Smjernice za izlovljavanje u skladu s Direktivom Vijeća 79 ...

EUROPSKA KOMISIJA ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

“Smjernice za izlovljavanje u skladu s Direktivom Vijeća 79/409/EEZ o

očuvanju divljih ptica”

“Direktiva o pticama”

Veljača 2008

„Smjernice za izlovljavanje u skladu s Direktivom

o pticama” PREDGOVOR............................................................................................................ 4

1 UVOD................................................................................................................. 7

1.1 Izlovljavanje u općoj strukturi Direktive ........................................................ 7

1.2 Uvodni dio ……………………………………………………………………… 7

1.3 Vrste obuhvaćene Direktivom........................................................................... 7

1.4 Opće usmjerenje Direktive................................................................................ 8

1.5 Očuvanje staništa ............................................................................................... 8

1.6 Osnovne zabrane radi zaštite vrsta .................................................................. 11

1.7 Izuzeća od osnovnih zabrana ............................................................................ 11

1.8 Istraživanje............................................................................................................ 12

1.9 Unošenje vrsta ptica koje prirodno ne obitavaju na određenom području.. 13

1.10 Izvješćivanje ......................................................................................................... 13

1.11 Klauzula mirovanja ........................................................................................... 14

1.12 Mogućnost strožih zaštitnih mjera ................................................................... 14

1.13 Prilagodba Direktive.......................................................................................... 14

2 ODREDBE ČLANKA 7..................................................................................... 16

2.1 Uvod ....................................................................................................................... 16

2.2 Službena razmatranja........................................................................................ 17

2.3 Vrste koje se mogu izlovljavati ......................................................................... 17 Razlozi za dopuštanje izlovljavanja ........................................................................................... 17 Koje se vrste mogu izlovljavati? ................................................................................................ 17

2.4 Opća načela i kriteriji koje je potrebno poštovati pri izlovljavanju ............. 18 Neugrožavanje nastojanja u pogledu očuvanja na području raširenosti..................................... 18 Mudro korištenje.................................................................................................................. 18 Ekološki uravnotežena kontrola................................................................................................. 25

2.5 Posebni uvjeti koji se odnose na utvrđivanje sezona lova .............................. 26 Rad na ključnim konceptima: razdoblja razmnožavanja i migracije prije parenja..................... 26

2.6 Osiguranje sustava potpune zaštite kada se uzmu u obzir stupnjevani početni i završni datumi.................................................................................................. 29

Rizik zabune .............................................................................................................................. 30 Rizik poremećaja ....................................................................................................................... 31 Koje je uvjete potrebno ispuniti ako država članica želi iskoristiti stupnjevane početne i/ili završne datume za izlovljavanje u skladu s člankom 7. stavkom 4. Direktive........................... 34

2.7 Analiza preklapanja........................................................................................... 35

3 ODREDBE ČLANKA 9..................................................................................... 41

3.1 Uvod ....................................................................................................................... 41

3.2 Službena pravna razmatranja .......................................................................... 42

3.3 Osiguranje da su ispunjeni ukupni uvjeti za odstupanja ............................... 44

3.4 Prvi uvjet za odstupanja: dokaz da „ne postoji zadovoljavajuće rješenje” .............................................................................................................................. 45

Opća razmatranja ....................................................................................................................... 45 „Ne postoji zadovoljavajuće rješenje” u pogledu izlovljavanja ................................................. 48 Mogući čimbenici koji se mogu objektivno provjeriti te znanstvena i tehnička razmatranja .... 50

3.5 Drugi uvjet za odstupanja: dokazivanje jednog od dopuštenih razloga u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkama (a), (b) i (c) ............................................... 55

Odstupanja iz članka 9. stavka 1. točke (a) ................................................................................ 55 Odstupanja iz članka 9. stavka 1. točke (b)................................................................................ 58 Odstupanja iz članka 9. stavka 1. točke (c) ................................................................................ 58

3.6 Treći uvjet za odstupanja: ispunjavanje točnih formalnih uvjeta iz članka 9. stavka 2. ....................................................................................................... 67

Uzimanje u obzir svakog formalnog uvjeta ............................................................................... 67 Odobrenja općoj kategoriji osoba .............................................................................................. 68

3.7 Članak 9. stavci 3. i 4. ........................................................................................ 69

4 SLIKE................................................................................................................. 73

5 PRILOG ............................................................................................................. 93

4

PREDGOVOR Direktivom Vijeća 79/409/EEZ o očuvanju divljih ptica1 (takozvana „Direktiva o pticama“) pruža se zajednički okvir za očuvanje vrsta divljih ptica koje prirodno obitavaju u cijeloj Europskoj uniji i njihovih staništa. Direktiva je izrađena zahvaljujući činjenici da divlje ptice, koje su uglavnom migracijske vrste, predstavljaju zajedničko nasljeđe država članica čija je učinkovita zaštita tipičan prekogranični problem koji podrazumijeva zajedničku odgovornost.

Direktivom o pticama u potpunosti se priznaje zakonitost izlovljavanja divljih ptica kao oblika održivog korištenja. Izlovljavanje je aktivnost kojom se pružaju znatne društvene, kulturološke, gospodarske i okolišne koristi u različitim regijama Europske unije. Ograničena je na određene vrste navedene u Direktivi, ali pruža i niz ekoloških načela i pravnih zahtjeva povezanih s tom aktivnošću koje je potrebno provesti u okviru zakonodavstva država članica. Time se osigurava okvir za upravljanje izlovljavanjem.

Postojale su brojne kontroverze, a posljednjih godina i sukobi u pogledu usklađenosti izlovljavanja s određenim zahtjevima Direktive. Kontroverza se često podupire različitim tumačenjima tih zahtjeva.

Komisija je stoga prepoznala potrebu za pokretanjem novog dijaloga u cilju razvoja suradnje među svim vladinim i nevladinim organizacijama koje se bave očuvanjem te pametnim i održivim korištenjem naših divljih ptica. U tu svrhu pokrenula je 2001. „Inicijativu o održivom izlovljavanju” koja je usmjerena na poboljšanje razumijevanja pravnih i tehničkih aspekata odredaba Direktive o izlovljavanju te razvoj programa znanstvenih mjera, mjera za očuvanje i povećanje svijesti radi promicanja održivog izlovljavanja u skladu s Direktivom.

Cilj je ovih smjernica ispuniti jedan od ključnih ciljeva dijaloga pružanjem boljeg razjašnjenja zahtjeva Direktive koji se odnose na izlovljavanje unutar postojećeg pravnog okvira čvrsto utemeljenog na znanstvenim načelima i podacima te ukupnom cilju Direktive u pogledu očuvanja. To se nastavlja na rad koji je već proveden u pogledu ključnih koncepata iz članka 7. Stavka 4. Direktive2.

Koja je svrha smjernica za izlovljavanje?

Postoji jasna potražnja za poboljšanim smjernicama u pogledu odredaba Direktive o izlovljavanju. To je očito iz opsega sukoba o tom predmetu. Osim toga, Komisiji su dostavljena brojna pitanja o tome, uključujući pitanja Europskog parlamenta. To se mora promatrati i u kontekstu povećane polarizacije koja je vidljiva iz suprotnih molbi Parlamentu koje su dostavile organizacije za izlovljavanje i očuvanje ptica, a koje su osigurale potpise milijuna ljudi.

1 SL L 103, 25.4.1979., str. 1. 2 Ključni koncepti iz članka 7. stavka 4. Direktive 79/409/EEZ. Razdoblje razmnožavanja i migracije prije parenja vrsta ptica u EU-u navedenih u Prilogu II. (rujan 2001.).

5

S tom je potražnjom povezana stvarna potreba za većom jasnoćom. Neke države članice žele znati koje su mogućnosti za utvrđivanje sezona lova izvan granica uvedenih člankom 7. stavkom 4. koje mogu biti pretjerano ograničavajuće kao što se čini da je to slučaj za mali broj problematičnih vrsta (kao što su divlja patka ili patka gluhara Anas platyrhynchos i golub grivnjaš Columba palumbus) s ranom migracijom prije parenja i/ili dugim razdobljima razmnožavanja te žele razmotriti pravo na odstupanja iz članka 9.

Već postoji pozitivno iskustvo stečeno tijekom razvoja smjernica u vezi s člankom 6. Direktive Vijeća 92/43/EEZ3 o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore („Direktiva o staništima”). To se smatra proaktivnim, a ne reaktivnim pristupom kojim se potiče usklađeno razmatranje i izbjegava razvoj tumačenja na ad hoc i nedosljedan način. Međutim, mora se prepoznati da su, za razliku od članka 6. Uredbe o staništima, odredbe Direktive o pticama puno starije i bile su predmet šire sudske prakse, što je čimbenik koji se mora uzeti u obzir u svim interpretativnim smjernicama.

Ovaj će dokument biti koristan i službama Komisije u svim razmatranim postupcima u ovom području te će glavnim dionicima dati osiguranje u pogledu onoga što mogu očekivati.

Ograničenja smjernica

Namjera je smjernica pridržavati se i slijediti tekst Direktive te širih načela na kojima se temelji pravo Zajednice o zaštiti okoliša. Nije zakonodavne prirode (njime se ne stvaraju nova pravila, nego se daju smjernice za primjenu postojećih pravila). Kao takav, ovaj dokument odražava samo stajališta službi Komisije i nije obvezujuće prirode.

Potrebno je naglasiti da i dalje Sud EU-a daje konačno tumačenje Direktive. Stoga će smjernice biti potrebno razvijati u skladu sa svakom novom sudskom praksom o tom pitanju.

Cilj je ovih smjernica u potpunosti poštovati postojeću sudsku praksu Suda koja je već prilično opsežna. Time se određuju aspekti smjernica, posebno ako je Sud već izrekao jasna stajališta.

Osim toga, cilj je smjernica objasniti ekološka načela na kojima se temelji upravljanje izlovljavanjem u skladu s Direktivom te se u njemu upotrebljavaju najbolji dostupni znanstveni podaci iako se prepoznaje da nedostatak kvalitetnih znanstvenih podataka stvara ograničenje u pogledu pokušaja ispravnog i točnog upravljanja populacijama.

Prepoznaje se da je upravljanje izlovljavanjem odgovornost država članica, uključujući njihovu ulogu u utvrđivanju sezona lova na njihovom državnom području u skladu sa zahtjevima Direktive.

3 SL L 206, 22.7.1992., str. 7

6

Područje primjene smjernica

Smjernice su prije svega usmjerene na određivanje vremenskog rasporeda rekreacijskog lova. Međutim, prema potrebi su obuhvaćena i druga pitanja koja su relevantna za izlovljavanje. S pravnog stajališta usmjerene su prvenstveno na vrste koje se mogu izlovljavati i koje su navedene u Prilogu II. Direktivi te relevantne odredbe iz članaka 7. i 9., ali će se, prema potrebi, ispitati i drugi članci. Posebno će se uzeti u obzir ispitivanje osnove za odstupanja, posebno u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom (c). Smjernice se ne bave samo pravnim odredbama, nego je njime obuhvaćena i znanstvena i tehnička dimenzija Direktive koja je relevantna za očuvanje divljih ptica.

Struktura smjernica

Smjernice su predstavljene u tri glavna poglavlja. U prvom se poglavlju daje pregled izlovljavanja u okviru Direktive, uključujući razmatranje relevantnih uvodnih izjava i članaka.

U drugom se poglavlju detaljnije razmatraju relevantne pravne i tehničke odredbe iz članka 7., uključujući posebne uvjete povezane s utvrđivanjem sezona lova u skladu s Direktivom.

U trećem se poglavlju zatim ispituju mogućnosti dopuštanja izlovljavanja u okviru sustava odstupanja koja se primjenjuju u skladu s člankom 9. Direktive. Različiti dijelovi dokumenta dopunjeni su slikama ako su se dodatne informacije smatrale korisnima za smjernice.

7

1 UVOD 1.1 Izlovljavanje u općoj strukturi Direktive

1.1.1 Direktiva Vijeća 79/409/EEZ sveobuhvatan je instrument koji je usmjeren na

opće očuvanje divljih ptica u Europskoj uniji. Budući da se njome obuhvaća nekoliko aspekata očuvanja (uključujući zaštitu staništa, kontrolu trgovine i izlovljavanja te promicanje istraživanja), ona slijedi standardnu strukturu te vrste pravnog instrumenta: preambula s uvodnim izjavama, članci s materijalnim odredbama i niz priloga.

1.2 Preambula

1.2.1 Uvodne izjave u preambuli odražavaju strukturu tijela Direktive.

Preambula se često upotrebljava kao pomoć u tumačenju materijalnih odredaba sekundarnog zakonodavstva te ga Sud u tom pogledu citira u vezi s Direktivom4.

1.2.2 Kao i kod svake direktive, pri tumačenju je potrebno uzeti u obzir verzije na

različitim jezicima od kojih su sve važeće. U kontekstu ovih smjernica potrebno je napomenuti da neki izrazi (npr. „razborito korištenje”, „sezona podizanja mladunčadi”) u verzijama na različitim jezicima zahtijevaju posebnu pozornost. Pri promatranju verzija na različitim jezicima važno je odabrati značenje kojim se najbolje odražava svrha i kontekst pojmova koji se pregledavaju.

1.3 Vrste obuhvaćene Direktivom

1.3.1 U članku 1. Direktive navodi se da se ona odnosi na „očuvanje svih vrsta

divljih ptica koje prirodno obitavaju na europskom državnom području država članica na koje se primjenjuje Ugovor. Ona se odnosi na zaštitu tih vrsta, upravljanje i nadzor nad tim vrstama i njome se utvrđuju pravila o njihovom iskorištavanju.” Sudskom praksom Suda potvrđuje se da su u provedbi Direktive države članice obvezne zaštiti vrste divljih ptica koje obitavaju na državnom području Zajednice, a ne samo one vrste koje obitavaju na njihovim državnim područjima5.

4 Na primjer, vidi točku 21. predmeta C-57/89, Komisija Europskih zajednica protiv Savezne Republike Njemačke. U tom predmetu, koji se odnosi na primjenu odredbi o zaštiti staništa iz Direktive 79/409/EEZ, Sud je primijetio: „To je tumačenje članka 4. stavka 4. Direktive dokazano, i to devetom uvodnom izjavom preambule u kojoj je naglašena posebna važnost koja se u Direktivi pripisuje posebnim mjerama očuvanja koje se odnose na staništa ptica navedenih u Prilogu I. kako bi se osiguralo njihovo preživljavanje i razmnožavanje na njihovom području raširenosti. Iz toga slijedi da se ovlast država članica da smanje opseg posebnog zaštićenog područja može opravdati samo u iznimnim slučajevima.” 5 U svojoj presudi od 8. srpnja 1987., Komisija protiv Belgije, predmet 247/85, ECR 1987., str. 3029., Sud je u stavku 6. napomenuo: „Direktiva se temelji na stajalištu da je učinkovita zaštita ptica tipičan prekogranični okolišni problem koji podrazumijeva zajedničku odgovornost (treća uvodna izjava preambule). ” U tom kontekstu u preambuli Direktive napominje se da je „učinkovita zaštita ptica tipičan prekogranični problem koji podrazumijeva zajedničku odgovornost.”

8

1.3.2 Zaštitom nisu obuhvaćeni primjerci koji se uzgajaju u zatočeništvu6. Međutim, u slučajevima kada se uzgojene jedinke puštaju ili vraćaju u divljinu te se ne mogu razlikovati od divljih jedinki iste vrste koje obitavaju na istim područjima opravdano je smatrati da se primjenjuju uvjeti Direktive7.

1.3.3 Komisija je nastojala utvrditi popis vrsta divljih ptica koje su obuhvaćene

područjem primjene Direktive8. Tim su popisom obuhvaćene sve vrste ptica koje prirodno obitavaju u državama članicama, uključujući slučajne posjetitelje. Njime nisu obuhvaćene unesene vrste, osim ako su izričito navedene u jednom od priloga Direktivi (npr. divlji puran Meleagris gallopavo). Međutim, uvedene vrste obuhvaćene su uvjetima Direktive u državi članici ako prirodno obitavaju u drugoj državi članici.

1.4 Opće usmjerenje Direktive

1.4.1 Članak 2. sadržava opću obvezu država članica da „poduzimaju potrebne mjere

za održavanje populacije vrsta iz članka 1. na razini koja odgovara posebno ekološkim, znanstvenim i kulturološkim zahtjevima, istodobno uzimajući u obzir gospodarske i rekreacijske zahtjeve, ili za prilagođavanje tih vrsta toj razini.” Budući da se tim člankom zahtijeva da se zaštita vrsta ptica uravnoteži s drugim interesima, postavljeno je pitanje je li tim člankom obuhvaćeno odstupanje neovisno od općih zahtjeva Direktive. Sud je potvrdio da nije, uključujući posebno u pogledu izlovljavanja9. Međutim, izjave Suda pokazuju da je članak 2. relevantan i važan kada se uzima u obzir tumačenje drugih odredaba Direktive. U tom su pogledu njegove odredbe važne kao vodič za opće usmjerenje prema onome što se Direktivom zahtijeva i dopušta.

1.5 Očuvanje staništa

1.5.1 Članci 3. i 4. odnose se na očuvanje staništa. Oni uključuju odredbe povezane

6 Presuda od 8. veljače 1996., Kazneni postupak protiv Didiera Vergyja, predmet C-149/94, ECR 1996, str. 299. 7 U područjima gdje su jedini primjerci vrsta koje se mogu izlovljavati u divljini puštene jedinke iz jata koje se uzgajalo u zatočeništvu bilo bi opravdano zaključiti da se sezone lova za tu vrstu moraju utvrditi tako da se u potpunosti uzmu u obzir razdoblja u kojima nije dopušteno izlovljavanje sličnih vrsta (npr. puštanje na slobodu jarebice čukare (Alectoris chukar) u Alpama i mogući rizik zabune zbog sličnosti s jarebicom kamenjarkom (Alectoris graeca). 8 Popis vrsta ptica koje su obuhvaćene Direktivom izradila je Komisija i predstavila ga Odboru za prilagodbu tehničkom i znanstvenom napretku (takozvanom Odboru ORNIS) koji je uspostavljen u skladu s člankom 16. Direktive. To nije zakonski popis, nego je namijenjen kao smjernice u primjeni Direktive. Dostupan je na web-mjestu GU-a ENV na http://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/wildbirds/eu_species/index_en.htm 9 U svojoj presudi od 8. srpnja 1987., Komisija protiv Belgije, predmet 247/85, ECR 1987., str. 3029., Sud je u točki 8. napomenuo: „U tom je kontekstu potrebno uputiti na članak 2. Direktive u kojem se od država članica zahtijeva da poduzimaju potrebne mjere za održavanje populacije vrsta ptica na razini koja odgovara posebno ekološkim, znanstvenim i kulturološkim zahtjevima istodobno uzimajući u obzir gospodarske i rekreacijske zahtjeve, ili za prilagođavanje tih vrsta toj razini, iz kojeg je stoga jasno da se u zaštiti ptica mora uspostaviti ravnoteža u odnosu na druge zahtjeve, kao što su oni ekonomske prirode. Stoga, iako članak 2. ne predstavlja neovisno odstupanje od općeg sustava zaštite, on ipak pokazuje da se Direktivom, s jedne strane, uzima u obzir potreba za učinkovitom zaštitom ptica, a s druge strane, zahtjevi javnog zdravlja i sigurnosti, gospodarstva, ekologije, znanosti, poljoprivrede i rekreacije.”. U svojoj presudi od 8. srpnja 1987., predmet 262/85, ECR 1987., str. 3073., Sud je odbacio tvrdnje talijanske vlade da se odstupanje od zahtjeva iz članka 7. stavka 4. može izravno temeljiti na članku 2. U stavku 37. napomenuo je: „mora se naglasiti da članak 2., kako je prethodno primijećeno, nije neovisno odstupanje od obveza i zahtjeva Direktive. ”

http://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/wildbirds/eu_species/index_en.htm

9

sa sprječavanjem znatnih poremećaja posebnih zaštićenih područja koja su razvrstana u skladu s člankom 4. stavcima 1. i 2. Komisija ne smatra da su društveno-gospodarske aktivnosti, među kojima je i izlovljavanje, nužno u suprotnosti s tim odredbama. Međutim, tim aktivnostima u posebnim zaštićenim područjima potrebno je ispravno upravljati i nadzirati ih kako bi se izbjegli znatni poremećaji10.

1.5.2 Komisija je već pripremila smjernice kojima su obuhvaćene odredbe članka 6.

stavaka 2., 3. i 4. Direktive 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore („Direktiva o staništima”) kojima se zamjenjuju odredbe članka 4. stavka 4. prve rečenice o razvrstanim posebnim zaštićenim područjima11. U tom postojećem dokumentu raspravlja se o poremećajima. Primjereno je uzeti u obzir načelo proporcionalnosti pri razmatranju pitanja izlovljavanja u skladu s člankom 6. Direktive o staništima. Odgovarajući odjeljak smjernica o članku 6. potrebno je čitati tako da se učinci, koji nisu znatni u smislu ciljeva očuvanja područja NATURA 2000, ne smatraju suprotnima članku 6. stavku 2. Direktive o staništima.

1.5.3 Izlovljavanje je jedna od brojnih mogućih upotreba područja NATURA 2000,

zajedno s upotrebama kao što su poljoprivreda, ribarstvo i drugi oblici rekreacije. Ne postoji opća pretpostavka protiv izlovljavanja u područjima NATURA 2000 u skladu s direktivama o prirodi. Međutim, jasno je da izlovljavanje i druge ljudske aktivnosti mogu dovesti do privremenog smanjenja upotrebe staništa u nekom području. Navedene bi aktivnosti bile znatne ako bi dovele do izraženog smanjenja kapaciteta područja u pogledu potpore vrstama za koje je određeno te bi dovele do mogućeg smanjenja izlovljavanja.

1.5.4 Postojat će posebni slučajevi u kojima izlovljavanje nije u skladu s ciljevima

očuvanja pojedinačnih područja. Primjeri se mogu odnositi na postojanje rijetkih vrsta koje su jako osjetljive na poremećaje, zajedno s mogućim lovnim vrstama. Ti se slučajevi mogu odrediti samo za svako pojedino područje.

10 Izvješće o radionici „Izlovljavanje u područjima NATURA 2000 i oko njih” koju je Europska komisija organizirala tijekom Zelenog tjedna u travnju 2002. može se vidjeti na web-mjestu GU-a Okoliš na: http://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/wildbirds/hunting/docs/report_green_week_en.pdf 11 „Upravljanje područjima Natura 2000: Odredbe članka 6. Direktive o staništima 92/43/EEZ”, Europska komisija, Ured za službene publikacije Europskih zajednica, Luxembourg

http://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/wildbirds/hunting/docs/report_green_week_en.pdf

http://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/wildbirds/hunting/docs/report_green_week_en.pdf

10

1.5.5 Održivim izlovljavanjem mogu se osigurati korisne posljedice za očuvanje staništa u područjima i oko njih. To se dodatno razmatra u odjeljcima 2.4.20 – 2.4.23 smjernica.

1.5.6 Osiguranje da izlovljavanje ili druge aktivnosti ne dovode do znatnog

poremećaja ovisit će o različitim čimbenicima kao što su priroda i opseg područja te o aktivnostima i prisutnim vrstama. Potrebno je razumjeti razloge zbog kojih je područje važno za očuvanje okoliša i koji su doveli do njegova uključivanja u mrežu NATURA 2000, čime se daje temelj za određivanje njegovih ciljeva očuvanja. Tim se razumijevanjem osigurava važna početna točka za određivanje posebnih aktivnosti upravljanja koje su potrebne za očuvanje područja.

1.5.7 Kako bi se ljudska upotreba uskladila s ciljevima očuvanja, Komisija se zalaže

za razvoj planova upravljanja kojima se omogućuje osiguranje da su aktivnosti u posebnim zaštićenim područjima i oko njih u skladu s Direktivom o pticama te da su područja određena u skladu s Direktivom o staništima (zajednički poznata kao mreža NATURA 2000) u skladu s ekološkim zahtjevima za vrste ili tipove staništa u okviru interesa EU-a u pogledu očuvanja za koji su ta područja određena. Opravdano je očekivati da oni koji iskorištavaju prirodne resurse kao što su divlje ptice imaju i odgovornost osigurati da su njihove aktivnosti održive i ne utječu negativno na predmetne populacije. Kao zaključak, Komisija stoga smatra da su aktivnosti izlovljavanja na područjima NATURA 2000 važna pitanja upravljanja koje je prije svega potrebno odrediti na lokalnoj razini. To bi se upravljanje najbolje strukturiralo s pomoću plana upravljanja kojim se osigurava da su aktivnosti u skladu s ciljevima očuvanja za koje su područja određena.

1.5.8 Ovisno o prirodi područja NATURA 2000 i praksama izlovljavanja,

navedenim bi se planovima upravljanja trebalo razmotriti osiguranje primjerenih zona u kojima nema izlovljavanja. Sveobuhvatnim istraživačkim programom u Danskoj pokazalo se da se pažljivim uspostavljanjem zona bez izlovljavanja istovremeno može osigurati da ptice močvarice u većoj mjeru iskorištavaju ta područja i više mogućnosti izlovljavanja u blizini tih područja12. Koncept zona bez izlovljavanja dobro je uspostavljen i u drugim državama članicama te nije ograničen na područja NATURA 2000 (npr. reserves de chasse u Francuskoj).

12 Madsen, Pihl & Clausen (1998.), Establishing a reserve network for waterfowl in Denmark: a biological evaluation of needs and consequences. Biological Conservation 85: 241 – 256. Madsen & Fox (1997.), The impact of hunting disturbance on waterfowl populations: The concept of flyway networks of disturbance-free areas. Gibier faune sauvage 14: 201 – 209. Međutim, taj konkretni model ne može se primijeniti na države članice ili područja u kojima su pristup lovcima i učestalost lova drukčije uređeni (npr. vlasnici privatnog zemljišta).

11

1.6 Osnovne zabrane radi zaštite vrsta 1.6.1 Člankom 5. Direktive od država članica zahtijeva se da poduzmu potrebne

mjere kako bi „uspostavile opći sustav zaštite svih vrsta ptica navedenih u članku 1.” Osnovna zabrana u pogledu izlovljavanja nalazi se u članku 5. točki (a) Direktive u kojoj se od država članica zahtijeva da posebno zabrane „namjerno ubijanje ili hvatanje na bilo koji način”.13

1.6.2 Članak 6. stavak 1. sadržava osnovnu zabranu trgovine pticama koje su

zaštićene u skladu s člankom 1. Posebno „države članice za sve ptice iz članka 1. zabranjuju prodaju, prijevoz za prodaju, držanje za prodaju i nuđenje za prodaju živih ili mrtvih ptica i bilo kojih lako prepoznatljivih dijelova ili derivata tih ptica”.

1.7 Izuzeća od osnovnih zabrana

1.7.1 Direktivom su predviđena izuzeća od općih zabrana utvrđenih u člancima 5. i 6.

1.7.2 Trgovina vrstama koje su navedene u Prilogu III. Direktive dopuštena je ako se

poštuju uvjeti i ograničenja iz članka 6. stavaka 2. i 3. 1.7.3 U pogledu izlovljavanja, vrste koje su navedene u Prilogu II. smiju se

izlovljavati u skladu s člankom 7. Direktive zbog „njihove visoke populacijske razine, zemljopisne raširenosti i stope razmnožavanja u cijeloj Zajednici”. Ako vrsta nije navedena u Prilogu II., izuzeće od zabrane iz članka 5. moguće je samo ako su ispunjeni strogi zahtjevi iz članka 9.

