ŠETNJA GRADOM

Marjan je prvi simbol grada Splita. Priroda mu je satkala sjeverne padine pretežito u vapnencu, dok južne čini kamen, slojevi tupine i kamenita obala.Od istočne granice prema zapadu, do punte sv. Jure, pruža se dužinom od 3,5 kilometra i širinom od 1,5 km. Njegova tri vrha, tri jedinstvene vidilice, nalaze se nad morem 125, 148 i 178 metara pružajući nezaboravan pogled na grad Split, na otoke koji ga okružuju te Kaštelansku rivijeru sa Solinom i Trogirom.Splićani ga s ljubavlju počeše pošumljavati 1852. godine, sadeći prve borove, a već 1903. godine osnivaju Društvo Marjan koje skrbi o njemu i danas. Zahvaljujući svojim vrijednim žiteljima devetnaestog stoljeća, Split se diči svojim "gradskim plućima" jer šetačima svih uzrasta Marjan pruža mir i spokojstvo, rekreaciju i zabavu. uz mnogobrojne crkvice, pustinjačke oaze te prirodne i trim- staze. Skroman zoo-vrt čini djeci veliku radost.U oporuci splitskog priora Petra, iz osmog stoljeća, prvi se put bilježi ime Marjana u obliku Marulianus. Povjesničari ga kasnije nazivaju Serra, Seranda, Murnanus, Kyrieleyson, Mernjan itd.

SUSTIPAN

Jugozapadni rt splitske luke zove se Sustipan po nekadašnjem samostanu Sv. Stjepana pod borovima. Samostan je bio podignut u ranom srednjem vijeku, tako da je svojedobno služio i kao konačište hrvatskim kraljevima. Početkom XIX. st. na Sustipanu je uređeno prvo splitsko izvangradsko groblje koje, nažalost, komunističke vlasti ruše, betoniraju 1962. godine, pretvarajući ga u šetnicu.Poseban mu je naglasak davao klasicistički glorijet, sačuvan do danas. Medu visokim borovima pruža se prekrasan pogled na more i otoke pred Splitom. Sa zapadne mu je strane najstariji splitski plivački klub Jadran, a s istočne reprezentativna ACI marina.

BACVICE

1 / 1

Idemo na Bačvice, poznata je himna splitskom kupalištu službeno otvorenom 1919. godine. Bačvice su prirodni fenomen, pješčana plaža u srcu grada, tu do gradske luke, koja može primiti i preko deset tisuća kupača. Pojavom proljetnih oseka Bačvice postaju splitska Copacabana na kojoj su započeli mnogi poznati nogometaši, na kojoj se rodio splitski ragbi, na kojoj se danas i ljeti i zimi redovito igra picigin. Bačvice su danas splitska šetnica svih uzrasta, a noću središte zabave mladih.

FIRULE

Nitko nema lungomare, šetnju uz more, kao Split!Od punte Marjana, od Oceanografskog instituta, šetnjom uz more možete stići sve do istočnih morskih gradskih granica: Bačvice, Ovčice, Firule, Zenta, Trstenik, Duilovo...Firule su svojim finim pijeskom i prirodnom zatvorenošću uvale tradicijski privlačile majke s djecom.Hodočašće Firulama posebice je buknulo dobrom organizacijom teniske škole, iz čijih su klupa slavno svijetom proigrali Nikola Pilić, Željko Franulović, Goran Ivanišević te danas Mario Ančić i Jelena Kostanić.

RADUNICA

1 / 1

Radun je staroilirski naziv za izvorište vode. Od prvih je dana Radunica bila središnja ulica Lučca oko koje su se, prije nekih petsto godina, okupljali stari Splićani nadolazeći iz Poljičke republike.Njihove nazive nose ulice: Kuzmanića, Ninčevića, Kuzmića, Ružića, Bubala, Trumbića, Duplančića, Dumanića, Petrića, Prvana, Vešanovića, Dvornika, Čulića i tako redom.Radunica je postala još popularnija s pučkom feštom DANI RADUNICE, koja se događa već godinama u posljednjem tjednu mjeseca lipnja, za svetoga Petra.

VOĆNI TRG

1 / 1

Split je bogat svojim kalama i pjacetama što su se zbile jedna uz drugu, tražeći ljeti hladovinu a kroz burna stoljeća sigurnost. Evo, baš na jednome od najljepših trgova dominira simbol rata, simbol okupacije, osmerokutna mletačka kula koju su Venecijanci podigli plašeći se i domaćih pobuna i provale Turaka. Preko puta joj je prekrasna fasada barokne palače Milesi, a s lijeve i s desne strane sačuvani su nijemi svjedoci starodalmatinske arhitekture.Kamen do kamena, ljepota do ljepote, a sve to uredno zapisuje Marko Marulić od stoljeća petnaestog, otac hrvatske književnosti, u bronci satkan rukom i genijem Ivana Meštrovića.Voćni trg (Trg Braće Radić) je zaslužio povijesno mjesto u tv seriji Miljenka Smoje "Velo misto", kako svojom neizrecivom ljepotom tako i vjekovnim svjedočenjem.

RIVA

1 / 1

Splitska je Riva svoj današnji oblik počela dobivati prije dva stoljeća, kada su Francuzi u vrijeme Napoleona vladali i ovim krajevima (Maršal Marmont).Diči se južnom fasadom Dioklecijanove palače, Franjevačkim samostanom i palačom Dešković na zapadu te Lučkom kapetanijom na istoku.Riva je danas pješački raj svih žiteljskih uzrasta. Riva je danas mjesto gdje se predivnim pogledom na igru mora i brodovlja ispija jedinstvena jutarnja ili poslijepodnevna kava.Na Rivi se za Sudamje, svetkovina sv. Duje, zaštitnika grada Splita, igra tradicijska tombula.Na Rivi su se zbili svi veliki športski dočeci (Goran Ivanišević, osvajač Wimbledona 2001.) kao i političke manifestacije (Vlak Slobode 1995. godine).

