Sputnik Ljubavi - Haruki Murakami

8/12/2019 Sputnik Ljubavi - Haruki Murakami

1/135


2/135

Haruki Murakami

MOJ SLATKI SPUTNIK


3/135

Sovjetski Savez lansirao je 4. listopada 1957. prvi umjetni satelit Sputnik 1 izsvemirskog centra u Bajkanoru u Republici Kazahstan. Sputnik je imao 58 cmu promjeru, teio je 83,6 kg i prelazio je orbitu oko Zemlje za 96 minuta i 12sekundi.

Dana 3. studenog iste godine uspjeno je lansiran i Sputnik 2 u kojem jebio pas Lajka. Lajka je prvo ivo bie koje je izalo iz Zemljine atmosfere, alisatelit se nikad nije vratio na Zemlju i Lajka je tako rtvovana biolokomistraivanju u svemiru.

iz Kronika svjetske povijesti


4/135

1

U proljee svoje dvadeset i druge godine, Sumire se prvi put u ivotuzaljubila. Bila je to intenzivna ljubav, pravi orkan to vitla ravnicama svepred sobom sravnjuje sa zemljom, baca u zrak, trga u komadie, drobi ukrhotine. Snaga mu ni na tren ne jenjava dok hui preko oceana, razaraAngkor Wat, spaljuje cijelu jednu indijsku dunglu zajedno s tigrovima,pretvara se u perzijsku pustinjsku pjeanu oluju, zakapa egzotinu tvravupod morem pijeska. Ukratko, bila je to ljubav doista monumentalnihrazmjera. Osoba u koju se Sumire zaljubila bila je od nje starija sedamnaestgodina. I k tome u braku. I, moram dodati, ena. Tu je sve poelo, i sve dolo

kraju. Gotovo.U to je vrijeme Sumire to na japanskom znai ljubica radila na tome

da postane pisac. Kakve god da su joj se mogunosti nudile u ivotu, ona jehtjela biti ili spisateljica ili nita. Odluka joj je bila postojana poput stijene.Nita se nije moglo isprijeiti izmeu nje i njezine vjere u knjievnost.

Kad je maturirala na dravnoj srednjoj koli u prefekturi Kanagava,upisala je drutveni smjer na ugodnu malu privatnu fakultetu u Tokiju.Ustanovila je da je fakultet totalno izvan vremena, maloduan i mlak, i ogadiojoj se a to se tie ostalih studenata (meu kojima sam, bojim se, bio i ja)smatrala ih je beznadno dosadnim, drugorazrednim primjercima ljudskogroda.

Nije stoga udo to je, malo prije no to je upisala treu godinu,jednostavno digla ruke i odustala. Ostati i dalje na fakultetu, zakljuila je,gubitak je vremena. Mislim da je to bio ispravan potez, ali ako mi se dopustijedna neuzbudljiva generalizacija, nemaju li besmislene stvari takoermjesto u ovom svijetu koji je daleko od savrenstva? Uklonite sve to jebesmisleno iz nesavrenog ivota pa e on izgubiti ak i svoje nesavrenstvo.

Sumire je bila beznadno romantina i nesklona promjenama pomalonaivna, da se lijepo izrazim. Ako si je naveo na razgovor, mogla je priati bezkraja i konca, ali u drutvu s nekim tko joj nije po volji drugim rijeima, sveinom ljudi na svijetu jedva da je otvarala usta. Previe je puila i, kadgod se vozila vlakom, neizostavno je gubila kartu. Povremeno bi se takozanijela u misli da je zaboravljala jesti i bila je mrava kao ratni siroii ukakvom starom talijanskom ilmu tapi s oima. Volio bih vam pokazatinjezinu fotograiju, ali nemam ni jedne. Mrzila se slikati nije imala nikakvuelju potomstvu ostaviti "portret umjetnice u mladosti". Da postoji Sumirina

fotograija iz tog vremena, znam da bi posluila kao dragocjen dokaz za tokako su neki ljudi posebni.

Malo sam pomijeao redoslijed dogaaja. Zena u koju se Sumire zaljubila


5/135

zvala se Miu. Barem su je tako svi zvali. Ne znam joj pravo ime, to je kasnijeizazvalo potekoe, ali opet brzam pred rudo. Miu je po narodnosti bilaKorejka, ali sve dok u dvadeset i nekoj godini nije odluila nauiti korejski,nije znala niti rijei toga jezika. Rodila se i odrasla u Japanu i studirala naglazbenoj akademiji u Francuskoj pa je uz japanski teno govorila francuski iengleski. Uvijek se lijepo nosila, elegantno, sa skupim ali suzdranim modnimdetaljima, a vozila je tamnoplavi Jaguar s dvanaest cilindara.

Prvi put kad je srela Miu, Sumire joj je priala o romanima Jacka Kerouaca.Sumire je bila potpuno luda za Kerouacom. Uvijek je imala knjievnog idolamjeseca i u tom asu to je sluajno bio tad demodirani Kerouac. U depukaputa nosila je izlizani primjerak romana Na cesti ili Usamljeni putnik ilistala ga kad je stigla. Cim bi naila na reenicu koja joj se svia, oznaila ju jeolovkom i nauila napamet kao da je Sveto pismo. Omiljena reenica bila joj

je ona iz odlomka o protupoarnoj slubi iz Usamljenog putnika. Kerouac jetri samotna mjeseca proveo u kuici na vrhu visoke planine, gdje mu jedunost bila paziti da ne izbije poar. Sumire je posebno voljela ovaj dio:

"Nijedan ovjek ne bi smio proi kroz ivot a da bar jednom ne iskusi

zdravu, ak dosadom ispunjenu samou u divljini, gdje ovisi iskljuivo o

sebi, i tako spozna svoju istinsku i skrivenu snagu."

"Ne misli da je to predivno?" rekla mi je. "Svaki dan stoji na vrhu

planine. Okrene se za tristo ezdeset stupnjeva i provjeri je li negdje izbiopoar. I to je to. Gotov si za danas. Ostatak vremena moe itati, pisati, raditito hoe.

Nou ti se oko kolibe uljaju kosmati medvjedi. To je ivot! U usporedbi stim studirati knjievnost isto ti je to i vakati gorki kraj krastavca."

"U redu", rekao sam ja, "ali jednog dana mora sii s planine." Kao iobino, moji praktini, obini stavovi nisu je ni najmanje zanimali. Sumire jehtjela biti poput lika u Kerouacovu romanu divlja, otkaena, razuzdana.Hodala je uokolo s rukama zaguranim duboko u depove, raupane kosekoja danima nije vidjela elja, zurila u nebo kroz naoale s crnim plastinimokvirima u stilu Dizzvja Gillespieja koje je nosila unato savrenu vidu. Nijeizlazila iz prevelikog sakoa s uzorkom riblje kosti iz duana s rabljenomrobom i grubih radnikih izama. Da je mogla, siguran sam da bi i bradupustila.

Sumire nije bila ba ljepotica. Obrazi su joj bili upali, usta malo preiroka.Nos joj je bio omanji i prast. Imala je izraajno lice i sjajan smisao za humor,premda se gotovo nikad nije glasno smijala. Bila je niska, a ak i kad je bila

dobre volje, govorila je kao da e svaki as zapodjenuti svau. Koliko ja znam,nikad nije upotrijebila ni ru za usta ni olovku za oi, a pomalo sumnjam je liuope znala da postoje razliiti brojevi grudnjaka. Ipak, Sumire je posjedovala


6/135

neto posebno, neto to je privlailo ljude. Deinirati to neto posebno nijelako, ali ako ste joj se zagledali u oi, uvijek se vidjelo kako se zrcali negdjeduboko iz nutrine.

Najbolje da bez prenavljanja odmah priznam. Bio sam zaljubljen u Sumire.Privukla me odmah prvi put kad smo razgovarali i ubrzo vie nije bilopovratka. Dugo vremena samo sam o njoj mogao misliti. Pokuao sam joj reito osjeam, ali nekako nisam mogao spojiti osjeaje i prave rijei. Moda jetako i najbolje. Da sam joj uspio priznati to osjeam, samo bi mi senasmijala.

Dok smo Sumire i ja bili prijatelji, izaao sam s dvije ili tri djevojke.Nije da se ne sjeam tonog broja. Dvije, tri, ovisi kako se broji. Dodajte

tome djevojke s kojima sam spavao jednom ili dva puta i popis bi se malkoproduio. Uglavnom, dok sam vodio ljubav s tim drugim djevojkama, mislio

sam o Sumire. Ili su mi barem misli na nju dodirivale kutove svijesti.Zamiljao sam kako je drim u zagrljaju. Prilino svinjski od mene, ali nisamse mogao oprijeti. Da se vratim susretu Sumire i Miu.

Miu je ula za Jacka Kerouaca i mutno je znala da je on nekakav pisac.Kakav tono pisac, meutim, nije se mogla sjetiti.

"Kerouac... hmmmm... nije li on bio Sputnik?"Sumire nije shvaala to misli. ZastavSi s noem i vilicom u pola pokreta,

razmislila je o tome. "Sputnik? Mislite, prvi satelit koji su Sovjeti poslali usvemir pedesetih godina? Jack Kerouac bio je ameriki pisac. Vjerojatno se

poklapaju u generacijskom smislu...""Nisu li tako u to vrijeme zvali pisce?" upitala je Miu. Vrskom prsta ocrtala

je krug na stolu kao da kopa po staklenki punoj uspomena. "Sputnik...?""Knjievni pokret. Zna kako su klasiicirali pisce po razliitim kolama

pisanja. Recimo, Siga Naoja bio je u Skoli bijele breze." Napokon je Sumiresinulo. "Bitnik!"

Miu je lagano potapkala uglove usnica ubrusom. "Bitnik, Sputnik.Nikako ne mogu zapamtiti takve termine. To je kao Kenmunska

restauracija ili Rapalski mir. Bilo pa prolo."Medu njih se spustila blaga tiina koja je podsjeala na protok vremena."Rapalski mir?" upitala je Sumire.Miu se nasmijeila. Nostalginim, intimnim smijekom nalik kakvu

dragocjenom starom predmetu to smo ga izvukli s dna ladice. Oi su joj seiznimno armantno suzile. Pruila je ruku i dugim tankim prstima blagoprola kroz Sumirinu ionako raupanu kosu. Bila je to tako nagla, a opetprirodna gesta da je Sumire samo mogla uzvratiti smijekom.

Od tog dana Sumirino privatno ime za Miu bilo je '%Ao\ slatki Sputnik".

Sumiri se svialo kako zvui. Podsjealo ju je na pseto Lajku. Umjetni satelitkoji beumno plovi kroz tamu dubokog svemira. Tamne, sjajne oi psa zurekroz siuno okno. U beskonanoj samoi svemira, u to je to pseto moglo


7/135

gledati?Razgovor o Sputniku dogodio se na svadbi Sumirine roakinje u

otmjenom hotelu u Akasaki. Sumire se nije posebno dobro slagala s tomroakinjom. Zapravo, nisu se uope podnosile. Prije bi se podvrgnulamukama nego ila na neku obiteljsku svadbu, ali iz ove se nije mogla izvui.Nala se kraj Miu za jednim od stolova. Miu nije ulazila u pojedinosti, ali, kakose inilo, poduavala je Sumirinu roakinju glasoviru ili neto tome slino kad se ova spremala za prijamni ispit na muzikologiji. Oito se nisupoznavale ni dugo ni osobito dobro, ali Miu se osjeala dunom odazvati sepozivu.

U trenutku kad joj je Miu dotaknula kosu, Sumire se zaljubila, kao da hodapoljem i bum! munja je pogodi ravno u glavu. Neto kao umjetnika objava.Zbog ega, u tom asu, Sumire nije ni najmanje smetalo to je osoba u koju se

zaljubila sluajno ena.Mislim da Sumire nikad nije imala, da kaemo, ljubavnika. U srednjoj kolihodala je s nekoliko deki, momaka s kojima je ila u kino ili na kupanje.Teko je zamisliti da se koja od tih veza razvila u neto ozbiljno. Sumire seprevie usredotoila na to da postane pisac da bi se doista zagrijala za bilokoga. Ako je i doivjela seksualno iskustvo ili neto nalik tome usrednjoj koli, siguran sam da je to bilo vie iz knjievne znatielje nego izseksualne elje ili ljubavi.

"Da budem potpuno iskrena, seksualna mi je elja zagonetna", rekla mi je

jednom Sumire, ozbiljna lica. To je bilo neposredno prije nego to jeprekinula studij, ini mi se; ispila je pet daiquirija s bananom i prilino senapila. "Zna, kako se pojavljuje. to ti misli o tome?"

"Seksualna elja nije neto to se razumije", rekao sam, iznosei svojuobiajeni umjereni stav. "Jednostavno je osjeti."

Pomno me prouavala neko vrijeme kao da sam kakav stroj koji radi nadosad nikad vieni pogon. Izgubila je zanimanje i zabuljila se u strop te jerazgovor zamro. Nema svrhe s njim o tome razgovarati, oito je zakljuila.