1.7.4 Izuzeće izlovljavanja iz članka 7. od zabrana iz članka 5. podliježe nizu uvjeta

iz članka 7. Od država članica zahtijeva se da osiguraju „da lov, uključujući sokolarenje ako se prakticira, kako se provodi u skladu s nacionalnim mjerama koje su na snazi, bude u skladu s načelima mudrog korištenja i ekološki uravnotežene kontrole predmetnih vrsta ptica i da ta praksa s obzirom na populaciju tih vrsta, posebno migracijskih, bude usklađena s mjerama koje proizlaze iz članka 2.” Od njih se zahtijeva i da osiguraju da se „vrste na koje se primjenjuje lovno zakonodavstvo ne izlovljavaju tijekom sezone podizanja mladunčadi ili različitih faza razmnožavanja. Kad se radi o migracijskim vrstama, posebno se moraju pobrinuti da se vrste na koje se primjenjuju propisi o lovstvu ne izlovljavaju tijekom razdoblja razmnožavanja ili tijekom njihovog povratka u područja gdje podižu mladunčad.” Sud je protumačio prethodno navedenu odredbu tako da se njome zahtijeva od država članica da odrede razdoblje izlovljavanja kako bi osigurale da se u tom razdoblju „jamči potpuna zaštita predmetnih vrsta”.14 Zahtjevi iz članka 7. detaljno su

13 Člankom 5. od država članica zahtijeva se i da zabrane sljedeće: – namjerno uništavanje ili oštećivanje njihovih gnijezda i jaja ili uklanjanje njihovih gnijezda (članak 5. točka (b)) – izuzimanje njihovih jaja iz prirode i njihovo posjedovanje, čak i ako su prazna (članak 5. točka (c)) – namjerno uznemiravanje tih ptica, posebno u razdoblju razmnožavanja ili podizanja mladunčadi, u tolikoj mjeri da bi to uznemiravanje bilo značajno s obzirom na ciljeve iz ove Direktive (članak 5. točka (d)) – držanje ptica koje pripadaju vrstama čije izlovljavanje i hvatanje su zabranjeni (članak 5. točka (e))

14 Presuda od 19. siječnja 1994., Association pour la Protection des Animaux Sauvages i drugi protiv Préfet de Maine-et-Loire i Préfet de Loire-Atlantique, predmet C-435/92, ECR 1994., str. 67., točka 13.

12

razmotreni u poglavlju 2. 1.7.5 Dodatni uvjeti utvrđeni su u članku 8. u kojem se od država članica zahtijeva

da zabrane „uporabu svih sredstava, mjera ili metoda namijenjenih za masovno ili neselektivno hvatanje ili ubijanje ptica, koji bi mogli uzrokovati lokalni nestanak neke vrste, posebno uporabu onih iz Priloga IV. točke (a)”. Zahtijeva se i zabrana lova iz prijevoznih sredstava i u skladu s uvjetima iz Priloga IV. točke (b).

1.7.6 Osim izuzeća za trgovinu i izlovljavanje utvrđenih u članku 6. stavcima 2. i 3. i

članku 7., člankom 9. dopušta se državama članicama da odstupe od osnovnih zabrana iz članaka 5., 6., 7. i 8. (tj. da ih ne poštuju) ako su ispunjena tri uvjeta: ne postoji zadovoljavajuće rješenje; primjenjuje se jedan od razloga navedenih u članku 9. stavku 1. točki (a), (b) ili (c); ispunjeni su tehnički zahtjevi iz članka 9. stavka 2. Navedeni su uvjeti detaljno razmotreni u poglavlju 3. Člankom 9. predviđen je i sustav u kojem države članice svake godine šalju Komisiji izvješće o odstupanjima15.

1.7.7 Odstupanja u skladu s člankom 9. moguća su i u pogledu zabrana utvrđenih u

člancima 7. i 8. 1.8 Istraživanje

1.8.1 U članku 10. zahtijeva se od država članica da potiču istraživanja i „sve

djelatnosti potrebne kao temelj za zaštitu populacije svih vrsta iz članka 1., za upravljanje njima i za njihovo korištenje”. Sud je potvrdio da se tom odredbom stvara obveza za države članice i potrebno ju je prenijeti i provesti u nacionalne domaće pravne propise16. Zahtijeva se da se posebna pozornost posvećuje istraživanjima i djelatnostima povezanima sa stavkama navedenima u Prilogu V. Brojne su kategorije istraživanja navedene u Prilogu V. relevantne za izlovljavanje, a posebno stavke (c) „popisivanje podataka o populacijskim razinama migracijskih vrsta, prikupljenih metodom prstenovanja” i (d) „procjena utjecaja metoda izuzimanja divljih ptica na populacijske razine”. Stavka (e) „razvijanje ili poboljšavanje ekoloških metoda za sprečavanje šteta koje uzrokuju ptice” također je važna za vrste koje mogu uzrokovati štetu. Sudskom praksom Suda naglašava se važnost upotrebe najboljih dostupnih znanstvenih informacija kao temelja za provedbu Direktive17.

15 Na temelju tih godišnjih izvješća Komisija dostavlja izvješće o upotrebi odstupanja u skladu s Direktivom o pticama Konvenciji o zaštiti europskih divljih ptica i prirodnih staništa. Navedeno dvogodišnje izvješće dostavlja se radi ispunjavanja članka 9. stavka 2. Konvencije. 16 Presuda od 13. prosinca 2007. Komisija protiv Irske, C-418/04, točke 266. – 275. 17 U svojoj presudi od 17. siječnja 1991., Komisija protiv Italije, predmet C-157/89, ECR 1991., str. 57., točka 15., Sud je prihvatio da se u nedostatku posebnih talijanskih referentnih materijala Komisija može oslanjati na općenitije ornitološke referentne aktivnosti, posebno jer talijanska vlada nije dostavila alternativne znanstvene dokaze.

13

1.8.2 Međutim, mora se priznati da su, u pogledu kategorija istraživanja relevantnih za vrste koje se mogu izlovljavati, kvalitetne informacije o nizu čak i osnovnih svojstava migracijskog sustava brojnih vrsta koje se mogu izlovljavati i dalje izrazito ograničene. Odgovarajuće upravljanje izlovljavanjem migracijskih ptica podrazumijeva primjereno znanje o funkcionalnom sustavu odmorišta, područja za mitarenje, tovljenje i prezimljavanje koja predstavljaju migracijski put ili seobeni put. Kako bi se bolje provela Direktiva, postoji potreba za poboljšanim razumijevanjem geografske rasprostranjenosti seobenih putova, sezonskih kretanja i ekoloških zahtjeva migracijskih ptica u cijelom EU-u. Relevantne studije najbolje se mogu provesti na pojedinačno označenim pticama; podaci dobiveni od ptica označenih prstenom daju točne lokacije migranata u vremenu i prostoru te predstavljaju najbolji izvor informacija za takve velike analize. Studijama migracije mogu se osigurati potrebne informacije na razini vrste i populacije. Njima se nudi i jedinstvena mogućnost za opisivanje migracijskih obrazaca različitih kategorija spola i dobi što je važan parametar dobrog upravljanja populacijama divljih vrsta.

1.9 Unošenje vrsta ptica koje prirodno ne obitavaju na određenom području

1.9.1 Članak 11. odnosi se na sprečavanje štete za lokalnu floru i faunu unošenjem

vrsta divljih ptica koje prirodno ne obitavaju na europskom području država članica. Jedan od najpoznatijih slučajeva prijetnja je koju sjevernoamerička crnoglava čakora Oxyura jamaicensis predstavlja za ugroženu autohtonu europsku čakoru Oxyura leucocephala zbog hibridizacije te kompeticije i pomaka obilježja. Postoji mogućnost da unošenja ne predstavljaju prijetnju samo rijetkim vrstama, nego i raširenijim vrstama, uključujući one koje sada podliježu izlovljavanju.

1.10 Izvješćivanje

1.10.1 Članak 12. odnosi se na opće obveze izvješćivanja država članica i Komisije.

Ta trogodišnja opća izvješća država članica potrebno je razlikovati od godišnjih izvješća država članica o odstupanjima iz članka 9. Komisijina izvješća sastavljena u skladu s člankom 12. vrijedno su mjerilo za nekoliko pitanja povezanih s izlovljavanjem. Na primjer, drugo izvješće o provedbi Direktive18 sadržavalo je informacije o statusu vrsta iz Priloga II. u državama članicama, posebnim mjerama koje su države članice poduzele radi mudrog korištenja izlovljenih vrsta te zapis prethodnih rasprava u Odboru uspostavljenom u skladu s Direktivom („Odbor ORNIS”) o nekoliko važnih koncepata kao što su mudro korištenje i mali brojevi.

18 COM(93) 572 završna verzija.

14

1.11 Klauzula mirovanja 1.11.1 U članku 13. navodi se da „primjena mjera donesenih na temelju ove Direktive

ne smije dovesti do pogoršanja trenutačnog stanja u pogledu očuvanja vrsta ptica iz članka 1.”. To je primjer „klauzule mirovanja”. Takve se klauzule pojavljuju u znatnom broju direktiva Zajednice o zaštiti okoliša. Njihov je cilj osigurati da se provedbom predmetnih direktiva neće pogoršati početno stanje značajki okoliša koje se nastoji očuvati.

1.12 Mogućnost strožih nacionalnih mjera

1.12.1 U članku 14. navodi se da države članice mogu uvesti zaštitne mjere koje su

strože od mjera predviđenih tom Direktivom. Time se odražava opći pristup zakonodavstvu Zajednice o zaštiti okoliša koje je u međuvremenu ugrađeno u Ugovor, pri čemu države članice zadržavaju slobodu da mogu premašiti razinu zaštite koju je dogovorila Zajednica. U pogledu izlovljavanja neke su države članice odredile nacionalna ograničenja koja nadilaze zahtjeve Direktive. Na primjer, zabranile su izlovljavanje određenih vrsta koje se mogu izlovljavati u skladu s Direktivom.

1.12.2 Važno je napomenuti da mogućnost donošenja strožih mjera nije neograničena.

Države članice moraju poštovati pravila Ugovora o EZ-u koja se odnose na slobodnu trgovinu kako je potvrđena odlukom Suda u predmetu C-169/89, Kazneni postupak protiv Gourmetterie Van den Burg19. Osim toga, kada se može dokazati da je mogućnost izlovljavanja vrsta ptica jasno povezana s koristima za očuvanje te i/ili drugih vrsta divljih ptica kao rezultat mjera očuvanja staništa povezanih s izlovljavanjem, može biti primjereno, ako se razmišlja o zabrani izlovljavanja, razmotriti sve nedostatke koji mogu nastati za očuvanje staništa

1.13 Prilagodba Direktive

1.13.1 Članci 15. do 17. sadržavaju odredbe koje se odnose na prilagodbu tehničkom i

znanstvenom napretku iz priloga I. i V. te prilagodbu Priloga III. Tim se odredbama daje uloga odboru koji je uspostavljen u skladu s člankom 16 i koji čine predstavnici država članica i Komisije. Iako je službeno regulatorna uloga tog odbora prilično ograničena, u praksi predstavnici Odbora, koji je sada poznat kao „Odbor ORNIS”, imaju važnu savjetodavnu ulogu i redovito raspravljaju o svim aspektima provedbe Direktive, uključujući aspekte izlovljavanja. U pogledu promjena odredaba Direktive o izlovljavanju Odbor nema službenu ulogu. Sve relevantne izmjene teksta Direktive ili Priloga II.

19 Presuda od 23. svibnja 1990, Kazneni postupak protiv Gourmetterie Van den Burg, predmet C-169/89, ECR 1990., str. 2143. Taj je predmet uključivao zahtjev nizozemskog suda prema Sudu za donošenjem interpretativne odluke nakon kaznenog postupka u Nizozemskoj protiv pojedinca zbog posjedovanja sjeverne snježnice Lagopus lagopus, koja je zakonito ubijena u Ujedinjenoj Kraljevini. Sud je napravio razliku između migracijskih vrsta i ugroženih vrsta navedenih u Prilogu I. te ostalih vrsta kao što je sjeverna snježnica. Napominjući poseban naglasak koji se u Direktivi stavlja na zaštitu migracijskih i ugroženih vrsta, u točki 12. utvrdio je sljedeće: „Iz tih općih ciljeva za zaštitu ptica utvrđenih Direktivom 79/409 proizlazi da države članice mogu, u skladu s člankom 14. Direktive, uvesti strože mjere kako bi osigurale još učinkovitiju zaštitu prethodno navedenih vrsta. U pogledu ostalih vrsta ptica obuhvaćenih Direktivom 79/409 od država članica zahtijeva se da donesu zakone i druge propise koji su potrebni za poštovanje Direktive, no nisu ovlaštene donijeti zaštitne mjere koje su strože od mjera predviđenih tom Direktivom, osim u pogledu vrsta koje obitavaju na njihovom državnom području.

15

moraju donijeti Vijeće ministara i Europski parlament20 na temelju prijedloga Komisije.

20 Do danas je Prilog II. izmijenjen jednim sekundarnim instrumentom, Direktivom Vijeća 94/24/EEZ. Time je Prilog II. Direktive 79/409/EEZ izmijenjen radi uključivanja pet vrsta Corvidae, koje mogu prouzročiti štetu na usjevima, i za koje su nadzorne mjere službeno bile moguće samo u skladu s odstupanjima iz članka 9.

16

2 ODREDBE ČLANKA 7. Tekst članka 7. „1. Zbog njihove visoke populacijske razine, zemljopisne raširenosti i stope razmnožavanja u cijeloj Zajednici, vrste navedene u Prilogu II. smiju se izlovljavati u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. Države članice osiguravaju da izlovljavanje tih vrsta ne ugrožava nastojanja da se one očuvaju na područjima njihove raširenosti.

2. Vrste iz Priloga II. dijela 1. smiju se izlovljavati na morskim i kopnenim zemljopisnim područjima gdje se primjenjuje ova Direktiva.

3. Vrste iz Priloga II. dijela 2. smiju se izlovljavati samo u državama članicama u vezi s kojima su navedene.

4. Države članice osiguravaju da lov, uključujući sokolarenje ako se prakticira, kako se provodi u skladu s nacionalnim mjerama koje su na snazi, bude u skladu s načelima mudrog korištenja i ekološki uravnotežene kontrole predmetnih vrsta ptica i da ta praksa s obzirom na populaciju tih vrsta, posebno migracijskih, bude usklađena s mjerama koje proizlaze iz članka 2. One se posebno moraju pobrinuti da se vrste na koje se primjenjuje lovno zakonodavstvo ne izlovljavaju tijekom sezone podizanja mladunčadi ili različitih faza razmnožavanja. Kad se radi o migracijskim vrstama, posebno se moraju pobrinuti da se vrste na koje se primjenjuju propisi o lovstvu ne izlovljavaju tijekom razdoblja razmnožavanja ili tijekom njihovog povratka u područja gdje podižu mladunčad. Države članice šalju Komisiji sve relevantne informacije o praktičnoj primjeni svojih propisa o lovstvu.”

2.1 Uvod

2.1.1 U članku 7. nalazi se izričita osnova za izlovljavanje u skladu s Direktivom.

Upućivanjem na Prilog II. u njemu su navedene vrste koje se mogu izlovljavati u cijeloj Zajednici (navedene u Prilogu II. dijelu 1.) i one koje se mogu izlovljavati u određenim državama članicama (navedene u Prilogu II. dijelu 2.). U njemu su utvrđena i načela koja je potrebno poštovati u pogledu izlovljavanja, uključujući u pogledu utvrđivanja sezona lova.

2.1.2 Ovo poglavlje smjernica počinje kratkim upućivanjem na potrebu za

odgovarajućim prenošenjem. Njime su zatim obuhvaćene vrste koje se mogu izlovljavati, opća načela i kriteriji koje je potrebno poštovati pri izlovljavanju (neugrožavanje nastojanja u pogledu očuvanja, mudro korištenje i ekološki uravnotežene kontrole). Na kraju se u njemu razmatraju posebni uvjeti utvrđivanja sezona lova.

2.1.3 U pogledu sezona lova poglavlje završava raspravom o preklapanjima između

razdoblja izlovljavanja i razdoblja zabrane izlovljavanja u skladu s člankom 7. stavkom 4. Direktive.

17

2.2 Službena razmatranja 2.2.1 Države članice trebaju potpuno i jasno prenijeti relevantne odredbe članka 7.

Direktive. U predmetu C-159/99, Komisija protiv Italije21, Sud je primijetio da se „odredbe Direktive moraju provesti neupitnom obvezujućom snagom te s posebnosti, preciznosti i jasnoćom potrebnom kako bi se ispunili zahtjevi pravne sigurnosti”. U predmetu C-339/87, Komisija protiv Nizozemske, Sud je napomenuo i da se za „same upravne prakse koje se po svojoj prirodi mogu promijeniti prema želji nadležnih tijela ne može smatrati da čine primjeren način poštovanja obveze država članica na koju se Direktiva odnosi, u skladu s člankom 189. Ugovora”22

2.3 Vrste koje se mogu izlovljavati

RAZLOZI ZA DOPUŠTANJE IZLOVLJAVANJA

2.3.1 Člankom 7. dopušta se izlovljavanje određenih vrsta ptica. Zbog njihove

visoke populacijske razine, zemljopisne raširenosti i stope razmnožavanja u cijeloj Zajednici, smatra se da izlovljavanje tih vrsta čini prihvatljivo iskorištavanje.

2.3.2 Dok je izlovljavanje ptica u Europi uglavnom rekreacijska aktivnost i općenito

se ne provodi radi reguliranja populacija ptica, ono može biti i alat za kontrolu štete koju su prouzročile određene vrste ptica (vidi odjeljak 2.4.31 i nadalje o ekološki uravnoteženoj kontroli).

KOJE SE VRSTE MOGU IZLOVLJAVATI?

2.3.3 Vrste koje se mogu izlovljavati navedene su u Prilogu II. Direktive. On je

sastavljen u dva dijela. Vrste navedene u Prilogu II. dijelu 1. mogu se izlovljavati u svim državama članicama. Vrste navedene u Prilogu II. dijelu 2. mogu se izlovljavati samo u zemljama za koje su naznačene. Broj vrsta koje se mogu izlovljavati i koje su prisutne u svakoj državi članici prikazan je na slici 1.

2.3.4 Osim prilagodba koje su proizašle iz pristupanja novih država članica, postoji

jedna izmjena Priloga II. dijela 2. kako bi se uzela u obzir najnovija saznanja o stanju ptica. To je dovelo do dodavanja pet vrsta Corvidae u Prilog II. dijelu 2. i uklanjanja triju vrsta barskih ptica iz Priloga II. dijela 2. za Italiju (vrsta koje su jako slične vrsti tankokljunog pozviždača Numenius tenuirostris koja je ugrožena na svjetskoj razini).

2.3.5 Izlovljavanje se provodi u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

Uvrštavanjem vrste na popis u Prilogu II. ne obvezuje se državu članicu da dopusti njezino izlovljavanje. To je samo opcija kojom se države članice mogu ili ne moraju koristiti.

21 Presuda od 17. svibnja 2001., Komisija protiv Italije, predmet C-159/99, ECR 2001., str. 4007., točka 32. 22 Presuda od 15. ožujka 1990., Komisija protiv Nizozemske, predmet C-339/87, ECR 1990., str. 851. To stajalište odražava raniju odluku Suda u presudi od 23. veljače 1988., Komisija protiv Italije, predmet 429/85, ECR 1988., str. 843.

18

2.4 Opća načela i kriteriji koje je potrebno poštovati pri izlovljavanju 2.4.1 Članak 7. stavci 1. i 4. Direktive sadržavaju niz općih načela koja se moraju

primjenjivati u pogledu lova. Ta se načela pojedinačno razmatraju. NEUGROŽAVANJE NASTOJANJA U POGLEDU OČUVANJA NA PODRUČJU RAŠIRENOSTI

2.4.2 Države članice moraju osigurati da je izlovljavanje u skladu s održavanjem

populacija tih vrsta na zadovoljavajućoj razini i da zbog izlovljavanja nisu ugrožena nastojanja da se one očuvaju na području njihove raširenosti. To jasno ukazuje na to da lov ne mora predstavljati znatnu prijetnju nastojanjima da se očuvaju vrste koje se mogu izlovljavati i vrste koje se ne mogu. Nacionalnim sustavom izlovljavanja potrebno je uzeti u obzir taj mogući aspekt uznemiravanja zbog izlovljavanja. Navedenu je odredbu potrebno procijeniti u svjetlu prirodnog i zemljopisnog opsega predmetnih „nastojanja da se očuvaju vrste” jer se ona mogu razlikovati od lokalne do međunarodne razine (npr. plan upravljanja seobenim putovima).

2.4.3 Jedan je od primjera patka njorka Aythya nyroca, vrsta ptice koja se ne može

izlovljavati, a ugrožena je na svjetskoj razini. Ta vrsta ima kasno razdoblje razmnožavanja zbog čega može biti ranjiva na otvaranju sezona lova za druge vrste u područjima u kojima još uvijek podiže mladunčad.

2.4.4 U pogledu područja raširenosti vrsta jasno je da za većinu vrsta ono nije

ograničeno na područje države članice koja se bavi izlovljavanjem, nego da se primjenjuje na areal vrste. To je posebno važno za migracijske vrste. Ako su vrste predmet prekomjernog izlovljavanja duž svojih migracijskih putova, to može utjecati na nastojanja da se one očuvaju drugdje, uključujući ona izvan Europske unije.

2.4.5 Područje primjene Direktive europsko je područje država članica na koje se

Ugovor primjenjuje. Međutim, za vrste čiji areal premašuje područje obuhvaćeno Direktivom i međunarodne obveze koje je Zajednica sklopila mogu biti relevantne u tom kontekstu.

MUDRO KORIŠTENJE

2.4.6 Mudro korištenje nije definirano Direktivom o pticama. Objašnjenje pojma

mudrog korištenja, razvijenog zajedno s Odborom ORNIS, nalazi se u drugom izvješću o primjeni Direktive23. U njemu se razmatra mogući utjecaj izlovljavanja na vrste na razini njihovih populacija i njihova korištenja staništa.

23 Str. 8.–9. Drugog izvješća o primjeni Direktive 79/409/EEZ (COM(93)572 završna verzija). Navedeno se objašnjenje upotrebljava i dodatno razvija u ovim smjernicama.

19

2.4.7 U kontekstu izlovljavanja mudro korištenje jasno ukazuje na održivo korištenje radi potrošnje s naglaskom na održavanje populacija vrsta u povoljnom stanju očuvanosti. Čini se da koncept odgovara definiciji održivog korištenja iz Konvencije o biološkoj raznolikosti (CBD)24: „korištenje komponenti biološke raznolikosti, na način i u obimu koji ne vodi dugoročnom propadanju biološke raznolikosti, na način kojim se održava njezin potencijal, kako bi se udovoljilo potrebama i težnjama sadašnjih i budućih naraštaja.” Direktiva o pticama jedan je od pravnih instrumenata Europske unije za provedbu te Konvencije.

2.4.8 Smjernice o pitanju mudrog korištenja razvijene su i u okviru Ramsarske

konvencije. Na 3. zasjedanju Konferencije ugovornih stranaka Konvencije (1987.) dogovorena je definicija u kojoj se navodi da je „mudro korištenje močvarnih područja njihovo održivo korištenje25 u korist čovječanstva na način koji je u skladu s održavanjem prirodnih značajki ekosustava”.

2.4.9 Stoga se može razumno zaključiti da je koncept mudrog korištenja jednak

konceptu „održivog korištenja” koji je u skladu s očuvanjem prirodnih resursa te tako odgovara konceptu održivosti utvrđenom u Petom akcijskom programu Zajednice za zaštitu okoliša.

2.4.10 Izlovljavanje, koje predstavlja korištenje divljih biljnih i životinjskih vrsta radi

potrošnje, stoga se mora promatrati u širem kontekstu održivog korištenja resursa. Koncept mudrog korištenja stoga se ne treba nužno ograničiti na korištenje radi potrošnje. Mora se prepoznati da i promatrači ptica, ljubitelji prirode, znanstvenici i društvo u cjelini imaju zakonito pravo uživati u divljim biljnim i životinjskim vrstama ili ih istraživati dok god se odgovorno koriste tim pravom. Općenito je prihvaćeno da vrijednost ekoloških resursa uključuje vrijednosti korištenja i vrijednosti postojanja. Načelom mudrog korištenja stoga je potrebno obuhvatiti osiguranje pristupa divljim biljnim i životinjskim vrstama te uživanja u njima za osobe koje ih ne izlovljavaju u ruralnim područjima, čime bi trebalo upravljati na održiv način u cilju osiguranja koristi za lokalne zajednice26.

24 Na cilj „održivog korištenja” upućuje se u većini bitnih članaka Konvencije u kojima je, među ostalim, predviđeno uključivanje održivog korištenja prilikom donošenja odluka na nacionalnoj razini; uređenje bioloških resursa i upravljanje njima kako bi se osiguralo njihovo očuvanje i održivo korištenje; usvajanje mjera kao bi se izbjegao ili sveo na minimum nepovoljan utjecaj na biološku raznolikost; praćenje ekosustava i staništa značajni za migracijske vrste i vrste koje imaju ekonomsku vrijednost ili kulturološki značaj; poticanje istraživanja koje pridonosi održivom korištenju. 25 Održivo korištenje definirano je kao „ljudska upotreba močvarnog područja tako da se može ostvariti najveća neprekinuta korist za sadašnje naraštaje održavanjem njezina potencijala kako bi se udovoljilo potrebama i težnjama budućih naraštaja”. Prirodne značajke ekosustava definirane su kao „fizičke, biološke ili kemijske komponente kao što su tlo, voda, biljke, životinje i hranjive tvari te interakcije među njima”. 26 Nedavno je u Izjavi IUCN-a o održivom korištenju resursa divljih živih resursa (Prilog Rezoluciji 2.29, Amman, 2000.), zaključeno je i da su„korištenje biološke raznolikosti radi potrošnje i korištenje koje nije u svrhu potrošnje temelj gospodarstava, kultura i dobrobiti svih naroda i ljudi”

20

2.4.11 U sljedećim odjeljcima ispitan je niz aspekata mudrog korištenja koji su relevantni za vrste ptica koje se mogu izlovljavati. To uključuje utjecaj na populaciju, korištenje staništa, gospodarenje divljači i stanje očuvanosti vrsta. U tim je odjeljcima naglašen izazov u primjeni koncepta mudrog korištenja sedentarnih i migracijskih vrsta ptica. Konačno, naglašena je važna uloga obrazovanja, usavršavanja i podizanja svijesti u pogledu promicanja mudrog korištenja.

• Važnost za vrste koje se mogu izlovljavati

2.4.12 Većina je znanstvenih radova o održivosti izlovljavanja usmjerena na ptice

vodarice (osim galebova), tetrijebe i jarebice (posljednje dvije skupine pripadaju kokoškama koje se često nazivaju „pernatom divljači”). Navedene se ptice jako razlikuju prema ekologiji i ponašanju. Većina ptica vodarica obično migrira na velike udaljenosti, koje se razmnožavaju u sjevernoj Europi zimi u nejednako rasprostranjenim močvarnim područjima u umjerenim do tropskim područjima. Budući da su sklone okupljanju, znatan poremećaj zbog izlovljavanja27 utječe na puno više ptica od broja koji je ubijen izlovljavanjem. Međutim, pregledom novije znanstvene literature o energetskoj fiziologiji ptica dovodi se u pitanje pretpostavka da će izlovljavanje dovesti do poremećaja koji će znatno ugroziti preživljavanje divljih ptica (vidi odjeljak 2.6.17). Nadalje, učestalim izlovljavanjem ograničenim na lokalnu razinu ne može se dugoročno utjecati na te lokalne populacije s obzirom na dostatnu količinu dostupne hrane te se ubijene ptice mogu zamijeniti pticama s drugih područja ili drugim biološkim kompenzacijskim mehanizmima. Međutim, to ne može biti slučaj ako se lov učestalo provodi u širem dijelu areala vrsta.

