Mnoge stare karte kazuje da je od davnina bilo ovdje, kao ljudsko naselje, rimsko odmorište i hrvatsko župsko središte.

Postoje izvori, ljetopisi i predaja davnine, postoji priča o mjestu pod suncem, njegovim ljudima i ljubavi prema domovini.

Postoji R o v i š ć e , svjedok vremena i znamen davnine.

Širi prostor Bilogore bio je naseljenveć u prapovijesti

O tome svjedoče brojni nalaziu zavičajnim muzejima

Slično je bilo i s ostalim hrvatskim gorama ovog kraja

Na prirodnim pravcima od Bilogore prema Kalniku i Medvednici, sa svojim rječicama i blagom, prvim se ljudima Rovišće činilo kao

savršeno mjesto pod suncem.

Kad šire područje oko

nas pogledamo iz kozmičke

perspektive, ne treba biti vidovit pa otkriti, što je

to posebno i rajsko baš ovdje, da ga naši stari prigrle kao svoj

svijet.

Teško je pojmiti jesu li drevni ljudi odabrali ovo mjestoili je ono samo biralo svoje prve ljude.

Razna su surova bića s nama dijelila

šume, polja i izvore

Smrt je bila uz njih kao žubor uz male rijeke. Smrt je birala hrabre, najhrabrije… da ih slave i pamte

kao plemenske junake.

Čovjek je najprije duhom, a onda snagom mišice i oštrice svladavao snažnije i surovije od sebe.

Život nije mogao biti lak, ali je mogao biti lijep, u predasima između vječne borbe. Surovo okruženje tražilo je od čovjeka da napregne sve svoje duhovne i tjelesne granice, da traga, uči, otkriva, podiže, raste i

oduhovljuje svoj svijet.

Pretpovijesno i antičko doba

• Osnovna osobina tadašnjeg stanovanja je život u utvrđenim gradinama na uzvišenjima, a za potrebe ekstenzivnog stočarenja koristili su velike pašnjačke, šikaraste i šumske prostore. Podravska nizina je zbog velike močvarnosti i brojnih prašuma bila nepogodnija za iskorištavanje tako da su Kalnik, Bilogora i viši dijelovi ravnice predstavljali prvobitnu zonu naseljavanja. Brojna prapovijesna arheološka nalazišta dokazi su o ranoj naseljenosti ovog područja. Sva ta nalazišta nalaze se uz vodotoke i izvore pitke vode. Najstarije nalazište je u Gornjim Brezovljanima kod Svetoga Ivana Žabna. Već u to doba putevi iz Podravine vodili su preko rovišćanskog područja. Na prijelazu iz brončanog u željezno doba ovdje je živjelo Ilirsko pleme Jasi.

Rimljani donose procvat

• Antičko razdoblje ( 1. do 5. stoljeće ) označilo je gospodarski preobražaj ne samo za ovaj kraj. Arheološki dokazi o životu u ovom razdoblju su siromašniji. Rimljani izgrađuju mrežu cesta, a cesta Poetovia - Mursa prolazila je kontaktnim područjem dravske nizine i Bilogore. Još i danas mogu se u proljeće vidjeti obrisi rimske ceste. Dolazi do romanizacije i izgradnje mreže gradova. Pretpostavlja se da je kod Rovišća bila postaja sa skladištem, trgovištem i kovačnicom. Stanovništvo se bavilo ratarstvom i stočarstvom, uzgajalo se voće i povrće, Rimljani su donjeli i vinovu lozu u ove krajeve. Dakle, dolazi do intenzivnog iskorištavanja povoljnih predjela za ratarstvo. U 3 stoljeću stanovništvo prima kršćansvo. U vrijeme kasnog rimskog carstva dolazi do reorganizacije i ovo područje je cijelo pripalo pod Panoniu Saviu. Već u 2. stoljeću počeli su prvi prodori barbara, a u 3. i 4. stoljeću dolaze Goti i Huni.

Rimska villa rustica

• Pretpostavlja se da ih je bilo nekoliko na ovom području. Tragovi jedne pronađeni su u Malom Križu.

Pad Rimskog Carstva

• Provale Vandala, Huna, Vizigota i Germana dovele su 476. g. do pada Rimskog Carstva. Time je ovaj prostor ostao otvoren za rijeku naroda koja je dolazila sa istoka.

Dolazak Hrvata• U ranosrednjovjekovnom razdoblju

nakon propasti Zapadnog rimskog carstva što se događalo na ovim prostoru sve do 12. stoljeća možemo samo nagađati, jer prvi pisani dokumenti javljaju se tek od 12. stoljeća. Ovim područjem prolazili su u 5. i 6. stoljeću Goti, Gepidi, Langobardi. Prve skupine Hrvata dolaze ovdje u 6. stoljeću zajedno s Avarima.

