Spoznaj samog sebe · 2019. 9. 9. · Ova knjiga ugledala je svjetlost dana zahvaljuju}i pomo}i i...

Emir Salihovi}

Spoznaj samog sebeIntenziv prosvjetljenja:

savremeni metod duhovnog razvoja

5

Sadr`aj

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

Ra|anje Intenziva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

Tehnika prosvjetljenja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31

Komunikacija kao duhovni alat. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41

Na putu ka istini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49

Prosvjetljenje: direktno znanje istine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57

Barijere ka prosvjetljenju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69

Pravila i raspored. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77

Metafizika prosvjetljenja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91

Dijade: duhovna staza prijateljstva. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103

DODACI

Charles Berner govori o Intenzivu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123

Gdje u~estvovati na Intenzivu? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167

Seminari Emira Salihovi}a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171

Bibliografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 177

Zahvalnica

Ova knjiga ugledala je svjetlost dana zahvaljuju}i pomo}i i podršci sljede}ih ljudi

kojima se ovom prilikom iskreno zahvaljujem:

Jake i Eva Chapman, Judith Collignon, Vaughn Spurlin, Keith Tarswell, Erin

Wolfe, Don Wilson i Muhamed Hrlovi}.

Dragi prijatelji, zadovoljstvo je dijeliti svijet sa vama.

Autor

Predgovor

Knjiga koja je u va{im rukama bavi se temom ~ovekovog uma, duhovnim razvojem i

prosvetljenjem. Sasvim konkretno, bavi se jednom od metoda ili tehnika - Intenzivom

prosvetljenja - koja omogu}ava li~no iskustvo ove vrste.

Pre nekoliko godina sedeo sam sa jednim svojim francuskim poznanikom u

pariskom kafeu, i slu{ao o njegovim duhovnim potragama. Poreklom je bio iz

burùjske porodice, dobro obrazovan i oènjen tako|e imu}nom i dobro obrazo-

vanom Amerikankom. Za na{e prilike, ìvot im je bio veoma naklonjen, jer su

oboje imali i dovoljno novca i dovoljno slobodnog vremena. On je radio kao pro-

fesor na jednoj visokoj {koli, dok je ona bila novinar “Herald Tribuna”. Oboje su

ve} dvadesetak godina posve}eno ve`bali Zen i tibetanski budizam, ali su usput

isprobali i sve ono {to je makar malo bilo u stanju da zagolica njihovu intelektu-

alnu i spiritualnu radoznalost. Mnogo su putovali po Evropi i Americi, ali isto

tako i na Istok, u Japan, Tibet, Indiju... i{li su svuda gde im je izgledalo da se ima

{ta novo saznati i nau~iti. I on i ona ve} su imali status u~itelja u Zenu. Tada kad

sam razgovarao sa njima, upravo su se vratili iz [panije, gde su boravili nekoliko

nedelja na jednom zen seshinu. Sa velikim odu{evljenjem mi je pri~ao o svom zen

majstoru, njihovom boravku tamo, atmosferi, mentalnoj i emocionalnoj ~isto}i,

duhovnim probojima, kao i o unutra{njem miru, jednostavnosti i spontanosti,

koje u~esnici tamo tokom svakodnevne vi{e~asovne prakse zena iskuse, i sa ~ime

se onda vra}aju u svakodnevni ìvot, poku{avaju}i da te duhovne dobitke onda

nekako ugrade i integri{u u svoje svakodnevne poslovne i porodi~ne du`nosti.

Spoznaj samog sebe Emir Salihovi}

9

U jednom trenutku je na kratko stao sa svojom pri~om, a zatim nastavio: “Zna{, i

ja i moja supruga se sasvim slaèmo u tome da, ako ~ovek ima dobru sre}u da

nai|e na pravog u~itelja Zena, ili Tibetanskog budizma, ili drugih tradicionalnih

i proverenih metoda i {kola duhovnog razvoja, i ako tako|e ima dovoljno slo-

bodnog vremena, vere, discipline i novca da ga sledi, onda on moè za deset do

petnaest godina zna~ajno da napreduje i da prakti~no doìvi ta duboka duhovna

iskustva o kojima govore svete knjige. Me|utim, samo Intenziv prosvetljenja moè i

obi~nom ~oveku dati priliku da identi~na iskustva ostvari za samo tri dana.”

Kao neko ko se i sam bavi duhovno{}u i Intenzivima ve} duè od trideset godina,

doìveo sam ovu njegovu izjavu kao vrlo va`nu, kao jedno iskreno i kvalifikovano

svedo~enje dvoje obrazovanih i imu}nih ljudi, koji su tokom svoje duhovne

potrage temeljno prokrstarili i dobro upoznali ovu na{u planetu, ostaju}i do kraja

odani traganju za u~iteljem, metodom, praksom, ili {kolom, koja dana{njem

~oveku moè najvi{e da pruì u pogledu duhovnog razvoja.

Ali, {ta je to duhovno traganje, {ta je to duhovni razvoj, {ta je spiritualnost? Zar to

nije ona tamna sfera, izvan nauke i tradicionalnih religija, koja je tako ~esto na

granici realnosti i du{evnih patologija, pa predstavlja potencijalno mra~no

podru~je zloupotrebe ~oveka od strane pojedinih devijantnih grupa i nekih ver-

skih sekti, o ~emu povremeno ~itamo u novinama?

Aprila 2002. godine, tako|e u Parizu, u~estvovao sam na UNESCO-ovoj konferen-

ciji pod nazivom “Nauka i duhovno tragala{tvo” (Science and the Spiritual Quest).

Bio je to najeminentniji nau~ni skup na kome sam ikada u~estvovao. Od dvadese-

tak predava~a - profesora sa najpoznatijih svetskih univerziteta - u~estvovalo je ~ak

pet Nobelovaca: Werner Arber, Praveen Chaudhari, Christian de Duve, William

Phillips i Charles Townes. Zaklju~ci sa tog skupa su jasno odredili podru~ja

nauke, religije i duhovnosti.

Upro{}eno, oru|a nauke su logika i matematika, a njen cilj je tehnologija, lak{i i

bolji ìvot.

Najva`nije oru|e religije je etika, a njen cilj je uputiti ljude da ispravno ìve i

rade, da formiraju porodicu, podiù decu, da se osigura opstanak i produènje

ìvota na zemlji.

Oru|e duhovnosti je srce, a njen cilj je mudrost, razumevanje, osve{}ivanje.

Emir Salihovi} Spoznaj samog sebe

10

Duhovnost zapravo zna~i TRAGANJE ZA SMISLOM. To traganje ne samo da pred-

stavlja legitimnu ~ovekovu potrebu, autenti~nu i individualnu, izvan svih sistema,

pravila i dogmi, ve} je i preko potrebna za celoviti razvoj i samoostvarivanje svakog

pojedinca. To je li~ni i ni~im kontaminirani stalni poku{aj da ~ovek shvati sebe i

Univerzum u kome ìvi. To je ve~ita zapitanost o krajnjoj su{tini i najdubljem smis-

lu. Najve}i nau~ni umovi koje je svet ikada video (Ajn{tajn, Njutn, Tesla ...), i najis-

taknutije religiozne vo|e, istovremeno su bili i posve}eni spiritualni traga~i. Svaka

razvijena i dobro integrisana li~nost bi zapravo trebala da ostvari kod sebe tu dobru

i nu`nu proporciju i harmoniju nau~nosti, religioznosti i duhovnosti. Za{to je to

neophodno? Pa zato {to nauka nema etiku. Da je ima, u nau~nim institutima ne bi

se projekovali oru`je i atomske bombe. Etike nema ni u duhovnosti. Da je ima, zar

bi bilo toliko afera u spiritualnim grupama po pitanju zloupotrebe mo}i, novca i

seksa? Ali, ako bi pak sve sveli samo na etiku, veru i disciplinu, ako bi suzili taj pros-

tor za li~no tragala{tvo i pravo na gre{ke, ~ovek bi, pak, zaglupeo i fanatizovao se, a

sam ìvot postao bi nepodno{ljivo dosadan i monoton.

U vremenu u kome ìvimo, nauka i tradicionalne religije su veoma dobro utemel-

jene i prisutne u na{em obrazovanju i svakodnevnom ìvotu. U pore|enju sa

njima, ova tre}a oblast duhovnosti je sasvim malo zastupljena: literaturom, sistemi-

ma, institucijama ... Ona je dru{tveno sasvim potisnuta, mistifikovana, sakrivena i

nedostupna. A to je, zapravo, ono na{e ishodi{te, krajnja realnost, od koje smo se

procesom evolucije udaljili, i zaboravili se u povr{nim egzistencijalnim, statusnim

i materijalisti~kim igrama. To je ishodi{te i neprekidni izvor ideja, energije,

snage, entuzijazma, ljubavi, ìvotne mudrosti i radosti. U dana{njem svetu, nega-

tivne posledice otu|ivanja od toga prisutne su u svakom smislu i na svakom

koraku. Stoga, svako podse}anje na to, i svaki doprinos u tom pravcu je nuàn i

preko potreban, naro~ito ako je pro{ao kroz {iroku praksu i nu`nu dugogodi{nju

proveru i ako je o~evidno dokazao svoju vrednost i efikasnost, kao {to je to slu~aj

sa Intenzivom prosvetljenja, o kome govori ova knjiga.

U Zaje~aru, 14. aprila 2005.

Desimir D. Ivanovi}


11

Uvod

Stvarni duhovni razvoj nemogu} je bez istinskog znanja o tome ko smo i {ta smo

u su{tini, koja je na{a stvarna priroda. Na{ cjelokupni pogled na svijet, na{ svjet-

onazor i doìvljaj svijeta i drugih uslovljen je time kako doìvljavamo same sebe.

[ta mislimo o sebi, to }emo misliti i o drugima. Stoga je nemogu}e uspostaviti

realan, smislen odnos sa stvarno{}u, uistinu se razvijati u svijetu, bez da prethod-

no nismo direktno spoznali svoju istinsku prirodu, samog sebe. Ako to ne znamo,

onda ne moèmo znati ni {ta je stvarni razvoj.

Bez znanja o svojoj stvarnoj prirodi mi ne moèmo uistinu znati u kom se pravcu

treba kretati, ve} to moèmo samo naslu}ivati. Svoj ìvotni put mi moèmo zasno-

vati na svojim racionalnim zaklju~cima, na vaspitanju, na konceptima usvojenim

od roditelja, zajednice, vjerskog u~enja, na svojim osje}anjima ili na intuiciji, ali

to nikad ne}e biti stvarno znanje (gnoza) koje proizilazi iz nutrine na{eg bi}a, iz

na{e sopstvene spoznaje toga ko smo i {ta smo.

Naravno, mnoge vjerske i filozofske debate vo|ene su tokom milenija o tome {ta

je istina i kako se ona moè spoznati, ako je to uop{te mogu}e. Danas je, ~ak, vrlo

popularno mi{ljenje da svako ima “svoju istinu”, odnosno da apsolutna istina, jed-

nakovrijedna za sve pojedince, ne postoji.

Istina je, onako kako ja ovdje koristim tu rije~, jednostavno stvarnost, ono kako

stvari stvarno jesu. Ako tu stvarnost defini{emo nekom matemati~kom formulom,

to ne}e biti istina sama po sebi, ve} samo jedan matemati~ki opis te istine. Ako je

opi{emo nekom logi~kom definicijom, onda to opet ne}e biti sama istina, ve}


13

samo logi~ka konstrukcija, mentalni opis te stvarnosti. A svaki opis stvarnosti, ma

koliko dobar bio, nikad nije sama stvarnost po sebi, ve} samo jedna ideja, koncept,

o toj stvarnosti.

Intenziv prosvjetljenja, o kojem pi{e ova knjiga, jeste jedan prakti~an metod kako

direktno iskusiti tu kona~nu istinu, ne kao ideju, ve} kao ìvotnu stvarnost. Metod

kako direktno iskusiti svoju stvarnu prirodu, neovisno od svih intelektualnih i

ostalih posrednih tuma~enja i interpretacija. Moj cilj ovdje jeste da opi{em taj

metod, i zainteresovanima dam osnovne, pa mo`da i vi{e od osnovnih informaci-

ja kako bi odlu~ili èle li u~initi ozbiljan korak u pogledu svog duhovnog razvoja

i mo`da u~estvovati na nekom od sljede}ih Intenziva koji se budu odràvali u

Bosni i Hercegovini. Intenzivi se odràvaju u svijetu od 1968, i do sada su hil-

jadama ljudi pomogli da promijene svoje ìvote na bolje, usmjere pramac svog

ìvotnog broda u pravcu Istine, i doìve smislen, stvaran razvoj, bez obzira da li u

svom svakodnevnom ìvotu ina~e praktikuju neki sistem samorazvoja ili ne.