2.4.13 S druge strane, kod pernate divljači koju čine sedentarne vrste nekad postoje

složeni društveni sustavi od kojih lokalne populacije mogu imati velike koristi zbog primjerenog upravljanja izlovljavanjem. Zbog učestalog izlovljavanja može doći do smanjenja populacije. Ptice vodarice i pernata divljač glavne su lovne vrste u Europi koje čine 71 % svih taksona iz Priloga II. Preostale su kategorije vrsta iz Priloga II. galebovi (7 %), golubovi (6 %) i vrapčarke (15 %).

• Mudro korištenje i utjecaj na populaciju

2.4.14 Budući da je ukupni cilj Direktive održavanje populacije ptica u povoljnom

stanju očuvanosti28, to bi se trebalo odražavati u načelu mudrog korištenja. Na temelju općeg razumijevanja dinamike populacije i teorije o uzimanju migracijskih ptica može se zaključiti da će niske razine uzimanja vjerojatno imati mali učinak na veličinu proljetnih populacija29. Umjerene razine vjerojatno neće prouzročiti opadanja populacija vrsta koje se mogu izlovljavati,

27 Znatan poremećaj ptica u močvarnim područjima zbog izlovljavanja može prouzročiti nedovoljno korištenje resursa u znatnoj mjeri, čime se stvara pritisak i na vrste koje se ne love. Lokalni premještaji i smanjenja vremena zaustavljanja mogu čak utjecati na populacije na razini seobenih putova zbog ovisnosti o gustoći tijekom zime. Međutim, utjecaj poremećaja na razini migracijskih populacija trenutačno se ne razumije dobro i stoga ga je potrebno istražiti. 28 Dok se pojam „povoljno stanje očuvanosti” ne spominje izričito u Direktivi (uveden je 1992. u Direktivi o staništima) podrazumijeva se iz zahtjeva članka 2. Direktive. 29 To ovisi o vremenu uzimanja. Mali broj uzimanja u proljeće kada je populacija obično na najnižoj godišnjoj razini može imati nerazmjerne učinke na strukturu populacije ako vrsta podliježe diferencijalnoj migraciji

21

ali će smanjiti veličinu proljetne populacije. Vrlo visoke razine uzimanja vjerojatno će dovesti do opadanja populacija. Za većinu je vrsta ta razina uzimanja nepoznata30.

2.4.15 Kako zbog izlovljavanja ne bi došlo do opadanja vrsta koje se mogu

izlovljavati, općim pristupom u upravljanju divljim biljnim i životinjskim vrstama potrebno je osigurati da izlovljavanje vrsta ne premašuje raspon između „najvišeg” i „optimalnog” održivog prinosa31. Čini se da bi taj koncept bilo lakše primijeniti na sedentarne nego migracijske vrste. U nedostatku dobrih informacija o dinamici populacije i učestalosti izlovljavanja sedentarnih i migracijskih vrsta trebalo bi općenito izbjegavati visoke razine iskorištavanja.

2.4.16 Nadalje, postoji potreba za zdravim, znanstveno utemeljenim mehanizmima

praćenja kako bi se osiguralo da se svako korištenje održava na razinama koje mogu podnijeti divlje populacije, a da to ne utječe negativno na ulogu vrsta u ekosustavu ili na sam ekosustav. To bi trebalo uključivati informacije o statističkim podacima o ulovu kojih trenutačno nema ili su loše izrađeni za većinu vrsta u cijeloj Europskoj uniji32.

• Mudro korištenje i korištenje staništa

2.4.17 Znatnim poremećajem zbog izlovljavanja ili drugih ljudskih aktivnosti

vjerojatno će se ograničiti staništa u kojima se to provodi. To može dovesti do toga da ptice koje su predmet izlovljavanja moraju pokriti veće udaljenosti ili prilagoditi svoje ponašanje kako bi izbjegle izlovljavanje. To može dovesti i do neiskorištavanja staništa s relativnom visokom prisutnošću ljudi. Stoga je važno osigurati da se upravljanje tim aktivnostima provodi tako da se izbjegne poremećaj koji bi imao znatni utjecaj na parametre očuvanja predmetnih lokacija (vidi i odjeljak 1.5 smjernica).

30 Radni dokument br. XI/189/91 Odbora ORNIS, kako je prenesen u Drugo izvješće o primjeni Direktive br. 79/409/EEZ o očuvanju divljih ptica (COM (93) 572, 24.11.1993., str. 11.) 31 Održivi prinos može se definirati kao uklanjanje resursa iz okoliša po stopi kojom se omogućava uravnotežena zamjena u okviru prirodnih procesa. U uobičajenim okolnostima procesima koji ovise o gustoći održavaju se populacije ptica na stabilnoj razini. Prinos vrste izravno je povezan s njezinom stopom razmnožavanja i preživljavanja. Iako se godišnjim ulovom može ukloniti znatan udio populacije, to se nadoknađuje nižom stopom prirodne smrtnosti i/ili višom stopom razmnožavanja. Najviši broj ptica koje se mogu izlovljavati svake godine ostvarit će se kada najveći broj ptica bude podizao mladunčad najbrže moguće. To se ostvaruje kada se rasplodne jedinke smanje znatno ispod kapaciteta staništa (Newton, I. 1998. Population limitation in Birds). Izlovljavanjem se obično smanjuju gnijezdeće populacije ptica s niskom prirodnom smrtnosti (dugoživuće ptice, tj. guske), ali su njihove stope razmnožavanja više od populacija koje se ne izlovljavaju. To se naziva najvišim održivim prinosom. Zbog nepredvidivih promjena u ekološkim sustavima stope izlovljavanja obično se određuju na nešto nižoj razini, što se definira kao optimalni održivi prinos. Dobrim upravljanjem populacijama može se povećati taj prinos. 32 Ostale informacije mogu biti relevantne za određene vrste kao što su studije o stopama sakaćenja i utjecaj olovne sačme u pticama na njihovo preživljavanje (npr. vidi Madsen, J. i H. Noer 1996. Decreased survival of pink-footed geese Anser brachyrhynchus carrying shotgun pellet. Wildlife Biology 2 : 75.–82.

22

2.4.18 To je posebno važno u močvarnim područjima gdje obitavaju velike koncentracije divljih ptica, uključujući vrste koje se mogu izlovljavati. U Komunikaciji Komisije o mudrom korištenju i očuvanju močvarnih područja33

održivo korištenje močvarnih resursa utvrđeno je kao jedno od pitanja u pogledu močvarnih područja. Posebno se upućuje na iskorištavanje ptica: „Izlovljavanje vodenih ptica u europskim močvarnim područjima popularna je rekreacijska aktivnost i može biti važan izvor prihoda za vlasnike močvarnih područja. S pravom stoga udruženja lovaca postaju važna pokretačka snaga za očuvanje močvarnih područja. Načelom korištenja resursa vodenih ptica na održiv način može se znatno pridonijeti očuvanju močvarnih područja, pod uvjetom da to uključuje korištenje netoksičnog streljiva, određivanje ograničenja izlovljavanja, stvaranja odgovarajuće mreže utočišta za divljač te prilagođavanje sezona lova ekološkim zahtjevima vrsta. To su i aspekti obuhvaćeni Direktivom Vijeća […] o očuvanju divljih ptica.”

2.4.19 U kontekstu mudrog korištenja potrebno je razmotriti i pitanje zagađenja

okoliša od olovne sačme iz streljiva. Sve se više prepoznaje da korištenje olovne sačme predstavlja znatan rizik za divlje ptice i njihova staništa, posebno močvarna područja34. Iako se u Direktivi o pticama olovna sačma ne spominje izrijekom, svako njezino korištenje u posebnim zaštićenim područjima koje dovodi do pogoršanja staništa ili znatnog poremećaja za ptice nije u skladu sa zahtjevima u pogledu zaštite tih lokacija. Potreba za postupnim ukidanjem korištenja olovne sačme u močvarnim područjima već je prepoznata na međunarodnim forumima kao što su Ramsarska konvencija i Sporazum o zaštiti afričko-euroazijskih migracijskih ptica močvarica.

• Izlovljavanje i upravljanje divljači

2.4.20 Idejom o mudrom korištenju potrebno je obuhvatiti i pozitivnu ulogu koja

može proizići iz upravljanja divljači. To podrazumijeva niz mjera kao što je osiguranje boljeg staništa, bolja hrana, manje grabežljivaca, manje bolesti ili krivolova čime bi se poboljšali uvjeti života vrsta koje se mogu izlovljavati i drugih. Stoga, iako se godišnjim ulovom može ukloniti znatan udio populacije, to se nadoknađuje nižom stopom prirodne smrtnosti i/ili višom stopom razmnožavanja. Dobrim praksama upravljanja, u skladu s načelom mudrog korištenja, potrebno je uzeti u obzir i potrebe vrsta koje se ne mogu izlovljavati te ekosustava. To može dovesti do znatno većeg broja populacije divljači i drugih vrsta na zemljištu kojim se upravlja, nego na zemljištu kojim se ne upravlja. To je načelo izrazito u suprotnosti s izlovljavanjem resursa divljih biljnih i životinjskih vrsta u situaciji u kojoj nema upravljanja. Izlovljavana populacija, čak i kad je stabilna i izlovljava se na održiv način, neizbježno će se održavati na nižoj razini od neizlovljavane populacije u sličnim uvjetima. Korisne posljedice upravljanja divljači najvidljivije su u pogledu sedentarnih vrsta35.

33 Mudro korištenje i očuvanje močvarnih područja (COM (95) 189, 29.5.1995.). 34 Vidi na Newsletter of the African Eurasian Waterbird Agreement, posebno izdanje: Lead Poisoning in Waterbirds through the ingestion of spent lead shot. Posebno izdanje 1., rujan 2002. 35 Međutim, mora se prepoznati da se određenim močvarnim područjima aktivno upravljalo u pogledu migracijskih vodenih ptica (npr. Camargue u Francuskoj). Tu je i upravljanje tresetištima koje je izravno povezano s izlovljavanjem šljuke kokošice (livadarke) Gallinago gallinago.

23

2.4.21 Neke od najvažnijih lokacija na kojima obitavaju divlje biljne i životinjske vrste u Europi preživjele su pritiske razvoja i uništavanja zbog interesa upravljanja divljači. Na primjer, Ujedinjena Kraljevina ima najveća područja vrištine bilo gdje u Europi uglavnom zbog njezine važnosti za izlovljavanje lještarke, čime je osiguran snažan temelj za sprečavanje gubitka tog staništa zbog komercijalnog pošumljavanja i drugih prijetnji. U Španjolskoj su preostale populacije španjolskog orla Aquila adalberti uglavnom preživjele na velikim privatnim imanjima na kojima obitava divljač na kojima je izlovljavanje gotovo isključivo bilo usmjereno na veliku divljač. U Francuskoj je broj divljih populacija trčke (jarebice) Perdix perdix velik u određenim regijama s intenzivnim uzgojem (npr. Beauce, Picardie) kao rezultat napora u upravljanju, a posebno stvaranja tisuća hektara „neobrađenog zemljišta ostavljenog biljnim i životinjskim vrstama” uz financijsku potporu lovaca.

2.4.22 Izlovljavanjem se stoga može poduprijeti očuvanje uz mudro korištenje.

Mjerama koje su poduzete kako bi se poboljšali uvjeti za ciljne vrste ne može se samo povećati održivi prinos, nego one mogu donijeti korist za niz drugih životinja i biljaka koje imaju slične zahtjeve. Šumsko područje kojim se upravlja za fazane Phasianus colchicus raznolikije je od šumskog područja kojim se upravlja isključivo radi šumarstva. Od rubova polja kojima se upravlja radi koristi za trčke (jarebice) Perdix perdix imaju koristi i divlje cvijeće, leptiri i drugi beskralješnjaci.

2.4.23 Međutim, upravljanje divljači koje je usmjereno na umjetno podizanje razina

populacije pojedinačnih vrsta može biti štetno za neke druge vrste, posebno ako je to povezano s nezakonitim lovom na ptice grabljivice.

• Mudro korištenje i stanje očuvanosti vrsta koje se mogu izlovljavati

2.4.24 Može se smatrati da vrste ptica nisu u povoljnom stanju očuvanosti36 ako bi

zbroj utjecaja koji djeluju na tu vrstu mogao ugroziti njezinu dugoročnu rasprostranjenost i brojnost populacija. To bi uključivalo situaciju u kojoj podaci o dinamici populacije određene vrste ukazuju da će se ona dugoročno održati kao vijabilna sastavnica svog prirodnog staništa37. Naravno, općenito se ne preporučuje da te vrste ili populacije budu predmet izlovljavanja, čak i ako izlovljavanje ne prouzročuje niti pridonosi njihovom nepovoljnom stanju očuvanosti. Međutim, dopuštanjem izlovljavanja

36 Pojam stanja očuvanosti vrste definiran je u članku 1. točki (i) Direktive Vijeća 92/43/EEZ kao „zbroj utjecaja koji djeluju na tu vrstu, a koji bi mogli ugroziti njezinu dugoročnu rasprostranjenost i brojnost populacija…” Stanje očuvanosti smatra se povoljnim kad „podaci o dinamici populacije određene vrste ukazuju da će se ona dugoročno održati kao vijabilna sastavnica svog prirodnog staništa, prirodan areal vrste se ne smanjuje niti je vjerojatno da će se smanjiti u predvidivoj budućnosti, i postoji, a vjerojatno će i dalje postojati, dovoljno veliko stanište u kojem će se populacije vrste dugoročno održati.” Iako pojam nije izrijekom naveden u Direktivi 79/409/EEZ, načela na kojima se temelji jednako se mogu primijeniti u odnosu na ciljeve te Direktive. 37 Povoljno stanje očuvanosti podrazumijeva održivost populacije: koncept „održivog” broja populacije koji predstavlja prag za preživljavanje u odnosu na izumiranje (Fiedler & Jain 1992, Conservation Biology). Održivost populacija u središtu je zahtjeva utvrđenog u članku 2. Direktive koji sadržava opću obvezu održavanja populacija. Održive populacije sastavni su dio dokazivanja sigurnog stanja očuvanosti, ali njime je obuhvaćeno puno više od samo stabilne populacije. Vanjske sile, kao što su gubitak staništa, prekomjerno izlovljavanje i natjecanje unesenih vrsta, često dovode do opadanja populacije. Nasumične promjene koje se povećavaju kako populacije postaju manje može dovesti do izumiranja populacija koje u prosjeku imaju pozitivan rast populacije kada se nalazi ispod kapaciteta.

24

vrsta može se dati snažan poticaj upravljanju staništima i mogu se obuhvatiti drugi čimbenici koji pridonose opadanju populacije, čime se stoga pridonosi cilju obnove populacija na povoljno stanje očuvanosti.

2.4.25 Pitanje dopuštanja nastavka izlovljavanja vrsta u nepovoljnom stanju

postavljeno je tijekom rasprave o posljednjoj predloženoj izmjeni Priloga II. Direktivi. U odjeljku 2.7 izvješća38 Odbora Europskog parlamenta za zaštitu okoliša, javno zdravlje i zaštitu potrošača o prijedlogu Komisije iz 1991.39 za promjenu Direktive o pticama navedeno je da „ako vrsta opada, izlovljavanje ne može prema definiciji biti održivo, osim ako je dio plana upravljanja koji se pravilno provodi i u koji je uključeno i očuvanje staništa te druge mjere kojima će se opadanje usporiti i na kraju okrenuti.”

2.4.26 Ako su izrađeni ti planovi upravljanja kojima je cilj obnoviti razine populacije

vrste, njih je potrebno primjenjivati na sve populacije, sporedne i središnje. Sporedne populacije mogu imati posebno važnu ulogu u procesu u kojem se vrste prilagođavaju promjenama u okolišu. U europskom je kontekstu taj proces temeljan. Nadalje, navedeni planovi mogu postojati na različitim teritorijalnim razinama (npr. na razini EU-a, nacionalnoj ili lokalnoj razini).

2.4.27 Planovi upravljanja Zajednice izrađuju se za vrste iz Priloga II. za koje je

utvrđeno da su u nepovoljnom stanju očuvanosti. Planovi koje su države članice već odobrile, u okviru Odbora ORNIS, dostupni su na web-mjestu GU-a Okoliš. Ti okvirni planovi nemaju zaseban pravni status u skladu s Direktivom. Međutim, na temelju uspješnosti njihove provedbe i mjere u kojoj se opadanje vrsta koje se mogu izlovljavati zaustavlja i okreće, kako je dokazano primjerenim praćenjem, može se na kraju odlučiti je li nastavak izlovljavanja tih vrsta opravdan u skladu s Direktivom ili su potrebne druge mjere.

2.4.28 Planove upravljanja koji su usmjereni na obnovu vrsta potrebno je poduprijeti

programima praćenja kojima se mogu otkriti promjene stanja očuvanosti predmetne vrste. U praćenje bi trebala biti uključena procjena izlovljavanja i uloga koju to ima u dinamici populacije.

2.4.29 Konačno, potrebno je napomenuti da privremeni moratorij na izlovljavanje

određenih vrsta u nepovoljnom stanju očuvanosti, koje nije nužno rezultat izlovljavanja, koji su države članice uvele u dogovoru s organizacijama lovaca predstavlja mogući važni pristup. Takvim pristupom, ako se kombinira s programom mjere očuvanja vrsta, može se dati snažan poticaj različitim interesima, uključujući lovce, da surađuju na obnovi vrsta do povoljnog stanja očuvanosti. Za lovce je važno da je takav moratorij potrebno promatrati i smatrati „privremenim” i da ne dovodi manje ili više automatski do stalne zabrane izlovljavanja.

38 PE 154. 220/završna verzija 39 COM (91) 0042 – C3 – 0180/91

25

• Mudro korištenje i obrazovanje, usavršavanje i podizanje svijesti 2.4.30 Ideja o mudrom korištenju prirodnih resursa podrazumijeva i odgovarajuće

znanje i vještine. Lovci bi trebali biti dobro obaviješteni o potrebi za ispravnim prepoznavanjem vrsta, dobrim praksama, izlovljavanju i pravu, potrebi za izvješćivanjem itd. Nezakonite aktivnosti (lov na zaštićene vrste, korištenje nezakonitih zamki, lov izvan sezone ili na zabranjenim područjima, nezakonito korištenje otrova) u suprotnosti su s „načelom mudrog korištenja” i nisu u skladu s načelom očuvanja održivim korištenjem. Nadalje, nezakonite aktivnosti malog broja lovaca mogu ozbiljno narušiti ugled i cijele aktivnosti izlovljavanja. Budući da su lovci najučinkovitiji čuvari područja u kojima se izlovljava, u njihovom je dugoročnom interesu da se sve više suprotstavljaju takvim aktivnostima te da ih se vidi da to čine. Postoji potreba i za obavješćivanjem ljudi o načelu očuvanja održivim korištenjem.

EKOLOŠKI URAVNOTEŽENA KONTROLA

2.4.31 To načelo nije definirano u Direktivi. Međutim, u osmoj uvodnoj izjavi

Direktive o pticama ukazuje se na to da se ono ne može prvenstveno odnositi na rekreacijsko korištenje, nego na upravljanje populacijama koje je usmjereno na očuvanje vrsta: „budući da je cilj očuvanja dugoročna zaštita prirodnih resursa kao sastavnog dijela naslijeđa naroda Europe i upravljanje tim resursima; budući da ono omogućuje kontrolu prirodnih resursa i uređuje njihovo korištenje na temelju mjera potrebnih za održavanje i prilagođavanje prirodne ravnoteže između vrsta, koliko je to u razumnim okvirima moguće.”

2.4.32 Nadalje, u članku 1. upućuje se na „zaštitu, upravljanje i nadzor”, dok se u

skladu s člankom 2. mjere poduzimaju za održavanje populacija ili prilagođavanje populacija razini „koja odgovara posebno ekološkim, znanstvenim i kulturološkim zahtjevima, istodobno uzimajući u obzir gospodarske i rekreacijske zahtjeve”. Potonje može značiti da nadzor nije usmjeren samo na „ravnotežu između vrsta”, nego bi mogao biti usmjeren i na zaštitu gospodarskih interesa (npr. sprečavanje nanošenja štete).

2.4.33 „Ekološki uravnotežena kontrola” podrazumijeva da bi poduzete mjere trebale

biti ekološki prihvatljive i razmjerne problemu koji je potrebno riješiti, uzimajući u obzir stanje očuvanosti predmetne vrste. Nadzorne mjere mogu se smatrati potrebnima samo za nekoliko vrsta iz Priloga II. (npr. vrane, golubove i galebove). Čini se da je to glavni poticaj za uvrštavanje pet vrsta porodice Corvidae na popis iz Priloga II. dijela 2. uz prilagodbu Direktive iz 1994.

2.4.34 Naprotiv, za većinu drugih lovnih vrsta, mjere upravljanja usmjerene su na

povećanje ili obnovu članova populacije uzimajući u obzir interese u pogledu očuvanja i izlovljavanja.

2.4.35 Primjenom tog načela u okviru članka 7. stavka 4. nude se poboljšane

mogućnosti nadzornih mjera za zaštitu flore i faune koje se

26

mogu poduzeti u okviru odstupanja iz članka 9. stavka 1. točke (a). Međutim, nejasna je sama mjera u kojoj se populacije vrsta koje prouzročuju štetu mogu učinkovito urediti tijekom redovite sezone lova. Potrebno je ispitati druge metode kao što je plašenje ptica kojim se barem privremeno i lokalno može riješiti problem štete.

2.4.36 Potrebno je razmotriti druge dimenzije ekološki uravnotežene kontrole. To

uključuje mjeru u kojoj bi se ona trebala odnositi na osiguravanje demografski uravnoteženog iskorištavanja vrsta (npr. neuklanjanjem viška bilo koje spolne ili dobne skupine). Potrebno je osigurati i da se utjecajima na izlovljene populacije ne dovodi do neravnoteža u ekosustavu (davanjem prednosti razvoju drugih vrsta zbog nedostatka natjecanja).

2.5 Posebni uvjeti koji se odnose na utvrđivanje sezona lova

2.5.1 U članku 7. stavku 4. Direktive utvrđen je niz ključnih načela koja se odnose

na utvrđivanje sezone lova čiji je cilj osigurati da se izlovljavanje ne provodi tijekom najosjetljivijeg razdoblja godišnjeg ciklusa vrsta koje se mogu izlovljavati.

2.5.2 Sedentarne vrste ne smiju se izlovljavati tijekom sezone podizanja mladunčadi

ili različitih faza razmnožavanja. Migracijske vrste ne smiju se izlovljavati tijekom razdoblja razmnožavanja ili tijekom njihovog povratka u područja gdje podižu mladunčad.

2.5.3 Sud je naveo da su „druga i treća rečenica članka 7. stavka 4. Direktive

osmišljene tako da se njima osigura potpuni sustav zaštite u razdobljima tijekom kojih je preživljavanje divljih ptica posebno ugroženo. Slijedom toga, zaštita od izlovljavanja ne može se ograničiti na većinu ptica određene vrste, određenih prosječnim reproduktivnim ciklusima i migracijskim kretanjima.”40

RAD NA KLJUČNIM KONCEPTIMA: RAZDOBLJA RAZMNOŽAVANJA I MIGRACIJE PRIJE PARENJA

2.5.4 Komisija i Odbor ORNIS prepoznali su potrebu za jasnim tumačenjem

navedenih koncepata iz članka 7. stavka 4. u svjetlu odluke Suda iz 1994. i načina njihove primjene na vrste ptica iz Priloga II. te su već proveli provjeru informacija o razdoblju migracije prije parenja i razmnožavanja svake vrste iz Priloga II. za svaku državu članicu u kojoj ta vrsta obitava41. Odbor ORNIS odobrio je tu provjeru u okviru koje se daju definicije „razdoblja razmnožavanja” i „povratak u područja gdje podižu mladunčad”.

40 Presuda od 17. siječnja 1991., Komisija protiv Italije, predmet C-157/89, ECR 1991., str. 57., točka 14. Upućivanja na koncept potpune zaštite postoje i u sljedećim presudama: 19. siječnja 1994, Association pour la Protection des Animaux Sauvages i drugi protiv Préfet de Maine-et- Loire i Préfet de Loire-Atlantique, predmet C-435/92, ECR 1994., str. 67. i presuda od 7. Prosinca 2000., Komisija protiv Francuske, predmet C-38/99, ECR 2000., str. 10941. 41 Ključni koncepti iz članka 7. stavka 4. Direktive 79/409/EEZ. Razdoblje razmnožavanja i migracije prije parenja vrsta ptica u EU-u navedenih u Prilogu II. Rujan 2001. (dokument dostupan na http://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/wildbirds/hunting/key_concepts_en.htm).

http://ec.europa.eu/environment/nature/conservation/wildbirds/hunting/key_concepts_en.htm)

27

• Razdoblje razmnožavanja42

2.5.5 „Sezona podizanja mladunčadi”43 definirana je upotrebom definicije iz

Cramp i Simmons (1997)44: „razdoblje podizanja mladunčadi znači razdoblje tijekom kojeg vrste polažu i inkubiraju jaja te podižu svoje mlade do faze letenja.” Međutim, „razdobljem razmnožavanja” nije obuhvaćena samo sezona podizanja mladunčadi, nego i obitavanje na područjima gdje podižu mladunčad te razdoblje ovisnosti mladih ptica nakon što napuste gnijezdo (prethodno prepoznato u izvješću Komisije o primjeni Direktive o pticama45). Sustav koji je usmjeren na različite faze razmnožavanja dogovorio je „Odbor ORNIS” kao odgovarajući opći sustav za razdoblje razmnožavanja (vidi sliku 2.) Slijed i važnost elemenata tog općeg sustava mogu se razlikovati ovisno o vrsti u skladu s razlikama u biologiji podizanja mladunčadi.

• Povratak u područja gdje podižu mladunčad46

2.5.6 Povratak u područja gdje podižu mladunčad godišnje je to premještanje ptica, u

jednoj fazi ili više njih, iz područja za prezimljavanje i gniježđenje. Razdoblje gniježđenja završava odlaskom iz područja za prezimljavanje gdje su se migracijske ptice više ili manje nalazile od kraja (jesenske) migracije prije parenja. Povratak u područja gdje podižu mladunčad obično se zove „migracija prije parenja” ili „proljetna migracija”.

2.5.7 U Europi su kretanja u okviru povratne migracije uglavnom usmjerena prema

sjeveru, sjeveroistoku ili sjeverozapadu. To znači da migracijske vrste iz afričkih područja u kojima prezimljavaju najprije prelaze Sredozemlje, zatim prolaze preko središnje Europe na putu do sjevernoeuropskih područja gdje podižu mladunčad. Ta migracija obično traje nekoliko tjedana (uključujući prekide na lokalitetima za odmor na putu), ali pojedine ptice mogu dovršiti putovanje u jednom danu ili nekoliko njih. Početak, kraj i duljina sezone migracija u pojedinoj zemlji određeni su brojnim biološkim, geografskim i metodološkim čimbenicima.