MARMONTOVA ULICA

1 / 1

Iako osvajač, Napoleonov je maršal Marmont započeo urbanizirati dalmatinske gradove, pa su ga Splićani zauzvrat zadržali u najljepšoj splitskoj ulici i medalju mu iskovali.Marmontova ulica je ne samo lijepa već i povijesno sadržajna. U njoj je 1922. utemeljena biblioteka i čitaonica za frankofile, danas Alliance Francaise. U njoj je jedna od najstarijih apoteka i prvo splitsko kino Karaman. U njoj je i jedinstvena ribarnica na koju ne slijeću muhe zbog mirisa obližnjih sumpornih voda. U njoj su i prekrasne secesijske zgrade Duplančić i Tončić, dok joj sjeverni dio kroz mletački bastion, uvire u arhitekturu teatra i crkve Gospe od Zdravlja.Duhovitu suvremenu fontanu, nazvanu Pirja, ne smije se preskočiti! Ona vas još uvijek pita: Što je pjesnik htio reći?

PROKURATIVE

1 / 1

Prokurative su sinonim portiku, ukrasnim šetnicama carda i decumanusa, glavnim ulicama Dioklecijanove palače.Taj arhitektonski detalj Venecijanci prenose na svoj središnji trg pred katedralom Svetog Marka, a splitski ga gradonačelnik Antonio Bajamonti, sredinom XIX. stoljeća vraća u Split.Na Prokurativama je Bajamonti sagradio i veliki teatar koji je ubrzo stradao u požaru.Međutim, kazališna tradicija, te posebice festivali dalmatinske šansone od 1967. godine ispunjavaju ovaj jedinstven trg koji, po svemu sudeći, nije dostatno korišten.Njegova neorenesansna ljepota danas privlači turističke fotoaparate kao i igru djece "na male branke".

PJACA

1 / 1

Pjaca (Narodni trg), prvi se put spominje u 13. stoljeću kao Širina sv. Lovre. Svojim graditeljskim šarenilom i začudnom životnom dinamikom, Pjaca je oduvijek iznenađivala prolaznike, pa čak i građane Splita koji vrlo rijetko podižu pogled.Ako joj prilazite iz carskog decumanusa, iz Željeznih vrata, nad vama će zazvoniti zvona zvonika s renesansnom urom, razdijeljenom rimskim brojkama 24 puta, a podignutom na ostacima rimske kule.Geometrijska skladnost njezine površine istaknut će vam prvu gradsku vijećnicu, iskićenu gotikom 15. stoljeća, u čijoj se lođi 1950. godine, ispred Etnografskog muzeja, rodila Torcida.Do nje je renesansna palača odumrle splitske plemićke obitelji Karepić, na čijoj južnoj fasadi posebice privlači prekrasan obiteljski grb pod balkonom.Preko puta nas poziva na kapučino hotel Central, u kojemu je u njegovim zlatnim vremenima postojao i "Stol mudraca" , mjesto sastanaka splitskih umjetnika i intelektualaca.Uz zapadni zid Dioklecijanove palače, s pogledom na Pjacu smještena je i danas aktivna sinagoga iz 16. stoljeća.Pjaca je tradicijsko sastajalište svih uzrasta, na kojem se do šezdesetih godina znalo gdje je mjesto za šetnju učenicima, gdje studentima, a gdje ženicima.

RIBARNICA

1 / 1

Ribarnica je jedan od spomenika grada Splita. Njezin bijeli kamen i secesijski kovano željezo ponuđenoj ribi podiže cijenu.Sve što Jadransko more nudi dolazi na njezine bijele stolove, od papalina, girica, srdela, skuši pa do oboritih škarpina, zubataca, pagara, lubina, a i jastog zna lijeno prošetati. Školjke i beskičmenjaci su dio svakodnevne ponude kao i uzgojena riba, uključujući pastrmku i šarana.Ribarnica je proširena s otvorenim dijelom, no i s njim je postala mala gradu koji svakodnevno buja, naviknut na miris brujeta i gradela.Ribarnica je meka dokonim šetačima, nadasve umirovljenicima, kao i sve brojnijim turistima koji se ugodno iznenade informacijom kako je to jedina ribarnica bez muha, zahvaljujući jakom mirisu sumpornih voda koje izviru tu nadohvat.Ribarnica je na svoj način pupak Marmontove ulice.

PAZAR

1 / 1

Pazar i Ribarnica nalaze se uz samu Dioklecijanovu palaču, nudeći se svojom bliskošću kao spomenici suvremenoga života.Splitski je Pazar posebno odredište gostiju grada Splita, koji nakon tvrdih povijesnih lekcija rado zagaze u šarenilo prirodnih boja koje im nudi splitski Pazar svih dvanaest mjeseci u godini.Sve do ovog posljednjeg tehnološkog doba, koje namečući se uništava sve tradicije, Pazar je bio spoj mora i kopna, otočana, Splićana i brđana gdje se spajala i razmjenjivala i tjelesna snaga i lucidnost uma, gdje su se iskazivale osobitosti lokalnih tradicija igrom, pjesmom i šalom, posebice u vrijeme Sudamje, fešte sv. Dujma, splitskoga zaštitnika.Pazar se nalazi između Istočnog zida Dioklecijanove palače, crkve Sv. Dominika i istočnog dijela Rive.

MATEJUŠKA

1 / 1

Matejuška, taj mali porat okupljalište je splitskih ribara i to onih koji su se decenijama spuštali niz marjanske strmine i Veli Varoš, da bi zagrabili leutima tone srdela što su im život značile.Kla,kla,kla rasanjuje splitsku zoru u carskoj vali, da bi rebatilo u smiraj gaseći motore, prebirući lovinu u mrežama te se uz žmul vina stopilo u pjesmu punu žulji, soli i vjetra.Matejuška je danas jedini simbol splitskog ribarenja. Stoji mirna kano razglednica sve dok je lebićada ne zavijori kano bandiricu.Matejuška svakodnevno nudi morske crve za bogatu lovinu, priče o najuspješnijim ribanjima te domaću spizu u "Fife", garniranu često splitsko-galskim duhom Bračanina s Matejuške, Davora Štambuka, poznatoga i priznatog karikaturiste.Vizuru Matejuške više ne krasi bivši Gusarov dom, iz kojega su izveslane prve europske i olimpijske medalje.

