SPECIJALISTI»KI RAD - vss.hr · Kauzalna istra¾ivanja nastoje protumaŁiti taj fenomen, npr....
39
SPECIJALISTI»KI RAD S -90/1 BIBLIOTEKA INÆENJERA SIGURNOSTI prof. dr. sc. Nenad Kacian mr. sig. Liljana Dolπak SPECIJALISTI»KI DIPLOMSKI STRU»NI STUDIJ SIGURNOSTI V I S O K A © K O L A Z A S I G U R N O S T • S P R A V O M J A V N O S T I • ZAGREB VISOKA ©KOLA ZA SIGURNOST s pravom javnosti
Transcript of SPECIJALISTI»KI RAD - vss.hr · Kauzalna istra¾ivanja nastoje protumaŁiti taj fenomen, npr....
1
SPECIJALISTI»KI RAD
S-90/1BIBLIOTEKA INÆENJERA SIGURNOSTI
prof. dr. sc. Nenad Kacianmr. sig. Liljana Dolπak
SPECIJALISTI»KI DIPLOMSKISTRU»NI STUDIJ SIGURNOSTI
VIS
OK
A©KOLA ZA SIGU
RN
OS
T
•S
P R A V O M J A V N O S T I•
ZAGREB
VISOKA ©KOLA ZA SIGURNOSTs pravom javnosti
2
prof. dr. sc. NENAD KACIANmr. sig. LILJANA DOL©AK
SPECIJALISTI»KI RAD
• BIBLIOTEKA STRU»NJAKA SIGURNOSTI •
Zagreb, 2010.
Odredbe o naËinu zavrπetka specijalistiËkog diplomskog struËnog studija sigurnostiusklaene su s protokolom koji je prihvatilo StruËno vijeÊe Visoke πkole za sigurnost
11. 12. 2009. s obveznom primjenom od 1. 3. 2010.
3
SADRÆAJ
1. UVODNE NAPOMENE .................................................................................................. 4
2. METODOLOGIJA ISTRAÆIVANJA SIGURNOSTI NA RADU ............................... 6
3. ZAKONITOSTI SIGURNOG RADA ............................................................................ 9
4. IZVORI ISTRAÆIVANJA SIGURNOSTI NA RADU ................................................ 13
5. OSNOVE PROCESA ISTRAÆIVANJA SIGURNOSTI ............................................. 15
6. IZBOR TEME SPECIJALISTI»KOG RADA ........................................................... 17
Okvirni prijedlog teme specijalistiËkog rada ................................................................... 17
Obrazloæeni prijedlog (projekt) i sadræajna struktura specijalistiËkog rada ..................... 18
7. PRIJAVA, VO–ENJE, IZRADA I OBRANA SPECIJALISTI»KOG RADA ......... 24
8. OBLIKOVANJE SPECIJALISTI»KOG RADA ........................................................ 27
9. SASTAVLJANJE SPECIJALISTI»KOG RADA ....................................................... 34
Projekt specijalistiËkog rada ............................................................................................. 35
Prikaz rezultata rada ......................................................................................................... 36
ZakljuËak .......................................................................................................................... 36
Literatura .......................................................................................................................... 36
Prilozi ............................................................................................................................... 38
10. PRILOZI ......................................................................................................................... 40
SR-1 Zahtjev povjerenstvu za odobrenje teme specijalistiËkog rada ................................. 41
SR-2 SpecijalistiËki zadatak ............................................................................................. 42
SR-3 Rjeπenje o izradi specijalistiËkog rada .................................................................... 43
SR-4 Zahtjev za obranu specijalistiËkog rada .................................................................. 44
SR-4/1 Zapisnik o ispunjavanju formalnih zahtjeva specijalistiËkog rada ......................... 45
SR-5 Zapisnik o ocjeni i obrani specijalistiËkog rada ...................................................... 46
SR-6 Podsjetnik za kandidata na usmenoj obrani specijalistiËkog rada .......................... 47
Uvjerenje o zavrπetku specijalistiËkog studija
Diploma
Suplement
4
1. UVODNE NAPOMENE
SpecijalistiËki diplomski struËni studij sigurnosti na Visokoj πkoli za sigurnost zavrπava izradom
specijalistiËkog rada i polaganjem zavrπnog ispita - obranom specijalistiËkog rada.
Zavrπni ispit je skupni ispit na kojem se ocjenjuje znanje studenta te kompetencije potrebne za
obavljanje poslova i zadataka na podruËju sigurnosti, odnosno na podruËju specijalizacije iz kojegje odabrana tema specijalistiËkog rada.
»lanovi povjerenstva ne smiju kandidatu postavljati pitanja koja nisu u svezi s radom, odnosno
koja su sastavni dio sadræaja pojedinaËnih predmeta studija (jer je to student veÊ poloæio).
O zavrπetku specijalistiËkog studija izdaje se diploma. Uz diplomu studentima se izdaje i dopunska
isprava - suplement na hrvatskom i engleskom jeziku.
Nakon zavrπetka specijalistiËkog diplomskog struËnog studija sigurnosti (jedna godina studija,
dva semestra, po modelu 3+1 ili 4+1) stjeËe se 60 ECTS bodova, druga razina bolonjskog obrazovanja
(u skladu sa Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, N.N., br. 123/03 i dalje i u
skladu s naËelima Bolonjske deklaracije) i struËni naziv koji se koristi (dodaje) uz postojeÊi struËni
naziv.
StruËni naziv koji se stjeËe zavrπetkom specijalistiËkog diplomskog struËnog studija sigurnosti
je:
struËni specijalist inæenjer sigurnosti i zaπtite
(uz naznaku smjera specijalizacije: zaπtita na radu, zaπtita od poæara, zaπtita okoliπa) s kraticom:
struË. spec. ing. sec.
Kratica sec. potjeËe od latinske rijeËi s{c}rus = pouzdan, siguran, bezbriæan. Iz toga se moæe
stvoriti kovanica sekurologija, lat. - grË. (s{c}rus + logos-rijeË) kao nova znanstvena disciplina koja
prouËava sigurnost i pouzdanost. Na sliËan naËin su identificirane i neke druge znanstvene discip-
line, kao na primjer viktimologija = nova znanost koja prouËava ærtve, defendologija = znanstvena
disciplina koja se bavi izuËavanjem obrane i zaπtite, virologija, defektologija, dokimologija itd.
Analogno tome struËnjak za sigurnost je sekurolog. Sekurologija joπ nije naπla svoje mjesto u
formalnom sustavu znanosti, i znanstvenih polja i grana, ali novi Pravilnik o znanstvenim i
umjetniËkim podruËjima, poljima i granama (N.N., br. 118/09) to omoguÊava.
Zaπtita i sigurnost nalazi se u podruËju: tehniËkih znanosti, polje: interdisciplinarne tehniËke
znanosti. Samo za jedan smjer studija (za sada) je utvrena i grana. To je inæenjerstvo zaπtite okoliπa.
Republika Hrvatska ima jedan od najstarijih studija te vrste u Europi. Studij sigurnosti osnovan
je u Zagrebu 1963. godine prije nego πto je postojala ikakva formalna obveza zapoπljavanja struËnjaka
sigurnosti i bilo kakve europske smjernice.
Da bi se studentima specijalistiËkog studija olakπalo koncipiranje i izrada specijalistiËkih radova
u skladu s opÊim aktima Visoke πkole za sigurnost i odlukama StruËnog vijeÊa o prijavljivanju,
voenju, izradi i obrani specijalistiËkog rada izraena je ova skripta.
5
Ona sadræi teoretske osnove metodologije istraæivanja sigurnosti koje trebaju uputiti studente u
prepoznavanje i izbor metoda istraæivanja sigurnosti na radu, primjenu zakonitosti sigurnog rada u
istraæivanjima sigurnosti, usmjeriti studente na dostupne izvore istraæivanja sigurnosti te uvaæavanje
osnova procesa istraæivanja sigurnosti.
Skripta sadræi i formalne upute za tehniËko oblikovanje i opremu specijalistiËkog rada.
U prvom se redu upozoravaju studenti da sami bez odobrenja teme specijalistiËkog rada, nezapoËinju izradu rada, jer postoji moguÊnost da tema ne bude prihvaÊena, da nadleæno povjerenstvo
predloæi drugu temu ili drugog mentora, da se rad postavi metodoloπki pogreπno itd.
Napiπite specijalistiËki rad tako da ga uvijek s ponosom moæete pokazati.
6
2. METODOLOGIJA ISTRAÆIVANJA SIGURNOSTI NA RADU
Metodologija istraæivanja sigurnosti na radu moæe se tretirati kao formalna, razmjerno autonomna
disciplina. Metodologija istraæivanja sigurnosti na radu prouËava specifiËne putove znanstvene
spoznaje. Po samom znaËenju, metodologija (meta-hodos-logos) jest znanost o metodama
znanstvenog istraæivanja, a moæe se smatrati i teorijom znanstveno-istraæivaËkog rada. Metodologija
istraæivanja sigurnosti na radu tek je na pragu razvitka. ZadaÊe metodologije istraæivanja sigurnosti
na radu trebale bi biti:
• identificiranje, definiranje i klasificiranje metoda koje se veÊ koriste u istraæivanju sigurnosti
na radu;
• razvijanje, verificiranje i usavrπavanje specifiËnih “vlastitih” metoda, postupaka i tehnika
istraæivanja sigurnosti na radu;
• odabir, prilagodba i ispitivanje primjerenosti metoda drugih znanosti za istraæivanja sigurnosti
na radu;
• razvijanje metoda za primjenu rezultata drugih znanosti u istraæivanju sigurnosti na radu.
Na ovom podruËju niz je problema πto ih metodologija istraæivanja sigurnosti na radu prethodno
treba rijeπiti. Ponajprije treba utvrditi koji su to stvarni problemi koje treba istraæivati. Zatim treba
stvoriti strukturu istraæivaËkog procesa i istraæiti njezine zakonitosti. Jedan je od najsloæenijih problema
kako ispitati, verificirati, pa i normirati, “vlastite” metode istraæivanja sigurnosti na radu.
I, na kraju, nameÊe se pitanje organizacije istraæivaËkog rada. BuduÊi da postoje mnogobrojni
problemi koje treba istraæiti, iz praktiËnih razloga potrebno je uËiniti podjelu. A ona nikad nije
konaËna i dopuπta preustroj.
Istraæivanja sigurnosti na radu mogu se podijeliti prema:
• znanstvenoj svrsi (fundamentalna, operativna, primijenjena, razvojna)
• namjeni (sondaæna, deskriptivna, kauzalna, komparativna i sl.)
• sadræaju (ljudski Ëimbenik, radna okolina, organizacija rada)
• metodama rada (metode opaæanja, metode eksperimenata)
• dimenzijama pristupa (longitudinalna, transverzalna).
Fundamentalnim istraæivanjima svrha je da se osnovni fenomeni otkriju, opiπu i protumaËe, to
jest da se doe do istine o njima. Na taj naËin fenomeni se pretvaraju u osnovne pojmove odnosno
u misaone korelate, nastale apstrakcijom i generalizacijom osnovnih karakteristika. Radi jasnoÊe
navodi se nekoliko pojmova iz sigurnosti na radu, npr: Ëimbenici radne okoline, nezgoda na radu,
mali napon, pravilo zaπtite na radu, profesionalna bolest, temperatura paljenja, plamiπte itd.
Najjednostavniji naËin odreivanja opsega i sadræaja pojmova jest stvaranje definicija. Definicije
pojmova osnove su znanstvenog predmeta i πto je njihov broj veÊi poloæaj te znanosti je ËvrπÊi.