2.5.8 U pogledu migracije prije parenja, ne završavaju sve jedinke neke vrste u istoj

regiji razdoblje prezimljavanja u isto vrijeme. Ne postoje samo pojedinačne razlike, nego se u jednom području prezimljavanja skupljaju ptice različitih populacija koje imaju različite godišnje cikluse. Ptice koje pripadaju sjevernim populacijama, na primjer, često započnu svoj povratni let puno kasnije nego ptice koje podižu mladunčad južnije. Ekstreman je primjer takozvana skočna migracija (leapfrog) (npr. u slučaju crvenonoge prutke Tringa totanus): ptice koje podižu mladunčad na sjevernijim nadmorskim visinama putuju na većim

42 Napomena da se člankom 7. stavkom 4. upućuje na „sezonu podizanja mladunčadi” i „različite faze razmnožavanja” (usp. francusku verziju „les différents stades de reproduction et de dépendance”; njemačku verziju „Einzelnen Phasen der Brut - und Aufzuchtzeit”); nizozemsku verziju „zolang de jonge vogels het nest nog niet hebben verlaten”). 43 Taj se pojam smatra jednakovrijednim i jezično ispravnijim od pojma „sezona podizanja mladunčadi” koji se upotrebljava u članku 7. stavku 4. 44 Cramp, S. & Simmons, K.E.L. (eds.). 1977. Birds of the Western Palearctic, svezak 1. Oxford, Oxford University Press. str. 722 i dalje. 45 COM(93) 572 završna verzija. Drugo izvješće o primjeni Direktive Vijeća 79/409/EEZ o očuvanju divljih ptica. Bruxelles, 24. studenoga 1993. 46 engleski pojmovi „return to breeding areas” i „return to the rearing grounds” (povratak u područja gdje podižu mladunčad) smatraju se sinonimima

28

udaljenostima i kreću se prema južnijim područjima prezimljavanja od onih koje se gnijezde južnije.

2.5.9 Činjenica da ptice napuštaju područje prezimljavanja ne znači nužno da su

započele povratnu migraciju. Mogu se seliti u druga područja prezimljavanja zbog promjena lokalnih ekoloških uvjeta, iscrpljenja prehrambenih resursa, poremećaja ili promjena klimatskih uvjeta. Kada migracijske i sedentarne ptice iste vrste obitavaju na istim područjima prezimljavanja, situacija može biti još složenija. Stoga se mogu pojaviti očita odstupanja u podacima za velike zemlje. Najvažnije razlike između susjednih regija mogu odražavati ekološke razlike bolje nego stvarne razlike u vremenu migracije. Na primjer, iako se južni dijelovi Španjolske (Andalucía) i Italije (Sicilia) nalaze na istoj zemljopisnoj širini (37.), time se ne podrazumijevaju nužno slični datumi dolaska migracijskih vrsta jer mogu postojati različite populacije.

2.5.10 Duljina razdoblja migracije ne ovisi samo o pružanju predmetne zemlje od

sjevera prema jugu, nego i o dostupnosti i korištenju lokaliteta za odmor. Tipičan primjer odnosi se na riđe muljače Limosa lapponica koje migriraju od afričkih područja za prezimljavanje do sibirskih područja gdje podižu mladunčad. Nakon neprekidnog leta od Banc d'Arguin u zapadnoj Africi, nekoliko tjedana borave na Waddenskome moru. Duljina razdoblja migracije određena je i količinom i geografskim područjem predmetnih ptica: male populacije mogu proći u nekoliko dana, dok brojne vrste s opsežnim područjem gdje podižu mladunčad mogu imati produljenu sezonu migracije koja traje nekoliko mjeseci. Štoviše, razdoblje migracije može se i produljiti ako nad zemljom prolazi nekoliko populacija s različitim vremenskim rasporedima.

• Primjena definicija „ključnih koncepata” na različite vrste iz Priloga II.

2.5.11 Općenito je za migracijske vrste faza razmnožavanja u kojoj se utvrđuje

početak razdoblja razmnožavanja „boravak na lokalitetima za razmnožavanje”. Međutim, boravak na lokalitetima za razmnožavanje teško je upotrebljavati ako vrste uglavnom borave na lokalnom području ili se miješaju ptice koje borave na lokalnom području i migracijske ptice. U tim je slučajevima faza u kojoj se utvrđuje početak razdoblja razmnožavanja „izgradnja gnijezda”. U tim situacijama kada je zadržanu fazu teško prepoznati na licu mjesta, navodi se odgovarajući broj dekada koji se računa od početka polaganja jaja (općenito poznato za većinu vrsta).

2.5.12 Općenito je faza za utvrđivanje kraja razdoblja razmnožavanja „puni let mladih

ptica”, tj. opernaćenost legla, uključujući drugo ili treće leglo za neke vrste (npr. kokošica Rallidae, golubova/Columbidae, drozdova/Turdidae). Puni let znači da mlade ptice mogu izdržati neprekinuti, stalan let sličnim kapacitetom kao odrasle ptice i odgovara „samostalnosti mladih ptica”. Međutim, za neke vrste (npr. vrane/Corvidae) puni let događa se prije „samostalnosti mladih ptica”. Mlade su ptice samostalne kada se izgledi za preživljavanje mladih ne umanjuju znatno zbog gubitka roditeljske skrbi i/ili hranjenja. U situacijama kada je na lokaciji teško utvrditi „puni let / samostalnost mladih”, navodi se odgovarajući broj dekada koji se računa od kraja izlijeganja.

2.5.13 Faza koja se upotrebljava za utvrđivanje početka razdoblja razmnožavanja za

29

svaku vrstu iz Priloga II. određena je s obzirom na njihovu biologiju. Na temelju toga i dostupnih informacija iz različitih država članica razdoblja prije parenja i razmnožavanja određena su za svaku vrstu47. Priznaje se da mogu postojati razlike u kvaliteti podataka za vrste u cijelom EU-u i da će taj pregled trebati redovito ažurirati, uzimajući u obzir nove i bolje podatke kako budu postajali dostupni. Osim tog redovitog pregleda bit će potrebno uzeti u obzir sve promjene migracije ili vremena razmnožavanja koje mogu proizlaziti iz učinaka klimatskih promjena te promjene vremenskog rasporeda koje su rezultat drugih okolišnih pritisaka.

2.6 Osiguranje sustava potpune zaštite kada se uzmu u obzir

stupnjevani početni i završni datumi 2.6.1 U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda „nacionalna nadležna tijela

nisu ovlaštena na temelju Direktive utvrditi završne datume sezone lova koji se razlikuju u skladu s vrstama ptica, osim ako predmetna država članica može dostaviti dokaze, na temelju znanstvenih i tehničkih podataka koji su relevantni za svaki pojedinačni slučaj, da se stupnjevanjem završnih datuma izlovljavanja ne ometa potpuna zaštita vrsta ptica na koje takvo stupnjevanje može utjecati”48. Pod uvjetom da se jamči „potpuna zaštita vrsta”, Sud smatra da je „utvrđivanje završnih datuma, koji se mogu razlikovati među različitim dijelovima državnog područja države članice, u skladu s Direktivom”49.

2.6.2 U predmetima C-435/92 i C-38/99 Sud je prepoznao dvije poteškoće u pogledu

stupnjevanja završnih datuma koje su važne i za početne datume: ometanje drugih vrsta i rizik zabune. One su ispitane u nastavku i predložen je pristup za njihovo rješavanje.

47 U pogledu predstavljanja podataka za svaku vrstu primjenjivala su se brojna opća načela (vidi str. 7. izvješća o ključnim konceptima). Ako postoji niz datuma u pogledu migracije prije parenja ili razmnožavanja, odabran je najraniji datum. Jednako tako, ako se redovito javlja znatna promjena među godinama, uzimaju se podaci iz najranijih razdoblja. Ako preko zemlje migriraju različite populacije, upotrebljava se najranija migracijska populacija. Međutim, isključeni su ekstremni, sažeti i nepravilni podaci. 48 Presuda od 19. siječnja 1994., Association pour la Protection des Animaux Sauvages i drugi protiv Préfet de Maine-et-Loire i Préfet de Loire-Atlantique, predmet C-435/92, ECR 1994., str. 67., točka 22.; presuda od 7. prosinca 2000., Komisija protiv Francuske, predmet C-38/99, ECR 2000., str. 10941, točka 43. 49 Presuda od 19. siječnja 1994., Association pour la Protection des Animaux Sauvages i drugi protiv Préfet de Maine-et-Loire i Préfet de Loire-Atlantique, predmet C-435/92, ECR 1994., str. 67., točka 27.

30

RIZIK ZABUNE 2.6.3 Ta pojava ovisi o nizu čimbenika, posebno uključujući sličnost između vrsta

koje se mogu izlovljavati za koje je otvorena sezona lova i onih za koje se sezona lova završila ili tek treba početi, uvjete pod kojima se provodi izlovljavanje i stručnost lovca.

2.6.4 U predmetu C-435/9250 Sud je napomenuo da, u pogledu rizika zbog kojeg će

određene vrste za koje je izlovljavanje završeno podlijegati neizravnom iscrpljivanju zbog zamjene s vrstama za koje je izlovljavanje još otvoreno, mora se naglasiti da je namjena članka 7. stavka 4. treće rečenice direktive posebno spriječiti izlaganje tih vrsta riziku iscrpljivanja zbog izlovljavanja tijekom razdoblja migracije prije parenja te je od država članica zatražio da poduzmu sve potrebne mjere kako bi se spriječilo izlovljavanje u tom razdoblju.

2.6.5 Rizik zabune zbog sličnosti različitih vrsta ptica dobro je prepoznat i već je

predmet brojnih posebnih vodiča za prepoznavanje vrsta51. Na temelju kriterija kao što su sličnost izgleda i perja, korištenja staništa i ponašanja (uključujući glasanje) vrste koje se mogu izlovljavati mogu se razvrstati u skupine „sličnih” vrsta za potrebe smanjenja rizika zabune na najmanju mjeru. To bi trebala biti odgovornost nadležnih tijela koja su odgovorna za odobravanje sezona lova. Na slici 3. predstavljen je jedan mogući sustav takve kategorizacije.

2.6.6 Ako treba dopustiti stupnjevanje datuma izlovljavanja, početni i završni datumi

moraju se utvrditi za svaku skupinu „sličnih” vrsta tako da se osigura razdoblja u kojima izlovljavanje nije dopušteno u skladu s Direktivom ne poklapaju.

2.6.7 Svako grupiranje sličnih vrsta potrebno je prilagoditi okolnostima vremena i

mjesta u kojima se izlovljavanje provodi. Najprije, da bi rizik bio stvaran vrste koje se mogu izlovljavati (ili skupine vrsta) moraju biti prisutne i moraju se moći izlovljavati u području tijekom predmetnog razdoblja. Zatim, prisutnost ostalih vrsta koje se mogu izlovljavati i kod kojih je moguća zabuna, za koje je sezona lova zatvorena, trebala bi biti predvidljiva i znatna.

2.6.8 Nadalje, u pogledu izlovljavanja u ranu jesen potrebno je napomenuti da vrste

pataka plivarica uglavnom u toj fazi imaju eklipsno perje (mužjaci dobivaju perje slično ženkama tijekom mitarenja) zbog čega ih je tada znatno teže razlikovati.

2.6.9 Osim toga, problem zabune pojačava se i činjenicom da različite vrste ptica

često borave na istom području. Na primjer patke, ptice vodarice i drozdovi često se kreću u jatima različitih vrsta. Skupinu pataka mogu činiti četiri ili čak pet različitih vrsta. Stoga ih je u takvim okolnostima vrlo teško „ciljano” loviti.

2.6.10 Kategorije vrsta kod kojih može doći do zabune usmjerene su na različite

50 Presuda od 19. siječnja 1994., Association pour la Protection des Animaux Sauvages i ostali protiv Préfet de Maine-et-Loire i Préfet de Loire-Atlantique, predmet C-435/92, ECR 1994., str. 67., točka 18. 51 Dobar su primjer vodiča koji su usmjereni na prepoznavanje skupina ptičjih vrsta koje je teško razlikovati „The Macmillan Guide to Bird Identification”, Alan Harris, Laurel Tucker i Keith Vinicombe. 1989. ISBN 1-85627-641-4 i dodatni svezak „The Macmillan Birder's Guide to European and Middle Eastern Birds”, Alan Harris, Hadoram Shirihai i David Christie, 1996.

31

skupine vrsta koje se mogu izlovljavati navedenih u Prilogu II. Direktivi. Međutim, potrebno je napomenuti i da rizik zabune nije ograničen na vrste koje se mogu izlovljavati i mogu predstavljati prijetnju očuvanju određenih osjetljivih ili ugroženih vrsta (npr. patka njorka Aythya nyroca, pjegava patka Marmaronetta angustirostris, mala guska Anser erythropus, kukmasta liska Fulica cristata) na konkretnim područjima na kojima se provodi izlovljavanje. Problem je potrebno rješavati u cjelokupnom kontekstu upravljanja tim lokacijama.

2.6.11 Drugi čimbenik koji je potrebno razmotriti odnosi se na uvjete u kojima se

izlovljavanje provodi. To će ovisiti o čimbenicima kao što je udaljenost na kojoj se promatra. Što je dalje ptica od lovca, teže je utvrditi njezine specifične karakteristike (veličinu, perje itd.). Prepoznavanje ptica u letu ovisit će o vremenu u kojem su ptice vidljive, a koje može biti prilično kratko. Stoga će vrsta izlovljavanja vjerojatno utjecati na razinu rizika zabune.

2.6.12 Slično tome, važnu ulogu mogu imati i uvjeti osvjetljenja. Loša vidljivost u

zoru ili sumrak ili tijekom noći može znatno smanjiti mogućnost razlikovanja vrsta ptica52. Određeni vremenski uvjeti kao što su magla i kiša isto tako mogu smanjiti mogućnost točnog prepoznavanja ptica u divljini.

2.6.13 Konačno, važan utjecaj ima i stručnost lovca. To će ovisiti o usavršavanju i

iskustvu lovca. To se primjenjuje u svakom trenutku sezone lova i važno je za razlikovanje vrsta koje se mogu izlovljavati od onih koje se ne mogu (npr. rđastog žalara Calidris canutus od drugih malih ptica vodarica; poljske ševe Alauda arvensis od drugih ševa). Potrebno je poticati ili, prema potrebi, poboljšati programe osposobljavanja i podizanja svijesti, ako postoje, kako bi se lovcima pomoglo pri prepoznavanju vrsta. Lovci ne bi smjeli pucati u pticu ako nisu uvjereni da su je prepoznali. Međutim, mnogi se lovci specijaliziraju za određene skupine ptica i rijetko izlovljavaju vrste u pogledu kojih nemaju prethodno iskustvo. Na taj način lovci postaju stručnjaci u prepoznavanju svojih omiljenih ciljanih vrsta.

RIZIK POREMEĆAJA

2.6.14 Ta će pojava, među ostalim, ovisiti o vrsti izlovljavanja, njegovom intenzitetu,

učestalosti i trajanju, predmetnim vrstama i korištenim staništima te o dostupnosti drugih utočišta.

52 Lovci su na tu temu izradili smjernice za prepoznavanje vrsta (npr.. „Reconnaître les oiseaux la nuit”, Philippe du Cheyron za Association Picarde des chasseurs de gibier d’eau).

32

2.6.15 U predmetu C-435/9253 Sud je napomenuo da izlovljavanje može dovesti do ometanja divljih biljnih i životinjskih vrsta i da može utjecati na stanje očuvanosti predmetnih vrsta, neovisno o mjeri u kojoj se njime iscrpljuju jedinke. Sud je naveo da su posljedice takve aktivnosti „posebno ozbiljne za skupine ptica koje se tijekom sezone migracije i prezimljavanja obično skupljaju u jata i odmaraju u područjima koja su često vrlo ograničena ili čak zatvorena. Zbog poremećaja prouzročenih izlovljavanjem te životinje moraju utrošiti većinu svoje energije na preseljenje na druga mjesta i bijeg te tako imaju manje vremena za hranjenje i odmaranje za potrebe migracije. Zabilježeno je da ti poremećaji imaju negativan učinak na razinu energije svake jedinke i stopu smrtnosti svih predmetnih populacija. Učinci poremećaja prouzročeni izlovljavanjem ptica drugih vrsta posebno su značajni za vrste koje se vraćaju ranije.”

2.6.16 Smatra se da će poremećaj najvjerojatnije utjecati na populacije ptica tijekom

razdoblja godišnjeg ciklusa kada je hrane malo ili nije dostupna te ptice teško ispunjavaju svoje potrebe za energijom i hranjivim tvarima54. To je najizraženije kada ptice trebaju prikupiti rezerve prije razdoblja velike potrebe za energijom kao npr. prije migracije ili tijekom razdoblja, tijekom teških nepovoljnih vremenskih uvjeta ili prije početka razmnožavanja55. U pogledu teških vremenskih uvjeta u različitim državama članicama postoje odredbe o uvođenju „zabrana izlovljavanja tijekom hladnog vremena”.

2.6.17 U nedavnom pregledu znanstvene literature o energetskoj fiziologiji osporava

se pretpostavka da će izlovljavanje uvijek dovoditi do poremećaja koji će predstavljati znatnu prijetnju preživljavanju populacija ptica56. Energetska ravnoteža ptica ključan je čimbenik za određivanje uspjeha razmnožavanja i potencijala za preživljavanje ptica. U tom se pregledu dokazuje da se u određenim uvjetima u ptica može vidjeti visoka razina prilagodljivosti u pogledu fiziologije i ponašanja povećanjem učestalosti uzimanja hrane i prelaskom s noćnog na dnevno hranjenje ili obrnuto, kako bi se ispravile posljedice znatnih energetskih i prehrambenih stresova koji mogu nastati zbog poremećaja, uključujući poremećaj zbog izlovljavanja. Dok god ptice imaju pristup, barem povremeno, dostatnim prehrambenim resursima (tj. u okviru prihvatljivih razina poremećaja i dostupnosti hrane), mogu nadoknaditi promjene u ravnoteži svoje energije kao odgovor na izvore poremećaja (vidi primjer studije o patkama ronilicama na velikom plitkom jezeru)57. Čak i ako

53 Presuda od 19. siječnja 1994., Association pour la Protection des Animaux Sauvages i ostali protiv Préfet de Maine-et-Loire i Préfet de Loire-Atlantique, predmet C-435/92, ECR 1994., str. 67., točka 17. 54 Madsen, J. 1995. Impacts of disturbance on migratory waterfowl. Ibis 137, Dodatak 1.: 67.–74. 55 Mainguy, J., Bety, J., Gauthier, G. i Giroux, J.-F. (2002.) Are body condition and reproductive effort of laying greater snow geese affected by the spring hunt? The Condor 104: 156.–161. 56 Boos, M., J-P. Arnauduc, J-P. Robin. 2002 „Effets du dérangement sur l’énergétique chez les oiseaux et les possibilités de compensation nutritionelles” Rapport final de convention de recherche CNRS/FNC. Centre d’Ecologie et Physiologie Energétiques, Francuska. U pretpostavke na kojima se temelje zaključci te studije uključeno je sljedeće: srednja frekvencija poremećaja na koju ptice aktivno reagiraju letenjem iznosila je od 1 do 2,5 poremećaja u satu; prosječno trajanje leta iznosilo je od 1 do 2 minute po poremećaju; razdoblje poremećaja produljilo se na više od 10 sati dnevno; opskrba hranom nije bila ograničavajući čimbenik; ptice nisu bile u naprednoj fazi pripreme za razmnožavanje, posebno za proizvodnju jaja. 57 Evans, D.M. i K.R. Day (2001) Does shooting disturbance affect diving ducks wintering on shallow lakes? A case study on Lough Neagh, Northern Ireland. Biological Conservation 98 : 315. – 323. Evans, D.M. i K.R. Day (2002). Hunting disturbance on a large shallow lake: the effectiveness of waterfowl refuges. Ibis 144.: 2. – 8. Potrebno je napomenuti u toj studiji da su ptice upotrebljavale veliko područje jezera kao utočište tijekom izlovljavanja i da se većina ptica hranila noću kada nije bilo izlovljavanja.

33

postoje znatne promjene u ponašanju zbog tog poremećaja, mali je učinak na ravnotežu energije.

2.6.18 Međutim, odgovori u ponašanju na poremećaj složeni su i mogu se podcijeniti,

posebno ako je izlovljavanje intenzivno. Na primjer, vrijeme izgubljeno nakon slijetanja prije nego što ptice nastave s hranjenjem može trajati najviše jedan sat (a u slučaju ponovljenog poremećaja do 2 sata). To može utjecati na druge aktivnosti u pogledu ponašanja (društvene aktivnosti, čišćenje perja, odmaranje, parenje). Poremećaj će vjerojatno dovesti i do povećane budnosti na štetu hranjenja. Osim toga, trenutačno postoji nekoliko studija kojima se podupire pretpostavka da ptice imaju slobodan i dostatan pristup prehrambenim resursima kojima nadoknađuju nedostatke. Ptice će tražiti druge neometane lokacije koje možda nisu u blizini ili na kojima možda nema primjerene opskrbe hranom. Nadalje, različite kategorije ptice razlikuju se prema razini osjetljivosti na poremećaj s obzirom na svoju biologiju i ponašanje te ovisnost o različitim staništima. Neovisno o tome, iako može doći do poremećaja ponašanja u pogledu hranjenja, općenito nedostaje studija kojima bi se utvrdilo mogu li se ptice tijekom kraćeg ili duljeg razdoblja učinkovito hraniti, posebno jer se unos energije hranjenjem mora razmotriti u kratkoročnom i dugoročnom razdoblju.

2.6.19 Zbog nedostatka empirijskih studija posljedice nedostatka energetske ravnoteže

na uspjeh razmnožavanja i preživljavanje vrsta još uvijek se ne razumiju u potpunosti. U skladu sa zaključcima prethodno navedenog pregleda ptice ne mogu nadoknaditi nedostatke ako, osim gubitka energije zbog poremećaja, nemaju pristup prehrambenim resursima tijekom uzastopnih dana (npr. tijekom nepovoljnih vremenskih uvjeta) ili tijekom aktivnog razdoblja prije i tijekom razmnožavanja. To je potonje stajalište potkrijepljeno studijama o guskama (kojima je potrebna spremljena energija za razmnožavanje, tj. ovisne su o rezervama energije koje su prikupljene prije dolaska na područja gdje podižu mladunčad) u kojima je dokazano da poremećaj može znatno smanjiti uspjeh razmnožavanja58.

2.6.20 Dopuštanje stupnjevanja datuma izlovljavanja tijekom migracije prije parenja

vjerojatno će predstavljati veći rizik za ptice nego na kraju razdoblja razmnožavanja, možda zbog većih potreba ptica za energijom u to vrijeme. Ostali čimbenici mogu imati ulogu (npr. kraći dani u veljači nego u kolovozu s manje mogućeg vremena za dnevno hranjenje). Strategija potrošnje energije tijekom godišnjeg ciklusa važan je čimbenik. Za različite je vodene ptice dokazano da veljača odgovara spontanom i endogenom programiranom smanjenju energije u tijelu čak i kad je hrana dostupna ad libitum. Ta je regulacija rezervi u tijelu povezana s dobrovoljnim smanjenjem unosa hrane59.

58 Madsen. J. 1995. Impacts of disturbance on migratory waterfowl. Ibis. 139.: S67. – S74. Mainguy, J., J. Bêty, G. Gauthier, J-F Giroux. 2002. Are body condition and reproductive effort of laying Greater Snow Geese affected by the Spring hunt? The Condor. 104.: 156.–161. Potrebno je napomenuti da se te studije odnose na visoke razine poremećaja u proljeće. 59 M. Boos, osobna kom.

34

Nadalje, demografija populacije obično se znatno razlikuje između ta dva razdoblja, s relativno velikom skupinom odraslih jedinki u populaciji u proljeće, koji predstavljaju moguće jedinke za razmnožavanje, upotpunjenom velikim udjelom nezrelih ptica u jesen.

2.6.21 Postoji nedostatak dosljednih informacija i istraživanja o pticama na razini

seobenih putova kako bi se bolje ocijenio učinak poremećaja, kao što je izlovljavanje, na populacije ptica i njihovo stanje očuvanosti60. Različitim je studijama dokazano da se lošim upravljanjem izlovljavanjem može znatno smanjiti kapacitet močvarnih područja za potporu vodenim pticama. Lokacija izlovljavanja u odnosu na područja hranjenja isto tako može biti relevantna.

2.6.22 U pogledu smanjenja na najmanju moguću mjeru mogućeg utjecaja ljudskog

poremećaja na populacije ptica tijekom razdoblja stupnjevanja datuma izlovljavanja, mora se stoga u potpunosti uzeti u obzir potreba za dodatnim neometanim utočištima kojima se ispunjavaju potrebe pogođenih ptica za odmorom i hranjenjem. Ta bi područja trebala biti takva da ondje postoji dovoljno mogućnosti za kvalitetno hranjenje i obavljanje drugih aktivnosti u njima. To je potrebno odrediti za svako pojedinačno područje s obzirom na zahtjeve u pogledu okoliša, ponašanja, hranjivih tvari i energije različitih vrsta koje se mogu izlovljavati i koje su pogođene stupnjevanim datumima izlovljavanja. U tom su pogledu pojačana istraživanja i razvoj primjerenih i učinkovitijih metoda za upravljanje postojećim utočištima i tampon-zonama, posebno u močvarnim područjima61.

KOJE JE UVJETE POTREBNO ISPUNITI AKO DRŽAVA ČLANICA ŽELI ISKORISTITI STUPNJEVANE POČETNE I/ILI ZAVRŠNE DATUME ZA IZLOVLJAVANJE U SKLADU S ČLANKOM 7. STAVKOM 4. DIREKTIVE?

2.6.23 Kako bi se osiguralo da je to u skladu s načelom potpune zaštite, prema

tumačenju Suda, države članice moraju moći dokazati na relevantnoj geografskoj razini na kojoj se stupnjevanje namjerava primijeniti da ne postoje znatni rizici zabune i poremećaja.

2.6.24 U pogledu rizika zabune za to bi bila potrebna kategorizacija skupina sličnih

vrsta koje se mogu izlovljavati i koje se koriste istim vrstama staništa tijekom istog razdoblja te utvrđivanje istih početnih i završnih datuma izlovljavanja tih skupina tako da se izbjegne preklapanje s razdobljima u kojima nije dopušteno izlovljavanje. Osim toga, potrebno je odrediti da zbog uvjeta pod kojima se izlovljavanje provodi ne dolazi do znatnog rizika zabune među različitim vrstama koje se mogu izlovljavati.

2.6.25 U pogledu rizika poremećaja postoji potreba za dokazivanjem ravnoteže

između intenziteta, učestalosti i trajanja izlovljavanja te dostupnosti i blizine 60 Vidi na primjer Hill, D., D. Hockin, D. Price, G. Tucker, R.Morris, J. Treeweek. 1997. Bird disturbance: improving the quality and utility of disturbance research. J. Appl.Ecol. 34, 275. – 288. 61 Na primjer, sljedeće studije: Fox, A.D. i J. Madsen (1997). Behavioural and distributional effects of hunting disturbance on waterbirds in Europe: implications for refuge design. J. Appl. Ecol. 35: 386.–397. Madsen, J. 1998a. Experimental refuges for migratory waterfowl in Danish wetlands. I. Baseline of the disturbance effects of recreational activities. J. Appl. Ecol. 35.: 386. – 397. Madsen, J. 1998b. Experimental refuges for migratory waterfowl in Danish wetlands. II. Tests of hunting disturbance effects. J. Appl. Ecol. 35.: 398. – 417. Rogers, J.A. Jr, et H.T. Smith. 1997. Buffer zone distances to protect foraging and loafing waterbirds from human disturbance in Florida. Wildl. Soc. Bull. 25.: 139 – 145.

35

dovoljno neometanih područja s primjerenim područjima za hranjenje i noćenje.

2.6.26 Postoji potreba za odgovarajućim mjerama za provedbu kako bi se osiguralo da

se poštuju prethodne odredbe. 2.6.27 Konačno, u područjima na koja se stupnjevane sezone lova mogu

primjenjivati62, čini se da je integrirano planiranje pri kojem se u potpunosti uzima u obzir izlovljavanje i mogući poremećaji koji mogu utjecati na ptice te njihovo korištenje prirodnih resursa vrijedan alat za upravljanje. Uto bi planiranje trebalo biti uključeno znanstveno praćenje u svrhu ocjene mogućih utjecaja na predmetne vrste ptica.