Sumire je roena u Cigasakiju. Stanovala je blizu morske obale i odrasla jeuz suhi um pijeskom natopljena vjetra to joj udara o prozore. Njezin otacimao je zubnu kliniku u Jokohami. Bio je upadljivo naoit ovjek, tako lijepooblikovana nosa da je podsjeao na Gregorvja Pecka u ilmu Opsjednut.Sumire nije naslijedila taj lijepi nos niti ga je, po njenim rijeima, naslijedionjezin brat. Sumire se nije mogla nauditi kamo su nestali geni koji suproizveli taj nos. Ako su doista zauvijek potonuli na dno genskog bazena,svijet moe samo aliti. Tako je krasan bio taj nos.

Za ene u Jokohami koje su trebale zubarske usluge Sumirin je otac bio

gotovo mitska igura. U ordinaciji je uvijek nosio kirurku kapu i maskupreko lica tako da mu se vide samo oi i ui. Cak i tako, jasno se vidjelo kakoje privlaan. Njegov lijepi, muevni nos sugestivno se ocrtavao ispod maske i


8/135

tjerao pacijentice da porumene. U istom trenutku bez obzira na to je li imzdravstveno osinje pokrivalo zubarske trokove ili nije zaljubile bi se unjega.

Sumirina majka umrla je od uroene srane mane kad joj je bila samotrideset i jedna godina. Sumire jo nije bila navrila tri godine. Majke sesjeala sasvim mutno, tek mirisa njezine koe. Imala je tek nekoliko njezinihfotograija namjetenu fotograiju s vjenanja i jednu snimljenuneposredno nakon Sumirina roenja. Sumire je znala vaditi album i zuriti uslike. Sumirina je majka bila blago reeno osoba koja se vrlo lakozaboravlja. Kratka bezvezna frizura, odjea koja ovjeka tjera da se pita gdjejoj je bila pamet, smijeak pun nelagode. Da zakorai samo korak unatrag,stopila bi se sa zidom. Sumire je vrsto odluila urezati majino lice upamenje. Tako e je moda jednom sresti u snovima. Rukovat e se, dosita

se napriati. Ali, nije sve teklo tako glatko. Koliko god se trudila upamtitimajino lice, uvijek bi joj izblijedjelo u sjeanju. Ma kakvi snovi da jeSumire srela roenu majku na ulici, usred bijela dana, ne bi je prepoznala.

Sumirin otac gotovo nikad nije spominjao svoju pokojnu enu. Prijesvega, nije bio osobito priljiv, niti je kad govorio o osjeajima kao da je tokakva zaraza usne upljine koju nikako ne eli zaraditi.

Sumire se ne sjea da je ikad pitala oca o pokojnoj majci, osim jednom,dok je jo bila vrlo mala; iz nekog razloga upitala ga je "Kakva je bila mojamama?" Vrlo se jasno sjeala tog razgovora.

Otac je pogledao u stranu i trenutak razmislio prije no to joj jeodgovorio. "Dobro je pamtila", rekao je. "I imala je lijep rukopis."

Cudan nain da se opie neka osoba. Sumire je napeto ekala, nadotvorenom snjenobijelom prvom stranicom biljenice, rijei okrepe koje ejoj pruiti toplinu i utjehu osovinu, stup kojim e poduprijeti svojneizvjesni ivot ovdje na treem planetu od Sunca. Otac joj je trebao reineto za to se kerkica mogla uhvatiti. Ali Sumirin naoiti otac nijeizgovorio te rijei, ba one rijei koje su joj bile najpotrebnije.

Sumirin otac ponovno se oenio kad joj je bilo est godina, a dvije godinekasnije na svijet je doao njezin mlai brat. Ni nova majka nije bila lijepa.Povrh toga, nije ni dobro pamtila, niti joj je rukopis bio emu. No, bila je dragaena i pravedna. Sreom za malu Sumire, novu pastorku. Ne, srea nije pravarije. Napokon, njezin je otac odabrao tu enu. Moda nije bio idealan otac, aliu izboru druice znao je to radi.

Maehina se ljubav prema njoj nije pokolebala nijednom tijekom dugihtekih godina odrastanja, a kad je Sumire objavila da e napustiti fakultet ipisati romane, maeha je premda je o toj stvari imala svoje miljenje

potovala Sumirinu elju. Uvijek joj je bilo drago to Sumire toliko voli itati ipoticala je njezine knjievne interese.Maeha je s vremenom nagovorila oca da joj popusti i odluili su da e


9/135

Sumiri davati malu stipendiju sve dok ne napuni dvadeset osam godina. Akose do onda ne bude u stanju sama izdravati pisanjem, neka se snae kakozna. Da joj maeha nije stala u obranu, Sumire se lako mogla nai na ulici bez novca i bez potrebnih vjetina za preivljavanje u pustinji ponetosumorne zbilje. U kojoj Zemlja, naposljetku, ne obilazi oko Sunca uz kripu istenjanje samo zato da se ljudska bia na njoj mogu zabavljati i cerekati.

Sumire je upoznala svojeg slatkog Sputnika malo vie od dvije godinenakon to je prekinula studij.

Sumire je tad ivjela u jednosobnom stanu u Kiioji koji je namjestilaminimalnom koliinom pokustva i maksimalnim brojem knjiga. Ustajala je upodne, a poslijepodne sa arom hodoasnika koji se probija kroz svetebrezuljke odlazila na setnju po perivoju Inogasira. Za sunanih je dana sjedilana klupi u parku, vakala kruh, puila cigaretu za cigaretom i itala. Ako je

padala kia ili je zahladilo, odlazila je u neku kavanu staroga tipa gdje glasnosvira klasina glazba, tamo se zavalila na tronu sofu i itala svoje knjige,ozbiljna izraza lica dok je sluala Schubertove simfonije, Bachove kantate.Uveer bi popila jedno pivo i u samoposluivanju kupila gotovo jelo zaveeru.

Tono u 23:00 smjetala se za pisai stol. Tu je uvijek stajala termosica svruom kavom, alica za kavu (ona koju sam joj kupio za roendan sa slikomSnakina), kutija Maribora i staklena pepeljara. Naravno, imala je i kompjuter.Svaka tipka svoje slovo. Zavladala bi potpuna tiina. Um joj je bio kristalno

ist poput nonog neba zimi, gdje Veliki medvjed i zvijezda Sjevernjaasvjetlucaju svatko na svom mjestu. Toliko je toga morala napisati, tolikopria ispriati. Samo da nae pravi ventil, uskiptjele misli i ideje navrijet epoput lave, sliti se u postojanu bujicu inventivnih radova kakve svijet jo nijevidio. Ljudi e zinuti od uda kad se pojavi ta mlada spisateljica koja obeava,spisateljica posebnog talenta. Fotograija e joj izai u rubrici kulture unovinama, a izdavai e ekati u redu pred njezinim vratima.

Ali to se nikad nije dogodilo. Sumire je napisala neka djela koja imaju

poetak. I neka koja imaju kraj. Ali nikad nijedno koje ima i poetak i kraj.Ne moe se rei da se zakoila. Daleko od toga pisala je u beskraj, sveto joj je padalo na pamet. Problem je bio to je pisala previe. Covjek bipomislio da mora samo izrezati suvine dijelove i sve je rijeeno, ali stvarnije bila tako jednostavna. Nikad nije mogla sagledati cjelinu odluiti to jenuno a to nije. Kad je sljedei dan ponovno itala ono to je isprintala,svaka joj je reenica izgledala apsolutno bitna. Ili bi opet najradije izbrisalasve. Neke je rukopise u oaju cijele razderala i bacila u smee. Da se todogaa u zimskoj noi i da je u sobi imala kamin, zraila bi iz toga neka

toplina zamislite prizor iz La Boheme ali u Sumirinom stanu ne samoda nije bilo kamina, nego ni telefona. A da pristojno zrcalo i ne spominjemo.Za vikende Sumire mi je dolazila u posjet, teglei naramke rukopisa svojih


10/135

romana rukopisa koji su izbjegli pokolj. I ovako ih se nakupila poprilinahrpa. Sumire je svoje rukopise pokazivala jednoj jedincatoj osobi na cijelomsvijetu. Meni.

Na faksu sam bio dvije godine ispred nje i studirali smo na razliitimodsjecima pa nije bilo mnogo prilike da se sretnemo. Sreli smo se pukimsluajem. Bilo je to jednog ponedjeljka u svibnju, dan nakon cijelog nizapraznika, i stajao sam na autobusnoj postaji ispred glavnog ulaza na fakultet,itajui roman Paula Nizana koji sam pronaao u antikvarijatu. Niskadjevojka pokraj mene nagnula se, pogledala knjigu i upitala me, Zato baNizan, od svih ljudi na svijetu? Zvuala je kao da se hoe svaati. Kao da elineto opaliti nogom tako da odleti u zrak, ali, kako joj se u blizini nije nalonita prikladno, okomila se na moj izbor tiva.

Sumire i ja bili smo u mnogoemu nalik. Knjige smo gutali prirodno poput

disanja. Svaki smo slobodni trenutak koristili da se zavuemo u neki mirankutak i beskrajno listamo stranicu za stranicom. Japanski romani, straniromani, nova djela, klasici, avangarda ili bestseleri itali smo svaku knjigukoja je nudila bar trunku intelektualnog poticaja. Visjeli smo po knjinicama,danima prekapali po knjigama u Kandi, najveem antikvarijatu u Tokiju.Nikad nisam upoznao nikoga tko je itao s takvom strau tako duboko itako iroko kao Sumire, a siguran sam da je ona mislila isto o meni.

Diplomirao sam nekako u vrijeme kad je Sumire odustala od studija inakon toga dolazila mi je u posjet dva ili tri puta mjeseno. Povremeno sam ja

posjeivao nju, ali u njezin se stan jedva moglo ugurati dvoje ljudi pa jeveinom ona dolazila meni. Razgovarali smo o romanima koje smo proitali iizmjenjivali knjige. Skuhao sam nam bezbroj veera. Kuhanje mi ne padateko, dok je Sumire od onih koji radije gladuju nego da sami sebi netoskuhaju. U znak zahvalnosti donosila mi je darove sa svojih povremenihposlova.

Jednom, kad je radila u skladitu farmaceutske kompanije, donijela mi jeest paketia od po dvanaest kondoma. Vjerojatno su jo na dnu ladice.

Romani zapravo dijelovi romana koje je Sumire napisala nisu bilitako grozni kao to je ona mislila. Istina, njezin je stil povremeno podsjeaona Sareni prekriva to ga je od krpica sastavila skupina tvrdoglavih starihgospoa, od kojih svaka ima vlastiti ukus i vlastite boljke, i to Sijui umrgodnoj tiSini. Ako se tome doda Sumirina katkad manino depresivnaosobnost, stvari su znale izmaknuti kontroli. A kao da to nije dovoljno,Sumire je vrsto odluila da e napisati velianstveni totalni roman u stiludevetnaestog stoljea, neku vrst golema kovega u koji su utrpane svemogue pojave da se uhvati dua i sudbina ovjeanstva.

Nakon svega ovoga, mora se rei da je Sumirino pisanje odlikovalaposebna svjeina, pokuSaj da poteno prikae ono to joj je vano. Pozitivnoje to nije imitirala niiji stil, niti se trudila sve destilirati u ishitrene,


11/135

dovitljive esejie. To mi se najvie svialo kod njezina pisanja. Ne bi valjalozauzdati izravnu snagu njezina pisanja samo zato da ga se ulije u bezopasni,ugodni kalup. Nije bilo potrebe brzati. Imala je ona vremena za zaobilaske.Kako kae izreka, "to se polako uzgaja, dobro raste".

"Glava mi je kao neka glupa Stala puna stvari o kojima hou pisati", reklaje Sumire."Slike, prizori, rijei... u mojoj glavi sve to ija, sve je ivo. Pii! viumi. Fantastina nova pria samo to se nije rodila, osjeam to. Prenijet e meu neko drugo, potpuno novo mjesto. Problem je to kad jednom sjednem zastol i sve stavim na papir, uviam da neto vano nedostaje. Ne kristalizira se nema kristala, samo ljunak. I nikamo se nisam prenijela."

Sumire se namrtila, uzela ve dvjesto pedeseti kameni i bacila ga ujezero.

"Moda mi neto nedostaje. Neto to apsolutno mora imati da bude

pisac."Zavladao je tajac. Kao da je ekala moje obino, prosjeno miljenje.Malo sam priekao, a onda rekao: "Prije mnogo godina u Kini su postojali

gradovi okrueni visokim zidinama, s golemim, velianstvenim vratima.Vrata nisu sluila samo tome da kroz njih ljudi ulaze i izlaze, nego su imala ivee znaenje. Vjerovalo se da dua grada obitava u tim vratima. Ili barem dabi trebala tamo obitavati. Kao u Europi u srednjem vijeku, kad se mislilo da jesrce grada u katedrali i sredinjem trgu. Zato jos i danas u Kini stoje mnogaprelijepa gradska vrata. Zna kako su Kinezi gradili ta vrata?"