Operativna istraæivanja mogu se provoditi na temelju otkrivenih i primijenjenih fundamentalnih
istina. Ova se istraæivanja mogu nazvati i primijenjenima, kada omoguÊuju opÊu ili πiroku primjenu
otkrivenih spoznaja. Tako se, primjerice, moæe organizirati operativno istraæivanje izvora i uzroka
nezgoda na radu u nekoj djelatnosti, izvora i uzroka poæara, izvora i uzroka oneËiπÊenja okoliπa itd.
7
Razvojna istraæivanja ona su istraæivanja koja se odnose na primjenu znanstvenih rezultata u
svrhu neposrednog unapreenja sigurnosti na radu u nekoj situaciji.
PrakticistiËka podjela istraæivanja sigurnosti na radu izvrπena je prema namjeni. To su najprije
sondaæna istraæivanja koja daju prvu smjernicu o primjeni nekog pravila sigurnosti na radu, npr:
primjena novog osobnog zaπtitnog sredstva na odabranoj skupini radnika - radi utvrivanja
funkcionalnosti (podobnosti za upotrebu, prihvatljivosti dizajna, djelotvornog sprjeËavanja djelovanja
nekog πtetnog utjecaja i sl.). Zatim, deskriptivno istraæivanje, odnosno opisivanje fenomena. To se
Ëesto primjenjuje kao pomoÊno istraæivanje, zatim pri izradi seminarskih, pa i diplomskih i
specijalistiËkih radova studenata na visokim uËiliπtima, npr. zaπtita na radu rukovatelja oruima u
biljnoj proizvodnji. Kauzalna istraæivanja nastoje protumaËiti taj fenomen, npr. istraæivanje primjene
mehanizacije i automatizacije u montaænoj gradnji na smanjenje broja ozljeda na radu. Neka
istraæivanja mogu se smatrati i povijesnima, ako ispituju razvoj fenomena, npr. razvoj proizvodnih
odnosa i sigurnost na radu. Komparativna istraæivanja prouËavaju isti fenomen u razliËitoj okolini
i uvjetima, npr. uËinci obrazovanja za siguran rad i zaπtitu od poæara u organizacijama Istarske
æupanije. Istraæivanja prema namjeni mogu biti i kliniËka, kad se ograniËavaju na ispitivanje
pojedinaËnog sluËaja ili jednog problema, npr. istraæivanje uzroka æeljezniËke nesreÊe na zagrebaËkom
kolodvoru. Podjela po namjeni optereÊena je nedoreËenoπÊu mjerila, jer se u njoj mijeπaju zadaci
istraæivanja s metodama i pristupom istraæivanju.
Istraæivanja prema sadræaju zahtijevaju prethodno utvrivanje opÊih sadræaja sigurnosti na
radu. Grubom podjelom moæe se utvrditi da je predmet zaπtite i sigurnosti odnos Ëovjeka i njegove
radne i æivotne okoline, promatran sa stajaliπta zaπtite æivota i zdravlja i oËuvanja materijalnih
dobara. U tom odnosu treba djelovati na Ëovjeka, odnosno, stvoriti pretpostavke da on zna, hoÊe i
moæe raditi sigurno.
To se moæe postiÊi motiviranjem, stimuliranjem, odgojem i obrazovanjem, profesionalnom
orijentacijom, selekcijom, ispitivanjem psihiËkih i fiziËkih sposobnosti, individualnih karakteristika
povezanih s rizikom od nezgoda, zatim ispitivanjem crta liËnosti i rizika od nezgoda itd. Svi ovi
aspekti mogu biti predmet istraæivanja vezan uz ljudski Ëimbenik.
Ako se radnu okolinu ne promatra samo kao sredstvo rada (radni prostor, mikroklima, orua za rad,
fizikalno-kemijske πtetnosti i sl.) veÊ kao æivotnu okolinu (milje), πto ukljuËuje i sveukupnost druπtvenih
odnosa - tada se dobiva drugo veliko podruËje za istraæivanja sigurnosti na radu, i to prema sadræaju.
Naime, Ëinjenica je da sredstva za rad i uvjeti rada sami po sebi ne stvaraju neposrednu opasnost
koja uzrokuje ozljedu ili profesionalnu bolest, veÊ to Ëine druπtveni odnosi; stoga bi istraæivanja
trebalo usmjeriti na te okolnosti. U takva istraæivanja mogu se ubrojiti: utvrivanje poslova i radnih
zadataka kod kojih se staæ osiguranja raËuna s uveÊanim trajanjem (beneficirani staæ), utvrivanje
poslova s posebnim uvjetima rada, analiza radnih mjesta za potrebe sigurnosti na radu, istraæivanja
sustava i organizacije zaπtite na radu i zaπtite od poæara, istraæivanja gospodarenja otpadom i
prirodnim dobrima.
Istraæivanja sigurnosti na radu prema osnovnoj metodi mogu biti opservacijska, i to direktna ili
indirektna, πto ukljuËuje primjenu ankete, intervjua, studij dokumentacije, sistematsko promatranje,
trenutaËno zapaæanje, studij sluËaja i dr.
8
I eksperimentalne metode mogu se primijeniti za istraæivanje sigurnosti na radu. Ovdje mogu
doÊi u obzir i laboratorijski eksperimenti, eksperimenti s varijacijama eksperimentalnih Ëimbenika
- pri Ëemu se svjesno djeluje na situaciju - te pseudoeksperimenti, kod kojih se uvoenje novog
Ëimbenika ne promatra kao svjestan eksperiment, veÊ se naknadno dokazuje da je primijenjen
eksperiment.
Kod ovakve podjele po metodama postoji moguÊnost da se pojam metode neopravdano proπiruje
na tehnike rada, postupke, pa i na primjenu instrumenata. Tako se govori o induktivnoj ili deduktivnoj
metodi, o statistiËkoj metodi (iako su to sve postupci), o metodi analize uzoraka zraka itd. Nedvojbeno
je, meutim, da se u istraæivanju nekog problema sigurnosti na radu Ëesto mora primijeniti viπe
metoda, od kojih je jedna, ipak, dominantna.
U posljednju skupinu istraæivanja sigurnosti na radu mogu se svrstati ona koja se razlikuju povremenskoj i prostornoj rasprostranjenosti, odnosno, po dimenzijama pristupa. To su
longitudinalna i transverzalna istraæivanja. Longitudinalna su usmjerena na praÊenje razvoja i
tijeka nekog fenomena, kao πto je, primjerice, istraæivanje trendova uËestalosti ozljeda - pri Ëemu se
mogu raditi dugoroËne prognoze u nekoj djelatnosti - dok se transverzalna istraæivanja bave
prouËavanjem istog fenomena na razliËitim mjestima u razliËitim uvjetima, kao πto je istraæivanje
uËestalosti ozljeda ili uzroka poæara za kratkoroËno razdoblje u svim industrijskim djelatnostima na
podruËju Hrvatske.
Za razliku od istraæivanja - koje podrazumijeva djelatnost πto obuhvaÊa ukupnost postupaka
usmjerenih na otkrivanje ili primjenu neke istine u praksi - ispitivanje, kao podreen pojam, obuhvaÊa
pripremne radove za istraæivanje te prikupljanje i sreivanje podataka. Na podruËju sigurnosti na
radu ispitivanjima se provjerava da li je prethodno postignuti ili dostignuti stupanj sigurnosti (stanja)
zadovoljavajuÊi u odnosu prema vrijedeÊim normama i treba li intervenirati. Tako se ispituju orua
za rad s poveÊanim opasnostima te radne prostorije u kojima proces rada utjeËe na temperaturu,
vlaænost i brzinu strujanja zraka; prostorije u kojima nastaje buka, vibracije ili opasna zraËenja, u
kojima treba osigurati odgovarajuÊu rasvjetu te prostorije u kojima se pri radu koriste ili nastaju
opasne ili eksplozivne tvari, organizmi πtetni za zdravlje itd. Ovdje valja spomenuti i tzv. preglede.
Tako se, primjerice, povremeno moraju pregledavati ruËni alati, vatrogasni aparati, skele i druge
pomoÊne graevinske konstrukcije, pruga toranjske dizalice itd.
Pregledi su najËeπÊe vizualni i ne zahtijevaju upotrebu mjernih instrumenata.
Prostor za biljeπke:
9
3. ZAKONITOSTI SIGURNOG RADA
Prilikom odreivanja zadataka sigurnosti na radu jedan je od njih utvrivanje zakonitosti sigurnog
rada. Zakonitost neke pojave moæe se utvrditi ako su poznati uzroci koji tu pojavu izazivaju. Jedna
je od osnovnih postavki ona da se nezgode ne dogaaju “sluËajno”, jer postojanje neke pojave nije
moguÊe ako ona nema uzrok (neovisno o tome je li nam poznat ili nije). NaËelo kauzalnosti(uzroËnosti) osnovni je postulat razvijenog ljudskog miπljenja.
Ideja kauzalnosti vrlo je sloæena. UzroËnost je veza dviju pojava od kojih jedna izaziva drugu.
Uzrok (causa) je ona pojava ili promjena koja dovodi do druge pojave ili promjene. Uzrok je aktivan,
a posljedica pasivan element tog odnosa. Sve se odvija u vremenskom slijedu. Postoji viπe modela
vremenskog slijeda; npr: dok djeluje pojava “A” (izvor opasnosti) nema pojave “B” (ozljede,
zdravstvenog oπteÊenja, materijalnog gubitka). »im prestane djelovanje pojave “A”, nastupa promjena
- pojava “B”. Naime, rasprsnuti dio brusnog kola prestane letjeti kad udari u neπto ili nekoga: tada
nastaje πteta ili ozljeda. Druga je moguÊnost da prestankom djelovanja pojave “A” istovremeno ne
nastupi djelovanje pojave “B”, veÊ ona poËinje djelovati kasnije. To je, primjerice, vrijeme inkubacije
kod zaraznih bolesti, pri nekim trovanjima πtetnim tvarima, tako se oËituju posljedice kratkotrajnog
djelovanja πtetnih zraËenja itd.
Pojava latentne opasnosti oteæava upoznavanje uzroka i posljedica. Naime, dok traje pojava “A”,
istovremeno se javlja i pojava “B”. Dakle, kad izvor opasnosti prouzroËi ozljedu, πtetu ili gubitak on
ne prestaje djelovati. To se npr. dogaa kod kroniËnih trovanja πtetnim tvarima, jer dok traje emitiranje
πtetnih tvari, nastupa (profesionalna) bolest i obje pojave traju dalje.
Iako su mnoge prirodne i druπtvene pojave meusobno povezane i slijede jedna drugu, to ne mora
uvijek znaËiti da ona pojava koja prethodi uvijek i uzrokuje onu drugu. Ako je lanac uzroka
beskonaËan, tada se ne zna πto je uzrok jedne pojave. Ako se razvije lanac uzroka ozljeda, tada u
vremenskom slijedu nastaje nezgoda (neæeljeni i neplanirani dogaaj) koja neposredno prethodi
ozljedi. Nezgodi prethodi pogreπka (pogrijeπiti moæe svatko, od projektanta, konstruktora,
organizatora procesa rada, do radnika, izvrπitelja posla). Pogreπci prethode neodgovarajuÊi radni
postupci ili neodgovarajuÊi radni uvjeti (to je kljuËni, bitan problem, odnosno uzrok).
NeodgovarajuÊim radnim postupcima i neodgovarajuÊim radnim uvjetima prethode individualne
karakteristike osoba (dob, spol, kvalifikacije, inteligencija, efektivne reakcije, funkcije, fiziopatoloπke
varijable itd.). Ako se iskljuËi nezgoda kao moguÊi “uzrok” pojave “B” (ozljede), nije otklonjen
stvarni uzrok. Ako se iskljuËi pogreπka, joπ uvijek nisu nestali stvarni razlozi zbog kojih dolazi do
pogreπke i posljedica je joπ uvijek moguÊa. Tek se iskljuËivanjem neodgovarajuÊih radnih postupaka
i neodgovarajuÊih radnih uvjeta moæe prekinuti lanac uzroka i zaustaviti djelovanje pojave “A”.