2.6.28 Predložen je plan za razmatranje uvjeta koje je potrebno ispuniti kako bi se

osigurala usklađenost stupnjevanih početnih i završnih datuma (slika 4.). 2.7 Analiza preklapanja

2.7.1 Privremena usporedba između postojećih razdoblja sezone lova te dogovorenih

razdoblja prije parenja i razmnožavanja za vrste koje se mogu izlovljavati u svakoj državi članici pokazuje da postoji veliki broj mogućih ili stvarnih preklapanja63 koja se razlikuju prema opsegu među različitim vrstama. Sve su države članice izrazile zabrinutost iako većina njih ima problema samo za relativno mali broj vrsta. Čini se da je problem preklapanja složeniji u državama članicama u kojima se datumi izlovljavanja utvrđuju na regionalnim razinama. Međutim, potrebno je napomenuti da za većinu vrsta u različitim državama članicama nema preklapanja.

2.7.2 Podaci o razdobljima razmnožavanja i migracije prije parenja predstavljeni su

u izvješću o analizi „ključnih koncepata” u razdobljima od 10 dana (dekadama). Slijedom toga stupanj točnosti iznosi 10 dana. Stoga se preklapanje od jedne dekade između datuma izlovljavanja i razdoblja migracije prije parenja ili razmnožavanja kategorizira kao „teoretsko preklapanje” jer je tijekom tog razdoblja moguće da zapravo nema preklapanja. Za razdoblja dulja od jedne dekade preklapanja ne postoji takva nesigurnost jer je stoga to „stvarno preklapanje”.

2.7.3 Nadalje, budući da se analiza preklapanja provodi na razini države članice

mogu postojati situacije u kojima je izlovljavanje u određenim regijama veće države članice zapravo u skladu sa zahtjevima članka 7. stavka 4. jer razdoblje podizanja mladunčadi može završiti ili povratna migracija može započeti kasnije nego u zemlji kao cjelini.

62 Razmjer tog planiranja potrebno je odrediti u odnosu na geografsko područje primjene područja koje podliježe stupnjevanju. 63 Analiza preklapanja – GU Okoliš, 2002.

36

2.7.4 Tom je analizom otkriveno da postoje problemi u pogledu preklapanja tijekom razdoblja razmnožavanja i migracije prije parenja. Nekim trenutačnim propisima o izlovljavanju dopušteno je izlovljavanje: – koje se proširuje na razdoblje migracije prije parenja (a nekad istovremeno i razdoblje razmnožavanja) – koje počinje prije kraja razdoblja razmnožavanja – u drugim trenucima razdoblja razmnožavanja

2.7.5 Najproblematičnija je vrsta golub grivnjaš Columba palumbus (preklapanje za

13 država članica s najviše 15 dekada u Irskoj). Čini se da je i divlja patka Anas platyrhynchos problem u osam država članica (s preklapanjem od najviše pet dekada). Preklapanja (ili teoretska preklapanja) za nekoliko vrsta vrana Corvidae (do devet dekada) pojavljuju se u nekoliko država članica.

2.7.6 Čini se da su neka od tih preklapanja povezana s dugim razdobljima

razmnožavanja (ili kasnim razmnožavanjem) i/ili ranim razdobljima migracije. Ostala moguća objašnjenja za preklapanja mogu se povezati s neprikladnim izlovljavanjem tijekom uobičajenog razdoblja ili zbog nedostupnosti vrsta koje se mogu izlovljavati u to vrijeme. Detaljan pregled različitih kategorija preklapanja nalazi se u poglavlju 3.

2.7.7 Čini se i da postoje slučajevi izlovljavanja vrsta iz članka 7. stavka 4. koji se

mogu opravdati u kontekstu kontrole vrsta koje nanose štetu iz članka 9. stavka 1. Direktive.

• Moguća rješenja problema preklapanja

2.7.8 Za svaki slučaj preklapanja potrebno je postupati u skladu sa zahtjevima iz

članka 7. stavka 4. Stoga će u svim slučajevima biti potrebno uskladiti nacionalno i/ili regionalno zakonodavstvo kojim se utvrđuju datumi izlovljavanja u skladu s člankom 7. stavkom 4. Direktive.

2.7.9 Međutim, priznaje se da pri tumačenju podataka može postojati ograničena

fleksibilnost u cilju određivanja početnih i završnih datuma sezona lova u skladu s člankom 7. stavkom 4. Direktive. Dokumentom o „ključnim konceptima” dopušteno je isključivanje nepravilnih, neuobičajenih i ekstremnih podataka pri određivanju razdoblja prije parenja i migracije za različite vrste ptica koje se mogu izlovljavati. Nadalje, moguće je isključiti preklapanja jednog razdoblja od deset dana jer se, na temelju razine točnosti podataka, može smatrati da su to teoretska preklapanja (vidi odjeljak 2.7.2).

2.7.10 Ako su sezone love utvrđene za zemlju u cjelini, ne smiju se preklapati s

razdobljima podizanja mladunčadi i povratne migracije kako su utvrđena u dokumentu o „ključnim konceptima”. Ako se regionalne sezone lova preklapaju s nacionalnim razdobljima razmnožavanja ili povratne migracije, znanstvenim i tehničkim podacima mogao bi se pružiti dokaz da do tog preklapanja zapravo ne dolazi jer u predmetnoj regiji podizanje mladunčadi završava ranije ili povratna migracija počinje kasnije. To posebno može biti slučaj u zemljama s velikim klimatskim razlikama između južnih i sjevernih dijelova64 i/ili sličnim klimatskim razlikama među regijama koje se nalaze na

64 Na primjer, u Švedskoj se vrijeme pucanja leda na jezerima kreće od 15. ožujka na jugu do 15. lipnja u

37

različitim nadmorskim visinama. U svakom bi slučaju postojala potreba za dokazivanjem regija koje se mogu jasno razlikovati kada bi se na temelju jasnih znanstvenih dokaza o razdobljima migracije prije parenja i/ili razmnožavanja takvi početni i završni datumi mogli opravdati. Ako ne postoje regionalni podaci, analiza preklapanja mora se temeljiti na nacionalnim podacima (ili ako nisu dostupni, potrebno je uputiti na podatke iz susjednih dijelova Europe, usp. Zaključak C-157/89, točku 16.). Međutim, potrebno je napomenuti da velika udaljenost unutar zemlje nije sama po sebi dokaz regionalne razlike obrazaca migracije jer migracijske ptice mogu jednostavno prijeći stotine kilometara u jednom danu.

2.7.11 Jednako tako, ako vrsta s produljenim razdobljem razmnožavanja podiže

mladunčad na području koje je u državi članici jasno geografski ograničeno, uz kasno lokalizirano podizanje mladunčadi te vrste, mogu se dopustiti raniji početni datumi sezona lova vrste izvan tih područja. U takvim bi okolnostima postojala potreba da geografska područja budu na odgovarajućoj razini kako bi se osiguralo da područja s jedinkama koje kasno podižu mladunčad nisu predmet sezona lova dok nije završeno razdoblje razmnožavanja.

2.7.12 Potrebno je posebno spomenuti situaciju u nekim državama članicama koja se

odnosi na divlje patke (patke gluhare) Anas platyrhynchos koje imaju produljeno kombinirano razdoblje prije parenja i razmnožavanja (vidi i odjeljak 3.4.33 i sliku 7.). U nekim zemljama veliki udjel populacije čine primjerci uzgojeni u zatočeništvu65. Primjerci uzgojeni u zatočeništvu kao takvi nisu obuhvaćeni uvjetima Direktive (kako je potvrđeno odlukom Suda u predmetu C-149/9466). Pri primjeni Direktive potrebno je uzeti u obzir miješanje jedinki uzgojenih u zatočeništvu i divljih jedinki. Uvođenje velikog broja ptica uzgojenih u zatočeništvu u populaciju može dovesti do neuobičajenog ponašanja populacije, uključujući ponašanje koje se odnosi na razdoblja migracije prije parenja i razmnožavanja. Čini se da bi to posebno bio slučaj kod produljenih razdoblja podizanja mladunčadi te vrste67. U svjetlu činjenice da ljudski čimbenici koji su u velikoj mjeri umjetni imaju veći utjecaj od biološkog obrasca, činilo bi se primjerenim u tim zemljama koje imaju visoki postotak umjetne populacije dopustiti poremećaje u podacima o migraciji prije parenja i podizanju mladunčadi pri utvrđivanju sezone love te vrste u skladu s člankom 7. kako bi se uskladili s podacima za druge slične vrsta pataka plivarica. To bi imalo i dodanu vrijednost u pogledu smanjivanja učestalosti izlovljavanja tijekom tog razdoblja na druge vrste kojih nema u tolikom broju kao divljih pataka.

2.7.13 Jedno je od najočitijih rješenja za izbjegavanje preklapanja u skladu s

člankom 7. stavkom 4. skraćivanje ili prebacivanje sezone lova koje bi se, prema potrebi, moglo kombinirati s razmjernim povećanjem broja dana za izlovljavanje (ako je izlovljavanje ograničeno na određene dane u tjednu).

2.7.14 U svakom slučaju potrebno je ispitati takva rješenja ako se odstupanje iz

planinskim dijelovima na sjeveru. Razlika odgovara najviše devet dekada i ima ozbiljne fenološke posljedice. 65 Na primjer, dok se gnijezdeće populacije divlje patke u Francuskoj procjenjuju na 30 000 – 60 000 parova, uzgajivači divljači proizvode 1,4 milijuna pataka svake godine (izvor: Y.Ferrand, Office National de la Chasse et de la Faune Sauvage). 66 Presuda od 8. veljače 1996., Kazneni postupak protiv Didiera Vergyja, predmet C-149/94, ECR 1996, str. 299. 67 Cramp i Simmons KEL, Birds of the Western Palearctic, 1977., str. 516. Oxford University Press).

38

članka 9. smatra potrebnim. U sljedećem se poglavlju ovih smjernica ispituje mogućnost dopuštanja izlovljavanja u okviru sustava odstupanja iz članka 9. Direktive. S nekoliko vrsta koje nanose štetu za koje postoje datumi izlovljavanja koji se trenutačno preklapaju može se primjerenije postupati u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom (a) Direktive. U sljedećem poglavlju smjernica ispitana je i mogućnost ograničavanja izlovljavanja određenih vrsta izvan uobičajenog razdoblja izlovljavanja kao oblika „razboritog korištenja” iz članka 9. stavka 1. točke (c).

39

Sažeta pitanja koja je potrebno razmotriti u vezi s dopuštanjem izlovljavanja i utvrđivanjem sezona lova u skladu s člankom 7.

Ne

Ne

Ne

Ne

Ne

Da

Da

Da

Da

Da

Izlovljavanje nije dopušteno, osim ako je moguće odstupanje (čl. 9.)

Je li to vrsta koja se može izlovljavati (Prilog II. Dijelovi 1. i 2.)?

Neugrožavanje nastojanja u pogledu očuvanja na području raširenosti?

Je li to mudro korištenje?

Prema potrebi Nalazi li se pod ekološki uravnoteženom kontrolom

Postoji li potpuna zaštita?– nema preklapanja između razdoblja izlovljavanja te razdoblja razmnožavanja i migracije prije parenja? – nema stupnjevanja početnih i završnih datuma? (vidi zaseban sustav na slici 4.)

Izlovljavanje dopušteno

Utvrđivanje sezona lova

Opća načela

7.1

7.1

7.4

7.4

7.4

41

3 ODREDBE ČLANKA 9. Tekst članka 9. „1. Države članice mogu odstupiti od odredaba iz članaka od 5. do 8., ako ne postoji drugo zadovoljavajuće rješenje, iz sljedećih razloga: (a) – u interesu javnog zdravlja i sigurnosti, – u interesu sigurnosti zračnog prometa, – radi sprečavanja nanošenja ozbiljne štete usjevima, stoci, šumama, ribnjacima i vodama, – radi zaštite flore i faune; (b) za potrebe istraživanja i obrazovanja, obnavljanja populacija, ponovnog unošenja vrsta, te za potrebe uzgoja koji je neophodan za te namjene; (c) radi izdavanja dozvola, pod strogo nadziranim uvjetima i na selektivnoj osnovi, za hvatanje, držanje ili drugo razborito korištenje određenih ptica u malom broju. 2. Kod odstupanja moraju se navesti: – vrste koje su predmet odstupanja, – sredstva, mjera ili metode koji su odobreni za hvatanje ili ubijanje, – uvjeti rizika i okolnosti s obzirom na vrijeme i mjesto pod kojima se takva odstupanja mogu odobriti, – tijelo ovlašteno za proglašenje postojanja traženih uvjeta i za odlučivanje o tome koja se sredstva, mjere ili metode smiju koristiti, u okviru kojih ograničenja i tko ih smije koristiti, – kontrole koje će se provesti. 3. Države članice svake godine šalju Komisiji izvješće o provedbi ovog članka. 4. Komisija na temelju informacija kojima raspolaže, a posebno informacija koje joj se dostave u skladu sa stavkom 3., stalno osigurava da posljedice tih odstupanja ne budu nesukladne s ovom Direktivom. U tu svrhu poduzima odgovarajuće mjere.”

3.1 Uvod

3.1.1 Odstupanja su „izuzeća” kojima se dopušta fleksibilnost u primjeni prava.

Ograničeni broj aktivnosti koje su inače zabranjene u skladu s Direktivom o pticama (članci 5.–8.) dopušten je tim odstupanjima ako postoje ili mogu nastati određeni problemi ili situacije. Mogućnosti korištenja tih odstupanja ograničene su. Moraju biti opravdane u odnosu na ukupne ciljeve Direktive i u skladu s posebnim uvjetima za odstupanja opisana u članku 9. Države članice ne moraju se savjetovati s Komisijom prije primjene odstupanja, ali su obvezne izvijestiti Europsku komisiju o svim odstupanjima u godišnjim izvješćima o odstupanjima.

42

3.1.2 U ovom se poglavlju preispituju najvažnija razmatranja koja se odnose na korištenje odstupanja, posebno u pogledu izlovljavanja. Prvo se ispituju službena pravna razmatranja. Drugo, objašnjava se potreba za osiguranjem uvjeta za odstupanja. Zatim se istražuju tri najvažnija uvjeta za korištenje odstupanja. To je pitanje „nepostojanja drugog zadovoljavajućeg rješenja”, potreba za dokazivanjem jednog od razloga dopuštenih u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkama (a) do (c), nakon čega slijedi odjeljak o potrebi za ispunjavanjem službenih uvjeta utvrđenih u članku 9. stavku 2. Konačno, upućuje se na izvješćivanje o odstupanjima država članica u skladu s člankom 9. stavkom 3. i ulogu Komisije u skladu s člankom 9. stavkom 4. kako bi se osiguralo da su ona u skladu sa zahtjevima Direktive.

3.2 Službena pravna razmatranja

3.2.1 Određena osnovna službena razmatranja moraju se uzeti u obzir pri korištenju

odstupanja. 3.2.2 Nacionalno zakonodavstvo o odstupanjima temelji se na potrebi da se u njemu

potpuno i točno odražavaju odredbe članka 9. U skladu s uspostavljenom sudskom praksom68 koja je povezana s prenošenjem Direktive Sud je naveo da se „kriteriji koje države članice moraju ispuniti za odstupanje od zabrana utvrđenih u Direktivi moraju prenijeti u posebne nacionalne odredbe jer vjerodostojno prenošenje postaje posebno važno u slučaju kada je upravljanje zajedničkim naslijeđem povjereno državama članicama na njihovim državnim područjima.” U predmetu C-159/99, Komisija protiv Italije, koji se isto tako odnosi na prenošenje Direktive, Sud je primijetio da se „odredbe direktiva moraju provesti neupitnom obvezujućom snagom te s posebnosti, preciznosti i jasnoćom kako bi se ispunili zahtjevi pravne sigurnosti”69.

3.2.3 U predmetu C-339/87 Sud je potvrdio i da poštovanje zahtjeva iz članka 9. u

praksi nije zamjena za valjano službeno prenošenje. Napomenuo je da se za „same administrativne prakse, koje se po svojoj prirodi mogu primijeniti prema želji nadležnih tijela, ne može smatrati da čine valjanu usklađenost s obvezom država članica kojoj je Direktiva namijenjena u skladu s člankom 189. Ugovora.”70

3.2.4 Odstupanja ne smiju biti ugrožena nesukladnosti s odredbama od kojih

odstupaju. Točnije, zabrane i druge zahtjeve od kojih postoje odstupanja trebalo bi valjano prenijeti u nacionalno pravo. Nadalje, u skladu s općim pravnim načelom razloge kojima se opravdavaju odstupanja potrebno je strogo tumačiti kako bi se izbjeglo slabljenje glavnih odredaba Direktive.

3.2.5 Sud je potvrdio71 da je članak 9. potrebno tumačiti tako da znači da se njime

68 Na primjer: presuda od 15. ožujka 1990, Komisija protiv Nizozemske, predmet C-339/87, ECR 1990., str. 851., točka 28.; presuda od 8. lipnja 2006., WWF Italija i ostali, predmet C-60/05, ECR 2006., str. 5083, točka 24. 69 Presuda od 17. svibnja 2001., Komisija protiv Italije, predmet C-159/99, ECR 2001., str. 4007., točka 32. 70 Presuda od 15. ožujka 1990., Komisija protiv Nizozemske, predmet C-339/87, ECR 1990., str. 851. To stajalište odražava raniju odluku Suda u presudi od 23. veljače 1988., Komisija protiv Italije, predmet 429/85, ECR 1988., str. 843. 71 Presuda od 7. ožujka 1996., Associazione Italiana per il WWF i ostali protiv Regione Veneto, predmet C-118/94, ECR 1996., str. 1223, točka 21. i presuda od 16. listopada 2003, Ligue pour la protection des

43

ovlašćuje države članice na odstupanje od opće zabrane izlovljavanja zaštićenih vrsta utvrđene u člancima 5. i 7. Direktive samo mjerama kojima se dovoljno detaljno upućuje na čimbenike navedene u članku 9. stavcima 1. i 2. Pri izvršenju svojih ovlasti koje se odnose na dodjelu odstupanja u skladu s člankom 9. Direktive nadležna tijela država članica moraju uzeti u obzir različite kriterije koji se odnose na geografske, klimatske, okolišne i biološke čimbenike, a posebno situaciju u pogledu razmnožavanja vrsta i njihove ukupne godišnje stope smrtnosti zbog prirodnih razloga72. U dozvoli ili drugom instrumentu koji predstavlja odstupanje potrebno je stoga potpuno i izričito uputiti na uvjete koje odstupanje mora ispunjavati.

3.2.6 Time se Komisiji, Sudu73 i, uglavnom, nacionalnim nadležnim tijelima

omogućuje nadzor dodijeljenih odstupanja. Potrebno je podsjetiti na to da, u skladu s člancima 242 i 243. Ugovora o EZ-u, ako smatra da okolnosti to zahtijevaju, Sud može narediti privremenu suspenziju primjene osporavanog akta i može u svim predmetima koji se pred njim vode odrediti sve potrebne privremene mjere. U nedavnom predmetu74 Sud je naredio Italiji privremenu suspenziju primjene regionalnog zakona kojim se odobravaju odstupanja u pogledu izlovljavanja.

3.2.7 Kad odobravaju odstupanja, nacionalna nadležna tijela snose teret dokaza75 i

moraju obrazložiti svoje odluke na jasan i dostatan način. Prema mišljenju Suda „u relevantnom mjerodavnom nacionalnom zakonodavstvu moraju se odrediti kriteriji za odstupanje na jasan i precizan način te se od nadležnih tijela koja su odgovorna za njihovu primjenu mora zatražiti da te kriterije uzmu u obzir. U pogledu iznimnih aranžmana koji se moraju strogo tumačiti i kojima se nadležnom tijelu koje donosi odluku nameće teret dokaza da su ti uvjeti prisutni za svako odstupanje, od država članica zahtijeva se da osiguraju da je svako djelovanje koje utječe na zaštićene vrste odobreno samo na temelju odluka koje sadržavaju jasno i dostatno obrazloženje kojim se upućuje na razloge, uvjete i zahtjeve utvrđene u članku 9. stavcima 1. i 2. Direktive”76.

oiseaux i ostali protiv Premier ministre i Ministre de l'Aménagement du territoire et de l'Environnement, predmet C-182/02, točka 10. 72 Presuda od 8. lipnja 2006., WWF Italija i ostali, predmet C-60/05, ECR 2006., str. 5083., točka 25. 73 Na primjer u slučaju izlovljavanja korištenjem grančica premazanih ljepilom u pokrajini Valenciji (Španjolska) (metoda poznata kao „parany”) Sud upućuje na preambulu osporavane odluke kojom se odobrava odstupanje (presuda od 9. prosinca 2004., Komisija protiv Španjolske, predmet C-79/03, ECR 2004., str. 11619). 74 Nalog od 19. prosinca 2006., Komisija protiv Italije, predmet C-503/06R, ECR 2006., str. 141. 75 Vidi, na primjer, predmet o izlovljavanju u proljeće u Finskoj (presuda od 15. prosinca 2005., Komisija protiv Finske, ECR 2005., str. 11033), kada finska vlada nije dostavila dokaze u potporu svojim tvrdnjama (npr. točke 35., 39. i 41.) 76 Presuda od 8. lipnja 2006., WWF Italija i ostali, predmet C-60/05, ECR 2006., str. 5083., točka 34.

44

3.2.8 Osim toga, Sud je pružio korisno pojašnjenje učinkovitosti nacionalnih kontrolnih mehanizama za donošenje odluka o dodjeli odstupanja. U predmetu C-60/0577 Sud je naglasio da se „relevantnim mjerodavnim nacionalnim postupovnim okvirom mora jamčiti ne samo da se zakonitost odluka kojima se dodjeljuju odobrenja kojima se odstupa od sustava zaštite utvrđenog Direktivom može pravovremeno provjeriti, ali i da se poštuju uvjeti priloženi tim odlukama.” Na temelju potrebe da se osigura ovlast nadležnim nacionalnim tijelima da pravovremeno i učinkovito interveniraju Sud je odredio da su „predviđeni administrativni postupci organizirani tako su odluke nadležnih tijela kojima se odobravaju odstupanja u pogledu izlovljavanja i način na koji se te odluke primjenjuju predmet učinkovite kontrole koja se pravovremeno provodi”.

3.3 Osiguranje da su ispunjeni ukupni uvjeti za odstupanja

3.3.1 Prije nego što može odobriti valjano odstupanje u skladu s člankom 9.,

nadležno nacionalno tijelo treba razmotriti i primjereno preispitati nekoliko uvjeta koji se odnose na prethodno opravdanje i naknadnu primjenu odstupanja.

3.3.2 U predmetu C-118/94, Associazione Italiana per il World Wildlife Fund i ostali

protiv Regione Veneto Sud je napomenuo78 da korištenje članka 9. podliježe trima uvjetima: „Važno je uzeti u obzir i da je Sud naveo da mogućnost predviđena u članku 9. koja se odnosi na odstupanje od ograničenja izlovljavanja te od drugih ograničenja i zabrana sadržanih u člancima 5., 6. i 8. Direktive podliježe trima uvjetima. Prvo, država članica mora ograničiti odstupanje na slučajeve u kojima ne postoji zadovoljavajuće rješenje. Drugo, odstupanje se mora temeljiti na najmanje jednom od razloga koji su iscrpno navedeni u članku 9. stavku 1. točkama (a), (b) i (c). Treće, odstupanje mora biti u skladu s točnim formalnim uvjetima utvrđenima u članku 9. stavku 2. kojima je svrha ograničiti odstupanja na ono što je strogo potrebno kako bi se Komisiji omogućilo da ih može nadzirati. Iako se člankom 9. stoga odobravaju velika odstupanja od općeg sustava zaštite, njega se mora primjereno primjenjivati kako bi se mogli rješavati točni zahtjevi i specifične situacije (presude u predmetu 247/85 Komisija protiv Belgije [1987.] ECR 3029, točka 7. i predmet 262/85 Komisija protiv Italije [1987.] ECR 3073, točka 7.).”

3.3.3 Nepoštovanje bilo kojeg od tih uvjeta može dovesti do nevaljanosti odstupanja.

Stoga je potrebno da nadležna tijela država članica pažljivo ispitaju primjenjivost tih triju uvjeta, bez obzira na broj i identitet nadležnih tijela na njihovom državnom području koja su odgovorna za primjenu te odredbe79. Kako je navedeno u prethodnom stavku 3.2.5, u svakom odstupanju potrebno je izričito navesti i upućivanja na te uvjete. U pogledu strukture ovih smjernica u odjeljcima 3.4, 3.5 i 3.6 govori se naizmjence o tim trima uvjetima.

77 Presuda od 8. lipnja 2006., WWF Italija i ostali, predmet C-60/05, ECR 2006.,str. 5083, uglavnom točke 42. – 47. 78 Vidi točku 21 presude. 79 Posebno vidi presudu od 8. lipnja 2006., WWF Italija i ostali, predmet C-60/05, ECR 2006., str. 5083., točka 41.

45

3.4 Prvi uvjet za odstupanja: dokaz da „ne postoji zadovoljavajuće rješenje”

3.4.1 Kako je napomenuto u prethodnom stavku 3.3.2, odstupanja su moguća samo u

slučajevima kada ne postoji zadovoljavajuće rješenje. To je sveobuhvatni uvjet koji sva odstupanja moraju ispuniti.

OPĆA RAZMATRANJA

3.4.2 Može se smatrati da analiza da „ne postoji zadovoljavajuće rješenje” ima tri

dijela: Koji je problem ili specifična situacija80 koju je potrebno riješiti? Postoje li druga rješenja? Ako postoje, hoće li se njima riješiti problem ili specifična situacija za koju se odstupanje traži? Prije nego što se traže odgovori na drugi i treći dio, treba biti jasno da se problem ili specifična situacija mogu obuhvatiti člankom 9. stavkom 1. točkama (a) do (c).

3.4.3 Taj je pristup prikazan u predmetu C-10/96, Ligue Royale Belge pour la

Protection des Oiseaux ASBL, Société d’Etudes Ornithologiques AVES ASBL protiv Région Wallonne81 – do sada najopširnija odluka Suda o pitanju „nepostojanja zadovoljavajućeg rješenja”. Iako je taj predmet uključivao vrlo specifične okolnosti, od značajne je pomoći u svakoj općoj analizi o tome kako bi trebalo pristupiti tom uvjetu. Stoga je dobro pogledati ga detaljnije.

3.4.4 Pozadina je bilo osporavanje belgijskog suda u pogledu dvaju naloga valonske

regije kojima se, među ostalim, pod određenim uvjetima odobrava hvatanje određenih vrsta ptica koje su zaštićene Direktivom. Svrha planiranog odstupanja bila je opskrbiti ljubitelje ptica divljim primjercima kako bi se omogućio uspješniji uzgoj u zatočeništvu. Osporavajući valjanost naloga, Ligue Royale i AVES tvrdili su da je hvatanje divljih ptica u načelu zabranjeno Direktivom i da se odstupanja od te zabrane mogu, u skladu s člankom 9., dopustiti samo ako ne postoji zadovoljavajuće rješenje kao što je uzgoj u zatočeništvu. Tvrdili su da su postojale opsežne i odgovarajuće mogućnosti za uzgoj vrsta čije je hvatanje odobreno osporavanim nalozima.

