Sociologija odgoja i

obrazovanja

Uvod u sociologiju obrazovanja

Predavanje br. 7

Akademska Godina ... .

Društvena promjena i kriza modernog obrazovnog sustava

Ako se modernost izražava kroz društvene promjene, odgoj i obrazovanje postaje ključna veza između društva i pojedinca.

Društvo se mijenja i svaki put mora se ponovno preobraziti da bi bolje shvatila sebe kao i svoje strukture i dinamike?

Moderna se zasniva na paradoks sve većeg povjerenja javnosti u povezanosti između obrazovanja i modernizacije i razvoja, iako empirijska istraživanja pokazuju sve veću nesigurnost u tu povezezanost!

Društvena promjena i kriza modernog obrazovnog sustava

Paradoks povjerenja u obrazovanje

Postoje tri područja u kojima je očita poteškoća opravdanja povezanosti između modernost-obrazovanje-razvoj:

1.Ekonomsko (povezanost između obrazovanje –produktivnost - prihod)

2.Političko (povezanost između obrazovanje - demokracija)

3.Socio-kulturno (povezanost između obrazovanje – važeće vrijednosti društva)

Različita objašnjenja u vezi krize u obrazovanju

Kriza obrazovanja obuhvaća:

ciljeve,

sredstava

i rezultate,

i to kako unutar obrazovnog sustava, tako i u odnosu na druge sektore društva.

1. Početno rješenje može biti ono koje traži veće ulaganje u javnom obrazovanju - neuspjeh rezultat je nedovoljne institucionalizacije modernosti - ne radi se o jedinom rješenju, postoje različita tumačenja modernosti (kao i jednakosti / univerzalnosti).

Strukturalna promjena koja obuhvača obrazovanje

Dva prevladavajuća faktora koji privode kraju moderni mit obrazovanja su:

a) Oblik i stupanj socio-kulturnog razlikovanja (diferencijacije)

b) De-normativizacija društvenih odnosa

Promjene uključuju:

obrazovanje kao normativni fenomen, načela legitimiteta, razlikovanje javnog-privatnog i kategorije univerzalnosti/posebnosti

Socijalna pravda i obrazovni univerzalizam

Jednakost, nejednakost i socijalna pokretljivost (mobilnost)

Obrazovani mit sudara se s neuspjehom egalitarnog obećanja.

postoje tri temeljna trenutka procesu školarizacije:

1. Pristup

2. Unutarnje dinamike

3. Društveni ishodi

Socijalna pravda i obrazovni univerzalizam

1. Pristup

Mogućnost pristupanja školama od strane svih društvenih skupina nije zajamčena. Mnogi su čimbenici koji to ometaju :

▪ Prihod

▪ Kulturni kapital

▪ Školske prepreke pristupa

▪ Teritorijalne prepreke pristupa

Socijalna pravda i obrazovni univerzalizam

2. Unutarnje dinamike

Koji selektivni procesi?

Školski sustav aktivno reproducira, i to kroz svojih dinamika, nejednakosti ojačajući ih često na osnovi socijalno-ekonomske klase, kaste, etničke skupine, vjerske skupine, itd .. itd (vidi Izvješće Faure).

Socijalna pravda i obrazovni univerzalizam

3. Društveni ishodi

Što stvarno proizvodi škola?

Učinkovitost škole u omogućavanju sposobnim i zaslužnim pojedincima da dođu do visokih društvenih položaja, uz odgovarajući status i nagrada, neovisno od onih koje su zauzimali njihovi roditelji, izgleda da je prilično ograničena u zapadnim društvima.

Nejednakost mogućnosti

Obrazovni sustavi proizveli su generacije nasljednika (Boudon, 1973.)

Škola nije uspijela u pokušaju institucionaliziranja univerzalizmai usvajanja, umjesto da bude faktor promjena pridonijela je društvenoj reprodukciji,

Među (već spomenutih) mogućih objašnjenja imamo također i marksističku vezana poimanju škole kao nadgradnje proizvodnog sustava.

Društvena reprodukcija

Teorija društvene reprodukcije naglašavala je odnos između:

ZNANJA (izabrana za školu)

I

DRUŠTVENOG IZBORA (unutarašnji mehanizam)

Škola postaje mjesto gdje se privilegiraju znanja srednje i više klase, favorizirajući diskriminirani izbor.

Kriza univerzalizma i jednakostiKoja su ta univerzalna znanja koja bi se trebala prenositi iz generacije u generaciju?

Tko ima pravo izabrati ih u svijetu u kojemu ima sve diferenciranije Kulture?

Na To se pitanje veže i ono koje se odnosi na jednakost vanjskih rezultata: selektivnost i diferencijacija treba izbjegavati?

1. U sve raznolikijim društvima normalno je težiti jednoj sve manje selektivnoj i egalitarnijoj školi?

2. Škola je kompleksan sustav, mrežast / retikularan i otvoren

3. U moderni nailazi se na odbacivanju totalne sekularizacije i vjerovništva.

Diferencijacija i de-normativizacija

Obrazovanje -> podsustav koji se mora integrirani s ostalim društvenim sferama, kao što su:

1) Ekonomija

2) Obitelj

3) Zajednica

Postoji potreba izgradnje smislenih životnih putova za pojedince.

Problem:

u vrlo diferenciranom društvu, postoji zajednička vrijednosna i normativna orijentacija? i

Koji su ciljevi obrazovanja?

Diferencijacija i de-normativizacija

Naime, ako skupine, društveni krugovi i različite institucije razvijaju vlastite društvene norme, tko definira koherentnu regulatornu dimenziju?

U tom slučaju:Rizik je da odgojno-obrazovni stil bez komentara prihvati kao očitu školsko stanje, na primjer načelo hijerarhije, itd

Daljnji rizik je da ono što se prenosi unutar škole bude prihvaćeno i izvan nje.

Diferencijacija i de-normativizacija

Postoji i komunikacijsko „splavarenja" same odgojno-obrazovne institucije? Vizija odgojno-obrazovnog odnosa koja je sve više simetričana i dogovorna.

Sve to signal je demokratizacije odgojno-obrazovnih odnosa?

Daljnji rizik je da se ne mogu doslijedno legitimirati obrazovne ciljeve koji nadilaze puki prijenos tehničkih i metodoloških znanja.

Ako društvo gubi svoj kolektivni identitet, razumno je nadati se da će odgojno-o obrazovni sustav biti u stanju rekonstruirati ga i prenijeti ga?

Kraj modernog odgojno-obrazovnog mita

Treba zato promisliti neka pitanja vezana uz:

1. Oblike pravde i ravnopravnosti

2. De-normativizacije i značenja obrazovanja

3. Razlikovanje školskih funkcija u odnosu na druge obrazovne agencije

4. Kulturnu i strukturalnu autonomiju škole (npr. javno / privatno)

Koji odgojno-obrazovni ideal ima društvo?

Ako je obrazovni mit o modernosti sekulariziran :

Je li doista moguće misliti obazovati društvo? Može škola proizvesti društveni poredak - ako ga nema u drugim društvenim sferama?

Na primjer, ideja integracije: da li je škola institucija par excellence koji mora odigrati ovu ulogu?

Realnu nadu koju obrazovanje ima ovisi o njegovoj sposobnosti da bude i da postaje oblik života.