VAR

1 / 1

Veli Varoš i Lučac u „povijesnom sendviču“ drže jezgru grada Splita, nadmećući se za titulu najstarijega predgrađa. Lučani se hvale staroilirskim toponimom Radunice, dok Velovarošani svoju prastarost pojašnjavaju okriljem Marjana, pod čijim su obroncima stisnuti.Veli Varoš obiluje izvrsno sačuvanom pučkom arhitekturom i izvornim pučkim ambijentima. Velim Varošom treba polako šetati uzbrdo u više navrata, da bi se uočilo preostalu igru kamenja njegovih strmih kaleta te apsolviralo dojam pogledom po krovovima s Prve vidilice.Medu arhitektonskim spomenicima najpoznatija je Crkva sv. Mikule iz XI. stoljeća, na čijem se portalu, pored likova lavica, nalaze imena građanina Ivana i supruge mu Tihe.Spomenimo još jednom crkve Gospe o' Soca, Sveti Križ, Svetoga Franu koje krase Veli Varoš.Veli Varoš je donedavno bio simbol splitskih ribara koji su mižerjasto živjeli od svakodnevne srdele (Spli'ski akvarel, opereta Ive Tijardovića), dok se danas njegov stambeni kvadrat prodaje po zlato.Veli Varoš je dao Splitu operne pjevače Nou Matošića, Antu Marušića i Ratomira Kliškića te novinara i publicistu Miljenka Smoju.

DIOKLECIJANOVO VRIJEME

SALONA

Šetnja gradom

Dioklecijanovo vrijeme Kulturno nasljeđe

Salona bijaše uporište i luka ilirskih Delmata po kojima je i Dalmacija dobila svoje ime. Veliki Julije Cezar, tada proconsul, namjesnik Ilirika, podiže Salonu u rang kolonije. Procvat doživljava u Dioklecijanovo doba, kada dobiva počasni naslov Valeria (tako se zvala i jedina careva kći). Salona od 4. do 6. stoljeća postaje važan centar kršćanstva. Pada pod udarom Avara i Slavena oko 640. godine.

Iz prve rimske faze sačuvan je dio gradskih zidina (Moenia urbi) s monumentalnim kulama i vratima (Porta Caesarea). Širi se prema istoku i zapadu pa je u II. st. opasan s novim bedemima. Forum se nalazio u središtu grada pri moru, a uz njega se u I. st. prigrađuju teatar i terme. Prekrasni amfiteatar izgraden je u II. st. za 15 tisuća gledatelja. Impozantno djeluje i danas, smješten na sjeverozapadnom dijelu stare jezgre (Urbs vetus).

Kršćanska groblja s bazilikama razvila su se na poganskim nekropolama. Najstarija je na Kapljucu, poznata kao bazilika Pet mučenika. Najkompleksnija je ona na Manastirinama, odakle su i prenesene kosti sv. Duje. Po arhitektonskim rješenjima najzanimljivija je na Marušincu. Unutar gradskog perimetra istraženo je još osam drugih bazilika.

Starohrvatski Solin razvio se uz rijeku Jadro, istočno od ruševina antičkoga grada. Crkvu sv. Marije i sv. Stjepana, kraljevske mauzoleje, podigli su hrvatski ranosrednjevjekovni vladari. U Gospi od Otoka pronađena je glasovita ploča s natpisom kraljice Jelene. Tu je i krunidbena Zvonimirova "Šuplja crkva" (11. st.) nastala na temeljima jedne od najmonumentalnijih ranokršćanskih bazilika na istočnoj obali Jadrana.

Salona nam je dala cara Dioklecijana, rođenjem Ilira, Delmata Diokles (243. - 313.).

Iz Salone je potekla silna arheološka ljubav don Frane Bulića (1864. - 1934.), arheologa i svećenika, čiji se sarkofag nalazi do njegova najdražeg ureda, do Tusculuma na Manastirinama, djelo kipara Petra Bilinića, jednog od prvih učitelja Ivana Meštrovića.

ZLATNA VRATA

Šetnja gradom

Dioklecijanovo vrijeme Kulturno nasljeđe

1 / 1

Porta septemtrionalis njihov je rimski naziv. Kroz njih je car Dioklecijan kročio u Palaču 1. lipnja 305. godine. Građena su u obliku četverokuta, s dvostrukim vratima, s dimenzijama 9 x 9 metara, kao dio obrambene vojne taktike (propugnaculum). Pročelje je dekorirano nišama u kojima su figurirale skulpture četvorice tetrarha (Dioklecijan, Maksimijan, Galerije i Konstancije Klor).U zapadnom zidu vrata kršćani grade kapelicu Sv. Martina, zaštitnika vojnika i krojača. Danas nad kapelicom iz svoga samostana bdiju sestre dominikanke, koje ce vas srdačno, u svako doba, upoznati s poviješću od stoljeća sedmog.Pod utjecajem Venecije vrata u 16. st. mijenjaju naziv u Porta Aurea, što ostaje do danas.U istočnom zidu Splićani su ugradili stanove u kojima je najstarija stanovnica Čehinja Marija Vasekova (94), koja od svojega dolaska iz Olomouca u Split 1930. godine postaje najstroži čuvar baštine.