3.4.5 Belgijska nadležna tijela iznijela su dvije vrste argumenata zašto ne postoji

zadovoljavajuća alternativa dopuštanju hvatanja divljih ptica. Prvi se odnosi na poteškoće koje bi nastale kad bi se ljubitelje ptica odmah obvezalo da naprave potrebne promjene kako bi osigurali uspješniji uzgoj korištenjem samo ptica uzgojenih u zatočeništvu. Drugi se odnosi na rizik za uspješan uzgoj u zatočeništvu koji bi predstavljao nedostatak genetske raznolikosti među jedinkama uzgojenima u zatočeništvu. Ta dva obrazloženja odražavaju se u pitanjima koje je belgijski Conseil d'État uputio Sudu na tumačenje82.

80 Uvodne izjave iz Direktive odnose se na mogućnost odstupanja od „nekih specifičnih situacija“. 81 Presuda od 12. prosinca 1996., Ligue royale belge pour la protection des oiseaux ASBL i Société d'études ornithologiques AVES ASBL protiv Région Wallonne, predmet C-10/96, ECR 1996., str. 6775. 82 Pitanja upućena Sudu bila su sljedeća: „1. Je li člancima 5., 9. i 18. Direktive 79/409/EEZ od 2. travnja 1979. o očuvanju divljih ptica državi članici dopušteno u sve manjoj mjeri i tijekom određenog razdoblja uzimati u obzir činjenicu da bi se zabranom hvatanja ptica u rekreacijske svrhe primoralo brojne zaljubljenike da promijene svoje objekte i napuste određene navike ako ta država priznaje da je uzgoj moguć, ali zbog tog razloga još uvijek nije izvediv u velikim razmjerima? 2. Dopušta li se člancima 5., 9. i 18. Direktive 79/409/EEZ državama članicama, i ako da u kojoj mjeri, da, u okviru uzgoja ptica u rekreacijske svrhe, odobre hvatanje divljih ptica koje prirodno obitavaju na

46

3.4.6 U osnovi je Sud odbio prvu vrstu argumenta, ali je uz nekoliko uvjeta prihvatio

mogućnost odstupanja radi rješavanja problema krvnog srodstva83. 3.4.7 Pri analiziranju pitanja drugih rješenja Sud je napomenuo da su aktivnosti koje

će se dopustiti odstupanjem (u ovom slučaju hvatanje divljih ptica u rekreacijske svrhe) bile primjer „razboritog korištenja” i stoga su obuhvaćene iscrpnim razlozima koji čine drugi uvjet iz predmeta C-118/94, (vidi prethodni stavak 3.3.2), tj. odstupanje se mora temeljiti na najmanje jednom od razloga iscrpno navedenih u članku 9. stavku 1. točkama (a), (b) i (c)84. Time se naglašava međuodnos pitanja zadovoljavajućih rješenja i razloga za odstupanje. U praktičnom smislu nema smisla ispitivati pitanje drugih rješenja ako aktivnosti na koje se odnosi odstupanje nisu obuhvaćene člankom 9. stavkom 1. točkama (a) do (c).

3.4.8 Sud je primijetio da je u specifičnim okolnostima predmeta postojalo drugo

rješenje za hvatanje divljih ptica u skladu s odstupanjem, odnosno uzgoj korištenjem isključivo uhvaćenih primjeraka.

europskom području država članica u cilju sprečavanja problema krvnog srodstva zbog kojeg bi došlo do previše endogenih križanja?” 83 Sud je na postavljena pitanja odgovorio sljedeće: „1. Direktivu Vijeća 79/409/EEZ od 2 travnja 1979. o očuvanju divljih ptica, a posebno njezin članak 9. stavak 1. točku (c), treba tumačiti na način da država članica ne može u sve manjoj mjeri i tijekom ograničenog razdoblja odobravati hvatanje određenih zaštićenih vrsta kako bi omogućila ljubiteljima ptica da popune svoje aviarije kada su uzgoj i razmnožavanje tih vrsta u zatočeništvu mogući, ali još nisu praktični u velikim razmjerima zbog činjenice da bi mnogi ljubitelji bili prisiljeni izmijeniti svoje objekte i promijeniti navike. 2. Nacionalna nadležna tijela ovlaštena su u skladu s Direktivom 79/409, a posebno njezinim člankom 9. stavkom 1. točkom (c), u okviru uzgoja ptica u rekreacijske svrhe, odobriti hvatanje zaštićenih vrsta u cilju sprečavanja problema krvnog srodstva koji bi doveo do previše endogenih križanja, pod uvjetom da ne postoji zadovoljavajuće rješenje, pri čemu se podrazumijeva da se broj primjeraka koji se mogu uhvatiti mora utvrditi na razini za koju se dokaže da je objektivno potrebna kako bi se pružilo rješenje za te probleme, uvijek pod uvjetom da se poštuje najviša granica „malih brojeva” iz te odredbe.” 84 U obrazloženje Suda uključeno je sljedeće: „15 Najprije je potrebno istaknuti da je Sud u točki 38. svoje presude u predmetu 262/85 Komisija protiv Italije [1987.] ECR 3073 smatrao da hvatanje i prodaja divljih ptica u cilju njihova zadržavanja radi korištenja kao živih mamaca ili u rekreacijske svrhe na sajmovima i tržnicama može činiti razborito korištenje odobreno člankom 9. stavkom 1. točkom (c) Direktive. 16 Stoga se ne može isključiti da i hvatanje određenih zaštićenih vrsta u rekreacijske svrhe, kao što je hvatanje kojemu je namjena omogućiti ljubiteljima da popune svoje aviarije, može činiti razborito korištenje u smislu članka 9. stavka 1. točka (c).”

47

3.4.9 Sud je zatim ispitao može li se to drugo rješenje smatrati zadovoljavajućim napominjući: „20 U tim okolnostima moglo bi se smatrati da uzgoj i razmnožavanje u zatočeništvu ne čine „zadovoljavajuće rješenje” samo ako bi se utvrdilo da se, kad ne bi bilo hvatanja divljih ptica, te aktivnosti ne bi mogle razvijati. 21 Slijedom toga, činjenica da uzgoj i razmnožavanje predmetnih vrsta u zatočeništvu još uvijek nisu izvedivi u velikim razmjerima zbog objekata i ustaljenih navika ljubitelja ptica, navika koje su, osim toga, poticane domaćim pravilima kojima se odstupa od općeg sustava Direktive, sama po sebi nije takva da se zbog nje posumnja u zadovoljavajuću prirodu alternativnog rješenja za hvatanje divljih ptica.”

3.4.10 Iz ovog odlomka te napomena nezavisnog odvjetnika vidljivo je da, ako postoji

drugo rješenje, svaki argument da nije „zadovoljavajuće” morat će biti snažan i čvrst. Kako nezavisni odvjetnik primjećuje: „Najvažnija je zajednička karakteristika članka 9. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) da će zabrana utvrđena u Direktivi u interesu zaštite ptica možda morati popustiti pred drugim zahtjevima; odstupanje u skladu s tom odredbom stoga može biti samo posljednje sredstvo. U tom kontekstu pojam „zadovoljavajuće” može se tumačiti tako da znači rješenje kojim se rješava određeni problem s kojim se suočavaju nacionalna nadležna tijela i kojim se istovremeno u najvećoj mogućoj mjeri poštuju zabrane utvrđene u Direktivi; odstupanje se može dopustiti samo kada se ne može usvojiti drugo rješenje koje ne uključuje stavljanje tih zabrana na stranu.”

3.4.11 Stoga je jasno da se drugo rješenje ne može smatrati nezadovoljavajućim samo

jer bi prouzročilo veće poteškoće ili zbog toga moralo promijeniti ponašanje korisnika odstupanja. Nezavisni odvjetnik napominje: „U prirodi je zaštite okoliša da se od određenih kategorija osoba može zatražiti da izmijene svoje ponašanje radi općeg dobra; u tom je slučaju, kao posljedica primjene Direktive, ukidanje „tenderie” ili „hvatanja ptica u rekreacijske svrhe”, koje je Belgija tako žestoko nastojala braniti pri ratificiranju Bernske konvencije, jedan je primjer. Činjenica da takve aktivnosti mogu biti ,naslijeđene od predakaʼ ili dio ,povijesne i kulturne tradicijeʼ nije dovoljna da bi se opravdalo odstupanje od Direktive.”

3.4.12 S druge strane, oprezno85 dopuštanje mogućnosti odstupanja koje je dao Sud na

temelju rizika krvnog srodstva dokazuje da se, u određenim okolnostima, uvjet da ne postoji zadovoljavajuće rješenje može ispuniti. Nezavisni odvjetnik primjećuje86: „Određivanje postoji li drugo zadovoljavajuće rješenje u određenoj činjeničnoj situaciji pitanje je, naravno, za nacionalni sud. Smatram da se takvo određivanje mora temeljiti na čimbenicima koji se mogu objektivno provjeriti, kao što su znanstvena i tehnička razmatranja koja je predložila Komisija.” U tom se kontekstu čini opravdanim izjaviti kao općeniti prijedlog da bi se svako određivanje da je drugo rješenje nezadovoljavajuće trebalo

85 Oprez Suda vidljiv je iz sljedećeg odlomka: „25 Kako je već navedeno u točki 17. ove presude, nadalje je potrebno uzeti u obzir da se odstupanje od članka 5. točke (a) Direktive može odobriti samo ako ne postoji zadovoljavajuće rješenje. Točnije, taj uvjet ne bi bio ispunjen da je bilo moguće spriječiti probleme krvnog srodstva suradnjom i razmjenom primjeraka među objektima za uzgoj.” 86 Mišljenje nezavisnog odvjetnika g. Fennellyja dostavljeno 7. studenoga 1996., Ligue royale belge pour la protection des oiseaux ASBL i Société d'études ornithologiques AVES ASBL protiv Région Wallonne, predmet C-10/96, točka 39.

48

temeljiti na čimbenicima koji se mogu objektivno provjeriti te da je potrebno posebnu pažnju posvetiti njihovoj znanstvenoj i tehničkoj ocjeni. U predmetu C-79/0387 Sud se usredotočio na te čimbenike kako bi ocijenio sukladnost odstupanja kojima se odobrava izlovljavanje korištenjem grančica premazanih ljepilom u španjolskoj pokrajini Valenciji. Čini se da argumenti koji se temelje na „duboko ukorijenjenoj tradiciji” lova nisu dovoljni da bi se opravdala odstupanja88. Osim toga, u svojoj presudi od 16. listopada 2003. Sud je zauzeo strogo stajalište u pogledu „potrebe” i „svrhe” odstupanja89. Potrebno je napomenuti završnu točku iz odluke u predmetu C-10/9690 – potrebu za ograničenjem odstupanja na mjeru koja je potrebna za rješavanje predmetnog problema. Stoga, iako možda nema zadovoljavajućeg rješenja za rizik krvnog srodstva osim hvatanja dodatnih jedinki divljih ptica, broj uključenih primjeraka mora se „utvrditi na razini za koju se dokaže da je objektivno potrebna kako bi se pružilo rješenje za te probleme”. To se ograničenje razlikuje od ograničenja „malih brojeva” iz članka 9. stavka 1. točke (c) iako se za male brojeve mora poštovati ukupna „gornja granica”.

„NE POSTOJI ZADOVOLJAVAJUĆE RJEŠENJE” U POGLEDU IZLOVLJAVANJA

3.4.13 Postavlja se osnovno pitanje može li se, de iure i de facto, taj uvjet ikad

ispuniti u pogledu izlovljavanja, a posebno predloženih produljenja sezona lova. U slučaju rekreacijskog lova to je pitanje neizostavno povezano s pitanjem može li se takvo izlovljavanje smatrati „razboritim korištenjem” za potrebe članka 9. stavka 1. točke (c). Pojašnjenje je pružio Sud u svojoj presudi u predmetu C-182/02 Ligue pour la protection des oiseaux and others91 koja je proizišla iz prethodnog pitanja koje je uputio francuski Conseil d'État. Potvrdivši da se rekreacijski lov može smatrati „razboritim korištenjem” (vidi odjeljak 3.5 u nastavku), Sud je izjavio da se odstupanje u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom (c) može dati samo kada ne postoji zadovoljavajuće rješenje.

3.4.14 Sud nije detaljno opisao u kojim bi uvjetima rekreacijski lov ispunio uvjet da

„ne postoji zadovoljavajuće rješenje”.

87 Presuda od 9. prosinca 2004., Komisija protiv Španjolske, predmet C-79/03, ECR 2004., str. 11619. 88 Presuda od 9. prosinca 2004., Komisija protiv Španjolske, predmet C-79/03, ECR 2004., str. 11619., točka 27. 89 Presuda od 16. listopada 2003., Ligue pour la protection des oiseaux i ostali protiv Premier ministre i Ministre de l'Aménagement du territoire et de l'Environnement, predmet C-182/02, točka 16. Sud je potvrdio taj pristup u sljedećim odlukama: presudi od 9. lipnja 2005., Komisija protiv Španjolske, predmet C-135/04, ECR 2005., str. 5261, točka 19. i presudi od 15. prosinca 2005., Komisija protiv Finske, predmet C-344/03, ECR 2005, str. 11033, točka 33. 90 Presuda od 12. prosinca 1996., Ligue royale belge pour la protection des oiseaux ASBL i Société d'études ornithologiques AVES ASBL protiv Région Wallonne, predmet C-10/96, ECR 1996., str. 6775. 91 Presuda od 16. listopada 2003., Ligue pour la protection des oiseaux i ostali protiv Premier ministre i Ministre de l'Aménagement du territoire et de l'Environnement, predmet C-182/02.

49

Međutim, u točki 16. presude Sud je pružio važno pojašnjenje napominjući da se ne može smatrati da je taj uvjet

„ispunjen kada se razdoblje izlovljavanja u skladu s odstupanjem nepotrebno poklapa s razdobljima u kojima se Direktivom namjerava pružiti posebna zaštita (u tu svrhu vidi predmet Komisija protiv Italije, točka 39.). Za to ne bi bilo potrebe da je jedina svrha odstupanja kojim se odobrava izlovljavanje bila produljiti razdoblje izlovljavanja za određene vrste ptica na područjima na kojima već obitavaju tijekom razdoblja izlovljavanja utvrđenog u skladu s člankom 7. Direktive.”

3.4.15 Upućivanjem na „potrebu” i „svrhu” odstupanja naglašava se, kao što je to i u

presudi u predmetu C-10/9692, važnost dokazivanja da postoje uvjerljivi razlozi kojima se opravdava odstupanje. Taj je pristup potvrđen u sljedećim odlukama Suda u pogledu izlovljavanja šumskih golubova u španjolskoj pokrajini Guipúzco93 i proljetnog izlovljavanja u Finskoj94.

3.4.16 Nadalje, u drugoj se citiranoj rečenici izričito isključuje mogućnost odstupanja

kada je jedina svrha produljiti sezonu lova divljih ptica koje su dostupne za izlovljavanje tijekom uobičajene otvorene sezone. Sud se pokazao spremnim provesti provjeru „mogućnosti” (contrôle d’opportunité)95 za dodjelu odstupanja.

3.4.17 U predmetu C-344/03 Sud je odlučio i da se izlovljavanje ptica prisutnih „zbog

zamjene” u jesen ili proljeće ne može smatrati zadovoljavajućim rješenjem u smislu članka 9. stavka 1. točke (c) Direktive. Prema mišljenju Suda „takvim bi se rješenjem riskiralo da ta odredba postane bespredmetna, barem djelomično, jer bi se na određenim područjima dopustile zabrane izlovljavanja određenih vrsta ptica, iako se izlovljavanjem u maloj mjeri, u teoriji, ne bi ugrozilo održavanje njihovih populacija na zadovoljavajućoj razini te bi izlovljavanje u maloj mjeri stoga predstavljalo razborito korištenje tih vrsta (u tom pogledu vidi predmet Ligue pour la protection des oiseaux i ostali, točku 17.). Štoviše, osim ako se sve vrste ptica smatraju jednakovrijednima za potrebe izlovljavanja, to bi rješenje u svakom slučaju bilo izvor pravne nesigurnosti jer temelj na kojem se može smatrati da se izlovljavanje određene vrste može zamijeniti izlovljavanjem druge vrste nije jasan iz mjerodavnog zakonodavstva”96.

92 Presuda od 12. prosinca 1996., Ligue royale belge pour la protection des oiseaux ASBL i Société d'études ornithologiques AVES ASBL protiv Région Wallonne, predmet C-10/96, ECR 1996., str. 6775. 93 Presuda od 9. lipnja 2005., Komisija protiv Španjolske, predmet C-135/04, ECR 2005., str. 5261., točka 19. 94 Presuda od 15. prosinca 2005., Komisija protiv Finske, predmet C-344/03, ECR 2005., str. 11033., točka 33. 95 Ispitivanje je li u određenim okolnostima odstupanje opravdano. 96 Presuda od 15. prosinca 2005., Komisija protiv Finske, predmet C-344/03, ECR 2005., str. 11033., točka 44.

50

MOGUĆI ČIMBENICI KOJI SE MOGU OBJEKTIVNO PROVJERITI TE ZNANSTVENA I TEHNIČKA RAZMATRANJA

3.4.18 U svjetlu odluke Suda u predmetu C-182/0297 potrebno je ispitati postoje li

potrebe, ili riječima nezavisnog odvjetnika u predmetu C-10/96, čimbenici koji se mogu objektivno provjeriti i znanstvena i tehnička razmatranja98,

kojima bi se opravdala odstupanja za izlovljavanje na temelju činjenice da ne postoji zadovoljavajuće rješenje za specifičnu situaciju.

• Izlovljavanje koje je opravdano u nerekreacijske svrhe

3.4.19 Općenito je prihvaćeno da neke vrste ptica koje se mogu izlovljavati mogu

ugroziti interese iz članka 9. stavka 1. točke (a) izvan sezone lova dopuštene u skladu s člankom 7. Općenito se prihvaća i da ponekad, u cilju zaštite tih interesa, ne mora postojati zadovoljavajuće rješenje osim ubijanja ptica. U tom kontekstu činilo bi se razumnim da je korištenje izlovljavanja legitimno sredstvo za zaštitu interesa navedenih u članku 9. stavku 1. točki (a). Naravno, u tom slučaju, izlovljavanje služi postizanju cilja koji se ne odnosi na rekreacijske aktivnosti (tj. sprečavanju nanošenja štete).

3.4.20 Vrste zbog kojih se upućuje na članak 9. stavak 1. točku (a) ponekad se

nazivaju „štetnim vrstama”. Opravdanje za njihovu kontrolu uključuje „radi sprečavanja nanošenja ozbiljne štete usjevima, stoci, šumama, ribnjacima i vodama” te „radi zaštite flore i faune”. Prvo se opravdanje posebno odnosi na veliki broj vrsta, uključujući članove porodica Corvidae, Columbidae, Sturnidae, Laridae i Anseridae99. Nekoliko je predmetnih vrsta rašireno i postoje u relativno velikom broju te se smatra da su u povoljnom stanju očuvanosti (vidi sliku 5. radi ocjene).

• Izlovljavanje u rekreacijske svrhe

3.4.21 U pogledu izlovljavanja radi rekreacije činilo bi se razumnim uzeti u obzir da

su, u smislu čimbenika koji se mogu objektivno provjeriti i znanstvenih i tehničkih razmatranja, nalazi analize preklapanja (vidi poglavlje 2.) važni.

3.4.22 Već je napomenuto u analizi preklapanja da je izlovljavanje u znatnoj mjeri

dopušteno u nekim državama članicama tijekom razdoblja koja su isključena u skladu s člankom 7. stavkom 4. te su stoga potrebne mjere kojima bi se osigurala usklađenost sezona lova sa zahtjevima Direktive.

97 Presuda od 16. listopada 2003., Ligue pour la protection des oiseaux i ostali protiv Premier ministre i Ministre de l'Aménagement du territoire et de l'Environnement, predmet C-182/02. 98 Mišljenje nezavisnog odvjetnika g. Fennellyja dostavljeno 7. studenoga 1996., Ligue royale belge pour la protection des oiseaux ASBL i Société d'études ornithologiques AVES ASBL protiv Région Wallonne, predmet C-10/96, točka 39. 99 Ta se kategorija primjenjuje i na vrste koje nisu navedene u Prilogu II. kao što je vranac Phalacrocorax carbo

51

3.4.23 U okviru prve i najvažnije reakcije trebalo bi, naravno, osigurati usklađenost s člankom 7. stavkom 4. To bi bilo u skladu s drugom rečenicom točke 16. presude u predmetu C-182/02100.

3.4.24 Postavlja se zatim pitanje postoje li čimbenici zbog kojih se može opravdati

razmatranje područja primjene odstupanja u odnosu na preklapanja. Čini se da u nekim slučajevima preklapanja mogu biti povezana s brojnim biološkim čimbenicima i čimbenicima očuvanja te da mogu postojati argumenti s obrazloženjem zašto bi ih trebalo razmotriti kao moguće čimbenike koji se mogu objektivno provjeriti. Dok je te čimbenike potrebno ispitati za svaku pojedinačnu vrstu, pojavljuje se nekoliko širokih kategorija preklapanja koje je potrebno razmotriti. Na pojedinačne vrste ili populacije istovremeno se mogu primijeniti različite kategorije.

3.4.25 Potrebno je naglasiti da će pri razmatranju tih čimbenika za potrebe utvrđivanja

mogućnosti odstupanja iz članka 9. stavka 1. uvijek biti potrebno provesti detaljno ispitivanje populacija vrsta te posebno uzeti u obzir okolnosti. Nadalje, ponovno je potrebno naglasiti da je svrha odstupanja obuhvatiti iznimne situacije i da se za navedene čimbenike ne smije smatrati da se njima opravdava opće, sustavno produljenje razdoblja izlovljavanja za opću namjenu. Prije odobrenja odstupanja potrebno je izvršiti procjenu za svaki pojedinačni slučaj i na temelju jasnih znanstvenih dokaza. Taj je pristup u skladu s relevantnom sudskom praksom Suda101.

Kako bi se pomoglo u razmatranju tog pitanja, u nastavku je opisan niz mogućih situacija. Potrebno je naglasiti da se predstavljanjem tih situacija ne podrazumijeva da Komisija prihvaća da one mogu činiti osnovu za odstupanje.

• Vrste za koje izlovljavanje može biti nepraktično ili neprimjereno tijekom znatnog

dijela uobičajenog razdoblja

3.4.26 Na primjer, za neke vrste, koje obitavaju u hladnim klimama, može biti nepraktično ili neprimjereno dopustiti izlovljavanje tijekom hladnih razdoblja produljenog fiziološkog stresa. Primjeri mogu uključivati vrste porodice lještarki (Tetraonidae) u planinskom okolišu. Sa stajališta očuvanja za te vrste može biti manje štetno da se ograničeno izlovljavanje dopusti tijekom razdoblja zabrane izlovljavanja, a ne tijekom uobičajene sezone love102. Međutim, svakim razmatranjem tog pitanja potrebno je u potpunosti uzeti u obzir potrebe vrsta tijekom kratkog ljeta kako bi se osiguralo uspješno

100 Presuda od 16. listopada 2003., Ligue pour la protection des oiseaux i ostali protiv Premier ministre i Ministre de l'Aménagement du territoire et de l'Environnement, predmet C-182/02. Kako bi procijenio je li Francuska ograničila odstupanje na slučajeve u kojima ne postoji zadovoljavajuće rješenje, Sud je ispitao je li potrebno da se razdoblje izlovljavana bespotrebno poklapa s razdobljima u kojima se Direktivom o pticama namjerava pružiti posebna zaštita. Prema mišljenju Suda „za to ne bi bilo potrebe da je jedina svrha odstupanja kojim se odobrava izlovljavanje bila produljiti razdoblje izlovljavanja za određene vrsta ptica na područjima na kojima već obitavaju tijekom razdoblja izlovljavanja utvrđenog u skladu s člankom 7. Direktive.” 101 Posebno vidi sljedeće presude: presudu od 7. ožujka 1996., Associazione Italiana per il WWF i ostali protiv Regione Veneto, predmet C-118/94, ECR 1996., str. 1223, točku 21.; presudu od 16. listopada 2003., Ligue pour la protection des oiseaux i ostali protiv Premier ministre i Ministre de l'Aménagement du territoire et de l'Environnement, predmet C-182/02, točke 13. – 19. 102 U nekim državama članicama u kojima se izlovljava postoji zakonska obustava izlovljavanja tijekom produljenog razdoblja hladnog vremena.

52

razmnožavanje, mitarenje i pripreme za zimu i ono se treba temeljiti na jasnim znanstvenim dokazima. Nadalje, presudom u predmetu C-182/02 pojašnjeno je da bi produženje samo u svrhu produljenja sezone lova bilo nezakonito.

• Vrste koje mogu biti nedostupne u dijelovima areala tijekom većine uobičajenog

razdoblja izlovljavanja 3.4.27 Čimbenik za razmatranje može biti i izostanak vrsta u određenim regijama

tijekom uobičajenih razdoblja izlovljavanja zbog obrazaca migracija. U presudi u predmetu C-182/02103 Sud nije isključio mogućnost izlovljavanja u skladu s odstupanjem izvan uobičajenih razdoblja utvrđenih u skladu s člankom 7. Takvo bi izlovljavanje bilo dopušteno na „područjima” koja ptice ne upotrebljavaju tijekom uobičajenog razdoblja izlovljavanja.

3.4.28 Utvrđivanje područja na koja se takva odstupanja mogu primjenjivati potrebno

je napraviti na razini koja je povezana s kretanjem i raspodjelom predmetnih vrsta. Potrebno je uključiti i razmatranje mogućnosti izlovljavanja konkretnih vrsta u određenoj regiji. Odobravanje odstupanja na temelju izostanka vrsta na „lokalnim” područjima u regiji u kojoj te vrste obitavaju tijekom razdoblja izlovljavanja ne bi bilo primjereno. To je i Sud potvrdio u predmetu C-135/04 koji se odnosi na izlovljavanje šumskih golubova u španjolskoj pokrajini Guipúzcoa104.

3.4.29 Svako takvo odstupanje trebalo bi procijeniti za svaki pojedinačni slučaj. Za

neke migracijske ptice koje ne provode zimu u državi članici stalno mogu postojati dobre mogućnosti za sezonu izlovljavanja u tim područjima dok se vrsta nalazi u migraciji nakon razmnožavanja. To je važan čimbenik u svakom razmatranju dopuštanja sezone lova izvan uobičajenih dopuštenih razdoblja.

3.4.30 U predmetu C-344/03 Sud je odlučio o pitanju dopuštenosti izlovljavanja ptica

u migraciji prije parenja i uvjetima koji bi se trebali primjenjivati105. Predmet se odnosio na sljedeće vrste: gavku (Somateria mollissima), patku batoglavicu (Bucephala clangula), malog ronca (Mergus serrator), velikog ronca (Mergus merganser), patku kulašicu (Melanitta fusca) i krunatu patku (Aythya fuligula). Sud je procijenio situaciju za svaku pojedinu vrstu kako bi provjerio je li jedina svrha odstupanja bila produljiti sezone lova za te vrste na područjima na kojima one već obitavaju tijekom sezona lova utvrđenih u skladu s člankom 7. Direktive. Na temelju dostupnih znanstvenih dokaza Sud je zaključio da su se te vrste mogle izlovljavati i u jesen te je odlučio da odstupanje nije bilo u skladu s uvjetom da ne postoji zadovoljavajuće rješenje.

• Vrste s produljenim razdobljima (prije parenja i) razmnožavanja

3.4.31 Ta se kategorija odnosi na relativno mali broj vrsta s produljenim razdobljima

podizanja mladunčadi tijekom kojih se proizvede nekoliko pologa. To se može

103 Presuda od 16. listopada 2003., Ligue pour la protection des oiseaux i ostali protiv Premier ministre i Ministre de l'Aménagement du territoire et de l'Environnement, predmet C-182/02, točka 16. 104 Presuda od 9. lipnja 2005., Komisija protiv Španjolske, predmet C-135/04, ECR 2005., str. 5261., točke 20. – 22. 105 Presuda od 15. prosinca 2005., Komisija protiv Finske, predmet C-344/03, ECR 2005., str. 11033., točke 29. – 46.