Rovišće – upravna župa na Kolomanovoj cesti

• Osnovna jedinica lokalne samouprave Hrvata od srednjeg vijeka bila je Župa (Županija). Plemensko ustrojstvo u srednjem vijeku najuže je povezano s područnom podjelom na županije Svaka župa je bez obzira na veličinu tvorila jednu područnu jedinicu. Župe dobivaju imena prema rijekama, dolinama ili prema utvrdama oko kojih se župa razvijala. Na čelu župe bio je župan koga je imenovao kralj.

Najstariji pisani tragovi o Rovišću

• Rovišće se prvi put spominje u sačuvanom dokumentu iz 1232. godine. Tada je kralj Slavonije herceg Koloman darovao posjed Konjsku dvojici rovišćanaca, Dragi i Dragecu, ocu i sinu. Dakle, Rovišće je već u 13. stoljeću tvrđa-grad, čiji su stanovnici bili u kraljevoj vojnoj službi. U povelji iz 1255. godine piše da je u Rovišću 4. travnja po zapovijedi kralja Bele IV. došao ban Stjepan kako bi utvrdio prava i povlastice stanovnika. Dokumenti iz 1232. godine spominju Rovišće kao župu ili županiju koju čine slobodni ljudi, posebnih obveza za vojnu službu jednog kralja ili regijske župe, te kazuje da je posjed Konjska u Rovišćanskoj župi. 

Rovišćanska župa

• Granica Rovišćanske župe protezala se na zapadu do potoka Velika, na sjeveru do Bilogore i Gornje Komarice, na jugu do rijeke Česma, a istočna granica ide rječicama: Bjelovacka i Dobrovita, a do naselja Bjelovara, Kupinovca i Jabučete. Od godine 1270. do 1326. spominju se sela i posjedi u Rovišćanskoj župi: selo Mačik (Machich) kod potoka Velike, posjed Erneuch na granici Rovišća i Koprivnice, posjed Konjska, potok Velika, selo Klokočevac i pavlinski samostan Streza (danas Pavlin Kloštar). Imena koja se spominju za naziv Rovišće u dokumentima kroz povijest su: Riuche (1232. godine), Rewche (1289. godine), Ryuche (1367. godine), Rewcze (1421. godine), Roycze (1441. godine), Rowysche (1597. godine) i Rovische (1628. godine).

Stariji materijalni dokazi o životu na ovim prostorima pronađeni su u temeljima crkve Sv. Križa na samom

sjeveru nekadašnje Rovišćanske župe.

Osim romaničkih temelja crkve, otkrivene su i grobnice s kostima starijim od 1000 godina. Analizom C14 ostataka kostiju devastiranog ukopa ispod praga današnjeg ulaza

u sakristiju (13 ukopanih), utvrđena je starost na 994.-1155. (vjerojatnost 68,2%) Riječ imaju arheolozi i

povjesničari.

Pokrštavanje Hrvata na ovim prostorima

• Vrijeme će pokazati a struka na znanstvenim osnovama utvrditi, je li ovdje s obzirom na sve izneseno, doista bilo središte pokrštavanja Hrvata na ovim prostorima. I tko su 13 ukopanih, nad čijom tajnom zastajemo.

• Do tada poštujmo njihov mir i bitaka njihovih mir.

Sabori hrvatskog plemstva

• Koliko je nekada Rovišće bilo važno središte zbog zemljopisnog položaja vidi se i po tome što je ovdje 1279., 1341. i 1475. godine održano nekoliko sabora slavonskog plemstva.

Kotar Rovišće• Poslije ukinuća Rovišćanske

upravne župe, koje je proveo kralj Sigismund Rovišće i dalje zadržava određenu važnost. Novouređena Križevačko-rovišćanska županija, po župansko sudskom zapisu osniva se 1348. godine. U drugoj polovici 14. stoljeća Križevcima kao županijskom sjedištu pridružila su se područja Čazme, Grđevca, Gorbonoka. Poslije 1391. godine Rovišće se više ne spominje kao županija, nego samo kao kotar.

Obitelj Držanić – rovišćanski vlastelini

• Prvi poznati član ove obitelji je bio Drž (Ders)

• Drž (Ders) je imao sina Nikolu, a on Jurja

• Jurjev sin Martin je bio pouzdanik bana (i jedno vrijeme palatina) Detrika Bebeka

• Martin je bio i u kraljevoj službi te je stekao posjede oko Kaposvára u Ugarskoj

• 1389-1391. i 1394.-1397. bio podban te župan Zagrebačke i Križevačke županije, a 1392. župan županije Temes u Ugarskoj

Martin Držanić• Za zasluge u vojnim

pohodima od kralja Žigmunda Luksemburškog Martin Držanić je dobio posjed Rovišće 1393. godine

• 1398. braća Žigmund i Martin Držanić postaju vlasnicima posjeda Topolovec, a posjedovali su i posjed oko potoka Velika, dok je Martin držao i dio posjeda Đurđevca