Dvojbeno je u kojoj mjeri individualne karakteristike osobe i crte liËnosti mogu djelovati na pojavu
“B”, pa to moæe biti predmet daljnjih istraæivanja. (Tim se predmetom u novije vrjeme bavi
viktimologija - znanost o ærtvi).
U kritici kauzalne analize istiËe se problem dubine analize. Ona moæe varirati od autora do
autora. Neki samo povrπno prouËavaju prilike koje su dovele do nezgoda, veÊina to ipak radi sustavno,
prema odreenoj metodologiji, dok neki idu dublje i pretpostavljaju povijesnu uzroËnost. Meu
ostalim moæe se utvrditi sljedeÊe: StatistiËki podaci ograniËeni samo na biljeæenje okolnosti ne daju
10
informacije o uzrocima nezgoda (oni pokazuju kako, a ne zaπto se nezgoda dogodila)... Povijesni se
uzroci mogu mnoæiti do beskonaËnosti, ako se dovoljno daleko slijedi lanac uzroka. U praksi se ipak
staje na toËki u kojoj preteæu organizacijski Ëimbenici, a meu njima se ne mogu lako razlikovati
tehniËki od ljudskih elemenata, jer meu njima postoji stalna interakcija.
Iz ovoga proizlazi da se za neku odreenu ozljedu, poæar, eksploziju, πtetu, ljudski Ëimbenik i
tehniËka zaπtita, kao uzroci, mogu razlikovati u odnosu na dubinu kauzalne analize. Neki autori Ëak
smatraju da je utvrivanje samo jednog uzroka nedovoljno, odnosno, da bi drukËiji pristup istraæivanju
upozorio na druge uzroke. Tu moæe doÊi do razmimoilaæenja u pogledu prijedloga za konkretnu
akciju. U literaturi se to ponekad naziva “lijekom” (ono πto Ëini najjednostavniji i najdjelotvorniji
naËin prevencije). Zbrka izmeu pojmova uzroka i lijeka vodi nas tako u zaËarani krug: teoretski
model prevencije zahtijeva da kauzalna analiza treba prethoditi i uvjetovati izbor lijeka, dok u praksi
prikladnost lijeka uvjetuje izbor pojedinog uzroka. To zapravo znaËi da su u praksi, primjerice,
osobe koje prve utvruju uzrok nesreÊe sklone taj uzrok povezati s vlastitim stajaliπtem, iskustvom
i vizijom prevencije. Jasno je da istraæivaË koji dobije gotove podatke to viπe ne moæe ocijeniti i ne
moæe intervenirati. Nesigurnost koja se tu pojavljuje u pogledu stvarnih uzroka nezgode bila bi
manje znaËajna kad bi se moglo egzaktno utvrditi djelovanje svake zaπtitne mjere, ili barem procijeniti
njezino djelovanje primjenom statistiËkih postupaka. U istraæivanju prirodnih pojava lako je doÊi do
objaπnjenja uzroËnosti. Meutim, u istraæivanju druπtvenih pojava - a tu se ubrajaju i istraæivanja
sigurnosti na radu - to nije uvijek lako.
Stoga postoje dodatna objaπnjenja i uvjet i povod.
Uvjet (conditio) je odreena okolnost o kojoj ovisi neka pojava. Uvjet se redovito javlja uz neku
drugu pojavu i na nju djeluje. Neki uvjeti izazivaju pojavu, a neki je mijenjaju. Po logiËkoj snazi uvjet
moæe biti ili nuæan, ili dovoljan, odnosno, istovremeno nuæan i dovoljan. Uvjet je nuæan, ako bez njega
nema pojave. Tako su, primjerice, uvjeti potrebni za gorenje kisik, goriva tvar i toplina. Ako nemate
kisika - nema gorenja. Uvjet je dovoljan ako njegova pojava izaziva drugu pojavu. Kisik je nuæan za
gorenje, ali nije dovoljan. Izvori paljenja (otvoren plamen, trenje, voenje topline i sl.) dovoljni su za
postizanje topline potrebne za gorenje, ali su ujedno i nuæni, jer bez topline nema gorenja.
Uvjet moæe biti bitan ili nebitan. Ako je uvjet nebitan, pojava i bez njega moæe nastati. Uvjet za
siguran rad na nekom poslu moæe npr. biti odgovarajuÊa zdravstvena sposobnost. Meutim, ako
izvrπitelj posla izvodi radni postupak na pogreπan naËin, ili radi na nezaπtiÊenom stroju, tada posebna
zdravstvena sposobnost postaje nebitnom za nastanak nezgode. Uvjet moæe biti posredan i
neposredan: posredan, ako preko neke druge pojave djeluje na odreenu pojavu, odnosno,
neposredan, ako izravno djeluje na odreenu pojavu. Uvjet moæe biti unutarnji ili vanjski. Unutarnji
uvjeti za siguran rad su oni koji se pripisuju “subjektivnom” Ëimbeniku, dok se vanjski Ëimbenici
pripisuju “objektivnim” okolnostima. Ova se podjela temelji na Ëinjenici da su nezgode posljedica
koincidencije negativnog djelovanja subjektivnih Ëimbenika i objektivnih okolnosti.
I, na kraju, uvjet moæe biti aktivan ili pasivan. Aktivni uvjet nuæno djeluje na pojavu, a pasivni
je prati. Zbog toga se aktivni uvjeti vidljivo oËituju, a pasivni se ponekad ne mogu identificirati.
Uzrokom neke pojave ne moæe biti svaki uvjet. Uzrok mora biti bitan i nuæan. Povod za neku pojavu
mora biti neposredan i dovoljan, ali ne mora biti uzroËan. Otkrivanje uzroËno-posljediËnih veza
izmeu dvaju fenomena svodi se na zakljuËivanje na temelju promatranja odreenog broja (jednog,
11
viπe ili svih) sluËajeva u kojima se ti fenomeni pojavljuju. ZakljuËivanje o postojanju opÊe zakonitosti
(stvaranje generalizacija) na osnovi tih sluËajeva moæe se svrstati (po J. S. Milu) na nekoliko modela
- metoda kauzalne indukcije:
• zakljuËivanje po suglasju
• zakljuËivanje po razlici
• zakljuËivanje po usporednim promjenama (korelativnim varijacijama)
• zakljuËivanje po ostatku.
ZakljuËivanje po suglasju moguÊe je ako se uz pojavljivanje fenomena “A” moæe opaziti
pojavljivanje fenomena “B”.
ZakljuËivanjem po razlici utvruje se da je fenomen “A” uzrokom fenomena “B”, ako izostanak
fenomena “A” u promatranim sluËajevima uvijek prati izostajanje fenomena “B”. Najsigurniji
induktivni zakljuËci dobivaju se kombiniranjem metode suglasja i metode razlike.
Kad je nemoguÊe donijeti zakljuËak o fenomenu “B” na osnovi pojavljivanja i nastanka fenomena
“A” (jer se on ne moæe ukloniti), tada se zakljuËak moæe donijeti po usporednim promjenama i
utvrditi da je fenomen “B” posljedica fenomena “A”, ako svakoj opaæenoj promjeni (kvalitete,
kvantitete ili intenziteta), fenomena “A” odgovara promjena prateÊeg fenomena “B”. Upravo na
ovom primjeru mogu se tumaËiti mnoge pojave iz sigurnosti na radu. Velik broj izvora ozljeda
(objekti, instalacije, strojevi, alati i sl.) ne moæe se ukloniti (neki Ëak i u stanju mirovanja predstavljaju
latentnu opasnost), ali se uËestalost ozljeda moæe tumaËiti razliËitom ekspozicijom ili intenzitetom
opasnosti kod raznovrsnih grupa radnika, odnosno oËitim razlikama kod razliËitih djelatnosti. Tako
je npr. broj padova u razini ili s visine veÊi pri radovima u graevinarstvu nego u grafiËkoj industriji,
πto odgovara varijacijama djelovanja fenomena “A”, a opasnost je prisutna u objema djelatnostima.
KonaËno, zakljuËivanjem po ostatku utvruje se postojanje nekog joπ nepoznatog uzroka, ako se
sve promjene fenomena “B” u svim promatranim sluËajevima ne mogu potpuno svesti na opaæene
promjene fenomena “A”. Na podruËju zaπtite na radu velik broj ozljeda upozorava na to da nepoznatih
Ëimbenika ima zaista mnogo.
Otkrivanje uzroËno-posljediËnih veza ovisi o sloæenosti i o specifiËnostima pojedine znanosti.
Tu postoje velike razlike, pa se i zakonitosti koje iz toga proizlaze razlikuju po stupnju uvjetovanosti
pojedinih fenomena. S obzirom na taj stupanj u praksi se razlikuju tzv. egzaktni i statistiËki zakoni.Egzaktnim zakonima smatraju se znanstvene generalizacije iskustva (steËenog promatranjem ili
eksperimentom prema navedenim modelima indikacije) u kojima se moæe utvrditi konaËan broj
uvjeta nekog fenomena i kvantificirati odnos tih uvjeta prema fenomenu kao njegovoj posljedici.
Zakonom se predmet eksplicira i predstavlja model zbivanja pod razmjerno nepromjenjivim uvjetima.
Egzaktan zakon jest onaj koji istiËe vaænost neke pojave. Kauzalno-egzaktni zakon svodi pojave na
jedan ili viπe konaËnih brojeva sa sigurnoπÊu utvrenih uzroka - kad se taj odnos moæe kvantitativno
izraziti formulom (npr. Ohmov zakon). U sigurnosti na radu za sada ne postoje posebni egzaktni
zakoni, veÊ se primjenjuju opÊe priznati zakoni drugih znanosti.
Fenomeni sigurnosti na radu ovise o velikom broju uvjeta koji najËeπÊe i nisu poznati. Zbog toga
uvjetovanost tih fenomena i nije moguÊe izraziti egzaktnim zakonima ili metematiËkom formulom,
pa je upotreba formula u tumaËenju zakonitosti sigurnog rada za sada sporadiËna.
12
U istraæivanju zakonitosti sigurnog rada najËeπÊe se samo na temelju promatranja i biljeæenja
velikog broja pojedinaËnih fenomena i na temelju statistiËke obrade tih podataka mogu dobiti
pokazatelji o relativnoj uËestalosti tih fenomena u odreenim situacijama. Takvi se pokazatelji
nazivaju statistiËkim zakonima. Oni ne tumaËe nuænost nekog fenomena, nego samo upozoravaju
na vjerojatnost da Êe on nastupiti, na temelju njegove uËestalosti u uzorku promatranih fenomena.
U istraæivanjima sigurnosti na radu takvi se uzroci kreÊu od nekoliko desetaka do viπe stotina tisuÊa
pojedinaËnih sluËajeva.
Zakonitosti sigurnog rada su, prema tome, u pravilu statistiËke prirode.
U nemoguÊnosti da otkrije sve bitne uvjete nastanka nezgoda, sigurnost na radu ograniËava se na
to da otkrije manju ili veÊu vjerojatnost pojavljivanja nekog fenomena. Ta je vjerojatnost utoliko
potpunija ukoliko je poznato viπe uvjeta promatranog fenomena. StatistiËke zakonitosti sigurnosti
na radu temelje se na kvantificiranju uËestalosti ozljeda. Njihovi su uvjeti samo djelomice poznati
i mjerljivi, pa one ne upozoravaju na nuænost pojedinaËnog fenomena nego samo na njegovu
vjerojatnost. Naime, fenomeni sigurnosti na radu nisu samo meusobno uvjetovani, veÊ ovise i o
nizu drugih druπtvenih fenomena.