@elja mi je i to da ova knjiga pomogne sa~uvati informacije na na{em jeziku o

standardnim Intenzivima prosvjetljenja, po metodu i u~enju Charlesa Bernera i

Lawrence Noyesa Skande. To je zato {to se na na{im prostorima – prostorima

biv{ih jugoslovenskih republika – tokom godina pojavio znatan broj voditelja sem-

inara koje oni nazivaju Intenzivima, ali koji to u su{tini nisu. Postoje i oni koji te

seminare nazivaju druga~ije, i tvrde da su oni nastali kao svojevrsno pobolj{anje

ve} postoje}eg Bernerovog metoda. Zbog svega toga mi se ~ini da je potrebno pod-

sjetiti duhovne tragaoce na ovim prostorima {ta je to, u stvari, Intenziv prosvjetl-

jenja u svojoj originalnoj, izvornoj formi. Tako|e èlim upoznati ~itatelje i sa time

da je Berner nedavno objavio novi priru~nik za voditelje Intenziva, «Svjesnost

istine», koji je napisan zajedno sa njegovom sada{njom najbliòm saradnicom,

Monom Sosnom. Berner tu izlaè svoje aktuelno razumijevanje prosvjetljenja, i

neke koncepte iz tog najnovijeg priru~nika tvorca Intenziva prenosim u ovoj

knjizi.

Na kraju, knjiga je pisana i za znatièljnike koji samo vole ~itati, i koji mo`da nika-

da ne}e poèljeti da se i sami upuste u avanturu samootkri}a u~estvuju}i na

Intenzivima. Tako|e je namijenjena i onima koji su ve} u~estvovali na jednom ili

dva Intenziva i èle dobiti dodatne informacije o toj metodi u ~iju su se


14

djelotvornost uvjerili iz prve ruke.

Ali, {ta god bio va{ motiv za ~itanje ove knjige, neka vam ona bar malo pomogne

da misli usmjerite u pravcu onoga {to je vje~no i trajno, a odmorite ~elo od briga

o onome {to je prolazno i kratkotrajno.

Emir Salihovi}

Sarajevo, 2004.


15

Ra|anje Intenziva

Intenziv prosvjetljenja je trodnevna radionica (workshop), ~iji je jedini, isklju~ivi cilj

postignu}e prosvjetljenja, koje za ove potrebe defini{emo kao “direktno iskustvo

istine”. Danas je ova definicija blago modifikovana, i time }emo se baviti u poglavlju

«Prosvjetljenje: direktno znanje istine».

Intenziv nije jedna od mnogih tehnika meditacije ili li~nog razvoja koje moète raditi

kod ku}e, onda kada odvojite ne{to malo vremena za to. Kao {to samo ime kaè, to je

intenzivna tehnika koja se pod vo|stvom obu~enog voditelja prakticira puna tri dana i

svo vrijeme boravite, hranite se i spavate u objektu gdje se Intenziv odràva. Tako|e,

Intenziv nije individualna tehnika. Intenziv uvijek radi grupa ljudi, a sama tehnika,

koju }emo kasnije detaljno objasniti, radi se uvijek u paru sa nekim drugim u~esnikom.

Jako je va`no naglasiti da Intenziv nije sekta, religija, filozofija ili duhovno

u~enje. To je ~ista tehnika, “~ista praksa”, koju mogu praktikovati svi, bez obzira

da li slijede neki poseban sistem duhovnog vje`banja ili ne. U stvari, moè se re}i

da je ono {to se radi na Intenzivu bit svake od velikih svjetskih religija, jer svaka

religija upu}uje na samoposmatranje, odnosno samoistraìvanje, kao jedan od

puteva ka kona~noj stvarnosti.

“Prosvjetljenje” ili “direktno iskustvo istine” podrazumijeva direktno iskustvo

istine, stvarnosti, onoga kako stvari stvarno jesu. “Direktno” zna~i da je to iskust-

vo doìvljeno neposredno, ne kroz upotrebu logike, osje}anja, intuiciju, posma-

tranje ili bilo koji drugi indirektni ili intelektualni proces. U direktnom iskustvu,

ono {to se doìvljava i onaj koji to doìvljava na izvjestan na~in postaju jedno,


17

ulaze u svojevrsno stanje jedinstva, u kojem vi{e nema razlike izme|u onoga {to

se opaà i onoga koji to opaà.

“Iskustvo” zna~i da se radi o li~nom, subjektivnom doìvljaju koji se direktno ti~e

onoga koji to iskustvo doìvljava.

“Istina“ je, pak, izraz koji razli~iti ljudi razli~ito defini{u i razumiju. Ja ovdje ter-

min “Istina“ koristim isklju~ivo u zna~enju kona~ne stvarnosti, onoga kako stvari

stvarno jesu, neovisno od toga {ta mi mislimo, {ta vjerujemo, ili kako bi èljeli da

stvari budu.

Tvorac Intenziva, Amerikanac Charles Berner (ro|. 1929.) bio je do svog “pen-

zionisanja” 1995. godine jedan od najkreativnijih i najautenti~nijih duhovnih

u~itelja sa Zapada. Po njegovim sopstvenim rije~ima, za kona~na pitanja ljudske

egzistencije zainteresovao se kao vrlo mlad, i svoje prvo iskustvo prosvjetljenja

doìvio je kao tinejdèr, intenzivno meditiraju}i o zna~enju drevnog Lao Ceovog

djela “Tao Te \ing”, glavnog djela kineskog Taoizma.

Iako to Berner kasnije nije javno navodio, on je pedesetih godina pro{log vijeka

po~eo izu~avati alternativnu tehniku terapije i li~nog razvoja zvanu Dijanetika,

koju je razvio Lafajet Ron Habard, poznat i kao popularan pisac nau~ne fan-

tastike. Po njegovom najpoznatijem romanu, “Bojno polje Zemlja”, Dòn Travolta

je snimio istoimeni, istina vrlo lo{, film. Berner se kasnije, sredinom 60-ih, dis-

tancirao od Habarda i osnovao svoju sopstvenu {kolu li~nog razvoja, pod nazivom

Abilitizam, od engleske rije~i za sposobnost (ability).

Bit Dijanetike sastoji se u teoriji po kojoj je glavni uzrok svih neèljenih oblika

ljudskog pona{anja, poput raznih vrsta neuroza, tzv. engram. Engram je definisan

kao manje ili vi{e traumati~no iskustvo bola koje je pra}eno umanjenom svjes-

no{}u ili, pak, potpunom nesvjesticom. Klasi~an {kolski primjer lak{eg engrama,

odnosno primjer toga kako engram funkcioni{e, jeste èna koja se vra}a ku}i sa

pijace i nosi torbu punu povr}a. Pored nje prolazi ~ovjek sa psom. Ona odjednom

u ruci po~inje osje}ati bol, a emotivno doìvljava nelagodu. Racionalizuje to time

da je torba prete{ka, pa je premije{ta u drugu ruku, a osje}anje nelagode po~inje

tuma~iti iracionalnom brigom za ku}u (“Moram poùriti, da li su djeca u redu?”

ili “Boè, da li sam ugasila plin prije nego {to sam iza{la?”). Ipak, po dijaneti~koj

teoriji, uzrok i bola i nelagode leì u engramu, odnosno davnom bolnom iskustvu


18

kada je tu ènu, jo{ dok je bila djevoj~ica, napao i za ruku ugrizao bijesan pas, {to

je za nju u to vrijeme bilo izuzetno traumati~no iskustvo.

Ona, po Dijanetici, nije morala u sada{njem vremenu svjesno opaziti psa koji je

pro{ao pored nje, vezan na uzici. Njen nesvjesni um je to u~inio i reagovao na na~in

sadràn u engramu. Taj engram je, dijaneti~kim rje~nikom re~eno, bio restimulisan.

U slu~aju da je ta osoba imala jo{ koje sli~no neugodno iskustvo sa psima, ti nizovi

lo{ih doìvljaja mogli bi se povezati u tzv. lance, te vr{iti jasan negativan uticaj na ìvot

te osobe, tako da ona potpuno izgubi sposobnost racionalnog pona{anja u odnosu na

pse kao ìvotinjsku vrstu. Tih ìvotinja ona se tada isklju~ivo boji, ne voli ih i trudi se

da ih ne primje}uje, ili uvijek iracionalno reaguje kada se na|e u blizini pasa.

Dijaneti~ka terapija sastoji se u tome da se pojedinac preciznom tehnikom rada

vrati u prvobitni trenutak bola i proìvi ga u potpunosti, oslobodiv{i tako sputanu,

potisnutu emotivnu energiju i osvijesti mentalne stavove, zaklju~ke, koje je tada

donio i koji su postali njegovi “li~ni zakoni” koji od tada upravljaju njegovim ìvo-

tom. U slu~aju primjera sa djevoj~icom, stav bi mogao biti: “Psi su zli” ili “Od pasa

treba bjeàti”, ili “@ivotinje su opasne”. Drugi primjeri fiksiranih mentalnih stavo-

va, koji se u Dijanetici zovu postulati, mogu biti “@ivot je teàk”, “Drì jezik za

zubima”, “Ljudima se ne smije vjerovati”, “@ene èle samo novac”, “Mene ljudi ne

vole”, “Ja sam slabi}”, “Mene ne}e prihvatiti“ i mnogi, mnogi drugi, raznoliki isto

onoliko koliko je svako od nas druga~iji od svih drugih. Osloboditi se tih fiksir-

anih stavova i ìvjeti ìvot autenti~no, slobodno, fleksibilnog mentaliteta, svakako

je sretno i vrlo poèljno stanje.

Charles Berner bio je jedan od vrlo uspje{nih ranih prakti~ara Dijanetike, a to mi

je potvrdila i Amerikanka Pat Krenik, koja je tako|e studirala pod Habardovom

supervizijom tokom pedesetih. Ona je Bernera upoznala u januaru 1958, u

Va{ingtonu, gdje su zajedno poha|ali obuku iz Dijanetike, i kaè da je Bernerov

odlazak bio svojevrstan {ok za mnoge Habardove studente, jer je Berner bio vrlo

poznat i cijenjen prakti~ar Dijanetike u to vrijeme.

Nakon tog razlaza Berner je, zajedno sa svojom tada{njom suprugom Avom, vodio

centar za li~ni razvoj i alternativnu medicinu u Kaliforniji, u mjestu Costa Mesa.

Nudili su treninge iz oblasti me|uljudske komunikacije, zdravstvene programe, te

programe iz oblasti prou~avanja ljudskog uma, te druge sli~ne procese.


19

U skladu sa iskustvima koje je imao prakticiraju}i metode proiza{le iz

Habardovog rada, Berner je utvrdio da je iskrena, istinita i otvorena komunikaci-

ja izme|u ljudi klju~ni element koji pomaè da se oni oslobode mentalne

napetosti, razrije{e li~ne probleme i ponovo aktiviraju svoje uspavane potencijale.

On je stoga svoj rad sa klijentima usmjerio na to da im pomogne da “otvore”

komunikacijske puteve izme|u sebe i drugih, da potpunije i istinitije prezentira-

ju sebe drugima, kao i da postanu bolji slu{aoci, odnosno da pobolj{aju svoju

sposobnost da slu{aju druge i da ih razumiju.

Jedan od najve}ih svjetskih autoriteta po pitanju Intenziva ameri~ki terapeut i

duhovni u~itelj Lawrence Noyes Skanda, koji je dugi niz godina izuzetno blisko

sara|ivao sa Bernerom, napisao je u svojoj izvrsnoj knjizi “Enlightenment Intensive:

Dyad Communication as a Tool for Self-realization” da je Bernerova supruga Ava

imala glavnu ulogu u formiranju one vrste rada koja se na Intenzivu naziva “dija-

da”. Sama rije~ dolazi od gr~ke rije~i “dyo”, {to zna~i “par, dvoje”, a u kontekstu ter-

apeutskog rada, te Intenziva, odnosi se na dvoje ljudi koji rade zajedno, u paru.

Konkretnije re~eno, odnosi se na dvoje ljudi koji sjede u paru, jedan naspram dru-

gog, i naizmjeni~no komuniciraju, dok onaj drugi samo slu{a. Takva vrsta rada

omogu}avala je da ve}i broj ljudi u isto vrijeme radi sa konkretnim terapeutskim

instrukcijama, pod nadzorom samog terapeuta, {to je otvorilo mogu}nost za rad na

sebi za one ljude koji nisu imali dovoljno novca da sami zakupe terapeuta i njegovo

ili njeno vrijeme iskoriste samo za sebe.

«Berner je uvijek puno zavisio od ène sa kojom je bio», rekla je Lawrencu Noyesu

Bernerova biv{a supruga Ava, u intervjuu koji je on vodio sa njom 1996. godine.

