njegovo kraljevstvo, duænismo svoje ovce Ëuvati, da ih neprijatelji nepovuku u svoj logor, a duæni smo, da i te pro-tivnike pobijamo, njihovu golotinju odkrivamo iustanemo proti sotoni, koji bi rad razruπio kral-jevstvo Gospodnje.

Iz lanjskih buna radniËkih mogoste, braÊo,razpoznati, kako tako zvani socijalisti i socijalnidemokrati, biljka, koja ne raste na mirnom,miroljubivom i mirotvornom tlu u Bosni, nego jeunesena izvana, kako govore iz Srbije i iz Italije,zavedoπe nevine naπe radnike i radnice, ter ihtako daleko dovedoπe, da se ne stide i vanjskeneke znakove nositi, neka sav sviet znade, da susocijalni demokrati i socijalne demokratkinje,kano da u tom nema niπta zla, kano da su u tom

125

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 125

naπli raj na svietu. VeÊ to nekoliko rieËi kazuje,kako bi veliko zlo poËinio onaj sveÊenik, koji bise pridruæio takovim radnikom, da ih brani, umjesto da ustane srËano i odrjeπito protiv onih,koji ih zavode, a i protiv onih radnika samih, kojisu veÊ zavedeni, a ne Êe da se odvrate od soci-jalnih demokrata.

Socijalni demokrati spadaju medju najveÊeneprijatelje sv. naπe matere crkve, sv. vjere a idræave. VeÊ same proste radniËke pojave, kakoih u Bosni doæivjesmo, osobito u Sarajevu, jesuabnormalne; jer ako je pravedno, da poslodavciradnikom dadu pravedno zasluæenu plaÊu, ondaje nepravedno, ako posloprimci traæe i neza-sluæenu plaÊu nepravednim naËinom, koji Ëitavoljudsko druætvo vriedja i zastraπuje na toliko, dasu mnogi radnici javno nepravedna djelapoËinjali, napadali kako pojedine ljude, tako iËitave obitelji i kvar im Ëinili, da i ne govorim onepravednosti, koju su time poËinjali, πto poslo-davcem nisu dopuπtali, da nevaljana radnikaodpuste, jer da Êe onda i svi drugi posao ostavi-ti. To kako je proti razumu, tako je proti savjestii vjeri i svakomu dobro uredjenom druætvu.Takovim radnikom dobro je dozvati u pamet, πtoje pokojni papa Leon XIII. radnikom stavio nasrce, kad im je u svojoj okruænici od 15.kolovoza 1889. preporuËio sv. Josipa za zaπtit-nika, a onda im on, taj osobiti prijatelj radnik‚,ove prekrasne rieËi kazao: “A ljudi bez imutka,obrtnici i svi siromasi imaju osobito pravo na

126

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 126

Josipovu zaπtitu i na to, da njegovim tragompodju; jer on, prem kraljevske krvi, muæ najveÊei najsvetije od svih æena te poËim Sina Boæjega,provodio je æivot svoj u postu, te je svojim svepotrebito pribavljao radom ruku svojih. Nizkidakle staleæ, ako se pravo uzme, ne samo nijenikakova sramota, nego svaki zanat moæe sekrjepoπÊu oplemeniti. Josip, malim zadovoljan,πto je imao, podnosio je svoje kukavno stanjedrage volje i velikoduπno po primjeru svojegaSina, koji je uzeo obliËje sluge, premda je biogospodar svega, te je svojevoljno preuzeo skra-jnu nuædu i potrebu. Takovimi misli treba da seoni ohrabre, koji nuædu trpe te si radom svojihruku æivot uzdræavaju; oni mogu, ako je to samomoguÊe bez povrede pravednosti, iz svoga siro-maπtva doÊi do boljega æivota, no BoæjompravednoπÊu ustanovljeni red poremeÊivatizabranjuju razum i pravednost. Jest, silom ibunom se sluæiti, ludo je, te rodi veÊa zla, negoli su ona, kojih se tko kani osloboditi. Oskudniljudi neka ne vjeruju obeÊanjem prevratnik‚,nego primjeru i zaπtiti sv. Josipa, kao i materin-skoj ljubavi crkve, koja se za njihovo stanje sveviπe i viπe brine”. Na æalost mnogi radnici nesamo da se sami bune, nego joπ i drugim mirn-im radnikom, koji bi radi ostati kod svojegaposla, ne dadu raditi, nego ih joπ na silu vode,neka se i oni pridruæe prevratnikom.

Socijalisti pak idu joπ dalje. Da neuke zave-du, oni govore, da im je svrha gospodarstvena,

127

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 127

a da socijalizam nema posla s vjerom, upravkao πto nema posla ni sa medicinom i muzikom.A ipak se socijalisti najviπe bave s vjerom, takoda uprav gospodarstvena svrha izËezava. Njihovglavni princip jest: Vjera je stvar privatna. Svisocijalisti tvrde, da im je taj princip najsgodniji,da se i sami svake vjere odreku i da osobito rad-nike mogu tako k sebi privabiti, a da i ne opaze,kako Êe vjeru izgubiti; jer po njihovoj tvrdnji usocijalistiËkom druætvu mora vjera sama po sebiizumrieti. Treba pak onaj princip zadræatisvakako, jer medju seljaci ne bi agitacija niπtauspjela, kad bi im se oËito kazalo, da je socijal-istu svejedno, da li koji pojedinac u Boga vjeru-je. Evo kako jedan od glavnih socijalista(Liebknecht) govori: “©to treba broditi u bezkra-jno nebo i rat voditi proti gradjanskomu Bogutamo gore? Osvojimo li mi jednom dræavu, ondanam vjera nije pogibeljna. Treba istina, i na njunavaljivati, ali ne tako oËito. ©kolu trebanaoruæati protiv crkve, uËitelja protiv popa.Naπa stranka jest stranka znanosti; a znanost jevjeri protivna. Znanost se brine za dobre πkole, ate su najbolje sredstvo protiv vjere. Ja za svojuosobu otvoreno priznajem: Ja sam ateist! Ali zaovaj Ëas moram se izjaviti, da mi medju svimisvojimi zahtjevi nemamo niπta bolje nipraktiËnije osim ove izreke: Religija je stvar pri-vatna”. (Iz zapisnika socijalistiËkoga sastanka uHallu g. 1890.) U obÊe socijalisti kano stvar poz-natu predpostavljaju, da je radniËkoj stranci

128

SRCE/prelom 17-03-2004 14:18 Page 128

zadatak odvojenje crkve od dræave i πirenje pro-tukrπÊanstva, πto oni smatraju napredkom.

Da pak socijalizam nastoji svaku vjeru isvaki autoritet, crkvenu i dræavnu vlast zabaciti iuniπtiti, oËito je iz izjava njihovih vodja. SamoÊemo neke navesti. Socijalist Bebel tvrdi: “Zavladanja socijalizma nestat Êe religije same posebi ... Na temelju naπega znanstvenog osvje-doËenja usvojismo mi ateistiËke nazore, koji svi-etom zavladaπe, i smatramo si duænoπÊu, da ihrazπirimo i unesemo medju narod”. SocijalistRigault izjavi se g. 1871.: da je samo 24 satapredstojnik policije, citirao bi Boga u zatvor; akoon ne bi doπao, osudio bi ga na smrt i dao bi gain effigie smaknuti. Socijalistom su nauke opaklu i Luciferu, o zemaljskom raju i padu prvo-ga Ëovjeka bajka. Njihovo vjerovanje sadræi se,kako je to socijalist Schweitzer 13. VIII. 1891.izjavio, u rieËih Heineovih: Mi hoÊemo da nazemlji budemo sretni i ne Êemo viπe da gladuje-mo; nebo ostavljamo mi angjelom i vrebcem.Njihovo je dakle nebo na zemlji. Prema tomusocijalni demokrat Kegel i govori, da im ne trebani Bog ni vjeËnost, jer da se oni dobro mogusnaÊi i sa vremenom i sa vlastitom snagom; i daje njihova religija slobodno ËovjeËanstvo.KrπÊanska vjera, u obÊe svaka religija, iziskujepouzdanje u Boga, vrutak svoj slaboÊi;ËovjeËanstvo pak jest pouzdanje u samoga sebe(izkljuËujuÊ Boga). »ovjeËanstvo, svi ljudi duænisu druge, osobito svoje æene i djecu predobiti za

129

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 129

te misli, i tek onda Êe svi bez razlike vjere, nar-odnosti i spola poËeti ËovjeËanski æivjeti.

Socijalist Liebknecht tvrdi: Znanost je za nastemelj, πto nas Ëini nepredobivimi. Znanost jemati socijalizma; ako ju pustimo, izgubljeni smo.A kakova mu je to znanost? Znanost prava (usmislu socijalizma i liberalizma) jest od vajkadarevolucijonarna, uËi socijalista Vollmar; i pridoda-je: ona obara svaki tako zvani autoritet; ona jezajedniËko sa pravednoπÊu (u smislu liberalnom isocijalistiËkom) smrtna neprijateljica takozvanoga prava i zakona. Tomu socijalist Deitzgenpridodaje (iz zapisnika socijalistiËkog sastanka uHallu g. 1890.): Pred tom znanoπÊu izËezavasvaka vjera u Boga i u subogove, u Mojsija i pro-roke, u papu i sv. pismo, u cara i njegovaBismarka i njegovu vladu, rieËju u vjeri ovisnu oautoritetu.

Prevratne misli upravljene su u prvom reduprotiva dræave, a u drugom protiva crkve, jer soci-jalist Ruidt tvrdi, da crkvu valja pobijati poradiuzke sveze, πto postoji izmedju priestola i oltara.A socijalist Rigault pridodaje: Smrt popovom!Metzner se njim pridruæuje veleÊi, da su popoviæive laæi, i da im valja odgoju mladeæi oteti iz ruku,da se tako oslobode od uza dogm‚. Da se topostigne, neka se djeca ne πalju u crkvu, glasi nji-hovo pravilo. Nije onda Ëudo, πto su ustali i protivobitelji nogami gazeÊ sv. æenitbu. G. 1871. dne14. svibnja drznu se neka gospoja u mjestu zvanuSt. Nicolas des Champs ter uzidje na

130

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 130

propoviedaonicu i s nje reËe: “Æenitba je najveÊazabluda dosadanjega druætva. Biti udata i bitirobkinja isto je. HoÊete li biti robkinje?” I u jedanglas sve odgovoriπe: Ne, ne! Zato socijalisti zovurazstavu æenitbe oËiπÊenjem moralne gnjiloÊe.

I tako socijalisti pod krinkom gospodarstvenestranke sve obaraju, πto je komu sveto: Boga inarav, nebo i zemlju, priestol i oltar, vjeru i svakuistinu, πto se protivi njihovim teænjam, moralnizakon, πto nagone pokvarene naravi viπemu redupodvrgava.

©to su socijalisti joπ Ëitava ostavili, to suanarhisti posve uniπtili. Anarhisti naime vrutaksvemu zlu u ljudskom druætvu nalaze u autoritetu,πto vlada politiËnom i socijalnom redu. Zato onihoÊe, da se uvede stanje anarhije, to jest, hoÊe,da se odstrani svaki autoritet, da se uvede abso-lutna autonomija svakoga pojedinca, da nemanikakovih zakona crkvenih i dræavnih. DrugimirieËmi treba odstraniti svaku vjeru i svakudræavnu vlast; treba ukinuti æenitbu; treba uvestizajedniËka dobra; valja biti posve slobodan i neo-visan o svakom. Otac anarhizma jest Petar JosipProudhon, koji se rodio u Bezansonu 15. sieËnja1809. On je u svojoj knjizi (Les confessions d unrÈvolutionnaire) izaπloj g. 1849., i u svojojrazpravi (IdÈe gÈnÈral de la revolution au XIX.siËcle), izaπloj g. 1851., naveo svoju nauku oanarhizmu ovako: Svi su ljudi jednaki i slobodni, izato su po svojoj naravi i opredjeljenju autonom-ni. Tko ruku stavi na me, da me ravna, jest

131

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 131

usurpator i tiran; ja ga proglasujem svojim nepri-jateljem. Izrabljivati Ëovjeka preko Ëovjeka jestkradja. Vlada, to jest ravnanje Ëovjeka prekoËovjeka, jest robstvo. A svaka vjera, koja svrπavadogmom papinskog autoriteta, nije niπta drugonego oboæavanje Ëovjeka preko Ëovjeka, jest idol-opoklonstvo. Absolutizam, koji utvrdjuje moÊpriestola i novca, prevukao se poput mreæe prekoljudi. Zato dolje sa svakom vladom, dolje sasvakim absolutizmom! Ne Êemo ni demokracije nipuËke vlade, jer je tu vazda Ëovjek, koji Ëovjekuzapovieda, a to spreËava slobodu.

Ne treba nikakovih stranaka, nikakovaautoriteta, nego treba absolutna sloboda svakogaËovjeka i gradjanina: te tri tvrdnje saËinjavajuProudhonovu politiËnu i socijalnu vjeroizpoviest.

4. Tko je iole samo malo pozorno pratio tuænedogadjaje, πto su se u zadnje ovo vrieme sbili uFrancezkoj, pa ih prispodobi sa ovo malo nauk‚socijalizma i anarhizma, πto smo ih netom naveli,moÊi Êe se sam osvjedoËiti, da su uprav socijalistii anrhisti sakrivili to æalostno stanje u Francezkoj.Najprije su gledali, da predobiju za se vladu, aonda su proglasili, da ne priznaju nikakovu religi-ju, nego da se vjera ima smatrati kano stvar pri-vatna, i zato neka se sluæba Boæja obavlja privat-no. I ako su se biskupi francezki ogradili protivsvega toga, πto obara Boæje i crkvene ustanove,najviπe se oprieπe ipak protiv toga, da se sluæbaBoæja obavlja privatno; jer je Gospodin ustanoviosvoju crkvu ne samo da pojedini ljudi privatno

132

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 132

Boga πtuju, nego da druætvo ljudsko kano takovoBoga slavi, poradi Ëega i jest ustanovljena hier-arhija u crkvi.

Ali ne treba tako daleko iÊi, da se tko osvje-doËi, kako socijalisti i anarhisti idu za tim, da pod-kopaju temelje crkvi i dræavi. Dosta je promotritidogadjaje u naπoj sredini, πto su se sbili proπlegodine u Sarajevu i po nekih drugih mjestih uBosni. Tko dobro poznaje naπe ljude u Bosni, znadobro, da su oni miroljubivi i da ni iz daleka nisujoπ - hvala bogu - tako pokvareni, da bi bili moglidoÊi do onih misli, koje su onda zavladale nekimislojevi radniËkoga staleæa. Tko se ne sjeÊa sas-tanka radniËkoga blizu Sarajeva i ondje dræavnihgovora? Neka se ti govori prispodobe sa nauka-mi, πto smo ih na kratko izvadili iz knjiga socijal-istiËkih i anarhistiËkih, pa Êe puno toga srodnanaÊi, naÊi Êe, da su to misli unesene od drugudizvan Bosne u naπ dobri narod, koji je daleko odnjih.

Naravno kad mnogi listovi πire pogubnenauke dan na dan i kad sveudilj navaljuju nanauke sv. matere crkve, nije onda Ëudo, da i doprostoga naroda dopru mnoge misli, koje mumogu raztrovati svu duπu i ogorËati sve æivljenje.»ovjeka uprav boli, tuga mu i æalost paraju srce,kada pomisli, πto sve piπu listovi “Pokret”, “Novilist”, “Savremenik”, “Hrvatski narod”, “Sloboda” idrugi joπ neki listovi, πto se povode za timi zavod-nici. Ima i roditelja, koji hoÊe da se ubrajajumedju dobre, a daju svojoj djeci u ruke te i sliËne

133

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 133

listove, pa se onda Ëude, πto im djeca podju nastramputice, kada dan na dan Ëitaju takove stvari,koje im vjeru i sve, πto im je sveto, ruglu izvr-gavaju.

5. Te zaista æalostne Ëinjenice nameÊu namduπobriænikom velike duænosti, koje valja taËno ivjerno izvrπivati, ako hoÊemo da svoje ovceoËuvamo od vukova, πto okolo idu gledajuÊi,koga da proædru. Ponajprije valja biti na oprezu,da se medju naπe radnike, a osobito medju naπeseljake ne uvuku socijalisti ili socijalni demokratiili njihove nauke. Ne navodeÊ niËija imena, valjaudarati na te pogubne nauke sa propoviedaonice,kada i sbilja kakova pogibao prieti. No mieπati seizvan crkve u radniËke prevrate, strogo se zabran-juje svakomu sveÊeniku, jer su takovi radniËkiprevrati skopËani sa puno raznih javnih grieha i sapogibli æivota, a takove javne prevrate i sablazniodkloniti, spada na civilnu oblast. Samo usluËaju, ako bi gdje dogovorno i sporazumno sacivilnom oblaπÊu moglo biti od koristi po crkvu idræavu, da se razdraæeni duhovi umire i odvrate odnaumljenih izgreda, ako bi koji duπobriænik mislio,da bi mogao svojom mudrom i razboritom iblagom rieËju utjecati na zaveden narod, samo utom sluËaju moæe se savjetovati, da to uËini.

BuduÊi da socijalni demokrati hoÊe da budusamo ljudi, a ne Êe da priznaju kakovu vjeru ilinarodnost, oËito je, da duænost svakogaduπobriænika, da pouËi svoje vjernike, kako sedruæenjem sa takovimi ljudmi izvrgavaju pogibli,

134

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 134

da nogami pogaze svoje hrvatstvo, πto ih veæe nahrvatsku domovinu, i svoju vjeru, πto ih veæe sBogom i s crkvom, i dræavnu oblast, πto ih veæe saaustro-ugarskom monarhijom, jer oni, kako hoÊeda budu samo ljudi, πto ne pripadaju nijednojvjeri, nijednoj narodnosti, tako hoÊe da budu slo-bodni ljudi, da ne budu ovisni o kakovu autorite-tu, zvao se taj sad dræavni ili crkveni.

No buduÊi da se socijalni demokrati orga-nizuju, i tako uzko, da radnici njihovi kod istogamajstora ne dopuπtaju, da drugi tko stupi u isturadnju, ter druge nesocijaliste sile, neka dopri-nose u njihove svrhe svake nedjelje kakav pri-nos, ili ih gone iz radnje prieteÊ se poslodavcu,da Êe ga svi ostaviti, ako bi primio nesocijalisteu radnju: to je nuædno, da se i katoliËki radniciorganizuju u jedno tielo u svrhu da oËuvaju svojuvjeru i narodnost i da se ne ogrieπe o oblasti,koje su pozvane, da red u ljudskom druætvuuzdræe. Prema tomu neka si duπobriænici u onihæupah, gdje je pogibao, da socijalni demokratiprevladaju, nastoje pribaviti pravila krπÊanskihsocijalaca, kako se poËeπe u Sarajevu, Zagrebui drugih mjestih organizovati. Treba sve uËiniti,da se izkorieni ta otrovna biljka iz naπega tla,kamo ju iz tudjinstva ovamo nastoje presaditi.

No da nam naπ rad uspije, valja pregibatikoljena svoja pred Gospodinom Isusom i njego-vo umiljato i premilosrdno i presveto Srcezamoliti, neka bi se smilovalo nam i povjereno-mu naπem stadu, da nas oËuva nepovrjedjene

135

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 135

od naπih protivnika, ter nas tako rukovodi, da usvih svojih mislih, u svih svojih rieËih i djelihnastojimo jedino njemu omiljeti i u njega oËi upi-rati, qui via, veritas et vita est. Amen.

Sarajevo, na Spomen muke Isusove dne 5. veljaËe 1907.

Josip, v. r.nadbiskup vrhbosanski.

136

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 136

8. VJERNOST DUÆNOSTIMA, PUT OBRA∆ENJAVrhbosna, br. 3 i 4 od 20. veljaËe 1908., str. 43.-48.

I u ovoj poslanici upuÊenoj vjernicima nadbiskupStadler govori o Presvetom Srcu Isusovu, te kaæe: “Izsvega blaga presv. Srca Isusova, uzet Êemo samojedno u pretres: milost ... Milost presv. Srca Isusovaima dvie znaËajke: blagost i jakost; blagost iljubezan i blag naËin, kojim ona priteæe grjeπnike, dase obrate; jakost, kojom ona prevladava grjeπnike,da se u istinu obrate”.

J o s i p ,po milosti Boæjoj i svete apostolske Stolicenadbiskup vrhbosanski i metropolit, svim

vjernikom, koji su u ovoj nadbiskupiji, blago-dat i mir od Boga Otca naπega i Gospodina

Isusa Krista.

1. Naπ Gospodin Isus opetovno je izjavio bl.Margeriti Alakok, kako njegovo presv. SrcehoÊe da u svietu kraljuje po ljubavi, pa da Êe toi izvesti uzprkos svim svojim neprijateljem. To jetemeljno naËelo, πto treba da ravna svepodanike toga boæanskoga kralja. A on to hoÊes dvostrukoga razloga: prvo zato, jer nas onljubi, a drugo zato, jer ga mi ne ljubimo. Odatleproizvire dvoje: ljubav i naknada. BuduÊi da naspresv. Srce Isusovo ljubi, hoÊe ono, da mu lju-bav vraÊamo za ljubav; a buduÊi da nije ljublje-no, iziskuje ono od nas, da mu πta prinosimo za

137

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 137

naknadu, ali i ta naknada treba da proizilazi izljubavi. Kralj dakle naπ Gospodin Isus dovikujenam: Ljubite me, jer vas ja ljubim; ljubite me, jernisam ljubljen!

Iz te æelje, biti ljubljen, proiztekla je odluka,da ljudem odkrije Srce svoje sa svim blagomnjegove ljubavi, sa milosrdjem, sa miloπÊu, saposveÊenjem i spasenjem. Prema tomu je iodredio, da se poboænost k njegovu presv. Srcurazprostre po svem πirokom svietu, ne bi li seognjem njegove ljubavi uægala hladna srca ljud-ska ter poËela ljubiti onoga, koji je jedinizavriedio da bude ljubljen.