SREBRENA VRATA

Porta orientalis njihov je rimski naziv. Nastavlja se oblik četvrtastog propugnaculuma, iz kojega nas glavna ulica, decumanus, vodi izravno prema zapadu, prema Pjaci, središnjem tradicionalnom okupljalištu Splićana. Srebrena su vrata bila skromnije dekorirana od Zlatnih. Temeljito su restaurirana 1952. godine, nakon bombardiranja savezničke avijacije u II. svj. ratu, od kojega strada barokna crkva Dušica. Dobro je što su vidljivi ostaci osmerokutnih kula, pa se lako može zamisliti ljepota gradnje i snaga nadzora nad ulaznim vratima sa sjevera, istoka i zapada.Srebrena su vrata svoju slojevitu povijest okitila najvećim katoličkim događajem u Splićana. Kroz njih je 2000-te, svojim papamobilom, prošao i sam papa Vojtila, diveći se ljepoti katedrale Sv. Dujma upravo iz toga kuta.Srebrena su vrata već u srednjem vijeku bila zazidana radi sigurnosti, da bi tik do njih bila otvorena mala gradska vrata 1764. godine, prolazna još i danas.Vrijedno je napomenuti da svaki prolaznik upravo od Srebrenih vrata počinje gaziti po izvornoj razini antičkog pločnika, decumanusa. Baš tu može osjetiti dimenzije rimskoga bulevara po kojemu su jezdili dvoprezi, troprezi i carski četveropreg.

ŽELJEZNA VRATA

1 / 1

PORTA OCCIDENTALIS njihov je rimski naziv. Jedino je kroz Željezna vrata kolao život svih 17 stoljeća. Kako su otvorena prvoga dana, tako su i danas svjedokom ilirskih, grčkih, rimskih, pa avarskih, tatarskih, slavenskih, turskih, talijanskih, francuskih i inih gena da bi danas napokon, zvonjavom renesansne ure iznad njih, pozdravljala protok priznatih hrvatskih gena.Šteta što su kršćani na nadvratniku otukli Niku, pogansku boginju pobjede, da bi na istom mjestu izgravirali svoj vjerski signum - križ, u dalekom petom stoljeću. U jedanaestom je sagrađena crkvica Gospe od Zvonika, prvotno posvećena sv. Teodoru, s prekrasnim ranoromaničkim zvonikom. U srednjem se vijeku prostor propugnacula rabio za sudnicu, a do prije samo pedesetak godina je tu bilo carstvo malih trgovačkih radnjica. Perifernim pogledom lako se i danas uoči povijesna dinamika Željeznih vrata, gdje posebice plijeni specifična stanogradnja u samim zidovima, zvonik, dio stražarske šetnice nad ostacima osmerokutnih kula te predivan pogled na decumanus u cijelosti i Narodni trg djelomice.

MJEDENA VRATA

1 / 1

PORTA MERIDIONALIS njihov je rimski naziv. Kao vrata koja je za južine oplakivalo more, u cijelosti se razlikuju od ostalih triju. Najprije skromnijim dimenzijama pa potom funkcijom izlaska na more, s prvoga kata kroz podrume. Pored renesansnog naziva Aenea-Mjedena, nosila su i atribut Sigurnosna osiguravajući bijeg via maris u slučaju napadaja na palaču. Uz djelomičnu restauraciju, autentični blokovi vrata, iznenadenim posjetiteljima, ukazuju na skoro dvomilenijsku vodootpornost i razinu nagriženosti. Danas su postala "glavna" jer turisti kroz njih započinju stručna razgledanja s lokalnim vodicima, zamišljajući"mulić" s kojega Dioklecijan uz fanfare ulazi u carsku brodicu.

VESTIBUL

1 / 1

Izvana četvrtastog, iznutra kružnog tlocrta, Vestibul, to staro carsko predvorje i danas djeluje monumentalno. A kako li je tek fasciniralo u svojoj prvotnoj potpunosti: polukružne niše s kipovima; velika kupola sa svjetlucavim mozaikom u bojama, o čemu svjedoči Marko Marulić svojim rukopisom iz 16. stoljeća; bjelina rotondastog zida. Kroz Vestibul se s Peristila ulazilo u rezidencijalni dio palače. No, možete li zamisliti da se prije samo pola stoljeća baš u njemu stanovalo?! I kokoše uzgajalo i rajčice sijalo!Jugoistočno od Vestibula nalazi se srednjovjekovni kvart, unutar kojega je najstarija ranoromanička kuća iz desetoga stoljeća. Naslonjena je na sam Vestibul, a u njoj možete odnedavno i prenoćiti. Nasuprot njoj nedavno je otvoren prekrasan odjel Etnografskog muzeja u crkvi sv. Andrije, izgrađenoj u sedmom stoljeću u jednoj od carskih odaja koje, nažalost, nisu sačuvane, ali su zato podrumi njihova vjerna kopija. Tako je usporedbom lako prezentirati Triklinij, carevu blagovaonicu, čija je kopija predočena u istočnim podrumima 1995. godine, s mramornom mensom u sredini. Izlaskom iz podruma pa šetnjom do prvoga kata lako se dade uočiti položaj blagovaonice, kuhinje, gineceja (smještaj za žene) te logičkog nastavka prema termama put istočnog zida. Šetajući bogatim Kriptoportikom, careva šetnica s pogledom na more, ulazilo se u zapadne prostorije gdje je dominirala biblioteka. Na samom jugozapadnom kraju smještene su carske odaje, a tik do njih još neotkopane carske terme, nad kojima se danas nalazi hotel Slavija.

JUPITEROV HRAM

1 / 1

Škotski arheolog Robert Adam smatrao ga je jednim od najljepših europskih spomenika.Pravokutna tlocrta, hram je služio slavljenju Jupiterova kulta. Leži na povišenom podiju. Ispred hrama stajao je trijem na šest stupova. Reljefni prikazi na portalu, kao i kasetirani bačvasti svod utjecali su na ranorenesansnu arhitekturu Andrije Alešija i Nikole Firentinca u Trogiru. Transformacija u Krstionicu događa se u kasnoantičko doba. Pod njim je kripta posvećena sv. Tomi. U njemu je početkom 13. st. postavljen krsni zdenac sastavljen od pluteja oltarne pregrade (11. stoljeće), izvorno iz katedrale. Na jednoj od ploča nalazi se prikaz hrvatskog kralja (Petar Krešimir IV. ili Zvonimir), najraniji prikaz jednog europskog kralja u srednjovjekovnoj kamenoj skulpturi. U Krstionici danas dominira secesijska skulptura sv. Ivana Krstitelja, po kojoj hram nosi ime nakon transformacije, djelo Ivana Meštrovića. Krstionica se otvara samo jednom godišnje, 24. lipnja, na dan Sv. Ivana Krstitelja.