• 1413. obitelj Držanić je preuzela vlastelinstvo Gradišće u Požeškoj županiji

Uspon Držanića

• Martin Držanić je 1398/99. bio kaštelan Kaloče u Ugarskoj• 1398.-1402. vršio je službu vicepalatina, što je bila druga po

važnosti služba u državi iza kraljeve (prva je bila služba palatina)• Na kraljevom dvoru je bio zapovjednik dvorske straže (1403.) i

stolnik (1404.-1406.)• 1405. župan Šimeške (Somogy) županije

Smrt Martina Držanića

• 1411. zabilježen kao jedan od zapovjednika ugarsko-hrvatske vojske koju je kralj Žigmund posla u pomoć opsjednutom Šibeniku

• U vojnom pohodu u Bosnu 1415. zarobili su ga Osmanlije i odveli u Osmansko Carstvo

• Umro je 31. listopada 1418.• Njegove su posjede

naslijedili udovica Ana te sinovi Juraj, Drž (Ders) i Petar

Obitelj Držanić do izumrća

• Stjepan Držanić (Držov sin) je 1490. bio jedan od zastupnika u saboru koji je za kralja izabrao Vladislava II. Jagelovića

• Stjepanov sin Nikola je 1518.-1520. bio slavonski podban te župan Zagrebačke i Križevačke županije

• 1543. posjedi Ivanova sina Vuka oko Topolovca se spominju u vezi s osmanskim provalama

• On je 1554. bio zapovjednik i kapetan tvrđave Siget (bio je prethodnik Nikole Zrinskog na toj dužnosti)

• Obitelj je u muškoj lozi izumrla prije 1628.

Rovišćanska tvrđa

•U dokumentima kasnog srednjeg vijeka kaže se da su Rovišćani gradili tvrđu. Najezdom Turaka tvrđa je narodu poslužila kao sigurno utočište a na utvrđenom prostoru moglo se smjestiti oko 50 kuća za stanovanje. U to vrijeme razvija se obrt i trgovina, te se održavaju veliki godišnji sajmovi. Rovišće postaje raskrižje putova Zagreb - Virovitica, te Koprivnica - Čazma - Sisak - Topusko - Bihać - Split.

Petar de Konzka

• Kralj Vladislav Jagelović dodijelio je 1515. plemićki grb Petru de Konzka i dao mu pravo ubiranja mostarine na svom posjedu Selnica-Sent Damankos.

Propast Szent-Damankosa

• 1522. Petar de Konzka s narodom napušta ognjišta predaka i u Hrvatskom zagorju podiže novo naselje Konjščinu sa crkvom svetog Dominika.

Nije bilo bitke onog doba u kojoj nisu sudjelovali plemići iz Rovišća

Sumrak starog Rovišća• Od 1532. do 1538.

godine Turci pale i pljačkaju ove krajeve i odvode mnogo ljudi u tursko roblje. Godine 1597. ponovno se obnavlja tvrđa u Rovišću. U vrijeme Vojne krajine granice su stalne. Poslije Karlovačkog mira 1699. godine Rovišće kao krajiška tvrđa gubi važnost i postaje krajiško selo u sastavu Križevačke pukovnije.

Junaci i spasitelji Europe

• Od Krbavskog polja 1493., Mohačke bitke 1526., Sigetske bitke 1566. do Sisačke bitke 1593. hrvatski se vojnik naučio nositi s turskom najezdom. U tih 100 godina po cijenu vlastitog uminuća slomio joj je snagu i tako spasio Europu.

Godina Gospodnja 1566.

1639.

1660.

1712.

Vojna krajina u 18. stoljeću

Svjedočanstva iz tog doba postoje u

brojnim austrijskim i njemačkim arhivima.

Učinimo ovdje malu digresiju u vojni

svijet iz doba Marije Terezije.

Starodrevna župa Sv. Trojstva u Rovišću obnovljena je 1789.

g.

Škola u Rovišću otvorena je 1830.g.

Povratak u budućnost

•   Rovišće je od 1871. godine bilo u sastavu Općine Sv. Ivan Žabno i kotara Križevci, a prvi put je Općina Rovišće ustrojena kao administrativno-upravna jedinica od 1955. do 1962. godine. Nakon prvih lokalnih izbora u demokratskoj i samostalnoj Hrvatskoj, 21. travnja 1993. godine konstituirano je Općinsko vijeće nove Općine rovišće i taj dan se slavi kao Dan Općine Rovišće.

Život se ovdje temelji na vrijednostima koje

traju i opstoje stoljećima.

Taj duh će krasiti Rovišće i u stoljećima

pred nama.

U pripremi prezentacije korišteni su izvori:

Korišteni su i materijali

http://mapire.eu/de/maps/

Hvala na pozornosti.