Osnovni pojmovi

Obrazovanje – Odgoj – proces formiranja stavova i interesa – ponašanja Socijalizacija –

Škola-specijalizirane institucije u kojima se stječu znanja i vještine kojima se pripremaju za zauzimanje i obavljanje određenih društvenih uloga. U tom smislu je potrebno postizanje društveno verificiranih kvalifikacija (usvajanje znanja, ali i odgajanje karaktera ljudi).

Obrazovanje se odnosi na proces sustavnog prenošenje znanja i vještina s generaciju na generaciju, od jednog pojedinca na drugog.

Obrazovanje je oduvijek postojalo , ali nije uvijek imalo institucionalni oblik i široku rasprostranjenost kao danas.

Obrazovna politika – dio javne politike kroz koji se formulira strategija razvoja obrazovanja - odlučuje tko će biti obrazovan, na što će se obrazovanje odnositi (što će sadržavati), tko će kontrolirati obrazovni sustav - s gledišta prioritetâ ukupnoga društvenog razvoja

Disciplina koja se empirijski, analitički i normativno bavi strategijom razvoja odgoja, obrazovanja i školovanja

Obrazovni sustav = sve institucije i procesi institucionaliziranog (formalnog) obrazovanja Obrazovanje se ne odvija samo u institucijama obrazovanja.

Obrazovanje kroz rad i život, na radnom mjestu, u grupi vršnjaka, obitelji...-funkcionalno (nenamjerno)

Obrazovanje koje se odvija u institucijama – intencionalno (namjerno)

3 čimbenika odgoja i obrazovanja:

obitelj (djetinjstvo i razdoblje obveznog školovanja) školske ustanove ( razdoblje obveznog školovanja) paralelne škole (društveni život u cjelini, te posebno svi mediji i organizacija permanentne

edukacije )

Sociologija odgoja i obrazovanja = disciplina sociologije koja proučava društvo s aspekta obrazovanja i obrazovanje s aspekta društva - odnosno koja proučava - odgoj i obrazovanje kao društveni fenomen u koji pripadaju (a) proces formiranja djece, učenika i studenata, (b) odgojne i obrazovne institucije, (c) odnosi obrazovanja i društva kao cjeline i njegovih struktura te između obrazovanja i ostalih društvenih pojava. Pri tome istražuje i funkcionalni ( nenamjerni) i intencionalni (namjerni-institucionalizirani) odgoj i obrazovanje.

Predmet sociologije obrazovanja jeste odnos između obrazovanja kao podsustava i društva kao globalnog sustava, zatim između obrazovanja kao podsustava i drugih podsustava u društvu (kultura, rad, gospodarstvo...)

Područja istraživanja- društvene nejednakosti u obrazovanju;-značaj socijalnih razlika u obrazovanju;-društvena efikasnost obrazovnih institucija i mjesto tih institucija u strukturi društva;- organizacija škole i fakulteta, odnosno institucija obrazovanja;-trajanje procesa obrazovanja i permanentno (cjeloživotno) obrazovanje;-društveni odnosi unutar procesa odgoja i obrazovanja;-društveni položaj prosvjetnih djelatnika;-društveni čimbenici školskog uspjeha.

Odgoj i obrazovanje – definicija i uloga

Odgoj i obrazovanje (education)educe = izvući (“draw out”) (proces izvlačenja) - Ono što u ovom procesu treba biti izvučeno je “sklonost prema životu” (David Orr, 1994:205)

Višestruko značenje obrazovanja: institucija, proces, sadržaj i rezultat organiziranog i/ili stečenog učenjaVođenje mladih od strane starije generacije > cilj: razvoj fizičkih i moralnih svojstava koje od njega zahtijeva društvo i sredina za koju je pripremano (Emil Durkheim, prema Mialaret, 1989) – usvajanje potrebnih znanja i poželjnih vrijednosti > danas cilj “stvaranje aktivnih građana”

Johan Gottfried Herder – obrazovanje je napredovanje „čovjeka prema humanosti“

Ekspanzija obrazovanja nakon 2. svj.rata i obrazovna kriza od 70-ih > Politika cjeloživotnog obrazovanja – odgovor na suvremene izazoveGlavni ciljevi obrazovnih politika danas - Visoki obrazovni standardi- Jednakost Kroz ostvarenje:Temeljnog obrazovanja za sve Reforme obrazovanja za razdoblje adolescencije (između osn.obraz. i zaposlenja ili studija)Kako:- Sudjelovanjem lokalne zajednice u ocjeni potreba- Obrazovanjem roditelja, stručnim usavršavanjem nastavnika...UNESCO - organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (osnovana 1945., sjedište: Pariz)

Ključne teorijske perspektive o obrazovanju

Funkcionalistička perspektiva

Postavlja dva ključna pitanja:1) Koje su funkcije obrazovanja za društvo u cjelini? (procjena doprinosa obrazovanja

održanju vrijednosnog konsenzusa i društvene solidarnosti)2) Koje su funkcionalne veze između obrazovanja i drugih dijelova društvenog sustava?

Emile Durkheim- obrazovanje i društvena solidarnost

Društvena zadaća: stvoriti društvenu solidarnost - pretopiti mnoštvo pojedinaca u društvenu cjelinu

Pojedinci moraju naučiti surađivati s onima koji im nisu ni rodbina ni prijatelji, a škola je upravo taj kontekst u kojemu se te vještine mogu naučiti.

Pogrešno je postupati protiv interesa društvene skupine kao cjeline.

“Poštujući školska pravila, dijete uči poštovati pravila općenito, razvija naviku samokontrole i suzdržavanja jednostavno zato što se mora kontrolirati i suzdržavati. To je prva njegova inicijacija u strogost dužnosti. Ozbiljan je život počeo” (Durkheim, “Moral Education”,

1961:149) Talcot Parsons (američki sociolog) Za djelotvorno funkcioniranje društva bitan je vrijednosni konsenzus.

Obrazovni sustav je glavni mehanizam podjele uloga kojim se učenici, provjeravanjem i ispitivanjem, u skladu sa svojim talentima, znanjima i vještinama rasporđuju na odgovarajuće poslove i položaje u društvu

Kao i Durkheim, Parson drži da je škola “društvo u malom”.