53

kombinirati i s razdobljem migracije prije parenja iako je trajanje razdoblja podizanja mladunčadi najvažniji čimbenik. Primjeri uključuju Anas platyrhynchos, Aythya fuligula, Columba palumbus, Streptopelia decaocto. Ta se kategorija posebno primjenjuje na potonje dvije vrste. Unatoč činjenici da golub grivnjaš Columba palumbus i gugutka Streptopelia decaocto imaju razdoblja podizanja mladunčadi koja traju 6 – 8 mjeseci, vrhunac je aktivnosti podizanja mladunčadi tijekom dva mjeseca106. Neke od tih vrsta postoje u vrlo velikom broju i nalaze se u povoljnom stanju očuvanosti (vidi sliku 5. radi ocjene).

3.4.32 Za većinu su tih vrsta vrlo kasni polozi drugi ili treći polozi, ili čak zamjenski

polozi. Općenito je održivost kasno izleženih ptića vjerojatno vrlo mala zbog klimatskih uvjeta u jesen i nedostatka vremena da se valjano razviju i prikupe hranu prije zime. U tim okolnostima oni u maloj mjeri mogu pridonijeti ukupnom povećanju populacije. Međutim, proizvodnja kasnih pologa može biti povezana i s dostupnošću dostatne opskrbe hranom u to vrijeme te stoga predstavljati znatan doprinos populaciji. Na primjer, uspjeh podizanja mladunčadi gugutke u istočnoj Njemačkoj povećao se tijekom razdoblja s 32 % u ožujku na 70 % u vremenu od kolovoza do listopada. Stoga bi se činilo potrebnim odrediti važnost ranog i kasnog podizanja mladunčadi na ukupan uspjeh podizanja mladunčadi.

3.4.33 Neka produljena razdoblja podizanja mladunčadi mogu biti povezana i s

ljudskim utjecajima (npr. dostupnošću žitarica kao kasne hrane za Columbus palumbus u Ujedinjenoj Kraljevini i Nizozemskoj107). Produljeno razdoblje podizanja mladunčadi divlje patke (patke gluhare), Anas platyrhynchos, u nekim područjima može biti povezano s prisutnošću domaćih pasmina odabranih za duga razdoblja podizanja mladunčadi108. To ukazuje na činjenicu da umjetni čimbenici nastali ljudskim djelovanjem mogu u prevladavajućoj mjeri utjecati na biološki obrazac i poremetiti ga produljenjem razdoblja razmnožavanja.

106 U skladu sa studijom koju je proveo R.K. Murton (Bird Study, 5, 157.–183. 1958.) vrhunac podizanja mladunčadi bio je od kasnog srpnja do kraja rujna. Nizozemska studija pokazala je jasan vrhunac gnijezda s jajima na prelasku iz kolovoza u rujan (Bijlsma 1980.). Birds of the Western Palearctic (1985., 325): „Znatna razlika čak i unutar zemalja, pri čemu se ptice u urbanim područjima u Britaniji gnijezde znatno ranije (počevši od druge polovine veljače) nego u ruralnom (počevši od druge polovine ožujka do druge polovine travnja); vrhunac razdoblja polaganja jaja ptica u urbanim područjima javlja se u drugoj polovini travnja i prvoj polovini svibnja, a za ruralna područja u prvoj polovini srpnja do prve polovine rujna; razlike ovise o dostupnosti hrane (Murton 1958., Cramp, S 1972. Ibis 114, 163.–171.).” Za gugutku se u BWP-u (185., 350) navodi samo „produljeno u cijelom arealu”. 107 Murton (1958.), Bijlsma (1980.). 108 (Cramp, S i Simmons K.E.L, Birds of the Western Palearctic 1977., 516).

54

3.4.34 Situacija za Anas platyrhynchos109 i Columba palumbus, koji su najproblematičnije vrste u brojnim državama članicama, navedena je na slikama 6. i 7. Iz toga je vidljivo da bi ograničavanje sezone lova na uobičajena razdoblja u skladu s člankom 7. stavkom 4. dovelo do njegova isključivanja tijekom od 25 do 35 dekada (tj. razdoblja od deset dana) u godišnjem ciklusu tih vrsta. Biološki čimbenici dovode do sezone lova koja je pet dekada kraća nego u slučaju brojnih drugih lovnih vrsta. Čini se da ne postoje potrebe u pogledu očuvanja koje zahtijevaju takvo ograničenje s obzirom na njihov veliki broj i stanje očuvanosti. Te su vrste ključne lovne vrste u mnogim dijelovima EU-a i najvažnije za cjelokupno rekreacijsko izlovljavanje u tim područjima. Nadalje, prisutnost domaćih pasmina divlje patke (patke gluhare) Anas platyrhynchos u različitim dijelovima njezina areala prezimljavanja može pridonijeti tom drukčijem ponašanju u pogledu razdoblja migracije prije parenja i razmnožavanja iako je za taj čimbenik potrebna dodatna znanstvena studija te se stoga predlaže da se u slučaju postojanja te u velikoj mjeri umjetne situacije ona može djelomično riješiti u okviru članka 7. Direktive (vidi odjeljke 2.7.11–2.7.12).

• Vrste s razdobljem razmnožavanja s produljenom roditeljskom skrbi

3.4.35 Za nekoliko skupina ptica (npr. Tetraonidae, Phasianidae, Laridae, Anseridae)

razdoblje ovisnosti mladunčadi od izlijeganja do potpune opernaćenosti može se jako produljiti. Zapravo, za mladunčad Anseridae, razdoblje roditeljske skrbi za potomstvo može se nastaviti do proljetne migracije (za te se vrste smatra da je opernaćenost mladunčadi kraj ovisnosti za potrebe članka 7. stavka 4.). Za Tetraonidae poduzet je iznimno oprezan pristup u definiranju razdoblja ovisnosti mladih ptica koje može trajati 6 – 9 dekada nakon izlijeganja. Ta pojava produljenog razdoblja ovisnosti u kombinaciji s kasnim (zamjenskim) polozima može dovesti do toga da se razdoblje razmnožavanja za nekoliko vrsta produlji do kraja rujna. Zbog tog je kasnog datuma održivost ptića izleženih iz tih kasnih pologa Tetraonidae nesigurna zbog meteoroloških uvjeta u planinama u jesen.

3.4.36 Pri razmatranju postoje li čimbenici koji se mogu objektivno provjeriti za

znanstvena i tehnička razmatranja može biti primjereno uzeti u obzir korisne posljedice očuvanja vrsta ptica koje mogu proizići iz upravljanja divljači koje je povezano s razmatranom provedbom odstupanja. Na primjer, lovci mogu dobrovoljno brinuti o staništima divljači, kutije za gnijezda mogu se nuditi u velikim količinama, a dodatna hrana u odgovarajućim prilikama. Upravljanje vrištinom u planinskim područjima i zakonita kontrola grabežljivaca kao posljedica upravljanja divljači ne koristi samo sjevernoj snježnici Lagopus lagopus, nego ima i šire koristi za okoliš110.

109 Produljeno razdoblje podizanja mladunčadi divlje patke u nekim područjima može biti povezano s prisutnošću domaćih pasmina odabranih za duga razdoblja podizanja mladunčadi (Cramp, S i Simmons K.E.L. 1977. Birds of the Western Palearctic, str. 516. Oxford University Press).

110 Izvješće radne skupine Ujedinjene Kraljevine za grabljivice. 2000. Peterborough. Ministarstvo zaštite okoliša, prometa i regija / Zajednički odbor za zaštitu prirode. ISBN 1 85397 078 6.

55

3.5 Drugi uvjet za odstupanja: dokazivanje jednog od dopuštenih razloga u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkama (a), (b) i (c)

3.5.1 Kako je navedeno u stavku 3.3.2, odstupanje se mora temeljiti na najmanje

jednom od razloga koji su iscrpno navedeni u članku 9. stavku 1. točkama (a), (b) i (c).

ODSTUPANJA IZ ČLANKA 9. STAVKA 1. TOČKE (A)

3.5.2 U članku 9. stavku 1. točkom (a) Direktive navodi se niz razloga kojima se

može opravdati korištenje odstupanja. To su sljedeći razlozi: • u interesu javnog zdravlja i sigurnosti • u interesu sigurnosti zračnog prometa • radi sprečavanja nanošenja ozbiljne štete usjevima, stoci, šumama, ribnjacima i vodama • radi zaštite flore i faune

3.5.3 Te odredbe nisu ograničene na vrste ptica koje se mogu izlovljavati (navedene

u Prilogu II. Direktive), ali se primjenjuju na sve vrste ptica za koje postoji opravdanje za korištenje odstupanja. Međutim, brojne vrste za koje se smatra da predstavljaju probleme u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom (a) (takozvane štetne vrste) navedene su u Prilogu II. Direktive i stoga se mogu kontrolirati tijekom uobičajenog razdoblja izlovljavanja u skladu s odredbama članka 7. Direktive111.

3.5.4 Stoga bi se članak 9. stavak 1. točka (a) uglavnom primjenjivao na vrste koje se

mogu izlovljavati u situacijama kada se nadzorne mjere provode tijekom razdoblja prije parenja i razmnožavanja. Mogućnosti njegova korištenja razmotrene su u nastavku.

„U interesu javnog zdravlja i sigurnosti i u interesu sigurnosti zračnog prometa”

3.5.5 Prvi i drugi razlog iz točke (a) odnose se na „interes javnog zdravlja i

sigurnosti” i „interes sigurnosti zračnog prometa”. Na javno zdravlje i sigurnost može se utjecati na lokalnoj razini kada se zbog prisutnosti ili hranjenja ptica stvara znatan rizik za ljudsko zdravlje ili povećava rizik od nesreća. U brojnim će slučajevima izmjene staništa ili isključivanje ptica biti primjerena rješenja. Na primjer, u brojnim se zračnim lukama provode mjere upravljanja kako bi se spriječili sudari ptica sa zrakoplovima.

3.5.6 Takva rješenja posebno uključuju upravljanje staništem (kako bi se smanjila

privlačnost za ptice, a posebno jata ptica) i različite tehnike plašenja, uključujući ponekad strijeljanje. U većini slučajeva postoje zadovoljavajuća rješenja koja su učinkovitija i trajnija od izlovljavanja, osim sokolarenja. Stoga se umjesto toga mora primjenjivati članak 9.

111 Direktivom Vijeća 94/24/EZ izmijenjen je Prilog II. Direktive 79/409/EEZ tako da uključuje pet vrsta Corvidae, koje mogu prouzročiti štetu na usjevima, i za koje su nadzorne mjere službeno bile moguće samo u skladu s odstupanjima iz članka 9. Njihovim stavljanjem na popis iz Priloga II. olakšano je uravnoteženo upravljanje njihovim populacijama.

56

„Radi sprečavanja nanošenja ozbiljne štete usjevima, stoci, šumama, ribnjacima i vodama”

3.5.7 Treći razlog za odstupanje u skladu s točkom (a) odnosi se na sprečavanje

nanošenja ozbiljne štete usjevima, stoci, šumama, ribnjacima i vodama. To odstupanje, kojemu je svrha regulirati „ptice koje nanose štetu”, ima brojne dimenzije. Prvo, jasno je povezano s gospodarskim interesom. Drugo, svrha mu je spriječiti nanošenje štete; stoga to nije odgovor na već dokazanu štetu, nego se odnosi na štetu koja će vrlo vjerojatno nastati u izostanku mjera. Treće, mora postojati temelj za zaključivanje da će šteta biti ozbiljna u izostanku mjera.

3.5.8 Šteta zbog ptica obično je prouzročena hranjenjem (usjevi, stoka, ribnjaci),

uništavanjem (usjevi, šume) i zagađenjem (voda). 3.5.9 Takva šteta zbog ptica odnosi se na veliki broj vrsta, uključujući Corvidae,

Columbidae, Sturnus vulgaris, Laridae i Anseridae. Brojne su vrste iz Priloga II. i predmet dugih preklapanja (više od 40 dana) između sezona lova i razdoblja podizanja mladunčadi i povratne migracije.

3.5.10 Nije obuhvaćena šteta na interesima osim onih koji su navedeni, npr. drugim

oblicima imovine ili u drugim štetnim situacijama. 3.5.11 Predmetna šteta mora biti ozbiljna. U tom je pogledu Europski sud napomenuo

da „cilj Direktive nije spriječiti prijetnju manje štete.”112 Mogu se napomenuti dva aspekta: vjerojatnost i razmjer štete. Mogućnost nastanka štete nije dovoljna. Ako šteta još nije vidljiva, prošlim bi se iskustvom trebala dokazati visoka vjerojatnost nastanka štete. Nadalje, to bi se trebalo odnositi na ozbiljnu štetu gospodarskom interesu, što ukazuje na to da nisu obuhvaćeni samo štetno djelovanje i uobičajeni poslovni rizik.

3.5.12 Kao i uvijek u slučaju odstupanja, potrebno je razmotriti dostupna rješenja.

Izlovljavanje neće uvijek biti učinkovito rješenje. Nedostatak svake nadzorne metode je u tome što se uklonjene ptice mogu zamijeniti pticama iz drugih područja, a ustrijeljene će se ptice nakon nekog vremena zamijeniti drugim pticama.

3.5.13 U predmetu C-79/03 koji se odnosi na izlovljavanje korištenjem grančica

premazanih ljepilom kako bi se izbjegla ozbiljna šteta na usjevima u španjolskoj pokrajini Valenciji, Sud je donio odluku o postojanju drugih rješenja i važnosti te vrste izlovljavanja za izbjegavanje štete113. Prema mišljenju Komisije postoje zadovoljavajuća rješenja za sprečavanje navodne ozbiljne štete koju drozdovi prouzročuju u vinogradima i maslinicima (npr. izlovljanje puškama i korištenje strašila za ptice koji su se uspješno provodili u drugim autonomnim pokrajinama u Španjolskoj). Španjolska nadležna tijela tvrdila su da se izlovljavanjem korištenjem grančica premazanih ljepilom osigurava zadovoljavajuće rješenje za sprečavanje štete jer je korištenje strašila za ptice preskupo u odnosu na nanesenu štetu i njihovim se korištenjem može prouzročiti požar, dok bi korištenje pušaka dovelo do povećanja broja dozvola za izlovljavanje i produljenja sezone love.

112 „Činjenica da je određeni stupanj štete potreban za to odstupanja od općeg sustava zaštite u skladu je sa stupnjem zaštite koji se nastoji postići Direktivom”. (Presuda od 8. lipnja 1987., Komisija protiv Belgije, predmet 247/85, ECR 1987., str. 3029., točka 56.). 113 Presuda od 9. prosinca 2004., Komisija protiv Španjolske, predmet C-79/03, ECR 2004., str. 11619.

57

3.5.14 Sud je primijetio da u drugim regijama Španjolske koje se suočavaju s istim

problemom (u kojima se u velikoj mjeri uzgajaju masline i grožđe te u kojima postoje i velike populacije drozdova) izlovljavanje korištenjem grančica premazanih ljepilom nije dopušteno, ali da se drozdovi mogu loviti puškom, koja je selektivno sredstvo ubijanja. Sud je napomenuo i da se 80 % grančica premazanih ljepilom moglo pronaći u jednoj pokrajini, od kojih je 69,5 % bilo u područjima u kojima nema maslinika ili vinograda; stoga se činilo da opravdanje temeljeno na sprečavanju nanošenja ozbiljne štete tim usjevima nije u skladu s takvom situacijom. Slijedom toga, Sud je smatrao da izlovljavanje korištenjem grančica premazanih ljepilom nije opravdano u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom (a) Direktive114.

3.5.15 Međutim postojat će slučajevi u kojima je izlovljavanje ptica radi kontrole štete

opravdano Kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri povećalo sprečavanje nanošenja štete, nadzorne mjere za vrstu koja nanosi štetu najvjerojatnije će biti učinkovite kada je populacija u nekoj sezoni najmanja i kada je najmanja dostupnost zamjenskih ptica – to je obično razdoblje podizanja mladunčadi i razdoblje prije toga. Pri izrađivanju strategija kontrole štete logično je da bi najprije kontrolu trebalo ograničiti u vremenu i prostoru na kojem šteta nastaje. Međutim, raširene vrste koje mogu nanijeti štetu na velikim područjima, kao što je šumski golub Columba palumbus, mogu opravdati odstupanja koja su općenitija u pogledu teritorijalnog opsega115.

„Radi zaštite flore i faune”

3.5.16 Četvrti razlog za odstupanje u skladu s točkom (a) odnosi se na zaštitu flore i

faune. Vrste faune ili flore nisu određene, no čini se da se razlikuju od flore i faune od gospodarskog interesa obuhvaćenih drugim odredbama članka 9. stavka 1. točke (a). Odstupanje će se najvjerojatnije moći koristiti u slučaju povezanosti s održavanjem populacija vrsta koje su rijetke ili ugrožene, ali nije ograničen na te vrste. Nadalje, čini se da u tom slučaju ne postoji potreba za dokazivanjem vjerojatnosti ozbiljnog učinka prije primjene odstupanja.

3.5.17 Ptice mogu utjecati na floru i faunu predacijom, ispašom, rušenjem, gaženjem,

nagomilavanjem izmeta itd. Za to je navodno kriv relativno mali broj vrsta: npr. srebrnasti galeb Larus argentatus, crna vrana Corvus corone, svraka Pica pica116. Dugoročan učinak na druge populacije flore i faune vjerojatan je samo kada su uključene lokalizirane pojave. Svaki je slučaj potrebno detaljno razmotriti i o njemu odlučiti uzimajući u obzir informacije nadležnih tijela za očuvanje. Odluke je potrebno donijeti na temelju najboljih dostupnih znanstvenih informacija. Na sljedeća bi se pitanja moglo odgovoriti:

♦ Odnosi li se to na ugrožene, rijetke ili druge populacije ptica u nepovoljnom

stanju očuvanosti koje prirodno obitavaju? ♦ Jesu li predmetne „flora i fauna” u lošijem stanju očuvanosti nego vrste za

114 Presuda od 9. prosinca 2004., Komisija protiv Španjolske, predmet C-79/03, ECR 2004., str. 11619., točke 25. i 28. 115 O korištenju općih odobrenja za rješavanje tih situacija detaljnije se raspravlja u odjeljcima 3.6.10 do 12 u odnosu na članak 9. stavak 2. 116 Uključene su i određene vrste koje nisu navedene u Prilogu II. Direktivi (npr. vranac Phalacrocorax carbo).

58

koje se traži odstupanje? ♦ Odnosi li se to na druga važna razmatranja o bioraznolikosti? ♦ Postoje li dobri znanstveni dokazi o dugoročnom utjecaju na pogođenu

populaciju / pogođene populacije? ♦ Je li točno da ne postoje „zadovoljavajuća rješenja” te je stoga kontrola

populacije nužna za učinkovito smanjivanje ili sprečavanje „štete za okoliš”?

3.5.18 U pogledu „zadovoljavajućih rješenja” potrebno je razmotriti mjeru u kojoj je

predacija izravno povezana s gubitkom, pogoršanjem ili promjenom staništa (npr. gubitkom vegetacijskog pokrova) ili drugim okolišnim čimbenicima. Ako postoji takav izravan odnos, može biti primjereno razmotriti kontrolu grabežljivaca u kombinaciji s obnovom staništa ili boljim upravljanjem ljudskim aktivnostima. Na primjer, predacija jata vrste čigra (Sterna) koju vrše galebovi (Larus) može biti povezana s ukupnim povećanjem populacije galebova povezanim s povećanjem hrane na odlagalištima otpada kojima se loše upravlja.

3.5.19 Ako se slučaj zaštite temelji na uvjerljivim elementima, može se razmotriti

kontrola (u koju može biti uključeno izlovljavanje). Čini se stoga da bi samo u specifičnim situacijama, koje će odrediti nadležna tijela za očuvanje ili njihove agencije, kontrola ptica mogla biti primjerena mjera upravljanja, na relevantnoj geografskoj razini, kako bi se učinkovito smanjio negativan utjecaj određenih vrsta ptica na osjetljivu floru ili faunu.

ODSTUPANJA IZ ČLANKA 9. STAVKA 1. TOČKE (B)

3.5.20 U članku 9. stavku 1. točki (b) dopušta se mogućnost korištenja odstupanja za

potrebe istraživanja i obrazovanja, obnavljanja populacija, ponovnog unošenja vrsta te za potrebe uzgoja koji je neophodan za te namjene. Poveznice između tih mogućnosti i izlovljavanja vjerojatno će biti vrlo ograničene, iako to može biti relevantno u slučajevima kada postoje programi uzgoja vrsta divljači u cilju obnavljanja njihovih populacija ili ponovnog unošenja vrsta. Mogu postojati i slučajevi kada se zbog drugih projekata istraživanja izlovljavanja korištenje te vrste odstupanja može opravdati.

ODSTUPANJA IZ ČLANKA 9. STAVKA 1. TOČKE (C)

3.5.21 U članku 9. stavku 1. točki (c) dopušta se korištenje odstupanja za hvatanje,

držanje ili drugo razborito korištenje određenih ptica. Osim općih uvjeta, postoje četiri posebna uvjeta koja se moraju poštovati kako bi se primijenilo odstupanje u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom (c). Mora predstavljati „razborito korištenje”. Mora se odnositi na „mali broj”. Dopušteno je samo ako se provodi pod „nadziranim uvjetima“. Konačno, mora biti na „selektivnoj osnovi”. U odluci Suda u predmetu C-60/05 pojašnjeno je nekoliko pitanja u pogledu uvjeta iz članka 9. stavka 1. točke (c) i vrsta nacionalnog administrativnog okvira koji je potreban za učinkovitu provedbu te odredbe117.

117 Presuda od 8. lipnja 2006., WWF Italija i ostali, predmet C-60/05, ECR 2006., str. 5083.

59

• „Određene ptice” 3.5.22 Iako se navodi da se to odstupanje može primijeniti na „određene ptice”, one u

Direktivi nisu određene. U pregovorima koji su doveli do donošenja Direktive upućivalo se na potrebu da se predvidi odstupanje kako bi se dopustilo izuzimanje ptica grabljivica radi sokolarenja118. Međutim, može se zaključiti da se to odstupanje može primijeniti i na druge vrste ptica za koje je razumno korištenje opravdano. U predmetu C-182/02 Sud je naveo119 da se uvjet „određenih ptica u malom broju” „ne može ispuniti ako se odstupanjem za izlovljavanje ne osigurava održavanje populacije predmetne vrste na zadovoljavajućoj razini.” Stoga je teško zamisliti uvjete u kojima bi odstupanje iz članka 9. stavka 1. točke (c) bilo opravdano za vrstu koja je u nepovoljnom stanju očuvanosti.

• Razumno korištenje

3.5.23 Postavlja se temeljno pitanje može li se izlovljavanje smatrati „razumnim

korištenjem” za potrebe članka 9. stavka 1. točke (c). Sud je sada odgovorio na pitanje u predmetu C-182/02 Ligue pour la protection des oiseaux i ostali. Na temelju prethodne sudske prakse120 Sud je naveo sljedeće:

„Iz prethodnog je jasno da se izlovljavanje divljih ptica u rekreacijske svrhe tijekom razdoblja navedenih u članku 7. stavku 4. Direktive može smatrati razboritim korištenjem odobrenim člankom 9. stavkom 1. točkom (c) te Direktive, kao što se takvim mogu smatrati i hvatanje i prodaja divljih ptica čak i izvan sezone lova u cilju njihova držanja kao živih mamaca ili korištenja u rekreacijske svrhe na sajmovima i tržnicama”121.

3.5.24 Iz iste je presude očito da se rekreacijsko izlovljavanje ne smatra automatski

razumnim korištenjem. Napomenuvši potrebu za odstupanjem za izlovljavanje kako bi se osiguralo održavanje populacije na zadovoljavajućoj razini, Sud je primijetio sljedeće:

118 Gospodarski i socijalni odbor u mišljenju o prijedlogu Direktive Vijeća o očuvanju ptica od 25. svibnja 1977. (SL N°C 152/3, 29.6.1977.) naveo je sljedeće: „2.8.1. Primijećen je izostanak mogućnosti odstupanja radi izuzimanja ptica grabljivica za sokolarenje. Komisiji je ukazano na to da je to zakonit stari sport kojim se, ako se ispravno kontrolira, ne ugrožavaju ni populacije ptica grabljivica ni populacije ptica koje se love tijekom sokolarenja. Stoga bi trebalo osigurati odredbe kojima se dopušta njegov nastavak na kontroliranoj osnovi.” 119 Presuda od 16. listopada 2003., Ligue pour la protection des oiseaux i ostali protiv Premier ministre i Ministre de l'Aménagement du territoire et de l'Environnement, predmet C-182/02, točka 17. 120 Posebno vidi presudu od 8. srpnja 1987., Komisija protiv Italije, predmet 262/85, ECR 1987., str. 3073., točka 38., ali i presudu od 8. srpnja 1987., Komisija protiv Belgije, predmet 247/85, ECR 1987., str. 3029., točka 7 i presudu od 7. ožujka 1996., Associazione Italiana per il WWF i ostali protiv Regione Veneto, predmet C-118/94, ECR 1996, str. 1223., točka 21. 121 Vidi točku 11 presude. Ta je zabrana nedavno potvrđena u presudi 8. lipnja 2006., WWF Italija i ostali, predmet C-60/05, ECR 2006., str. 5083., točka 32.

60

„Ako taj uvjet nije ispunjen, korištenje ptica radi rekreacijskog izlovljavanja ne može se ni u kojem slučaju smatrati razboritim i, u skladu s tim, prihvatljivim za potrebe 11. uvodne izjave u uvodnom dijelu Direktive.” 32 60/05

3.5.25 Razumno korištenje nije definirano u Direktivi, iako je iz članka 9 . stavka 1.

točke (c) jasno da može uključivati hvatanje i držanje određenih ptica. Potrebno je napomenuti i da, dok se u engleskoj verziji Direktive riječ „korištenje” ponavlja u izrazu „mudro korištenje” u članku 7. i izrazu „razborito korištenje” u članku 9. stavku 1. točki (c), ostale jezične verzije upotrebljavaju različite pojmove u tim dvama izrazima. U mnogim verzijama jednakovrijedna riječ za „korištenje” u izrazu „razborito korištenje” ima konotaciju kojom se upućuje na iskorištavanje122. Komisija je prethodno navela: „Taj koncept treba uključivati aktivnosti kojima se u velikoj mjeri pridonosi učinkovitosti općeg sustava zaštite divljih ptica koji je uspostavljen Direktivom. Može uključivati i drugo korištenje pod uvjetom da se time ne ugrožavaju opći ciljevi Direktive te može uključivati izlovljavanje korištenjem ptica grabljivica u kontekstu sokolarenja.”123 Međutim, svaku konotaciju pojma „korištenje” kojom se upućuje na iskorištavanje potrebno je uravnotežiti konotacijama odgovornosti, ograničenja i dobre procjene koje sadržava pojam „razborito”. To je potvrđeno u primjedbi Suda u predmetu C-18/02 iz prethodnog stavka 3.5.22.