Iz svega blaga presv. Srca Isusova uzetÊemo samo jedno u pretres: milost; milost, bezkoje niπta za spasenje ne moæemo uËiniti, a skojom moæemo sve izvesti; milost, po kojojjesmo sve πto jesmo; milost, koja nas obraÊarazsvjetljujuÊ nam razum, a srce nam uæiæuÊ,odvraÊajuÊ nas od zla, a navraÊajuÊ nas nadobro; milost, koja u nas i s nami sve djelujeπtogod za Boga Ëinimo; milost, koja nam dajejakost, da moæemo, da hoÊemo, da u istinu radi-mo oko spasenja svoje duπe; milost, koja nasstavlja u stanje, da sebi nebo steËemo i u neboudjemo. Ta milost je velik dar presv. SrcaIsusova, dar, πto nadilazi sve naravne darove,πto je tako uzviπen nada sve, πto je naravno, daje sv. Pavao za sve ostale darove kazao, da suniπta, ako se uzporede sa miloπÊu.

138

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 138

No mnogi ne poznaju te milosti koje iz nez-nanja koje iz nezahvalnosti, niti daju sebi truda,da ju spoznaju. I zato ju Ëesto primamo uzalud,jer umjesto da ju upotrebimo na proslavu Boæjui na vlastito spasenje, mi je zlorabimo na svojuvlastitu propast. De da uznastojimo stvoriti sebipravi pojam o milosti, da vidimo, koli veliko idragocjeno blago milosrdja dalo nam je presv.Srce miloπÊu svojom!

2. Milost presv. Srca Isusova ima dvieznaËajke: blagost i jakost; blagost ili ljubezan iblag naËin, kojim ona priteæe grjeπnike, da seobrate; jakost, kojom ona prevladava grjeπnike,da se u istinu obrate.

Prva je znaËajka milosti Isusove blagost. Netreba se tomu Ëuditi, da je blagost prva znaËajkamilosti, koja je uzrok naπemu obraÊenju, kadamilost neposredno dolazi iz presv. Srca Isusovai kada je ona svrha njegove prevelike ljubavi. Agledajte samo, kako blago ta milost sa grjeπnicipostupa! Ona se, umjesto da zapovieda, samimgrjeπnikom podvrgava; jer ona ih Ëeka uztrpljivogodine i godine; ona se sluæi sgodnim vre-menom i pribavlja im sama sgodne prilike,samo da ih predobije; ona ih pretjeËe; ona ono,πto od njih hoÊe da postigne, ne otima na silu,nego ih uprav za to moli, ne zapovieda im, negoih ljubezno poziva; ona se ravna po naπihsklonostih, po naπih naravnih darovih, po vlasti-tostih naπega razuma i srca, po istih naπihnesavrπenostih i slaboÊah; ona nas uËi samo na

139

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 139

toliko prezirati zemaljska dobra, u koliko je odpotrebe, da im uvidimo njihovu niπtetnost; onanas ne goni tako, da velike stvari za Bogapoduzimamo, nego tako, da nam stvori velikpojam o njegovih savrπenostih i o nagradah, πtonam ih obeÊaje.

Da se tko o tom osvjedoËi, da sbilja milostBoæja sa grjeπnici tako postupa, dosta je ogle-dati se oko nas. O kako mnogo ima grjeπnika,koji hule na dobrotu Boæju, izazivaju srdæbu nje-govu; oni gomilaju griehe na griehe, vraÊaju seneprestano u iste griehe, opakost svoju dan udan poveÊavaju, pa ipak ih neizmjerno milosrd-je Ëeka, da se obrate! Kada bismo mi Boga pro-sudjivali po sebi, onda bi nam se Ëinilo, da on nerevnuje dosta za svoju Ëast i da ne pokazujedostatno svoje moÊi i jakosti. Ali uprav time, πtonjegova dobrota tako dugo Ëeka grjeπnike, da seobrate, pokazuje on svoju neograniÊenu moÊ ijakost, odkriva svoju Ëast i slavu; jer tako dalekosiæe jedino uztrpljivost Boæja. UztrpljivostiËovjeËje brzo nestaje, no Boæja uztrpljivost jeneizmjerna. Prema tomu prekrasno uprav vapijesv. Augustin: Bog je uztrpljiv, jer je vjeËan; Bogje uztrpljiv, jer je jak; Bog je uztrpljiv, jer je Bog.

Pravom moæemo zato tvrditi, da namboæanstvo svoje Bog nikada tako jasno nepokazuje, kao onda, kada uprav ËudesnommirnoÊom podnosi straπne uvrede od ljudi, kanoda ih ne vidi. A πto Êemo, braÊo, odatlezakljuËiti? Zar odatle sliedi, da grjeπnici pravo

140

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 140

rade, kad odgadjaju svoje obraÊenje, kad Bogapuste, neka ih Ëeka? Tako su uviek radili odmet-nici i svietu odani ljudi; tako oni rade i sada. I tajkrivi zakljuËak utvrdio ih je u njihovih griesih i unjihovoj opakosti, a i sada ih utvrdjuje. AliGospodin Bog saËuvao svakoga grjeπnika odtakove zlorabe njegove dobrote. Da se niste,braÊo grjeπnici, na to oslonili, da Êe Bog na vasËekati; jer ako Bog na grjeπnike Ëeka, to se imajedino njegovoj prevelikoj milosti pripisati. Aniπta nije nerazboritije i bezboænije, negoraËunati na takovu milost u svrhu, da ju grjeπniciprotiv samoga Boga zlorabe. A zar GospodinBog svakoga grjeπnika Ëeka? O, i koliko ih je,na koje Bog ne Ëeka, nego drugim za primjerizlieva svoju srdæbu na njih! Prema tomu i reËenaπ Gospodin: Ja idem, a vi Êete me traæiti, iumriet Êete u svojih griesih (Iv. 8,21). Ali za one,koje Gospodin Ëeka, dodje neko stalno vrieme,kada on viπe ne Ëeka. A onda ne moæe nitko niznati, kako Êe dugo nas Bog Ëekati, i jeda li Êeon uobÊe na nas Ëekati. A i to valja imati napameti, da uprav to grjeπno miπljenje, da Êe Bogna grjeπnike Ëekati, moæe ga na to skloniti, datih grjeπnika ne Ëeka, da ne bi njegova neizm-jerna uztrpljivost, koja je jedno od najsvetijihsvojstva Boæjih, komu posluæila u svrhu, daopravda svoja nedjela. To su istine, koje trebada nas napune strahom i pouzdanjem: pouzdan-jem, jer nas Gospodin joπ milostivo Ëeka; stra-hom, jer se velikoj pogibli izvrgavamo, da Êemo

141

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 141

u svojih griesih umrieti, ako se odmah Boæjojmilosti ne odazovemo, koja nas k pokori poziva.Svakako nas Bog ne Ëeka u svrhu, da grieπimo,nego da se pokajemo i grieha okanimo, i njemusvim srcem sluæimo.

3. Bog je tako dobar, da on svoju milostgrjeπnikom nudi u sgodno vrieme i sgodnom pri-likom, ne kano da milost Isusova ovisi o vremenui o kakvoj sgodi, da u nas kakav uËinakproizvede, jer milost sama sebi stvara i vrieme,πto vodi k spasenju, i sgodu, na koju se naπeobraÊenje veæe; ali ipak valja se uprav divitineizkazanoj dobroti naπega Gospodina, koji namtakove sgode sprema, da nas k sebi pritegne ispase; koji se uprav onimi sgodami na naπu koristsluæi, koje mu mi sami dajemo; koji nam i samtakovih sgoda pribavlja, na koje ne bismo nikadamogli ni pomisliti; koji nas kad i kad vodi takoËudovitimi putovi, samo da nam pokaæe, kako seon za nas brine, da sa stramputice opet krenemona pravi put; koji, prem dostojan, da mu se klan-jamo u svako vrieme i na svakom mjestu, tako sesnizuje, da svoju milost veæe na stanovito vriemei stanovito mjesto, samo da nas predobije, te seobratimo. Sv. Augustin i drugi sv. Otci dræe, da seotajstvo milosti, naime milosti uspjeπne dielom utom nalazi, πto se milost kod onakove sgode daje,kod koje ona po providnosti Boæjoj svoj uspjeh iliuËinak postiæe, doËim se druge obiËne milosti bezrazlike daju ne gledeÊ na sgode ili osobite obsto-jnosti, u kojih se, primajuÊ ih, nalazimo. To odgo-

142

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 142

vara sv. pismu, gdje Bog pravedniku ili obraÊenugrjeπniku govori (2 Kor. 6,2): U sgodno vriemeusliπih te, i u dan spasenja pomogoh ti. Ima dakleu redu milosti vrieme, kada Bog daje obilatijihmilosti i kada se ljudi mogu laglje i sigurnijespasti. To potvrdjuje svakidaπnje izkustvo. Ima likoga na svietu, komu je Bog jednoÊ taknuo srce,pa ga odvratio od njegovih stramputica, koji svojeobraÊenje nema zahvaliti djelomice stanovitimprilikam i obstojnostim, i koji se ne spominje, damu je Bog uprav kod tih prilika i obstojnosti otvo-rio oËi ter mu srcem potresao? Prekrasno uprav topotvrdjuje sv. Augustin opisujuÊ svoje obraÊenje inavodeÊ i najmanje sitnice, da pokaæe, kako seborio protiv milosti, poimence navodeÊ: nemir,koji je osjeÊao; vrt, kamo se utekao; prijetelja,koji ga je onamo pratio; primjer pustinjaka, kojiga posramio; mjesto sv. pisma iz sv. Pavla, kojega ganulo, kad ga je milost Gospodnja pre-vladala, sebi pokorila i od njega naËinila novogaËovjeka. A da tko od nas svoj æivot prodje, zar nebi takodjer naπao puno prilika, pri kojih je milostna nas uspjeπnije djelovala, da smo se konaËnoBogu u ruke predali?

©to valja odatle zakljuËiti? Valja na takoveprilike paziti i nikad ih neupotrebljene propustiti.Zar nema puno stvari, kojim posljedica ne vidite,i koje se kano tolika sredstva sluËajno dogadjaju,a koje vam sam Bog πalje kano tolika sredstva, davas odvrate od svieta, i u svrhu, da vas konaËnospase? Ovamo spadaju: dobri izpovjednici, dobra

143

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 143

duhovna knjiga, koja propovied, πto ju sluπate;nenadana smrt poznatih prijatelja; gubitak imut-ka, πto vas æalosti; nemilost, u koju upadoste kodkoje osobe; razna boleæljivost, koja vas sili, daurednije æivite. Da vam je namjera Boæja poznata,da je on na te prilike vaπe spasenje svezao, nebiste li ih i te kako upotrebili? No od toga vam jebar toliko poznato, da vas tu sve nagoni, nekabiste pri tome barem poËitanje izkazali sakriven-om savjetu, πto vam ga otËinska providnost daje,koja vas ravna. I ako ni toliko od toga ne znate, tovas i to duæi, da se posve predate milosti, u kojuse uzdate. Ali vi prigovarate veleÊi: Ako je ovo iliono kakova prilika za moje spasenje, i ako je stim Bog milost obraÊenja mojega spojio, onda Êuse ja svakako spasti. No, sluπajte πto Êu kazati: Vise ne Êete nikada obratiti, ako sada dobro neupotrebite ove milosti i ove prigode, koja je upravvam pripravljena. Bila ta milost kako mu drago,vriedi uviek pravilo Spasiteljevo: Straæite i molite(Mat. 26,41). Molite se, jer bez milosti niπta nemoæete; i straæite, jer milost, uza sve to πto je sve-moæna, bez vas niπta ne Ëini. Molite se, da ima iza vas vrieme i dan spasenja; i straæite, da vam tajdan spasenja ne umakne.

4. Valja i to iztaknuti, da milost, koja nasobraÊa, nas uviek pretjeËe, i u tom je njezino bist-vo; jer kad bismo ju mi pretekli, ne bi ona bila viπemilost, jer bi se u nas predpostavila zasluga,kojom bismo ju mogli preteÊi. Mi, prem grjeπnici,moæemo Boga njegovom miloπÊu traæiti i naÊi; no

144

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 144

mi ga ne bismo nikada njegovom miloπÊu traæili,da nas sam Bog nije drugom miloπÊu prijepotraæio. U tom je dakle otajstvo, a i Ëudesnaljubav Boæja, πto on sam hoÊe da grjeπnikepreteËe; on naime hoÊe: nezahvalne i oporneduπe k sebi pritegnuti, duπe zloËeste, koje zasluæjunjegovu osvetu; duπe slabe i nepostojane, kojihnevjerstvo i kojih pad u na prvo vidi. On ih traæi,on ih pretjeËe, kada one na njega ni ne misle; uvrieme, kad se one od njega udaljuju, kada protivnjega ustaju, onda, kada im je on ogavan.

BraÊo, grjeπnici, Ëujte! Premda je Bog u sebineizmjerno ljubezan, mi ga grjeπnici ipak nemoæemo sami od sebe poËeti ljubiti, nego samBog mora prvi korak uËiniti, da nas sa sobomopet izmiri i sjedini; pa kad se tako dobroti Boæjojsvidja, da on prvi poËetak Ëini, zar onda ne Êemoda mu za tu preveliku ljubav vratimo ljubav?BuduÊi da dakle Ëast milosti Boæje u tom stoji, danas traæi, to Êemo se mi njoj podvrÊi i rado se predBogom poniziti priznavajuÊ, da bez milosti nemoæemo ni koraka uËiniti u svrhu, da ka Bogudodjemo, ne moæemo Boga uza sve njegoveneizmjerne savrπenosti ljubiti, ako on nas ne ljubiprije nego li mi njega ljubimo. To Êe nas i te kakopoticati na zahvalnost i vjernost prema Bogu. Ipomisao na Boæje milosrdje, koje nam grjeπnikomtime pokaza, da nas je, ne gledeÊ na naπunevriednost, potraæio, nas pretekao, nas na praviput priveo, tako Êe nas u buduÊe s Bogom sjedni-ti, da toga veza ne Êe moÊi viπe nitko razkinuti: ni

145

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 145

narav, ni strast, ni sviet sa svimi svojimi podraæi-cami.

A kako nas pretjeËe milost Boæja? Blagim,pozivajuÊim, a ne zapovjedajuÊim naËinom.Gospodin Bog moæe se svom svojom moÊuposluæiti, kad obraÊa grjeπnika, ter ga prisiliti, damu se bez prigovora pokori. No buduÊi da njego-va milost djeluje u grjeπniku, to on hoÊe, da senjemu grjeπnik pokori ne na silu, nego radostno iod ljubavi. Premda je Bog silom svoje milostigospodar nad naπom voljom; i premda moæe snami po svojoj miloj volji postupati: to on s namipostupa smjernim i po nas Ëastnim naËinom, jeron nam udahnjuje, on nas osvjedoËava, on nasmoli, da mi ono uËinimo, πto on hoÊe, da miizvedemo. Premda je Gospodin Bog neograniËeninaπ gospodar, to on od nas vrlo malo traæi, goto-vo niπta. On od nas traæi, da malo na se pazimo,da malo uredimo svoje neuredne poslove, dabudemo oprezni u svojih rieËih, da se pod-vrgnemo svojim duænostima. Ali ako je to i malo,πto Bog od nas s poËetka traæi, uviek o tih malihstvari ovise preobilne milosti Boæje. Pa sbilja timimalimi stvarmi, naime tom malom pobjedomodræanom nad naπom straπÊu, tom malom silomnanesenom naπim nagnuÊem, tom malom ærtvomnaπe koristi, tom malom poærtvornom ljubavlju,tom malom odurnoπÊu protiv taπtine stavljamo seu stanje, da od Gospodina primimo puninunebeskih milosti. Tako poËinju velike promjene ivelika obraÊenja grjeπnika. Ne zasluæujemo li mi i

146

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 146

veliku kaznu, kada Bogu ne damo πto od nasiziskuje, kada korist, koju nam obeÊaje, i te kakonadkriljuje ono, πto on od nas oËekuje?

5. Sv. Hrizostom ide joπ dalje, pa tvrdi, da semilost Boæja, samo da blagim naËinom svoj usp-jeh postigne, kod obraÊenja grjeπnik‚ ravna po nji-hovih nagnuÊih, po njihovih naravnih darovih, poistih njihovih slaboÊah, nesavrπenostih ipogrjeπkah; jer nas milost Boæja nikada neposveÊuje naËinom protivnom naπim naravnimnagnuÊem, nego ona, da nas posveti, i ista nar-avna nagnuÊa usavrπava. Jesmo li revni i marljivi,milost nas potiËe na svetu revnost i goni nas naizvrπivanje dobrih djela. Jesmo li njeæni i damo lise lako na πto skloniti, milost nas zadahnjujeljubavlju prema Bogu, koja nam izmamljujepotoke suza pred njegovim nogama. Jesmo liljubezni u obÊenju s drugimi, milost tu ljubeznostoplemenjuje i pretvara u pravu krπÊansku ljubavprema bliænjemu. Jesmo li strogi, milost tu stro-gost pretvra u djelovanje svete pokore. I tako nammilost, kako se izraæava sv. Hrizostom, oduzimasvaku izpriku, kad joj se opiremo; jer se ona, dapostigne svoje namjere, naπom nutrinom sluæi; jeru nas niËega nema, Ëim se ona nije posluæila usvrhu, da djelo naπega spasenja izvede; jer ona netraæi druge naravi osim naπe, ni drugoga tiela nidruge duπe osim naπe, ni drugih naravnih darovaosim naπih, da od nas ono uËini, πto po voljiBoæjoj treba da budemo.

6. Bog nas, istina, svojom miloπÊu obvezuje,

147

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 147

da sve ono preziremo, πto sviet visoko cieni, i dase svim srcem odreËemo i Ëasti i razkoπi i dobaraovoga svieta. Ali kako? On nas ne obvezuje prezi-rati ovaj sviet, prije nego li nas je svojom miloπÊuupoznao sa pokvarenoπÊu i varavoπÊu njegovom,prije nego li nas je o tom osvjedoËio, da ovaj svietne moæe nikoga u istinu usreÊiti. On nas neobvezuje prije se odreÊi svieta, nego li nam je svo-jom miloπÊu oduzeo svako πtovanje i svaku ljubavk svietu. A onda je lako odreÊi se onoga, πto se neπtuje i ne ljubi, to viπe, ako Boga ljubimo, kojinam tu milost i svaku drugu daje, pomoÊu kojenjemu za ljubav i na same sebe zamrzimo upoz-navπi svoju pokvarenost, sniæenost, nevriednost.

I tako Bog biva gospodarom naπih srca nesvojom neizmjernom moÊu ili silom, nego blagimutjecajem svoje sv. milosti. Da Bog naπa srcaosvoji, trebalo je, da se njegovo veliËanstvo spustido naπe slaboÊe, da se njegova mudrost snizi donaπe nevolje. Ali ako je milost Boæja pogledom nanaËin, kako grjeπnike k sebi priteæe, i blaga, jakaje ona ipak i moÊna pogledom na svoj uËinak,svoj uspjeh.

7. Naπa je vjera u sebi i u svojih otajstvih, isti-na, tamna, no u svojih vjerodostojnih poticalihona je i te kako jasna. Ono naime, πto nam vjeraoËituje, jest oËevidno vjerodostojno poradi vlasti-tosti poticala, πto nas obvezuju da to vjerujemo.Ali jedno od najjaËih i najvaænijih poticala, πtoimaju u sebi i te kako veliku moÊ i silu dokazanu,jest milost, u koliko djeluje u duπah, koje je Bog

148

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 148

odabrao kao posude milosrdja. Tko promotriobraÊenje Samaritanke, kako ga sv. Ivan u svo-jem evandjelju (4, 4-43) opisuje, mora priznati,da u Ëovjeku biva neπto vrhunaravno; da Bog imatajinstvenih putova i naËina, kako da nam srcagane ter ih po svojoj miloj volji ravna; da primamotakove utiske, kakovi samo od milosti dolaze; dase utjecajem te milosti naπa sloboda, a da od svo-jih prava niπta ne izgubi, Boæjemu gospodstvuposve pokorava.

A u Ëem stoji Ëudo obraÊenja kodSamaritanke? »udo milosti Boæje kodSamaritanke stoji u pobjedi, πto ju milost odræanad njezinim umom, i u promjeni, πto ju je milostproizvela u srcu te æene. To se Ëudo dogodi natako Ëudovit naËin i u takovih obstojnostih, tenema sumnje, da je to djelo djelo svemoæne rukeBoæje.

»udo milosti Boæje kod Samaritanke stojalo jeponajprije u pobjedi, πto ju milost odræa nadnjezinim umom. Bit Êe vrlo pouËno navesti nakratko njezino obraÊenje, kako ga opisuje sv. Ivan(4,4-43): Valjalo je Isusu proÊi kroz Samariju.Tako dodje u grad samarijski, koji se zove Sihar,blizu sela, koje dade Jakov Josipu, sinu svojemu.A ondje bijaπe izvor Jakovljev; i Isus umoran odputa sjedjaπe na izvoru; a bjeπe oko πestoga sata.Dodje æena Samaritanka da zahvati vode; reËe jojIsus: daj mi da pijem. ReËe mu æena Samaritanka:kako ti æidov buduÊi moæeπ iskati od mene æeneSamaritanke, da pijeπ? Jer se æidovi ne mieπaju

149

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 149

sa Samaritanci. Odgovori Isus i reËe joj: da ti znaπdar Boæji, i tko je taj, koji ti govori: daj mi dapijem, ti bi iskala od njega, i dao bi ti vodu æivu.ReËe mu æena: Gospodine, ni zahvatiti nemaπËim, a studenac je dubok: odakle Ëeπ dakle uzetivodu æivu? Jesi li ti veÊi od naπega otca Jakova,koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijaπei sinovi njegovi i stoka njegova? Odgovori Isus ireËe joj: Svaki, koji pije od ove vode, opet Êeoæednjeti; a koji pije od vode, koju Êu mu ja dati,ne Êe oæednjeti do vieka; nego voda, πto Êu mu jadati, bit Êe u njem izvor vode, koja teËe u æivotvjeËni. ReËe mu æena: Gospodine, daj mi te vode,da ne æednim, niti da dolazim ovamo na vodu.ReËe joj Isus: idi, zovni muæa svojega, i dodjiovamo. Odgovori æena i reËe mu: nemam muæa.ReËe joj Isus: dobro si kazala: nemam muæa; jer sipet muæeva imala, i sad koga imaπ, nije ti muæ; tosi pravo kazala. ReËe mu æena: Gospodine, vidim,da si ti prorok. Otci naπi moljahu se Bogu na ovojgori, a vi kaæete, da je u Jerusalemu mjesto, gdjese treba moliti. ReËe joj Isus: æeno, vjeruj mi, daide vrieme, kad se ne Êete moliti Otcu ni na ovojgori, ni u Jerusalemu. Vi ne znate, Ëemu semolite, a mi znamo, Ëemu se molimo; jer jespasenje od æidova. Ali ide vrieme, i veÊ je nasta-lo, kad Êe se pravi bogomoljci moliti Otcu duhomi istinom; jer Otac hoÊe takovih bogomoljaca.Bog je duh, i koji mu se mole, duhom i istinomtreba da se mole. ReËe mu æena: znam da Êe doÊiMesija, koji se zove Krist; kad on dodje, kazat Êe

150

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 150

nam sve. ReËe joj Isus: Ja sam, koji s tobom gov-orim. I iz grada onoga mnogi od Samaritanacavjerovaπe u njega za besjedu æene, kojasvjedoËaπe: kaza mi sve πto sam uËinila. Kaddodjoπe dakle Samaritanci k njemu, moljahu ga,da bi ostao kod njih; i ondje osta dva dana. Imnogo ih viπe vjerova za njegovu besjedu. A æenigovorahu: sad ne vjerujemo viπe za tvoju besjedu,jer sami Ëusmo i poznasmo, da je ovaj zaista spassvietu, Krist.