Liberalna perspektiva

Na obrazovanje gleda iz perspektive pojedincu, a ne kroz odnos prema društvu.

Glavna svrha obrazovanja: promicanje dobrobiti pojedinca te i, neizravno, napredak društva.Liberalne politike polaze od teze da je svako dijete jedinstveno, a obrazovanje treba njegovati sposobnosti svakog jedinstvenog pojedinca.

John Dewey – američki teoretičar pedagodije i filozof - Posao obrazovanja je poticati pojedince da razviju svoj puni potencijal kao ljudska bića. - Kritizirao je mehaničko učenje činjenica i zalagao se za napredne metode poučavanja.

Ivan Illich, zagovara radikalnije promjene u knjizi“Deschooling Society” (Dolje škole) (1973) izvodeći zaključke o nepotrebnom formalnom školovanju, koje je, kako tvrdi, štetno za

društvo.

Illich, Deschooling Society (1973)” Sve dok ne osvijetlimo ritual kojim škola oblikuje progresivnog potrošača – glavni resurs gospodarstva – ne možemo razbiti začarani krug toga gospodarstva i stvoriti novo

Što bi obrazovanje moralo biti, prema Ivanu Illichu?

Učenje posebnih vještina (tipkanje, obrada drveta, poznavanje stranih jezika....)

Oslobađajuće iskustvo pri kojem pojedinci istražuju, stvaraju i poduzimaju inicijativu, prosuđuju i rasuđuju te u potpunosti razvijaju svoje sposobnosti i talente.

UKIDANJE ŠKOLA, a u zamjenu predlaže - razmjenu vještina i mreže učenja

Liberali – odnos obrazovanja i socijalnih problema > Obrazovni sustav je tvorac suštine problema industrijskog društva U školama se uči podilaziti autoritetu Obrazovanje se drži vrijednom robom koju treba konzumirati. Priprema pojedinca za ulogu maloumnog potrošača, spremnog na pasivno konzumiranje

dobara i usluga. Industrijsko društvo ne osigurava okvir za ljudsku sreću i ispunjenje. Unatoč velikoj količini dobara, međutim, društveni problemi se množe bez prestanka.

Socijademokratske perspektive

Državna intervencija je nužna kako bi se smanjile nejednakosti šansi što ih proizvodi tržišno gospodarstvo.

Ne slažu se, dakle, s funkcionalistima koji drže da obrazovanje pruža istinsku jednakost šansi.

S ovog stajališta, liberalni je ideal individualnog razvitka spojiv s ciljem društvene pravde, ali ni jedno ni drugo nije postignuto u drugoj polovici 20. stoljeća.Socijaldemokratska perspektiva drži da obrazovanje može stvoriti veću jednakost te primicati jednakost šansi

Pravični obrazovni sustav bi “ujednačio raspodjelu nagrada i povlastica kako bi smanjio stupan klasne stratifikacije” (Anthony Crusland , “The Future of Socialism”, 1981) – cilj: smanjenje klasne stratifikacije

Jednakost šansi > povećanje društvene mobilnosti - postupno gubljenje klasnih podjela

Fukcionalizam.socijaldemokrate, liberaliFunkcionalisti su, svakako, odredili osnovni pravac promišljanja obrazovnog sustava u odnosu na društvo.Liberalna ideja u obrazovanju afirmirala je ljudske individualne sposobnosti i ideju prilagođavanja obrazovnog sustava potrebama i potencijalima pojedinca.

Socijaldemokratske perspektive su tezom o obrazovanju koje može osigurati jednakost i promicati jednakost šansi podstakle države na veća financijska izdavajanja za obrazovanje i doprinijele “eksploziji obrazovanja”, nakon 2. svj.rata.

Konfliktna perspektivaLiberalno i socijaldemokratsko gledište priznaju da postojeći obrazovni sustav ima

nedostataka, i predlažu načine na koji se može promijeniti i poboljšati.

Za razliku od njih konfliktni pristupi obrazovanju temelje se na stajalištu da skupine u postojećim društvima imaju bitno različite interese.

Samuel Bowles i Herbert Gintis (američki ekonomisti i sociolozi), “Školovanje u kapitalističkoj Americi”

Glavna uloga obrazovanja u kapitalističkom društvu je reprodukcija radne snage.Bliska povezanost društvenih odnosa na radnome mjestu i društvenih odnosa obrazovnog

sustava.Rad baca “dugu sjenu” na obrazovni sustav: obrazovanje je podređeno potrebama onih koji

kontroliraju radnu snagu.. Radna snaga bi trebala imati strukturu ličnosti, stajališta i vrijednosti koji su najkorisniji za

kapitaliste. Kapitalizam zahtjeva marljivu, prilagodljivu, poslušnu i visoko motiviranu radnu snagu, koja je unutar sebe previše podijeljena da bi se oduprla autoritetu rukovodstva.

Postizanje ovih ciljeva pomognuto je obrazovnim sustavom koji sadrži “skriveni nastavni program”

Bowles i Gintis analizirali su odnos između inteligencije , školskog uspjeha i nagrade u zanimanju

Kvocijent inteligencije objašnjava tek maleni dio uspjeha u školovanju.Kako protumačiti razlike u uspjehu među ljudima koji imaju sličan kvocijent inteligencije?Bowles i Gintis ustanovljuju izravnu vezu između uspjeha u školovanju i obiteljskog podrijetla.Zašto, ipak, učenici i studenti s visokim kvalifikacijama uglavnom imaju i inteligenciju višu od

prosječne?Kvocijent inteligencije je posljedica dužine boravka u procesu obrazovanja, a ne njegov

uzrok. Kritika i evaluacija Bowlesa i Gintisa

Preuveličali su odnos rada i obrazovanja.

Razvili su svoju teoriju u 70-tim godnama 20.st., a njihovi su pogledi u slijedećim desetljećima izgubili na utjecaju.

S druge strane, evidentno je kako je obrazovanje kasnije ipak postalo sve jasnije usmjereno potrebama poslodavaca.

Marksisti ih posebice kritiziraju, jer drže da učenici i studenti nisu samo pasivni primatelji obrazovanja.