Prostor za biljeπke:
13
4. IZVORI ISTRAÆIVANJA SIGURNOSTI NA RADU
Svako je istraæivanje usmjereno na rjeπavanje nekog problema i na unaprijed odreene ljudske
djelatnosti. S obzirom na rasprostranjenost fenomena sigurnosti na radu mnogobrojna su i podruËja
gdje se pojavljuju problemi πto ih treba istraæiti.
Po predmetu sigurnost na radu nalazi izvore za istraæivanja u trima osnovnim podruËjima. To su:
• praksa zaπtite na radu, zaπtite od poæara, zaπtite okoliπa i zaπtite osoba i imovine
• znanstvena literatura i drugi dostupni izvori iz podruËja sigurnosti na radu
• interdisciplinarna problemska podruËja.
Praksa svakako predstavlja primaran i najbogatiji izvor istraæivaËkih problema. Ona se odvija
svaki dan i svuda, od prvih poËetaka organiziranog ljudskog rada. Upravo iz odnosa druπtvenih
potreba i razliËitih aspekata (humani, ekonomski, socijalni) sigurnosti na radu te naËina udovoljavanja
tim aspektima, svaki se dan javljaju novi problemi. Sve veÊa sloæenost druπtvenih potreba i tehnoloπki
napredak uvjetuju na tom podruËju samo pribliæavanje idealnim rjeπenjima.
Informacije o ozljedama na radu ili drugim πtetnim dogaajima, koje se moraju pretoËiti u materijalni
medij, odnosno, u dokumente za proces komuniciranja u ovom podruËju, ukupno se nazivaju
dokumentacijom o ozljedama na radu. Prema postanku ti se dokumenti mogu podijeliti na primarne,
sekundarne i tercijarne, a po namjeni na operativnu i znanstvenu dokumentaciju. Primarni dokumentisu obrasci na kojima se evidentiraju ozljede na radu. Njima se neposredno evidentira i opisuje dogaaj.
U sekundarne dokumente mogu se ubrojiti zbirni podaci o ozljedama na radu, odnosno zbirni pregledi,
tablice i sl., u kojima se iskazuje broj ozljeda po izvorima, uzrocima, prirodi ozljeda, kvalifikacijskoj
strukturi, mjestu nastanka ozljede itd. Daljnjim iskoriπtavanjem ovih podataka i njihovom interpretacijom
u obliku izvjeπtaja i analiza, referata i sliËnih dokumenata za upravna tijela, povjerenstva, sindikat i sl.
nastaju dokumenti tercijarnog reda.
Primarni dokumenti znanstvene dokumentacije o ozljedama na radu su znanstveni radovi,
rezultati istraæivanja, rasprave, elaborati u kojima se utvruju nepoznate Ëinjenice i zakonitosti
sigurnog rada, ili revidiraju veÊ postojeÊe. Sekundarnim dokumentima znanstvene dokumentacije
mogu se smatrati sintetiËki prikazi znanstvenih rezultata za interpretiranje na znanstvenim skupovima,
za izradu priruËnika i udæbenika, dok se tercijarnim dokumentima znanstvene dokumentacije
mogu smatrati bibliografije i drugi prikazi znanstvene dokumentacije, odnosno informacije o
postojeÊoj dokumentaciji prvog i drugog reda.
Znanstvena literatura otkriva problematiku sigurnosti na radu neposredno, ali i posredno,
πirenjem kruga problema za daljnje istraæivanje. Ovaj izvor istraæivanja od posebnog je znaËaja za
istraæivanja usmjerena na reviziju postignutih rezultata, odnosno, u operativnim istraæivanjima, na
prilagodbu u drukËijim uvjetima.
PodruËja na kojima se sigurnost na radu dodiruje s drugim znanostima i znanstvenim disciplinama
mnogobrojna su, ponajprije zato πto su fenomeni sigurnosti na radu povezani s fenomenima drugih
znanosti - pa ih treba prouËavati u toj meuovisnosti - naroËito tehnologije, organizacije rada,
medicine rada, psihologije, ergologije i sl. Nadalje, zakonitosti sigurnog rada izvode se i nadograuju
na zakonitosti drugih znanosti, pa se moraju spoznati i s glediπta tih znanosti. Treba naglasiti da
14
interdisciplinarna istraæivanja postaju sve bitnija za razvoj znanstvene misli, pa Êe za znanstveni
napredak biti sve znaËajnija upravo graniËna podruËja pojedinih znanosti. Interdisciplinarna
istraæivanja zahtijevaju preuzimanje i prilagodbu istraæivaËkih metoda i postupaka. Posebno je vaæno
stvaranje ekipa - viπedisciplinarnih ekipa (sastavljenih od struËnjaka raznih profila). Pritom se
pojavljuje problem izgraivanja jedinstvenih stajaliπta zbog razliËite usmjerenosti pojedinih struËnjaka
u ekipi, a Ëesto i zbog nedovoljne informiranosti o znanstvenim aspektima sigurnosti na radu.
Prostor za biljeπke:
15
5. OSNOVE PROCESA ISTRAÆIVANJA SIGURNOSTI NA RADU
Svaka je ljudska djelatnost (posredno ili neposredno) usmjerena na zadovoljavanje Ëovjekovih
egzistencijalnih potreba. Da bi mogao egzistirati, Ëovjeku su - kao i svakom organizmu - potrebni
odgovarajuÊi uvjeti u okolnom svijetu na koje se on prilagodio u razvoju vrste. Svaka promjena tih
uvjeta mijenja dinamiËku ravnoteæu izmeu organizma i okoline i izaziva reakciju organizma radi
ponovne uspostave te ravnoteæe. Potreba reagiranja nastaje, dakle, iz naruπenih egzistencijalnih
uvjeta.
»ovjek praktiËnom djelatnoπÊu zadovoljava odreenu egzistencijalnu potrebu u nekoj konkretnoj
situaciji. U odnosu Ëovjeka i radne (i æivotne) okoline vlada stanje dinamiËke ravnoteæe. Ravnoteæu
sustava moæe naruπiti Ëovjek nepravilnim radnim postupcima, ili pak do toga dolazi zbog
neodgovarajuÊih radnih uvjeta. Osim refleksnom reakcijom samoodræanja, Ëovjek reagira svjesno,
planski i promiπljeno.
U okviru opÊe sheme ljudskog djelovanja praktiËna se i znanstvena djelatnost razlikuju po tome
πto Ëovjek praktiËnom djelatnoπÊu zadovoljava pitanja egzistencije u konkretnoj situaciji (stan,
hrana, odjeÊa), dok znanstvenim istraæivanjem izgrauje modele za rjeπavanje problema u svim
sliËnim situacijama. Obje ove djelatnosti imaju isto podrijetlo. Stoga i proces istraæivanja slijedi
bitne etape svake druge planske i organizirane djelatnosti. Primijenjeno na podruËje sigurnosti na
radu, to se odvija na sljedeÊi naËin:
• nezadovoljena egzistencijalna potreba za radom kod kojega ne postoji opasnost za æivot,
zdravlje i okoliπ, odraæava se u svijesti kao problem;
• nuænost da se problem rijeπi djelovanjem, odnosno promjenama u radnoj okolini, pri Ëemu
treba uspostaviti naruπenu dinamiËku ravnoteæu u sustavu Ëovjek - radna okolina, izazivastvaranje pretpostavke o rjeπenju problema (hipoteza);
• na temelju postavljene hipoteze o moguÊnosti rjeπenja problema planiraju se postupci (metode
i tehnike), sredstva i odgovarajuÊa organizacija rada, kojom Êe se izvrπiti promjena postojeÊih
uvjeta rada u kojima postoje opasnosti za æivot i zdravlje;
• postavljeni se plan treba ostvariti u odreenom vremenu i na odreeni naËin;
• nakon zavrπetka rada rezultat se suprotstavlja hipotezi Ëime se utvruje da li, i u kojoj
mjeri, izvrπeni rad zadovoljava potrebu πto ga je izazvala, i u tom se procesu hipoteza verificira
(potvruje, korigira, ili odbacuje).
Prema tome, bitne etape procesa istraæivanja sigurnosti na radu, koje su, u biti, identiËne etapama
istraæivanja u drugim znanostima, jesu:
• otkrivanje i izbor problema za istraæivanja sigurnosti na radu
• preciziranje cilja, zadataka koji iz toga proizlaze te postavljanje istraæivaËke hipoteze
• planiranje istraæivaËkog pristupa, metode, tehnika i instrumenata te operativne organizacije
istraæivanja
• provedba istraæivanja uz primjenu planiranih metoda i postupaka za prikupljanje i obradu
podataka
• verificiranje rezultata istraæivanja.
16
Proces istraæivanja poËinje utvrivanjem problema. Problem treba otkriti i izabrati. Postoje
brojni problemi sigurnosti na radu, pa moæe izgledati da je lako odabrati problem za istraæivanje.
Meutim, u praksi to i nije tako lako. IstraæivaË treba ponajprije imati osjeÊaj za utvrivanje problema
i potrebnu istraæivaËku kulturu. Najteæe je ustanoviti u Ëemu je sræ problema. Npr. lako se moæe
ustanoviti da je broj poæara, materijalna πteta ili uËestalost ozljeda velika i da je druπtveni problem.
Ali, odmah se pita da li je problem u osposobljenosti ljudi, u nedostatku osobnih zaπtitnih sredstava,
nezaπtiÊenim oruima za rad, loπoj organizaciji rada, nedisciplini ili pogreπnom odnosu prema
sigurnosti na radu. Da bi se dobila jasnija slika o problemu, potrebno je:
• precizno formulirati problem
• razmotriti teoretske osnove njegove rjeπivosti
• razmotriti praktiËne uvjete za njegovo rjeπavanje
• utvrditi znaËajnost problema.
Da bi se problem mogao precizno formulirati, treba ga najprije locirati, odnosno, jasno spoznati
i formulirati u okviru nekog πireg problemskog podruËja. Kada je problem lociran, treba ga suziti,
i to uklanjajuÊi ostale probleme koji ne ulaze u isto problemsko podruËje. To je osjetljiv posao jer
postoji opasnost da se “zahvati” preπiroko. Npr. ako se æeli istraæivati problem zaπtite na radu u
grafiËkoj industriji, nije zapravo definiran problem pa se eliminacijom moæe utvrditi da se moæda
mislilo na problem πtetnog djelovanja olova na grafiËke radnike. Nakon πto je utvren problem,
treba utvrditi veze tog problema s drugim problemima i odluËiti da li uzeti sve veze u razmatranje,
ili samo neke i koje. U korektnom znanstvenom istraæivanju smiju se zanemariti samo nebitne veze.
Problem treba, nadalje, raπËlaniti na njegove sastavnice, utvrditi slojevitost i opseg te opet donijeti
odluku mogu li se istraæivati sve sastavnice ili ne itd. Pri svemu tome treba paziti da se slika problema
ne iskrivi i sam problem ne postane beznaËajan. ©to je problem bolje formuliran, lakπe se utvruju
cilj i zadaci u istraæivanju.
Razmatranje teoretskih osnova rjeπivosti problema podrazumijeva utvrivanje potrebnih elementa
za istraæivanje. To su empirijski podaci, metode i postupci, studij znanstvene dokumentacije itd. PraktiËni
uvjeti za istraæivanje obuhvaÊaju kadrove za istraæivanje, njihovu osposobljenost, vrijeme potrebno za
istraæivanje, materijalne moguÊnosti, stvarnu dostupnost materijalima za istraæivanje itd.
Tek na temelju ovih predradnji moæe se izgraditi sud o znaËajnosti problema i stvoriti zakljuËak
o postojanju dovoljnog razloga za njegovo rjeπavanje. Iako su zbog stvaranja doktrine sigurnosti na
radu potrebna i teoretska istraæivanja, sa stajaliπta druπtvene prakse znaËajnija su ona istraæivanja
koja imaju neposrednu primjenu u praksi.