»udo dakle milosti i njezine moÊi i sile stojinajprije u pobjedi, koju ona odræa nad umom teSamaritanke. Ona bjeπe krivoboæka i krivovjerka;æena taπta i zauzeta za svoje vjerske zablude, kojeje nastojala i obraniti. No svatko zna, kako jeteæko uobÊe obratiti takove ljude, a joπ puno teæetakove æene, kad one sebi πta zabiju u glavu; kakoje teæko, da istinu uvide, da ju iskreno potraæe terjoj se podvrgnu; kako je teæko koga od krivovjer-ja privesti k pravoj vjeri, od oholosti privesti ga kponiznosti. Ali jakost milosti prevladava sveteækoÊe, i Gospodin Isus snagom svoje milostiobrati tu Samaritanku, i to obrati joj ponajprijenjezin um odvrtivπi ju od njezinih zabluda, a ondaosvjedoËivπi ju o tom, tko je on, u koju je svrhudoπao, kako je on obeÊani Mesija, spsitelj svieta,Bog. I ona vjerova, da je Isus Krist Sin Boæji. I takosvatko treba da kaæe, kojigod taj dogadjaj proma-tra, da je obraÊenje te Samaritanke djelo Boæje.

Ali Gospodin Isus ne ostade na pol puta, negokako joj promieni um, tako joj obrati i srce, koje

151

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 151

je i te kako bludnomu griehu bilo odano. Svakigrjeπnik teæko ustaje od grieha, ali bludnici jesuoni grjeπnici, koji kako lako u grieh padaju, takose i te kako teæko diæu iz svojega kala. I premdase djavao Bogu najviπe opire uprav po bludnihgriesi onih, koje sapete dræi, ipak Gospodin Isussnagom svoje milosti obrati srce toj Samaritankitako, te se Ëini, kano da joj je novo srce stvorio:ona se odreËe svake bludnosti, svojih strasti i zlihnagnuÊa; ona od sada niπta ne voli osim Boga;ona posta uzor krjeposti i svetosti. Jednom samorieËju: Ja sam onaj spasitelj svieta, koga oËeku-jete, ganu joj Isus srce, i ona posta u Kristu novostvorenje. Ona ne vidje, gdje Isus moru zapovie-da, gdje hromim hod, mrtvim æivot daje. Pisci ifarizeji gledahu dan na dan Ëudesa Isusova; gov-orahu sa uskriπenim Lazarom i sa drugimiizlieËenimi od raznih bolesti, i ne vjerovaπe unjega. A ova æena ne vidje nikakva Ëuda i vjerovau njega i njemu za ljubav svega se odreËe. Ona nevjerova u Isusa poput Kananejke, πto joj je kÊeroslobodio od vraga; ni poput æene bolestne odkrvotoka, πto ju je od te bolesti oslobodio; negojedino vjerova u njega poradi njega samoga. ©tojoπ viπe. Ona se tako obratila, da se i samaposvetila i svu Samariju k Isusu privela. Onapostade prva i prava apostolka Isusove vjere.Njezina revnost goni ju, da i druge upozna sIsusom. Ona ostavi posudu i viπe ne misli navodu, nego jedino na Gospodina Isusa. Ona, isti-na, ostavi i Isusa, ali Isusu za ljubav, da i druge

152

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 152

privede k vjeri u njega. I po svem gradu stadepropoviedati Isusa kano pravoga spasitelja svieta.I sviet joj povjerova i podje s njom k Isusu, kogazamoliπe, neka bi kod njih ostao. I on osta dvadana kod njih, i onaj sav narod spozna, da je Isuspravi spasitelj svieta.

8. Tko je dakle u griesih ma kako velikih, bilioni krivovjerje ili bludnost ili psovka ili kradja ilipijanstvo, neka se ne usudi kazati: Slab sam, nemogu se grieha ostaviti i ustati; jer ako si ti slab,jaka je milost, koja Êe ti dati snagu, i da zamrziπna grieh i da se pridigneπ te postaneπ pravednikBoæji; jer mi sve moæemo uËiniti u onom, koji nasjaËi (Filip. 4,13). Valja, istina, ostaviti onodruπtvo, onu drugaricu grieha; treba borit se protistrastim i zlim nagnuÊem; ali niπta za to, jer Êenam Boga dati svoju svetu milost, ako ga za njuzamolimo, a njegova nam je milost dosta, daslomimo sve veze grieha, i da krjepostan æivotzapoËnemo. No treba ne samo da se sami spase-mo, nego valja da i druge upoznamo sa preve-likom ljubavi naπega Gospodina, kojom onsvakoga grjeπnika prima i rado mu sve grieheopraπta. ©to zar ne moæeπ i ti dobrimi djeli, uzorn-im primjerom na druge djelovati, da ih zaGospodina Isusa predobijeπ? Zar niste vi, roditelji,uprav duæni pouËavati svoju djecu u vjeri, sav trudulagati na to, da vam djeca budu pravi krπÊani, dadjecu svoju i rieËju i primjerom vodite putem, kojivodi u nebo? A vi, braÊo grjeπnici, koji se miloπÊunaπega Gospodina Isusu obratiste, zar niste vi

153

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 153

duæni nastojati oko toga, da se oni obrate, koje stena grieh naveli, da nastojite da πto viπe duπa zanjega predobijete, od koga toliko duπa svojimgriehom odvratiste.

9. Sve to i joπ viπe uËinit Êemo, ako sebi odGospodina Isusa izprosimo ovu veliku milost, daga ljubimo. ©to se viπe pokvareni ljudi odvraÊajuod Gospodina Isusa, πto viπe oni na njega i na nje-govu sv. Crkvu i na njegove ustanove mrze, toviπe smo duæni mi ljubiti ono presv. Srce, koje odljubavi kuca i za one, koji se od njega nezahvalnoodvraÊaju. BuduÊi da je ljubiti Isusa velika njego-va milost, valja ju od njegova presv. Srca moliti, ipresv. Srce za svako naπe naprezanje, za svakunaπu æelju, kojom mu izraæavamo svoju ljubav knjemu, dat Êe nam novih obilatijih milosti,pomoÊu kojih Êemo i te kako rasti u ljubavi knjemu. A ta ljubav treba da bude ponajprije spo-jena sa sinovljim strahom, da se naime svegaonoga Ëuvamo, πto bi moglo raztuæiti presv. SrceIsusovo. Ali treba pri tom imati i dobru namjeru;jer Gospodin Isus hoÊe, da u svih stvarih negledamo ni na πto drugo, nego jedino na njega ina njegovu slavu, i da, zaboravljajuÊ posve nasebe same, sva svoja djelovanja obavljamo jedinoza njega.

Ljubav k presv. Srcu Isusu treba da budeiskrena u srcu i rieËih, Ëista bez ikakve primjese;ona izkljuËuje svako neuredno Ëuvstvo premastvorovom. Presv. Srce Isusovo hoÊe da nambude sve: on jedini naπ prijatelj, naπ oslon i naπa

154

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 154

radost; on ne Êe da iπta traæimo medju stvorovi.Naπe je naime srce stvoreno jedino za Boga, i zatone treba da se drugim Ëim providi, nego ljubavljuk Bogu. Zlo je po naπe srce, ako se Ëim manjimzadovolji, nego li Bogom, ili ako dopusti, da goriod kakova drugog ognja osim ognja Ëisteboæanske ljubavi, koja ne moæe podnieti nikakveprimjese. ©to se mi bojimo dati mu podpunu ærtvusrca naπega? To srce veÊ njemu i onako pripada,no on ga hoÊe da sam posjeduje, to jest da jeprazno od svega. Naπe je srce tako maleno, da nemoæe podnieti dvie ljubavi; a buduÊ da nije zadrugo πta stvoreno, nego za ljubav Boæju, nemaono mira, dok u njem ima kakove primjese.Molimo zato od Gospodina, neka bi nam tu milostdao, da jedino na njega mislimo, jedino njega lju-bimo i njemu od srca govorimo: Sve za Boga,niπta za me; jedno srce, jedna ljubav jednomuBogu. Moj Boæe i sve moje! Ti si sav moj, a ja samsav tvoj! Mnogi Êe od vas moæda kazati: Takovasavrπena ljubav k Bogu nije za me, nego zastanovite odabrane duπe: rieË, koja puno duπaodvraÊa od prave ljubavi k Bogu, a na krivomtemelju. Zar to ne spada na bistvo krπÊanskogaæivota? Nije li Gospodin svim svojim uËenikomkazao: Nitko ne moæe sluæiti dva gospodara:nuædno Êe jednoga ljubiti, a na drugog zamrziti.Bez sumnje, Gospodin nam ne zabranjujezakonite ljubavi. Zar nije on sam ljubio svojumajku, uËenike svoje? Ali on hoÊe, da ljubav knjemu nadmaπi svaku zakonitu ljubav, i da smo

155

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 155

spremni za njega i æivot svoj dati, ako bi trebaloposvjedoËiti svoju vjernost prema njemu. »uvaj-mo dakle svaku milost, πto nam ju Gospodin daje,jer je moæda uprav na tu milost, koju kaniπ odsebe odbiti, privezao spasenje tvoje; ali najviπenastojmo da se onoj milosti odazovemo, kojunam daje u svrhu, da jedino njega od svega srcaljubimo, jer tko njega istinski ljubi nije moguÊe, daga uvriedi; nije moguÊe, da ne Ëini njegove volje ine izpunja njegovih zapoviedi i æelja; nije moguÊe,da se ne spase; nije moguÊe da ne dodje u nebo,kamo nas sve po zagovoru bl. dj. Marije uveo tro-jedni Bog Otac i Sin i Duh sveti. Amen. (Ovaj pastirski list neka se narodu proËita prvekorizmene nedjelje.)

U Sarajevu na blagdan presv. Imena Isusova19. sieËnja 1908.

Josip v. r.nadbiskup vrhbosanski.

156

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 156

9. LJUBAV I ZAHVALNOST BOGUVrhbosna, br. 4 od 20. veljaËe 1909., str. 51.-56.

Ovom korizmenom poslanicom Stadler tumaËi vjer-nicima koja je posebna svrha poboænosti SrcuIsusovu te ih potiËe da u sebi bude zahvalnost inasljeduju Krista. U puka æeli probuditi svijest odobroËinstvima primljenim od Gospodina. Tim jedobroËinstvima Gospodin pokazao svoju neizmjernuljubav prema ljudima a oni su mu uzvratili nepri-jateljstvom i mrænjom. Stoga je svrha poboænostiprema Presvetom Srcu Isusovu davanjezadovoljπtine za uvrede koje mu stalno nanosimo teda se nasljeduju krjeposti Ëiji uzor nalazimo uPresvetom Srcu Isusovu.

J o s i p ,po milosti Boæjoj i svete apostolske Stolicenadbiskup vrhbosanski i metropolit, svim

vjernicima, koji su u ovoj nadbiskupiji vrhbosanskoj, blagodat i mir od Boga Oca

naπega i Gospodina Isusa Krista.

1. Nema pod nebom drugoga imena osimimena Isusova, u kojem nam se svima valja spa-siti. I ta istina morala bi obuhvatiti srce svega svi-jeta. I uprav zato, πto se nezahvalni svijet odvraÊaod svoga gospodara, otvorio mu je Isus svojepresv. Srce, neka bi se osvijestio i vidio, kako gaIsus ljubi i kako niπta drugo ne traæi, nego da budeod njega ljubljen. To je Gospodin Isus sam viπeputa kazao bl. Margareti Alak. tako, ter ona to usvojim listovima spominje: “Isus Krist Êe kralje-

157

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 157

vati usuprot svojim duπmanima i bit Êe namnauËitelj i zaposjet Êe srca naπa, jer je to njegovaglavna svrha, da poboænoπÊu k presv. Srcu svoje-mu obrati duπe, ter ga obljube”.

I razum to isto govori. Ljubav iziskuje, da jojse vraÊa ljubav, niti se iËim drugim postizava,osim ljubavlju. Gledajte samo majku, koja jesvoje vlastito zdravlje pokvarila bdijuÊ Ëitave noÊii dane kroz mjesece i mjesece, samo da svojemËedu na umoru povrati zdravlje! Gledajte tumajku, koja je svojim suzama i molitvama izgroba izbavila svoje dijete, za koje lijeËnicirekoπe, da mu nema spasenja. Komu Êe pasti napamet, da samo pomisli, da se to djelo dadenagraditi dostojno zlatom ili srebrom? Gdje Êe setakova plemenita Ëuvstva sravniti sa niπtetnimnovcem? Srce je ono, koje je sve to udahnulo, sveizvrπilo; a srce ne radi od taπta slave, od nuænepohlepe, nego ono djeluje, jer ljubi; a ono, πtohoÊe za uzvratu, jest opet, da bude ljubljeno.Svaka dakle druga nagrada, πto se ljubavi nugjaosim uzvratne ljubavi, ne zadovoljava ju, nego jesnizuje, ako πta drugo za nju prima.

Isto tako poboænoπÊu k presv. Srcu naπGospodin nam doziva u pamet, da nas ljubi, i to jerazlog, zaπto nam pokazuje svoje Srce. ©ta traæi?On? ©ta oËekuje od nas? On traæi, On oËekujesamo jedno, πto je srcu nuæno, on hoÊe da budeod nas ljubljen.

BuduÊi da je uprav nuæno, da GospodinaIsusa ljubimo, tako te se ne moæe nitko spasiti,

158

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 158

koji ga ne samo ne ljube, nego i njega ruæe i nje-gove zakone nogama gaze i njegovo sv.Evangjelje izvraÊaju na svoju propast i nastojedruge na stramputice zavesti: to Êemo neka veli-ka dobroËinstva istaknuti, πto nam je GospodinIsus uËinio, ne bi li se naπa hladna srca ugrijala nagoruÊem Srcu Isusovu, ter ga svim srcem obljubi-mo i spasenje svojih duπa osiguramo.

2. Posebna svrha poboænosti k presv. SrcuIsusovu jest: probuditi u srcima naπim zahvalnostspram naπega Gospodina, stavljajuÊ nam pred oËibezbrojne i neizmjerne milosti i darove, kojeimamo zahvaliti njegovoj ljubavi, πto nam pred-stavlja njegovo presv. Srce. I tako je ta zahvalnostbitna Ëest prave ljubavi k presv. Srcu Isusovu, kaoπto je i bitna Ëest prave poboænosti k istom presv.Srcu davati mu naknadu za uvrjede, nanesene muod veÊega dijela roda ljudskoga.

Naπ Gospodin vrlo je Êutljiv spram nezahval-nosti ljudi, kada zaborave ili zlorabe dobroËinstva,πto im daje. Ta ga nezahvalnost jako boli, pa seteπko na nju tuæi. Sin Boæji potuæi se prije utjelovl-jenja na sav svijet, kako to priËa sv. evangjelistIvan (1, 16): Na svijetu bjeπe (RijeË Boæja), i svi-jet je po njoj postao, i svijet je nije poznao. Apotuæi se osobito na Judeju, koju svojom nazva, ina sve Æidove, jer sv. Ivan evangjelist nastavlja:Na svoje dodje, i svoji ga ne primiπe. A i poslijeutjelovljenja potuæi se Sin Boæji na æidovsku neza-hvalnost i onda, kada ga htjedoπe kamenovati, ikad im reËe: Mnoga vam dobra djela pokazah od

159

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 159

Oca svojega, za koje me djelo od njih kamenu-jete? (Iv. 10, 32); i onda, kada je deset gubavacaiscjelio, a jedan se samo povratio, pa kada jepoviknuo: Nije li svih deset iscjeljeno? A drugihdevet gdje je? Nije se naπao nego taj tudjinac, kojije doπao i dao slavu Bogu!

Nezahvalnost ljudska kako je Bogu mrska,tako je samim ljudima veoma πkodljiva. Ona neda, kako tvrdi sv. Bernardo, boæanskoj neizmjer-noj dobroti, da ljude obogati blagom svojim. Sv.Bernardo nezahvalnost sravnjuje sa vruÊimstraπnim vjetrom, koji suπi i tare u svojem vrutkutok nebeskih milosti. Sama dakle naπa koristkano i duænost naπa gone nas, da Bogu budemozahvalni. A ipak se mora kazati, da su zahvalneduπe rijetke iznimke, pa ih je teπko naÊi. Ta kakomoæemo mi, πto god nas je, biti hladni i beπÊutnispram Gospodina, koji nam obilnih nebeskihdarova daje? Zar primljeno dobroËinstvo nedonosi naravnim naËinom sa sobom sjeme, koje,kad pane u dobro srce, niËe, podiæe se, razvija sei rodi? Milosti dolaze od Boga k nama kao kiπaobilato, odakle dakle dolazi, da malo ne nikadaone u nama ne proizvode zahvalnosti? Dolaziodatle, πto smo nepazljivi i zaboravni. Nepazljivi,jer od Boga primamo obilatih darova, a da se nedostojimo samo ih osjetiti ili pogledati ili ihzapamtiti; zaboravni, jer dok i najnesjetnijenepravde i najmanje uvrjede i te kako pamtimo,obiËajemo zamesti isti trag primljenih i velikihdobroËinstva. Nemojmo tako, nego neizbrisivim

160

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 160

slovima upiπimo u duπu naπu neizmjerne milosti idarove, primljene od Gospodina Isusa; navijesti-mo rat zaboravnosti, pobudjujmo svoju pamet i unju dozivajmo dobroËinstva primljena odGospodina. Zahvalnost je pamet srca; jer zahval-nost æivi od pamÊenja, ona je ona svjetiljka, kojutreba da pamet Ëuva i uzdræava; za to je odpotrebe straæiti, da se ta svjetiljka nikada ne utrne,nego joj davajmo vazda hrane plemenitimËuvstvima, Ëesto se spominjuÊ milosti, πto odpredareæljiva Spasitelja primismo.

To da Ëinimo, poziva nas presv. Srce Isusovo.Spasitelj nam otkriva presv. Srce svoje kanospomenik svoje njeæne ljubavi spram nas, kanopomenku svih darova, πto za nas dræi u pripremi;nastojmo da spoznamo i one milosti i darove i nji-hovu cijenu, πto svi ljudi i mi s njima primismo, ione posebne blagodati, πto samo mi dobismo;milosti naravne i vrhunaravne, milosti stvorenja iuzdræavanja, milosti poziva k vjeri i k obraÊenju ik opravdanju sakramentima. Tako radeÊi neÊemo biti nezahvalni.

3. No nije dosta, da si dozivamo u pametsamo navedena dobroËinstva, nego je od potrebe,da vazda imamo pred oËima ova tri velikadobroËinstva: utjelovljenje, otkupljenje i presvetioltarski sakramenat.

O kako je veliko dobroËinstvo utjelovljenje!Utjelovljenjem Bog posta Ëovjek; on se megjunama pojavi kao jedan od nas; on uze naπu vlasti-tu narav u krilu djeviËanskom Bl. Marije bez grije-

161

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 161

ha zaËete; on posta i ostat Êe vazda naπ brat, tije-lo od tijela naπega, kost od kosti naπe. Koje liËasti, kojega li dostojanstva, koje li uzviπene slavepo sve potomstvo Adamovo! Budimo zahvalni!Hvala utjelovljenju, vrhovni kralj i car u kral-jevstvu nebeskom s krunom na glavi a sa æezlomu ruci, πto sjedi Bogu Ocu ob desnu, jest Ëovjek;pazite dobro, jest Ëovjek kano mi, koji vidi, gdjese svi zborovi nebeski bacaju pred noge njegove,da mu se poklone. Hvala utjelovljenju, angjeli iarkangjeli, kneæevine, sile i moÊi, gospodstva, pri-jestolja, kerubimi i serafimi, to jest stvorovinajuzviπeniji, sve πto Bog nije, iskazuje i izkazivatÊe kroz vijekove poËitanje πto dublje i πto ponizni-je naravi ËovjeËjoj, zdruæenoj nerazrjeπivo s naraviboæanskom u jednoj istoj osobi Sina Boæjega. Ah,utjelovljenje da ima samo tu jedinu posljedicu, daje tako jako podiglo i tako visoko postavilo naπunarav, zar ne bi to bilo dosta, da u naπoj duπipobudi i oËuva za uvijek πto æivlju zahvalnost?