«@ena mu je bila kao neka vrsta gurua. Vi{e nego samo inspiracija. Postojala je

intenzivna svakodnevna komunikacija».

«Rad sa dijadama sam mu ja prva predloìla», pri~a Ava. «On je u po~etku bio

protiv... Kada su po~eli da dolaze mladi ljudi koji nisu sebi mogli priu{titi da plate

individualni rad, ja sam po~ela da razmi{ljam: kako ti ljudi mogu da iskuse dobiti

od te izvanredne tehnologije i tako sam dobila ideju za dijade. Rekla sam, hajde

da dvadesetak ljudi postavimo u dva reda, damo im pitanja za rad, mi mjerimo

vrijeme i kaèmo im kada da se promijene. To je bila potpuno moja ideja. Trebalo

je onda razgovarati sa Charlesom i ubijediti ga da pristane na to».


20

Ava dalje kaè da se Berneru ideja dopala onda kad su jednom poku{ali da je

primijene.

Princip rada u dijadama imao je svoje korijene u dijaneti~koj praksi.

Dijaneti~ki terapeut, za razliku od terapeutske uloge u mnogim drugim sistemi-

ma, nije imao ulogu tuma~a. Njegovo nije bilo da tuma~i iskustva klijenta, anal-

izira ga, da mu potvr|uje ili mu odri~e. Dijaneti~ki terapeut je sli~niji pilotu, ili

kapetanu broda, koji jednostavno izdaje instrukcije, prati situaciju i navodi klijen-

ta da sam stigne tamo gdje treba da stigne. To je uklju~ivalo ponavljano davanje

istih instrukcija, na koje bi klijent uporno odgovarao, dok ne bi do{ao do uvida ili

“ispraznio” svoj emotivni naboj.

Teorijska osnova metode bila je sadràna u specifi~noj teoriji komunikacije, koju

je razradio Habard, a koju }emo razmotriti ne{to kasnije u kontekstu prakti~nog

rada na Intenzivima. Da damo kratak prakti~an primjer: terapeut bi klijentu

mogao dati instrukciju: “Reci mi ne{to {to si uradio (toj i toj osobi) {to misli{ da

nisi trebao?” Klijent bi tada odgovorio na instrukciju, iznio ne{to u vezi sa osobom

u vezi koje rade, dok bi terapeut za to vrijeme samo sjedio, drào pa`nju na kli-

jentu, slu{ao i trudio se da u potpunosti razumije {ta mu klijent saop{tava. Potom

bi jednostavno rekao: “Hvala ti”.

Nakon toga bi mogao dati instrukciju: “Reci mi ne{to {to si propustio da uradi{

(toj i toj osobi) {to misli{ da si trebao?”, saslu{ao klijenta na isti na~in i opet odvra-

tio: “Hvala ti”.

Zatim bi se vratio na prvu instrukciju i cijeli proces iznova i iznova ponavljao, sve

dok se ne bi pojavili odre|eni dobri indikatori: klijent bi naglo mogao ste}i uvid

u svoj odnos sa datom osobom, mogao bi doìvjeti emotivnu katarzu i dijelom

o~istiti osje}anje krivice u vezi sa tom osobom, moglo bi mu se naglo popraviti

raspoloènje i pove}ati sposobnost komuniciranja sa osobom u vezi koje rade i

tome sli~no.

Uporno ponavljanje gornjeg procesa, u skladu sa odgovaraju}im pravilima takvog

metoda rada, ima tendenciju da klijenta dovede u kontakt sa sve dubljim i dubljim

sadràjima njegovog uma, koji onda u jednom kriti~nom momentu bivaju prepoz-

nati i osvije{teni, {to vodi ve}em uvidu u svoj ìvot i osloba|anju od mentalnih i

emotivnih kompulzija. [tavi{e, posebna snaga tog metoda rada ne sastoji se samo


21

u tome {to ponavljanjem instrukcija klijent dublje “kopa” po svom umu, ve} i u

tome {to te sadràje jasno artikuli{e, komunicira terapeutu, koji sa pa`njom slu{a

i trudi se da u potpunosti razumije klijenta. U stvari, klijent tim procesom otkri-

va i terapeutu prezentira odre|enu istinu o sebi.

U dijadnom metodu rada njihove bi se uloge me|usobno izmjenjivale. Onaj koji

komunicira, to jest koji odgovara svom partneru na instrukciju “Reci mi ne{to {to si

uradio (toj i toj osobi) {to misli{ da nisi trebao?”, radio bi to pet minuta, nakon ~ega

bi mu njegov partner odvratio sa “Hvala ti” i oni bi zamijenili uloge. Onaj koji je

komunicirao sada bi svom partneru postavio istu instrukciju, “Reci mi ne{to {to si

uradio (toj i toj osobi) {to misli{ da nisi trebao?”, i slu{ao pet minuta, bez uplitanja,

klimanja glavom ili komentarisanja. Samo bi slu{ao, trudio se da {to bolje razumije

ono {to mu partner komunicira i na kraju rekao “Hvala ti”. Oni bi se tako izmjenji-

vali ukupno osam puta, {to ~ini 40 minuta, odnosno jednu “dijadnu vje`bu”.

Istini za volju, gornji opisi, kako Dijanetike tako i dijadnog rada, vrlo su povr{ni

i sluè samo da ~itaocu daju odre|enu ideju o ~emu se radi. Detaljnije bavljenje

tim temama zahtijevalo bi posebnu knjigu, dok sam rad, iako u biti jednostavan

proces, zahtijeva ozbiljan trening i puno iskustva da bi se mogao efikasno prim-

jenjivati na drugim ljudima. Ipak, dijade su jednostavna forma rada i pod nad-

zorom iskusnog trenera rade se lako i sa velikom efikasno{}u.

U uvodu za priru~nik namijenjen voditeljima Intenziva prosvjetljenja, Berner je

napisao da je otkrio da su ljudi koji su imali iskustvo prosvjetljenja, koji su imali

direktnu spoznaju istine o tome ko su i {ta su, mnogo bolje napredovali kroz

razli~ite tehnike samorazvi}a i dijadne vje`be, te imali najvi{e koristi od njih. Oni

koji su i dalje bili zbunjeni u pogledu svoje stvarne prirode, koji su sebe identi-

fikovali sa razli~itim konceptima poput tijela, du{e, duha, energije, svjetlosti i

sli~no, ili identitetima i stanjima bi}a kao “Ja sam ra~unovo|a” ili “Ja te{ko dobi-

jam ono {to ho}u”, mnogo su teè napredovali i mnogo teè shvatali smisao meto-

da koje su praktikovali.

Bernerova opsesija je tako postala kako pomo}i ljudima da direktno iskuse svoju

stvarnu prirodu, kako bi mogli uistinu na~initi stvaran i ozbiljan napredak u svo-

jim ìvotima.

Kako je sam ve} doìvio iskustvo prosvjetljenja, Berner je problem poku{ao rije{iti


22

predavanjima. Ipak, slu{anje ne~ijeg iskustva nije se pokazalo kao posebno efikasan

metod. Mo`da bi jedan procenat slu{alaca ne{to razumio, govorio bi Berner.

Stoga je izumio ne{to {to je nazvao “ma~kina vje`ba”. Naloìo bi slu{aocima,

tokom seminara ili predavanja, da obrate pa`nju na svoje tijelo ili na dio tijela. Da

pokrenu i opipaju ruku, osjete realnost svog fizi~kog tijela. “To je va{e tijelo”,

rekao bi im.

Potom bi im naloìo da zatvore o~i i zamisle ma~ku, neku obi~nu doma}u ma~ku

koju su nekad vidjeli. Dok bi posmatrali tu mentalnu sliku, Berner bi im rekao:

“To je va{ um”.

A zatim, dok su slu{aoci i dalje dràli zatvorene o~i i posmatrali mentalnu sliku

ma~ke, Berner bi im kazao: “Sada zapazite ko gleda u tu sliku ma~ke. To ste vi”.

Ipak, po Bernerovim rije~ima, ukoliko je jedan procenat slu{alaca ne{to razumio

tokom predavanja, “ma~kina vje`ba” bi pomogla samo toliko {to bi se taj broj

pove}ao za jo{ oko pola procenta.

Bilo je potrebno izna}i neko efikasno, prakti~no rje{enje.

Jednog prolje}nog popodneva 1968. godine Berner se nalazio u brdima pored

mjesta Santa Kruz u Kaliforniji. Po njegovim rije~ima, bilo je to prvi put nakon

mnogo, mnogo vremena da je nekoliko sati bio slobodan i nije imao {ta da radi.

[etao je i gledao drve}e.

Iznenada mu je nado{ao cijeli koncept Intenziva prosvjetljenja. Bio je to direktan,

prakti~an odgovor na njegovo pitanje: “Kako pomo}i ljudima da se {to prije

prosvijetle?”

“Ja nisam sjedio i razmi{ljao o tome dugo vremena”, pisao je Berner. “Samo sam

se upitao kako pomo}i ljudima da ubrzaju proces samootkri}a”.

Po svjedo~anstvima ljudi koji su poznavali Bernera iz tog perioda, on je bio veli-

ki genij sistematizacije, i nije to bilo neko nadnaravno «otkrovenje», ve} trenutak

kada je u bljesku uvida jednostavno spojio zajedno razli~ita znanja koja je do tada

stekao – terapeutski rad, dijade, Zen, samoistraìvanje iz joge – i napravio ono {to

danas znamo kao Intenziv.

Su{tina novog koncepta bila je da se tehnika komunikacije praktikovana u

dijadama kombinuje sa drevnim pitanjem “Ko sam ja?”, koje je ~esto kori{teno u

Indiji kao sredstvo za meditaciju, a vjerovatno je najpoznatiji savremeni u~itelj


23

meditacije na “ja” ili sopstvo bio legendarni [ri Ramana Mahar{i, iz

Tiruvanamalaija u Indiji, koji je preminuo 1950.

Drugim rije~ima jedan partner u dijadi bi drugom partneru dao instrukciju “Reci

mi ko si ti”, ovaj bi kontemplirao i potom rezultate te kontemplacije saop{tavao

svom partneru. Oni bi izmjenjivali uloge po istom principu i po istim pravilima

kao i u terapeutskoj formi dijada.

Kada partner primi instrukciju “Reci mi ko si ti”, napravio bi voljni poku{aj da

direktno iskusi ko je on zaista, u sada{njem trenutku. U isto vrijeme bio bi pot-

puno otvoren za sve {to se moè desiti kao posljedica tog poku{aja, uklju~uju}i

direktno iskustvo. Nakon {to bi kontemplirao na taj na~in, otvorio bi o~i i svom

partneru detaljno saop{tio, prezentirao, sve {to se pojavilo u njegovoj svijesti kao

posljedica tog poku{aja, ni{ta ne dodavaju}i niti oduzimaju}i. Njegov partner bi

za to vrijeme samo drào pa`nju na njemu, slu{ao i trudio se da {to bolje razumi-

je to {to mu se komunicira, odnosno prezentira. On bi tako kontemplirao i komu-

nicirao sve dok ne istekne pet minuta. Oni bi zatim zamijenili uloge i radili tako,

naizmjeni~no, sve dok ne istekne 40 minuta. Svako bi tako imao ~etiri perioda od

po pet minuta za kontemplaciju i komunikaciju. Detaljnijom analizom i

obja{njenjem ove tehnike bavi}emo se kasnije.

Pitanje “Ko sam ja?” ima dugu tradiciju i u japanskom zen budizmu, posebno u

{koli rinzai, koja je poznata po upotrebi neodgovorivih pitalica, takozvanih koana,

koji su kori{teni kao sredstva za kontemplaciju i koji imaju efekat da zahvaljuju}i

~injenici da se na njih ne moè logi~no odgovoriti pomaù prakti~aru da za trenu-

tak prevazi|e svoj intelekt, iza|e iz okvira uma i logike i iskusi stvarnost s onu

stranu uma, doìvi direktno iskustvo krajnje stvarnosti, prosvjetljenje, u zen budiz-

mu poznato pod nazivima kensho i satori. Iako se radi o iskustvu koje je isto po svom

kvalitetu, kensho je naziv za plitko, ne obavezno i stabilno stanje prosvjetljenja, dok

je satori termin kori{ten da ozna~i duboko i stabilno iskustvo prosvjetljenja.