KATEDRALA SV.DUJE

1 / 1

Među europskim katedralama splitska ima za sjedište najstariju građevinu - mauzolej rimskog cara Dioklecijana. U njoj, na koncu drugog milenija, povijest izmiruje pogansku antičku, kršćansku srednjovjekovnu i modernu baštinu. Mauzolej cara-progonitelja kršćana postaje sredinom 7. st. katedralom u kojoj su na počasnim mjestima postavljeni oltari s relikvijama sv. Dujma i sv. Staša, mučenika pogubljenih u obližnjem Solinu.Vanjski oktogon mauzoleja bio je opkoljen trijemom (peripterom) na 24 stupa. U unutrašnjosti ima kružni oblik s četiri polukružne i četiri pravokutne niše. U sredini je stajao Dioklecijanov sarkofag, koji je kasnije ritualno smrskan. Iznad niša se diže osam korintskih stupova od crvenog granita, a nad njima još osam manjih. Na vijencu koji teče uokolo, između prvoga i drugog reda stupova, reljefno su prikazani Eroti u lovu, maske i ljudske glave. Osobito su zanimljiva dva medaljona s vrpcama koje drže po dva Erota. Arheolozi i splitska tradicija u njima prepoznaju portrete cara Dioklecijana i žene mu Priske koji su tu trebali biti zajedno pokopani. Osobito je zanimljiva konstrukcija kupole zidane lepezastim slaganjem opeka u donjem te kružnim slaganjem u gornjoj trecini. Kupola je sjajila svjetlucavim mozaikom kao i ona u Vestibulu.Katedrala je, prije svega, i danas liturgijsko mjesto čiji kontinuitet najbolje odražava svakonedjeljna misa i obnovljeni sjaj procesije o danu splitskog zaštitnika sv. Dujma, ciklički već milenij i pol.Vratnice na ulazu u katedralu u orahovini izrezbario je Splićanin Andrija Buvina, a postavljene su 1214. godine. Važan su dokument srednjovjekovne plastike uopće. Dva krila s po 14 kaseta predstavljaju prizore iz Evanđelja, od Gabrijelova navještenja do Kristova uskrsnuća. Izrezbareni su prizori bili obojeni te pozlaćeni. Lijevo od ulaza nalazi se šesterostrana propovjedaonica iz 13. stoljeća Građena je od skupocjenog zelenog porfira, nekoć pozlaćenog u cijelosti. Lokalna tradicija kaže da je nastala darom Kolafise, udovice splitskoga kneza Ivana Frankopana 1257. godine.Desni je bočni oltar bio posvećen sv. Dujmu. Oltarski ciborij podigao je Bonino da Milano

1427. godine u kasnogotičkom stilu. Freskama četiriju evanđelista oltar je ukrasio splitski kasnogotički slikar Dujam Vušković 1429. godine. Pred njim se nalazi antički sarkofag s likom Dobrog pastira, ukrašen sa zavojnicama koje simboliziraju rezonancu vječnosti.Lijevi je bočni oltar suzaštitnika Splita, solinskog mučenika tangara Anastasiusa akvilejskoga, izradio 1448. najbolji hrvatski graditelj i kipar svoga doba Juraj Dalmatinac, rodom iz Zadra.Osobito je lijep središnji reljef na sarkofagu s prikazom Bičevanja Kristova, gdje Dalmatinac prikazuje Krista pokrenuta mukom i bolju.Glavni je oltar podignut izmedu 1685. i 1689. godine. Osobito je lijep rezbareni svod nad njim u čije je kasete uklopljeno deset sličica iz Starog zavjeta, s kolorističkim udjelom Matije Poncuna.U sjevernoj niši nalazi se oltar koji je izradio mletački kipar Morlaiter 1767. godine, u koji su 3 godine poslije svečano prenesene moći sv. Duje iz Boninova oltara. U razigranom duhu rokokoa reljefno je prikazan trenutak dekapitacije sv. Dujma.Najznačajnije djelo u baroknom koru katedrale su drveni nasloni klupa koje su izvorno stajale pred glavnim oltarom. Izrezbarene su u prvoj polovici 13. st. i to je unikatni ikonografski prikaz u europskoj srednjovjekovnoj skulpturi.Zvonik katedrale (57 m) je najizvornija dalmatinska srednjovjekovna građevina započeta u 13. stoljeću. Nad moćno klesanim lavovima, koji u prizemlju zvonika čuvaju ulaz u predvorje katedrale, nalaze se dvije skupine dostojanstvenika koji simbolički nose teret stupova.Nad antičkim portalom nalazi se maleni sarkofag dviju kćeri kralja Bele IV. koje su umrle od kuge na Klisu 1242. godine. Peripter katedrale služio je kroz čitav srednji vijek kao Campo santo - grobište najodličnijih Splićana.Atraktivna, dobro ušćuvana skalinada vodi vas na sam vrh zvonika s kojega cijelu Dioklecijanovu palaču imate kao na dlanu.Danas je jedan od najatraktivnijih detalja u Katedrali banak pred oltarom sv. Dujma, s kojega je papa Ivan Pavao II. Vojtila klečeći molitvom zahvaljivao svome mučeniku.