No utjelovljenje nije nam doneslo samoneizmjernu Ëast i slavu, nego je Sin Boæji s nebasiπao na zemlju poradi nas ljudi i poradi naπegaspasenja. On je nas mogao na mnogo drugihnaËina spasiti, ali da mi ne panemo opet u grije-he, da se oËuvamo od grijeha uspjeπno, da naskano sili, neka se u njega ugledamo i njegovimtragom podjemo, smatrao je on za jedan odnajboljih naËina, da postane Ëovjek. Znamo, da jepo grijehu naπa volja sklona na zlo, a i naπ nam jeum potamnio, tako te nam Ëesto i razlika izmedju

162

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 162

onoga, πto je pravedno i nepravedno, manjka.Trebalo je dakle, da nam dodje kakav nauËitelj,ter svojim naukama pokaæe, koja su prava naËelaÊudoredna. Ali ne bi bilo dosta, da nam je samootkrio svoje divne nauke, jer put pouke jest dug,po kom obiËno ljudi ne idu, dok je put, na kojemse primjerom pokazuje, kako valja sve krjepostiobavljati, obiËan, jer u sebi ima dvije vlastitosti:prvo, da je prav, a drugo da je vidljiv. »ovjekbjeπe vidljiv, ali ne bjeπe prav, pa je valjalo njegasama privesti na pravi put, a ne da on bude ostal-im ljudima za uzor. Bog pak bjeπe sama svetost,ali ne bjeπe vidljiv, jer stanuje u nepristupnimdubinama Boæanstva. Utjelovljenjem SinaBoæjega bi rijeπeno to pitanje, jer on i osta, πtobjeπe, Bog i posta vidljiv Ëovjek, Ëim nam dadeæiv uzor, æivo pravilo svake krjeposti.

Ono, πto podiæe to veliko dobroËinstvoutjelovljenja, i πto mora i te kako probuditi zah-valnost u duπama naπim, jest misao, πta je svestajalo Sina Boæjega u zajednici sa naπom naravi,kad je na svoju narav ËovjeËju nametnuo tolikeærtve i poniæenja, samo da nam postane pravi uzori time da osvoji naπa srca. Koliko li poniæenje, daje Sin Boæji Ëovjekom postao!

4. Utjelovljenje Sina Boæjega samo po sebijest neizmjerno dobroËinstvo, ali biva joπ veÊe,kad se uzme u obzir, da se je Sin Boæji utjelovio usvrhu, da nas otkupi, da nas sa svojim Ocemmukom i smrÊu izmiri. ©to, zar mi naπemuGospodinu niπta ne dugujemo za to Ëudovito svje-

163

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 163

doËanstvo njegove ljubavi? Zar nam nije duænost,da bez prestanka razmiπljavamo o velikomdobroËinstvu otkupljenja, ter tako da svoju zah-valnost pokazujemo spram Otkupitelja svoga?HoÊemo li znati kako nas je presv. Srce Isusovoljubilo, i kako mu tu ljubav moramo vraÊati?Pogledajmo Ëesto na raspelo, pa si k srcu uzmi-mo, k srcu kako muke, πto je Gospodin za nastrpio na kriæu, tako i preveliku ljubav, od koje jeza nas trpio. Prema tomu su radili sveci. Eno sv.Pavla, gdje govori, da on ne zna niπta drugo, negoKrista, i to raspetoga. Eno sv. Bonaventure, koji jena pitanje stavljeno si od sv. Tome Akvinskoga,odakle on toliku znanost crpa, odgovorio prstomupiruÊ u raspelo: Ovo je moja knjiænica. Eno sv.Filipa Benicija, koji na smrtnom Ëasu reËe svoji-ma, neka mu donesu njegovu knjigu upiruÊprstom u raspelo; primivπi ga, stavi ga megju rukei milo ga pogledavπi, kano primajuÊ od njega zad-nja predavanja, usnu u Gospodinu.

Naπ Gospodin Isus i zbilja u zadnje Ëasovesvoga æivota na ovoj zemlji sabrao je sve, πto jeradio, u jednu kiticu, te je svoju muku i smrtpostavio kano jezgru i sadræinu svega svojega æiv-ota na zemlji. On je naime kroz trideset i tri godinesvojega æivota na zemlji davao neprekidno neizm-jerno mnogo znakova i dokaza svoje prevelikeljubavi spram svih ljudi, a na koncu svoga æivotaih je sve zajedno stavio, pak im je podijelio svojujakost i ugled umrijevπi za nas i tim Ëinompokazavπi, da nitko veÊe ljubavi nema od te, da

164

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 164

æivot svoj dade za braÊu svoju. 5. Joπ ima jedno neizmjerno dobroËinstvo, πto

je Gospodin Isus ostavio, a πto u naπim duπamamora pobuditi i te kako veliku zahvalnost. TodobroËinstvo jest presv. oltarski sakramenat.Apostol ljubavi, sv. Ivan, koji je najbolje poznavaotajne presv. Srca Isusova, napisao je ove zna-menite rijeËi o Gospodinu Isusu: Pred blagdanpashe, znajuÊi Isus, da mu dogje Ëas, da pregje saovoga svijeta k Ocu, kako je ljubio svoje, kojibijahu na svijetu, do konca ih ljubi (Iv. 13, 1.).IstiËe se tu uzrok, zaπto je Isus apostole, kojenjeæno nazva svojima, jer odabravπi ih za apostolesmatraπe ih prijateljima i braÊom svojom, upravou to vrijeme osobito ljubio: naime za to, jer ih jesada u ovom svijetu usred tolikih pogibelji imaoostaviti, pa mu se saæalilo u srcu, ter im veÊuljubav iskaza nego li ikada do onda. Tako evang-jelist istaËe, kako su apostoli bili viπe potrebniutjehe, nego li sam Isus, jer je on iz nevolj‚ i muk‚prelazio sreÊu, a oni imali ostati usred nevolja ipogibelji. I premda ih je Isus uvijek ljubio, to imipak sada, kada se spremao da pogje k Ocu,puno veÊu ljubav pokaza, jer im opra noge, Ëegaprije nije nikada uËinio, a to Êe uprav reÊi: dokonca ih ljubi, to jest savrπeno, osobitim naËinomih ljubi. A ne pokaza se ta savrπena i izvanrednaljubav jedino u pranju nogu nego i u ustanovipresv. sakramenta.

Prema tomu sv. ∆iril tumaËi te rijeËi sv. pismatako, da tvrdi: Gospodin Isus je istina kroz sve vri-

165

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 165

jeme svoga boravka na zemlji pokazivao i davaomnogobrojne dokaze svoje ljubavi spram svihljudi, no to ipak pokaza izvanrednim naËinom napolasku sa ovoga svijeta ustanovivπi presv.oltarski sakramenat. I za to prema tumaËenju sv.∆irila htjede sv. Ivan gore navedenim rijeËimakazati: “KrπÊani, premda vam se Ëini, da je sve,πto vam je Bog prije na vaπu korist dao, niπtaspram onoga, πto vam kani uËiniti, prije nego li seod vas rastavi; to Êe on pravo govoreÊ istom zad-nji dan svoga æivota pokazati, kako ste mu mili idragi, kada za vas ustanovi presv. oltarski sakra-menat. Taj presv. sakramenat jest zadnja rijeË,zadnje remek djelo Isusove ljubavi: on u sebisadræi sva njegova sredstva; ustanovivπi Isus tajsakramenat preduzeo si je, da u buduÊe ne Êeviπe dalje iÊi”. Za to sv. Toma Akvinski presv.sakramenat oltarski i zove najveÊim ËudomuËinjenim od naπega Gospodina; a sv. Augustintvrdi: “Premda je Bog neizmjerno moguÊ, nemoæe nam dati niπta viπe; premda je neizmjernomudar, ne zna, kako bi dao πto viπe; premda jeneizmjerno bogat, nema niπta, πto bi nam daoviπe”.

Nebo ne posjeduje niπta viπe, nego πto miposjedujemo u presv. oltarskom sakramentu, akoi jest razliËitim naËinom. Hvala presv. oltarskomsakramentu, Isus Krist je uvijek i sada kao i za vri-jeme svoga boravka na zemlji Emanuel, to jestBog s nama. »udesna li zaista pronalaska, πto jepresv. oltarski sakramenat! »ujmo, kako je

166

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 166

Gospodin taj pronalazak svoje neizmjerne ljubavinavijestio: Ne Êu vas ostaviti sirotne, jer gle ja Êus vama ostati do svrπetka vijeka. Ja ne Êu presta-ti megju vama stanovati. U buduÊe ne Êe me ljudinaÊi samo u jednom kraju zemlje kao do sada,nego Êu se ja do konca vijeka po svem πirokomsvijetu, gdje god ima sveÊenik‚, radjati s nova unjihovim rukama, kao πto sam se u Betlehemurodio u krilu Marijinu. Kao πto sam ja Ëinio uJudeji, tako Êu se za vas moliti neprekidno u sve-tohraniπtu; kao πto sam na zdencu JakobovuËekao grjeπnicu Samarjanku, tako Êu vas ja ustr-pljivo Ëekati u mojem svetohraniπtu, da vassaluπam u svaki Ëas i da vam d‚m odgovore navaπa pitanja, da vas utjeπim i ojaËim. Kada me upresv. oltarskom sakramentu zamolite, ja Êusvaku oluju bilo naravnu bilo duπevnu otstraniti;gladne Êu nahraniti, bolesne izlijeËiti, vragoduheosloboditi od gjavola, grijehe Êu oprostiti, mrtveÊu uskrisiti. A kada na vas teπka smrtna bolestdogje, te ne uzmognete k meni doÊi, da vasutjeπim i ojaËim, onda Êu ja doÊi k vama, da vaspohodim i za smrtnu borbu pripravim, ter vas izasmrti k sebi uzmem. Na oltaru ja Êu svaki danobnavljati nekrvno krvnu ærtvu na Kalvariji; kstolu svojemu sve vas pozivam i molim, da i svakidan k meni pristupljujete te se priËeπÊate, da vasoËuvam od svakoga smrtnoga grijeha, pa vamosiguram spasenje duπa vaπih i nebo, ter da ivaπim tijelima pribavim slavnu besmrtnost.

167

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 167

6. Tako je naπ Gospodin svojim utjelovljen-jem i svojim otkupljenjem i presv. oltarskimsakramentom pokazao svoju neizmjernu ljubav ksvim ljudima, samo da im srca osvoji, pa da mu iona budu zahvalna, ter mu za tu neizmjernu ljubavvraÊaju ljubav. Tu ljubav nam je Isus iskazao, ami? A mi s Isusom tako postupamo, kao da namnije niπta dobra uËinio, kao da nam je zlo uËinio,kao da nam je naπ najveÊi neprijatelj. Mnogi, oso-bito u bezboænim listovima, koje je on sam podi-gao i dao im krasan poloæaj u ljudskom druπtvu,mrze na njega i s njime postupaju kao s kakvimizmetom ljudskim, jer mu Boæanstva ne priznava-ju, a na ËovjeËanstvo navaljuju. A i mi? Zar neËinimo i mi sve ono, na πto Gospodin Isus najviπemrzi? Zar ne pokazujemo time, da ga ne ljubimo ina njega mrzimo, kada s njime postupamo kao skakvim lugjakom, do Ëijih rijeËi i obeÊanja netreba niπta dræati? Zar ljudi ovoga svijeta nepreziru onih, koji Isusa i njegov æivot i njegov nauki njegove ustanove i njegova obeÊanja πtuju iljube?

Tako postupa svijet sa Sinom Boæjim, tomvjeËnom mudroπÊu; svijet ide tragom Herodovim,koji je Isusa prezreo kao lugjaka i neznalicu. Nasnije ni briga za nauk i æivot Isusov, a ipak bimoralo i jedno i drugo nam sluæiti za pouku. Mi doIsusova savjeta tako malo dræimo, da uprav pro-tivno Ëinimo, kao da nam taj savjet dolazi odnaπega neprijatelja. Gdje je naπa zahvalnost? Gdjeje naπe poËitanje? Gdje nam je pamet, da niπta ne

168

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 168

uvigjamo? Gdje je naπa radoznalost? Ispitujemoæeljno bajke i taπtine koje kakovih zanesenjaka, aistine i mudrosti Boæje ne Êemo da istraæujemo.Rado se ponosimo, ako znamo, koji su najglaso-vitiji vojskovogje i najuËeniji muæevi staroga vije-ka, a ne Êemo ni Ëasa da ærtvujemo u svrhu, daspoznamo naπega Spasitelja, njegove rijeËi inauke, njegova djela. Vajme! Vrijeme za topotroπeno, dræi se za izgubljeno! A ipak jekrπÊanin duæan to znati i svoga Spasitelja nadasve na svijetu ljubiti. I tako moæe Ëovjek naiÊi i najako uËene muæeve, koji o svojoj krπÊanskoj vjerine znaju niπta, a ipak o njoj raspravljaju, a kad ikad na æalost odluËuju.

De ugjimo veÊ jednoÊ u se, te se upitajmo,tko je Isus? Zavirimo u njegovo presveto Srce ivjerujmo njegovoj ljubavi, da je on naπ pravi iiskreni prijatelj. Pogledajmo na njegove muke izahvalno priznajmo, πto je on za nas uËinio.Otvorimo oËi, te vidimo, koliko nas jako ljubi,koliko su velika dobroËinstva, πto nam je dao i πtonam joπ sveudilj daje.

7. Iz tih rijeËi slijedi, da je svrha poboænosti kpresvetom Srcu Isusovu i ta, da mu se naknadadade za uvrjede, πto mu se neprekidno nanose odnjegovih nezahvalnih stvorova. Kad bi ljudi spramtako dobrog i milostivog i ljubeznog Boga bilizahvalni, onda poboænost k presv. Srcu Isusovune bi imala druge svrhe, nego Isusu za njegovuljubav vraÊati ljubav. Ali na æalost daleko smo odtoga. No od vremena, kada ljudi ne Êe da Boga

169

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 169

poznaju, ni priznaju, niti mu kakovo poËitanjeiskazuju, nego joπ ga ruæe, protiv njega govore ipiπu, njega pogrgjuju, treba da naπa ljubav spramGospodina Isusa ima znaËajku naknade za nane-sene mu uvrjede. Tko hoÊe dakle da potpunoshvati duh poboænosti k presv. Srcu Isusovu, odpotrebe je, da nastoji, da Isusa saæali i bolove nje-gova presvetog Srca zajedno trpi, koje je punogorËine zbog nevjernosti naπe. Uz prostu dakleduænost zahvalnosti pridolazi nam za buduÊe novaduænost, duænost naime tjeπiti naπega Gospodinaporadi uvrjed‚, πto mu ih svijet nanosi.

8. Napokon poboænost k presv. Srcu Isusovusadræi u sebi i svrhu, da nasljedujemo one krje-posti, za koje je pravi uzor s‚mo presv. Srce, a zakoje nam ovo daje obilnih milosti. KrπÊanskavjera ide za tim uvijek i u svemu, da svega Ëovje-ka prenaËini; da sva sredstva dana nam odGospodina uporavi na æivot tako, ter Ëovjekapoboljπa; da nastoji svakoga Ëovjeka dovestidotle, te bude sliËan svome uzoru Isusu Kristu.

Ali svijet ne Êe da ide tragom Isusovim iuskim putom, za koji je on kazao, da vodi u nebo,nego udara πirokim putom, πto vodi u pakao.Jedna od najπirih vrata, kroz koja najviπe ljudiulazi u pakao, jest bludnost. A jedna od najmilijihkrjeposti naπega Gospodina jest sv. ËistoÊa. Za tosi on s‚m Djevicu odabra za majku, za to onDjevac Djevicu majku preporuËi na Ëas smrtidjeviËanskom uËeniku Ivanu. Za to on odvraÊaljude ne samo od Ëina bludnosti, nego i od misli i

170

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 170

æelj‚, ter osugjuje i one, koji poæele i tugju æenu. Zato on ljude pobugjuje k svetoj ËistoÊi dajuÊ imsavjet, da mu je posvete. Za to on obeÊaje onima,koji ËistoÊu saËuvaju, da Êe im na nebu datiposebnu osobitu nagradu, i da Êe ondje pjevatipjesmu, kakove osim djevica pjevati ne Êe. Alikako podiæe Ëovjeka, sv. ËistoÊi odana, tako sumu odurni oni, koji æive u bludnosti ili u preljubi,jer bludnici i preljubnici ne Êe uniÊi u kraljevstvonebesko. Kad Ëovjek promisli, kako lako ne samoljudi, nego na æalost veÊ i djeca, u bludnost pada-ju, kad Ëovjek promisli, kako se u druπtvu i bol-jem kad i kad bestidno govori; kad Ëovjekpromisli, kako bludnici i preljubnici sa bludnoπÊui druge mnoge grijehe spajaju, kano ubojstvo,bezvjerstvo i bezboπtvo onda nije Ëudo, πto jeGospodin Bog uprav taj grijeh straπno kaznio,kako znamo, potopom i ognjem, i kako ga joπdanas kazni, kako se o tom moæe svatko s‚m osv-jedoËiti, kada zaviri u kuÊu, u kojoj bludnostzavlada.

Da se svatko obrati i na pravu stazu okrene,koji god je u taj grijeh pao, evo mu krasna prim-jera, kako valja za sv. ËistoÊu radije i æivot dati,nego je izgubiti. Taj primjer daje nam sv.Filumena.

Za vrijeme cara Dioklecijana æivljaπe otacsvete Filumene kao knez male dræavice u GrËkojsa svojom suprugom, koja bijaπe takogjer kral-jevskoga roda. Oni bijahu pogani, a ne imahudjece, a vrlo zaæeljeπe imati koje dijete. Kod njih u

171

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 171

palaËi stanovaπe lijeËnik iz Rima po imenu Publij;taj bijaπe katolik. Vidjevπi ih Publij u velikojæalosti, πto nemaju djeteta, stade im tumaËitikatoliËku vjeru, pa uzdajuÊ se u Boga obeÊa im,da Êe im Bog sigurno dati dijete, ako poprimekatoliËku vjeru. I oni pristanu i zbilja dobiju æen-sko dijete, komu na sv. krπtenju nadjenu imeFilumena. To je latinska rijeË sastavljena od dvije:filia, πto znaËi kÊi, i lumen, πto znaËi svjetlo, daklekÊi svjetla; za to ju tako prozvaπe, jer je na taj danona postala kÊi svjetla vjere.

Njeæna ljubav, kojom su roditelji Filumenu lju-bili, bjeπe tako velika, da su je htjeli imati uvijekuza se. I to bjeπe razlog, zaπto ju je otac uzeo sasobom u Rim, kamo je morao iÊi, jer mu se oholicar Dioklecijan prijetio ratom. Tada Filumenaimaπe istom trinaest godina. Kada vjerni roditelji snjom dogjoπe u Rim, otigjoπe k caru Dioklecijanusve troje. »im je Dioklecijan Filumenu vidio,odmah se na toliko u nju zagledao, da je njezinuocu, kad je svrπio svoje ispriËanje i opravdanje,kazao: “Ne uznemiruj se viπe, niti se ne brini za to.Dat Êu ti svu vlast moje carevine na raspolagan-je, a ne traæim za to niπta drugo, nego ruku tvojekÊeri”; na toliko ga je zatravila. Njezin otac savizvan sebe od veselja odmah pristane, a daFilumene ni ne zapita, hoÊe li ona htjeti za carapoÊi.

Kada se roditelji sa Filumenom vratiπe u svojstan, onda uËiniπe sve, da ju nagovore, neka bipristala na udaju za cara Dioklecijana. No ona im

172

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 172

odgovori: “Kako vi moæete htjeti, da ja svoj zavjet(ËistoÊe) prekrπim, koji sam joπ prije dvije godineIsusu Kristu uËinila? Moje djeviËanstvo pripadanjemu, ne mogu ja viπe njime raspolagati”. Ali tidijete, odvrati otac, bila si onda joπ premlada, datakav zavjet uËiniπ”. I on uz straπne prijetnje njojzapovjedi, da mora za cara Dioklecijana poÊi. Noona miloπÊu Boæjom ojaËana ustraja u svojojodluci nepokretno. Kada ju ne mogaπe roditeljiskloniti, da pristane na udaju za Dioklecijana,onda joj se baciπe pred noge zaklinjuÊ ju, da im sesmiluje. Oni povikaπe: “Dijete moje, imaj smilo-vanje sa svojim ocem, sa svojom majkom, sasvojom domovinom i vjernim podanicima”. A onaodgovori: “Ja ne mogu; moje djeviËanstvo, πtoBogu zavjetovah, ima prednost pred vama, preddomovinom, pred svim drugima! Moje kraljevstvojest nebo”.

Kada roditelji s njome ne mogaπe niπta oprav-iti, odvedoπe je k caru Dioklecijanu, a ovaj junajprije lijepim, a onda prijetnjom nagovarao, akad ga ne posluπa, baci je u tamnicu i u okove.Svaki dan bi je pohodio i dao joj skinuti okove paju svaki put nagovarao na udaju za njeg, no onaostade stalna, jer se neprekidno preporuËivalaGospodinu Isusu i Bl. Djevici. Kad je Filumena 37dana Ëamila u tamnici, pohodi je Bl. Djevica samalim Isusom u naruËju te joj rekne: “Joπ Êeπ tridana Ëamiti u ovoj tamnici, a onda Êeπ iza Ëetrde-setdnevne tamnice ostaviti ovo mjesto”. Ali jeFilumena imala tu tamnicu ostaviti, da se pod-

173

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 173

vrgne joπ puno æeπÊim mukama i straπnijoj borbi.I za to joj je Bl. Djevica pridodala: “Imaj pouzdan-je, kÊeri moja, ti znaπ, da te ja osobito ljubim. Ime,πto si na sv. krstu primila, dokaz je, da si sliËnaSinu mojemu i meni, jer se ti zoveπ Lumena(svjetlo), a i tvoj zaruËnik zove se svjetlo, zvijezdai sunce, a i mene zovu zorom, zvijezdom, mjesec-om i suncem. Ne boj se dakle, ja Êu ti biti upomoÊi. Sada narav nad tobom izvrπava svojaprava, da se u svojoj slaboÊi poniziπ; ali onda,kada se pristupi k borbi, dat Êe ti milost svojusnagu, a taj angjeo Ëuvar, koji bijaπe i moj, angjeoGabriel, Ëije ime znaËi jakost, doÊi Êe ti u pomoÊ.Ja Êu tebe njegovoj osobitoj brizi preporuËiti kaosvoju predragu kÊerku, koju od svih najvolim”. TerijeËi Marijine dadoπe Filumeni osobitu utjehu ijakost, i sva joj se tamnica napuni nebeskim miri-som.