Klasi~ni primjeri zen koana su “Koji je zvuk pljeskanja jedne ruke?” ili “Kakvo je

bilo tvoje lice prije nego su se rodili tvoji roditelji?” U japanskoj zen tradiciji

monasi bi intenzivno radili sa koanima i trudili se da proniknu u njihovu bit tokom

intenzivnih perioda kontemplacije koji obi~no traju pet ili sedam dana i koji se

nazivaju seshin. Tokom trajanja seshina monasi bi najve}i dio dana proveli u kon-


24

templaciji, a njihov cilj bi bio da iskuse kensho. Ostatak dana proveli bi recituju}i

svete tekstove, objeduju}i, rade}i, konsultuju}i se sa u~iteljom i odmaraju}i se.

Jedan od prvih zapadnjaka koji je doìvio iskustvo prosvjetljenja praktikuju}i zen,

i koji je kasnije i sam postao poznat zen u~itelj, bio je amerikanac Philip Kapleau,

koji je 1965. objavio knjigu pod nazivom “Tri stuba zena”. Ta knjiga imala je pre-

sudan uticaj u {irenju zena na zapadu, i doslovno je donijela duh zena na zapad.

Bila je to prva knjiga koja je na jasan, svima dostupan na~in obja{njavala zen bud-

isti~ku meditaciju, poput svojevrsnog priru~nika, i {to je jako va`no za nastanak

Intenziva, jasnim jezikom opisala kako izgleda seshin i kakva iskustva doìvljava-

ju u~esnici seshina. Charles Berner je pomno prou~avao tu knjigu. Leào bi uve~e

u krevetu i ~itao je, diskutuju}i o njenom sadràju sa svojom suprugom Avom.

Ve}inu svojih ideja za Intenziv prosvjetljenja on je dobio upravo iz te knjige.

Me|utim, po Avinim rije~ima, iz ve} pomenutog intervjua koji je uradio

Lawrence Noyes, Berner nikada nije praktikovao Zen.

«Ono {to ja mislim da je njegov li~ni uvid na tu temu, jeste da je on, vidjev{i da

prakti~ari Zena tokom seshina povremeno odlaze na razgovor sa Majstorom,

odlu~io da to u~esnici Intenziva rade jedan sa drugim u dijadi. Svi koani (pitanja)

su uzeta iz Zena. On je shvatio da je najve}a barijera za postignu}e prosvjetljenja

sam um, i da je prosvjetljenje tu na dohvatu ukoliko se za trenutak oslobodimo

uma. Sve se to preplitalo u njemu, i {etaju}i onda u prirodi i razmi{ljaju}i o tome...

u njemu se sve to povezalo i on je dobio ideju da sve to sastavi u jedan format i

isproba u praksi. U tome je njegova genijalnost, da je mogao sve to da poveè i

dobije novu viziju... On je zaista posjedovao jednu vrstu genijalnosti, i kada bi mi

ponekad o ne~emu pri~ao, prosto ne bih ponekad mogla da vjerujem {ta slu{am».

Zanimljivo je jo{ jedno Avino vi|enje Bernera iz tog vremena.

«On je uvijek bio do kraja prisutan sa onima sa kojima je radio...», kaè ona. «To

je bila njegova jaka strana. Kada ga posmatrate u terapeutskim sesijama ili na

Intenzivu, on je bio kao Betoven. U privatnom ìvotu i u mnogim drugim stvari-

ma bio je veoma slab. Imali ste utisak ponekad da se tu radi o dva sasvim razli~ita

~ovjeka. Izgleda kao da kad je ~ovjek veoma kreativan po nekom pitanju ili

oblasti, kao da njegova energija presu{i sasvim po nekim drugim pitanjima ili

oblastima».


25

Velika vrijednost Kapleauove knjige o Zenu bila je i u tome {to je pokazala da ken-

sho, odnosno iskustvo prosvjetljenja, nije neko psihodeli~no iskustvo izmijenjene

svijesti, ve} duboko iskustvo unutarnjeg preobraàja koje onome koji ga iskusi

otvara prostor kvalitativno sasvim nove svjesnosti o sebi, ìvotu i drugima, svjes-

nosti koja ~ini da ~ovjek po~ne ìvjeti svoj ìvot prirodnije i autenti~nije, mudrije

i sa dubljim razumijevanjem stvarnosti. U stvari, Kapleau je svojom knjigom

pokazao da je to iskustvo koje ~ovjeka dovodi u dublji i smisleniji odnos sa

stvarno{}u, a ne ne{to {to ga odvla~i od stvarnosti. Bilo je to posebno zna~ajno u

kontekstu cijele atmosfere koja je vladala {ezdesetih godina pro{log vijeka na

zapadu, posebno u Kaliforniji: hippy pokret, droge, ponovno otkrivanje misticiz-

ma i istraìvanje izmijenjenih stanja svijesti. Kapleau je pokazao da prosvjetljen-

je nije imalo ni{ta sa tim. Tako|e, s obzirom da je u svojoj knjizi opisao iskustva

drugih zapadnjaka koji su praktikovali zen, pokazao je da iskustvo prosvjetljenja

nije kulturolo{ka stvar, ne{to {to je “rezervisano” samo za isto~njake. Pokazao je

da savremeni zapadni ~ovjek 20. vijeka tako|e moè doìvjeti prosvjetljenje,

poput onih o kojima je ~itao u knjigama.

Prije nego {to je odrào svoj prvi Intenziv Berner je prvo eksperimentisao sa svo-

jim saradnicima. Oni bi radili dijade kao i ranije, ali su sada koristili takva

kona~na, egzistencijalna pitanja kao {to je ve} pomenuto “Ko sam ja”, ali i “[ta

sam ja”, “[ta je moja stvarna priroda” ili “[ta je smisao ìvota”. Danas se na

Intenzivima koriste samo dva ili ~etiri pitanja – ko sam ja, {ta sam ja, {ta je ìvot i

{ta je drugo ljudsko bi}e – i time }emo se pozabaviti kasnije. Ta po~etna iskustva

bila su vrlo povoljna, ljudi su ulazili u razli~ite dubinske procese rade}i dijade na

ovaj na~in. Ostalo je jo{ samo da se krene ka kona~nom cilju – prosvjetljenju.

Po sopstvenim rije~ima, Berner je tog ljeta 1968. imao samo oko 30 dolara u dèpu.

Oglasio je svoj prvi Intenziv, oti{ao na par~e zemlje u ju`noj kalifornijskoj pustinji

koje je nedavno kupio, stavio prostirke na zemlju, kupio stubove, zabio ih u zemlju

i napravio improvizirani krov. Sve je zaklonio mreàma za za{titu od insekata.

Na taj prvi Intenziv do{lo je 26 u~esnika, ljudi koji su ve} ranije radili sa

Bernerom i imali iskustva u dijadnom radu.

“Nisam im mnogo pri~ao o tome {ta }e se dogoditi”, pisao je Berner. “Samo sam

kazao da }emo raditi na tome ko smo mi i da }e taj rad biti intenzivan... Ono {to


26

sam imao u glavi bio je samo bljesak jedne ideje {ta bi Intenziv prosvjetljenja tre-

balo da bude”.

Ustali su rano ujutro, u~esnici su uplatili novac, a Bernerova èna Ava je tokom

pauze za ru~ak oti{la u grad i kupila jo{ hrane, za svih pet dana koliko je taj prvi

Intenziv trajao. Kasnije, sa iskustvom, Berner je standardno trajanje Intenziva

sveo na tri dana.

Berner je vjerovao da }e biti potrebno pet ili deset Intenziva dok neko ne doìvi

iskustvo prosvjetljenja. Na njegovo veliko iznena|enje, neki u~esnici su ve} dru-

gog dana rada imali iskustvo prosvjetljenja. Do kraja Intenziva, kaè Berner,

iskustvo prosvjetljenja doìvjelo je oko ~etrdeset procenata u~esnika.

Na kraju, svi su bili odu{evljeni, pa su se dogovorili da uskoro odrè i drugi

Intenziv.

Lawrence Noyes je u svojoj ve} pomenutoj knjizi dao opis po~etka tog prvog inten-

ziva od strane jednog od ljudi koji su na njemu u~estvovali, inìnjera elek-

trotehnike Edwarda Riddlea: “Sje}am se da su fizi~ki uslovi na tom prvom

Intenzivu u Lucerne Valley bili vrlo primitivni. Mjesto jo{ uvijek nije bilo

sagra|eno. Odràli smo Intenziv u improvizovanoj strukturi… Na zemlji su bili

tepisi, a mi smo sjedili na metalnim stolicama na rasklapanje. Nismo uistinu znali

{ta nam je cilj, ali se sje}am da smo iskreno i{li k njemu”.

Naravno, u~esnici nisu neprekidno radili samo dijade. Dnevni raspored na

Intenzivu na~injen je po uzoru na zen seshine, tako da su se izme|u dijada u~esni-

ci odmarali, imali periode za individualnu meditaciju bez partnera, objedovali,

konsultovali se sa Bernerom i sl.

Standardna satnica Intenziva danas izgleda tako da on obi~no po~inje uve~e, uvod-

nim predavanjem voditelja na kojem on objasni {ta }e se raditi, koji je dnevni ras-

pored, i trudi se da motivi{e u~esnike. Sam prakti~ni rad po~inje sljede}eg dana

u 6:00 sati ujutro, kada voditelj odrì predavanje o tome kako se radi tehnika

prosvjetljenja, odnosno kako se rade dijade. Nakon pauze tokom koje se posluì

~aj, u~esnici u 7:30 sjednu u parove i po~inju svoju prvu dijadnu vje`bu na tom

Intenzivu. Do 12:00 sati, kada se sluì ru~ak, u~esnici su ve} uradili ~etiri dijade,

doru~kovali i imali jednosatnu meditaciju u {etnji, tokom koje izlaze napolje, ali i

dalje usmjereni na pitanje sa kojim rade. Nakon ru~ka opet slijedi dijada, pa


27

popodnevno predavanje voditelja na kojem se poja{njavaju aspekti tehnike,

u~esnici iznose svoja iskustva, postavljaju pitanja... Do kraja dana, u 23:45 kada se

ide na spavanje, u~esnici }e uraditi jo{ {est dijadnih vje`bi, jednu meditaciju u

{etnji, jednu individualnu meditaciju, ima}e vrijeme za popodnevni odmor, dvije

uìne i ve~eru. Isti raspored, sa malim varijacijama, slijedi i sljede}a dva dana.

Hrana na intenzivima je uvijek lagana i vegeterijanska, ~aj je biljni, ne sluè se

kofeinski ~ajevi ni kafa, a zabranjeno je pu{enje i konzumiranje alkohola.

Jedan drugi u~esnik prvog Intenziva na svijetu, Yon Kane, ovako je 1995. opisao

Lawrencu Noyesu svoje iskustvo iz Lucerne Valley:

“Ono {to se meni desilo na tom prvom intenzivu jeste da se u meni upalila strast

za istinom. Naporno sam radio na pitanju ’[ta je smisao ìvota?’ i sje}am se da

sam leào budan usred no}i razmi{ljaju}i ’[ta je to? [ta je to?!’ Bio sam uistinu

usredoto~en. Kao da sam bio u vozu i sve te razne stvari promicale su pored pro-

zora: misli, osje}anja, slike. Ali ja sam znao da ni{ta od toga nije prava stvar. U

me|uvremenu, mnome je ovladala ta strast za istinom koja je upravljala vozom.

Prethodnog dana pro{ao sam kroz period istinskog o~aja, osje}aju}i da moram

prona}i vi{e smisla u ìvotu nego {to je samo i}i na posao i jesti. Kasnije sam do{ao

u stanje da sam osje}ao da }u umrijeti ako jo{ samo jednom sebi postavim to

pitanje. Ali ja sam uistinu èlio istinu i zato sam nastavio. Posljednjeg jutra radili

smo individualnu kontemplaciju. Onda je odjednom sve nestalo i ja sam u{ao u

jedinstvo. Bio sam u tom bezgrani~nom, bezvremenom iskustvu jedinstva, i to nije

bilo nalik na bilo {ta {to sam iskusio ranije. I vi{e nije bilo bitno {ta je svrha ìvota,

jer je svrha bilo samo to jedinstvo koje sam iskusio, ne neki verbalni odgovor.

Bio sam u ekstazi. Sada bih iskoristio rije~ ’blaènstvo’... Satima, svaki put kada bih

se ponovo dotakao tog iskustva, tu su bili valovi blaènstva, jednostavno valovi. Bilo

je to tako jako i tako neo~ekivano da bih plakao. Kasnije sam se smijao od uìtka.

To se nastavilo tokom cijelog posljednjeg dana”.

Do kraja svoje karijere kao voditelja Intenziva, Berner je odrào ta~no 99

Intenziva. Svoj posljednji Intenziv odrào je u decembru 1976. Nije èlio odràti

100. Intenziv. Nakon toga se povukao i posvetio isklju~ivo svojoj sopstvenoj med-

itacijskoj praksi i podu~avanju u~enika u joga komuni u Australiji, u brdima iznad

grada Adelaide.