"Pojma nemam", rekla je Sumire."Zaprenim su se kolima vozili na stara bojita i skupljali izbijeljene kosti

koje su ondje zakopane ili razbacane. Kina je vrlo stara zemlja, u njoj imamnogo bojnih polja iz davnine pa nikad nisu morali daleko traiti. Na ulazu ugrad podizali su velika vrata i u njih zazidali kosti. Nadali su se da e, ako imtako odaju poast, mrtvi vojnici i dalje uvati grad. Ima jo. Kad su vrata bilagotova, doveli bi nekoliko pasa, prerezali im vrat i njihovom krvlju pokropilivrata. Tek kad se svjea krv izmijea sa sasuenim kostima, drevne e due

pokojnika udesno oivjeti. Tako se bar mislilo."Sumire je bez rijei ekala da nastavim."Pisanje romana vrlo je slino. Skuplja kosti i podie vrata, ali kako god

lijepa ta vrata bila, to samo po sebi nee dati roman koji ivi i die. Pria nijeneto to pripada ovome svijetu. Prava pria zahtijeva neku vrst arobnogkrtenja koje e povezati svijet s ove strane s onim na drugoj strani."

"Znai, ti mi govori da moram sama krenuti u potragu i pronai svojegapsa?"

Kimnuo sam glavom.

"I pustiti svjeu krv?"Sumire je zagrizla usnicu i razmislila. Bacila je u jezero jo jedankameni. "Zbilja ne elim ubijati ivotinje ako ne moram."


12/135

"To je metafora", rekao sam. "Ne mora nikoga zapravo ubiti." Sjedili smokao i obino jedno kraj drugoga u perivoju Inogaira na njezinoj najdraojklupi. Pred nama se prostiralo jezero. Dan bez vjetra. Lie je lealo gdje jepalo, prilijepljeno za povrinu vode.

Negdje iz daljine dopirao je vonj paljevine. Kraj jeseni mirisao je u zraku iudaljeni su zvui bolno jasno odzvanjali.

"Tebi treba vrijeme i iskustvo", rekao sam."Vrijeme i iskustvo", razmiljala je Sumire i gledala u nebo. "Sto se tie

vremena, tu se ne moe mnogo uiniti, ono prolazi samo od sebe. Aliiskustvo? Nemoj mi to spominjati. Nisam na to ponosna, ali nemamseksualne elje. A kakvo iskustvo moe pisac imati ako ne osjea strast? To jekao kuhar bez apetita."

"Ne znam kamo je nestala tvoja seksualna elja", rekao / sam.

"Moda se samo skriva. Ili je otila na izlet i zaboravila se vratiti. Alizaljubljivanje je uvijek prilino mahnito.Moe se dogoditi iz Cista mira i pogoditi te kao grom iz vedra neba. Tko

zna, moda ba sutra."Sumire je spustila pogled s neba na moje lice. "Kao orkan?""Moglo bi se tako rei."Razmislila je o tome. "Jesi li ikad zapravo vidio orkan?""Ne", odgovorio sam. "Hvala bogu, Tokio ba nije poznat po orkanima."Poslije otprilike pola godine, ba kao to sam predvidio, odjednom,

potpuno neoekivano, orkanska je ljubav pogodila Sumire. Ljubav prema zenistarijoj sedamnaest godina. Prema njezinom slatkom Sputniku.

Dok su Sumire i Miu sjedile zajedno za stolom na svadbi, uinile su onoto svi na svijetu rade u toj situaciji, to jest, predstavile se jedna drugoj.Sumire je mrzila svoje ime i pokuavala ga je zatajiti kad god je mogla. Ali,ako vas netko pita kako se zovete, pristojno je odgovoriti i rei ime.

Otac joj je rekao da je majka izabrala ime Sumire. Voljela je Mozartovupjesmu istog imena i jo je davno bila odluila da e, bude li ikad imala ker,

djevojicu nazvati Sumire. Na polici u dnevnoj sobi stajala je ploa sMozartovim pjesmama, vjerojatno ba ona koju je sluala njezina majka, aSumire je kao dijete paljivo stavljala teku longplejku na gramofon i uvijekiznova presluavala pjesmu. Sopran je pjevala Elisabeth Schwarzkopf, zaglasovirom je bio Walter Gieseking. Sumire nije razumjela rijei, ali zbogljupkog je motiva bila sigurna da je pjesma oda lijepim ljubicama koje cvatu upolju. Sumiri se ta slika silno sviala.

U srednjoj koli je, meutim, u kolskoj knjinici naila na japanskiprijevod pjesme i zaprepastila se. Rijei su govorile o beutnoj pastirovoj

kceri koja gazi bezazlenu malu ljubicu u polju. Djevojka ak i ne primjecuje daje zgnjeila cvijet. Rijei su se temeljile na Goetheovoj pjesmi, a Sumire nije unjima nalazila nita utjeno, niti pouku koja bi se mogla izvui.


13/135

"Kako me majka mogla nazvati po tako odvratnoj pjesmi?" mrtila seSumire.

Miu je presloila ubrus na krilu, neutralno se nasmijeila i pogledalaSumire. Imala je sasvim tamne oi. U njima su se mijeale mnoge boje, jasne inezamuene.

"Misli li da je pjesma lijepa?""Da, glazba je sama po sebi lijepa.""Ako je glazba lijepa, mislim da bi ti to trebalo biti dovoljno.Napokon, ne moe sve na ovom svijetu biti lijepo. Nije li tako?Tvoja je majka vjerojatno voljela tu pjesmu pa joj rijei nisu smetale. A

osim toga, ako se i dalje bude tako durila, ostat e ti bore."Sumire se prestala mrtiti."Moda ste u pravu, ali osjeam se kao da me netko iznevjerio.

Hou rei, to je ime jedino opipljivo to mi je majka ostavila. Osim menesame, naravno.""No, ja mislim da je Sumire krasno ime. Jako mi se svia", rekla je Miu i

lagano nagnula glavu kao da eli sve promotriti iz novog ugla. "Usput, je li tvojotac na svadbi?"

Sumire se osvrnula oko sebe. Svadba se odravala u prostranoj dvorani,ali njezin je otac bio visok i brzo ga je pronala pogledom. Sjedio je dva stoladalje, okrenut postrance, u razgovoru s niskim, postarijim ovjekom usmokingu. Smijeio se tako toplo i povjerljivo da bi se i ledenjak rastopio. Pod

svjetlom raskonih lustera, naoiti mu se nos blago uzdizao, poput rokokoukrasa, pa je ak i Sumire, premda se naviknula na njega, dirnula njegovaljepota. Njezinu je ocu doista bilo mjesto na ovakvim sveanim skupovima.Sama njegova nazonost oplemenjivala je ugoaj. Kao svjee cvijee u velikojvazi ili dugaka crna limuzina.

Kad je ugledala Sumirina oca, Miu je ostala bez rijei. Sumire je ula kakojoj je stao dah. Kao zvuk barunaste zavjese koju netko povlai u mirno jutroputajui da sunce s prozora probudi neku vrlo posebnu osobu. Moda sam

trebala ponijeti kazalini dalekozor, mislila je Sumire. Ali naviknula se nadramatinu reakciju koju je izgled njezina oca izazivao kod ljudi posebnokod sredovjenih ena. Sto je ljepota? Koliko vrijedi? Sumire se nije moglatome nauditi. Ali nikad joj nitko nije odgovorio. Samo je vidjela to uvijek istodjelovanje.

"Kako je imati ovako naoitog oca?" upita je Miu. "Pitam iz radoznalosti."Sumire je uzdahnula ljudi su doista predvidljivi. "Ne mogu rei da mi se

to svia. Svi uvijek misle isto. Kakav naoit ovjek. Svima upada u oi. Ali kimu je, no nije ba bogzna to. Valjda se to podrazumijeva pod pojmom

atavizam, misle si oni."Miu se okrenula prema Sumire, mrvicu uvukla bradu i zagledala joj se ulice. Kao da se divi slici u galeriji.


14/135

"Ako tako misli, grijei", rekla je Miu. "Ti si zgodna. Jednako si zgodnakao i tvoj otac." Posegnula je rukom i, potpuno prirodno, lagano dotaknulaSumirinu ruku koja je leala na stolu. "Ti ne shvaa koliko si privlana."

Sumirino je lice buknulo. Srce joj je galopiralo glasno poput podivljalogkonja na drvenom mostu.

Nakon toga Sumire i Miu udubile su se u vlastiti privatni razgovor. Svadbaje bila ivahna, s uobiajenim repertoarom govorancija poslije veere (meukojima je dakako bila i ona Sumirinog oca), a hrana uope nije bila loa, alinita od toga Sumire nije zapamtila. Je li za predjelo bilo meso? Ili riba? Je lise sluila noem i vilicom i pazila na ponaanje? Ili je jela rukama i polizalatanjur? Sumire pojma nije imala.

Njih dvije razgovarale su o glazbi. Sumire je bila velika oboavateljicaklasine glazbe i od djetinjstva je presluavala oevu zbirku ploa. Pokazalo

se da Miu ima vrlo slian ukus u glazbi.Obje su voljele klavirsku glazbu i smatrale su da je Beethovenova Sonatabr. 32 apsolutni vrhunac povijesti glazbe. I da je neponovljiva izvedbaWilhelma Backhausa za Deccu interpretativni standard. Kakva je to vedra,poletna, prekrasna glazba!

Mono snimke Vladimira Horowitza kad svira Chopina, posebno scherza,silno su uzbudljive, nije li tako? Debussvjevi preludiji u izvedbi FriedrichaGulde duhoviti su i draesni; Giesekingov Grieg je, od poetka do kraja,presladak. Prokojev Svjatoslava Richtera moe se sluati bezbroj puta

njegova interpretacija tono je uhvatila nagle promjene raspoloenja. AMozartove sonate u izvedbi Wande Landovske toliko su pune topline injenosti da je neshvatljivo zato ih kritika nije vie hvalila.

"A ime se ti bavi?" upitala je Miu kad su zavrile raspravu o glazbi.Prekinula sam studij, objasnila je Sumire, i povremeno uzimam neki

posao da preivim dok piem romane. Kakve romane?, pitala je Miu. Teko jeto objasniti, odgovorila je Sumire. No, onda, rekla je Miu, kakve romane voliitati? Da ih sve nabrojim, sjedili bismo ovdje sto godina, rekla je Sumire. U

posljednje vrijeme itam Jacka Kerouaca.I tu dolazi onaj dio razgovora gdje se spomenuo Sputnik.Osim neto lake literature koju je itala za razonodu, Miu gotovo nikad

nije itala romane. Nikako ne mogu smetnuti s uma injenicu da je to sveizmiljeno, objasnila je, pa ne mogu niti suosjeati s likovima. Uvijek sam bilatakva. Zato je i itala iskljucivo one knjige koje su zbilju promatrale kao zbilju.Uglavnom knjige koje su joj pomagale u poslu.

Kakvim se poslom vi bavite?, pitala je Sumire."Posao mi je uglavnom povezan s putovanjima u inozemstvo", rekla je

Miu. "Prije trinaest godina preuzela sam trgovinsku tvrtku koju je vodio mojotac, zato to sam najstarija u obitelji. Uila sam za pijanisticu, ali otac mi jeumro od raka; majka mi nije iziki bila tome dorasla, a osim toga, nije dobro


15/135

govorila japanski. Brat mi je jo iao u srednju kolu pa smo odluili da uprivremeno ja preuzeti brigu o tvrtki. Tvrtka je bila jedini izvor prihodacijelom nizu roaka pa nikako nisam smjela pustiti da propadne.

To je naglasila s uzdahom."Oeva tvrtka isprva je uvozila suhu hranu i ljekovite biljke iz Koreje, ali

sada barata irokom paletom robe i usluga. Cak i kompjuterskimdjelatnostima. Ja sam i dalje slubeno na elu tvrtke, ali posao su preuzeli mojmu i mlai brat pa vie ne moram tako esto u ured. Umjesto toga, vodimsvoj privatni biznis."

"A to je?""Uglavnom uvoz vina. Povremeno i organiziram koncerte.Razmjerno esto putujem u Europu budui da ta vrsta posla ovisi o

osobnim vezama. Zato i mogu sasvim sama konkurirati nekim vrlo jakim

agencijama. Ali, odravanje kontakata zahtijeva mnogo vremena i energije.No, tako valjda mora biti..." Podigla je pogled kao da se upravo neeg sjetila."Kad smo kod toga, govori li ti engleski?"

"Govorni engleski nije mi ba najjaa strana, ali mislim da nisam ni loa.Ali zato oboavam itati na engleskom."

"Zna se sluiti kompjuterom?""Zapravo ne, ali sluim se programima za pisanje pa se sigurno mogu

snai i u svemu ostalome.""Voziti zna?"

/ Sumire je zavrtjela glavom. Kad se upisala na fakultet, pokuala jeutjerati oev Volvo karavan natrake u garau i razbila je vrata. Od ondagotovo i nije sjela za volan.

"U redu. Moe li u dvjesto rijei ili manje objasniti razliku izmeu znaka isimbola?"

Sumire je podigla ubrus s krila, lagano potapkala usnice i ponovno gaodloila. Na to ta ena cilja? "Izmeu znaka i simbola?"

"Nita posebno. Samo primjer."