©to se tu proreklo, to se dogodilo. Dioklecijansav zdvojan, dade ju izvesti iz tamnice i zakljuËidati je javno muËiti. On reËe: “BuduÊi da seFilomena ne stidi caru, kao πto sam ja, pret-postaviti zlotvora (Isusa), koji je od svojega naro-da osugjen na sramotnu smrt, to ona zasluæuje, dase i s njome tako po pravdi postupa, kao πto se jes njime (Isusom) postupalo”. On joj je dao svuÊihaljine i privezati je za stup, pa ju tako nemilicebiti, da ju je svu krv oblila, te se mislilo, da je svasamo jedna rana. Kad je Filumena pala u nesv-jest, onda je Dioklecijan dade odvesti u tamnicu,da ondje izdahne. Dva angjela ukaæu se Filumeni

174

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 174

i iscjele joj sve rane. Kad je to Dioklecijan Ëuo,dao ju je preda se zvati, pa sav zaËugjen, πto jeopet sva zdrava, stade ju nagovarati, da se svojevjere odreËe i da postane carica Rima. Ali onaosta stalna. Sada joj dade svezati sidro za vrat, teju baciti u Tiber, rijeku, πto kroz Rim teËe. Nu dvaangjela razrijeπe konopac, kojim je sidro biloprivezano o vrat, ter ju izvedu na obalu, gdje jenebrojeno mnogo svijeta gledalo. To je na njihtako dobro djelovalo, da su se mnogi obratili nakatoliËku vjeru. No Dioklecijan, sav bijesan, πto jenije usmrtio, dade ju vuÊi po ulicama i na njubezbroj sulica odapeti, tako te joj tijelo sve biloisprobuπeno. Polumrtvu dovukoπe opet u tam-nicu. Bog ju i sada iscjeli Ëudovito. A Dioklecijan,zaËuvπi za to, da je opet sva zdrava, dade na njus nova odapinjati sulice raæarene u vatri. No tesulice odapete igjahu jedno vrijeme svojimpravcem, a onda se vratiπe k onima, koji ihodapeπe, tako da πestorica od njih poginuπe odsulica, a ona ostane netaknuta; mnogi se odgledaoca obratiπe i slaviπe svemoænost Boæju,koja ju saËuva. Na koncu dade DioklecijanFilumeni otsjeÊi glavu. I tako ona svojedjeviËanstvo oËuva mukama i muËeniËkomsmrÊu. To se dogodi za cara Dioklecijana 10.kolovoza u petak u tri sata po podne. Za to joj sesvetkovina slavi 11. kolovoza. Prema tomeobiËaje se sv. Filumena risati sa ljiljanom u ruci, apokraj nje sidro, sulica i biËevi, to jest njezinamuËila. Gospodin Bog pako, da pokaæe, kako mu

175

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 175

je draga sv. ËistoÊa, proslavi uprav u najnovijedoba, u doba neËistoÊe, kada se bez stida protivsv. ËistoÊe grijeπi, svoju sv. Filumenu ËineÊi prekonje velika Ëudesa, osobito u Franceskoj i u Italiji.Mnogi su sv. Oci pape, osobito Leon XII., GrgurXVI. , Pijo IX., i sami πtovali Filumenu i nastojaliπtovanje raπiriti u narod. Papa Pijo IX. hodoËastioje u Munjan blizu Napulja, gdje se u njezinoj crkviËuvaju sv. ostanci, da pokaæe, koli ju jako πtuje.Da se pako πtovanje te velike svetice i kod nasrasprostrani, naveo sam u kratko njezin æivotopis,a molim svakoga vas, da u svakoj nevoljitjelovnoj i duπevnoj k njoj se uteËe, pa Êe - smje-lo velim - bez sumnje od nje i biti usliπen.

Joπ samo jednu rijeË. Gospodin Bog jestraπnim potresom i ogromnom nevoljom poho-dio Mesinu i druge gradove u juænoj Italiji. U tiliËas razoriπe se ti gradovi i poginu preko 200.000ljudi. Ako ni vrebac s krova ni vlas s glave nepane bez volje Oca nebeskoga, to sigurno nije nita velika nesreÊa nastala bez volje Oca nebesko-ga. Tu valja prignuti glavu pred Bogom. Nijeovdje sad mjesto ni vrijeme istraæivanju, zaπto jeto Gospodin uËinio, nego je tuæna prigoda zakrπÊansko srce, gdje god je na svijetu, da se sjetionih nesretnika i nevoljnika, koji su ostali u æivo-tu u najveÊoj bijedi i nevolji. Tima treba pomoÊi,kako tko viπe moæe. Ja vas molim, da slijedeÊenedjelje svatko πto veÊu lemozinu ponese sasobom, i ta lemozina, πto Êe se druge nedjeljekorizmene dati, bit Êe prinos naπe nadbiskupije za

176

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 176

one nesretnike. Novac Êe svaki æupnik poslatiovamo u Sarajevo na nadbiskupsku kancelariju,odakle Êe se otpremiti na papinog zastupnika(nuncija) u BeËu, neka i naπu lemozinu otpremina dotiËno mjesto. Presv. Srcu Isusovu Êete i tekako omiljeti, ako tim nesretnicima πto veÊupomoÊ pruæite.

Ovaj na narod upravljeni pastirski list neka seproËita sa propovjedaonice prve korizmene ned-jelje.

U Sarajevu, na dan sedam sv. Otaca sluæbenika Bl. D. M. dne 11. veljaËe 1909.

Josip, v. r.metropolit i nadbiskup vrhbosanski.

177

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 177

10.RATNA POMO∆ BEZ RAZLIKE VJERE I NACIJE

Vrhbosna, br. 8 i 9 od 5. svibnja 1918., str. 89.-94.

U ovoj poslanici koju je uputio sveÊenicima nad-biskup Stadler govori o πtovanju Srca Isusova ipotiËe na poboænost prvih petaka. Poslanicu poËinjeiznoseÊi crtice iz æivota bl. Margarete koja je dobilaod Isusa poslanje da raπiri πtovanje Presvetoga SrcaIsusova, da uËini sve da se u petak nakon osmineTijelova uvede svetkovina Presvetoga Srca Isusova aposebna Ëast iskazuje svakoga prvoga petka umjesecu. Poπto se nije sve provelo, Isus se ponovoposluæio redovnicom Marijom od Presvetog Srca,koja je pisala papi Leonu XIII. o ova dva uvjeta. Papaje primio poruku i postupio prema njoj. U nastavkunadbiskup opominje sveÊenike da svake prve ned-jelje u mjesecu mole litanije Presvetom Srcu Isusovu,a na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova treba sesva nadbiskupija u svakoj æupi prikazati PresvetomSrcu Isusovu. Potom preporuËuje da se u æupnomdvoriπtu napravi skladiπte u koje Êe se smjeπtati onoπto je namijenjeno za pomoÊ siromaπnim æupljani-ma.

J o s i p ,po milosti Boæjoj i svete apostolske stolicenadbiskup vrhbosanski i metropolit, svimsveÊenicima, koji su u ovoj nadbiskupiji

vrhbosanskoj, blagodat i mir od Boga Ocanaπega i Gospodina Isusa Krista.

1. Znamo iz æivota blaæene Margarete Al.,kako ju je Gospodin Isus odabrao, neka i samaosobitim naËinom njegovo Pres. Srce πtuje i neka

178

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 178

sve uËini, da se to πtovanje raπiri po svemπirokom svijetu. NaroËito joj je zapovjedio, πto dauËini, da se ustanovi posebna svetkovina u Ëast islavu Presv. Srca njegova u petak iza osmineBraπanËeva. I to se vidi iz æivota iste te blaæeneMargarite, kako Gospodin Isus æarko æeli, neka bise njegovu Presv. Srcu osobita Ëast iskazivalasvaki prvi petak svakoga mjeseca. VeÊ je tomupreko dvjesta godina, od kako se to dogodilo. Pauza sve to, πto je Gospodin Isus velike milosti iblagodati obeÊao svim πtovateljima njegovaPresv. Srca, i uza sve to, πto je svima poznato, daon æeli, neka se poπtiva to Presv. Srce osobito nanjegovu svetkovinu i prvi petak svakoga mjesecaosobito pristupljujuÊi na te dane k svetoj priËesti,nije se ipak sve to provelo, premda se je samapoboænost po svem πirokom svijetu rasprostrani-la.

2. To nehajstvo potaknulo je iz novapreljubezno Srce Isusovo, da se je Isus opet i unajnovije vrijeme posluæio poboænom opaticom,koja se je zvala Marija od Presvetoga Srca Droste-Vischering, glavarica samostana dobroga Pastiraiz Porta u Portugalu, a koja je umrla 8. VI. 1899.na glasu svetosti, da proπiri i utvrdi poboænost knjegovu Presv. Srcu. Ta opatica opÊila je Ëesto snaπim Gospodinom prijateljski, tako da ju jerukovodio sliËno kao bl. Margaritu. Posluæio se jepak njome naroËito, da papi Leonu XIII. saopÊidvije njegove æelje u svrhu, da ih on πto prije ost-vari. Te su æelje Gospodinu Isusu bile tako drage,

179

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 179

da je obeÊao Leonu XIII. poradi toga produljitiæivot, a onda da Êe istina iza toga umrijeti, ali daÊe u njegovu Presv. Srcu naÊi utjehu i sigurnoutoËiπte u smrti i kod suda. Te pak dvije æelje jesu:prva, da sv. Otac sav svijet posveti Presv. Srcunjegovu; a druga je, da se svemu sveÊenstvu ivjernicima cijeloga svijeta preporuËi, neka bi seπto prije promaknulo πtovanje Presv. Srca njego-va svaki prvi petak svakoga mjeseca.

3. Ta Marija prema æelji i nalogu naπegaGospodina pisala je o tome sv. Ocu Leonu XIII.dne 6. sijeËnja 1899.

DotiËne rijeËi glase: “Spasitelj mi daderazumjeti, da Êe po tome novom promicanjuπtovanja njegova Presvetoga Srca on uËiniti, danovo svijetlo nad cijelim svijetom zasja; i rijeËitreÊe mise boæiÊne: Quia hodie descendit luxmagna super terram, zasijeku mi se u srce. Jamiπljah, da to svijetlo (nutarnjim naËinom)gledam, naime Srce Isusovo, to poklona vrijednoSunce, koje je svoje zrake na zemlju slalo, najpri-je na uæi krug, a onda ih proπirivalo ter napokonsav svijet rasvijetlilo. I on reËe: Od sjaja toga svi-jetla rasvijetliÊe se puci i narodi i od njegova Êe seæara ugrijati. Ja sam spoznala æarku æelju, koju onima, da vidi, gdje se njegovo poklona vrijednoSrce sve viπe slavi i spoznaje, i da svoje darove iblagoslove na sav svijet izlije. I on je odabraoVaπu Svetost, ter Vam produljio Vaπe dane, samoda uzmognete njemu tu Ëast iskazati, da mu raæa-loπÊeno Srce utjeπite, svojoj duπi osobite milosti

180

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 180

steËete, koje iz toga boæanskoga Srca proizviru,toga vrutka svake milosti, toga mjesta mira isreÊe.

Moæe se Ëudno Ëiniti, πto Gospodin traæi, da sesav svijet posveti ter se ne zadovoljava time, da sekatoliËka crkva posveti. Ali je tako goruÊa njego-va æelja, da vlada, da ga ljube, i slave i da sva srcasvojom ljubavlju i svojim milosrgjem uæeæe, da onhoÊe, neka bi Vaπa Svetost njemu prikazala srcasvih onih, πto mu po svetom krstu pripadaju, daim se povratak k pravoj crkvi olakoti. Isto takosrca svih onih, πto duhovnoga æivota joπ nijesu pokrstu primili, ali za koje je on takogjer svoj æivot isvoju krv ærtvovao, a koji su takogjer pozvani, dajednoga dana postanu djeca svete crkve, da timsredstvom svoje duhovno rogjenje pospijeπe”.

To je pismo sv. Otac Leon XIII. primio iporuku usvojio i izveo. O njoj reËe sv. Otac: Jakanim najveÊe djelo svoga papinstva izvesti. A todjelo jest, da Êu bezodvlaËno okruænicu objelo-daniti, kojom se propisuje, da se sav svijet Presv.Srcu Isusovu posveti, isti nekatoliËki narodi, a ioni, koji joπ nijesu prosvijetljeni svjetlomkrπÊanske vjere. Prodnevnica s propovijedima 9.,10. i 11. lipnja (1899.) imade vjernike pripravitina taj znameniti dogagjaj. Dne 8. svibnja 1900.primio je sv. Otac Leon XIII. glavne osobenjemaËkoga hodoËaπÊa, megju ostalima i ocaopatice Marije iz Porta. Kada je grof Droste predsvetim Ocem kleËao, onda se je sv. Otac okren-uo k ostalim hodoËasnicima i glasno rekao: “Ovo

181

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 181

je sretni otac Marije od boæanske ljubavi, opaticei glavarice dobroga Pastira u Portu, koja je izaduge, na slavu Boæju podnesene bolesti odletjelau nebo (evolavit in coelum)”. Pri tome je paparaskrilio ruke i pogledao gore, a onda je nastavio:“Ona mi je pisala, mi smo si izmjeniËno pisali, iuslijed njezinih listova mogao sam ja sav svijetposvetiti boæanskom Srcu Isusovu”. Znamo i misvi, da se je uistinu po nalogu sv. Oca Leona XIII.i sva Bosna u ono vrijeme posvetila Presv. SrcuIsusovu.

4. To je jedna æelja Isusova. A o drugoj pisalaje ista opatica u istom listu na sv. Oca: “Spasiteljje izriËito govorio meni samo o posveti; ali jeopetovno æarku æelju pokazivao, neka bi se njego-vo Srce na korist naroda vazda sve viπe ljubilo islavilo. Kako mi se Ëini, njemu bi bilo drago, daVaπa Svetost pozove sveÊenike i vjernike, neka bise poboænost k Presv. Srcu Isusovu na prve petkesvakoga mjeseca promaknula”. I tu je æeljuIsusovu sv. Otac Leon XIII. ispunio kada je 21.srpnja 1899. dao nalog kardinalu Mazelli, da uime papino piπe svim biskupima, neka bipoboænost k Presv. Srcu Isusovu πto viπe promi-cali raπirujuÊi bratovπtinu Presv. Srca Isusova,slaveÊi ga kroz sav mjesec lipanj, posveÊenPresv. Srcu Isusovu, i poπtivajuÊi ga svaki prvipetak svakoga mjeseca. ©to se tiËe te zadnjetoËke, ovako kardinal Mazella piπe:

“Njegova Svetost æivo æeli, neka se toplo pre-poruËeni i na mnogim mjestima veÊ opstojeÊi

182

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 182

obiËaj sve viπe raπiri, naime da se u prvi petaksvakoga mjeseca obdræava poboænost k Presv.Srcu Isusovu. Mogu se kod te poboænosti molitilitanije, nedavno od istoga pape odobrene, ter seponovno posvetiti Presv. Srcu po uzorku, koji jeon sam sastavio. Ako se ta poboænost megjukrπÊanskim narodom raπiri i ugnijezdi, onda Êeona postati mnogoglasno neprekidno priznavanjeboæansko-kraljevskoga Kristova prava na sav rodljudski, koje je on od svoga Oca primio, a prolivπisvoju krv si ga zasluæio. A sam Êe se Isus Krist,bogat milosrgjem i Ëudovito sklon da obasipaljude svojim dobroËinstvima, takovim iskazivan-jem poËitanja ublaæiti, ter Êe na njihovu opakostzaboraviti pa raπiriti svoje ruke prema njima nesamo kano svojim vjernim podanicima, negokano svojim prijateljima i svojoj srdaËno ljubljenojdjeci”.

5. A ima i te kako velikih razloga, zaπto trebanajviπe πtovati Presv. Srce Isusovo. Sveta nasvjera uËi, da je Gospodin Isus u onaj Ëas, kada jeu utrobi svoje matere vidio, kako je njegovaËovjeËja narav sjedinjena sa osobom SinaBoæjega i kako mu je na volju stavljeno, daodabere naËin, kojim Êe rod ljudski otkupiti, uprevelikoj ljubavi svojega Presv. Srca odabrao zase najruæniji i najmuËniji, za nas najspasonosniji,Bogu najugodniji naËin, naime smrt na drvu kriæakao najgori zloËinac. A trpio je Gospodin Isus usvojem Presv. Srcu tu pregorku muku od prvogaËasa svojega boravka u utrobi materinjoj do svo-

183

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 183

jega zadnjega Ëasa, kada je svoju duπu predao uruke svoga nebeskoga Oca.

Naπ Gospodin naime nije uvijek trpio na svo-jem tijelu, no muke njegova Srca poËeπe prvimkucajem toga Presv. Srca, a prestaπe istom zad-njim kucajem. Krasno upravo o tome govori bl.Margarita: “Da se posvetimo, slavimo njegovoSrce, tu samu ljubav, koje je viπe trpjelo nego lisva ostala sveta ËovjeËja narav naπegaGospodina Isusa Krista. Od Ëasa utjelovljenja, toPresv. Srce pretvorilo se u more gorËine: ono jetrpjelo od toga prvoga Ëasa do zadnjega dahanaπega Spasitelja na kriæu. Sve ono, πto je tasveta ËovjeËja narav trpjela nutarnjim naËinompri toj okrutnoj smrtnoj kazni na kriæu, to jeneprekidno trpjelo boæansko Srce. I to je upravorazlog, zaπto je Bog hoÊe, da mu svi posebnopoËitanje iskazuju, ter mu svojom ljubavlju ipoËitanjem na toliko ugode i razvesele ga, kolikomu svojim grijesima zadadoπe gorËine i tjeskobe”.

6. Gospodin Isus, kao Spasitelj svijeta, moraoje predvidjeti sve potanko, πto god je tko imaotrpjeti i πto god Êe tko joπ trpjeti do konca vijeka,i te muke bile su i te kako muËile Presv. Srce nje-govo, upravo tako ih je predvidio i naprvo trpioneprekidno, kao πto je naprvo vidio i trpio svojupregorku muku, koja je do zadnjega Ëasa njegovoPresv. Srce muËila. Odatle slijedi, da je za otoPresv. Srce bila i te kako velika muka Isusovopredvigjenje, da Êe mu mrtvu otvoriti kopljem nje-govo Srce. Nije istina onda viπe njegova duπa

184

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 184

ondje bila, niti je onda viπe mogla trpjeti, ali jeondje bila majka Marija, koju je on viπe ljubio,nego sve stvorove zajedno uzete, a kojoj je onokoplje i te kako veliku bol prouzrokovalo. I ta bol,koju je Isus predvidio, zadavala je za njegovacijeloga æivota tako veliku muku i bol njegovuPresv. Srcu.

7. I to Presv. Srce jest nepresahnjivo vrelosvega dobra, u kojem vrutku naπa ljubav k njemumoæe naÊi sve πto nam je od potrebe; vrutak je to,iz kojega πto se viπe grabi, to joπ puno viπe moæenagrabiti, a sam je sve obilatiji. Iz toga vrela tekuneprestano prvo milosrgje za greπnike, koji pri-maju duh pokajanja i pokore; drugo ljubav, kojapritjeËe u pomoÊ svim nevoljnicima, koji su ukakovoj potrebi, osobito onima, koji Ëeznu zasavrπenoπÊu, a za koju u tom izvoru nalaze dostasredstava, da prevladaju sve zapreke; treÊe iztoga vrutka proistjeËe ljubav i svijetlo za savrπeneprijatelje, koje hoÊe sa sobom sjediniti, da imsaopÊi svoje znanje i svoje nazore, samo da setomu posvete, da promiËu njegovu slavu, svakina svoj naËin.

8. Kod poboænosti napram Presv. SrcuIsusovu valja promatrati to Srce s jedne strane, ukoliko gori od ljubavi k ljudima, a s druge, ukoliko ga ljudi crnom nezahvalnoπÊu grozno vri-jegjaju. Taj dvostruki razlog treba da nas goni, dami to preljubezno Srce opet ljubimo ter mu zananesene uvrede zadovoljimo i dostatnu naknadudamo. GledajuÊi pogrde i uvrede, kojima

185

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 185

ljubeæljivoga Isusa nezahvalni ljudi obruæuju, nas-tojmo, da u dnu srca svoga pobudimo Ëuvstvaljubavi i suÊuti i postidnosti, pa da se GospodinuIsusu bacimo pred noge ter mu izreËemo tuljubav, tu suÊut i tu postidnost, i da se trsimoponizno i s poËitanjem zadovoljiti mu i dostatnumu naknadu dati za uvrede, πto mu ih nanesosmomi sami ili drugi tko.

9. “Jedna upravo od glavnih svrha poboænos-ti spram Presv. Srca Isusova, kako Leon XIII. usvojoj okruænici od 28/6 1889 govori, jest nakna-da, koja se u tome sastoji, da svojim klanjanjem,poboænoπÊu, ljubavlju ispravimo zloËin svojenezahvalnosti, tako opÊenite megju ljudima, i daublaæimo srdæbu Boæju po Presv. Srcu Isusovu”. Ana taj zloËin spadaju kako sve one pogrde, mræn-je, rugote, kojima je bila izvrgnuta ljubav SinaBoæjega tokom njegova cijeloga svetoga æivota injegove muke i smrti, tako i one, kojima je i dandanas ona izvrgnuta kroz sve dane u Presv.oltarskom sakramentu. Pravi πtovatelji Presv.Srca Isusova treba da poπtivaju osobito nutarnjepatnje njegove, koje su bile puno Êutljivije imuËnije, nego li svi bolovi vanjski Presv. ËovjeËjenaravi Isusove. I premda je Isus naprvo vidio tenezahvalnosti i uvrede i pogrde naπe, i zbog togase u Srcu svojem vrlo æalostio i muku trpio, nije seon ipak ustruËavao nama najnjeæniju ljubavpokazati, jer je on, kako sv. Ivan evangjelistpripovijeda, svoje ljubio, koji bijahu u svijetu, lju-bio ih do konca. Pravo je dakle, da bar na koncu

186

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 186

vijekova taj Bog ljubavi nagje prijatelja, koji imajusuÊuti sa bolovima njegova Presv. Srca, i da mupoËitanje iskazuju ne od straha pred sudomBoæjim, ne od nade vjeËnoga æivota, nego odsavrπene ljubavi, i to od ljubavi, koja se ne gubi upukim Ëuvstvima, nego koja prelazi na ËinejunaËkih krπÊanskih kreposti; jer naknadu davatiznaËi ljubiti, a to Êe opet prije svega reÊi: ljubeÊitrpjeti i ærtvovati se. ©to nama pri tome manjka,kada uËinimo πto moæemo, nadoknadiÊe samoPresv. Srce Isusovo.