PERISTIL

1 / 1

Peristil je bio namijenjen caru Dioklecijanu, kultu živog sina Jupiterova. Car se pojavljivao pod arhitravnim lukom središnjeg dijela protirona. Pristupa mu se u adoraciji. Klečeći se ljube skuti njegova grimiznog plašta, ili se pred njim pada ničice, ležeći cijelim tijelom na zemlji.Crvena boja granitnih stupova naglašava ceremonijalnu funkciju. Naime, od cara Dioklecijana purpur postaje bojom cara.Gradnjom novoga gradskog trga s vijećnicom (Pjaca) 13./14. st., Peristil postaje vjersko središte. Danas ga sa zapada zatvaraju palače splitskih plemićkih obitelji Grisogono i Cipci, naslonjene na njegove autentične kolone i lukove. Svojim renesansnim i gotičkim stilom gradnje i same postaju spomenicima.Zahvaljujući svojoj jedinstvenoj ljepoti i nesvakidašnjoj akustici, Peristil postaje svjetska kazališna scena, kao izmišljena za operne klasike (Verdijeva "AIDA") te grčke tragičare("Antigona", "Kralj Edip" itd.), a ispijajući na njemu kavu pred kavanom Luxor (u njoj su ostaci Venerina hrama), možete upitati prelijepu sfingu, staru preko 3.500 godina, što se zbilo noćas i što vas sutra čeka.Nije papa Vojtila, za posjeta Splitu prije nekoliko godina, slučajno izustio: "Bože moj, koliko li je nogu ovuda gazilo."Dok Splićani s ponosom stoljećima ponavljaju: "Peristil je centar Splita i ciloga svita!"

PODRUMI

1 / 1

Podrumi Dioklecijanove palače, s njezinim perimetralnim bedemima i izvanredno očuvanim kultnim središtem, predstavljaju najbolje očuvani antički kompleks ovakve vrste.Funkcija im je bila izdignuti prostore careva stana u gornjem katu. Omogućuju, na temelju njihovih konstruktivnih elemenata, rekonstruirati izgled gornjih odaja, a nekima od njih shvatiti i izvornu namjenu.

U ranom srednjem vijeku jedan se njihov dio koristio za stanovanje, a u jednoj su dvorani pronađeni dijelovi turnjačice za proizvodnju ulja i vina. Gornjom gradnjom kroz srednjevekovlje pretvoren je u otpadnu jamu kuća što se nalaze iznad njega.Danas se u te prizemne dvorane ulazi kroz Porta Aenea, ili pak skalinadom s Peristila.Čišćenje podrumskih prostorija zamislio je i otpočeo sredinom 19. st. arhitekt Vicko Andrić, prvi splitski i hrvatski konzervator.Podrumi su i danas puni života. U njima se redovito organiziraju slikarske i kiparske izložbe, izvode se kazališne priredbe, a posebice plijeni ljepotom tradicijski Međunarodni sajam cvijeća.Istraživački i restauratorski radovi su još u tijeku, kako u zapadnom tako i u istočnom zatrpanijem dijelu. Za napomenuti je da je njihov istočni dio postao pristupačan široj javnosti tek nedavno, u svibnju 1995. godine, na dan patrona grada, na dan Sv. Dujma.

KULTURNO NASLJEĐE

MARJANSKE CRKVICE

1 / 1

Položaj i prirodna ljepota Marjana okrunjeni su kršcanskom tradicijom Splićana koju su bogato iskazali gradeći na Marjanu mnoštvo crkvica koje nisu neka arhitektonska djela, ali je uz svaku od njih vezano poneko sjećanje na prošlost Splita.

1. Sv. Nikola na GoriOvu su crkvicu 1219. godine sagradili Splićanin Rako i žena mu Elizabeta i darovali je opatiji sv. Stjepana na Sustipanu. O njoj su brinuli benediktinci pa pustinjaci te danas Društvo Marjan koje ju je i popravljalo 1990. godine.

Sv. Nikola na Gori se nalazi na jugoistocnom obronku Marjana, oko dvjesta metara iznad Prve vidilice.

2. Gospa od Dobrog Svita (Savjeta)U Kašteletu je do danas dobro sačuvana crkva Gospe od Dobrog Svita izgrađena 1513. godine. Kod temeljite obnove Kašteleta 1883. g. vlasnik Vicko Capogrosso-Kavanjin posvećuje osobitu pozornost obnovi crkvice nazivane tada Madonna del Buon Consiglio

3. Gospa Žalosna, pučki GospicaOd nekoliko povijesnih crkava u širem području Kašjuna sačuvana je samo crkvica Gospe Žalosne. Sve marjanske crkvice slijede zakon pročelja na zapadu, dok se Gospina kapelica prilagodila putu na vododerini Suspas - od istoka. Povjesničari je stavljaju u 1362. godinu ističući zvonik na preslicu te prizor Majke koja u rukama drži mrtvo tijelo Kristovo. Splićani su na Marjanu vidjeli Kalvariju pa ne začuduje tu podignuto svetište Gospe žalosne.

4. Gospe od Betlema, BetlemJednostavna jednobrodna građevina podignuta je kad i ona Sv. Jere, u doba Marka Marulića, nešto prije 1500. godine kada ponovo jača život pustinjaka na Marjanu. U njoj je sačuvan lijep kameni oltar, u sredini je Kristovo rodenje, sa strane sv. Jere i sv. Ante Pustinjak, a u timpanu Kristovo Raspeće. Crkva se nalazi blizu eremitaže sv. Jeronima.

5. Sv. Jere na MarjanuGrađena je u drugoj polovici 15. stoljeća. Andrija Alješi završava i potpisuje oltar 1480. g. Kao rektor crkve spominje se don Dujam Balistrilić, kum Marka Marulića, kojemu Marulićposvećuje Juditu. Čuvaju je pustinjaci koji borave blizu crkve i obrađuju obližnju zemlju.

6. Sv. Jure na rtu MarjanaNa rtu je Marjana u rimsko doba bio hram božice Dijane, zaštitnice lova. Do njegova položaja nalazi se predromanička crkvica sv. Jure, jednobrodno zdanje s polukružnom apsidom. Sačuvan je ulomak pluteja oltarne ograde koji se, kao i sama crkva, veže za IX. i X. stoljeće.