28

Naime, on je u me|uvremenu postao u~enik indijskog u~itelja joge po imenu

Swami Kripalvananda (1913 – 1981), te je promijenio ime u Yogeshwar Muni.

Nakon smrti svog u~itelja nastavio je podu~avati jogu kao samostalni u~itelj.

Naravno, Berner je trenirao i druge ljude da vode Intenzive i uspostavljen je stan-

dardni format treninga za voditelje Intenziva. Vode}u ulogu u uspostavljanju tog

treninga imao je upravo pomenuti Lawrence Noyes, koji jednom godi{nje odràva

treninge za voditelje Intenziva u SAD, Kanadi ili Evropi. Taj trening podrazumi-

jeva teorijski studij, prakti~no polaganje ispita, u~estvovanje i asistiranje na

Intenzivima, te vo|enje Intenziva pod supervizijom.

ôvjek koji je Intenzive donio u Evropu bio je amerikanac Jeff Love, koji je odrào

prvi “evropski” Intenziv 1971. u Velikoj Britaniji, u Saseksu. Jeff Love je i prvi

~ovjek koji je javno objavio tekst o Intenzivu. Posljednje poglavlje njegove vrlo

interesantne i nadahnjuju}e metafizi~ke knjige “Kvantni bogovi”, objavljene 1976,

u potpunosti je posve}eno Intenzivu. Vjerovatno su mnogi ljudi na Zapadu saz-

nali za Intenziv upravo zahvaljuju}i toj knjizi.

Intenzive je u SFRJ donio beogradski psiholog i pisac knjiga o ezoteriji, @ivorad

Mihajlovi} Slavinski. On je na svom prvom Intenzivu u~estvovao kod Jeff Lovea, a

prvi jugoslovenski Intenziv odrào je u novembru 1980. u Beogradu. Taj metod

rada brzo je stekao veliku popularnost me|u Jugoslovenima zainteresovanim za

li~ni razvoj i duhovnost. Nakon Slavinskog, pojavili su se i mnogi drugi koji su

tako|e poèljeli da drè Intenzive, te se u jednom trenutku, krajem osamdesetih,

spekulisalo da se u SFRJ odràva najvi{e Intenziva godi{nje u svijetu. Intenzivi su

organizovani doslovno u svakoj od biv{ih jugoslovenskih republika. Slavinski je

1985. objavio i knjigu o Intenzivima, pod nazivom “Susreti sa istinom”. Ipak, on

je kasnije odstupio od klasi~ne Bernerove forme Intenziva i po~eo podu~avati

skra}enu varijantu koju je nazvao “Intenziv gnoze”.

Pored Slavinskog, veliki broj Intenziva u SFRJ i Srbiji odrào je i Desimir Ivanovi}

iz Zaje~ara, koji je trening za voditelje zavr{io u Australiji, u zajednici Charlesa

Bernera. Desimir je tokom osamdesetih godina vodio vrlo uspje{no i popularno

Udruènje za psihofizi~ki razvoj u Zaje~aru, gdje su na Intenzive i seminare

dolazili u~esnici iz svih krajeva biv{e Jugoslavije. Danas je Desimir cijenjen

voditelj Intenziva, ali i prakti~ar i nastavnik terapeutske i samorazvojne metode


29

znane kao clearing (kliring) i koji radi u mnogim zemljama Evrope, te u Kanadi.

Do rata u Bosni i Hercegovini 1992. u toj biv{oj jugoslovenskoj republici odràno

je samo nekoliko Intenziva. U vrijeme objavljivanja ove knjige jedini trenirani

voditelj Intenziva u nezavisnoj BiH jeste autor ovih redova, koji se Intenzivima

po~eo baviti 1985, kao ~lan zaje~arskog Udruènja za psihofizi~ki razvoj, a tren-

ing za voditelje Intenziva zavr{io je kod Lawrenca Noyesa Skande, u [vajcarskoj.

Interesantno je da oko Intenziva nikada nije pravljen veliki marketing. Taj metod

samorazvoja, ili bolje re~eno samoootkri}a, pokazao se kao tako efikasan, da je

metod “usmene predaje” ili “dobre vijesti” bio dovoljan da se ra{iri u gotovo svim

zemljama razvijenog svijeta. Iako se Intenzivi najvi{e odràvaju u Sjevernoj

Americi i Evropi, odràvaju se i u Indiji, te u Australiji. Nakon vi{e od 35 godina

svog postojanja, sada se sa sigurno{}u moè re}i da je Intenziv oproban i prov-

jeren metod za postignu}e prosvjetljenja. Desetine hiljada ljudi {irom svijeta

otkrili su sasvim novu dimenziju ìvota u~estvuju}i na Intenzivima. Va`no je jo{

jednom napomenuti da Intenziv nije religija, sekta ili filozofija, niti je dio ne~ega

takvog. Na Intenzivu vam niko ne govori ko ste ili {ta ste, niko vas ne u~i o ìvotu

ili poku{ava da vam “proda” neki svjetonazor. Intenziv je, kako kaè Lawrence

Noyes, “~ista praksa”, ~isti metod za postignu}e prosvjetljenja koji mogu primjen-

jivati svi, bez obzira koju religiju ili filozofski sistem slijede u svojim ìvotima. Ili,

pak, ne slijede ni{ta.

Intenziv je istinski duhovni dar ~ovje~anstvu 20. i 21. vijeka. Savremeni metod koji

nam pokazuje da svako doba, bez obzira na koli~inu mudrosti i znanja koje nam

dolazi iz pro{losti, uvijek otkrije neki novi put ka istini, koji je u skladu sa duhom

vremena i potrebama ~ovjeka koji u tom vremenu ìvi.


30

Tehnika prosvjetljenja

Bit Intenziva prosvjetljenja je tehnika koju smo u osnovnim crtama ve} opisali, i

koju }emo, u kontekstu Intenziva, nadalje zvati “tehnika prosvjetljenja”.

Dobro razumjeti tehniku prosvjetljenja zna~i biti u stanju dobro razumjeti i sve

ostalo u vezi Intenziva, jer je Intenziv tako strukturiran da u~esnicima omogu}i

najbolje mogu}e uslove za neometano praktikovanje tehnike, tako da bi, eventual-

no, mogli doìvjeti iskustvo prosvjetljenja.

Ra{~lanjena, tehnika Intenziva izgleda na sljede}i na~in:

1. Pozicija: Dvije osobe, koje nisu uklju~ene u poku{aj da poprave me|usobni

odnos, sjede u paru (dijadi), na stolicama ili na podu, na razdaljini koja im je

oboma prihvatljiva.

2. Instrukcija: Jedan partner kaè direktno drugom “Reci mi ko si ti”. Druge

instrukcije su “Reci mi {ta si ti”, “Reci mi {ta je ìvot” ili “Reci mi {ta je drugo

ljudsko bi}e”. Koristi se samo forma «Reci mi».

3. Prijem: Onaj koji prima instrukciju prihvata je od onoga koji je dao instrukciju.

4. Kontemplacija: Onaj koji je primio instrukciju zatim po~inje da kontemplira,

tako {to prvo opazi stvarnost, zbilju. U slu~aju u~esnika koji radi na “Ko sam

ja?”, on prvo opazi ko je on sada, u tom trenutku. U slu~aju “[ta sam ja?” on

prvo opazi {ta je on. U slu~aju “[ta je ìvot?” on opazi neki dio ìvota koji je

neposredan, o~igledan za njega. U slu~aju “[ta je drugo ljudsko bi}e?” on

opazi neku stvarnu drugu osobu.

Zatim, on ima namjeru, intenciju da to direktno doìvi. I dok to radi biva


31

otvoren za to {to namjerava da doìvi direktno, otvoren za direktno iskustvo

toga, te za bilo {ta drugo {to se moè pojaviti u njegovom umu, osje}anjima ili

tijelu kao posljedica njegove namjere.

5. Komunikacija: On potom saop{tava partneru koji slu{a sve {to se pojavilo kao

rezultat kontemplacije, ni{ta ne dodaju}i ili oduzimaju}i.

6. Slu{anje: Partner koji slu{a samo gleda, slu{a i poku{ava da razumije ono {to mu

partner prezentira, bez da komentari{e, klima glavom ili procjenjuje na bilo koji

na~in. Partner koji kontemplira ponavlja proces kontempliranja i komuniciranja,

odràvaju}i pribli`nu ravnoteù izme|u vremena provedenog u kontemplaciji i

vremena provedenog u komunikaciji, sve dok zvuk gonga ne ozna~i da je pro{lo

pet minuta.

7. Potvrda: Partner koji slu{a potom kaè onome koji je kontemplirao “Hvala ti”,

potvr|uju}i mu tako njegov odgovor na datu instrukciju.

8. Promjena uloga: Uloge se promijene. Onaj koji je do tada kontemplirao daje

odgovaraju}u instrukciju partneru koji je slu{ao, i ovaj tada po~inje da kon-

templira i komunicira.

Jedan od va`nih uslova u radu na Intenzivu jeste da osobe koje sjede u dijadi nisu

angaòvane na popravljanju me|usobnih odnosa. Prijatelji koji imaju

“nera{~i{}ene ra~une”, supru`nici i ljubavnici, bliski ro|aci poput roditelja i djece

ili bra}e i sestara, ne bi na Intenzivu radili zajedno u dijadama. Ponekad, u

slu~aju da postoje specifi~ni me|usobni problemi, oni ~ak ne bi ni u~estvovali na

istom Intenzivu. Razlog za to jeste taj {to se svakom u~esniku moraju omogu}iti

najbolji mogu}i uslovi da radi na svom prosvjetljenju. A otvorena, iskrena komu-

nikacija i dobar kontakt sa partnerima u dijadi klju~ni su element tog rada. Ljudi

koji su u vrlo bliskim me|usobnim odnosima izvan Intenziva ponekad mogu, u

dijadama, do}i u isku{enje da prosu|uju jedni druge, da potiskuju komunikaciju

iz straha od toga {ta }e njihova bliska osoba pomisliti, ili iz èlje da zadrè neku

sliku o sebi, koju u obi~nom ìvotu prezentiraju toj osobi. Posljedica je da se

u~esnici tada zatvaraju umjesto da se otvaraju. Kako bi se to izbjeglo, uvedeno je

pravilo da oni ne rade zajedno. [tavi{e, ~ak se savjetuje, ukoliko su na istom

Intenzivu, da rade na suprotnim krajevima sobe, kako ne prislu{kivali jedni

druge, umjesto da rade na svom pitanju.


32

Iako u tradiciji rada sa koanima postoji mno{tvo pitalica na koje se moè raditi,

na Intenzivima se upotrebljavaju samo ~etiri: Ko sam ja, [ta sam ja, [ta je ìvot i

[ta je drugo ljudsko bi}e. Mnogi voditelji Intenziva, uklju~uju}i i Bernera, eksper-

imentisali su i sa druga~ijim pitanjima, kao {to su [ta je smisao ìvota, [ta je Bog,

[ta je ljubav, ~ak i pitanjima Gdje sam ja i sl. Ipak, prevladalo je uvjerenje da su

pomenuta ~etiri pitanja najpodesnija za najve}i broj ljudi. Tako|e, ta ~etiri pitan-

ja, formulisana tako kako su formulisana, imaju tendenciju da pa`nju prakti~ara

usmjere na stvarnost, na realne objekte oko njih koje oni onda poku{avaju da

direktno doìve. Za po~etnike bi bilo te{ko da rade npr. sa pitanjem [ta je Bog, jer

bi to imalo tendenciju da ih suvi{e odvede u njihov um, u intelektualizaciju. Zato,

umjesto toga, rade sa pitanjem [ta je drugo ljudsko bi}e.

Interesantno je spomenuti da je Berner vremenom mijenjao mi{ljenje o ovim

instrukcijama. Dvadeset i pet godina nakon prvog Intenziva, 1993, Berner je

odrào predavanje u kojem je iznio svoje vi|enje Intenziva sa stanovi{ta iskustava

koje je imao svakodnevno prakticiraju}i joga meditaciju. Tada je preporu~ivao da

se vi{e ne koristi pitanje «[ta je ìvot?», jer po njegovom usavr{enom razumijevan-

ju prosvjetljenja, uma i stvarnosti, tehni~ki je nemogu}e prosvijetliti se rade}i sa

takvom instrukcijom. Mogu}e je imati duboke, probojne uvide, ali ne i prosvjetl-

jenje u pravom smislu te rije~i, jer ìvot kao neki zaseban entitet u su{tini ne pos-

toji. Postojimo samo mi i drugi, ono ko i {ta mi uistinu jesmo, i mogu}e je direk-

tno iskusiti samo nas, duhovne pojedince, ali ne i ìvot, koji je zapravo samo stan-

je na{ih me|usobnih odnosa.