I na kraju, izbor problema za istraæivanja sigurnosti na radu ovisi o osobnoj sklonosti istraæivaËa,
konkretnoj narudæbi ili stalnom sustavnom praÊenju Ëinjenica o fenomenima u sigurnosti na radu.
17
6. IZBOR TEME SPECIJALISTI»KOG RADA
Za specijalistiËki rad student moæe izabrati samo predmetna podruËja iz programa struËne ili
tehniËke naobrazbe na SpecijalistiËkom studiju na Visokoj πkoli za sigurnost. Tema specijalistiËkog
rada mora biti u svezi sa zaπtitom ljudi ili materijalnih dobara, smjerom koji je student upisao na
specijalistiËkom studiju, odnosno odsluπanim kolegijima.
Student sam predlaæe temu. Pri tome se prethodno mora konzultirati s potencijalnim mentorom
a poæeljno je da se konzultira i s voditeljem specijalistiËkog studija. Mentor moæe biti samo nastavnik
s izborom u nastavno ili znanstveno-nastavno zvanje provedeno na Visokoj πkoli za sigurnost ili
drugoj visokoπkolskoj instituciji. Mentor je u pravilu nastavnik kome je povjereno izvoenje nastave
na Visokoj πkoli za sigurnost. Iznimno, mentor moæe biti osoba s izborom u nastavno ili znanstveno-
nastavno zvanje, koja nije nastavnik na Visokoj πkoli za sigurnost ili istaknuti struËnjak iz prakse,
odnosno gost predavaË, uz suglasnost nositelja kolegija i/ili dekana.
Pri odabiru teme specijalistiËkog rada kandidat mora voditi raËuna o sljedeÊem:
• da postoje realne moguÊnosti da predloæenu temu obradi na osnovi vlastitog iskustva, prethodne
naobrazbe i znanja steËenih tijekom studija;
• da ima moguÊnosti doÊi do podataka koje Êe koristiti u obradi teme, bilo neposredno ili preko
literature, odnosno na temelju podataka iz organizacije ili ustanove u kojoj Êe obaviti struËnu
praksu;
• da moæe provesti zapaæanja o fenomenima koji su predmet obrade specijalistiËkog rada, odnosno
da moæe provesti odgovarajuÊi eksperiment, mjerenja, preglede, ispitivanja i dr.
• da je osobno motiviran za obradu teme te da postoje praktiËne moguÊnosti njezine primjene
u praksi u vlastitom radu ili radu organizacije ili ustanove u kojoj Êe obaviti struËnu praksu;
• o ostalim okolnostima koje bi mogle utjecati na obradu teme i izradu specijalistiËkog rada u
predvienom roku.
Okvirni prijedlog teme specijalistiËkog rada
U prvom semestru nakon odsluπane nastave iz kolegija SPECIJALISTI»KI RAD da bi dobio
potpis predmetnog nastavnika student treba izraditi OKVIRNI PRIJEDLOG TEME SPECIJALIS-
TI»KOG RADA. Pri tome treba koristiti standardizirane obrasce. Bez potpisa nastavnika ne moæe
se upisati viπi semestar.
Okvirni prijedlog sadræi kratak æivotopis kandidata, razloge zbog kojih je upisao odgovarajuÊi
smjer na specijalistiËkom studiju sigurnosti (zaπtita na radu, zaπtita od poæara, zaπtita okoliπa),
podruËje iz kojeg Êe vjerojatno biti odabrana tema specijalistiËkog rada i moguÊi naslov, ime poæeljnog
mentora te prikaz vlastitog terminskog plana. Za izradu okvirnog prijedloga teme specijalistiËkog
rada student se ne treba konzultirati s potencijalnim mentorom.
18
Obrazloæeni prijedlog (projekt) i sadræajna struktura specijalistiËkog rada
U drugom semestru student je duæan predati predmetnom nastavniku (do termina utvrenog
rasporedom predavanja) seminarski rad pod nazivom OBRAZLOÆENI PRIJEDLOG (PROJEKT)
I SADRÆAJNA STRUKTURA SPECIJALISTI»KOG RADA.
Pri tome se student obvezno treba prethodno konzultirati s potencijalnim mentorom, a poæeljno
je da se konzultira i s voditeljem smjera na specijalistiËkom studiju.
Pri izradi obrazloæenja prijedloga specijalistiËkog rada student moæe promijeniti svoju prethodnu
(moguÊu) temu iz okvirnog prijedloga predanog u prvom semestru.
Nakon πto nastavnik kolegija SpecijalistiËki rad prihvati seminarski rad i ovjeri ga svojim potpisom,
student (u pravilu javno) prezentira rad pred auditorijem (pred kolegama studentima, predmetnim
nastavnikom kolegija SpecijalistiËki rad i voditeljem smjera na specijalistiËkom studiju).
Tek tada moæe dobiti drugi potpis u indeksu i steÊi uvjete da u referadi za specijalistiËki studij
preda molbu za odobrenje teme specijalistiËkog rada na standardiziranom obrascu koji je u prilogu.
Uzorak naslovne stranice za Obrazloæeni prijedlog (Projekt) i sadræajnu strukturu specijalistiËkog
rada nalazi se u prilogu.
19
Smjer specijalizacije:
Student:
MatiËni broj:
OKVIRNI PRIJEDLOG TEME SPECIJALISTI»KOG RADA
________________________________________________________
Datum predaje: Predmetni nastavnik:
mr. sig. Liljana Dolπak
VISOKA ©KOLA ZA SIGURNOSTs pravom javnosti
SPECIJALISTI»KI DIPLOMSKI STRU»NI STUDIJSIGURNOSTI
VIS
OK
A©KOLA ZA SIGU
RN
OS
T
•S
P R A V O M J A V N O S T I•
ZAGREB
20
Kratki æivotopis kandidata
Razlozi zbog kojih je kandidat upisao odabrani smjer specijalizacije
21
PodruËje iz kojeg Êe vjerojatno biti odabrana tema specijalistiËkog rada i moguÊa tema (jednaili viπe):
Ime i prezime poæeljnog mentora (jedan ili viπe):
Prikaz vlastitog terminskog plana (po fazama i etapama u realizaciji cjelokupnog projekta odizrade obrazloæenog prijedloga i sadræajne strukture specijalistiËkog rada, prikupljanja i obradepodataka do izrade prve verzije rada i predaje mentoru).
22
VISOKA ©KOLA ZA SIGURNOSTs pravom javnostiV
ISO
KA
©KOLA ZA SIGUR
NO
ST
•S
P R A V O M J A V N O S T I•
ZAGREB
SPECIJALISTI»KI DIPLOMSKI STRU»NI STUDIJ SIGURNOSTI
SMJER SPECIJALIZACIJE: ________________________________________
OBRAZLOÆENI PRIJEDLOG (PROJEKT) I SADRÆAJNA STRUKTURASPECIJALISTI»KOG RADA
Prijedlog teme:
Ime i prezime kandidata:
MatiËni broj:
Puna adresa:
Telefon/telefaks:
E-mail:
Potencijalni mentor: (akademska titula, ime i prezime)
Datum kada je student predao prijedlog:
Predmetni nastavnik kojem se predaje projekt (kao seminarski rad) iz kolegija SpecijalistiËki rad jemr. sig. Liljana Dolπak.
Ocjena projekta:
(seminarski rad)
23
Seminarski rad mora sadræavati OBRAZLOÆENJE PRIJEDLOGA po sljedeÊim toËkama:
1. Predmetno podruËje i izbor problema (iz kojeg predmetnog podruËja Êe se pisati rad i πto je
problem koji treba rijeπiti). Kratak opis. Najmanje 10 redaka. (Vidi toËku 1.1 i 1.2 na str. 35.).
2. Cilj specijalistiËkog rada (kratka konstatacija u jednoj do dvije reËenice). (Vidi toËku 1.3 na
str. 35.)
3. Zadaci koji proizlaze iz postavljenog cilja. ©to treba uËiniti (koje postupke provesti da bi se
ostvario cilj, odnosno kako bi se mogao oblikovati rad, npr. provesti analizu, prikupiti podatke,
izvrπiti mjerenja, ispitivanja, provesti studij dokumentacije, obraditi podatke, prikazati rezultate,
obrazloæiti rezultate itd.) opisati s tri do pet reËenica. (Vidi toËku 1.3 na str. 35.)
4. Prijedlog sadræajne strukture (moguÊi sadræaj specijalistiËkog rada sa svim naslovima i
podnaslovima te planiranim opsegom i navedenim brojem planiranih stranica po pojedinom
poglavlju). (Vidi str. 34.)
5. MoguÊa literatura (najmanje 5 izvora brojevima od 1. do 5. striktno u skladu s uputama za
izradu specijalistiËkog rada). Iznimno ako se student ne moæe pozvati na 5 naslova koje Êe koristiti
u svom specijalistiËkom radu, moæe za ovaj seminarski rad navesti i bilo koje druge naslove. (Vidi
str. 36. i 37.)
6. Citat ili biljeπke (navesti najmanje jedan primjer moguÊeg citata, tako da se navede pod
navodnicima izvorni tekst i obiljeæiti zvjezdicom. Na dnu stranice navodi se izvor toËno u skladu s
uputom za izradu specijalistiËkog rada (vidi str. 38).
7. Osobna izjava kandidata da postoji stvarna moguÊnost za obradu predloæene teme, da doe
do potrebnih podataka, da je motiviran za obradu teme, da Êe rad izraditi sam i dr.
Obrazloæenje mora biti vlastoruËno potpisano. Nekompletni seminarski radovi bit Êe vraÊeni.
Ako predmetni nastavnik ne prihvati seminarski rad, student je obvezan predmetnom nastavniku,
uz novi doraeni seminarski rad, dostaviti i vraÊeni primjerak rada.
24
7. PRIJAVA, VO–ENJE, IZRADA I OBRANA SPECIJALISTI»KOG RADA
Student moæe podnijeti zahtjev za odobrenje teme specijalistiËkog rada kada upiπe II. semestar,
izradi seminarski rad s obrazloæenim prijedlogom teme specijalistiËkog rada (vidi str. 18. i 19.) te
dobije drugi potpis iz kolegija SpecijalistiËki rad.
Zahtjev se podnosi na standardiziranom obrascu (SR-1). Student treba prethodno obaviti razgovor
s potencijalnim mentorom i u zahtjevu navesti da li mentor prihvaÊa temu i voenje kandidata.
Povjerenstvo za specijalistiËke radove odobrit Êe izradu specijalistiËkog rada i odrediti temu bez
obzira na broj poloæenih ispita.
Za vrijeme izrade specijalistiËkog rada radi prikupljanja podataka student moæe zatraæiti obavljanje
struËne prakse pod nadzorom struËnjaka sigurnosti, ovlaπtenika poslodavca ili samog poslodavca u
odabranoj organizaciji ili ustanovi. Koordinator struËne prakse (imenovani nastavnik) ima pravo i
obvezu provjeravati regularnost i naËin ostvarivanja struËne prakse u trajanju do dva mjeseca.
Student je duæan sam odabrati organizaciju ili ustanovu u kojoj Êe obavljati struËnu praksu i
osigurati suglasnost poslodavca ili ovlaπtene osobe. Visoka πkola Êe na zahtjev studenta izdati
preporuku za obavljanje struËne prakse.
O odobrenju teme specijalistiËkog rada i imenovanju mentora ispostavlja se rjeπenje. Rjeπenje
student obvezno prilaæe specijalistiËkom radu.
Nakon πto je student dobio rjeπenje o izradi specijalistiËkog rada zapoËinje izradu rada pod
vodstvom i uz konzultacije s mentorom. Student u pravilu za prvi sastanak s mentorom treba u
pisanom obliku postaviti sadræaj specijalistiËkog rada (sadræajnu strukturu) s prijedlogom opsega
pojedinih poglavlja i priloga, naËina interpretacije rezultata i sl. Nadalje student za prvi razgovors mentorom treba predloæiti naËin prikupljanja podataka, terenskog rada i sl. te na osnovi sugestija
mentora zapoËeti eleboriranje rada.