7. Sv. Benedikt na MarjanuOva se crkvica prvi put spominje 1362. godine. Nalazi se u danas dobro poznatom predjelu Bene. Ljubo je Karaman zapisao 1932.: "...na jednoj gomili kraj puta još strši ulomak stupa za koji stari seljaci pričaju da je ostatak crkvice sv. Bene." Ovaj je ulomak sačuvan i do danas, a nalazi se na kršu s južne strane tenis igrališta.

8. Gospa od ŠpinutaSpominje se vec 1096. godine. Povjesničari drže da je na ovom položaju postojalo svetište od kasnoantičke-starokršcanske epohe, a uočeni tragovi i ostatci najstarije građevine pokazuju oznake ranokršćanskog graditeljstva i otkrivaju da je crkva osnovana u vrlo ranim stoljećima vjere. U puku je kružila legenda da anđeli svaku subotu procesionalno hodočaste k ovoj crkvi.

9. Sv. Lazar - Sv. Mande Poduboge, pučki Sv. MandePrvi spomen crkve sačuvan je u oporuci iz 1412. godine: ...ubogi Sv. Lazara koji borave na gori u splitskom predgrađu.U ljetopisu nepoznatog Splićanina čita se podatak iz 1782. godine da je u Splitu od gladi pomrlo po predgrađima i gradu oko 600 duša, po ulicama, bolnicama i raznim kućama, a bijahu sahranjeni dijelom pod brdom Marjan, u Velom varošu kod crkve sv. Mande, i neki na Bačvicama (Katalinića brig).

Iako su na oltarnoj pali prikazani i sv. Lazar i sv. Mande, pučani slave samo sv. Mandu

10. Sv. Mikula na StagnjiSilazeći s Marjana u grad susrećemo crkvu Sv. Nikole ad pedes montis - na podnožju brda, u sredini Veloga Varoša. O gradnji crkve "govori kamenje". Na nadvratniku pročelja uklesan je natpis ovako preveden s latinskog: "Pomoću Kristovom sagradi hram znameniti i slavni Ivan sa ženom Tihom, koju drugu poslije prve oženi." Na oltarnoj pregradi unutar crkve drugi je natpis ovako preveden: "Ovu crkvu Ivan s drugom ženom, ali imovinom prve, koju smrt preteče, sa svojim sestrama sagradi."Crkva je djelo domaćih majstora koji povezuju kroz 12. stoljeće predromanički i romanički stil.

11. Gospa od SocaCrkva Gospe od Soca (Seoca), dobro poznata u Velom Varošu, sagrađena je u X. stoljeću. Imala je površinu od samo 45 četvornih metara. Stanovnike okolnih ulica Splićani zovu Sočani.U vrijeme turskih ratova seljaci se iz okolice naseljavaju izvan gradskih zidina, pa se naselje nazva Seoce.Pučka je legenda tvrdila da se zvona crkvice Gospe o' Soca čuju do Rima.

12. Sv. Križ "Novi" u Velom VarošuStaru crkvu Sv. Križa srušilo se 1657. g. - "da je Turci ne bi osvojili i u svoju kulu pretvorili. "Nalazila se oko 150 m niže od današnje cija je gradnja zapocela 1680., a dovršena bi pet godina kasnije. Iz stare je crkve prenesen romanički drveni križ, zatim kip Pieta i tri kapitela, a od liturgijskog posuđa gotički kalež.

CRKVA SV.FRANE

1 / 1

Crkva sv. Feliksa nad potokom, mučenika iz Dioklecijanova vremena, nalazila se na položaju crkve Sv. Frane na Obali. Prema kronici Tome Arhiđakona sagradio ju je splitski nadbiskup Ivan koji je uz nju živio, gdje je i pokopan. U 13. st. u crkvu sv. Felicija udomiše se Mala braća svetoga Franje, fratres minores, koji u glavnom oltaru čuvaju i štuju raku sv. Felicija.Pučka predaja kaže da je sam sveti Franjo osnovao samostan u Splitu 1214. godine, kada je prolazio kroz Split.S franjevcima se javlja novi tip crkveno-samostanskog kompleksa, s klaustrom kao glavnim prostornim akcentom, oko kojega su samostanske zgrade.

SV.MARTIN

1 / 1

U Dioklecijanovoj palači kršcanstvo bijaše živo od samoga njenog osnutka. Svoj prvi graditeljski sakralni trag ostavlja iznad Zlatnih vrata, s petog na šesto stoljeće, kapelicom posvećenom sv. Martinu, zaštitniku vojnika, krojača i suknara. Crkvica sv. Martina dobila je u 11. st. ranoromanički zvonik sličan onome nad Željeznim vratima. U njezinoj unutrašnjosti sačuvala se oltarna pregrada iz istoga doba.Danas nad njom bdiju sestre benediktinke, koje će vas uvijek primiti s poviješću od 5. stoljeća.

SV.TEODOR

1 / 1

Kasnoantička crkvica sv. Teodora građena je istodobno sa crkvicom sv. Martina, ali iznad Željeznih vrata, nad najživljom gradskom ulicom, nekadašnjim Decumanusom. Vjerojatno je podignuta već u 6. stoljeću, a posvećena sv. Teodoru, zaštitniku bizantske vojske. Preuređena je u 11. st. podizanjem zvonika, najstarijeg sačuvanog na hrvatskoj obali Jadrana. U unutrašnjosti crkvice otkriven je zabat oltarne pregrade s imenom gradskog priora Furmina (suvremenika hrvatskog kralja Zvonimira) i njegovih dviju žena, Magi i Bite.Splićani je zovu Gospe o Zvonika.