U svom najnovijem priru~niku za Intenzive prosvjetljenja Berner je oti{ao jo{

jedan korak dalje, te sad preporu~uje da se na Intenzivu radi samo sa dva pitan-

ja: Ko sam ja, i [ta sam ja. To je u skladu sa njegovom aktuelnom definicijom

prosvjetljenja, i to }u poku{ati pobliè objasniti ne{to kasnije.

Iako se na Intenzivima ne govori u~esnicima sa kojim }e pitanjem da rade, ve} se

to prepu{ta njihovom interesu i izboru, ipak postoje dva pravila.

Prvo je da osoba koja prvi put u~estvuje na Intenzivu obavezno radi sa pitanjem

Ko sam ja. To je zato {to je to pitanje, na izvjestan na~in, najlak{e. Tako|e, bilo

bi te{ko raditi sa drugim pitanjima ako neko ve} nije imao direktno iskustvo

rade}i sa pitanjem Ko sam ja. Preporuka je da svaki u~esnik istraje sa pitanjem


33

Ko sam ja sve dok ne doìvi direktno iskustvo, ma koliko mu Intenziva bilo

potrebno za to. Ipak, ako je neko ve} u~estvovao na Intenzivu, radio sa pitanjem

Ko sam ja, nije imao iskustvo, a èli raditi na neko drugo pitanje, moè to u~initi.

Mada bi, po mom li~nom mi{ljenju, bilo mudrije da nastavi raditi sa istim pitan-

jem. Charles Berner danas smatra da ukoliko neko dugo, vi{e intenziva, radi sa

pitanjem «Ko» a nema direktno iskustvo, najvjerovatnije jeste duboko, i naravno

nesvjesno, identifikovan sa nekim aspektom toga «[ta» on jeste. Berner stoga

preporu~uje da se takvom u~esniku savjetuje da radi sa pitanjem «[ta sam ja» i

da on na taj na~in ’razbije’ identifikacije koje ga ometaju da iskusi, odnosno

direktno spozna svoju stvarnu prirodu.

Drugo pravilo je da se pitanje ne mijenja samoinicijativno tokom Intenziva, ve} da

se radi sa njim tokom sva tri dana. Ponekad, ako osoba doìvi direktno iskustvo,

moè u dogovoru sa voditeljom promijeniti pitanje. Ali, pravilo je da to niko od

u~esnika ne radi samoinicijativno, bez prethodne konsultacije sa voditeljom.

Moète i sami zamisliti na {ta bi Intenziv li~io kada bi svaki u~esnik, nakon {to se

suo~i sa najmanjom barijerom, krizom, u radu sa svojim pitanjem, odlu~io da to

pitanje promjeni i radi sa ne~im “lak{im” ili “zanimljivijim”. Tako niko nikada ne

bi doìvio prosvjetljenje.

Bitan je i na~in na koji je formulisana instrukcija. Koristi se samo forma “Reci

mi…” Naime, tehnika ne po~inje da se radi zatvaranjem o~iju i kontemplacijom.

Tehnika po~inje onog trenutka kada partner koji slu{a uputi instrukciju svom

partneru. Va`no je da partner koji slu{a uistinu misli to {to kaè. Njegovo “Reci

mi ko si ti” uistinu treba biti zahtjev, instrukcija – Reci meni ko si ti. Njegova

pa`nja treba biti na partneru, on treba èljeti da mu njegov partner odgovori na

instrukciju. Tako|e, partner koji prima instrukciju ne treba da je ignori{e na bilo

koji na~in: “Ma da, znam {ta }e sada re}i…” Ne. On treba da uistinu primi, prih-

vati instrukciju. Treba da je prihvati kao istinski zahtjev njegovog partnera. Na taj

na~in oni odmah ulaze u odnos. Njihov rad postaje zajedni~ki rad, te tako imamo

dva pojedinca udruèna protiv jednog uma. Taj kontakt, taj odnos izme|u part-

nera na Intenzivu jeste klju~na snaga ove tehnike. Sa instrukcijom “Reci mi…”

partner je direktno pozvan da prezentira istinu drugom, svjesnom bi}u. On tada

vi{e nije sam u tome {to radi. Partner preko puta njega nije samo ukras ili nu`nost


34

koja se ne moè izbje}i. Njihova dijada je sa davanjem pravilne instrukcije posta-

la tim sa~injen od dva ~lana, koji ozbiljno radi na prosvjetljenju.

Nakon {to je primio instrukciju, u~esnik po~inje sa kontemplacijom.

Kontemplacija nije isprazno ponavljanje pitanja ili proces logi~kog rasu|ivanja.

To nije gledanje u tamni prostor ispred na{ih zatvorenih o~iju, ili poku{avanje da

se ne{to, bilo {ta, doìvi.

Onaj koji kontemplira, u ovom slu~aju na “Ko sam ja”, treba prvo da opazi samog

sebe. I zatim da poku{a da direktno doìvi tog sebe. U novom priru~niku za

voditelje Intenziva umjesto engleske rije~i «experience» (iskustvo, doìvljaj)

Berner sada koristi rije~ «know» (znati), te stoga vi{e ne govori o direktnom

iskustvu, ve} o direktnom znanju Istine. Ja u ovoj knjizi vi{e koristim izraz «direk-

tno iskustvo», ali ponekad koristim i «direktna spoznaja» ili «direktno znanje».

U slu~aju pitanja Ko sam ja, u~esnik jednostavno treba da opazi sebe u tom

trenutku, ko je on u tom trenutku? Onaj koji sjedi i pita se Ko sam ja? Ljudsko

bi}e? Ra~unovo|a u firmi? Nedefinisani osje}aj prisustva?

[ta god da je to, kako god da u~esnik sebe opaà, odnosno osjeti ili percipira u

tom trenutku, to je ono {to on treba imati namjeru da direktno iskusi.

Ko je taj koji sjedi i pita se Ko sam ja? Ko je ljudsko bi}e? Ko je ra~unovo|a? Ko

osje}a da je osje}aj prisustva?

Na taj na~in u~esnik je od po~etka usmjeren na stvarnost, realnost samog sebe i

izbjegava mogu}nost da umjesto toga odluta u nepregledne lavirinte uma i

apstraktnog promi{ljanja, {to ga ne}e odvesti prosvjetljenju.

U slu~aju rada sa pitanjem [ta je ìvot, u~esnik treba da opazi ne{to {to je ìvot za

njega u tom trenutku. Da li je to njegovo disanje? Zvuk ptica napolju? Razgovor?

Drvo u dvori{tu? Zidovi? [ta god da je to, {ta god da je u tom trenutku ìvot za

njega, to je ono {to on treba imati namjeru da doìvi direktno.

U slu~aju pitanja [ta je drugo ljudsko bi}e, on treba prvo da opazi stvarno drugo

ljudsko bi}e: svog partnera, nekog od u~esnika na Intenzivu, voditelja, prolazni-

ka, ili pak nekoga ko nije tu prisutan fizi~ki, ali ko stvarno postoji i koga se

u~esnik sje}a. To ~ak mogu biti i osobe koje su umrle. Ali, moraju biti stvarne

osobe, pojedinci koji fizi~ki postoje ili su fizi~ki postojali. Poku{aj da se sa pita-

njem [ta je drugo ljudsko bi}e radi apstraktno ne bi nigdje odvelo. U stvari,


35

u~esnik bi tako mo`da izna{ao neku novu zanimljivu antropolo{ku teoriju, ali to

ne bi bilo prosvjetljenje. Zato je kontaktiranje stvarnosti, zbilje, prvi korak u pro-

cesu kontemplacije.

U tehni~kom rje~niku Intenziva prosvjetljenja to {to u~esnik ima namjeru da

direktno doìvi, odnosno direktno spozna, zovemo objektom prosvjetljenja. Kada

radimo sa pitanjima ’Ko sam ja?’ i ’[ta sam ja?’ objekat prosvjetljenja smo uvijek

mi sami. No, s obzirom da u razli~itim okolnostima razli~ito osje}amo, percipi-

ramo, ko smo, odnosno {ta smo u tom trenutku, moèmo re}i da se na{ objekat

prosvjetljenja stalno mijenja, iako smo to uvijek mi sami. Isto tako, kada radimo

sa pitanjem ’[ta je ìvot?’ mogu}e je da na{ objekat prosvjetljenja svakog trena

bude ne{to drugo, ovisno od toga {ta je za nas u tom trenutku ìvot.

Objasniti {ta to zna~i doìvjeti direktno malo je teì zadatak. Kada bi se moglo

opisati kako doìvjeti direktno objekat prosvjetljenja, to bi zna~ilo da je to

odre|eni proces, koji ima svoje korake, svoje kako. No, to nije slu~aj. Moèmo re}i

da je “doìvjeti direktno” sli~no kao kada bi rekli da u~esnik i to {to on poku{ava

doìvjeti direktno postaju jedno, ulaze u stanje jedinstva, gdje vi{e nema razlike

izme|u objekta (toga {to se doìvljava) i subjekta (onoga koji doìvljava).

Bilo kako bilo, u~esnik treba nastojati da direktno doìvi objekat prosvjetljenja

(sebe, ìvot, drugog) najbolje {to moè. Pri tome se mora napomenuti da je to nas-

tojanje aktivno ~injenje. Zna~i, ne radi se o tome da u~esnik zatvori o~i i onda

samo sna`no èli da direktno doìvi svoj objekat prosvjetljenja. Samo èljeti nije

dovoljno, u~esnik mora i stvarno poku{avati da direktno doìvi to {to ima namjeru

da doìvi. Uporedimo to sa sljede}om situacijom: sjedite u sobi, i cilj vam je da

otvorite prozor. Vi moète nastaviti sjediti i vrlo, vrlo sna`no èljeti da se prozor

otvori, no ni{ta se ne}e desiti. Umjesto toga, vi ustajete i hodate ka prozoru,

hvatate kvaku i otvarate ga. To je ~injenje, to je namjera, to je volja na djelu. To

isto trebate raditi i na Intenzivu: imati namjeru da direktno doìvite ko ste vi (ili

{ta ste, ili {ta je drugi, ili {ta je ìvot) i ~initi to.

Dok to radi, u~esnik treba biti otvoren, {to bolje moè, za to {to ima namjeru da

doìvi direktno. Isto tako, treba biti otvoren za mogu}nost direktnog iskustva

toga, te za sve ostalo {to se moè pojaviti u njegovom umu, osje}anjima i tijelu kao

posljedica tog poku{aja.


36

Vratimo se na primjer u~esnika koji radi na Ko sam ja. Nakon {to je opazio sebe u

tom trenutku (“Ja sam ovaj koji sjedi ovdje i gleda u svog partnera”) on zatvara o~i i

pravi voljni poku{aj da direktno doìvi ko je taj koji sjedi tu i gleda u svog partnera.

On je pri tom otvoren za tu stvarnost samog sebe – sebe koji tu sjedi – te otvoren

za direktno iskustvo (direktnu spoznaju) i bilo {ta drugo {to se moè pojaviti u nje-

govoj svijesti. To nisu, da ne bude zabune, tri “vrste” otvorenosti, ve} samo tri

aspekta iste, jedne jedine otvorenosti. A {ta to uop{te zna~i “otvoren”?

To zna~i biti voljan da iskusi{ bilo {ta kao posljedicu svog poku{aja. To zna~i

odbaciti sva predubje|enja o tome ko si ti, kako direktno iskustvo izgleda i {ta se

sve moè desiti kao posljedica tvog poku{aja da direktno doìvi{ sebe.

Kada ulazite u prostoriju u kojoj nikada ranije niste bili, ukoliko nemate predra-

sude, predubje|enja o tome kako ta prostorija treba da izgleda, onda ste otvoreni.

Onda dopu{tate da ta prostorija bude kakva god da jeste. Ako je stol na sredini,

OK. Ako je televizor u uglu, OK. Ali, dopu{tate da bude kako bude. Tada ste

otvoreni. Ako sretnete prijatelja na ulici i pitate ga: «Gdje si bio?» i pri tom nemate

nikakvih predubje|enja, ve} ste jednostavno otvoreni za to da vam va{ prijatelj

odgovori bilo {ta, to je ono o ~emu ja govorim ovdje – to zna~i biti otvoren.

Ne{to }e se pojaviti kao posljedica va{e kontemplacije. Mo`da }ete postati svjesni

ne~ega (um), ili }e se pojaviti neka emocija ili senzacija u tijelu, ili }ete, mo`da,

doìvjeti direktno iskustvo.

Ali, {ta god da se pojavilo kao posljedica va{eg poku{aja da direktno doìvite ko

ste vi, vi potom otvarate o~i i jasno to saop{tavate va{em partneru, tako da on to

{to bolje razumije.