Sumire je ponovno zavrtjela glavom. "Pojma nemam."Miu se nasmijeila. "Ako ti nije teko, htjela bih da mi kae kojimpraktinim vjetinama raspolae. Sto ti posebno lei osim itanja gomileromana i sluanja glazbe?"

Sumire je tiho odloila no i vilicu na tanjur, zagledala se u bezimeniprostor iznad stola i razmislila o pitanju.

"Umjesto onoga to mi lei, krae e trajati da nabrojim sve to ne znamraditi. Ne znam kuhati ni spremati kuu. Moja soba je u totalnom neredu inikad nista ne mogu pronaci. Volim glazbu, ali ne mogu otpjevati ni jedan ton.

Trapava sam i ne znam ni gumb priiti. Osjeaj za orijentaciju mi jekatastrofalan i uglavnom ne razlikujem lijevo od desnoga. Kad se naljutim,znam razbijati stvari. Tanjure, olovke, budilice. Kasnije mi bude ao, ali taj


16/135

as ne mogu se obuzdati. Nemam novaca u banci. Srameljiva sam bezrazloga i zapravo nemam prijatelja."

Sumire je uzela dah i hrabro nastavila."Ali zato znam zbilja brzo naslijepo pisati na stroju. Nisam sportski tip, ali

osim to sam imala mums, nisam ni jedan dan u ivotu bila bolesna. Uvijeksam tona, nikad ne kasnim na dogovor. Mogu jesti takorei sve. Nikad negledam televiziju. I osim to se tu i tamo glupo pravim vana, nikad se neizmotavam i ne izvlaim. Otprilike jednom mjeseno ukoe mi se lea pa nemogu spavati, ali inae spavam kao klada. Menstruacije su mi kratke. Nemamni jedan pokvareni zub. I sasvim pristojno govorim panjolski."

Miu je podigla pogled. "Govori panjolski?"Kad je Sumire ila u srednju kolu, provela je mjesec dana kod ujaka,

poslovnog ovjeka koji se preselio u Meksiko.

Iskoristivi priliku do maksimuma, intenzivno je uila panjolski. I nafakultetu je upisala panjolski.Miu je prstima primila stalak vinske ae i poela je polako okretati kao

da zavre vijak na stroju. "to misli o tome da neko vrijeme radi za mene?""Da radim?" Nesigurna kakav bi izraz bio najprikladniji u ovoj situaciji,

Sumire je posegnula za svojim uobiajenim nadurenim licem. "U ivotu senikad nisam ozbiljno zaposlila i vjerojatno se ne znam ni propisno javiti natelefon. Izbjegavam javni prijevoz prije deset ujutro i, kao to ste ve sigurnoprimijetili dok smo razgovarale, ne znam uljudno govoriti."

"Nita od toga nije vano", jednostavno je rekla Miu. "Kad smo kod toga,jesi li slobodna sutra oko podne?"

Sumire je mehaniki kimnula. Nije morala ni trena razmiljati.Napokon, ako je neeg imala u izobilju, bilo je to slobodno vrijeme."No onda, mogle bismo skupa ruati. Rezervirat u stol u restoranu u

blizini", rekla je Miu. Podigla je au crnog vina to joj ga je konobar natoio,paljivo ga prouila, udahnula aromu i otpila prvi gutljaj. Taj niz pokretaodisao je prirodnom elegancijom kratke kadence koju je pijanist usavravao

godinama."Onda emo razgovarati o pojedinostima. Danas bih se rado prepustilauitku. Zna, ne znam odakle je, ali ovaj bordo uope nije lo."

Sumire je malo ublaila nadureni izraz i bubnula: "Ali tek ste me upoznalii ne znate nita o meni."

"To je tono. Moda ne znam", priznala je Miu."Zato onda mislite da bih vam mogla pomoi u poslu?"Miu je zavrtjela vino u ai. "Ljude uvijek sudim po licu", rekla je."to znai da mi se tvoje lice svia. Svia mi se kako izgleda."

Sumire se uinilo da se zrak oko nje odjednom razrijedio.Bradavice su joj se stvrdnule pod haljinom. Automatski je posegnula zaaom vode i naduak je iskapila. Iza lea joj se smjesta stvorio konobar


17/135

otra sokolova lica i nalio joj vode s ledom u praznu au. U Sumirinuzbunjenom umu zveket kocki leda odjeknuo je uplje poput stenjanjarazbojnika skrivenog u pilji.

Mora da sam se zaljubila u ovu enu, sa zaprepatenjem je shvatilaSumire. Nema sumnje. Led je hladan, ruze su crvene, ja sam zaljubljena. I ta eme ljubav nekamo odnijeti. Struja presnano vue; nemam izbora. Moda eto biti posebno mjesto, mjesto kakvo nikad prije nisam vidjela. Tamo mimoda prijeti opasnost, moda e me neto duboko i kobno raniti. Moda nakraju sve izgubim. Ali povratka nema. Mogu se samo prepustiti struji. Cak iako to znai da u sagorjeti, zauvijek nestati.

Sad, nakon svega, znam da se njezin predosjeaj pokazao tonim.Dvjesto posto tonim.


18/135

2

Prolo je otprilike dva tjedna od svadbe kad me Sumire nazvala u nedjeljuujutro, malo prije no to je svanulo. Naravno, spavao sam.Spavao sam dubokim snom, kao top. Proli tjedan zapalo me da

organiziram jedan sastanak i uspijevao sam uhvatiti samo nekoliko sati snadok sam prikupljao svu potrebnu (itaj, besmislenu) dokumentaciju. Kad jenapokon doao vikend, htio sam se naspavati do mile volje. A onda je, dakako,zazvonio telefon.

"Spavao si?" upitala me znatieljno Sumire."Mmm", zastenjao sam i nagonski pogledao na budilicu kraj kreveta. Sat je

imao velike luorescentne kazaljke, ali nisam vidio koliko je sati. Slika koja mise projicirala na Vnrenicu i dio mozga koji ju je obraivao nisu se uspijevalisinkronizirati, kao kad se stara gospoa uzaludno trudi udjenuti konac u iglu.Jedino sam uspio razabrati da je oko mene mrak, nalik Fitzgeraldovoj"Mranoj noi due".

"Uskoro e svanuti.""Mmm", promrmljao sam."U mom susjedstvu ivi ovjek koji uzgaja pijetlove. Dri ih ve godinama.

Za nekih pola sata poet e kukurikati kao ludi. To mi je najdrae doba dana.Kad crno nono nebo zasja na istoku, a pijetlovi kukuriu iz petnih ila kao dase nekom osveuju. Ima kod tebe pijetlova?"

Na svom kraju telefona lagano sam zatresao glavom."Zovem te iz govornice kraj parka.""Mmmm", rekao sam. Govornica je od njezinog stana bila udaljena oko

dvjesto metara. Kako Sumire nije imala telefon, morala je pjeaiti onamokad god je htjela nazvati. Bila je to najobinija telefonska govornica.

"Znam da te ne bih smjela zvati ovako rano. Zbilja mi je ao. U ovo doba

dana kad ni pijetlovi jo ne kukuriu. Kad bijedni mjesec jo visi u uglu nebana istoku kao iscijeeni bubreg. Ali, sjeti se kako je meni morala samovamo potegnuti pjeice po mrklom mraku. I pritom sam u ruci stiskalatelefonsku karticu koju sam dobila na dar na sestrininom vjenanju. Na njojje slika sretnog para kako se dri za ruke. Moe zamisliti kako je todeprimantno? Za boga miloga, ak su mi i sokne rasparene. Na jednoj je slikaMickevja Mousea, druga je obina vunena, bez slike. U mojoj sobi je nered kaoda je bomba pala, ne mogu nita pronai. Ne elim ovo rei preglasno, ali nemoe si zamisliti u kakvom su mi degutantnom stanju gaice.

Cak ni pervertiti koji kradu gaice ne bi ih tapom dodirnuli. Da me sadubije manijak, javno bih se osramotila. Ne traim suut, ali bilo bi mi dragoda pokae malo vie entuzijazma dok mi odgovara. A ne da samo ledeno


19/135

ubacuje hmm i umm. to kae na neki veznik?Veznik bi dobro doao. Neto kao ipak ili ali."Meutim", rekao sam. Bio sam iscrpljen i inilo mi se da jo sanjam."Meutim", ponovila je ona. "U redu, s tim se da ivjeti. Jedan mali korak

za ovjeka. Vrlo mali korak, meutim.""No, neto si trebala?""Tako je, htjela sam da mi neto kae. Zato te i zovem", ree Sumire.

Lagano je proistila grlo. "Z eljela bih znati koja je razlika izmeu znaka isimbola?"

Osjetio sam neto vrlo udno, kao da mi neto neujno stupa kroz glavu."Moe ponoviti pitanje?"

Ponovila ga je. "Koja je razlika izmeu znaka i simbola?"Uspravio sam se u krevetu, premjestio slualicu iz lijeve u desnu ruku.

"Daj da raistimo ti me zove zato to eli saznati koja je razlika izmeuznaka i simbola. U nedjelju ujutro, prije no to je svanulo. Hmmm."U etiri i petnaest, da budemo precizni", ree ona. "Mui me to. Sto bi

mogla biti razlika izmeu znaka i simbola? Netko me to pitao prijepetnaestak dana i vie to ne mogu izbiti iz glave. Spremala sam se u krevet iodjednom sam se toga sjetila. Ne mogu zaspati dok ne saznam. Moe mi tiobjasniti? Razliku izmeu znaka i simbola?"

"Da razmislim", rekao sam i zagledao se u strop. Cak i kad sam pri punojsvijesti, logino objasniti neto Sumiri nikad nije lako. "Car je simbol Japana.

To ti je jasno?""Na neki nain", odgovori ona."Na neki nain nije dovoljno. Tako kae japanski Ustav", rekao sam to

sam staloenije mogao. "Nema mjesta za rasprave ili sumnje. To moraprihvatiti ili neemo nikamo stii."

"O.K. Prihvaam.""Hvala. Dakle, car je simbol Japana. Ali to ne znai da su car i Japan

ekvivalenti. Je li ti to jasno?"

"Ne ba.""U redu pokuajmo ovako. Strelica pokazuje u jednom smjeru.Car je simbol Japana, ali Japan nije simbol cara. To ti je valjda jasno?""Mislim da je.""A recimo da napie 'Car je znak Japana'. Ta reenica izjednaava to

dvoje. Pa kad kaemo 'Japan', to ujedno znai 'car', a kad govorimo o caru,mislimo i na 'Japan'. Drugim rijeima, to je dvoje uzajamno zamjenjivo. Istokao da kaemo 'a jednako b, dakle, b jednako a'. To je znak."

"Znai, ti mi govori da moemo zamijeniti cara i Japan. To se moe?"

"Nisam to mislio", rekao sam i estoko zavrtio glavom na svojem krajulinije. "Samo ti hou objasniti najbolje to mogu. Ne pada mi na pamet dazamjenjujem cara i Japan. To je samo nain da ti objasnim.


20/135

"Hmmm", rekla je Sumire. "Mislim da sam shvatila. Kao sliku. Kao razlikuizmeu jednosmjerne i dvosmjerne ulice.

"Za tvoje potrebe dovoljno si blizu.""Uvijek se divim kako ti dobro objanjava.""To mi je posao", rekao sam. Rijei su mi zvuale ustajalo i bezbojno.

"Vidjela bi da si ti uiteljica u osnovnoj koli. Ne moe zamisliti kakva mipitanja postavljaju. 'Zato svijet nije etvrtast?' 'Zato lignje imaju desetkrakova a ne osam?' Nauio sam odgovoriti praktiki na svako pitanje."

"Sigurno si sjajan uitelj.""Ma, pitam se", rekao sam. Zbilja sam se pitao."Kad smo kod toga, zato lignje imaju deset krakova a ne osam?""Smijem sad natrag na spavanje? Mrtav sam umoran. Drim ovu slualicu

kao da drim kameni zid da se ne srui."

"Zna..." rekla je Sumire i dopustila da se umijea jedna ina stanka kaoda stari eljezniar uz zveket sputa eljezniku rampu trenutak prije no toprojuri vlak za Sankt Petersburg. "Zbilja mi je glupo ovo rei, ali zaljubila samse."

"Hmmm", rekao sam i ponovno premjestio slualicu u lijevu ruku. Cuosam je kako die preko telefona. Pojma nisam imao kako na to trebamodgovoriti. I kao to mi se esto dogaa kad ne znam to da kaem, izletjelami je potpuno idiotska primjedba. "Ne valjda u mene, pretpostavljam?"

"Ne u tebe", odgovorila je Sumire. Cuo sam klik jeftinog upaljaa kojim

pripaljuje cigaretu. "Ima danas vremena? Htjela bih o tome razgovarati.""Misli, o tome kako si se zaljubila u nekoga, a to nisam ja?""Tono", ree ona. "O tome kako sam se mahnito zaljubila u nekoga, ali ne

u tebe."Stisnuo sam slualicu glavom o rame i protegnuo se. "Imam vremena

naveer.""Dolazim u pet", rekla je Sumire, a onda dodala kao da joj je to tek sad palo

na pamet: "Hvala ti."