10. Time se je osobito odlikovala blaæenaMargarita, kada se je prema æelji Presvetoga SrcaIsusova ærtvovala i zadovoljavala za sve greπnikeuopÊe, napose za tajne greπnike i za pojedineosobe, za razne greπne prigode, kada se GospodinBog najviπe vrijegja kao na poklade i uz razneigranke. Tako se je Gospodin Isus blaæenojMargariti na poklade poslije svete priËesti ukazaosav krvav kao Ecce homo i od nje træio, da muzadovolji za te uvrede, πto su mu se tom prigodomnanosile. I ona mu je sirota znala kao pruæiti svojesrce govoreÊi: “O boæansko Srce, evo moga srca,ja ti ga poklanjam! UËini da te ono ljubi za sveone, koji te ne ljube”. A kod drugih zgoda opetnije si mogla drugaËije pomoÊi, nego mu jeprikazala samo njegovo Presv. Srce, samo da sepojedinim osobama smiluje na koje se je raæljutiozbog njihovih grijeha.

11. Dobro je ovdje istaknuti, πto je to, da se jenaπ Gospodin u hostiji ukazao sav krvav. To vig-

187

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 187

jenje, kao i mnogo drugo sliËno, pokazuje, daPresv. Srce hoÊe, da ga u Presv. sakramentupoπtivaju, a ne smeta pod kojim oblikom. A πtatreba dræati o vigjenjima, u kojima se naπGospodin pokazuje pod oblikom krvave ærtve?Vjera nas uËi, da naπ Gospodin, od kada je uπaou svoju slavu, ne moæe trpjeti. Prevario bi se dakleljuto, koji bi takova ukazanja uzeo doslovno. Sdruge pak strane ne bi se manje prevario, koji biih smatrao pukim utvarama. Ona kriju u sebiduboko znaËenje. Ona ponajprije pokazuju, da jenaπ Gospodin za one grijehe, koje ljudi sadapoËinjaju, uistinu trpio na Kalvariji. A drugo tavigjenja pokazuju kako je oduran Srcu Isusovugrijeh, koji se sada uistinu Ëini, i kakovu bi muæalost uzrokovao, kada bi se mogao æalostiti.

Na pitanje pak, moæemo li mi svojimnaknadama uistinu utjeπiti i razveseliti SrceIsusovo? Odgovaram: Utjehe, πto prikazujemonaπemu Gospodinu, nijesu puke utvare ili sameslike, nego one su u istinu bile prave utjehe zaSrce Isusovo, kada je æivio vidljivo na zemlji ter ihpredvidio u naπem æivotu: kao πto su mu s drugestrane naπi grijesi, koje je on predvidio u naπemæivotu uistinu zadali velike bolove. Napokon akose Srce Isusovo sada i ne moæe zbog naπih zloËinai opakosti æalostiti, nego su za nas i zbog togapredmet æalosti, πto znamo sigurno, da su i tekako njegovu Srcu zadavali ti grijesi muke i boli iæalosti, dok je boravio u smrtnom tijelu na svijetu,moæe ono ipak joπ i sada imati pravo Ëuvstvo

188

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 188

radosti. Prema tome moæemo mi dakle u istinurazveseliti naπega Gospodina, da se njegovoPresv. Srce zbilja raduje, kada gleda, gdje mu midajemo naknadu i zadovoljπtinu za se i za druge.

12. Gospodin Isus, ustanovivπi Presv.Sakramenat i Ærtvu novozavjetnu, i rekavπi apos-tolima: Ovo Ëinite na moj spomen (Luk. 22, 19),dade im vlast i nalog, da ono, πto je on ondauËinio, i oni Ëine, da se uspomena Kristovaobnovi. A evo, kako se obnavlja. Kao πto jeveËera pashalna ustanovljena na uspomenu i kaospomenik oslobogjenja iz Egipta, tako je veËeraoltarskog otajstva ustanovljena na uspomenu ikao spomenik smrti i ærtve Kristove na kriæu,kojom je dao vjeËno oslobogjenje; a tijelom ikrvlju pod razliËitim prilikama kruha i vina pred-stavlja se smrt i smrÊu uËinjena ærtva æivota. Akada je Gospodin dao apostolima vlast i nalog, daono Ëine, πto je on uËinio, to im je onda timepredao i red sveÊeniËki, da ga dadu i drugima,kako su ga i sami od njega primili; jer ona rijeË:Ovo Ëinite na moj spomen, ne odnosi se samo nato, da primaju Presv. oltarski sakrament, nego ina sve ono, za πto se zna, da je Isus Ëinio, osobitona to, da i prinose tijelo Isusovo i njegovu krv kaoærtvu, πto spada na sveÊeniËki red. Krist “tijelo ikrv svoju pod prilikama kruha i vina Bogu Ocuprinese i pod prilikama istih stvari apostolima,koje je tada zaredio za sveÊenike novoga zavjeta,dade da uzmu ter njima i njihovim u sveÊeniπtvunasljednicima zapovjedi, da prinose, ovim

189

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 189

rijeËima: Ovo Ëinite na moj spomen” (Conc. Trid.sess. 22. c. 1).

U Ëas, kada su ljudi bili veÊ sve uËinili, danaπega Gospodina Isusa smaknu ter ga nestanesa ovoga svijeta, onda je on u neizmjernoj iËudovitoj ljubavi Presv. Srca svoga pronaπaonaËin, da ipak stvarno i osobno i kao Ëovjekostane u svijetu nevidljivo kao ærtva, kod svetemise pod prilikama kruha i vina, ter kao duhovnahrana u Presvetom oltarskom sakramentu. Akada je dao vlast apostolima, da postavljajusveÊenike mjesto sebe, da prinose ærtvu sv. misei da vjernicima pruæaju Isusovo tijelo kao hranu,mislio je Gospodin i na nas ter je i nas odabrao zaotu sluæbu, kao i za sluæbu, da propovijedamo nje-gov nauk kao boæanski, ter svojim vjernicima nasrce stavljamo i da vjeruju πto je Isus objavio i dasve zapovijedi dræe, πto je on ustanovio. VeÊ onda,kada je Isus uzaπavπi na goru izabrao apostoleizmegju uËenika, izriËno se veli (Mark. 9, 13. 14):Isus uËini, da dvanaestorica budu s njime i da ihpoπilja, neka propovijedaju. To je bila zadaÊa isveÊenika, koje su predstavljala sedamdeset i dvauËenika. Prema tome prvo dakle njihovo pravo iprva njihova duænost jest, da budu sa Isusom kaodrugovi njegovi, njegovi pratioci i prijatelji, adruga im je duænost, da propovijedaju rijeË Boæjuter utvrde nauk Kristov kao boæanski, i tako sruπesotonsko kraljevstvo, a ustale kraljevstvoKristovo; u tu svrhu i primiπe od Isusa vlast, izgo-niti gjavole.

190

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 190

13. Ali i kod naπega regjenja u sveÊenike,reklo nam se je, da i nama Isus govori: Nonvocabo vos servos, sed amios sed fratres! Kadase malo zamislimo, πto Êe to reÊi: biti s Isusom,zvati se njegovim pratiocima, drugovima, pri-jateljima, braÊom, zaista se moramo snebivati idiviti Isusovoj dobroti i ljubavi, osobito kada nasvoje slaboÊe pogledamo ter nas strah zahvati,kada se zapitamo, jesmo li mi svojim teπkimduænostima onako odgovorili, kako je toGospodin Isus od nas iziskivao? Taj strah rastekada pomislimo, kako je Gospodin svojim apos-tolima i uËenicima govorio: Kada sve uËinite πtomorate, recite: Quod debuimus facere, fecimus,servi inutiles sumus. A πta smo onda, kada neuËinimo, πto morasmo? A tko je taj, koji odreπitosmije za sebe kazati: Quod debui facere, feci?

14. Eto svi mi, koje redovnici, koje svjetovnisveÊenici, primismo obilatih milosti odGospodina, da radimo u njegovu vinogradu. I misvi ga obragjivasmo godine i godine, jedni jednu,dvije, deset godina, a drugi dvadeset, trideset,Ëetrdeset pa i pedeset godina, jedni sa veÊom,drugi sa manjom revnoπÊu, a svi radeÊi samo zaIsusa. A buduÊi da mi svi sve imamo zahvalitiljubavi Presv. Srca Isusova ter se od iste te ljubavinadamo, da Êe nam on biti blagi sudac, to Vas,braÊo, sve lijepo molim:

I. da se svi 9. lipnja t. g. kada se svetkovinaPresv. Srca Isusova slavi, zajedno njemu zahval-imo za sva dobroËinstva, πto od njega primismo,

191

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 191

osobito πto nas odabra za sveÊenike, moleÊi gaujedno, da nas obaspe obiljem svojih milosti tersvi ustrajemo u milosti posveÊujuÊoj do smrti.Ako nas je kada i kaznio propter iniquitates nos-tras, tako da ja kao pedesetogodiπnji sveÊenik iVaπ u Isusu najmanji brat moram sav u Ëuduzavapiti sa Davidom: Quis, Domine Deus, egosum, et quae domus mea, quia adduxisti mehucusque? Ali ipak nadam se Ëvrsto, da Êe imene s Vama i poradi Vas spasti: Ipse salvabitnos propter misericordiam suam. Aspicite ergoquae fecit nobiscum, et cum timore et tremoreconfitemini illi: Regemque saeculorum exaltate inoperibus vestris (Cantic. Tobiae.).

II. Prije nego postadosmo sveÊenici, valjalo jepripravljati se na taj staleæ naobrazbom i odgojemmnogogodiπnjim, redovnici u jednom a svjetovniu drugom zavodu. Zahvalimo se na svetkovinuPresv. Srca Isusova tomu Presv. Srcu kako za to,πto je ono dalo redovnicima tako krasne zavode,ter su mogli svoje nauke u njima toli dostojnosvrπiti, tako i za ona dva zavoda, u kojima su senaobraæavali i odgajali svjetovni sveÊenici, naimeza djeËaËko sjemeniπte u Travniku i zabogoslovno sjemeniπte u Sarajevu. Posebnirazlog, zaπto se osobito moramo zahvaliti za tadva zavoda, jest taj, πto su se veliki dugovi moraliuËiniti, da se izgrade. Po milosti Presv. SrcaIsusova i zagovorom sv. Josipa isplatili su se tiveliki dugovi, πto su se za gradnju njihovu i zagradnju nadbiskupske uboænice uËinili. Dok su se

192

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 192

ti zavodi gradili, uvijek smo zazivali sv. Josipa;sada poπto smo primili milost, neka se u buduÊeu misi samo kroz nedjelju dana moli molitva(kolekta) k sv. Josipu od zahvalnosti, a ondaneka se pusti; a kroz drugu nedjelju dana neka semoli pro gratiarum actione, a onda time nekabude zavrπena zahvalnica, koja Êe ipak u srcukroz sva vremena ostati.

III. BuduÊi da je nas sve sveÊenike GospodinIsus od prevelike svoje napram nama ljubavi takoodlikovao, da se ne stidi i ne ustruËava nas zvatisvojim drugovima, prijateljima i braÊom, pokaæi-mo i mi njemu svoje prijateljstvo time, da mu nje-gove æarke æelje spram njegova Presv. Srcaodmah ispunimo, æelje, koje sam ja u ovojokruænici naveo. Stvorimo mi braÊa franjevci iIsusovci i svjetovni sveÊenici i sve æupe budredovniËke bud svjetovne coronam auream. Nekasvaki duhovni pastir, bio on franjevac ili svjetovnisveÊenik, nastoji, da ustanovi sa svojim narodom,da se svaki prvi petak svakoga mjeseca u jutropjeva misa na slavu Presv. Srca Isusova (Missass. Cordis Jesu cum una oratione, Glor. Cred. etin fine Evang. S. Joannis), a po podne blagoslovsa Presv. Sakramentom, pod kojim se pjevaju ilimole litanije o Presv. Srcu Isusovu sa molitvama,kako je to kod nas u obiËaju. Gdje to poslijepodne ne moæe biti, neka bi se iza pjevane miseizmolile reËene litanije i ostale molitve.

Takse su za pjevanu misu 16 K, od kojih pri-pada sveÊeniku 10 K, pjevaËima i orguljama 3 K,

193

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 193

crkvenoj blagajni 2 K, podvorniku 1 K. Tko bi tujednu misu htio fundirati, morao bi poloæiti 400 K,jer 100 K nosi 4% = 16 K. Tko bi pak htio za 12mjeseci tih 12 misa ustanoviti, to bi iznosilo 4800K.

Takse pak za pjevanu misu sa asistencijomodregjene su sa 30 K, od kojih pripada celebran-tu 12 K, asistentima po 4 K = 8 K, pjevaËima iorguljama 4 K, crkvenoj blagajni 4 K, podvorbi 2K = 30 K. Tko bi htio jednu samo misu sa asis-tencijom fundirati, morao bi dati 600 kruna akonovac nosi 5% = 30 K, a tko bi htio fundirati ju za12 mjeseci, iziskivao bi se kapital od 7200 K.

Neka se nitko toga troπka ne preplaπi. Tkouistinu Gospodina Isusa ljubi, brzo Êe to skucati,kada zna, da je to predrago njegovu Presv. Srcu.Moæe se u svakoj æupi naÊi ljudi, koji bi rad dali zajednu misu jednoga mjeseca 16 K. Ako ne bi daojedan svu svotu, daÊe rado jednu ili dvije krune.Svakako bi se to lako sabralo i za sve mjesece,ako je u æupnika malo revnosti.

A dala bi se i fundacija ustanoviti za svemjesece i za sva vremena, ako se sveudilj u tusvrhu po malo sabire. Kad i kad, ako se ne moæesva svota od 16 k ili 30 K sabrati, dopuπta se, dase koja kruna pridoda iz crkvene kase, samo dase uvede obiËaj, da se po svoj nadbiskupiji svako-ga prvoga petka svakoga mjeseca sveËana misapjeva, kao u nedjelju.

Takovom prigodom mogao bi se svijet ispovi-jedati, Ëim bi se i te kako ugodilo Presv. Srcu

194

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 194

Isusovu. Dopuπta se takogjer, da se dodaje izcrkvene kase koja kruna, kad se pjeva sveËanamisa sa asistencijom, ako se nije mogla sva taksasabrati od naroda.

Ne smije se zaboraviti, da se svake prve ned-jelje u mjesecu moraju moliti litanije o Presv. SrcuIsusovu sa pripadajuÊim molitvama, razumije semjesto lauretanskih litanija. Osim toga ostajestara naredba, da se sva nadbiskupija u svakojæupi imade prikazati Presv. Srcu Isusovu na samusvetkovinu istoga Presv. Srca, i na svetkovinuImmaculatae Conceptionis B. V. Mariae. Dobro ÊeuËiniti, koji litanije o Presv. Srcu Isusovu sa pri-padajuÊim molitvama moli ili pjeva svake nedjel-je i sveca mjesto lauretanskih litanija kroz savmjesec lipanj, koji je posveÊen Presv. SrcuIsusovu. A ugodiÊe Gospodinu Isusu i onaj, koji Êebar same litanije o Presv. Srcu Isusovu (bez ostal-ih pripadajuÊih molitvi) svaki dan poslije sv. misekroz sav mjesec lipanj moliti.

Oni, koji πtuju Presv. Srce Isusovo, primaju odIsusa upravo obilje sv. milosti, tako da Êe lako svezapovijedi Boæje i crkvene i duænosti svoga staleæamoÊi obdræavati i tako osigurati spasenje svojihduπa. Mi pako upisaÊemo dotiËnog æupnika i æupuu zlatnu knjigu zvanu Corona aurea, koji goduvede u svoju æupu obiËaj, da se svakoga prvogapetka svakoga mjeseca pjeva sveËana misa inhonorem ss. Cordis Jesu.

IV. BuduÊi da Êe i uslijed straπnoga rata usvakoj æupi biti viπe manje puno osiromaπenihobitelji, kojima Êe trebati priskoËiti u pomoÊ, to

195

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 195

Vas ovime pozivam, da Presv. Srcu Isusovu zaljubav, koji i te kako æeli, da se siromasimapomaæe, jer ih svojim dvorjanicima naziva i sveprima, kao da je njemu uËinjeno, πto se ma koje-mu siromahu uËini: neka svaki od Vas pozovecrkvene oce i prve ljude iz svakoga sela, daodluËite zajedno, da se imuÊniji ljudi pozovu, nekadoprinesu moæda svake nedjelje neπto u naravi ilihrane ili odjeÊe, da se porazdijeli megju najveÊesiromahe u æupi. Æupnik neka sam ne odluËi,komu i kako Êe se πta davati, nego s njime nekato opredijele prvi ljudi. U tu svrhu ja preporuËam,neka svaka æupa u dvoriπtu æupniËkom ili na dru-gom kojem zgodnom mjestu dade naËiniti ham-bar, u kojem Êe se spremati samo ono, πto jeopredjeljeno za sirotinju æupe. U hambaru nekabude viπe pregradaka za pπenicu, kukuruz, jeËam,raæ itd. kako tko veÊ πta donese. I ako u æupi budebraÊe riπÊana ili muhamedanaca moæda joπ siro-maπnijih i jadnijih od katolika, da nijeste odvratililica svojega od njih, nego sjeÊajuÊi se priËedobroga Samaritanca spomenite se, da nam jeGospodin zapovjedio, da se svim siromasimasmilujemo bez razlike vjere i narodnosti.

Lijenost govoriÊe komu: Ne hasni svijetu gov-oriti, jer se ne Êe odazvati. Ne govorite tako, negouzdajuÊi se u providnost Boæju ponajprije samineπto davajte prema svojim silama, pa Êe senarod oduπeviti za tu stvar, i sigurno Êe uspjeti. Imi Êemo nastojati, da prve dohotke sa Polja sv.Filomene u tu svrhu ærtvujemo u iznosu od 10-

196

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 196

15.000 K svake godine, ako Bog da, i to poËevπiod 1. prosinca t. g. DavaÊemo pak odatle najsiro-maπnijim æupama. 15. I tako je i te kako korisno, a i dokaz velikepoboænosti, πtovati Presv. Srce Isusovo. Hajdemodakle k njemu u svakoj nevolji i crpimo iz njegasvaku utjehu i svaku pomoÊ; jer ako nam se i svasrca ljudska iznevjere, ako nas varaju, uzdajmo sepouzdano, da nas ovo prevjerno Srce ne Êe pre-variti ni zapustiti. Po tome Srcu molimo od Isusa,πto nam je moliti, i prikazujmo mu sve, πto radi-mo i ostavljamo, jer je ono pohrana svih milosti idarova, ono su vrata, kroz koja mi idemo k Bogu,a Bog k nama.

Moli me po Srcu Isusa, mojega predragogaSina; po tome Êu te Srcu usliπiti, i ti Êeπ primiti, zaπto moliπ, reËe Bog Ëasnoj Mariji od utjelovljenjaiz reda sv. Urπule oko godine 1640.

Sarajevo na iznaπaπÊe sv. Kriæa, 3. svibnja 1918.

Josip, v. r.nadbiskup vrhbosanski.

197

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 197

MOLITVE SRCU ISUSOVU

Litanije Presvetog Srca Isusova

Gospodine, smiluj se.Kriste, smiluj se.Gospodine, smiluj se.Kriste, Ëuj nas.Kriste, usliπi nas.OËe nebeski , Boæe,Sine, Otkupitelju svijeta, Boæe,Duπe Sveti, Boæe,Sveto Trojstvo, jedan Boæe,Srce Isusa, Sina Oca vjeËnoga,Srce Isusovo, u krilu Djevice Marije od DuhaSvetoga sazdano,Srce Isusovo, s RijeËju Boæjom bitno sjedinjeno,Srce Isusovo, veliËanstva beskrajnoga,Srce Isusovo, πatore Viπnjega,Srce Isusovo, kuÊo Boæja i vrata nebeska,Srce Isusovo, æarko ognjiπte ljubaviSrce Isusovo, pravde i ljubavi posudo,Srce Isusovo, dobrote i ljubavi puno,Srce Isusovo, kreposti sviju bezdno,Srce Isusovo, svake hvale predostojno,Srce Isusovo, kralju i srediπte sviju srdaca,Srce Isusovo, u kojem je sve blago mudrosti iznanja,Srce Isusovo, u kojem prebiva sva puninaboæanstva,Srce Isusovo, koje je Ocu vrlo omiljelo,

198

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 198

Srce Isusovo, od kojega punine svi mi primismo,Srce Isusovo, æeljo bregova vjeËnih,Srce Isusovo, strpljivo i mnogoga milosra,Srce Isusovo, izvore æivota i svetosti,Srce Isusovo, pomiriπte grijeha naπih,Srce Isusovo, nasiÊeno pogrdama,Srce Isusovo, satrveno zbog opaËina naπih,Srce Isusovo, do smrti posluπno,Srce Isusovo, kopljem probodeno,Srce Isusovo, izvore sve utjehe,Srce Isusovo, æivote i uskrsnuÊe naπe, Srce Isusovo, mire i pomirenje naπe,Srce Isusovo, ærtvo za grijehe,Srce Isusovo, spasenje onima koji se u te ufaju,Srce Isusovo, ufanje onima, koji u tebi umiru,Srce Isusovo, milino sviju svetih,

JaganËe Boæji, koji oduzimaπ grijehe svijeta,oprosti nam, Gospodine!JaganËe Boæji, koji oduzimaπ grijehe svijeta,usliπi nas, Gospodine!JaganËe Boæji, koji oduzimaπ grijehe svijeta,smiluj nam se!