Henryja Girouxa Učenici iz radničkih obitelji ne prihvaćaju sve čemu ih se uči u školama, polazeći od

vlastitih kultura često izražavaju otpor prema školi.

Škole se mogu smatrati i mjestima ideološke borbe: različite klase, etničke i religijske skupine nastoje utjecati i na sadržaj i na proces školovanja.

Prema tome, prirodu obrazovanja ne određuju samo potrebe kapitalizma nego i stalna borba među uključenim skupinama.

Osim toga, obrazovni je sustav relativno autonoman u odnosu na ekonomsku infrastrukturu.

5. Nova desnica – Neoliberalni/neokonzervativni pristup (od sredine 70-tih godina 20.st.)Napuštaju se pitanja i brige za jednakost i jednakost šansi, a sve veću ulogu dobivaju druga

pitanja

Ublažava se briga za klasne razlike, a više zanimanja privlače rodne i etničke nejednakosti.

Osim toga, glavna usmjerenja vlada i obrazovnih politika usredotočuju se na potrebe gospodarstva i industrije.

Stajališta nove desnice temelje se na teorijama izvedenih iz ekonomijeJohn E. Chubb i Terry M. Moe “Politika tržišta i organizacija škola” (1988 i 1997)

Zagovaranje tržišnog sustava u obrazovanju.- Uspoređuju način vođenja privatnih i javnih škola.- Javne škole obično nemaju slobode i samostalnosti.

- Privatne škole imaju puno veći manevarski prostor, ne oblikuje ih raznolika skupina birača već odgovaraju manjoj i jasnije definiranoj skupini potrošača (roditeljima). Opstaju jedino ako zadovolje svoju klijentelu, usklađuju ono što daju i ono što roditelji traže.

Postmoderne perspektive

Robin Usher i Richard Ewards, “Postmodernism and Education”◦ Usher i Ewards pozivaju se na Jean Francǫis Lyotarda > kraj vjere u napredak -

kritičnost prema svakom pokušaju nametanja jedne istineIstiču: cjeloživotno učenje, obrazovanje marginaliziranih i potlačenih skupina, multikulturalnost i politika identiteta, fleksibilno učenje i učenje na daljinu

Michael W. Apple, Postmodernizam, obrazovanje, moć i ekonomija Obrazovni sustav kao cjelinu oblikuju šire političke i ekonomske sile (neomarksisti)

Veća vrijednost se pripisuje tehničkom/upravnom znanju, što daje perspektivu posjedovanja takvih znanja koja ljudima omogućava dolazak na položaj moći i utjecaja

Zaključno: Sve navedene teorijske perspektive pokušavaju odgovoriti na pitanje kako pristupiti

stvaranju odgovarajućih obrazovnih sustava, kako bi se ispunila osnovna zadaća obrazovanja – na koji način i s kojim ciljem utjecati na obrazovne politike (tko će biti obrazovan, na što će se obrazovanje odnositi, ili što će sadržavati te tko će kontrolirati obrazovni sustav.

Sve , osim postmodernih teorija (nastojanja, stajališta) promišljaju klasični odnos društvo (kao sustav) i obrazovanje (kao podsustav).

Obrazovanje i društvene (ne)jednakosti Kakve šanse obrazovanje nudi za razvoj pojedinca (i društva) – u čemu je njegov značaj?- Sudbina pojedinca u suvremenom društvu veliki dijelom kao da ovisi od obrazovanja;

njegovo zapošljavanje i radna sudbina kao da uzročno ovise od uspjeha u školi.

Što je to – jednakost obrazovnih šansi? Jednak dostupnost obrazovanja – obaveznog i neobaveznog - za sve pripadnike društva. Svu djecu jednakih sposobnosti trebalo bi jednako tretirati. Pozitivna diskriminacija u korist onih koji su obrazovnim sustavom zapostavljeni. Jednakost šansi - zadatak obrazovanja: pružiti jednake šanse svima da ostvare svoje

potencijale

Što bi bila društvena pravda u obrazovanju? Stanje gdje socijalne razlike ne utječu na obrazovne mogućnosti pojedinaca.

Ekspanzija obrazovanja - srednjoškolsko obrazovanje za sve: jedinstvena ustanova usmjeravanjem se dijeli na 2 škole, na onu koja vodi daljnjem školovanju i na onu koja vodi isključivo zapošljavanju. U razvijenim zemljama: svi mladi su obuhvaćeni srednjoškolskim obrazovanjem, ali postoje kvalitativne razlike među školama.

Da li se tako smanjuju nejednakosti ? Obrazovanje najuspješnije koriste djeca najobrazovanijih.

U odnosu na osnovne društvene nejednakosti obrazovanje još nema odlučujući značaj.

Učenici iz ‘viših’ slojeva napreduju ka višim stupnjevima obrazovanja jer imaju bolji školski uspjeh.

Zašto u situaciji kada je obrazovanje svima podjednako dostupno ipak dolazi do progresivne socijalne selekcije tijekom obrazovanja, na štetu manuelnih slojeva?

Odgovori

Ljevičarske interpretacije > klasna pristranost škole i nastavnika Razlike u materijalnom položaju obitelji, jezik (ograničeni jezični kod) i habitus (okruženje) utječu na (ne) uspjeh u obrazovanju (Bernstein & Bourdieau).

Škole manje utječu na djecu od obitelji. Kako obitelj utječe na mogućnost obrazovanja i na uspjeh u obrazovanju?

Izvori razlika:1) Materijalni2) Kulturni – kulturalna depriviranost

Ekonomsko siromaštvo > kulturna – jezična - iskustvena i spoznajna – depriviranost = nedostaci vezani za ličnost, s nizom “supstandardnih stajališta, normi i vrijednosti”.Moguće rješenje: Kompenzacijsko obrazovanje = dodatno obrazovanje za kulturno deprivirane

Basil Bernstein, “Jezik i društvene klase ili od društvenoj uvjetovanosti razvoja govora ” - teorija o jezičnim kodovima > ograničeni (uporaba u grupama koje se poznaju - niz stvari koje se podrazumijevaju neizgovorene > radnička klasa ograničena na ograničeni) i razrađeni (formalne situacije - ističe se govornikova individualnost > srednja klasa naviknuta i na njega) kod Jezik > vokabular svojstven niskom socijalnom položaju može otežavati društvenu pokretljivost, ali ograničena lingvistička razvijenost može ograničiti i intelektualni potencijal - jezik nije povezan samo s načinom kako se govori već i s načinom mišljenja

Pierre Bourdieu - teorija kulturnog kapitala

Habitus je način življenja, vrijednosti, sklonosti i očekivanja pojedinih društvenih skupina.