"Na emu?""Na tome to si tako zlatan da mi odgovara na pitanja usred noi."Promrmljao sam neto neodreeno, spustio slualicu i ugasio svjetlo. Vani jei dalje bio mrkli mrak. Neposredno prije no to sam utonuo u san, mislio samna njezino posljednje hvala i o tome jesam li ikad prije od nje uo tu rije.Moda jesam, jednom, ali nisam se mogao sjetiti.

Sumire je stigla malo prije pet. Nisam je prepoznao. Potpuno jepromijenila stil. Kosu je odrezala u modernu kratku frizuru i na ikama su jojse jo vidjeli tragovi kara. Nosila je lagani demper na kopanje preko

tamnoplave haljine kratkih rukava i par crnih lakiranih cipela srednje-visokihpotpetica. Cak je imala i arape. Carape? Nisam neki strunjak za enskuodjeu, ali bilo mi je jasno da je sve na njoj prilino skupo. Tako odjevena,


21/135

Sumire je djelovala dotjerano i ljupko. Sasvim joj je dobro to stajalo, morampriznati. Iako mi je draa bila stara otpadnica Sumire. Svatko po svom ukusu.

"Nije loe", rekao sam, odmjerivi je od glave do pete. "Ali pitam se to birekao dobri stari Jack Kerouac."

Sumire se nasmijeila trunicu soisticiranije nego inae. "Mogli bismoproetati."

Proetali smo rame uz rame niz sveuilinu aveniju prema kolodvoru izastali u naoj omiljenoj kavani. Sumire je naruila to i obino, komad torteuz kavu. Bila je vedra nedjeljna veer potkraj travnja. Cvjearnice su zatrpaliafrani i tulipani. Puhao je lagani povjetarac koji je blago nabirao ruboveenskih sukanja i mirisao na mlado drvee i plandovanje.

Stavio sam ruke iza glave i gledao kako Sumire polako ali u slast tamanitortu. Iz malih zvunika na stropu kavane Astrud Gilberto pjevala je staru

bossanovu. "Odvedi me u Aruandu", pjevala je. Zatvorio sam oi i zveketalica i tanjuria zazvuao mi je kao um dalekoga mora. Aruanda tko znakako je tamo?, zapitao sam se. "Jo ti se spava?"

"Vie ne", odgovorio sam i otvorio oi."Dobro si?""Sasvim dobro. Dobro kao rijeka Vltava u proljee."Sumire je jedno vrijeme zurila u prazan tanjur na kojem je prije bio njezin

komad torte. Podigla je pogled prema meni."Nije ti udno to sam ovako odjevena?"

"Malo je.""Nisam ja kupila ovu odjeu. Nemam ja tih novaca. Iza toga je cijela pria.""Smijem li pogoditi o emu se radi?""Izvoli", rekla je ona."Ba si u svom uobiajenom dronjavom kompletu ravno iz Jacka

Kerouaca, s cigaretom koja ti visi iz usta, prala ruke u nekom javnom zahodukad je uletjela 152 cm visoka ena, sva izbezumljena, dotjerana da sesmrzne, i bez daha rekla 'Molim vas, morate mi pomoi! Nemam vremena za

objanjavanje, ali progone me neki uasni ljudi. Mogu li s vama zamijenitiodjeu? Ako se presvuemo, uspjet u im pobjei. Hvala Bogu da smo istibroj'. Ba kao u nekom akcijskom hongkonkom filmu."

Sumire se nasmijala. "A ta druga ena sluajno je nosila cipele broj 36 ihaljinu broj 36. Pukim sluajem."

"I vi ste na licu mjesta zamijenile svu odjeu, ukljuivi i tvoje gaice sMickevjem Mouseom?"

"Imam arape s Mickevjem Mouseom, a ne gaice.""No, to ve", rekao sam.

"Hmmm", rekla je Sumire. "Zapravo, nisi daleko od istine.""Koliko sam daleko?"Nagnula se prema meni preko stola. "Duga je to pria. Zeli da ti je


22/135

ispriam?""Budui da si prela cijeli put ba zato da mi je ispria, osjeam

utemeljenu bojazan da nije vano elim li to ili ne. U svakom sluaju, priaj.Dodaj uvod ako eli. I ples duhova. Meni je svejedno."

Poela je priati. O sestrininoj svadbi i o ruku na kojem je bila s Miu uAojami. I to je zbilja bila duga pria.


23/135

3

Dan nakon svadbe, u ponedjeljak, padala je kia. Kiiti je poelo odmahposlije ponoi i padalo je bez prestanka sve do jutra. Topla, blaga kianatapala je proljetno tlo i tiho budila bezimena stvorenja to u njemu ive.

Pomisao da e ponovno sresti Miu uzbudila je Sumire pa se nije moglasabrati. Cinilo joj se da stoji sama na vrhu brijega, a oko nje se uskovitlaovjetar. Smjestila se za svoj pisai stol kao i obino, zapalila cigaretu, ukljuilakompjuter, ali koliko god da je zurila u monitor, na pamet joj nije padala nijedna jedina reenica. Sasvim nevjerojatna pojava za Sumire. Odustala je,iskljuila kompjuter, ispruila se na krevet u svojem sobiku i dok joj je

nezapaljena cigareta visjela iz usta, pustila je da joj misli besciljno vrludaju.Ako me samo pomisao da u ponovno vidjeti Miu toliko uzbuuje, mislila je,kako bi tek boljelo da smo se na toj svadbi oprostile da se vie nikad nesretnemo. Moda samo eznem da budem poput nje lijepa, proinjenastarija ena? Ne, odluila je, nije to. Kad sam uz nju, elim je dodirnuti. To jeipak malo drukije od enje.

Sumire je uzdahnula, neko vrijeme piljila u strop i pripalila cigaretu. Kadbolje razmisli, zbilja je to udno, mislila je ona. Evo ga na, zaljubljena samprvi put u ivotu u dobi od dvadeset dvije godine. A ta druga osoba nekim jesluajem ena.

Restoran u kojem je Miu rezervirala stol bio je na deset minuta hoda odstanice metroa Omote Sando. jedan od onih restorana koje je teko nai akove ne znate gdje je, nipoto mjesto gdje se svraa prigristi neto s nogu. Cakmu se i ime teko pamti, osim ako ga niste vie puta uli. Na ulazu je Sumirespomenula Miu pa su je otpratili do male, intimne blagovaonice na katu. Miuje ve bila tamo i pijuckala ledeni Perrier, duboko u razgovoru s konobaromoko jelovnika.

Miu je imala tamnoplavu koulju s ovratnikom i preko nje pamunipulover iste boje, a u kosi tanku jednostavnu srebrnu ukosnicu.Bijele traperice pripijale su joj se uz tijelo. Na stol je odloila naoale za

sunce sa svijetloplavim staklima, a na stolac kraj sebe reket za squash isportsku torbu marke Missoni. Djelovala je kao da se uputila kui nakonnekoliko podnevnih partija squasha. Obrazi su joj se jo arilinjenoruiasto. Sumire ju je zamislila kako se tuira u sportskoj dvorani,trlja tijelo sapunom egzotina mirisa.

Kad je Sumire ula u salu, u svom uobiajenom sakou s uzorkom riblje

kosti i vojnikim hlaama, kose raupane kao u siroeta, Miu je podiglapogled s jelovnika i blistavo joj se nasmijeila. "Neki dan si mi rekla da jedesve, je li tako? Nadam se da te ne smeta to sam naruila za obje." Naravno da


24/135

ne, odgovorila je Sumire.Miu je naruila isti jelovnik za njih obje. Predjelo je bila lagana riba na

aru s kapljicom zelenog umaka s gljivama. Riblji ileti bili su besprijekornopripravljeni zlatili su se gotovo umjetniki tako da odmah bude jasno kakoje sve ba kako treba. Objed su zaokruili njoki od bundeve i delikatna salataod endivije. Za desert creme brulee, koju je jela samo Sumire. Miu desert nijeni okusila. Na kraju su popili espresso. Sumire je primijetila kako Miuiznimno pazi to jede. Vrat joj je bio tanak poput peteljke, tijelo bez i trunkevidljiva sala. Nije izgledala kao da mora drati dijetu. Ipak, oito sepridravala superstrogih pravila kad je rije o hrani. Kao kakav Spartanacutaboren u planinskoj tvravi.

Uz jelo su avrljale o svemu i ni o emu posebno. Miu se zanimala zaSumirinu obitelj pa joj je odgovarala na pitanja iskreno koliko je mogla.

Priala je Miu o ocu, majci, kolama koje je pohaala (i redom mrzila),nagradama koje je osvajala za sastavke bicikl i komplet enciklopedija otome kako je prekinula studij, kako sad provodi dane. Ne osobito uzbudljivivot. Miu je ipak sluala opinjena, kao da slua o udesnim obiajima dalekezemlje.

Sumire je toliko toga jo htjela saznati o Miu. Ali, Miu je nerado govorila osebi. To nije vano, izvlaila se uz vedri smijeak. "Radije bih da priamo otebi."

Do kraja ruka Sumire nije saznala mnogo. Ovo je otprilike sve to je

otkrila: Miuin otac darovao je mnogo novca malenom gradu na sjeveruKoreje, u kojem se rodio, i izgradio nekoliko javnih ustanova a stanovnicisu mu zauzvrat podigli bronani kip na gradskom trgu.

"Gradi je visoko u brdima", objasnila je Miu. "Zimi je uasno, od samog tepogleda na okolinu prou marci. Brda su stjenovita i crvenkasta, obraslavornatim drveem. Kad sam bila mala, tata me jednom odveo onamo. Kadsu otkrivali spomenik. Oko mene se natisnula gomila rodbine, svi su plakali igrlili me. Od svega to su mi govorili nisam razumjela ni rijei. Sjeam se

samo da sam se bojala. Za mene je to bio grad u stranoj zemlji koju nikadprije nisam vidjela."Kakav je kip?, pitala je Sumire. Nije poznavala nikoga kome su podigli

spomenik. "Obian kip. Kakvih ima posvuda. Ali udno je vidjeti kip vlastitogoca. Zamisli da podignu spomenik tvojem ocu na trgu ispred postajeCigasaki. Malo bi se udno osjecala. Moj je otac bio razmjerno nizak ovjek, alina spomeniku izgleda kao gorostas. Bilo mi je samo pet godina, ali primijetilasam kako ono to vidi nije uvijek istinito."

Da podignu spomenik mojem ocu, razmiljala je Sumire, kip bi izvukao

krai kraj. Jer njezin je otac u pravom ivotu bio malko previe lijep."Htjela bih nastaviti tamo gdje smo juer stale", rekla je Miu kad je stigla idruga alica espressa. "Onda, to ti se ini, bi li htjela raditi kod mene?"


25/135

Sumire je umirala od elje za cigaretom, ali nigdje nije vidjela pepeljaru.Umjesto toga otpila je gutljaj ledenog Perriera.

Poteno je odgovorila: "Onda, kakav bi to tono bio posao? Kao to samjucer rekla, osim nekoliko jednostavnih izikih poslova, nikad zapravo nisamzaozbiljno radila. Osim toga, nemam nijedan prikladan komad odjee. Naonoj svadbi bila sam u posuenom od glave do pete."

Miu je kimnula ne promijenivi izraz. Mora da je predvidjela ovakavodgovor.

"Mislim da prilino dobro razumijem kakva si ti osoba", ree Miu, "i posaokoji imam na umu ne bi ti smio zadavati nikakvih potekoa. Sigurna sam dae se sa svim uspjeno nositi. Doista je vano jedino eli li raditi kod meneili ne. Gledaj to na taj nain, jednostavno da ili ne."

Sumire je paljivo birala rijei. "Drago mi je to ste to rekli, ali meni je

trenutano najvanije pisati romane. Uostalom, zato sam i prekinula studij."Miu je pogledala preko stola ravno u Sumire. Sumire je outjela tihipogled na koi i osjetila kako joj lice bukti.

"Smijem li rei tono to mislim?" upita Miu."Naravno da smijete. Samo izvolite.""Moglo bi ti biti neugodno."Da pokae kako to moe podnijeti, Sumire je stisnula usnice i zagledala se

Miu ravno u oi."U ovom trenutku ivota mislim da nee napisati nita znaajno, koliko

god vremena uloila u svoje romane", mirno i bez krzmanja rekla je Miu."Ima dara. Sigurna sam da e jednog dana postati iznimna spisateljica. I nepriam bez veze, doista to vjerujem. Ti posjeduje prirodnu sposobnost, aliovo nije pravo vrijeme. Jo nema snagu koja ti je potrebna da napravi tajkorak. Ne osjea li to katkad i sama?"

"Vrijeme i iskustvo", rezimirala je Sumire. Miu se nasmijeila. "U svakomsluaju, doi raditi kod mene. To je za tebe najbolji izbor. A kad osjeti da jenastupio pravi cas, nemoj oklijevati da sve drugo pustis i posvetis se pisanju

romana koliko ti srce eli. Tebi samo treba neto vie vremena da stigne dotog stupnja nego nekom prosjenom. Cak i ako napuni dvadeset osamgodina, a da ti se pritom nijednom ne posrei, da ti roditelji ukinu izdravanjei ostane bez prebijene pare, no, pa to onda? Moda e malo gladovati, ali tobi moglo biti dobro iskustvo za pisca."