U~esnik ne treba samo da kaè: “Javio mi se ruàn osje}aj u stomaku”. Treba da

opi{e, objasni taj osje}aj tako da ga partner moè {to bolje razumjeti. Za{to je

osje}aj ruàn? Koliko je jak? Gdje se ta~no javio? Na {ta podsje}a?

Tako|e, treba se truditi da vrijeme provedeno u kontemplaciji i vrijeme provede-

no u komunikaciji bude pribli`no isto. Pogre{no je kontemplirati tridesetak

sekundi, a onda ~etiri minuta komunicirati partneru. Ili obratno, kontemplirati

minutama, a onda u tridesetak sekundi na brzinu, u par rije~i, iskomunicirati

partneru {ta se pojavilo.

Partneri na Intenzivu mogu komunicirati, prezentirati {ta se javilo tokom kontem-


37

placije na svaki mogu}i na~in, izuzev da fizi~ki dodiruju svog partnera, da mu se

direktno obra}aju ili da ustaju sa stolice.

“Zna{, osjetio sam kako si ti divna osoba, i sve ono {to si ranije pri~ao zaista je isti-

na”. Pa, vi mo`da osje}ate da je to tako, i to mo`da i jeste tako, ali to nije na~in na

koji treba komunicirati na Intenzivu, u dijadi. Tokom dijada u~esnici trebaju

komunicirati tako da ne uvla~e svoje partnere u ono {to govore. Jedna varijanta

ispravnog pristupa bila bi: “Osjetio sam kako je jedna osoba divna, to {to on gov-

ori je zaista istina”.

Sadràje koji se javljaju kao posljedica kontemplacije treba iskomunicirati tako da

ne uvla~imo partnera u to {to govorimo, a da opet iskomuniciramo sve, bez da bilo

{ta dodajemo, uljep{avamo ili bez da bilo {ta oduzimamo, iz straha da nas drugi

ne}e razumjeti, ili da }e mo`da ne{to lo{e misliti o nama.

To je ~esto velika briga mnogih po~etnika. Me|utim, Intenziv je beskompromisan

sa Istinom, a istovremeno strukturisan na takav na~in da svaki u~esnik uìva mak-

simalnu ljubav i podr{ku kako drugih u~esnika, tako i osoblja. U takvoj atmosferi

nikome ne treba mnogo da se po~ne otvarati, i stvarna komunikacija se ubrzo

po~ne de{avati.

Tako|e, va`no je objasniti da nije potrebno komunicirati partneru bilo {ta, ili sve

{to vam padne na pamet. Vi trebate komunicirati samo ono {to se pojavilo u va{oj svi-

jesti kao direktna posljedica va{eg poku{aja da doìvite svoj objekat prosvjetljenja (sebe,

ìvot, drugog).

Za to vrijeme, partner koji slu{a trudi se da {to bolje razumije {ta mu partner

prezentira. On pri tom ne klima glavom, komentari{e i sl. On samo aktivno slu{a

i trudi se razumjeti to {to mu se saop{tava. On nije, kao {to se ranije govorilo na

biv{im jugoslovenskim prostorima, “pasivni partner”. Naprotiv, njegova uloga je

vrlo aktivna – on je onaj koji aktivno prima komunikaciju od svog partnera i

aktivno mu, na taj na~in, pomaè da se probije kroz dùnglu svog uma i doìvi

prosvjetljenje.

Na~in kako se odre|uje vrijeme za dijadnu vje`bu na Intenzivima jeste pomo}u

posebno snimljene audio kasete, a danas ve} i CD-a. Na tom CD-u snimljeno je

osam petominutnih perioda ti{ine koji su razdvojeni sa po tri meka, ugodna udar-

ca u gong. Nakon {to istekne pet minuta kontemplacije i komunikacije, ~uje se


38

gong, i partneri potom zamijene uloge.

Onaj koji je slu{ao kaè svom partneru “Hvala ti”, i onda onaj koji je kontempli-

rao/komunicirao daje odgovaraju}u instrukciju svom partneru, ovisno sa kojim

pitanjem njegov partner radi.

To je tehnika prosvjetljenja na Intenzivu, koju u~esnici, sa pauzama, rade tokom

sva tri dana. Onog trenutka, prvog dana ujutro, kada po~nu raditi tehniku,

uputili su se na jednu od najuzbudljivijih avantura svog ìvota – avanturu

samootkrivanja. Taj put nije lagan i traì veliki trud, ali zato, kao i na kraju svakog

velikog napora, slijedi velika nagrada.

No, nije dovoljna samo tehnika da bi se u~esnici prosvijetlili. Vaàn je i dnevni ras-

pored Intenziva, pravila pona{anja, te kontakt sa voditeljem i osobljem, {to }emo

posebno opisati kasnije.

Tako|e, mogu}e je da }e nekome ko se prvi put susre}e sa ovakvim radom ovak-

va tehnika izgledati komplikovano, no istina je sasvim druga~ija. Tehnika je vrlo

laka i jednostavna za rad, i najve}i broj ljudi nema problema da odmah shvati i

nau~i kako se ona radi, kad im se objasni na Intenzivu. U gornjem opisu htio sam

pojasniti {to vi{e aspekata tehnike na jednom mjestu, pa to moè izgledati previ{e,

no u~enje i rad tehnike na Intenzivu odvijaju se elegantnom jednostavno{}u.


39

Komunikacija kao duhovni alat

Intenziv odràn u Lucerne Valley 1968. godine bio je po mnogo ~emu izuzetan i

hrabar eksperiment. Niko od ljudi koji su tada u~estvovali na njemu, uklju~uju}i

Bernera, nije znao {ta ih ta~no o~ekuje. Niko od njih nije bio sasvim svjestan koje

ih prepreke i problemi, eventualno, o~ekuju na tom putu.

“Naoruàn” svojim bogatim terapeutskim iskustvom i dubokim znanjem o priro-

di ljudskog uma i komunikacije Berner je bio siguran da bi novi metod, teorets-

ki, trebao biti izuzetno efikasan. Ostalo je samo da se oproba u praksi.

Berner je znao da bi posebna snaga novog metoda trebalo da leì u kontaktu i

komunikaciji izme|u u~esnika. To je bio novi elemenat, ne sama kontemplacija i

rad sa koanima. Kontemplacija i koani ve} su bili u upotrebi na istoku od davni-

na. Ono {to je bilo novo jeste kombinovati to sa komunikacijom.

Bilo je to prvi put da se kontemplacija radi u paru sa drugom osobom. To je,

zapravo, bio revolucionarni pomak u nauci meditacije. Do tada, vladalo je

uvjerenje da je kontemplacija isklju~ivo usamljeni~ki posao, ~ak i kada se radi u

meditacijskoj sali sa mnogo drugih prakti~ara.

U zen budisti~koj tradiciji dugo je primjenjivan princip da meditanti praktikuju

okrenuti zidu. Po legendi, tako je meditirao Boddhidharma, Budin sljedbenik

koji je u 6. vijeku donio budizam iz Indije u Kinu. Legenda kaè da je

Boddhidharma devet godina meditirao okrenut zidu u hramu [aolin, u kineskoj


41

provinciji Honan. On se smatra za osniva~a kineske {kole budizma poznate po

imenu “~an”, koja se u Japanu naziva “zen”. A obje rije~i dolaze od sanskritske

rije~i za meditaciju – dhyana. Boddhidharma je podu~avao meditaciju kao put ka

direktnom iskustvu istine, prosvjetljenju. Naro~ito je poznat njegov stih kojim je

izrazio bit svog u~enja, i kojeg ja ovdje parafraziram:

“Naro~iti prenos Istine izvan svetih knjiga; Nikakva zavisnost od rije~i i slova;

Neposredno ukazivanje na duh; Gledanje u vlastitu prirodu i postignu}e

Budastva”.

Savremenim rje~nikom govore}i, Boddhidharma je podu~avao da se istina mora

direktno iskusiti kroz kontemplaciju, a ne tek intelektualno shvatiti kroz studij

svetih spisa ili slu{anje predavanja. On je stoga insistirao na meditacijskoj praksi

i direktnom iskustvu istine, {to ~ini osnovu i kineske ân {kole i japanske Zen

{kole. Obje {kole vrlo su prakti~ne forme budizma.

ân (Zen) je u Japan stigao u 13. vijeku i razvio se u pet razli~itih {kola, od ~ega

su dvije {kole danas glavne – soto i rinzai.

Soto je {kola zena koju je osnovao japanski u~itelj Dogen (1200 – 1253), kojeg neki

drè za utemeljiva~a zena u Japanu. Soto prakti~ari, fizi~ki posmatrano, kontem-

plirali su opona{aju}i Boddhidharmu, okrenuti zidu. Iako bi meditacijska sala u

hramu bila ispunjena mno{tvom monaha, njihova kontemplacija bila je usaml-

jeni~ka. Svako je bio okrenut zidu i bez vizuelnog kontakta sa ostalim monasima.

Rinzai {kola zena, koju je osnovao u~itelj Eisai (1141 – 1215), uvela je kasnije

odre|ene promjene u odnosu na soto {kolu. Na prvom mjestu uvela je upotrebu

koana, koje smo spominjali. Tako|e, u hramovima monasi vi{e nisu bili okrenuti

zidu dok su kontemplirali. Naprotiv, zidu su bila okrenuta njihova le|a, a oni bi

mogli gledati jedni u druge.

Za razliku od “meke” soto {kole, rinzai u~itelji nagla{avali su “naglost” direktnog

iskustva, odnosno podu~avali su da se prosvjetljenje ili direktno iskustvo moè

ostvariti odmah, sada, u jednom momentu proboja u novu dimenziju svjesnosti, i

odbacivali su postepeni soto pristup. Praksa seshina, intenzivnih vi{ednevnih peri-

oda meditacije, posebno se razvila u okviru rinzai {kole.

S jedne strane posmatrano, rinzai {kola je naprednija od soto {kole u smislu da su {anse

za prosvjetljenje zna~ajno pove}ane time {to je omogu}eno vi{e kontakta – iako never-


42

balnog – izme|u meditanata. To je ubrzalo sam proces postignu}a prosvjetljenja.

Na izvjestan na~in, Intenziv prosvjetljenja je neka vrsta daljnje evolucije rinzai

pristupa meditacijskoj praksi. Na Intenzivu, meditanti su okrenuti jedan drugom

i upotrebljavaju koane isto kao i rinzai meditanti. Ali, idu i korak dalje: oni jedan

drugom, naizmjeni~no, saop{tavaju rezultate svoje kontemplacije.

“Primijetio sam da um nastaje onda kada ne{to nije iskomunicirano izme|u poje-

dinaca”, pisao je Berner. “To je su{tinski princip. Um nastaje kada ne{to nije isko-

municirano izme|u pojedinaca. Na primjer, ako ja ne{to kaèm a vi to ne razumi-

jete, onda smo dodali jo{ stvari umu, i to zato {to se nije desila potpuna komu-

nikacija. Ako, s druge strane, vi to razumijete, onda smo uspje{no komunicirali i

sadràj te komunikacije nije pohranjen u umu. Kada je ne{to u potpunosti priml-

jeno, to napu{ta sferu uma i ulazi u sferu znanja”.

Tako|e, sadràji se gomilaju u umu i onda kada imamo ne{to {to bi èljeli

saop{titi drugima, ali to ne ~inimo, ili ~inimo nepotpuno.

Po Berneru um je svojevrsno “skladi{te” svih onih stvari koje nisu u potpunosti

doìvljene, integrisane ili razumljene. Na primjer, to bi mogao biti slu~aj sa

nekom traumom iz pro{losti, doìvljajem koji je u to vrijeme bio suvi{e intenzivan

da bi ga osoba mogla u potpunosti prihvatiti i razumjeti, prihvatiti realnost toga

{to se desilo. Uzmimo na primjer ekstremni slu~aj majke koja ugleda kako njeno

dijete udara automobil na ulici. Njena prva reakcija je: “Ne! Ne!” Ona automats-

ki pori~e, odbija da prihvati realnost, pruà otpor datom iskustvu. âk i u slu~aju

da se sve sretno zavr{ilo, njoj }e sigurno trebati ne{to vremena da u potpunosti

integri{e to iskustvo i prihvati realnost onoga {to se desilo. Do tada, ona }e

vjerovatno izbjegavati da uop{te pro|e tom ulicom. U me|uvremenu, onaj dio tog

iskustva kojem je ona pruàla otpor ostaje “uskladi{ten” u njenom umu.