Pojedinci usvajaju vrijednosti, ponašanje i očekivanja habitusa, koji poslije utječe na njihovo djelovanje. Habitus je društveno i ekonomski uvjetovan. Tijesno je povezan s razvojem ukusa, a on je sa svoje strane povezan s obrazovanjem.

Uloga obrazovnog sustava je kulturna reprodukcija - reprodukcija kulturnog kapitala. Škole zajedno s drugim društvenim institucijama pomažu održavanju društvenih i ekonomskih nejednakosti iz generacije u generaciju.

Illich, “Skriveni nastavni program”

Teorija “proročasntva koje se samo ostvaruje”, Roberta Mertona – ljudi se ponašaju kao što se od njih očekuje.

Socijal-darvinistička interpretacija

Socijalne razlike u području obrazovanja proističu iz bioloških, urođenih razlika i inteligencije > Besmislenost pokušaja reformiranja obrazovnog sustava - Besmislenost nastojanja na širem preobražaju društva*Svođenje socijalnih razlika na biološke u znanosti je odbačeno

Inteligencija i školski uspjeh

Arthur Jensen – genetski čimbenici imaju 80% utjecaja na inteligenciju, pa tako i na školski uspjeh

Rezultati novijih istraživanja: Genetski čimbenici su odgovorni za 40-52% varijacija u razini školskog uspjeha, a 48-60% ostali čimbenici.

Moguće rješenje: kompenzacijsko obrazovanje = dodatno obrazovanje za kulturno deprivirane

Pravo na obrazovanje zasnovano na međunarodnim dokumentima

Opća deklaracija o ljudskim pravima (1948)Deklaracija o pravima djeteta (1958)UNESCO –ova Konvencija protiv diskriminacije u obrazovanju (1960)Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966)Deklaracija o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjeroispovijesti ili uvjerenja (1981)

Ustav Republike Hrvatske- ”Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece. Roditelji su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobitosti”- “Osnovno je školovanje obvezno i besplatno. Svakomu je dostupno, pod jednakim uvjetima. Srednjoškolsko i visoko obrazovanje, u skladu sa sposobnostima pojedinca”- “Uz uvjete propisane zakonom mogu se osnivati privatne škole i učilišta”

Sociološko proučavanje procesa odgoja i obrazovanja uključuje i proces socijalizacije, a najvažniji čimbenici socijalizacije su:

◦ obitelj◦ škola, kao i ◦ šira socijalna zajednica sa svojim formalnim i neformalnim institucijama.

Obrazovanje, škola i obitelj imaju značaj u smislu njihovog doprinosa skladnom funkcioniranju društva.

Škola (grčki sholé – dokolica) = najorganiziraniji oblik obrazovanja ( ali ne i jedini > obrazovanje - širi pojam od škole)školski sustav- institucije organiziranog odgaja i obrazovanja (o.š., s.š., v.š., fakulteti, akademije, predšk. institucije, poslijedipl.studiji)Nastanak i razvitak škola - Od povlastice (radoznalosti) do prinude > instrumentalizacija škole

Školsko obrazovanje je počelo bez prinude

Znanje ima vrijednost u dvostrukom smislu: zadovoljava radoznalost i ima instrumentalnu vrijednost.

Vladajuća klasa ima potrebu da osigura svoj privilegirani položaj. U školama se priprema za poslove vezane uz efikasno funkcioniranje države. Sadržaj obrazovanja sve više se određuje prema kriteriju korisnosti, a sve manje prema

kriteriju radoznalosti

Srednji vijek: Crkvene i svjetovne škole( bez potrebe za opismenjavanjem, uči se 7 viteških umijeća (jahanje, plivanje, rukovanje kopljem, borba mačem i borba sabljom, sastavljanje i pjevanje pjesama) u feudalizmu

U 12. i 13. st. nastaju prva sveučilišta(još nema školskog sustava), nastaju pod patronatomvladara ali počinje i borba za autonomiju.

Humanizam i renesansaJačanjem građanskog staleža usmjerenost na crkvene autoritete i religiju mijenja se usmjerenošću prema prirodi i razvoj proizvodnje i pojava manufaktura. Dolazi do povećanja broja i vrsta škola. Napuštanje skolastičkog i zalaganje za novi tip odgoja: umjesto pamćenja zalaže se za razumijevanje, usvajanje znanja iz knjiga mijenja se usvajanjem znanja iz prirode. Dolazi do znanstveno-tehničke revolucije.

Moderni školski sustav- Osnovna škola kao obvezna, općeobrazovna i zajednička za sve, nastava se odvija na

materinjem jeziku (logični zahtjevi ind. Društva) Jan Amos KOMENSKY.

- Vladajuća klasa otvara i tzv. građanske škole.

- Osnovne škole imaju i dodatne nazive: narodna, pučka, niža realna ( a više realne su za vladajuću klasu - građanske)

Škola i sveučilište kao institucije društvaS pedagoškog stanovišta : Škola – institucionalizirana forma odgoja i obrazovanja

Sa sociološkog stanovišta: Škola je institucija društva Društvo organizira školu kao specijalnu instituciju za uspješnije obrazovanje; njezino

osnivanje i rad odvija se pod uvjetima koji su propisani zakonom svakog društva/državeSociolozi su suglasni da škola djetetu pruža: Obrazovanje –opće i stručno potrebno za život i rad u društvu– znanja o sebi , drugima i

društvu u cjelini (obrazovanje kao komponenta socijalizacije) Odgoj – saznanja o društvenoj disciplini– usvajanje određenog društveno prihvaćenog

sustava vrijednosti Socijalizaciju – prilagođavanje životu u nesrodničkoj socijalnoj grupi

Sveučilište i društvo - razlozi nastanka sveučilišta Potreba za profesionalnim obrazovanjem društva tog vremena / Sveučilište je nastalo u

situaciji društvenog previranja u kojoj društveni poredak više nije bio usmjeren na stalež po rođenju nego na stalež po zanimanju (Gregory Wilpert).