1 / 1

Na sjeveroistočnom dijelu splitskoga poluotoka nalazi se jedan od najznačajnijih arhitektonskih spomenika, Crkvica svete Trojice, što potječe iz VIII./IX. stoljeća. Najbolje je sačuvani oblik šesterolisne crkvene građevine ranog srednjeg vijeka. Oko cilindričnog tijela raspoređeno je šest polukružnih apsida u obliku šesterolista. Osim kupole koja je obnovljena prilikom zaštitnih radova 1972. g., zidovi su joj originalni.U njoj se i danas nedjeljom vrše kršćanski obredi.

1 / 1

Jedina je splitska crkva posvećena sv. Anti, a sagrađena je 1657. godine na temeljima starije gotičke crkvice. Kako se crkva nalazila u vojnom objektu, bila je izvan kulta 200 godina, a vraćena je kultu sv. Ante (13. lipnja) od početka Domovinskog rata. Ivo Delalle piše o Gripama kao o zavjetnom i povlaštenom mjestu i kaže da je Split Atena ovaj brijeg s tvrđavom bio bi nesumnjivo Akropola, svetinja vjerskog, političkog i građanskog života..Zbog vojnih posada, Mlečana, Francuza, Austrije i bivše Jugoslavije ovaj je prostor bio sinonim kasarne i tamnice mladosti.

1 / 1

Samostan sv. Ante u Poljudu podignut je sredinom 15. st. na mjestu predromaničke crkvice sv. Marije i ranije rimske vile, što dokazuje južni zid samostanskog vrta. U renesansnom klaustru nalazi se niz nadgrobnih ploca splitskih plemićkih obitelji, među kojima biskupa humaniste Tome Nigrisa.Poliptih mletačkoga slikara Girolama da Santacroce resi glavni oltar kasnogotičke crkve. Na njemu sv. Duje drži u ruci izvanredno vjerno prikazan model Splita iz prve polovice 16. stoljeca.

1 / 1

Predromanicka je crkva Svete Eufemije prva sagradena uz same zidine palače i to uz njezin sjeverni zid u 11. stoljeću. 

Te 1069. godine, kada je utemeljen samostan benediktinki, Split je u vlasti hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. Poslije osam stoljeća samostan strada u požaru.Na sreću nam je ostala kapela Blaženoga Arnira, splitskoga nadbiskupa iz XII. stoljeća, u kojoj je Juraj Dalmatinac 1444. godine ostavio svoj lako prepoznatljiv rukopis - oltar s reljefom. Svjedokom benediktinskog života osta elegantni zvonik, izgrađen u XVII. stoljecu.

Kapela Blaženoga Arnira o Božiću postaje najljepšim betlehemom, hodočašćem Splićana.

1 / 1

Galerija je osnovana darovnicom Ivana Meštrovića, a otvorena je 1952. godine.

Galerija Meštrović se sastoji od kompleksa splitske rezidencije slavnoga kipara Ivana Meštrovića, građene od 1931. do 1939. godine, a nalazi se na južnim padinama Marjana, tik nad morem, nad skalinadom koju je projektirao sam Meštrović kako bi se spustio u svoju valu Ježinac.Ivan Meštrović je najistaknutiji hrvatski umjetnik XX. stoljeća. Rodom je iz Dalmatinske zagore (rođen je u Vrpolju 1883.), odgojen je u Splitu, studirao je u Beču gdje rano iskazuje svoj raskošni talent.

U Parizu radi s velikim Rodinom, u Rimu se vraća klasicima, dok u Londonu postiže najveći uspjeh. Poslije II. svj. rata živi i radi u SAD-u gdje i umire 1962. godine. Pokopan je u obiteljskom mauzoleju u Otavicama kod Drniša.

Meštrovićeva je vila nadahnuta klasičnom arhitekturom. Dva simetrična krila povezana su trijemom s visokim jonskim stupovima. Dnevni boravak krase karijatide u nošnjama njegovog kraja, dok ogromna terasa vidikom ulazi u plava bespuća.Unutarnji je izložbeni prostor ispunjen njegovim mramorom, kamenom, broncom i drvetom, slikama i skicama, dok vanjskim dominira KIKLOP, jedan od simbola MIS-a (graviran na medaljama), te mnogi drugi brončani kipovi.

Osmišljenom simetričnom hortikulturom dvorište Galerije postaje predivna kazališna ljetna scena ("San ljetne noci", "Turandot", itd).

1 / 1

U neposrednoj blizini obiteljske kuće Meštrović je kupio KAŠTELET, nekada posjed plemicke obitelji Capogrosso-Kavanjin iz XVII. stoljeća. Preuredio ga je 1939. godine za zbirku svojih radova, pa je u toj namjeri projektirao jednobrodnu crkvu Sv. Križa na čijim je zidovima postavio svoje znamenite drvene reljefe s prizorima iz Isusova života, te jedno od svojih najboljih ostvarenja - veliki drveni kip raspetoga Krista, koji je nastao tijekom I. svj. rata.

I Kaštelet je jedna od kazališnih ljetnih scena.

1 / 1

Splitsko je Kazalište gradeno u neorenesansnom stilu od 1891. do 1893. godine po projektima arhitekata Vecchieta i Bezica. Građeno je izvan stare gradske jezgre zbog svojih dimenzija (tri kata loža i galerija), koje ga uz ljepotu unutarnjeg dijela, te posebice uz naznake neorenesansnog stila na pročelnoj istočnoj fasadi, svrstavaju među najljepša kazališta u Hrvatskoj.

Veliki je požar teško oštetio zgradu 1971. godine. Temeljito je obnovljena 1979. zahvaljujući Mediteranskim igrama.

HNK skoro od prvih početaka ima cjelovit dramski i operni ansambl s baletom.Po umjetničkim dojmovima jedna je od najznačajnijih kazališnih kuća u Hrvatskoj.

Krasno je smješteno izmedu crkve Gospe od Zdravlja i bastiona, još samo da se riješiti kuce Jelaska, dobio bi HNK i pravu ljetnu scenu koja mu je potrebita za tradicijske Ljetne igre, započete davne 1954. godine s nezaboravnom Verdijevom "Aidom".