Nakon πto mentor prihvati tekst specijalistiËkog rada i potvrdi to svojim potpisom, student predaje
tajniπtvu dva primjerka tvrdo uvezanog rada (od kojih se nakon obrane jedan pohranjuje u arhivi, a
drugi pripada mentoru ili ga mentor vraÊa studentu) i u tri primjerka u elektroniËkom obliku (CD)
u word formatu (od kojih se dva primjerka daju na koriπtenje Ëlanovima povjerenstva) te obrazac
zahtjeva za obranu specijalistiËkog rada (SR-4). U tajniπtvu se provodi prva revizija i provjerava je
li rad izraen u skladu s propisanim formalnim zahtjevima (uvez, format, rjeπenje, saæetak i kljuËne
rijeËi, sadræajna struktura i dr.). O prvoj reviziji tajniπtvo vodi zapisnik na poleini obrasca SR-4.
Tom prilikom student potpisuje izjavu da dopuπta objavljivanje rada na internetskim stranicama
©kole (πto je dostupno korisnicima: studenti i nastavnici). Ako ne dopuπta, treba predati argumentirano
pisano obrazloæenje. Uz to izjava sadræi i suglasnost da se pokrene postupak oduzimanja steËenog
struËnog naziva ako se ustanovi da je rad plagijat. Dekan ima pravo zaustaviti postupak prihvaÊanja
specijalistiËkog rada, ako ustanovi da nije izraen u skladu s propisanim zahtjevima ili citati tueg
teksta sadræe viπe stranica od dopuπtenog, odnosno nisu navedeni izvori koriπtenog teksta (obveza
je mentora da na to upozori studenta i obavijesti dekana).
25
Dekan uz konzultaciju s predsjedikom katedre na smjeru specijalistiËkog studija koji je student
upisao (zaπtita na radu, zaπtita od poæara, zaπtita okoliπa) imenuje dva stalna Ëlana povjerenstva koji
predsjedaju naizmjeniËno po abecednom redu (za jednu akademsku godinu ili viπe) i zamjenike (po
abecednom redu) ako je neki Ëlan povjerenstva sprijeËen ili je mentor studentu. To znaËi da se
imenuju tri stalna povjerenstva za obranu specijalistiËkih radova.
UkoriËene primjerke specijalistiËkog rada mentor donosi na obranu i daje na uvid Ëlanovima
povjerenstva. Prije poËetka obrane i bez nazoËnosti kandidata mentor Ëlanovima povjerenstva
predstavlja rad, Ëita programski zadatak koji je postavio kandidatu i obavjeπtava Ëlanove povjerenstva
kojom je ocjenom ocijenio rad. Samo mentor ocjenjuje rad (obrazac SR-5).
Na obranu specijalistiËkog rada student se poziva pismeno. Obavijest o obrani specijalistiËkograda postavlja se na oglasnoj ploËi πkole i na internetskim stranicama πkole. Rokove obrane
specijalistiËkih radova odreuje dekan, i to u pravilu jednom mjeseËno. Obrana se organizira u roku
30 do 60 dana nakon predaje specijalistiËkog rada (osim u vrijeme ljetnih praznika).
SpecijalistiËki rad brani se pred povjerenstvom od tri Ëlana, od kojih je jedan mentor.
Mentor u pravilu nije predsjednik povjerenstva.
Na obranu specijalistiËkog rada student treba doÊi sveËano odjeven najmanje 30 minuta prije
obrane.
Na poËetku usmene obrane kandidat je duæan obrazloæiti (usmeno ili uz projekcije) u trajanju od
15 minuta zaπto je odabrao predloæenu temu, πto je bio cilj i zadatci u radu, kako je provedeno
prikupljanje podataka, interpretirati rezultate mjerenja, ispitivanja i obrade grae, kakav je zakljuËak
i/ili preporuke te kako se rad moæe koristiti u praksi. Za studente je izraen podsjetnik (SR-6).
Nakon izlaganja kandidata pitanja (jedno do tri) vezana iskljuËivo za predoËeni rad, podatke iznesene
u radu i u svezi s temom rada (a ne iz sadræaja predmeta koje nastavnik, Ëlan povjerenstva predaje
na studiju, πto je to student veÊ poloæio, jer svrha obrane rada nije ponovno polaganje poloæenih
ispita) kandidatu postavljaju Ëlanovi povjerenstva, mentor i na kraju predsjednik povjerenstva.
Odgovori kandidata se ocjenjuju, a predsjednik povjerenstva donosi zavrπnu (prosjeËnu) ocjenu.
O obrani se vodi zapisnik (SR-5). Zavrπnu ocjenu Ëini prosjek ocjena rada te ocjene svih triju
Ëlanova povjerenstva. Predsjednik povjerenstva ima pravo zaokruæivanja zavrπne ocjene ako ona
nije evidentna iz prosjeka.
Kandidatu se nakon uspjeπne obrane Ëestita na obrani i izdaje uvjerenje o zavrπetkuspecijalistiËkog studija. Uvjerenje vrijedi do uruËenja diplome na sveËanoj promociji.
Ako mentor tri puta uzastopno odbije prihvatiti i odobriti rukopis specijalistiËkog rada, dekan
Êe imenovati povjerenstvo za ocjenu ponuenog rukopisa specijalistiËkog rada. Kada jednom prihvati
i odobri rukopis rada, mentor nema pravo odbiti ili negativno ocijeniti rad na obrani rada. Ako
student ne zadovolji na usmenoj obrani rada, ima pravo ponoviti obranu u sljedeÊem roku. Ako
student ne zadovolji na ponovnoj usmenoj obrani specijalistiËkog rada, mora podnijeti zahtjev za
izradu drugog specijalistiËkog rada.
Student je duæan predati zahtjev za obranu specijalistiËkog rada u roku godine dana od uruËenja
rjeπenja o odobrenju teme specijalistiËkog rada.
26
Ako student ne podnese zahtjev za obranu rada u roku godine dana od dana uruËenja rjeπenja,
smatrat Êe se da je odustao od obrane rada. U sluËajevima predvienim zakonom i Pravilnikom o
studiju, kada se radi o opravdanim razlozima zakaπnjenja u predaji zahtjeva za obranu specijalistiËkog
rada, student moæe pismeno zatraæiti produæenje roka.
Student ima pravo jednom zatraæiti promjenu teme i/ili mentora nakon πto mu je izdano Rjeπenje
o izradi specijalistiËkog rada i odreen mentor. Zamolba se uz odgovarajuÊe pisano obrazloæenje
predaje dekanu.
Promocija - sveËana dodjela diploma, u pravilu se odræava kad se skupi grupa od najmanje 30
kandidata. Diploma se tiska na hrvatskom, a na zahtjev studenta i na latinskom jeziku (odnosno i na
drugim stranim jezicima). Diploma se ne moæe tiskati i preuzeti prije sveËane promocije.
27
8. OBLIKOVANJE SPECIJALISTI»KOG RADA
SpecijalistiËki rad je monografska polupublikacija, jer kao primarni izvor struËnih informacija
nije tiskan, nego jednostavnije umnoæen ili samo kopiran.
SpecijalistiËki rad se izrauje na kraju specijalistiËkog studija i obiËno obrauje manju struËnutemu kojom se dokazuje sposobnost kandidata za struËni rad, snalaæenje u rjeπavanju odreenih
problema i vjeπtina elaboriranja te oblikovanja pisanih radova.
Format specijalistiËkih radova je jedinstven: A-4 (21 x 29,7 cm) broπiran ili uvezan u sivo platno.
Omot (korice): Na prvoj stranici omota (korica) na vrhu se mora nalaziti puni naziv ©kole, a po
moguÊnosti i logotip. Zatim slijedi na lijevoj strani ime i prezime studenta, bez ikakvih dodatnih
oznaka o zvanju ili zanimanju. Na sredini stranice treba napisati specijalistiËki rad, bez navoenja
teme rada. U dnu stranice na sredini treba navesti mjesto i godinu. Uzorak korica nalazi se u prilogu.
Prva unutarnja stranica: Poleina korica s lijeve strane je prazna, a s desne je prva unutarnja
stranica. Na prvoj stranici na vrhu se ponavlja puni naziv ©kole bez logotipa. Ispod toga s lijeve strane
treba napisati smjer specijalistiËkog studija, znanstveno podruËje, polje i granu. Na sredini stranice
treba napisati specijalistiËki rad, a ispod toga puni naziv specijalistiËkog rada. Ispod toga s lijeve strane
treba napisati student: ime i prezime studenta te struËni naziv koji je student prije stekao. StruËni naziv
piπe se iza imena (Ivan Horvat, ing. stroj.). S desne strane u istoj ravnini treba napisati mentor: akademsko
zvanje, ime i prezime mentora. Ako mentor nema akademsku titulu, tada se iza imena piπe struËno
zvanje (npr. prof. dr. sc. Slavko Sever ili doc. dr. sc. Zlata OrhanoviÊ ili mr. sig. Stanislav TopiÊ ili
Milan CareviÊ, dipl. ing.). Stranica se ne numerira. Uzorak unutarnje stranice nalazi se u prilogu.
Na drugoj stranici mogu se ali ne moraju navesti podatci o lektoru ili zahvale. Stranica se ne
numerira.
Na treÊoj stranici ulaæe se Rjeπenje o odobrenoj temi specijalistiËkog rada. Stranica se ne numerira.
Na Ëetvrtoj stranici treba navesti saæetak rada. Stranica se ne numerira.
Na petoj stranici dolazi sadræaj rada. Paginacija poËinje od sadræaja, ali tako da se ubroje prethodne
stranice bez paginacije.
TEHNI»KE UPUTE ZA OBLIKOVANJE
• specijalistiËki rad se piπe raËunalom u MS Wordu.
Tekst
• za pisanje teksta u radu prepuruËuje se jedna od sluæbenih vrsta slova (font) npr. Arial ili
Times New Roman
• veliËina slova 12 pt
• veliËina naslova rada i naslova poglavlja 16 pt
• razmak izmeu redova 1,5
• na stranici mora biti 30 redova
• koristiti obostrano poravnavanje teksta (opcija Justify)
28
• tekst mora biti ureen s odlomcima (europski s uvlaËenjem ili ameriËki bez uvlaËenja s dodatnim
razmakom ispod odlomka; opcija: paragraf, spacing before 6 pt). U cijelom radu koristiti
samo jedan naËin oznaËavanja odlomaka!
• stranica teksta treba imati bjelinu (marginu): 3 cm gore, dolje i lijevo, a desno samo 2 cm
• brojevi stranica (numeracija) piπu se u sredini na dnu stranice.
Jezik
• rad se piπe na hrvatskom jeziku, odnosno nije dopuπtena uporaba stilski i jeziËno neprihvatljivih
izriËaja koji nisu u skladu sa standardnim hrvatskim (knjiæevnim) jezikom
• tijekom izrade rada student treba provjeravati i korigirati tekst jer je odgovoran za ispravan i
korektan sadræaj rada
• prije uvezivanja rada obvezne su jeziËne i stilske korekcije ili lektura teksta. Tu zadaÊu treba
povjeriti struËnoj osobi (lektoru ili iskusnom nastavniku hrvatskog jezika).