Sumire je zaustila da odgovori, ali nije rekla nita. Samo je kimnula.Miu je posegnula desnom rukom prema sredini stola. "Da ti vidim dlan",

rekla je.Sumire je ispruila desnu ruku i Miu ju je cijelu obuhvatila. Dlan joj je bio

topao i gladak. "Ne mora se toliko zbog toga gristi. Nemoj se dratipotiteno. Dobro emo se slagati."Sumire je progutala knedlu i nekako se uspjela opustiti. Dok je Miu zurila


26/135

ravno u nju, inilo joj se kao da se postupno smanjuje. Kao kocka leda koja jeostala na suncu, mogla bi se dokraja istopiti.

"Voljela bih da od sljedeeg tjedna dolazi u moj ured tri puta tjedno. Uponedjeljak, srijedu i petak. Moe poeti u deset i otii u etiri. Tako eizbjei najveu guvu u prometu. Ne mogu ti platiti mnogo, ali posao je lagan,a kad nema to raditi, smije itati. Jedan je uvjet da dva puta tjedno ide natalijanski. Ve zna panjolski pa ti to ne bi trebalo biti prezahtjevno. I voljelabih da vjeba englesku konverzaciju i vonju kad god ima vremena. Mislida bi mogla?"

"Mislim da bih", odgovorila je Sumire. Glas joj je zvuao kao da govorinetko drugi u nekoj drugoj prostoriji. Sto god da od mene zatrai, to god dami zapovjedi, mogu samo rei da, shvatila je.

Miu je netremice promatrala Sumire i dalje je drei za ruku.

Sumire je jasno razabirala svoj obris kako se odraava duboko u Miuinimtamnim oima. Cinilo joj se da joj neto usisava duu s onu stranu zrcala.Sumiri se svidjela ta slika, a u isto vrijeme ju je plaila.

Miu se nasmijeila i armantne borie pojavile su joj se u kutovima oiju."Idemo u moj stan. Neto bih ti htjela pokazati."


27/135

4

Ljetne praznike na treoj godini fakulteta proveo sam lunjajui sam poHokurikuu, naletio na enu osam godina stariju od mene, koja je takoerputovala sama, i proveli smo no zajedno. U to doba to mi je izgledalo kaopria iz uvoda Sosekijeva romana Saniro.

ena je radila u odjelu inozemne razmjene jedne banke u Tokiju.Kad god je imala slobodno, uzela bi nekoliko knjiga i sama nekamo

otputovala. "Mnogo je manje zamorno putovati sam", objasnila mi je.Posjedovala je stanovit arm, zbog ega mi je bilo teko shvatiti kako jeuope moe zanimati netko poput mene povueni, mravi

osamnaestogodinji student. A opet, dok je sjedila preko puta mene u vlaku,oito je uivala u naem bezazlenom prepucavanju. Cesto se glasno smijala. Aja sam, netipino, brbljao sto na sat. Sluajno smo silazili na istoj stanici, uKanazavi. "Zna li gdje e odsjesti?" upitala me. Ne, odgovorio sam; nikad uivotu nisam rezervirao hotelsku sobu. Ja imam sobu u hotelu, rekla mi je.Moe sa mnom ako hoe. "Ne brini", nastavila je, "cijena je ista bez obzirajesu li u sobi jedna ili dvije osobe."

Prvi put kad smo vodili ljubav, usplahirio sam se i spetljao, to me malozakoilo. Ispriao sam joj se.

"Ba smo uljudni", rekla je ona. "Ne mora se ispriavati za svaku sitnicu."Kad se otuirala, zagrnula se ogrtaem od frotira, izvadila dva hladna piva

iz friidera i jedno dodala meni."Dobro vozi?" upitala me."Tek sam dobio dozvolu pa vjerojatno ne vozim osobito. Prosjeno."

Nasmijeila se. "Kao i ja. Mislim da sasvim pristojno vozim, ali moji seprijatelji ne slau. Po emu se moe zakljuiti da sam vjerojatno i japrosjena. Sigurno zna mnogo ljudi koji misle da izvrsno voze. Je li tako?"

"Ima pravo.""Ali sigurno postoje i oni koji ne voze ba dobro."Kimnuo sam glavom. Ona je utke otpila gutljaj piva i malo razmislila."Te su stvari do stanovite mjere uroene. Moglo bi se rei da je to dar.

Neki su ljudi spretni, drugi imaju dvije lijeve.. . Neki su pazljivi, drugi nisu. Je litako?"

Ponovno sam kimnuo."U redu. A sad vidi. Recimo da si se uputio na dugako putovanje

automobilom s jo jednom osobom. I vas dvoje ete se izmjenjivati za

volanom. Koga bi odabrao? Covjeka koji dobro vozi ali je nepazljiv, ili pazljivaovjeka koji nije ba tako dobar voza?"

"Vjerojatno ovog drugog", rekao sam.


28/135

"I ja", rekla je ona. "A ovo je slino. Biti dobar ili lo, vjet ili nespretan to nije vano. Vano je jedino biti paljiv. Ostati miran, biti budan, svjestanstvari oko sebe."

"Budan?" upitao sam.Ona se samo nasmijeila i vie nije rekla nita.Neto kasnije drugi put smo vodili ljubav i ovaj put sve je teklo glatko,

nali smo se. Biti budan mislim da sam poeo shvaati o emu mi jegovorila. Prvi put sam vidio kako ena reagira u zanosu strasti.

Sljedee jutro zajedno smo dorukovali i potom je svatko poao svojimputem. Ona je nastavila svoje putovanje, ja svoje. Na odlasku mi je rekla da seza dva mjeseca udaje za kolegu s posla. "Jako je drag ovjek", vedro mi jerekla. "Hodamo ve pet godina i sad smo napokon odluili ozakoniti vezu. Stoznai da vjerojatno vie neu sama putovati. to je bilo, bilo je."

Bio sam jo mlad, uvjeren da se takva uzbuenja neprestano deavaju.Kasnije sam u ivotu shvatio koliko sam pogrijeio.Tu priu sam davno ispriao Sumire. Ne znam kako sam na to nadoao.

Moda dok smo razgovarali o seksualnoj elji."I to je poanta tvoje prie?" pitala me Sumire."Onaj dio o budnosti", odgovorio sam. "O tome da se ne smije suditi

unaprijed. Da treba oslukivati to se dogaa, drati otvorene ui, srce i um.""Hmmm", odgovorila je Sumire. Kao da je prebirala po mojoj bijednoj

seksualnoj pustolovini, moda se pitala kako da je ugradi u jedan od svojih

romana."Kako bilo, ti oito ima mnogo iskustva, je li?""Ne bih ba rekao mnogo", blago sam prosvjedovao. "Stvari se

jednostavno dogode."Grickala je nokat zanesena u misli. "Ali kako postati budan? Kritini

trenutak nastupa i ti kae 'O.K. Bit u budan i pomno u sluati'.Ali te se stvari ne mogu svladati samo tako, dok kae keks. Moe biti

malo precizniji? Moe mi dati kakav primjer?"

"Dakle, prvo se mora opustiti... Recimo, brojei.""to jo?""Razmiljaj o krastavcima u friideru u ljetno poslijepodne. To je samo

primjer.""Cekaj malo", rekla je ona i znaajno zastala. "Ti mi hoe rei da, dok

vodi ljubav s djevojkom, zamilja krastavce u friideru u ljetnoposlijepodne?"

"Ne cijelo vrijeme", rekao sam."Ali povremeno." Pa da.

Sumire se namrtila i nekoliko puta protresla glavom. "Ti si punoperverzniji nego to izgleda.""Svatko ima perverznu stranu", rekao sam.


29/135

"U restoranu, dok me je Miu drala za ruku i gledala mi duboko u oi,razmiljala sam o krastavcima", rekla mi je Sumire. "Mora ostati pribrana,mora paljivo sluati, govorila sam sama sebi."

"O krastavcima?""Ne sjea se to si mi rekao, o krastavcima u friideru u ljetno

poslijepodne?""Aha. Mislim da se sjeam", prisjetio sam se. "I, je li ti pomoglo?""Malo", rekla je Sumire."Drago mi je to uti", odgovorio sam.Sumire se vratila na temu. "Miu stanuje samo nekoliko minuta hoda od

restorana. Stan joj nije velik, ali je zbilja lijep. Sunana veranda, biljke,talijanski konati kau, Boseovi zvunici, graike na zidu, Jaguar naparkiralitu. Tamo stanuje sama. S muem ima stan negdje u Setagaji. Ondje

provodi vikende. Veinu vremena je u stanu u Aojami. I to misli to mi jetamo pokazala?""Omiljene sandale Marka Bolana od zmijske koe, u staklenoj vitrini",

pogaao sam. "Neprocjenjivo naslijee bez kojeg se ne moe ispriatipotpuna povijest rock'n'rolla. Sve su ljuske na broju, njegov potpis napotplatu. Oboavatelji vrite."

Sumire se namrtila i uzdahnula. "Da izume auto koji vozi na glupe ale, tibi daleko dogurao."

"Pripii to osiromaenom umu", ponizno sam rekao.

"U redu, dosta ale. Zelim da ozbiljno razmisli. Sto misli, to mi je tamopokazala? Ako pogodi, ja plaam raun."

Nakaljao sam se. "Pokazala ti je ove predivne stvari koje ima na sebi. Irekla ti da ih moe nositi na posao."

"Pogodio si", rekla je. "Ona ima jednu bogatu prijateljicu koja ne zna kudbi s robom, a otprilike je iste veliine kao i ja. Nije li ivot udan? Postoje ljudikoji imaju toliko odbaenih krpa da im ne stanu u ormare. A opet postoje iljudi kao to sam ja, koji ne mogu ni arape spariti. Uostalom, ba me briga.

Miu je otila prijateljici i vratila se s naramkom odjee. Ako paljivo pogleda,sve je malo demodirano, ali to gotovo nitko nee primijetiti."Kako god da paljivo gledam, ja to ne bih primijetio, rekao sam joj.Sumire se zadovoljno nasmijeila. "Sve mi pristaje kao saliveno. Haljine,

bluze, suknje, sve. Morat u malo uzeti u struku, ali ako stavim pojas, nee seni primijetiti. Sreom, imam isti broj noge kao Miu, pa mi je ona dala nekolikopari cipela koje joj ne trebaju. Visoke pete, niske pete, sandale za ljeto. Sve stalijanskim imenima. I torbice. I malo kozmetike."

"Prava Jane Eyre", rekao sam.

I to je pria koja objanjava kako je Sumire poela raditi tri dana tjedno uMiuinom uredu. Nositi sako i haljinu, visoke pete i diskretnu minku, vozitise ujutro metroom od Kiioje do Haraukua. Iz nekog razloga to


30/135

jednostavno nisam mogao zamisliti.Osim ureda u zgradi svoje tvrtke u Akasaki, Miu je imala i vlastiti mali

ured u ingumaeu. Tamo je stajao njezin radni stol kao i stol njezinepomonice (drugim rijeima, Sumire), uredski ormar, faks, telefon i laptop.To je sve. Samo jedna soba u stambenoj zgradi, sa siunom kuhinjicom ikupaonicom koje kao da se netko naknadno sjetio dograditi. U uredu je imalai CD-player, male zvunike i desetak CD-a s klasinom glazbom. Prostorija jebila na treem katu i s prozora koji je gledao prema istoku vidio se mali park.Prvi kat zgrade zauzela je trgovina s namjetajem iz sjeverne Europe. Cijelazgrada bila je uvuena od glavne ceste tako da se buka prometa svela naminimum.

Cim bi stigla u ured, Sumire bi zalila biljke i ukljuila aparat za kavu.Provjerila bi telefonske poruke i e-mailove na laptopu. Ako je bilo poruka,

isprintala bi ih i stavila na Miuin stol. Pota je uglavnom stizala od stranihmenadera, na engleskom ili francuskom. Papirnatu potu je otvarala i bacalau smee sve to je oito bilo nepotrebno. Svaki dan je nekoliko puta zvoniotelefon, katkad s pozivima iz inozemstva.

Sumire bi zapisala ime osobe, broj i poruku, i to prenijela Miu koju je zvalana mobitel.

Miu bi se obino pojavila oko jedan ili dva poslije podne. Ostala bi oko satvremena, dala Sumiri razliite upute, popila kavu, obavila nekolikotelefonskih razgovora. Ako je bilo pisama koja su zahtijevala odgovor,

izdiktirala bi ih Sumiri koja bi ih uisto napisala na kompjuteru i onda ili slalapotom ili faksirala. Bila su to uglavnom vrlo kratka poslovna pisma. Sumireje takoer naruivala Miu kod frizera, rezervirala joj stol u restoranu i terenza squash. Kad bi obavile poslovni dio, Miu i Sumire su obino maloproavrljale, a onda bi Miu otila.