- Isuse blaga i ponizna Srca,- UËini srce naπe po Srcu svojem!

Pomolimo se: SvemoguÊi, vjeËni Boæe, pogledajna Srce preljubljenoga Sina svoga i na hvale izadovoljπtine, koje u ime grjeπnika tebi prikazu-je, i njima, koji milosre tvoje mole, ti oproπtenje

199

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 199

udijeli umilostivljen, u ime istoga Sina svojegaIsusa Krista, koji s tobom æivi i kraljuje u vijekevjekova. Amen.

Osobna posveta Srcu Isusovu

Ja... darujem i posveÊujem Presvetom SrcuGospodina naπega Isusa Krista svoju osobu iæivot, svoja djela, muke i patnje, da od sada svimsvojim biÊem samo njega ljubim, πtujem i slavim.Ovo je Ëvrsta moja volja da budem sva njegova ida sve Ëinim njemu za ljubav, odriËuÊi se cijelimsrcem svega, πto bi njemu moglo biti mrsko.Tebe, dakle, Presveto Srce, odabirem za jedinipredmet svoje ljubavi, za zaπtitnika svoga æivotaza osiguranje svoga spasenja, za lijek protiv svojeslabosti i nestalnosti, za naknadnika svihpogreπaka svoga æivota i za svoje sigurno utoËiπtena Ëasu smrti.

Predobro Srce, ti budi moje opravdanje predBogom, svojim Ocem, i odvrati od menezasluæene udarce njegove srdæbe! Srce punoljubavi, u tebe stavljam sve svoje ufanje, jer sebojim svega od svoje zloÊe i slabosti, a nadam sesvemu od tvoje dobrote.

Uniπti, dakle u meni sve πto bi ti moglo bitineugodno i protivno! Neka se tvoja Ëista ljubavtako utisne u moje srce, da nikada ne zaboravimna te i da se nikada ne odijelim od tebe! Zaklinjemte tvojom neizmjernom dobrotom, daj da mojeime bude u tebi upisano, jer ja hoÊu da moja

200

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 200

sreÊa i slava bude u tome, da æivim i umrem kaotvoja sluæavka!

Sv. Margareta MarijaAlacoque

Jutarnje prikazanje Srcu Isusovu

Boæansko Srce Isusovo, prikazujem ti poBezgrjeπnom Srcu Marijinu sve molitve, djela itrpljenja ovoga dana u naknadu za naπe uvredei na sve one nakane, na koje se ti neprestanoprikazujeπ na oltaru. Osobito ti ih prikazujem zasvetu Crkvu, za svetog Oca i za sve potrebe kojesu ovoga mjeseca i dana preporuËene Ëlanovi-ma Apostolata Molitve. Amen.

Posvetna molitva Presvetom Srcu Isusovu

Isuse preslatki, * Otkupitelju ljudskog roda, *pogledaj na nas, * pred oltarom tvojim pre-ponizno prostrte!* Tvoji smo,* tvoji hoÊemo dabudemo!* A da mognemo s tobom πto ËvrπÊebiti sjedinjeni,* evo se danas svaki od nas*drage volje posveÊuje* Presvetom SrcuTvojemu.* Tebe istina, mnogi nisu nikada spoz-nali;* tebe su* prezrevπi zapovijedi tvoje* mnogiodbacili.* Smiluj se na jedne i na druge,* pre-dobrostivi Isuse, * i sve ih pritegni* Svetom Srcusvojemu!* Kralj budi, Gospodine,* ne samovjernima, * koji se nisu nikada odmetnuli od

201

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 201

tebe,* nego i rasipnim sinovima,* koji su teostavili:* uËini, da se ovi* u kuÊu oËinsku brzopovrate, * da od bijede i glada ne poginu!* Kraljbudi onima, * koji ili kriva miπljenja zavaravaju,* ili nesloga rastavlja, * i prizovi ih natrag u lukuistine* i jedinstvo vjere, * da naskoro bude*jedno stado i jedan pastir!* Udjeli, Gospodine, Crkvi svojoj* sigurnu, pot-punu slobodu;*udjeli svim narodima mir i red;*uËini, da s obadva stoæera zemlje* jedan odlijeæeglas: Budi hvala Boæanskom Srcu, * po kojemnam je steËeno spasenje.* Njemu slava i Ëast uvijeke. Amen.

Zlatna krunica na Ëast Srca Isusova

Moli se na obiËnu Gospinu krunicu.U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.Kao uvod moli se: Slatko Srce mog Isusa, Daj, da te ljubim sve to viπe!Mjesto OËenaπa moli se:VjeËni OËe, prikazujem ti predragocjenu krvIsusa Krista kao zadovoljπtinu za svoje grijehe i za potrebesvete Crkve.Mjesto Zdravo Marijo moli se:Isuse blaga i ponizna Srca, - uËini srce moje poSrcu svome!Mjesto Slava Ocu moli se:Slatko Srce Marijino, - budi spasenje moje.

202

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 202

Na kraju se moli:OËe naπ... Zdravo Marijo... Slava Ocu...

MOLITVA

Boæansko Srce Isusovo, udostoj se proslavitisvoga vjernog slugu Josipa Stadlera, koji Ti je svelikom vjerom i pouzdanjem posvetio sva svojanastojanja, sve svoje radosti, sve svoje brige itrpljenja; sve πto mu je dobri Otac darovao.Po njegovu uzoru i ja Ti posveÊujem sva svojanastojanja, sve svoje brige i trpljenja; daj mi dasve viπe ljubim Tvoje Presveto Srce i da Ti vjer-no sluæim u ËistoÊi duπe i tijela.Boæansko Srce Isusovo, predajem Ti i pre-poruËam, po zagovoru Josipa Stadlera, ovupotrebu ... i molim Te da po toj milosti proslaviπvelikog oca siromaha, a meni daj da osjetim nje-gov osobiti zagovor i Tvoju pomoÊ. Amen!

203

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 203

PRONA–EN NOVI ÆIVOTOPISSLUGE BOÆJEGA DR. JOSIPA

STADLERA

Pogovor

I.Pred nama je do sada nepoznati æivotopis

Sluge Boæjega dr. Josipa Stadlera, prvog vrh-bosanskog nadbiskupa sa sjediπtem u Sarajevu.Napisao ga je njegov prijatelj iz πkolskih dana,Cvjetko RubetiÊ, i to u povodu Stadlerova imeno-vanja prvim vrhbosanskim nadbiskupom 1881.godine. RubetiÊ se takoer posvetio sveÊeniËkomzvanju, te za Stadlerova ponovnog boravka uZagrebu (1869.-1881.) bio vjerouËitelj u kaptol-skoj i donjogradskoj puËkoj πkoli, a potom iVelikoj realnoj gimnaziji u istome gradu.

Cvjetko RubetiÊ, koji je kasnije postao ikanonik Prvostolne crkve zagrebaËke, ali i poznatiodgojitelj mladeæi, i kojega kratki æivotopis dono-simo u prilogu ovoga teksta, ne samo da je poz-navao iz bliza mladoga Stadlera za njegovihaËkih dana u Poæegi i Zagrebu, gdje su se i zajed-no πkolovali, nego su usko suraivali odmah poStadlerovu povratku u Zagreb nakon zavrπenihstudija u Rimu i reenja za sveÊenika. ©toviπe, nji-hova povremena suradnja nastavljena je i kasnije,takoer i za vrijeme Prvog hrvatskog katoliËkogkongresa u Zagrebu 1900. godine, ali o tome,

204

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 204

Cvjetko RubetiÊ, koliko sada znamo, nije viπepisao.

Prema tome. RubetiÊev æivotopis Sluge Boæje-ga dr. Josipa Stadlera, odnosi se, kako je ispomenuto, samo na razdoblje do Stadlerovaimenovanja za prvog vrhbosanskog nadbiskupa1881. godine, odnosno njegova odlaska uSarajevo. Stoga je RubetiÊ pomno opisao najrani-ju mladost Stadlerovu i njegov roditeljski dom,zatim nastavak πkolovanja u Poæegi, Zagrebu iRimu te povratak u Zagreb, kao i brojne sluæbe idjelatnosti koje je tada obavljao. RijeË je dakle oStadlerovu struËnom i znanstvenom radu u brojn-im katoliËkim listima, te zasebnim monografskimdjelima, takoer i Stadlerovu viπestrukom zala-ganju na karitativnom polju. RubetiÊeva svje-doËanstva o slugi Boæjemu dr. Josipu Stadlerukao uËenomu Ëovjeku, ali i uzornome krepos-nome Ëovjeku, koji je stalno bio zauzet za dobrosvakoga Ëovjeka i sluæenju njihovoj izgradnji, zanas su tim vaænija, πto su objavljena u tri serijalnanastavka, i to u tada najuglednijem hrvatskomËasopisu Vienac, koji je izlazio u Zagrebu (1881.god. u Br. 50 kojemu je priloæen i Stadlerovportret, te joπ u Br. 51 i 52 istoga Ëasopisa).

II.BuduÊi da je RubetiÊev æivotopis Sluge

Boæjega dr. Josipa Stadlera objavljen pred gotovo123 godine, bilo je nuæno u interesu ËitateljanaËiniti odreene jeziËne preinake, ali ipak tako

205

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 205

da se saËuva izvornost teksta. Naime, dvoglasnikie, kako se, prema korijenskom pravopisuoznaËava jat, zamijenjen je glasovnim skupom ijeili je, a korijenski suglasnici zamijenjeni su premapravilu o promjeni o zvuËnosti ili mjestu izgovora.Takoer su nastavci za lokativ (-h) zamijenjenidanaπnjima. Dakako, sve je to uËinjeno radi lak-πeg razumijevanja teksta za danaπnjeg Ëitatelja.Upravo zato leksik i konstrukcija reËenice, kakoih je gradio RubetiÊ, nisu dirani. Oni, naime, neoteæavaju razumijevanje sadræaja teksta, a pri-donose svekolikom oslikavanju vremena iz koje-ga tekst potjeËe i u kojemu je nastao. Meutim,podnaslove u æivotopisu Sluge Boæjega dr. JosipaStadlera, nije unio sam RubetiÊ, veÊ autorica ovihredaka, kako bi takoer olakπala Ëitatelju pregledcjelokupnog æivotopisa koji se ovdje prikazuje.III. Nadamo se takoer, da Êe Ëitatelje zanimati ibarem osnovni biografski podaci o Cvjetku Rube-tiÊu, koji je u stvari i autor prvog æivotopisa dr.Josipa Stadlera, i koji do sada u javnosti nije biopoznat. Prema saæetim podacima koje je objavioVelimir DeæeliÊ u Zborniku Znameniti i zasluæniHrvati 925 - 1925, Zagreb, str. 231, CvjetkoRubetiÊ bio je zagrebaËki kanonik i knjiæevnik.Roen je u IvaniÊ-Gradu 28. veljaËe 1842. a utom je gradu zavrπio i puËku πkolu. Od 1855.polazio je u Zagrebu gimnaziju, a 1856. smjeπtenje u Nadbiskupsko sirotiπte u Poæegu, odakle je trigodine kasnije premjeπten u Nadbiskupskosirotiπte u Zagrebu, a potom u Nadbiskupsko sje-

206

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 206

meniπte i istome gradu, gdje je u jednoj godinizavrπio III. i IV. teËaj bogoslovije, te 1866. zareenza sveÊenika. Najprije mu je povjerena sluæbakapelana u Krapinskim Toplicama, zatim je kate-heta i kapelan u Sisku, zatim kateheta u Zagrebuna dvije πkole (kaptolskoj i donjogradskoj), tekroz viπe godina kateheta na Velikoj realnoj gim-naziji u Zagrebu (1874.-1897.). Godine 1896.imenovan je kanonikom prvostolnog Kaptola za-grebaËkoga. Umro je 4. svibnja 1906. godine uZagrebu.Cvjetko RubetiÊ isticao se knjiæevnim radom, oso-bito na podruËju krπÊanske duhovnosti. Takoerje napisao i viπe djela iz podruËja moralke, dog-matike i liturgike, te viπe katehetskih priruËnikaza mladeæ. Meu njegovim se djelima istiËu:“Razgovor s Bogom”, Svibanjski RuæiËnjak ili Ma-rijina poboænost” (prema C. Vazeru), zatim brojnikatekizmi, osobito za puËke πkole. VeÊ 1876.godine objavio je “Kratku katoliËku moralku” zapreparandije (UËiteljske πkole), te graanske iviπe djevojaËke πkole. RubetiÊeva “Liturgika” i“Dogmatika” bile su uzorne πkolske knjige. Zatoga je Hrvatski pedagoπki knjiæevni zbor izabrao zasvoga poËasnoga Ëlana. U doba reæima banaKhuen-Héderváryja (1883.-1903.) bio je RubetiÊu dva mandata biran za zastupnika u Hrvatskomesaboru (1897. i 1901.), ali na strani opozicije.Izrekao je brojne i znaËajne govore, osobito i ukorist odgoja djece, te izgradnje solidnog uËitelj-skog staleæa, dakako nakrπÊanskim temeljima.

207

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 207

Zalagao se takoer za jedinstvo cijelog hrvatsko-ga naroda. Izmeu 1878. i 1902. godine bio jeurednik glasila knjiæevnoga Druπtva Sv. Jeronimau Zagrebu (kojemu je Ëlan za svoga boravka uZagrebu takoer i Sluga Boæji dr. Josip Stadler):Godine 1902. Cvjetko RubetiÊ bio je izabran i zapredsjednika istoga Druπtva. Stoga nam je drago,da je ovako ugledan i zasluæan sveÊenik napisao iprvi æivotopis Sluge Boæjega dr. Josipa Stadlera,kojega ovdje ponovno radosno objavljujemo.

Dr. sc. Agneza Szabo

208

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 208

Cvjetko RubetiÊ

DR. JOSIP STADLERprvi nadbiskup u Bosni i Hercegovini.

Kako je silni zatornik krπÊanske prosvjete -TurËin, poklopio Bosnu i Hercegovinu, nebijaπetamo redovite crkvene uprave sve do naπih dana.Vjeru Kristovu podræavaπe i promicaπe ondje diËnifranjevaËki red muËeniËkom æilavoπÊu. BuduÊ danisu biskupi bosanski, povukavπi se u -akovo,mogli redovito vrπiti svoje sluæbe u Bosni, imeno-vala sv.stolica obiËno izmeu vrijednih franjevacasvoje apostolske vikare za Bosnu i Hercegovinu.Sada, kada puËe zora na istoku, te se i ondjepoËelo disati novim, dao Bog i boljim æivotom,veliki papa Leon XIII., koga je dobri Bog upravoza ovo doba izabrao za glavu svojoj crkvi, spo-razumivπi se s uzviπenim naπim kraljem,uspostavi svojom bullom “ Ex hac augusta “izdanom ove godine mjeseca lipnja u Rimuredovitu hijerarhiju u Bosni i Hercegovinitj.podignu metropolitansku stolicu za cijelu Bosnui Hercegovinu u Sarajevu pod naslovom “ vrh-bosanske nadbiskupije “ i druge tri biskupije,naime banjaluËku, mostarsku i trebinjsku, kojomÊe posljednjom joπ za sada upravljati dubrovaËkibiskup. »im se je u naËelu bila prihvatila usposta-va hijerarhije i od sv.stolice i od naπega kralja,namah se odluËujuÊi faktori ogledali za vrstnimmuæem, koji je bio vrhbosanski nadbiskup.

209

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 209

Dolazili su u kombinaciju i ovi i oni, ali promisaoboæji naputi preko rimskih doglavnika savjetnikesvijetle krune na sukromnoga ali bogoduhogadra. Josipa Stadlera, red. profesora bogoslovsko-ga na hrvatskom sveuËiliπtu Franje Josipa I.

MLADOST I ©KOLOVANJE U ZAGREBU I RIMU

Dr. Josip Stadler rodio se u Brodu na Savi 24.sijeËnja godine 1843.od poπtenih roditeljagraana brodskih: od oca -ure Stadlera i matereMarije roene BaloπiÊ. Otac mu bijaπe po zanatuπeπirija ( klobuËar ). Djed mu Ivan Stadler, roenBroanin, bijaπe sin imuÊnijih roditelja, no poπtoje kao dijete pao sluπkinji iz ruku s gornjeg katapreko stuba dolje, te ulomio obje noge niæe kolje-na, bude krojaË abadæija ( Ëohaπ ). Neumogavhodati, puzaπe na koljenima i rukama, turiv rukeu papuËe, te ga Broani zvahu “ Puzo “. Od njegaproe ovo ime na sve njegove potomke, pak idanas Broani zovu naπega nadbiskupa dra.Josipa Stadlera viπe “ Puzo “ nego Stadler.Roditeljska kuÊa nadbiskupova, drvenapotleuπica, kakve su obiËno bile stare brodskekuÊe, stoji joπ i danas pod brojem 348. U ulici “Razsolu “ (od razsulo) , jer je nekada ta ulica bilaskrajna ulica u Brodu a u njoj valjda i najtroπnijekuÊarice. Siromaπni ali dobri roditelji Stadleroviumrijeπe, dok je njemu bilo 10 godina: majka mu

210

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 210

umrije godine 1853., a otac za pol godine poslije,g. 1854. Iza njihove smrti ostade πestoro siroËadibez imetka do jedine drvene kuÊice, koja se tadaprodala. Dva mu brata, zanatlije, i jedna sestraæivu joπ i danas. Za ostavljenu siroËad bez oca imajke zauzeπe se baπ oËinski dva plemenita srcapok.major topniËtva, bivπi tada naËelnik brodskiWegheimer, roak Stadlerov i neka vrijedna sus-jeda Jula OrπiÊka, krojaËica. Ova je dobra susje-da siroËad Ëistila, redila i dvorila kao prava majkasvoju djecu. Pok. Wegheimer, kojega mati bijaπesestra djedu nadbiskupovu Ivanu Stadleru, bijaπegod.1848.πef odjela topniËkoga u Zagrebu, te si jeza to vrijeme za Zagreb stekao takvih zasluga, daga je zastupstvo gradsko imenovalo svojimzaËastnim graanom.

Zadnje dane svoga dugovjekovnoga æivotaproæivio je Wegheimer upravo naπem nadbiskupuza volju u Zagrebu, gdje je pred dvije godine iumro. Vrijednik ovaj uvidiv u svome poluneÊakuJosipu i volje i dara za nauke, πto je jedno i drugozasvjedoËio u normalnim πkolama brodskim,izprosi mu pitomaËko mjesto u nadbiskupskomsirotiπtu u Poæegi god. 1855. U Poæegi svrπi onniæu gimnaziju, bivπi uvijek meu prvim uËenici-ma, a tada prijee u Zagreb u 5. i 6. gimnazijskirazred, koje takoer s odlikom svrπi. UËeÊi 7.razred u sjemeniπtu zagrebaËkom zamjetiπepoglavari Stadlerovi u njega osobite darove inehinjenu poboænost te ga predloæe pokojnomkardinalu Jurju Hauliku, neka bi ga poslao u Rim

211

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 211

u Germanico - hungaricum, zavod, kojim upravl-jaju vjeπti oci isusovci, πto on i uËini. Godine1862. u listopdau ode mladi Stadler u Rim. URimu prionuo je Stadler svim æarom najprije uzfilozofske nauke pod veleglasovitim uËenjaci pro-fesorima svojim: o. Palmierom, o. Carrettiem, o.Kleutgenom, i pokojnim svoga vijeka najveÊimastronomom o. Secchiem i pokojnim o.Tongiorgiem. Stekavπi poslije tri godine doktoratiz filozofije, poËe uËiti priroenom si marljivoπÊu idarovitoπÊu teologiju pod ovim znamenitimbogoslovima: o. Cardelom (predavao mu funda-mentalnu dogmatiku), o. Francelinom (specijalnudogmatiku; sada je kardinal u Rimu), o.Frassinettiem (crkvenu povjest), o. Ballerinom(moral), pok. o. Huberom (pastoral), o.Patrizziem (stari i novi zavjet) i o. Tarquiniem(crkveno pravo; poslije umro kao kardinal). Da jeuz ovako izvrstne i svjetskoga glasa profesoreonako darovit i maran uËenik, kakav je bio naπJoso, u velike si prisvojio znanja i filozofskoga ibogoslovskoga, to nam pokazuje sav potlaπnji radStadlerov; on bijaπe temeljit filozof a i izvrstanteolog, osobito dogmatik. Varao bi se, tko bi mis-lio, da se u Rimu uËi samo filozofija u najuæemsmislu rijeËi: ondje se predavaju i druge srodnedicipline, kao: matematika, pridopisne i prirod-noznanstvene nauke. Dr. Stadler nije nastojaosamo oko sticanja πto temeljitijega i obseænijegaznanja, veÊ je, vrπeÊi revno i zduπno svepoboænosti i sve propisane duhovne vjeæbe u zna-

212

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 212

menitom zavodu, teæio na πto veÊu savrπenost,kako Êe se πto bolje i dostojnije pripraviti zauzviπeno zvanje sveËeniËko. Ovako opisujeStadlerovo vladanje i napredovanje u krepostih uzavodu sam vrijedni mu ravnatelj: “Djetinjepoboæno srce, rijetka toplina duπe, iskrena vruÊaoduπevljenost za sveto zvanje te ustrajna teænja zasavrπenoπÊu, uËiniπe Stadlera pravim biseromzavoda. Djetinji ljubljaπe on svoje poglavare ibijaπe im skroz iskren i otvoren. Njihova æeljabijaπe njemu sveta zapovjed. Tako isto ljubljaπeon iskreno i odano svoje kolege. Neprestanodopisivaπe s nama i vazda zahvaljivaπe se upravodjetinje za sve, πto smo mu u zavodu dobrauradili. Stadlerovo poviπenje na nadbiskupskuËast razveselilo je uvelike u Rimu sve njegove pri-jatelje, ali nije iznenadilo nikoga; biskupovoj mitrinae se u Stadlera vrijedna glava.” Evo ovakoopisuje ukratko velecijenjeni ravnatelj Stadlera, iovako o njemu sudi. Zavod Germanico - hungar-icum u Rimu odgoji tisuÊe veÊ vrijednih biskupa idrugih crkvenih dostojanstvenika. Samo iz zagre-baËke nadbiskupije bijaπe ondje veÊ oko 160 pit-omaca, od kojih veÊ umrlih spomena su vrijedni :Marko Stjepan KriæevËanin (Kırısy - Crisinus), kojiÊe po svojoj prilici biti ma kada kanoniziran(blaæenim proglaπen), zagrebaËki biskup MartinBorkoviÊ, biskupi Mijo MatkoviÊ, Josip »olniÊ,Adam PataËiÊ, biskup velikovaradinski, AntonijeZlatariÊ biogradski, Josip Galjuf, zagrebaËkiRaffay, djakovaËki, Gavro PataËiÊ, kaloËki itd.