Dodatne upute za pisanje
• kako bi se tekst korektno organizirao, proËitao i razumio potrebno je voditi raËuna o inter-
punkcijskim znakovima, odnosno pravopisnima znakovima u uæem smislu koji sluæe za
rastavljanje teksta na reËenice i njezine dijelove
• potrebno je paziti na sljedeÊe:
- ispred svake rijeËi nalazi se jedan razmak (ne viπe njih ili nijedan)
- prepuruËuje se koriπtenje paragrafa
- pravopisni znakovi kao πto su toËka (.), toËka-zarez (;), zarez (,), upitnik (?), uskliËnik (!),
dvotoËka (:), trotoËka (...), zatvorene zagrade ), zatvoreni navodnici (...”) i sl. piπu se zajedno
s rijeËju iza koje slijede (izmeu tih znakova i rijeËi ne stavlja se razmak!)
- spojnica se piπe zajedno s rijeËima izmeu kojih stoji ako se radi o sloæenici (primjerice: tehniËko-
tehnoloπki), a odvojeno ako se koristi u neku drugu svrhu i tada zapravo predstavlja crtu (-).
Poglavlja
• naslove poglavlja potrebno je pisati na novu stranicu velikim tiskanim slovima (verzal)
• dopuπteno je koristiti veliËinu slova 16 pt masno (bold)
• rad ima najmanje Ëetiri poglavlja:
1. PROJEKT SPECIJALISTI»KOG RADA2. PRIKAZ REZULTATA RADA3. ZAKLJU»AK4. LITERATURA5. PRILOZI
29
Potpoglavlja
• poglavlje 1. PROJEKT RADA rasËlanjuje se na potpoglavlja (veliËina slova 14 pt bold):
1.1 Uvod u predmetno podruËje1.2 Izbor problema za specijalistiËki rad1.3 Cilj i zadaci specijalistiËkog rada1.4 Metode koriπtene za izradu specijalistiËkog rada
• poglavlje 2. PRIKAZ REZULTATA RADA rasËlanjuje se na potpoglavlja, ovisno o zadacima
koje je potrebno izvrπiti
• ostala poglavlja (3. ZAKLJU»AK, 4. LITERATURA i 5. PRILOZI) ne mogu imati potpoglavlja!
• naslove potpoglavlja pisati u nastavku teksta - ne na novu stranicu - osim ako je to fiziËki uvjetovano
• za nazive potpoglavlja ne koristi se verzal!
• iza drugog broja potpoglavlja (i svakog iduÊeg broja potpoglavlja u raπËlambi) ne piπe se
toËka (npr. 1.1 Uvod, 1.3 Cilj i zadaci, ali npr. 1.3.1 Cilj i npr., 1.3.2 Zadaci).
OznaËavanje tablica, slika i grafikona
• svaka se tablica i slika mora oznaËiti rednim brojem, nazivom te izvorom podataka
• redni broj i naziv potrebno je pisati iznad tablice ili slike, a izvor ispod
• veliËina slova za nazive tablica, slika i grafova 11 pt, masno (bold), koso (italic)
• ako je tablica i slika vlastiti rad studenta, u izvoru podataka naznaËiti: vlastiti rad autora
• svaku tablicu i sliku potrebno je “najaviti” u tekstu (komentirati, pojasniti πto prikazuje)
• preporuËljivo je podatke iz tablice prikazati i grafiËki. ne treba sve podatke iz svih tablica
pretvarati u grafiËki prikaz, veÊ se preporuËuje izabrati najvaænije podatke ili one koji na
najbolji naËin opisuju problem o kome je rijeË
• grafikone oznaËiti kao tablice i slike (redni broj, naziv i izvor podataka, ako je izvor tablica,
potrebno je napisati koja)
• ako su tablice ili grafovi preuzeti iz nekog drugog izvora (npr. internet) ili su dio neËijeg
istaæivanja, potrebno je ispod navesti izvor naveden u popisu literature uz naznaku rednog
broja stranice
• slike, grafikoni i sl. trebaju biti ujednaËeni i primjerene veliËine. Slika ne moæe obuhvaÊati
viπe od polovice stranice (osim iznimno ili u prilozima).
Oznaka izvora podataka (“fusnote” ili “endnote”)
• pri pisanju rada na raËunalu u MS Wordu postoje posebne naredbe za automatsko ureenje
“fusnota” i “endnota” (Insert-Reference-Footnote)
• koristiti veliËinu slova (font) 10 pt
• biljeπke se piπu na donjem rubu stranice lijevo.
30
(omot-korice)
Ivan Horvat
SPECIJALISTI»KI RAD
Zagreb, 2010.
VISOKA ©KOLA ZA SIGURNOSTs pravom javnostiV
ISO
KA
©KOLA ZA SIGUR
NO
ST
•S
P R A V O M J A V N O S T I•
ZAGREB
31
(prva unutarnja stranica)
SPECIJALISTI»KI RAD
POSTUPCI ISPITIVANJA STROJEVAZA OBRADU METALA
Student: Mentor:Ivan PeriÊ, bacc. ing. sec. Donald Kiπ, dipl. ing.
Zagreb, 2010.
VISOKA ©KOLA ZA SIGURNOSTs pravom javnosti
SPECIJALISTI»KI DIPLOMSKI STRU»NI STUDIJ SIGURNOSTISmjer specijalistiËkog studija: Zaπtita na raduZnanstveno podruËje: TehniËke znanostiPolje: Interdisciplinarne tehniËke znanosti
32
(prva unutarnja stranica)
SPECIJALISTI»KI RAD
TAKTIKA GA©ENJA POÆARACESTOVNIH VOZILA
Student: Mentor:Antun Novak, bacc. ing. sec. mr. sig. Neven Szabo
Zagreb, 2010.
VISOKA ©KOLA ZA SIGURNOSTs pravom javnosti
SPECIJALISTI»KI DIPLOMSKI STRU»NI STUDIJ SIGURNOSTISmjer specijalistiËkog studija: Zaπtita od poæaraZnanstveno podruËje: TehniËke znanostiPolje: Interdisciplinarne tehniËke znanosti
33
(prva unutarnja stranica)
SPECIJALISTI»KI RAD
ORGANIZIRANJE GOSPODARENJA OTPADOMU PODUZE∆U FUTURA
Student: Mentor:Marija MuËalo, san. ing. mr. sig. Liljana Dolπak
Zagreb, 2010.
VISOKA ©KOLA ZA SIGURNOSTs pravom javnosti
SPECIJALISTI»KI DIPLOMSKI STRU»NI STUDIJ SIGURNOSTISmjer specijalistiËkog studija: Zaπtita okoliπaZnanstveno podruËje: TehniËke znanostiPolje: Interdisciplinarne tehniËke znanostiGrana: Inæenjerstvo zaπtite okoliπa
34
9. SASTAVLJANJE SPECIJALISTI»KOG RADA
SpecijalistiËki rad mora biti pisan na hrvatskom jeziku. Poæeljno je da rad bude lektoriran. Podatci
o lektoru mogu se, ali i ne moraju navesti pri dnu druge stranice (prije Rjeπenja o odobrenju teme
specijalistiËkog rada).
MoguÊe zahvale osobi/osobama koje su pomagale u izradi specijalistiËkog rada, takoer se mogu
(ali ne moraju) nalaziti pri dnu druge stranice.
Na samom poËetku specijalistiËkog rada ulaæe se original (i preslike) Rjeπenja o odobrenju
specijalistiËkog rada i imenovanju mentora.
Saæetak specijalistiËkog rada stavlja se iza rjeπenja o odobrenju teme specijalistiËkog rada, a prije
sadræaja specijalistiËkog rada. Saæetak ne smije biti kraÊi od pola stranice (15 redaka) niti duæi od dvije
(2) stranice. Saæetak se piπe u jednom odlomku, na hrvatskom jeziku, a moæe biti osim na hrvatskom
i na engleskom jeziku. Uz saæetak se moæe navesti i UDK/UDC, brojËana oznaka za univerzalnu
decimalnu klasifikaciju u skladu s meunarodnim preporukama za ureivanje publikacija. Studenti se
za pomoÊ mogu obratiti struËnjacima NSK (Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica). OznaËavanje UDK
nije obvezno.
KljuËne rijeËi obvezno se stavljaju na istoj stranici odmah ispod saæetka. Student treba upisati
tri do pet rijeËi koje najbolje definiraju predmet ili sadræaj teksta rada.
Sadræaj specijalistiËkog rada dolazi na poËetak rada, odmah iza saæetka. Sadræaj mora biti
sloæen tako da poËinje na desnoj stranici. Sadræaj ima poglavlja i stranice na kojima se poglavlja
nalaze. Sadræaj obvezno obuhvaÊa sljedeÊa poglavlja:
Rjeπenje o izradi zavrπnog rada
Saæetak i kljuËne rijeËi
SADRÆAJ (Stranica)
1. PROJEKT SPECIJALISTI»KOG RADA................................................................. ( )
1.1 Uvod u predmetno podruËje ................................................................................ ( )
1.2 Izbor problema za specijalistiËki rad................................................................... ( )
1.3 Cilj i zadaci specijalistiËkog rada ........................................................................ ( )
1.4 Metode koriπtene za izradu specijalistiËkog rada ................................................ ( )
2. PRIKAZ REZULTATA RADA ................................................................................. ( )
2.1 .............................................................................................................................. ( )
2.2 .............................................................................................................................. ( )
2.3 itd. ....................................................................................................................... ( )
3. ZAKLJU»AK ........................................................................................................... ( )
4. LITERATURA .......................................................................................................... ( )
5. PRILOZI ................................................................................................................... ( )
35
Tekst navedenih poglavlja uvijek mora poËeti na novoj stranici, bez obzira na to gdje je zavrπio
tekst prethodnog poglavlja. PreporuËuje se decimalno oznaËavanje poglavlja i potpoglavlja. Tekst
treba pisati logiËno, jasno i jeziËno Ëisto. Rad se umoæava jednostrano.
Tekst treba pisati u treÊem licu (npr. utvreno je, a ne utvrdio sam ili utvrujemo).
Ako se ustanovi da je rad plagijat ili je student prepisao tui tekst bez navoenja izvora dekan ima
pravo obustaviti postupak prihvaÊanja rada, a ako je rad prihvaÊen i studentu izdano uvjerenje o
zavrπetku studija, pokrenuti i postupak oduzimanja steËenog struËnog naziva.
U cijelom specijalistiËkom radu odnos izmeu nekog tueg teksta i studentova autorskog teksta
smije biti najviπe u omjeru 30:70.
(1) PROJEKT SPECIJALISTI»KOG RADA
(1.1) Uvod u predmetno podruËje se izrauje u opsegu 1 do 3 stranice. U uvodu se u pravilu daju
osnove zaπtite na radu, zaπtite od poæara ili zaπtite okoliπa i ne ulazi se u konkretno podruËje koje Êe biti
predmet obrade u radu. U uvodu se mogu dati terminoloπka i druga objaπnjenja, iskazati opÊi podaci o
kretanju ozljeda, poæara, πtete, ukupnosti druπtvene πtete, o druπtvenom znaËaju zaπtite æivota i zdravlja,
obrazloæiti znaËaj provedbe zaπtite ljudi i materijalnih dobara, navesti zakonske propise, ako oni nisu
predmet obrade specijalistiËkog rada, zatim meunarodne smjernice, preporuke, konvencije, iskustva,
citati iz kapitalnih djela u kojima se obrauje graa zaπtite iz podruËja koja Êe biti predmet specijalistiËkog
rada. Uvod treba biti najava podruËja iz kojeg Êe se istaknuti neki problemi i njihovo rjeπavanje.
(1.2) Izbor problema se razrauje u opsegu 3 do 10 stranica. Moæe se raπËlaniti na potpoglavlja.