-Razloge nastanka sveučilišta treba, pored duhovnih i materijalnih uvjeta, tražiti i u socijalnim uvjetima i razvoju života bogatih trgovačkih gradova kao i u profesionalizaciji obrazovanja.

Nastanak i razvoj sveučilišta

Prvo sveučilište utemeljeno je u Bologni (1088./1119.) - Drugo srednjovjekovno europsko sveučilište nastaje u Parizu

Sveučilište u Zagrebu osnovano je 1874. odnosno 1669. godine (kada je Isusovskoj akademiji priznat status sveučilišne ustanove)

Sveučilište u Splitu, 1974. g. Sveučilište u Rijeci, 1973.g.,(nakon višestoljetne tradicije visokog školstva-od 1632.g.) Sveučilište u Osijeku,1975.g. ( 1707.g., Visoka filozofska škola) Sveučilište u Zadru, 2002. g. (1396, Generalno filozofsko-teološko učilište dominkanskog

reda) Sveučilište u Dubrovniku, 2003. g. Sveučilište u Puli, 2006.g.

Hrvatsko katoličko Sveučilište (2006) Sveučilište Sjever (2014)

Europski obrazovni sustav- 1. Školsko obrazovanje

- 2. Postškolsko i predškolsko obrazovanje

- 3. Izvanškolsko obrazovanje

- 4. Samoobrazovanje

- 5. Obrazovanje putem modernih medija komunikacija i informacija

Struktura školskog sustava danas 1. Predškolski odgoj ( do 6. godine)

2. Školovanje ( od 6. do 18. godine)

3. Postškolsko obrazovanje- sveučilišno, postsveučilišno, najviše znanstveno obrazovanje- permanentno obrazovanje odraslih nakon završene škole

Alternativni školski sustaviModerni/pluralni školski sustavi

- Privatne škole - Crkvene škole- Komorske (kompanijske) škole- Neovisne (slobodne ) škole

Sve oponašaju tradicionalni model škole , nastave i učenja, premda slobodnije uvode inovacije.Pluralni sustav obrazovanja i školovanja

- Vladine škole- financira država - Nevladine škole – pomaže država u većoj ili manjoj mjeri, a najčešće ih financiraju

roditelji.

- Koncept bonova ( svako dijete dobije bon za školovanje)- Svuda je država obvezna sudjelovati u financiranju, osobito obveznog školovanja, bez

obzira na status škole. - Od svih škola traži se da djeluju kao neprofitne ustanove (iako ima odstupanja)

Zaključci: Od znatiželje do prinude- Počeci škola (školovanja) - “Školovanje” u dokolici, bez prinude- Kriterij radoznalosti zamijenjuje kriterij korisnosti- Organizirano školovanje započinje na sveučilišnoj razini (12.st)- 17. st.- Otvaranje škola i za potčinjenu klasu

- Novohumanističi model obrazovanja.- optimum razvijenosti svih čovjekovih snaga- naglasak na važnosti općeg obrazovanja

- Europski obazovani sustav: školsko obrazovanje, predškoslko i postškolsko obraz., izvanškolsko obr., samoobrazovanje, obrazovanje putem medija, komunikacija i informacija.

12. stoljeće – Sveučilišta

17. stoljeće – Osnovne škole, otvaranje škola i za potčinjenu klasu (učenje čitanja, pisanja i računanja)

Društveno relevantni nositelji odgoja i obrazovanja izvan školskih institucija

Obitelj Predškolske ustanove Crkva Radne skupine Centri za obrazovanje odraslih Mediji

Dionici koji pružaju podrške školama i odgojno-obrazovnim procesima u lokalnoj zajednici

Obitelj

Najznačajniji faktor u razvoju dječje ličnosti

Područje rane socijalizacije – u ranom djetinjstvu, obitelj je jedini djetetov socijalni prostor -tada nauči hraniti se, hodati, kontrolirati fiziološke funkcije, voljeti, mrziti, plašiti se, govoriti....

Pogrešni postupci u tom razdoblju ranog djetinjstva, kada je dijete najnesamostalnije, mogu ostaviti negativne posljedice za cijeli život.

Dječje su potrebe znatno veće od materijanih ( ljubav, sigurnost, samostalnost, sloboda, afirmacija, poštovanje...)

U obitelji se dijete od biološkog pretvara u kulturno biće

Obitelji se međusobno razlikuju u mnogim karakteristikama (patrijarhalna/demokratska).

Patrijarhalna obitelj formira autokratsku osobu (ponašanje poput bicikliste – klanjanje onima prema gore, pritisak prema onima dole) (Vujević, 1992).

Predškolske instituc ije

Emancipacijom žena (prije svega njihovim masovnijim zapošljavanjem) i dominacijom nuklearnih obitelji djeca se rano odvajaju od majke

Jaslice – socijalni prostor za dijete do treće godine života (nastale kao nužnost, a ne zbog odgojnih potreba djece).

Vrtići - za djecu od treće godine do škole (imaju naglašeniju odgojnu vrijednost, djeca se usmjeravaju na drugu djecu).

Drži se da zdravu obitelj ne mogu zamijeniti ni jedne jaslice, ali i isto tako vrtić ne može zamijeniti ni najbolja obitelj.

Obrazovanje odraslih - Alternativno i/ili komplementarno obrazovanje

Je li škola treba biti usmjerena neposrednim potrebama tržišta ili prema općeobrazovnim i općestručnim sadržajima?

Alternativno obrazovanje - kao suprotnost klasičnom školskom obrazovanju koje je udaljeno od potreba tržišta

Komplementarno obrazovanje - dopunjujuće sa školskim obrazovanjem (škola daje opće i općestručno obrazovanje, a izvanškolski oblici obrazovanja moraju dopunjavati školsko obrazovanje specifičnim sadržajima vezanim za radno mjesto)

Mediji i odgoj i obrazovanje

Mediji imaju mnogo korisnih odgojno-obrazovnih sadržaja. Utjecaj medija u odgoju i obrazovanju je velik pa se stoga i u školi i nastavi sve više koriste određeni medijski sadržaji.