213

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 213

SVE∆ENI»KO RE–ENJE I POVRATAK U ZAGREB

Primakav se Josip Stadler dobi, gdje no jemogao primiti sv.red misniπtva, zareen bi u ned-jelju pred Duhove u Lateranu od kardinala Patrizziagod. 1868.; na same duhove odsluæio prvu sv.misu na grobu sv. Petra uz asistenciju naπegaknjiæevnika i zemljaka kanonika Dr. »rnËiÊa.Godine 1869., stekav doktorat iz sv. bogoslovija,povrati se on u srpnju u Zagreb. Doπavπi ovamo,namjeπten bijaπe u nadbiskupskom sjemeniπtunajprije samo za prefekta duhovnoj mladeæi, poπtonije bilo nijedno profesorsko mjesto upraænjeno.No veÊ prve godine svoga sluæbovanja u sje-meniπtu suplirao je on razne predmete premapotrebi. Godine 1870. predavao je dva mjesecavjeronauk u viπoj gimnaziji zagrebaËkoj, a veÊ sli-jedeÊe godine u sjemeniπtu logiku, psihologiju imetaphysiku. Godine 1872. uze predavati funda-mentalnu dogmatiku. Kad se je godine 1874,sveuËiliπte naπe otvaralo i s njim bogoslovskifakultet, ne mogoπe vrijedni predlagaËi profesoranikako mimoiÊi vrstne sile - vjeπtoga bogoslovaStadlera, veÊ ga predloæiπe za izvanrednoga profe-sora fundamentalne dogmatike. Od toga doba pado imenovanja svoga za nadbiskupa vrhbosansko-ga bijaπe Stadler u bogoslovskom fakultetu najpri-je izvanredni, a od godine 1876. redoviti profesor.Uz fundamentalnu dogmatiku predavaπe onbogoslovima prve godine joπte i metaphyisiku, a u

214

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 214

nadbiskupskom liceju logiku i psihologiju. Za god-inu 1877/8. i za 1881/2.bio je izabran za dekanabogoslovskoga fakulteta. Meu vrstnim bogoslovi-ma, koji su otvorili bogoslovski fakultet, bijaπeStadler jedna od najboljih sila. Tko je god poz-navao prve profesore bogoslovske naπega mlado-ga sveuËiliπta, svatko ih je cijenio kao vrsnebogoslove, koji su mogli dostojno uz bok stati svo-jim kolegama u drugim austro - ugarskimsveuËiliπtima. Bogoslovski fakultet u kratkomsvom vijeku, πto ga vidje, dade dva diËna biskupanaπemu narodu, a jedan mu se Ëlan, nadbiskupijina korist promaknu za kanonika zagrebaËkoga,dva mlada i snaæna duhom pokosi nemila smrt.Mnogo je to izgubiti pet vrstnih sila u kratko vri-jeme. No nadamo se s pravom, da Êe te prazninebiti skorim popunjene vrsnim silama; jer ih- hvalaBogu - imamo dosta u naπoj domovini. Mi seveoma veselimo, πto naπe mlado sveuËiliπte, ovoognjiπte prosvjete, πalje svoga diËnoga Ëlana braÊinaπoj u Bosnu i Hercegovinu za prvoga metropoli-tu.

Dr. Josip Stadler bio je neko vrijeme i biljeænikæenidbenoga suda nadbiskupije, a kroz dvijegodine odbornik i blagajnik druπtva sv.Jeronima.

U SLUÆBI POTREBNIH

Naπ sadanji nadbiskup Stadler nije se samobavio redovitim svojim poslom, veÊ je on vazda

215

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 215

mislio, snovao i pokretao: kako bi æiva vjeraKristova sve to viπe ogrijevala srca naπem siro-maπnom puku, i kako bi se sve to viπe i sve to vri-jednih poslenika u njivu Gospodnju pribralo. Zaprvu svrhu pokrenu on na svoju ruku listiÊ zakatoliËki puk pod imenom “Glasnik sv. Josipa”, ukojem se prostomu puku vjera i moral tumaËioprosto i razgovjetno sad u kratkih ËlanËiÊa, sadopet u zanimljivih pripovjetËica. List ovaj po prim-jeru listiÊa u drugih naroda, meu kojima sumnoga dobra uËinili, ureivao je Stadler prekoosam godina bez plaÊe i vraÊe, samo da steknemjesto duπi svojoj. Priπtedu, πto je pritekla, poπtosu svi troπkovi namireni, uloæi on kao glavniËicuza plaÊu buduÊemu uredniku, te je ona veÊ sadadosegla svotu od 300for. “Glasnik sv. Josipa”imao je vazda po 2 tisuÊe preplatnika. Nema dvo-jbe, da je ovaj listiÊ, zaliven Boæjim blagoslovom,mnogo dobro i plemenito zrnce posijao u nepok-varene duπe seljaËke. Kako je u nas slabo razvitareligiozna svijest, kako je veÊ i naπu mladeæ uzeoopajati duh indiferentistiËki za vjeru i crkvu, da nereknemo upravo protivan vjeri i crkvi, sve ih semanje posveÊuje sveÊeniËkom staleæu, osobito iztzv. boljih kuÊa, pa se zato i stade u nas opaæatipomanjkanje sveÊenstva. Stadler zamisli s nekimiprijateljima sretnu misao, sabirati dobrovolljneprinose za osnovanje djeËaËkoga sjemeniπta,tj.zavoda, u koji bi se primali dobri uËenici siro-maπnih graana i seljaka, koji bi u tom zavoduimali svoju opskrbu i odgoj, dok ne bi svrπili gim-

216

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 216

nazijskih nauka. Poslije svrπenih gimnazijskihnauka prosto bi im bilo iÊi van iz zavoda ili ubogoslovlje. Stadleru dvoje bijaπe na umu, kad jeovu sretnu misao zamislio: pruæiti prilike naπemupuku, da si darovitu djecu izπkola, i drugo da se tadjeca izπkolaju i odgoje u pravom krπËanskomduhu, te da budu valjani sveËenici, ili ako ne buduÊutili u sebi zvanja za sveÊeniËki staleæ, da budu isvjetovnjaci valjani krπÊani. A æeli i æelio je, da pit-omci toga zavoda imadu svu opskrbu, da nestradaju u niËem, znajuÊi iz svoga uËeniËkoga æiv-otarenja, kako je to teπko, kada mladiÊ u razvo-jnoj dobi nema dostatne hrane. Ja mislim, da jeovo plemenita zamisao. Kako je Stadler ËovjekodluËan, a ne nestalan, on tu svoju osnovu s priv-olom i veleduπnom podporom uzoritoga g. kardi-nala i zaËe oæivotvori. Uvede se Bratovπtina sv.Josipa, Ëiji Ëlanovi uz neke molitvice prinose ineznatne godiπnje prinose za gore spomenuti cilj.Godine 1878.poËe se pravo sabirati ponajviπemeu klerom za djeËaËko sjemeniπte; sljedeÊe potom godine uredi se lutrija neumornim trudomStadlerovim u tu svrhu, koja lijep dobitak baci,pak evo u kratko vrijeme snese se znamenitasvota oko 48 tisuÊa forinti. Uznapreduje liprinaπanje tako, pa Êe se, ma i poslije 50 godinamoÊi k samomu podizanju djeËaËkoga sjemeniπtapristupiti. Ovakvih zavoda imadu veÊ Nijemci uviπe biskupija. Za ove zasluge odlikova uzoritigosp. kard. Dr. Josipa Stadlera ËaπÊu zaËasnogprisjednika duhovnog stola god.1880.u sijeËnju.

217

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 217

Dr. Stadler bavljaπe se za dokolice i literatur-om. Osim “ Glasnika sv. Josipa “, kojemu je bioizdavaË i urednik, preveo je on logiku svoga prof.Tongiorgija iz latinskoga jezika na hrvatski;napisao i tiskom izdai neke traktate iz fundamen-talne dogmatike za svoje sluπaoce latinskimjezikom; preveo iz talijanskog jezika na hrvatskiBalanovo historijsko djelo: KatoliËka crkva iSloveni u Bugarskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini.»ist dobitak ovoga prijevoda namijeni ondjeËaËkom sjemeniπtu. Osim toga napisao jenekoliko Ëlanaka i ocjena bogoslovskih u “KatoliËkom listu “ i psiholoπkih u “HrvatskomUËitelju”. U rukopisu ima dogotovljene i drugetraktate fundamentalne dogmatike latinskimjezikom kao πto i metaphysiku u hrvatskomjeziku. Nije ovdje mjesta, da ocijenimo dotadaπnjiStadlerov knjiæevni rad; no to spominjemo, da suosobito izdane traktate iz dogmatike inozemskirecenzenti u velike hvalili. Kako je Stadler temeljitteolog, a uz to filozofski naobraæen, moæemo simisliti, da mu je i znanstveni knjiæevni rad valjan.Novomu nadbiskupu vrhbosanskomu dobro ÊedoÊi u njegovoj visokoj sluæbi i znanje jezika.Osim materinjeg hrvatskoga on dobro govori injemaËki, latinski i talijanski, a razumije knjigufrancusku i Ëeπku. Nema dvojbe, da Ëovjek, putu-juÊ narodima, koji su napredovali u kulturi,mnogo iskustva a i mnogo naobrazbe stiËe. Naπdr. Stadler ogleda se dobrano i po svijetu: prop-utova Italiju, Francusku, dobar dio NjemaËke, i

218

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 218

gotovo svu Austriju. Svoju Hrvatsku domovinuobae malo ne svu, a sretnom kobi proe jednomi Hercegovinom i Bosnom, svojom sadanjom pol-janom, koju Êe mu valjati obraivati, te koja mupotom ne Êe biti skroznim nepoznana.

Dr. Stadler, znajuÊi iz svoga iskustva πto jesirotinja i njeno tuæno stanje, velik je dobrotvor ipodupiraË sirotinje. On je i neznatnim dohotcima,πto ih je imao, dok nije postao sveuËiliπni profe-sor, mnogo dobra uËinio, podupiruÊi svoju braÊui njihovu djecu, a i druge. Vrijednoga starinupokojnog Wegheimera πtovao je upravosinovskim pijetetom, kao πto i njegovu suprugusada udovu, a tetku svoju, kako ju on zove.Njoj iza poloæene prisege za nadbiskupa pisa izBeËa krasan list, pun zahvalnoga pieteta premapokojnom “Vetteru”, te joj obeÊa godiπnju pripo-moÊ od 150 for., od kojih Êe joj 100 for.poπiljatina rodovnik striËev, a 50. for. na dan smrti nje-gove. VeÊ prije, kao zahvalni sin, stavi on nabrodskom groblju lijepe kamene spomenike svo-jim pokojnim roditeljima. Plemenitu onu duπu,Julu OrπiÊku, koja je siroËad bila prigrlila, naπzahvalni nadbiskup i dan danas zove svojom“majkom”, te ju sirotu staricu, odkako je stao nasvoje noge baπ sinovski podupire i svakomzgodom, kada doe u Brod, posjeÊuje. Brodskojæupnoj crkvi nabavio je za poboËni ærtvenik slikuBezgreπnog ZaËeÊa Marijina, slikanu u Rimu odstarijega Seitza, za 60 napoleondora. Za ovu slikukazao je preuz. g. biskup Strossmayer, da je sig-

219

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 219

urno najbolja od svetih slika u cijeloj Hrvatskoj.Za djeËaËko sjemeniπte dade on odmah 1000 for.u papirima s lijepom popratnicom, koja takoerodaje njegovu bogoljubnu duπu. Ovih 1000 for.baπtini on od svoga prijatelja pok. ranarnikaFiliÊa, kao vrπilac oporuke, pa ih nije znao koris-nije upotrijebiti, osim u svetu svrhu. Osim togadade svake godine do sada po 100 for. zadjeËaËko sjemeniπte, i odsluæi viπe misnih namje-na, za koje ostavi dobit istomu zavodu. ©ta je joπuËinila dareæljiva desnica Stadlerova za πto ne znalijevica, Bogu je to znano.

LJUBITELJ SVOGA NARODA

Kako se u Stadlera duh poboænosti ustalio urimskom zavodu, i kako je on tada razne duhovnevjeæbe zduπno i gorljivo vrπio, ovako je on isti duhpoboænosti zadræao i iste duhovne vjeæbe nastavioi kao sveÊenik. Ovim duhom prave poboænostipotaknut, htjede da stupi u red IsusovaËki veÊposlije nekih godina, kako se bio povratio izRima; ali poglavari mu ne bijahu za to, te se i timeoËitova volja Boæja, koja ga odabra za viπe zvan-je, za πiri djelokrug.

Stadler je Ëovjek vesele Ëudi, prijazan iljubazan, πaljiv i razgovoran do mile volje, iskren iotvoren, te pravi prijatelj i vjeran drug. On je volioboraviti u druπtvu dobrih prijatelja, pa je svojomdomiπljatoπÊu, pristojnom πalom i veseloπÊu zbilja

220

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 220

ugodan bio u druπtvu. Da nam je svima bio takomio, koji smo ga od djetinjstva dobro poznavali, i snjime uæe drugovali, posvjedoËuje to ona velikaradost, s kojom smo svi pozdravili njegovo imeno-vanje za nadbiskupa, kao πto i spomendari, πto muih pokloniπe tom prigodom i njegovi kolegebogoslovskoga fakulteta kao πto i susËenici musveÊenici zagrebaËke nadbiskupije. Oni mu pok-loniπe lijepo vezen pontificale u Ëetiri sveska, a ovidarovaπe mu lijep kaleæ i patenu.

Dr. Stadler je iskren rodoljub i vjeran sin naro-da svoga. Ako se i nije u politici isticao u svomdosadaπnjem æivotu, ali je bio odreπit i otvorenpristalac stranki, za koju je dræao, da stojeÊ natemelju vjere krπÊanske i gradeÊ na tom temeljusreÊu i blagostanje naroda, moæe i hoÊe najviπenarodu koristiti. Koji od djedinjstva poznajemoStadlera i njegovo za sve dobro kucajuÊe srce, sig-urni smo zato, da Êe on ostati vazda Ëist Ëelik -znaËaj, te da Êe na odluËujuÊem mjestu i zboruvazda pravu, iskrenu i na dobro naroda smjerajuÊureÊi, neobaziruÊ se ni lijevo ni desno. On Êe bitipovjerenom si narodu i otac i majka; on zna nje-gove jade i nevolje, ali on i nosi njemu srce vruÊete Êe mu lijeËiti rane vjekovima zadane i k boljitkuga ovozemaljskom i vjeËnom voditi. Stadler jemuæ, koji se ne boji nikakvih teπkoÊa ni zapreka,gdje se radi za slavu Boæju i dobro naroda. On jespreman na sve ærtve za svetu svoju svrhu, te Êekoliko ga mi znamo, rado i sam stradati i pregarati,samo da πto dobra svomu stadu uradi.

221

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 221

Bosna i Hercegovina, sestre naπe prave, nekabudu uvjerene, da ih njihov prvi nadbiskup nasrcu nosi, da im dolazi pastirovat s najsvetijimnamjerama koja mu ulijeva æiva vjera u Boga,Ëvrsto ufanje i vruÊa ljubav prema Bogu i bliænje-mu. Vrijedni i velezasluæni oci franjevci neka garadosno pomaæu u teπkom mu zvanju, neka mupoklone sve svoje povjerenje; jer Êe im on bitipravi otac, siguran voa i iskren prijatelj. Ta bratim iz njihova hrvatskog naroda dolazi, koji jesamo svemu njihovu dobru rad.

IMENOVANJE PRVIM VRHBOSANSKIM NADBISKUPOM

Kad je on u rujnu 1880. g. posjetio uzor. kar-dinala MihaloviÊa, bivπi papin nuncij u BeËu kar-dinal Jakobini, mnogo je razgovarao s Stadleromo Bosni i Hercegovini, jamaËno s namjerom, danaπega Stadlera poneπto upozna. Poslije togavelikoga posjeta bilo tomu od prilike pet mjeseciproπlo, kad su prve vijesti kao u magli u Zagrebprhale, da je u odluËujuÊim krugovima naπStadler oznaËen za nadbiskupa vrhbosanskoga.Glas taj javljao se poslije sve jaËe dok ga nijeNj.c.kr. VeliËanstvo sluæbeno k sebi pozvalonegdje u srpnju ove godine i blagoizvolilo muizjaviti: da je on predestiniran za nadbiskupa vrh-bosanskoga. Tom zgodom primi ga milostivi kraljFranjo Josip I. premilostivo, pohvali ga, πto je

222

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 222

spreman svetoj stvari za volju primiti na sebe tuærtvu, i obeÊa mu svoju jaku pomoÊ. Uzviπeni naπkralj ima glede sv. vjere i katoliËke crkve u Bosninajljepπe, najplemenitije intencije, te se slobodnoodajemo nadi, da Êe on te svoje intencije s vre-menom i ostvarivati. Previπnjim dekretom od 16.augusta 1881. naimenovan je Dr. Stadler nad-biskupm vrhbosanskim, a 13. oktobra uz sveËaniceremonijal poloæi prisegu u ruke Nj. VeliËanstva.Iza toga zaputi se u Rim, gdje bude 18. novembrau tajnom konsinstoriju prekanoniziran; 19. dobinadbiskupski plaπt, kojom je zgodom sv. otacnaroËito oËitovao svoju radost, πto vidi predsobom prvoga nadbiskupa vrhbosanskoga , naπto mu se novi nadbiskup krasnim latinskimslovom zahvali. Tim lijepim govorom oËevidnoganut sv. otac, blagoslovi joπ jedanput naπegadiËnoga nadbiskupa. 20. novembra bi posveÊenod kardinala Monaco u crkvi sv. Klementa.Svetomu tomu Ëinu prisistvovaπe namjestnik aus-tro - ugarskoga poslaniπtva kod sv.stolice barunSeiler, zatim bivπi nadbiskupov ravnatelj u zavoduGermanico- hungaricum-u, sadaπnji poglavari ipitomci istoga zavoda i mnogi drugi znanci i pri-jatelji sveËarevi. Spomenuti pitomci uzveliËaπekrasnim pjevanjem svetu sluæbu. NakonposveËenja primaπe posveÊeni nadbiskupËestitke svih prisutnika i poËasti ih u samostanuuz crkvu sv. Klementa biranim doruËkom. Opodne priredi posvetitelj - kardinal svomuposveÊeniku na Ëast sjajan objed, na koji su bili i

223

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 223

svi asistenti pozvani. Na poviπenju i posveÊenjuËestitaπe brzojavno novomu nadbiskupu mnogimu πtovaoci i prijatelji iz Zagreba i s drugih strana.Nadbiskup prisustova joπte kanonizaciji ugodnikaBoæjih, koji su na Bezgreπno ZaËeÊe MarijinosveËano blaæenima proglaπeni, a tada se zaputi uBeË. Iz BeËa dolazi u Zagreb, odakle polazi usvoju nadbiskupiju, gdje Êe biti 15. januara 1882.na blagdan imena Isusova uveden i ustoliËen.

Brod taj najbliæi susjed - grad prekosavskojnaπoj braÊi, rodno mjesto JaiÊa, BrliÊa, nezabo-ravnoga nam prvoga rektora sveuËiliπnoga i his-torika pok.Matije MesiÊa i LatkoviÊa, ponosnogleda na svoga sina, te ga s toplim molitvamabraÊi πalje za vijesnika mira i blagoslova Boæjega.

Nadbiskup vrhbosanski skroman je i Ëedan,te se nije nikada sam slavohlepno isticao ni zaslavom potiskivao, veÊ promisao Boæji odabranjega Ëedna i niska za velika i slavna djela. Zatoga i ja molim, da oprosti, πto u ovim crtamaËednost vrijeam. Ja znam da je po duhuKatoliËke Crkve opisivati zasluæan æivot tek posli-je smrti, pa i to ja znam, da najodliËnije inajpreteænije doba u æivotu njegovu tek sada nas-tupa; no izvanredne prilike me na ovaj kratkivjekopis njegov ponukaπe, od kojih nisu ove dvijenenznatne: πto je dr. J. Stadler prvi nadbiskupvrhbosanski u Bosni i Hercegovini, i πto æelim, dai tamoπnji njegovi pomagaËi i vjerni mu puk saz-naju: tko mu je, odakle je, i kakav je tijek æivotaproæivio prvi mu natpastir. ©to sam god napisao,

224

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 224

vjerno sam i istinito gledao napisati bez ikakvanakita s jedinom namjerom ovom: pomogli i oviredci presvj. gosp. prvom vrhbosanskom nad-biskupu u naπe braÊe promicati vremeniti boljitaki vjeËni cilj - ad multos annos! Naπe tople æelje imolitve prate ga onamo.

225

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 225

Ivan Pavao II., Sarajevo 12. 04. 1997. god.

(Iz homilije sveÊenicima, redovnicima, redovnicama

i sjemeniπtarcima)

Kako u ovoj katedrali ne spomenuti mons. Josipa Stadlera,

prvog nadbiskupa obnovljenogastarog biskupskog sjediπta u

Vrhbosni, danaπnjem Sarajevu, i utemeljitelja Druæbe

Sluæavki Malog Isusa,jedine redovniËke zajednice koja je

nastala u Bosni i Hercegovini?Neka æivi spomen na toga velikog pastira, posve vjerna Apostolskoj

Stolici i uvijek spremna sluæiti braÊi, hrabri i podupire misionarsko

zalaganje svih Bogu posveÊenihosoba, koje rade u ovome meni tako

dragom kraju!

226

SRCE/prelom 17-03-2004 14:19 Page 226