U tom dijelu rada komentiraju se, obrazlaæu i strukturiraju problemi zaπtite na radu, zaπtite od poæara
ili zaπtite okoliπa, odnosno zaπtite ljudi i materijalnih dobara, a da se odmah ne ulazi dublje u moguÊnost
rjeπavanja problema koji je predmet specijalistiËkog rada. Problem se na kraju suzuje, odnosno postupno
se istiËu ona uæa podruËja iz kojih Êe proizaÊi tema specijalistiËkog rada. Iz tako postavljenog problema
lakπe Êe se definirati cilj specijalistiËkog rada. Dakle, najprije se obrauje πire problemsko podruËje,
da bi se problem mogao jasno prepoznati i locirati. ©to se problem bolje locira i definira, bit Êe lakπe
odrediti cilj specijalistiËkog rada. Ako se problem postavi preπiroko, teπko Êe se odrediti konkretni cilj
specijalistiËkog rada.
(1.3) Cilj i zadaci specijalistiËkog rada prikazuju se na jednoj stranici. Cilj specijalistiËkog rada
postavlja se kratko. NajËeπÊe se postavlja samo jedan cilj, jer se tada zna πto treba uËiniti. Na primjer:
Cilj je ovog specijalistiËkog rada predloæiti optimalna sredstva, naprave i ureaje za gaπenje poæara
u procesnoj industriji ili Cilj je ovog rada utvrditi opasnosti i pravila zaπtite na radu pri proizvodnji,
prijevozu i zbrinjavanju amonijaka, ili Cilj je ovog rada opisati profesionalna oπteÊenja zdravlja u
tehnoloπkom procesu prerade drva ili Cilj je ovog rada utvrditi naËin zbrinjavanja otpada u proizvodnom
poduzeÊu. Iz tako postavljenog cilja proizlaze odgovarajuÊi zadaci kojima se operacionalizira cilj i
postavljaju faze rada u izradi specijalistiËkog rada. Na primjer ako je cilj specijalistiËkog rada “Odrediti
sadræaj i opseg prvog ispitivanja tehniËkog vatrogasnog vozila” tada bi zadatci mogli biti:
• izraditi opis vatrogasnog tehniËkog vozila
• prikazati popis opreme na vozilu koja mora biti pojedinaËno ispitana
• navesti popis institucija koje imaju ovlaπtenje ispitivati vozila sukladno vaæeÊim propisima u RH
36
• prikazati opis prvog ispitivanja sve opreme koja mora biti ispitana sukladno zahtjevima sigurnosti
• izraditi obrazloæenje rezultata rada.
(1.4) Metode koriπtene za izradu specijalistiËkog rada obrauju se na jednoj do dvije stranice.
Metode rada se obrazlaæu kratko. Za izradu specijalistiËkog rada najËeπÊe Êe se primijeniti jedna ili
dvije osnovne metode rada. Metode, tehnike i instrumenti pomaæu da se doe do potrebnihpodataka. To mogu biti metode analize opasnosti od ozljeda, bolesti, tehnoloπkih i drugih nesreÊa
(hrvatske ako postoje ili druge u svijetu poznate) koje pretpostavljaju odreenu tehnologiju rada
(snimanje stanja, prikupljanje podataka, uzimanje uzoraka itd.), zatim deskriptivne metode (metode
zapaæanja i opisivanja fenomena) koje Ëesto ukljuËuju studij dokumentacije (dakle veÊ dostupne
podatke) ili rjee eksperimentalne metode.
U ovom poglavlju treba opisati metodu, sredstva i organizaciju rada na prikupljanjupodataka. Pri tome se obrasci i pisani dokumenti daju prazni (nepopunjeni) u prilogu rada, iznimnou samom radu u dijelu u kojem se predstavlja metoda rada.
(2) PRIKAZ REZULTATA RADA
Razrada grae ovisi o temi. Kao naziv poglavlja i ne mora se navesti “prikaz rezultata rada” veÊdrugi stvarni naslov poglavlja u kome se daju rezultati rada. Prikaz rezultata rada najËeπÊe ima viπepotpoglavlja. Tako se na primjer mogu dati precizniji podaci o organizaciji ili ustanovi u kojoj jeprovedena analiza, mjerenja, zapaæanja, opis nekog sredstva rada i sl., zatim slijedi opis i komentarrezultata rada, istraæivanja, mjerenja, analize i sl. Taj dio rada je najopπirniji (najmanje 30 stranica)i nema Ëvrstih pravila o naËinu prikazivanja. Za izradu ovog dijela potrebno je viπe suradnje smentorom.
(3) ZAKLJU»AK
ZakljuËak se izrauje kao posebno poglavlje u opsegu jedne do pet stranica. ZakljuËak se dajetako da se najprije kratko rezimira problem i pretpostavke njegova rjeπenja, a zatim sistematizirajui nabroje mjere kojima se utjeËe na rjeπavanje problema. Kod istraæivanja se postavljena hipotezaprihvaÊa ili odbacuje. Uz zakljuËak se mogu dati i preporuke za dalje istraæivanje.
(4) LITERATURA
Literatura to jest pozivanje na druge autore, daje se na kraju rada samo za one autore koji sucitirani ili na koje se poziva u radu. U radu se to obiljeæava brojkom u zagradi, a na kraju rada seliteratura treba svrstati po abecednom redu prezimena autora. Nepotpisani radovi svrstavaju se poabecednom readu naslova (npr. Rukovodilac i sigurnost u graevinarstvu. - Zagreb, Institut zasigurnost, 1994.).
Primjeri navoenja literature:
za knjige
(1) Kacian, N.: Vrste opasnosti i πtetnosti. - Zagreb: IPROZ, 1998. (broj literaturnog navoda,prezime i inicijal imena autora, naslov knjige, mjesto izdavanja, nakladnik, godina izdanja),
37
za zbornike
(2) MaroviÊ, F.: Sustav zaπtite na radu i djelatnosti u svezi sa zaπtitom na radu. - U: ProvedbaZakona o zaπtiti na radu i Zakona o inspekciji rada. - Zagreb: IPROZ, 1996, str. 1-10.
(broj literaturnog navoda, prezime i inicijal imena autora, naslov rada, naslov zbornika, mjestoizdanja, nakladnik, godina izdanja, prva i posljednja stranica rada u zborniku),
za Ëasopise
(3) MatijaπeviÊ, B.: Prijenos topline i mase u rotacijskim strojevima. - Strojarstvo, 38, 1996, 2-3, 97-104.
(broj literaturnog navoda, prezime i inicijal autora, naslov Ëlanka, naziv Ëasopisa, godiπte, godinaizdanja, broj sveska, prva i posljednja stranica Ëlanka).
za web stranice
(4) Zdravi gradovi, http://zdravi-gradovi.com.hr/index.htm ili http://www.snz.hr, 12. 7. 2003.
(abecednim redom navesti web stranice ili prezime i inicijal imena autora ili naslov citiranog
rada te u nastavku potpunu web adresu i svakako datum posjeta toj web stranici).
Literaturu treba navoditi iskljuËivo i striktno u skladu s ovom uputom, jer se jedino takomogu provjeriti navodi iz izvornika. Ako nedostaje neki podatak, to je dokaz da je student povrπnonaveo literaturu ili da zapravo uopÊe ne zna ili nije siguran u izvor.
U literaturu se ne uvrπtavaju (to nije literatura):
• skripta
• biljeπke s predavanja
• upute proizvoaËa
• prospekti
• pravilnici
• propisi
• magistarski radovi
• doktorske disertacije.
U literaturu se ne uvrπtavaju ona djela koja nisu koriπtena u izradi rada.
Ako student smatra potrebnim, moæe iza literature navesti popis koriπtenih propisa. Ako se navodipopis koriπtenih propisa, tada se treba navesti puni naziv propisa (bez ikakvih kratica) zatim nazivglasila (kratica) te broj i godina izdanja glasila. Na primjer:
• Zakon o zaπtiti na radu, N.N., br. 59/96, 94/96, 114/03.
• Pravilnik o maksimalno dopustivim koncentracijama πtetnih tvari u atmosferi radnih prostorijai prostora i o bioloπkim graniËnim vrijednostima, N.N., br. 92/93.
Popis koriπtenih meunarodnih dokumenata, ako se navode (meunarodne konvencije, standardiili preporuke), ne uvrπtava se u literaturu, veÊ u poseban popis koriπtenih smjernica i preporuka, pri Ëemutreba navesti puni naziv konvencije, smjernice ili preporuke, navesti njezin broj ili pobliæu oznaku,godinu donoπenja, naziv glasila u kojem je objavljen te broj i godina izdanja glasila. Na primjer:
• Konvencija MOR-a, br. 155/81 - Konvencija Meunarodne organizacije rada, broj 155 iz1981. godine o zaπtiti na radu, zdravstvenoj zaπtiti i radnoj okolini (Narodne novine, Meu-narodni ugovori, br. 2/94)
38
• Smjernice EEZ-a, br. 391/89 - Smjernice Europske zajednice, broj 391 iz 1989. godine ouvedbi mjera za poticaj poboljπanja zaπtite i zdravlja radnika na radu (Official Journal of theEuropean Communities, no L 183/1).
Ako se ne navedu svi potrebni podaci, to je dokaz da student povrπno poznaje ili uopÊe ne poznajeizvor na koji se poziva.
Citati i biljeπke. Pri izradi specijalistiËkog rada dopuπteno je koriπtenje literature, a time i citiranjadrugih autora iz objavljenih publikacija te neobjavljenih publikacija zavrπnih diplomskih, magistarskihili doktorskih radova (kao biljeπka na dnu stranice). U pravilu se na jednom mjestu u tekstu smijecitirati najviπe 15 redaka tueg teksta, pod uvjetom da se citat stavi pod navodnike i da senavede izvor na kraju poglavlja u kojem je naveden citat ili na dnu stranice. U specijalistiËkom radumoæe se svojim rijeËima prepriËati i nekoliko stranica tueg teksta uz navoenje izvora. Citat imasvrhu jedino ako odgovara kontekstu, ako se æeli potkrijepiti miπljenje autoritetom ili ako se æeliprotiv neËijeg miπljenja polemizirati. Kada se navodi izvor tada se na kraju citata ili prepriËanogizvatka stavlja oznaka za biljeπku, i to (za razliku od brojeva za literaturu) zvjezdicom. Na primjer:
“Preventivna zaπtita imovine i osoba nedvojbeno predstavlja djelatnost od posebnog druπtvenog
interesa”.*
(na dnu stranice)
_________
* Novak, I.: Zajedniπtvo ekonomske i tehniËke zaπtite imovine i osoba. - Rad i sigurnost, 2, 1998, 1, str. 44.
(5) PRILOZI
Prilozi u obliku ilustracija ili tablica mogu stajati uz sam tekst, a mogu biti (uz napomenu) i na
kraju teksta. Ako su prilozi veÊeg formata, moraju se preklopiti i uklopiti u sam rad (nacrti) ili
umetnuti u poseban dæep. Prilozi s obrascima za analize, evidencije i sl. stavljaju se na kraju rada u
izvornom obliku, u pravilu prazni (bez popunjenih podataka) ako to nije nuæno za tumaËenje rezultata,
npr. kod zbirnih tablica.
Numeriranje stranica ide od sadræaja do zadnje stranice u tekuÊem nizu. Numeracija prvih
nekoliko stranica do stranice sa sadræajem se ne biljeæi. Paginacija poËinje od sadræaja, ali tako da
se ubroje prethodne stranice bez paginacije. To znaËi da Êe na primjer sadræaj poËeti sa stranicom 5.
ili 5. Paginacija se piπe arapskim brojkama. Prilozi mogu biti oznaËeni rimskim brojevima. Formule
koje idu u sadræaj rada uklapaju se u tekst.
Tekst treba pisati tako da jedna stranica (autorska kartica) sadræi pribliæno 30 redaka.
Stranica teksta treba imati rub (bjelinu) 3 cm lijevo, gore i dolje, a desno samo 2 cm.
39
3 cm
3 cm
3 cm 2 cm
Prijelom (izgled stranice) moæe biti takav da se podnaslovi tiskaju masno ili iz drugog pisma, da
se dijelovi teksta posebno istiËu, piπu s uvlakama, toËkama i sl.