Prema tradicionalnom poimanju odbacuje se teza prema kojoj mediji obrazuju. Ili se to možemo reći i na drukčiji način – ako nešto obrazuje, tada su to sadržaji, a ne mediji.

Neizostavno sredstvo obrazovanja – informatička pismenost imperativ: Svatko tko želi od usputnih informacija stvoriti pojedinačno relevantno znanje, mora naučiti služiti se medijima.

Dionici u lokalnoj zajednici i odgoj i obrazovanje Značajan je broj institucija i organizacija koje se uključuju u proces odgoja i obrazovanja, a koje dolaze iz različitih društvenih struktura(odgoj i obrazovanje, zdravstvo, državna uprava, socijalna skrb, nevladin sektor...).

Stručne ustanove (javnozdravstvene ustanove, socijalna skrb)

Institucije visokog obrazovanja iz područja odgoja i obrazovanja - surađuju na razvijanju pedadoških i didaktičko - metodičkih pristupa odgoju i obrazovanju

Obrazovne i kulturne institucije (knjižnice, izdavačke kuće, …) – suradnja oko izdavanja udžbenika, lektire, organizacije kulturnih događaja sa školama ...

Nevladine organizacije –podrška procesu odgoja i obrazovanja

Na koji način nevladine organizacije podržavaju proces odgoja i obrazovanja?

Provedbom projekata koji su, u pravilu, kompatibilni sa školskim nastavnim programima, odnosno sa nacionalnim strategijama, planovima i programima u području odgoja i obrazovanja djece i mladih.

Koji su to projekti?

Programi građanskog odgoja, interkulturalnog odgoja i obrazovanja, odgoja i obrazovanja za okoliš....

Programi prevencije ( povezani sa: problematikom spolnog sazrijevanja, nezdravih stilova života, nepravilne prehrane i prekomjerne tjelesne težine, tjelesne neaktivnosti, zlouporabe sredstava ovisnosti, kao i s različitim oblicima poremećaja ponašanja, te sa sve većim problemom u vezi s brojnošću zanemarivane i zlostavljane djece)

Odgojno obrazovne perspektive za 21. stoljeće (“Odgoj i obrazovanje za...” )

Društvene problemi ili izazovi koji se postavljaju pred suvremene sustave odgoja i obrazovanja

odnose se na mogućnosti učinkovitih odgovara odgojno-obrazovnih sutava na probleme, razvoj i

promjene u strukturi suvremenih društava, odnosno na promjene u ostalim društvenim

podsustavima, a prije svega, na promjene u gospodarstvu. U tom smislu očekuje se i suradnja

formalnog (javnog,/institucionalnog) i neformalnog (izvaninstitucionalnog) odgoja i

obrazovanja. Najveći izazovi danas odnose se na: razvoj demokracije, promjene izazvane

globalizacijom, razvoj novih tehnologija, i ekološku krizu odnosno na krizu resursa za

uravnoteženi razvoj globalnog društva

Tradicionalno obrazovanje / današnji izazovi za obrazovanje (nova društvena uloga obrazovanja)

Tradicionalno obrazovanje omogućavalo je stjecanje gotovih znanja. Danas je učenje zasnovano na interakciji i neprestanom preispitivanju.

Od obrazovanja se očekuje da poveća čovjekovu prilagodljivost i sposobnosti potrebne u promjenama koje donosi tehnološko doba i globalizacija – nova društvena uloga obrazovanja.

Odgoj i obrazovanje za život u društvu koje uči

Što se sve mijenja?

1. Promjena odgojno obrazovnog sustava od klasičnog prema fleksibilnom i cjeloživotnom (permanentnom) – obrazovanje koje osposobljava za prilagođavanje raznim poslovima, a ne za određeno zanimanje ili profesiju.

2. Promjena poimanja funkcije obrazovanja – nije samo prenošenje/stjecanje znanja

3. Promjene u sadržajima obrazovnih programa

4. Modernizacija profesije nastavnika (informatička pismenost)

5. Promjena položaja učenika/studenata

Karakteristike:

Obrazovanje se postiže različitim putovima – obrazovanje izvan sustava školovanja – rušenje ograda između formalnog i neformalnog obrazovanja

“ Izlazak iz razreda ” – koncepcija općeg obrazovanja se širi: opće i praktično znanje.

Obrazovanje treba istovremeno biti teorijsko, tehnološko i praktično

Suradnja s lokalnim dionicima u provedbi nastavnog programa (udruge civilnog društva, lokalna samouprava,....)

Obrazovne funkcije preuzimaju i kompanije.

Obrazovanje pomaže postizanju optimalne mobilnosti na poslu i olakšava prelaženje iz jedne profesije u drugu.

Projektne inicijative i provedbe projekata kao dio nastavnog programa

Kroskurikularna provedba sadržaja obrazovanja

Zbog čega promjene?

Društva s najboljim obrazovnim sustavom zauzimat će takav položaj kakav su nekada zauzimala društva s najvećim prirodnim bogatstvom ili industrijskim potencijalom.

Promjene u suvremenom društvu zahtijevaju visoku razinu prilagodljivosti pojedinca odnosno stvaranje mobilnije radne snage – osposobljavanje pojedinaca za suočavanje sa stalno novim izazovima.

Izazovi se, prije svega, odnose na tehnološke inovacije, i, općenito, na razvoj novih znanja.

Pokretači promjena u suvremenom društvu:

Tehnološke inovacije (računalo i informacija)

“Intelektualna tehnologija” i “Kulturni kapital” – znanje i ljudske sposobnosti

Što smjeraju odgojno obrazovne politike?

Kao dio javne politike kojom se u društvu uređuje strategija razvoja odgoja obrazovanja s gledišta prioritetâ ukupnoga društvenog razvoja, suvremena obrazovna politika prati društvene promjene i usmjerava se na područja koja drži prioritetnima, ili važnima (npr.: obiteljska obrazovna politika; informatičke i tehničke pismenosti; prema razvijanju poduzetničke kulture, itd.), ali i na opću strategiju razvoja odgoja i obrazovanja (kao područje društvenog konsenzusa).