Tako je Sumire esto sjedila u uredu sama i satima ni s kim nijerazgovarala, ali nikad joj nije bilo ni dosadno ni pusto. Pisala je zadae zateaj talijanskog na koji je ila dvaput tjedno, uila napamet nepravilne

glagole, ispravljala izgovor uz magnetofon. Upisala se na kompjuterski teaj idola do stupnja da zna rijeiti veinu jednostavnih problema. Prouavala jepodatke na hard-disku i u grubim se crtama upuivala u projekte na kojima jeMiu radila.

Svoj glavni posao Miu joj je opisala na svadbi. Ugovarala je suradnju smalim proizvoaima vina, preteno u Francuskoj, i na veliko prodavalanjihova vina restoranima i specijaliziranim trgovinama u Tokiju. Povremenoje organizirala koncerte glazbenika iz inozemstva u Japanu. Prkave poslovnedetalje rjeavali su agenti iz velikih tvrtki, dok se Miu koncentrirala na

cjelokupni projekt i samo neke pojedinosti. Specijalnost joj je bila pronalazitinepoznate mlade izvoae koji obeavaju i dovoditi ih u Japan.Koliko je Miu zaraivala od privatnog posla, Sumire pojma nije imala.


31/135

Raunovodstvo se vodilo na posebnim diskovima i knjige se nisu mogleotvoriti bez lozinke. U svakom sluaju, Sumire je evala od sree, srce joj jeskakalo od uzbuenja, samo zato to se via s Miu i s njom razgovara. To jestol za kojim sjedi Miu, mislila je. Ovo je kemijska olovka kojom pie, alica izkoje pije kavu. Kako god beznaajan bio zadatak, Sumire je davala sve odsebe.

Svako malo Miu je vodila Sumire van na ruak. Budui da se bavi vinom,smatrala je da mora redovito obii poznatije restorane kako bi drala korak snovostima. Miu je uvijek naruivala lagano jelo od ribe ili, katkad, piletinu,premda je obino pola ostavljala, a desert preskakala. Razmatrala je vinskukartu do u sitnice prije nego bi odluila koju e butelju naruiti, ali nikad nijepopila vie od jedne ae. "Samo izvoli, popij koliko god eli", nutkala je MiuSumire, ali Sumire ni u snu nije mogla toliko popiti. Tako su uvijek ostavljale

barem polovicu vrlo skupe butelje, ali Miu se nije uzrujavala."Zbilja je teta naruiti cijelu butelju samo za nas dvije", Sumire je jednomrekla Miu. "Jedva da pola popijemo."

"Ne brini se", nasmijala se Miu. "Sto vie ostane u boci, vie e ljudi urestoranu imati priliku kuati vino. Sommelier, ef sale, svi do onog zadnjegkonobara koji nalijeva vodu u ae. Tako e mnogi nauiti cijeniti dobro vino.Zato nije teta ne popiti skupo vino do kraja."

Miu je prouila boju Medoca iz 1986. i onda, kao da uiva u elegantnonapisanoj prozi, paljivo otpila gutljaj.

"Isto je sa svim ostalim, mora uiti kroz vlastito iskustvo, na vlastitojkoi. To se ne da nauiti iz knjiga."

Oponaajui Miu, Sumire je podigla au i vrlo paljivo otpila gutljaj,zadrala ga u ustima i onda progutala. Na trenutak je osjetila ugodan okus, aliza nekoliko sekundi je ishlapio poput jutarnje rose na listu ljeti. A to jepripremalo nepce za sljedei zalogaj. Svaki put kad je objedovala irazgovarala s Miu, Sumire je nauila neto novo. Zaprepastio ju je neizmjernibroj stvari koje jo mora nauiti.

"Znate, nikad mi nije na pamet palo da poelim biti netko drugi", izletjeloje jednom Sumire, moda zato to joj se jezik razvezao od neuobiajenovelike koliine vina koju je ulila u sebe. "Ali, katkad pomislim kako bi bilolijepo biti kao vi."

Miu je nakratko zadrala dah, onda uzela vinsku au i otpila gutljaj. Ujednom joj je trenutku svjetlo obojilo oi grimizom vina.

Uobiajeni profinjeni izraz izbrisao joj se s lica."Sigurna sam da ovo ne zna", mirno je rekla i spustila au na stol."Osoba koja je sad ovdje zapravo nisam ja. Prije etrnaest godina postala

sam pola onoga to sam prije bila. Rado bih da sam te srela dok sam bilacijela, to bi bilo krasno. Ali, nema svrhe o tome sad misliti."Sumire se tako zapanjila da je ostala bez rijei. I propustila priliku


32/135

postaviti pitanja koja su se nametala. Sto se dogodilo Miu prije etrnaestgodina? Zato je postala pola onoga to je prije bila? I to je tono mislila podpola? Na kraju je ta zagonetna izjava samo jo vie opinila Sumire. Ta Miu,kakva je to genijalna osoba, mislila je Sumire.

Iz djelia razgovora Sumire je uspjela povezati nekoliko injenica o Miu.Mu joj je bio Japanac, pet godina stariji od nje i teno je govorio korejski, jerje dvije godine proveo kao student na razmjeni na ekonomskom fakultetu uSeulu. Bio je srdaan ovjek, dobar u svom poslu, zapravo, motor iza Miuinetvrtke. Iako je u poetku tvrtka pripadala iskljuivo obitelji, nitko protiv njeganikad nije rekao ni rije.

Jos od djetinjstva Miu je pokazivala dar za klavir. Kao tinejdzerica osvojilaje prve nagrade na nekoliko natjecanja za mlade glazbenike. Upisala se nakonzervatorij, studirala kod slavnog pijanista i uz pomo profesorove

preporuke nastavila studij na glazbenoj akademiji u Francuskoj. Repertoar jojse kretao uglavnom od kasnih romantiara, Schumanna i Mendelssohna, doPoulenca, Ravela, Bartoka i Prokojeva. Njezinu je svirku odlikovao spojizrazito senzualnog tona i snane, besprijekorne tehnike. Kao studenticaodrala je niz koncerata, odreda dobro primljenih. Sve je upuivalo da je ekasjajna budunost koncertne pijanistice. Dok je bila u inozemstvu, meutim,otac joj se razbolio i Miu je spustila poklopac klavira i vratila se u Japan. I vienikad nije dodirnula klavirsku tipku.

"Kako ste se tako lako odrekli klavira?" s oklijevanjem ju je upitala

Sumire. "Ako ne elite o tome razgovarati, to je u redu. Samo mi se to ini, neznam, nekako neobino. Hou rei, morali ste mnogo toga rtvovati da bistepostali pijanistica."

"Za klavir nisam rtvovala mnogo", rekla je blago Miu. "Zrtvovala sam sve.Klavir je od mene traio svaku ilicu, svaku kaplju krvi i nisam mu to moglauskratiti. Niti jednom."

"Nije li vam bilo ao toga se odrei? Ve ste gotovo uspjeli."Miu se ispitljivo zagledala u Sumirine oi. Dubokim, netreminim

pogledom. Negdje duboko u Miuinim oima, kao u kakvom mirnom dijelubistrog brzaca, nijeme su se struje uskovitlale jedna oko druge. I tek su sepostupno te sukobljene struje smirile.

"Oprostite. Neu vie gurati nos gdje mi nije mjesto", ispriala se Sumire."U redu je. Samo nisam to u stanju dokraja objasniti."O tome vie nisu razgovarale.Miu nije doputala puenje u uredu i smetalo joj je da ljudi pue u njezinoj

blizini pa je Sumire, kad je poela kod nje raditi, zakljuila kako je to odlinaprilika da prestane. No, kako je puila dvije kutije Marlbora na dan, stvari nisu

tekle sasvim glatko. Nakon mjesec dana, poput ivotinje kojoj su odsjeklikosmati rep, izgubila je emocionalnu vezu sa svijetom oko sebe ne da je taveza bila i ranije osobito vrsta. I, kao to ste moda ve naslutili, poela me


33/135

nazivati u svako doba noi."Jedino o emu mislim je cigareta. Ne mogu spavati, a ako zaspem, imam

more. Patim od zatvora. Ne mogu itati, ne mogu napisati ni retka.""Svi to prolaze dok se odvikavaju od puenja. Bar u poetku", rekao sam."Nema tebi lakeg nego donositi sud, samo kad se radi o drugima",

otresla se Sumire. "Tebi, koji u ivotu nisi popuio ni jednu jedinu cigaretu.""Cuj, da ne moemo suditi o drugima, svijet bi se pretvorio u prilino

zastraujue mjesto, nije li tako? Ako to ne misli, samo pogledaj to je Staljinnapravio."

Na drugom kraju ice Sumire je dugo utjela. Tekom utnjom, poputmrtvih dua na Istonom frontu.

"Halo?" rekao sam upitno.Sumire se napokon oglasila. "Da budem iskrena, ne mislim da ne mogu

pisati zato to sam prestala puiti. Moda je to jedan razlog, ali to nije sve.Hou rei, to to sam prestala puiti samo je izlika.Zna ve: 'Prestala sam puiti, zato ne mogu pisati. I tu nema pomoi!'""I zato si tako ivana?""Valjda zato", rekla je, odjednom pokunjena. "Nije samo da ne mogu

pisati. Zbilja me mui to se vie ne mogu pouzdati u sam in pisanja. Citamono to sam napisala ne tako davno i dosadno mi je.

Gdje mi je bila pamet? Kao da gledam prljave arape baene na pod u kutsobe. Uasno mi je kad uvidim koliko sam vremena i energije protratila bez

veze.""U tom sluaju svakako mora nekoga nazvati u tri ujutro i probuditi ga

simbolino, naravno iz mirna semiotikog sna.""Reci mi", ree Sumire "jesi li ikad nesiguran u ono to radi, pomilja da

radi krivo?""Vie vremena sam nesiguran nego siguran", odgovorio sam joj."Ti to ozbiljno?""Aha."

Sumire je zakuckala noktima po prednjim zubima, jedan od mnogihtikova dok je razmiljala. "Mislim da nikad nisam bila ovako zbunjena. Ne dase uvijek pouzdajem u sebe, da sam sigurna u svoj dar. Nemam ja te snage.Znam da sam smotana i sebina osoba. Ali nikad nisam bila ovako nesigurna.Moda sam tu i tamo grijeila, ali uvijek sam znala da sam na pravom putu."

"Imala si sree", odgovorio sam joj. "Kao kad nastupi dugo kinorazdoblje odmah nakon to si zasadila riu."

"Moda ima pravo.""Ali, ovog asa stvari ne idu po planu."

"Tono. Ne idu. Katkad se strano uplaim, ini mi se da je sve to samdosad napravila pogreno. Sanjam ive snove i budim se usred noi kao dame netko ubo. I u tom asu ne znam to je san, a to java... Tako se osjeam.


34/135

Razumije to ti govorim?""Mislim da razumijem", rekao sam."U posljednje vrijeme proganja me pomisao da je gotovo s mojim

pisanjem. Svijet je pun glupih, naivnih djevojaka, a ja sam samo jedna od njih,bezumno trim za snovima koji se nikad nee ostvariti. Trebala bih zatvoritipoklopac klavira i sii s podija. Prije nego to bude prekasno."

"Zatvoriti poklopac klavira?""To je metafora."Premjestio sam slualicu iz lijeve u desnu ruku. "Siguran sam u jedno.

Moda ti nisi, ali ja jesam. Jednog dana, bit e fantastian pisac. Proitao samto si napisala i znam."

"Zbilja to vjeruje?""Iz dna due", rekao sam. "Ne bih ti valjda lagao o takvim stvarima. U

onome to si dosad napisala ima nekoliko zbilja izvanrednih prizora. Recimoda pie o morskoj obali u svibnju. Cuje se zvuk vjetra u uima i osjea mirissoli u zraku. Osjea blagu toplinu sunca na rukama. Da pie o tijesnoj sobipunoj dima cigareta, dajem ruku u vatru da bi se itatelj poeo guiti jernema zraka. I oi bi mu zasuzile. Takva je proza veini pisaca nedostina. Utvojem pisanju ivi i die neka prirodna sila. U ovom asu moda jo nije svesjelo na svoje mjesto, ali to ne znai da je vrijeme da zatvori poklopacklavira."

Sumire je utjela dobrih deset, petnaest sekundi. "To mi ne govori samo

da me utjei, da me razvedri, je li?""Ne. To je neoboriva injenica, kratko i jasno.""Kao rijeka Vltava?""Shvatila si. Ba kao Vltava.""Hvala ti", rekla je Sumire."Nema na emu", odgovorio sam."Ti si zbilja neki put presladak. Neto kao Boi, ljetni praznici i tek roeni

mali psi u jednom."

Kao i uvijek kad me netko hvali, promrmljao sam neto neodreeno."Ali jedno me mui", rekla je Sumire. "Jednog e se dana oeniti s nekominom djevojkom i zaboraviti na mene. I vie te neu smjeti zvati usred noikad god mi se prohtije. Je li tako?"

"Uvijek me moe zvati preko dana.""Preko dana ne pali. Ti nita ne razumije.""Ni ti", prosvjedovao sam. "Veina ljudi radi po danu, a naveer gase

svjetlo i idu spavati." Ali mogao sam isto tako stajati usred polja kupusa isamom sebi recitirati pastoralnu poeziju.