“Bilo bi relativno lako kontemplirati, na primjer, na pitanje ’Ko sam ja?’ da

nemamo um”, pi{e Berner. “Ali kada neko poku{ava da kontemplira ko je on, um

se na|e na putu zbog svih onih drugih ideja koje su uskladi{tene u umu i koje se

bave time ko je on. Tu moè biti mnogo ideja o njemu samom koje on nije razu-

mio, ideja koje proizilaze iz njegovog dru{tvenog okruènja koje ga navode da misli

o sebi na ovaj ili onaj na~in. Tu tako|e moè biti puno njegovih ideja o tome ko je

on, a koje nije uspio prenijeti drugima tako da ih drugi razumiju. Stoga, u umu su


43

uskladi{tene razne vrste ideja, iskustava, osje}anja, trauma i sje}anja, sve o sebi

samom. Tako, kad neko poku{a da kontemplira ko je on, on dobije sve te razne

stvari u umu umjesto toga ko je on zaista. To je razlog za{to su potrebne godine i

godine solo meditacije da se prona|e put kroz ovu dùnglu sopstvenog uma”.

U skladu sa svojim dotada{njim iskustvom, Berner je utvrdio da je najefikasniji

na~in da se “o~isti” um – komunikacija. Kada se stvari u umu iskomuniciraju tako

da ih drugi moè u potpunosti razumjeti, i ako drugi zaista primi i u potpunosti

razumije {ta mu je iskomunicirano, to onda prestaje biti dio uma. To postaje dio

znanja i iskustva te osobe.

Pokojni francuski terapeut i voditelj Intenziva, Jacques de Panafieu, pisao je u svo-

joj knjiìci Kliring: metoda osloba|anja da je um «zasi}en zato {to sluì kao sabirno

mjesto svega {to nije u potpunosti proìvljeno», a govore}i o dubljim slojevima tog

svojevrsnog ’spremi{ta’ on kaè: «Jo{ dublje pojavljuju se uvjerenja, fiksirani

stavovi i na~ini pona{anja i pogre{ne identifikacije. Tokom na{eg postojanja, i to

od ro|enja, identifikovali smo se sa mnogobrojnim predmetima, idejama, kvalite-

tima, osobama i bi}ima, koji nisu imali nikakve veze sa na{om pravom prirodom».

Drugim rije~ima, kada neko radi tehniku prosvjetljenja na Intenzivu, on komu-

nikacijom svom partneru u dijadi “~isti” svoj um od svih onih sadràja koji ga

ometaju da direktno iskusi svoju stvarnu prirodu. To zna~ajno ubrzava proces

postignu}a prosvjetljenja.

«Porijeklo uma zasniva se na tome da osoba ima te{ko}a da prenese drugima ko

je ona i da od drugih primi poruku ko su oni», pi{e de Panafieu. «Po~injemo da

vidimo da um narasta svaki put kada neka poruka nije prenijeta me|u pojedinci-

ma, svaki put kada se zatvorimo pred nekim ili kad poku{amo da izvr{imo priti-

sak na njega...»

Tehnika Intenziva je takva da navodi pojedinca ne samo da do|e u kontakt sa svo-

jom stvarnom prirodom, ve} i da je saop{ti, prezentira partneru, {to su dva lica

jedne iste medalje. Svaki put kada dobije instrukciju «Reci mi ko si ti», u~esnik na

Intenzivu pozvan je da prenese drugome ko on zaista jeste, a svaki put kada slu{a i

razumije svog partnera on prima poruku od drugog ko on zaista jeste. Na taj na~in

u~esnici Intenziva ulaze u sve savr{eniji i savr{eniji odnos, nimalo nalik na naj~e{}e

neiskrene odnose u ’vanjskom’ svijetu, i u toj novoj situaciji otvara im se mogu}nost


44

da u jednom bezvremenom trenutku iskuse Istinu i spoznaju same sebe.

Naime, um se formira kroz nesavr{ene odnose koji su karakteristi~ni za ìvot, i

~i{}enje uma moè se desiti tako|e samo kroz odnos, ali odnos i komunikaciju koji

su strukturisani na takav na~in da navode na Istinu, a onemogu}avaju daljnje

stvaranje uma. U tu svrhu razra|ena su precizna pravila Intenziva, koja }emo

obraditi ne{to kasnije.

“Ja sam testirao ovu tehniku i upore|ivao je sa drugim metodama prosvjetljenja,

i u ovisnosti od vje{tine voditelja, iskustva u~esnika i duìne trajanja Intenziva, ova

tehnika je oko 50 do 100 puta brà od klasi~nih tehnika”, pi{e Berner.

Potrebno je razjasniti da u kontekstu ovog rada, odnosno Intenziva, pod rije~ju

“um” podrazumijevamo ukupnost svih mentalnih impresija (utisaka, slika, percep-

cija) koje je pojedinac stekao tokom ìvota i sve njihove mogu}e kombinacije (ma{ta:

sirena kao kombinacija ribe i ène), uklju~uju}i i mentalne stavove sadràne u tim

impresijama (Npr. “@ivot je teàk!” ili “Ne treba biti suvi{e iskren sa drugima”).

Ljudi ~esto um identifikuju samo sa jednim njegovim dijelom, ili aspektom. Na

primjer sa memorijom ili sa logi~kim rasu|ivanjem. Ovdje ne govorimo o tome.

Kada kaèmo “um” mislimo na sveukupnost onoga {to ~ini um.

Tako|e, va`no je naglasiti da vi niste svoj um. Postoji tijelo, postoji um i postoji

va{ opaàj tijela i uma. Ali, vi niste ni tijelo ni um. Kada vi poku{ate direktno

iskusiti sebe, um se isprije~i na tom putu. Komunikacijom partneru, u tehnici

prosvjetljenja, vi “~istite” um od svega onoga sa ~ime ste sebe pobrkali, identifiko-

vali, i tako prilazite bliè svojoj sopstvenoj stvarnosti - istini o sebi. Onda, eventu-

alno, u jednom momentu direktno iskusite tu istinu o sebi.

Ovaj element komunikacije je, uistinu, “pogonsko gorivo” Intenziva. Kako to da

komunikacija, onda, nije i ranije kori{tena kao tehnika u radu na prosvjetljenju,

kroz istoriju? Istini za volju, mo`da i jeste, ukoliko je ta~na jedna izreka, pripisana

Isusu, a otkrivena u ranohri{}anskim spisima koji su prona|eni u Egiptu 1948.

godine. Izreka kaè: «Ako iznese{ to {to je u tebi, to {to iznese{ spa{}e te. Ako ne

iznese{ to {to je u tebi, to {to ne iznese{ uni{ti}e te».

Naime, uobi~ajeno ljudsko iskustvo je da se osje}amo bolje, rastere}eno, nakon

dobrog, otvorenog i iskrenog razgovora sa nekim.

Nemu tu ni~ega misti~nog ili tajnovitog. To je ono osje}anje kada razmi{ljate o


45

nekom problemu, koji je postao va{ li~ni “koan”, poput “Kako da popravim finan-

sijsku situaciju?”, i ~ini vam se da vam je glava “puna svega”. Tada nai|e neki va{

prijatelj ili poznanik, i vi mu kaète: “ûj, moram ne{to da ti ispri~am”. U slu~aju

da ste tom prijatelju zaista ispri~ali sve {to vam je “u glavi” u vezi sa datim prob-

lemom, te da ste se dobro razumjeli, vjerovatno bi se nakon razgovora osje}ali

donekle rastere}eno, bolje, jasnije, mirnije.

To je osnovni princip “~i{}enja uma”.

Me|utim, samo pod odre|enim uslovom: ukoliko nema prekidanja od strane

sagovornika, te ako nema procjenjivanja toga {to govorite.

Gornji primjer vjerovatno ne bi bio odgovaraju}i da je va{ prijatelj, sa kojim ste

htjeli razgovarati, nai{ao upravo u trenutku kada se on hrvao sa svojim sopstven-

im “koanom” poput “Gdje da na|em novac da otplatim kredit?”, a vi mu dugu-

jete neku malu svotu.

Kada bi mu po~eli pri~ati o svom problemu on bi vas prekinuo i pitao: “OK, a {ta

je sa mojih 100 eura? Misli{ da ja nemam svojih problema? Da li misli{ da se svi-

jet okre}e samo oko tebe?” I odjednom – bum – ni{ta od komunikacije, ni{ta od

osje}anja rastere}enosti. Vi se zatvarate, zaustavljate komunikaciju i, mo`da,

ulazite u raspravu sa prijateljem.

Komunikacija u “obi~nom” svijetu ~esto se odvija na takav na~in. Ljudi prekidaju

jedni druge i ne dozvoljavaju drugima da u potpunosti iskomuniciraju to {to èle.

Komunikaciju drugih ne prihvataju takva kakva jeste, ve} je odmah procjenjuju,

prosu|uju, komentari{u, bore se da se njihovo mi{ljenje uvaì i prihvati kao “bolje”.

To uobi~ajeno ljudsko iskustvo, koje je posljedica na{ih sopstvenih mentalnih

ne~isto}a, neuroza, potisnutih komunikacija itd. prvenstveno je vodilo uspostavi

tradicije osamljivanja kada je u pitanju kontemplacija, odnosno meditacija.

Mnogo je lak{e izgledalo povu}i se u pe}inu nego iza}i na kraj sa svim tim ljudi-

ma okolo, koji nikad ne rade ono {to ti èli{.

Komunikacija koju prati prekidanje i prosu|ivanje ne moè umiriti i o~istiti um.

Naprotiv, ona samo dodaje jo{ stvari i onako uznemirenom umu. Zato su ljudi od

davnina pribjegavali osami i ti{ini kao sredstvima za smirivanje uma i prvom

uslovu za rad na prosvjetljenju.

To je sasvim novo otkri}e da komunikacija, pod odre|enim, jasno definisanim


46

uslovima, predstavlja idealan “alat” za ~i{}enje uma. U dijadi na Intenzivu jasno

je definisano pravilo da u~esnici komuniciraju naizmjeni~no. Svako ima po pet

minuta vremena za kontemplaciju i komunikaciju, te stoga nema razloga za preki-

danjem. Niko ne mora ùriti da prekine drugoga kako bi on rekao ono {to ima,

jer zna da }e i on ubrzo imati isti period vremena za komunikaciju.

Tako|e, jasno je definisano da partner koji slu{a ne komentari{e, procjenjuje ili

prekida komunikaciju svog partnera na bilo koji na~in. Na taj na~in, i samo na taj

na~in, komunikacija u sprezi sa kontemplacijom postaje ekspresni voz koji prak-

ti~are neumoljivo vodi u pravcu prosvjetljenja.

Otvaraju}i se jedni prema drugima i iznose}i sve vi{e i vi{e istine o sebi samima,

u~esnici postepeno prevazilaze sve one godine socijalnog uslovljavanja tokom kojih

su nau~ili da se zatvaraju i da ne iznose istinu o sebi. To uobi~ajeno neizno{enje

istine o sebi vremenom ih je dovelo u stanje potpune amnezije po pitanju toga ko

su oni zaista. I tada, u takvom stanju ’pomra~ene’ svijesti, lako je povjerovati da je

neko isto {to i njegova nacija, religija, profesija ili dru{tveni poloàj.

Va`no je napomenuti da Intenziv nije “instant” tehnika prosvjetljenja. Iako Intenziv

nudi izuzetno dobre okolnosti za postignu}e prosvjetljenja, te efikasnu tehniku kon-

templacije, nije mogu}e izbje}i sve one korake i prepreke koje stoje na putu ka

prosvjetljenju. Intenziv samo saìma sve ono sa ~ime se u svojoj kontemplaciji

susre}e svaki praktikant, bilo koju tehniku kontemplacije da primjenjuje. êst uti-

sak mnogih u~esnika Intenziva jeste kao da je u ta tri dana intenzivnog rada bio

zgusnut ~itav njihov ìvot. U~esnici ~esto imaju utisak da su u ta tri dana proìvjeli

i doìvjeli toliko toga koliko stane u vi{e godina “obi~nog” ìvota. Ali, pre~ica ili neki

“zaobilazni put” ka prosvjetljenju ne postoji. Svi, prije ili kasnije, na ovaj ili onaj

na~in, pre|u istu stazu, stazu od neznanja ka znanju, od neistine ka istini.

Tako|e, bilo bi pogre{no pomisliti da svi u~esnici Intenziva doìve prosvjetljenje.

To nije slu~aj. Neki doìve direktno iskustvo ve} na prvom Intenzivu, nekima, pak,

treba vi{e Intenziva i dodatne spiritualne prakse. Uglavnom, uobi~ajeni prosj

Spoznaj samog sebe · 2019. 9. 9. · Ova knjiga ugledala je svjetlost dana zahvaljuju}i pomo}i i...

Documents

Transcript of Spoznaj samog sebe · 2019. 9. 9. · Ova knjiga ugledala je svjetlost dana zahvaljuju}i pomo}i i...