Reforme i tranzicija

Reforme – postupci koje vrše vodeće političke snage u vladi ili opoziciji

Tranzicija – postupni prelazak iz jednog u drugi socioekonomski sistem

Obilježja i tendencije suvremenog društva

Proces obrazovanja obuhvaća sve kategorije stanovništva.

Tendencija masovnog visokog obrazovanja

Promjene u strukturi radne snage, sadržaja, načina i organizacije proizvodnje

Promjena organizacije rada ( demokratizacija i decentralizacija)

Posebni vidovi obrazovanja: specijalizacije, izobrazbe, cjeloživotno obrazovanje

Vrste programa i aktivnosti

U sklopu obveznog odgoja i obrazovanja :

Programi građanskog odgoja i obrazovanja i programi odgoja i obrazovanja za ljudska prava (nakon donošenja Plana djelovanja za UN-ovo Desetljeće obrazovanja za ljudska prava (1995-2004) i proslave 50.obljetnice “Opće deklaracije o ljudskim pravima” (provodi se kroskurikularno ili kao poseban predmet)

Programi u području interkulturalnog i mirovnog odgoja i obrazovanja za snošljivost te globalnog odgoja i obrazovanja .

Akcije civilnog društva / neformalno obrazovanje

1. Odgoj i obrazovanje za demokraciju / za demokratsko građanstvo središnja je tema sve većeg broja programa koje provode nevladine i udruge (organizacije civilnog društva)

2. Spontane rasprave i lokalni projekti

3. Seminari i radionice

4. Inicijative za promicanje sudjelovanja mladih u društvu

5. Učenje o tome što su ljudska i građanska prava i odgovornosti, ali i kako zaštiti svoja prava i ispuniti odgovornosti

Odgoj i obrazovanje za informatičko društvo

Temeljni zahtjev: stjecanje informatičke pismenosti

Krajem obveznog obrazovanja trebalo bi postići ishode koji su potrebni informatičkom društvu (proizvodnja i distribucija informacija nadilaze ranije poznatu proizvodnju i distribuciju dobara i usluga)

Računalo nije dovoljno – treba mijenjati i navike, način rada i mentalitet.

Imperativ je – preobraziti i organizaciju (školu) kao i cijelu obrazovnu komunikaciju u školama.

Primjena informatike u školama:

1. Igranje i eksperimentiranje

2. Uvođenje posebnih predmeta i upućivanje učenika kako komunicirati s računalom

3. Uključivanje računala u obrazovni proces

4. Integriranje računala u osnovne aktivnosti

5. Potpuna prisutnost računala u školi s povezanošću on-line kuća-škola

Odgoj i obrazovanje za rodnu ravnopravnost

- Pravo na obrazovanje i uključivanje djevojčica i žena u formalni odgojno obrazovni sustav 50-tih godina 20.st;

- Potkraj 70-tih godina prošlog stoljeća - istraživnje o spolnim/ rodnim nejednakostima u obrazovanju

- Potkraj 80-tih ispodprosječna postignuća žena;

- Sredinom 90-tih ispodprosječna postignuća muškaraca (žene su u prosjeku bile bolje od muškaraca u većini aspekata obrazovanja).

- Danas: u razvijenim zemljama se obrazovne politike usredotočuju na: povećanje sudjelovanje mladića(muškaraca) kao nastavnika/ stručnjaka na studijima i u profesijama odgoja i obrazovanja, te na povećanje sudjelovanje djevojaka(žena) u STEM obrazovanju(znanost, tehnologija, inženjerstvo, matematika), odnosno u proizvodnji znanja

Interktulturalni odgoj i obrazovanje

Interkilturalizam/multikulturalizam

INTERKULTURALIZAM- aktivna interakcija , napori učinjeni kako bi se povezali nositelji različitih kultura,

MULTIKULTURALNOST- stanje stvari na terenu, suživot više različitih kultura na istom prostoru.

INTERKULTURALIZAM- proces u kojem nema jednostavnog davanja ili primanja, u kojemu bi netko unaprijed bio aktivan, a netko pasivan – manje ili više važan –ravnopravan odnos bez obzira na različitost.

INTERKULTURALIZAM izgrađuje: filozofiju poštovanja i prožimanja; socijalno- etičku i političku zaštitu manjina; dodire s nedovoljno poznatim te druge ovisnosti o ljudima.

MULTIKULTURALNOST JE STANJE, A INTERKULTURALIZAM JE PROCES IZGRAĐIVANJA ODNOSA u multikulturalnom društvu.

Louis Porcher, The education of the childen of migrant workers in Europe: Interculturalism and teacher training – projekt Europskog savjeta iz 70-tih godina

Smjernice za interkulturalni odgoj i obrazovanje

1) Usvojiti znanje o ljudskim pravima te o iskustvima pojedinaca u interkulturalnim uvjetima

2) Obrazovanje utemeljeno na dječjim iskustvima

3)Škola kao mjesto za razmjenu ideja

4) Svi školski predmeti su u igri

5) Umjetnost i glazba, kao najprimjerenija područja za interkulturalno obrazovanje

6) Izobrazba svih nastavnika.

Obrazovanje za okoliš i održivi razvoj

IUCN Conference ( Konferencija Međunarodne Unije za zaštitu prirode i prirodnih resursa), Paris,1948., - prvi put se koristi naziv “obrazovanje za okoliš”

50- tih godina 20.st.- pokret za zaštitu pririode (conservation movement)

Konferencija UN-a o ljudskom okolišu, Stockholm, 1972. , poziva za internacionalnim programom u području obrazovanja za okoliš” ( narasla svijest o ekološkoj krizi u svijetu)

UNESCO- -sredinom sedamdesetih ,traži koncipiranje obrazovanja za okoliš

UNESCO – First Inter-governmental Conference on Environmental Education, 1977, Tbilisi

UNESCO - Naša zajednička budućnost (Bruntland Report), 1987

Cilj obrazovanja za okoliš: razvijanje ekološke svijesti – znanja (obrazovanje o okolišu), vještina ( odgoj i obrazovanje u okolišu) i stavova (odgoj i obrazovanje za okoliš) – stjecanje znanja o okolišu, promjena stavova (prema pro-okolišnim) te razvijanje pro-ekološkog djelovanja

Od početka devedesetih godina prošlog stoljeća odgoj i obrazovanje za okoliš se kontekstualizira u odnosu na globalne ciljeve održivog razvoja, a koji se podjednako odnose na ekonomsku, socijalnu i okolišnu održivost.