"Proitala sam u novinama neki dan neki lanak", rekla je Sumire, uopene obraajui panju na ono to ja govorim. "Pisalo je da se lezbijke raajukao lezbijke; u srednjem uhu imaju siunu kost koja je potpuno drukija


35/135

nego kod svih drugih ena. Neka sitna kost s kompliciranim imenom. Znai,lezbijka se ne postaje, nego je to genetski. To je otkrio jedan ameriki doktor.Nemam pojma zato se bavio takvim istraivanjem, ali otkako sam toproitala, ne mogu prestati misliti na tu malu i beskorisnu kost u svojem uhu.I pitam se, kakvog je oblika moja mala kost."

Nisam imao pojma to da kaem. Tajac je zavladao tako naglo kao da jenetko nalio ulje u veliku tavu za prenje.

"Znai, sigurna si da je ono to osjea za Miu seksualna elja", upitao samje.

"Sto posto sam sigurna", rekla je Sumire. "Kad sam s njom, ta kost mizvoni u uhu. Kao zvonii od koljaka. I elim da me zagrli, da sve ide svojimtokom. Ako to nije seksualna elja, onda mi valjda u ilama tee sok odrajice."

"Hmm", rekao sam. to sam mogao drugo rei?"To sve objanjava. Zato me ne zanima seks s mukarcima. Zato nitane osjeam. Zato sam uvijek mislila da sam drukija od drugih."

"Smijem ja iznijeti svoje skromno miljenje?" upitao sam."U redu.""Bilo koje tumaenje ili logika koja nudi laka rjeenja za sve krije u sebi

zamku. Govorim iz iskustva. Netko je jednom rekao da ono to moe objasnitijedna jedincata knjiga nije ni vrijedno objanjenja.

elim ti rei da ne srlja sa zakljucima."

"Zapamtit u to", rekla je Sumire. I razgovor se okonao, prilino naglo.Zamislio sam je kako sputa slualicu, izlazi iz telefonske govornice. Po

mom satu bilo je tri i trideset. Otiao sam u kuhinju, popio au vode,zavukao se ponovno u krevet i sklopio oi. Ali, san mi nije dolazio na oi.Razmaknuo sam zavjese i na nebu je plovio mjesec nalik blijedom,podmuklom siroiu. Znao sam da vie neu moi zaspati. Skuhao sam kavu,privukao stolac do prozora, sjeo i stao grickati sir i krekere. Sjedio sam, itaoi ekao zoru.


36/135

5

Vrijeme je da kaem nekoliko rijei o sebi.Naravno, ovo je pria o Sumire, ne o meni. Ipak, ja sam onaj kroz ije seoi pripovijeda ova pria pria o tome tko je Sumire i to je napravila imoram objasniti poneto o pripovjedau. Drugim rijeima, o sebi.

Teko mi pada govoriti o sebi. Uvijek se spotaknem o vjeni paradoks tkosam ja? Jasno, nitko ne zna toliko istih podataka o meni kao ja sam. Ali kadgovorim o sebi, cijeli niz drugih faktora vrijednosti, standarda, vlastitihogranienja kao promatraa tjera mene, pripovjedaa, da odabirem ieliminiram mnogo toga o sebi, predmetu pripovijedanja. Uvijek me

nelagodom ispunjala pomisao da ne donosim odvie objektivnu sliku samogasebe.

Veina ljudi obino ne razbija glavu takvim stvarima. Samo im daj priliku iljudi e zaudno otvoreno govoriti o sebi. "Poten sam i iskren do te mjere daispadam glup", kau, ili "Njena sam duica i ne znam se silom probijati usvijetu". Ili "Uvlaim se ljudima pod kou i itam im misli". Ali ne znam kolikosam puta vidio da ljudi koji kau da ih je lako povrijediti bez ikakva vidljivarazloga vrijeaju druge. Oni koji se prikazuju kao iskrene potenjaine glatkoe posegnuti za varkama i izlikama da dobiju to hoe, a da uope nisusvjesni to rade. A oni koji "itaju misli" padaju na najprozirnije laskanje.Zbog toga se moram zapitati: koliko dobro mi uistinu poznajemo sami sebe?

to vie mislim o tome, vie bih volio odgoditi ovu priu o sebi.Mnogo me vie zanima objektivna realnost svijeta izvan mene.Koliko mi je vaan izvanjski svijet, kako odravam osjeaj ravnotee

hvatajui se s njim u kotac. Tako bih stekao jasniji uvid u samoga sebe.Takve su mi se misli vrtjele po glavi kad sam bio tinejder. Kao to zidar

zatee konop i slae ciglu na ciglu, izgradio sam svoj pogled na svijet ili, da

to malko napuem, ivotnu ilozoiju. U oblikovanju toga stava ulogu su igralilogika i razmiljanje, ali veim se dijelom temelji na mojim vlastitimiskustvima. A govorei o iskustvu, iz niza bolnih epizoda shvatio sam daobjasniti moj svjetonazor drugim ljudima nije najlaka stvar na svijetu.

Uglavnom, zbog svega ovoga sam jo u mladosti poeo vui nevidljivugranicu izmeu sebe i drugih. S kim god imao posla, zadrzavao sam stanovitodmak i budno pazio da mi se druga osoba odvie ne priblii. Kod mene nijeprolazilo to mi drugi govore.

Jedina su mi strast bile knjige i glazba. Kao to vjerojatno pogaate, ivio

sam samotnikim ivotom.Moja obitelj nije nita posebno. Tako je bljutavo normalna, zapravo, da ne

znam odakle bih poeo. Otac mi je diplomirao prirodoslovne znanosti na


37/135

mjesnom sveuilitu i zaposlio se u laboratoriju velike prehrambene tvrtke.Volio je igrati golf i svake je nedjelje bio na terenu. Moja je majka ludovala zapoezijom tanka i esto pohaala recitale. Kad god joj se ime pojavilo uknjievnoj rubrici u novinama, danima je pjevala od sree. Voljela je spremati,ali mrzila kuhati. Moja je sestra, pet godina starija od mene, mrzila i sprematii kuhati. To rade drugi, zakljuila je, a ne ona. Sto je u praksi znailo da samkuhao sam sebi otkako sam dovoljno odrastao da me puste u kuhinju. Kupiosam si nekoliko kuharica i nauio pripremati manje-vie sve. Od sve djecekoju znam, samo sam ja tako ivio. Roen sam u Subinamiju, ali kad sam biomali, preselili smo se u Tsudanumu u prefekturi Ciba, gdje sam odrastao. Ususjedstvu je ivjelo mnogo obitelji srednjeg sloja, poput nae. Moja je sestrauvijek bila najbolja u razredu; nije mogla podnijeti da ne bude prva i nikadnije zakoraila ni centimetar izvan svog kruga interesa. Nikad niti jedan

jedini put nije izvela psa na etnju. Diplomirala je pravo na sveuilitu uTokiju i sljedee godine poloila odvjetniki ispit, to nije mala stvar. Mu jojje ambiciozni savjetnik u upravi. Zive u vlastitom etverosobnom stanu, uelegantnoj zgradi kraj parka Jojogi. Ali stan je svinjac.

Bio sam ista suprotnost sestri, nisam mario ni za uenje ni za status urazredu. Ali nisam htio ni da me roditelji tupe, pa sam uredno iao u kolu iuio onaj minimum koliko je trebalo da proem. Ostatak vremena igrao samnogomet, a kod kue leao ispruen na krevetu i gutao roman za romanom.Nisam bio treber, niti sam kao svi drugi uzimao instrukcije. Unato tome,

ocjene mi uope nisu bile loe. Tim tempom, zakljuio sam, mogu se upisatina pristojan fakultet, a da se pritom ne ubijem uei za prijamni ispit. I tonotako je i bilo.

Upisao sam fakultet i uselio se u mali stan. Cak i dok sam ivio kod kue uTsudanumi, rijetko sam otvoreno razgovarao sa svojima. Zivjeli smo podistim krovom, ali i roditelji i sestra bili su mi stranci, i nisam imao ni najblazuideju to ele od ivota. A isto vrijedi i za njih nisu imali ni najblau idejukakva sam ja osoba i emu teim. Nisam, dodue, ni sam znao to traim u

zivotu nisam pojma imao. Obozavao sam citati romane, ali nisam dovoljnodobro pisao da bih postao pisac; da postanem urednik ili kritiar nije dolazilou obzir jer mi je ukus naginjao krajnostima. Romani su tu da prue istiosobni uitak, zakljuio sam, a ne da budu dio rada ili studija. Zato samdiplomirao povijest, a ne knjievnost. Povijest me nije posebno zanimala, alikad sam je poeo studirati, otkrio sam da je to fascinantan predmet. Nisamplanirao upisati postdiplomski i posvetiti ivot povijesti, ili takvo to,premda mi je mentor to predloio. Volio sam itati i razmiljati, ali nisam bioakademski tip. Kao to je to rekao Pukin:

On nema elje da se mota Po praini kronolokoj,

Da povijest ui sloj po sloj.


38/135

Sto nipoto nije znailo da sam bio pripravan zaposliti se u normalnojtvrtki, boriti se zubima i noktima protiv estoke konkurencije i korak pokorak uspinjati se kliskim stubama kapitalistike piramide.

Tako sam procesom eliminacije zavrio kao uitelj. Do kole imam samo

nekoliko stanica vlakom. Pukim sluajem moj je stric u gradskom kolskomodboru i upitao me elim li moda raditi kao uitelj. Nisam odsluao svepotrebne pedagoke predmete pa su me namjestili kao asistenta; ali nakonkratkog pripravnikog roka, kvaliicirao sam se za redovitog uitelja. Nisamplanirao da u postati uitelj, ali kad jesam, otkrio sam da osjeam viepotovanja i naklonosti za tu profesiju nego to sam ikad zamiljao. Tonije,morao bih rei da sam otkrio sebe.

Stajao sam pred razredom, uio svoje osnovnokolce temeljniminjenicama o jeziku, ivotu, svijetu i otkrivao kako istodobno samog sebe

ponovno poduavam tim temeljnim injenicama proiltriranim kroz djejeoi i um. Ako se radilo kako spada, bilo je to isto osvjeenje. Cak vrlo dubokdoivljaj. Dobro sam se slagao s acima, njihovim majkama i ostalimuiteljima.

Ipak, i dalje me kopkalo temeljno pitanje: Tko sam ja? Sto traim? Kamoidem?

Odgovoru na ta pitanja najvie sam se pribliavao u razgovoru sa Sumire.Vise nego sto sam govorio o sebi, meutim, pozorno sam slusao nju, ono stoje ona govorila. Nabacivala mi je sva mogua pitanja i, ako nisam znaoodgovoriti ili joj moj odgovor bio nerazumljiv, nije se skanjivala to mi dati doznanja. Za razliku od drugih, ona je iskreno i od srca htjela uti to ja imamreci. Davao sam sve od sebe da joj odgovorim i nasi su mi razgovori pomagalida se otvorim pred njom i istodobno pred samim sobom.

Satima smo razgovarali. Nikad se nismo umorili od razgovora, nikadnismo iscrpili teme romani, svijet, priroda, jezik. Razgovarali smootvorenije i intimnije od ljubavnog para.

Zamiljao sam kako bi bilo divno da zbilja moemo biti ljubavnici. Ceznuo

sam za toplinom njezine koe na svojoj. U mislima sam nas vidio u braku,kako ivimo zajedno. Ali morao sam se suoiti s injenicom da Sumire premameni ne gaji romantine osjeaje, kamoli seksualno zanimanje.

Povremeno bi prespavala kod mene ako smo razgovarali do sitnih sati, alio nekom ljubavnom zanosu nije bilo ni govora. U dva ili tri u noi ona bizijevnula, zavukla se u krevet, zaronila lice u moj jastuk i odmah zaspala. Jabih prostro posteljinu na pod i legao, ali ne bih mogao spavati, jer bi mi se uglavi rojile fantazije, zbrkane misli, gnuanje nad samim sobom. Katkad bi mineizbjene tjelesne reakcije zadavale bolnu nelagodu, pa bih se grio budan

sve do jutra.Teko je bilo prihvatiti da ona gotovo nita, moda ak apsolutno nita ne

osjea za mene kao mukarca. To me katkad boljelo kao da mi netko noem


39/135

ruje po utrobi. Ipak, vrijeme koje sam provodio s njom znailo mi je vie odsvega. Pomagala mi je da zaboravim prizvuk samoe koji se provlaio krozmoj ivot. Sirila mi je granice svijeta, pomagala mi da udahnem dubokismirujui dah. Samo je Sumire to mogla.

Da si olakam muke i, nadao sam se, eliminiram svaku seksualnunapetost izmeu sebe i Sumire, poeo sam spavati s drugim enama. Nekaem da su se ene lijepile za mene; nisu. Nisam ba zavodniki tip i nemogu se pohvaliti posebnim drai

Sputnik Ljubavi - Haruki Murakami

Documents

Transcript of Sputnik Ljubavi - Haruki Murakami