Održivi razvoj - razvoj koji  zadovoljava potrebe sadašnjosti bez ugrožavanja mogućnosti budućih generacija da zadovolji vlastite potrebe (Bruntland Izvješće)

Promijene u Hrvatskoj

1970-tih – kao odgovor na problem zapošljavanja donesena tzv. Šuvarova reforma (Šuvarica) - reforma srednjoškolskog obrazovanja – obrazovanje za radno mjesto (ukidanje gimnazija, usmjereno srednjoškolsko obrazovanje za sve)

1990-tih – odgovor na velike društveno-političke promjene

- Deideologizacija u odnosu na nastavne programe u bivšoj državi

- Djelomično restrukturiranje nastavnih sadržaja (u stručnim školama je smanjen opseg općeobrazovne nastave; vraćanje gimnazija, uvođenje nastave vjeronauka)

Nova koncepcija hrvatskog školstva

Kvalitetan odgojno obrazovni sustav može se izgrađivati samo ako se u njemu povećava demokratičnost, a smanjuje isključivost te ako je u njemu više sudjelovanja, povezanosti i partnerstva zainteresiranih i motiviranih sudionika (Koncepcija promjena odgojno obrazovnog sustava u RH, 2002)

Tko je odgovaran za provođenje promjena, odnosno novih koncepcija?

Odgovornost se proširuje na cijelo društvo: obitelj – odgajatelji, učitelji, nastavnici – institucije civilnog društva – tijela političke vlasti – gospodarski subjekti - mediji

Novi Nacionalni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje

Produžetak obveznog obrazovanja na 9.godina

Naglašava potrebu za :

uvođenjem novih predmeta i tzv. međupredmetnih tema ( razvijanje poduzetničkog duha, demokratskog građanstva, zdravstvene kulture, sposobnosti odgovora novih tehnološkim dostignućima......), u odnosu na potrebe društva, tj. na potrebe odgovora “duha vremena”

Od ovog sustava se očekuje da odgovori na brojne potrebe stalnih mijenja u suvremenom društvu

Europski identitet i europske obrazovne perspektive

Što je identitet? Osjećaj vlastitosti - klasna i nacionalna pripadnost, rod i seksualna orijentacija, teritorij rođenja i teritorij na kojem se obitava

Iako se odnosi na osobe, pojedince, ipak je povezan s društvenim skupinama,kojima određeni pojedinci pripadaju odnosno s kojima se identificiraju (Haralambos, 2002);

Sociološke teorije identiteta

Moderne teorije: identiteti nastaju jednostavno iz uključenosti pojedinca u socijalnu klasu ili određenu naciju (identiteti su stabilni)

Postmoderne teorije: naglašavaju složenost identiteta u smislu njegovih različitih aspekata, proturječnosti i promjenjivosti, te fragmentiranosti (Castells, 2002)

U posljednjoj četvrtini 20. stoljeća val “snažnih izraza kolektivnog identiteta” nastupa s globalizacijom (Castells, 2002)

Identitet se izgrađuje kroz socijalizaciju, a obrazovanje je društveni instrument za izgradnju identiteta.

Odgojno -obrazovni sustav sadrži i postavlja vrijednosti i norme pomoću kojeg se harmonizira odnos pojedinca i društva.

Institucije odgoja i obrazovanja – utemeljitelji vrijednosnog sustava

Dijalektikom individualnog i društvenog izgrađuju se osobni i kolektivni identiteti.

Društva su uvjetovana kvalitetom i ishodima obrazovanja, pa je njegova koncepcija i sadržaj društveno definiran - Sustav obrazovanja djeluje i na osobni i kolektivni identitet.

Sociolozi drže da sustav obrazovanje upravo kroz društveni cilj doprinosa izgradnji kolektivnih identiteta ima i “razlog postojanja”.

Europski identitet i europska dimenzija obrazovanja

Obilježja međunarodnog poretka i Europe kao njegova dijela početkom 21. stoljeća

Integracijski procesi na regionalnim osnovama

Globalna ideja “slobode čovjeka” i materijalna egzistencija, gospodarski napredak, zaštita okoliša i zdravlja, demokracija i političke slobode..

Informacijsko društvo, društvo znanja

Novi sustav vrijednosti – materijalnu proizvodnju zamjenjuje znanje i obrazovanje.

Trendovi obrazovnih politika u EU (20. stoljeće)

Sredinom 20 stoljeća: nastojanja da se obrazovanje osigura za svu mladež

Krajem kasnije ind. faze promjene prema konceptu cjeloživotnog obrazovanja

“Povelja o europskom identitetu” 1994, usvojena na 41. Kongresu EU

Ciljano odabrati zajedničke vrijednosti koje promoviraju nužan suživot, a izbjegavati povijesne animozitete među vodećim europskim nacijama.

Najvažniji aspekt ideologije zajedništva u EU je kulturna komponenta – imperativ Europa koja čuva kulturne razlike i jamči obranu nacionalnih identiteta

Europske integracijske obrazovne perspektive danas

1. Obrazovanjem prema europskom identitetu – obrazovne politike zasnovane na europskim vrijednostima i normama

2. Stvaranje zajedničkog prostora visokog obrazovanja (Bolonjski proces) te razvijanje programa suradnje među školama.

3. Stvaranje zajedničkog kvalifikacijskog okvira za zanimanja u EU

Prohodnost kroz sustave obrazovanja za sve zemlje članice te one u predpristupnom procesu

Europa postaje sve više i jedinstvenim školskim prostorom (programi mobilnosti i razmjene učenika i nastavnika), ukljućujući i programe cjeloživotnog obrazovanja ( programi obrazovanja odraslih Phare, SOKRATES, Gruntdvig, Leonardo, CARDS i dr.)