3.5.26 Sokolarenje je primjer okolnosti koje dovode do nepoštovanja članka 5.

(zabrana ubijanja ili hvatanja divljih ptica) i 7. (vrste koje se mogu izlovljavati), ali koje, prema mišljenju Komisije, predstavljaju „razborito korištenje”. Iako je sokolaranje izričito navedeno u članku 7. stavku 4. Direktive, za predmetne države članice lov je ograničen na vrste koje se mogu izlovljavati navedene u Prilogu II. dijelu 1. i Prilogu II. dijelu 2. Direktive. U Ujedinjenoj Kraljevini poljska ševa Alauda arvensis čini jednu od glavnih lovnih vrsta za malog sokola Falco columbarius. Sokolarenje se izvodi korištenjem malih sokola, no poljska ševa ne nalazi se među vrstama koje su navedene u Prilogu II. dijelu 2. za tu državu članicu. Zbog toga Ujedinjena Kraljevina odobrava, u okviru odstupanja, izlovljavanje malog broja poljskih ševa. Komisija smatra da je to opravdano kao „razborito korištenje” u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom (c) jer je mali sokol prirodno usmjeren na izlovljavanje poljskih ševa. Potrebno je napomenuti da to nije jedini primjer u kojem izlovljavanje može biti predmet odstupanja u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom (c).

• Mali broj

3.5.27 Kako bi se ispunili zahtjevi iz članka 9. stavka 1. točke (c) odstupanja se

moraju odnositi samo na „mali broj”. Stoga bi bilo primjereno moći odrediti količinu za utvrđivanje praga ispod kojeg se automatski smatra da ispunjava zahtjeve pojma „mali broj”.

122 Drugi jezici: „utilisation raisonnée” u odnosu na „exploitation judicieuse” (FR); „fornuftig udnyttelse” „fornuftig anvendelse” (DK); „saggia utilizzazione” , „impieghi misurati” (IT); „utilización razonable” , „explotación prudente” (ES); „förnuftigt utnyttjande”,. „förnuftig användning” (SE); „ορθολογική χρησιµοποίηση”, „ορθολογική εκµετάλευση” (GR). 123 Iz Drugog izvješća o Direktivi o pticama (str 9. – 10.)

61

3.5.28 U predmetu 252/85, Komisija protiv Francuske124 Sud je razmatrao pitanje malog broja u sljedećem odlomku: „U tom je pogledu iz članka 2. vidljivo, u vezi s uvodnom izjavom 11. preambule Direktive, da kriterij malih količina nije apsolutni kriterij, nego da se prije odnosi na održavanje razine ukupne populacije i na stanje razmnožavanja predmetne vrste.” Kako je napomenuto ranije, u predmetu C-182/02, Sud je naveo125 da se uvjet „određenih ptica u malom broju” „ne može ispuniti ako se odstupanjem za izlovljavanje ne osigura održavanje populacije predmetne vrste na zadovoljavajućoj razini.”

3.5.29 Komisija smatra je pojam „malog broja” stoga nužno relativan. Veličina ne

može biti mala ili velika, osim u odnosu na drugu veličinu. Osim toga, to ne smije biti štetno za održavanje razine populacije i mora se u potpunosti uzeti u obzir stanje očuvanosti predmetne vrste.

U nedavnim je presudama Sud potvrdio Komisijin pristup i dostavio dodatno pravno pojašnjenje pitanja malih brojeva126.

Određivanje veličine

3.5.30 Postavlja se pitanje s kojom je veličinom potrebno usporediti „mali broj”.

Budući da se svi slučajevi odstupanja odnose na izuzimanje ptica, tj. godišnji gubitak pogođene populacije, najprimjerenije je rješenje usporediti brojeve uključene u to izuzimanje s ukupnom godišnjom smrtnošću, koja se definira kao zbroj smrtnih slučajeva zbog prirodnih uzroka i izuzimanja ptica u skladu s člankom 7., ako je primjenjivo.

3.5.31 Stoga se predlaže da prag „malih količina” treba utvrditi kao određeni postotak

ukupne godišnje smrtnosti populacije/populacija na koju/koje se odstupanje odnosi.

3.5.32 Za sedentarne vrste „predmetna populacija” znači populacija geografske regije

u kojoj se traži primjena odstupanja. Za ptice u procesu migracije to znači populacija regija iz kojih dolazi najveći broj migracijskih ptica prije nego što prođu regiju u kojoj se traži primjena odstupanja tijekom razdoblja kada je potonje na snazi. Tijekom zimskog razdoblja to znači najmanja populacija koja prezimljava u regiji u kojoj se traži primjena odstupanja. U slučajevima kada se populacija nalazi u različitim državama članicama, odstupanja se mogu koristiti za migracijske ptice iste populacije u različitim zemljama. U tim bi okolnostima bilo nužno ograničiti predmetnu populaciju na onu koja boravi na području na kojem se odstupanje primjenjuje u trenutku izuzimanja ptica kako bi se smanjili kumulativni učinci.

3.5.33 Postoji i vremenska dimenzija određivanja referentne populacije u trenutku

primjene odstupanja. Na primjer, izuzimanje šumskih goluba Columba palumbus u jesen, kada postoji višak mladih ptica jako će se razlikovati od iz izuzimanja morskih pataka tijekom proljetne migracije kada će utjecaji biti razmjerno veći na odraslu populaciju koja se još nije počela gnijezditi. Mogu

124 Presuda od 27. travnja 1988., Komisija protiv Francuske, predmet 252/85, ECR 1988., str. 2243. 125 Presuda od 16. listopada 2003., Ligue pour la protection des oiseaux i ostali protiv Premier ministre i Ministre de l'Aménagement du territoire et de l'Environnement, predmet C-182/02, točka 17. 126 Vidi sljedeće presude: presudu od 9. prosinca 2004., Komisija protiv Španjolske, predmet C-79/03, ECR 2004., str. 11619, točke 36. i 41.; presudu od 15. prosinca 2005., Komisija protiv Finske, predmet C-344/03, ECR 2005., str. 11033., točke 53. – 54.; presudu 8. lipnja 2006., WWF Italija i ostali, predmet C-60/05, ECR 2006., str. 5083., točke 25. – 27.

62

postojati i slučajevi kada neka vrsta prolazi kroz diferencijalnu migraciju (npr. grgeč Philomachus pugnax) te je to potrebno uzeti u obzir pri određivanju referentne populacije.

3.5.34 Kako bi se odredio točan broj za prag, moguća su dva praga:

– broj mora biti puno manji, najmanje za jedan red veličine, od brojeva koji su karakteristični za izuzimanje ptica u skladu s člankom 7. Broj od 1 % ispunjava taj uvjet. – izuzimanje mora imati neznatan učinak na dinamiku populacije predmetne vrste. Broj od 1 % ili manji ispunjava taj uvjet jer su parametri dinamike populacije rijetko poznati do manje od jednog postotnog boda te se izuzimanje ptica koje čini 1 % može zanemariti s matematičkog stajališta u modeliranju.

3.5.35 Statistički podaci o ulovu postoje samo za nekoliko država članica i vrsta te su

podaci različite kvalitete. Iako podaci o ulovu općenito mogu biti razmjerni veličini populacije, učestalo izlovljavanje nije nužno primjeren pristup jer se usredotočuje na određivanje praga za odstupanje na temelju ulova, a ne u smislu veličine populacije. Dobrom praksom očuvanja ne može se smatrati ni pretpostavka da što je veći ulov u regiji, više se ptica može izlovljavati u skladu s odstupanjem. Tim bi se pristupom diskriminirale i regije koje možda imaju ograničene mogućnosti za izlovljavanje u uobičajenim sezonama lova.

3.5.36 Ukupna godišnja smrtnost primjereni je parametar za određivanje malog broja

jer se tako uzimaju u obzir veličina populacije, stanje i dinamika populacije. U tom okviru „mali broj” potrebno je razumjeti kao svako izuzimanje od oko 1 % godišnje smrtnosti vrsta koje se mogu izlovljavati, pri čemu se smatra da sukladnost s člankom 9. Direktive u svakom slučaju ovisi o sukladnosti s ostalim odredbama članka.

Sud slijedi isti pristup u pogledu primjene članka 9. koji je sažet u točkama 25.–27. predmeta C-60/05127:

25 „Važno je napomenuti i da, pri izvršavanju svojih ovlasti u pogledu odobravanja

odstupanja u skladu s člankom 9. Direktive, nadležna tijela država članica moraju uzeti u obzir različite kriterije koji se odnose na geografske, klimatske, ekološke i biološke čimbenike, a posebno na stanje u pogledu razmnožavanja vrsta i ukupne godišnje stope smrtnosti zbog prirodnih uzroka.

26 U pogledu tih kriterija Sud je u predmetu C-79/03 Komisija protiv Španjolske

[2004.] ECR I-11619, točka 36. i predmetu C-344/03 Komisija protiv Finske [2005.] ECR I-0000, točka 53. istaknuo da je u skladu s dokumentom pod nazivom ,Drugo izvješće [Komisije] o primjeni Direktive 79/409/EEZ o očuvanju divljih ptica’ od 24. studenoga 1993. (COM(93) 572 završna verzija), mali broj’ svaki uzorak manji od 1 % ukupne godišnje stope smrtnosti predmetne populacije (prosječna vrijednost) za vrste koje se ne smiju izlovljavati i uzorak reda veličine 1 % vrsta koje se mogu izlovljavati. Sud je izjavio da se te količine temelje na radu Odbora ORNIS za prilagodbu tehničkom i znanstvenom napretku u skladu s Direktivom, uspostavljena u skladu s člankom 16. te Direktive, koji čine predstavnici država članica.

127 Presuda od 8. lipnja 2006., WWF Italija i ostali, predmet C-60/05, ECR 2006., str. 5083.

63

27 Iz prethodnih citiranih presuda u predmetima Komisija protiv Španjolske, točka 41. i Komisija protiv Finske, točka 54. jasno je da iako prethodno navedeni postotci nisu pravno obvezujući, oni ipak, zbog znanstvene vrijednosti rada Odbora ORNIS i zbog toga što sud ne posjeduje nikakav element znanstvenog dokaza kojim bi se tvrdilo suprotno, mogu činiti referentnu osnovu za procjenjivanje je li odstupanje odobreno u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom (c) Direktive u skladu s tom odredbom (analogno tome u pogledu relevantnosti znanstvenih podatka u području ornitologije vidi predmet C-3/96 Komisija protiv Nizozemske [1998.] ECR I-3031, točke 69, i 70. i predmet C-374/98 Komisija protiv Francuske [2000.] ECR I-10799, točku 25).”

Izračun godišnjih stopa smrtnosti

3.5.37 Jedna je od primijećenih poteškoća u primjeni godišnje smrtnosti radi procjene

malog broja činjenica da su stope smrtnosti opisane za ograničeni broj vrsta i obično samo za dio njihovih populacija. Iako se procjene godišnje smrtnosti razlikuju prema dostupnosti i kvaliteti, one postoje za većinu vrsta koje se mogu izlovljavati (vidi sliku 8.) pa su tako objavljene stope smrtnosti za te vrste sažete u dva ključna znanstvena referentna izvora: „Birds of the Western Palaearctic” i „Kompendium der Vögel Mitteleuropas”.

3.5.38 Nadalje, na temelju dostupne znanstvene literature za biološki slične vrste

mogu se izračunati procjene za vrste za koje trenutačno nema dostupnih podataka (vidi radni primjer za kokošicu Rallus aquaticus na slici 9.).

3.5.39 Postojat će potreba za usavršavanjem podataka o godišnjoj smrtnosti različitih

vrsta i populacija, uključujući razvoj korištenja podataka o prstenovanju128. Dostupnost kvalitetnih znanstvenih informacija o veličini populacije i prirodnoj smrtnosti preduvjet je za pouzdane izračune. U slučajevima kada ti podaci nedostaju ili su nepotpuni bilo bi potrebno koristiti se minimalnim procjenama veličine populacije i stopa smrtnosti na temelju najboljih dostupnih podataka. Nadalje, svaka primjena odstupanja za vrstu mora se temeljiti na čvrstom sustavu praćenja predmetnih populacija kako bi se osiguralo da izuzimanje nije štetno za njihovo stanje očuvanosti.

Mali broj i stanje očuvanosti vrste

3.5.40 Odstupanja se ne smije odobriti za vrste ili populacije koje su u nepovoljnom

stanju očuvanosti, čiji se broj smanjuje u Europskoj uniji (ili državi članici koja razmatra izvršavanje tog odstupanja), čije se područje raširenosti (podizanja mladunčadi ili prezimljavanja) smanjuje ili čije su populacije na vrlo niskoj razini, osim ako se može jasno dokazati da je korištenje tih odstupanja korisno za stanje očuvanosti predmetne vrste/populacije. Korištenje odstupanja za te vrste potrebno je razmatrati samo u okviru plana upravljanja očuvanjem tih vrsta kojemu je cilj vratiti ih u povoljno stanje očuvanosti. Komisija smatra da je taj zaključak u skladu s presudom Suda u predmetu C-182/02 (točka 17.). U tom slučaju Sud je u točki 17. svoje presude potvrdio da odstupanje u pogledu izlovljavanja neće biti opravdano ako se njime ne osigura održavanje populacije vrste na zadovoljavajućoj razini. Potreba za osiguranjem održavanja

128 Prilog V. Direktive, u kojem su navedena područja istraživanja na koja je potrebno posebno obratiti pažnju, uključuje „popisivanje podataka o populacijskim razinama migracijskih vrsta, prikupljenih metodom prstenovanja”.

64

populacije vrste na zadovoljavajućoj razini nije izričito navedeno u članku 9. Čini se da je Sud uzeo u obzir opće usmjerenje Direktive o pticama utvrđeno u članku 2. i uvodnoj izjavi 11. Štoviše, postoji očita analogija s člankom 16. Direktive 92/43/EZ u kojem se navodi da odstupanje ne smije štetiti „održavanju populacija dotičnih vrsta u povoljnom stanju očuvanosti u njihovom prirodnom arealu”. Stoga potreba za osiguranjem održavanja populacije vrsta na zadovoljavajućoj razini postaje preduvjet za odobrenje odstupanja. Potrebno je napomenuti i da se u članku 9. stavku 4. Direktive 79/409/EEZ ukazuje i na to da korištenje odstupanja mora biti sukladno s ciljevima Direktive.

3.5.41 Popis migracijskih vrsta koje se mogu izlovljavati i za koje se trenutačno

smatra da se nalaze u nepovoljnom stanju očuvanosti na razini Europske unije naveden je na slici 10. Države članice trebale bi uzeti u obzir i stanje očuvanosti sedentarnih vrsta na svojem državnom području. Na slici 11. daje se pregled različitih vrsta lještarka i fazana.

3.5.42 Za vrste u velikom broju koje su u povoljnom stanju očuvanosti izuzimanje

veće od praga od 1 % (do 5 % godišnje smrtnosti) može se razmotriti nakon detaljne analize nadležnog tijela koje odobrava odstupanje. To bi bilo potrebno za provjeru da odstupanje nije nesukladno s ciljevima Direktive.

65

Potreba za osiguranjem dosljedne primjene odstupanja u malom broju 3.5.43 U okviru zahtjeva za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale amministrativo

regionale per la Lombardia129 Sud je dostavio pojašnjenje u pogledu tumačenja članka 9. stavka 1. točke (c) Direktive o uvjetima u kojima države članice mogu izvršiti odstupanja. Sud je na četiri pitanja odgovorio kako slijedi:

3.5.44 U pogledu zahtjeva za prenošenje i potrebe za uređenjem svih situacija koje

podliježu sustavu odstupanja Sud je odlučio da se u članku 9. stavku 1. točki (c) Direktive 79/409/EEZ „od država članica zahtijeva da, bez obzira na unutarnju raspodjelu ovlasti propisanu nacionalnim pravnim sustavom, nakon donošenja mjera kojima se provodi ta odredba osiguraju da, u svim slučajevima primjene ondje predviđenog odstupanja i za sve zaštićene vrste, odobreno izlovljavanje ne premašuje gornju granicu koja je u skladu s ograničenjem tog izlovljavanja na mali broj uveden tom odredbom te da se ta gornja granica mora odrediti na temelju strogih znanstvenih podataka”.

3.5.45 U pogledu razine točnosti koja mora obilježavati nacionalne provedbene

odredbe o tehničkim kriterijima na temelju kojih se može utvrditi kvota koja odgovara „malom broju” ptica, Sud je smatrao da se „nacionalnim provedbenim odredbama koje se odnose na ‚mali broj’ iz članka 9. stavka 1. točke (c) Direktive 79/409 nadležnim tijelima koja su odgovorna za odobravanje odstupanja u pogledu ptica određene vrste mora omogućiti da se oslanjaju na kriterije koji su dovoljno točni u pogledu kvantitativnih gornjih granica koje je potrebno poštovati”.

3.5.46 Treće pitanje odnosilo se na način na koji nadležna nacionalna tijela trebaju

osigurati da se najveći broj ptica određene vrste koji se može izlovljavati ne premaši na cijelom nacionalnom području. Sud je odgovorio da su „nakon provedbe članka 9. stavka 1. točke (c) Direktive 79/409 države članice obvezne osigurati da, bez obzira na broj i identitet nadležnih tijela na njihovom državnom području koja su odgovorna za primjenu te odredbe, broj odstupanja u pogledu izlovljavanja za svaku zaštićenu vrstu koja je odobrilo svako od tih nadležnih tijela ne premašuje gornju granicu sukladnu s ograničenjem tog izlovljavanja na ‚mali broj ’ koji je utvrđen za tu vrstu na cijelom nacionalnom području”.

3.5.47 Konačno, u pogledu kontrole odstupanja u pogledu izlovljavanja Sud je

odlučio da je za ispunjavanje „obveze država članica da osiguraju da se to izlovljavanje ptica provodi samo u ‚malom broju’, u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom (c) Direktive 79/409 potrebno da se predviđeni administrativni postupak organizira tako da odluke nadležnih tijela koja odobravaju odstupanja u pogledu izlovljavanja i način na koje se te odluke primjenjuju podliježu učinkovitoj kontroli koja se pravovremeno provodi”.

129 Presuda od 8. lipnja 2006., Komisija protiv Italije, predmet C-60/05, ECR 2006., str. 5083.

66

• Pod strogo nadziranim uvjetima i na selektivnoj osnovi 3.5.48 Uzimajući u obzir činjenicu da sva odstupanja moraju u svakom slučaju u

skladu s točnim formalnim uvjetima iz članka 9. stavka 2., moglo bi se tvrditi da je izričito upućivanje u članku 9. stavku 1. točki (c) na „pod strogo nadziranim uvjetima i na selektivnoj osnovi” suvišno. Međutim, kontekstom se ukazuje na to da je tim izričitim upućivanjem zakonodavac namjeravao postići veću razinu ograničenja od one koja bi inače mogla nastati.

3.5.49 Načelom strogo nadziranih uvjeta podrazumijeva se da svako korištenje

odstupanja mora uključivati odobrenja koja se moraju odnositi na određene jedinke, mjesta, vremena i količine. Time se podrazumijeva i potreba za snažnim elementom izvršenja tog odstupanja kako bi se osigurala sukladnost.

3.5.50 Bitno je i načelo „selektivnosti”. To znači da predmetna aktivnost mora biti

jako specifična u pogledu svojeg učinka, mora biti usmjerena na jednu vrstu (ili skupinu usko povezanih vrsta) ili čak jednu spolnu ili dobnu kategoriju te vrste (npr. samo zreli mužjaci), uz izuzeće svih ostalih.

3.5.51 Time se podrazumijeva i da se određenim tehničkim aspektima korištene

metode može provjerljivo dokazati selektivnost. Postoji potreba za donošenjem stajališta o metodama koje same po sebi nisu potpuno selektivne (npr. korištenje određenih mreža), osim ako se kombiniraju s vještinama i iskustvom subjekta ili njihovom kombinacijom. Ako zbog metode izuzimanja dolazi do ubijanja primjeraka, metoda selektivnosti trebala bi biti na vrlo visokoj razini. Ako se ptice izuzimaju žive i zatim se mogu pustiti neozlijeđene, postoji potreba za osiguranjem da se primjenjuju zaštitne mjere koje se u potpunosti mogu provjeriti. Nadalje, ta bi se vrsta odstupanja odnosila i na članak 8. Direktive u kojem se upućuje na potrebu za izbjegavanjem masovnog ili neselektivnog hvatanja ili ubijanja ptica, posebno onih koji uključuju propisane metode iz Priloga IV. Direktivi o pticama. U tom je pogledu predmet C-79/03 dobar primjer130.

3.5.52 Pitanjem selektivnosti podrazumijeva se i potpuno posvećivanje pažnje

smanjenju rizika zabune i poremećaja za vrste koje nisu predmet odstupanja na najmanju moguću mjeru131. Uzimanje tih razmatranja u obzir u skladu je sa za zahtjevom za strogo tumačenje osnove na koju se poziva u cilju opravdanja odstupanja. Može se tvrditi da je takav pristup Sud već odobrio. Nekoliko je puta132 Sud izjavio da se odstupanja iz članka 9. od općeg sustava zaštite moraju primjenjivati na odgovarajući način kako bi se obuhvatili točni zahtjevi i specifične situacije. Osim toga, u pogledu odstupanja kojima je cilj sprečavanje nanošenja ozbiljne štete, što čini treći razlog za odstupanje u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom (a) Sud je naveo da „činjenica da je određeni stupanj štete potreban za to odstupanje od općeg sustava zaštite u skladu je sa stupnjem zaštite koji se nastoji postići Direktivom”133.

130 Posebno vidi točke 25. - 26. presude od 9. prosinca 2004. (Komisija protiv Španjolske, predmet C-79/03, ECR 2004., str. 11619.). Sud uspoređuje izlovljavanje korištenjem grančica premazanih ljepilom s izlovljavanjem puškama. 131 Vidi odjeljak 2.6 smjernica. 132 Vidi presude od: 8. srpnja 1987., Komisija protiv Belgije, predmet 247/85, ECR 1987., str. 3029, točka 7.; 8. srpnja 1987., Komisija protiv Italije, predmet 262/85, ECR 1987,. str. 3073, točka 7.; presudu od 7. Ožujka 1996., Associazione Italiana per il WWF i ostali protiv Regione Veneto, predmet C-118/94, ECR 1996., str. 1223, točku 21. 133 Presuda od 8. srpnja 1987., Komisija protiv Belgije, predmet 247/85, ECR 1987.., str. 3029., točka 56.

67

3.5.53 Predmet 252/85134 služi kao pomoć pri ispitivanju područja primjene zahtjeva

koji se odnosi na strogo nadzirane uvjete i selektivnost. Sud se uvjerio da je zahtjeve ispunila Francuska koja je naglasila da je korištenje predmetnih ljepila i mreža uključivalo pojedinačna odobrenja135 i da su postojale stroge teritorijalne, vremenske i osobne kontrole kako bi se jamčila selektivna priroda hvatanja.

3.5.54 U tom bi se kontekstu činilo razumnim predložiti da bi se izrazi „pod strogo

nadziranim uvjetima i na selektivnoj osnovi” trebali tumačiti tako da se njima podrazumijeva sustav pojedinačnih odobrenja (ili usko definiranih odobrenja koja uključuju visok stupanj odgovornosti) te bi trebali podrazumijevati teritorijalne, vremenske i osobne kontrole.

3.6 Treći uvjet za odstupanja: ispunjavanje točnih formalnih uvjeta iz članka 9. stavka 2.

3.6.1 Kako je napomenuto u prethodnom stavku 3.3.2, treći uvjet koji je potrebno

ispuniti za odstupanja odnosi se na sukladnost s točnim formalnim uvjetima iz članka 9. stavka 2. Riječima Suda u predmetu C-118/94136 svrha je tih formalnih uvjeta „ograničiti odstupanja na ono što je strogo nužno i omogućiti Komisiji da ih nadzire.”

UZIMANJE U OBZIR SVAKOG FORMALNOG UVJETA

3.6.2 U sudskoj praksi potvrđena je važnost uzimanja u obzir svakog formalnog

uvjeta iz članka 9. stavka 2. To je opisano u predmetu C47/85, Komisija protiv Belgije137. U tom slučaju Komisija je u četvrtoj točki prigovora osporavala belgijsko zakonodavstvo u okviru kojeg se određenim osobama odobrava hvatanje, ubijanje, uništavanje ili tjeranje običnih vrabaca, poljskih vrabaca i čvoraka te uništavanje njihovih jaja, gnijezda i legla. Sud je odbio belgijsku obranu da je zakonodavstvo sukladno članku 9. napomenuvši, među ostalim: „Nadalje, odstupanja nisu u skladu s kriterijima i uvjetima iz članka 9. stavka 2. jer se u njima ne spominju okolnosti vremena i mjesta u kojima se ona mogu odobriti ni kontrole koje će se provoditi.”

3.6.3 U odnosu na odstupanja sljedeće je formalne uvjete potrebno poštovati i

odrediti u svakoj dozvoli kojom se odobravaju odstupanja.

134 Presuda od 27. travnja 1988., Komisija protiv Francuske, predmet 252/85, ECR 1988., str. 2243. 135 Vidi presudu od 27. travnja 1988., Komisija protiv Francuske, predmet 252/85, ECR 1988., str. 2243., točku 26. 136 Presuda od 7. ožujka 1996., Associazione Italiana per il WWF i ostali protiv Regione Veneto, predmet C-118/94, ECR 1996., str. 1223. 137 Presuda od 8. srpnja 1987., Komisija protiv Belgije, predmet 247/85, ECR 1987.., str. 3029.

68

Vrste koje su predmet odstupanja 3.6.4 Predmetne vrste potrebno je jasno navesti. Time se općenito podrazumijeva

prepoznavanje na razini pojedinačnih vrsta. Međutim, mogu postojati okolnosti u kojima se može predvidjeti obuhvaćanje nekoliko sličnih vrsta jednim odstupanjem.

Sredstva, mjere ili metode koje su odobrene za hvatanje ili ubijanje

3.6.5 Potrebno ih je jasno odrediti i na njih ograničiti primjenu odstupanja.

Uvjeti rizika i okolnosti s obzirom na vrijeme i mjesto pod kojima se takva odstupanja mogu odobriti

3.6.6 To bi trebalo uključivati razinu rizika pripisanog korištenju metode (uključujući

učestalost njegove provjere itd.) te točne podatke o vremenu i mjestu odstupanja. Mogu biti primjerene i mjere predostrožnosti kako bi se ograničio rizik za druge vrste.

Tijelo ovlašteno za proglašenje postojanja traženih uvjeta i za odlučivanje o tome koja se sredstva, mjere ili metode smiju koristiti, u okviru kojih ograničenja i tko ih smije koristiti

3.6.7 Određena imenovana nadležna tijela u državama članicama odgovorna su za

izdavanje odstupanja. Točne uvjete potrebno je utvrditi u relevantnom zakonodavstvu za svaku zemlju (ili njezinu regiju). Na primjer, ako ne postoje druga rješenja, nadležno tijelo u zračnoj luci može primijeniti odstupanja kako bi izuzelo nekoliko vrsta ptica koje se pokušavaju gnijezditi na uzletištu jer postoji opasnost da će narušavati sigurnost zrakoplova. Zahtjev se podnosi tijelu nadležnom za odstupanja koje zatim izdaje odstupanje nadležnom tijelu u zračnoj luci kojim se dopuštaju specifične aktivnosti i određuju metode kojima se one mogu provesti te uključene vrste.

3.6.8 Ako se ovlaštenje za odobravanje odstupanja daje na nižim razinama od

nacionalne (npr. regionalnoj upravi), postoji potreba za usklađenim pregledom odobravanja odstupanja na razini države članice kako bi se izbjegao rizik da se ukupnim odstupanjima premaše dopuštene razine.

Kontrole koje će se provesti

3.6.9 Odstupanjem se odobravaju aktivnosti koje bi se inače smatrale prekršajem u

skladu sa zakonodavstvom kojim se prenosi Direktiva o pticama. Stoga postoji potreba za usklađivanjem s nekim određenim uvjetima koji su utvrđeni u odstupanju. To se mora temeljiti na odgovarajućoj provedbi.

ODOBRENJA OPĆOJ KATEGORIJI OSOBA

3.6.10 Postavlja se pitanje mogu li se u odnosu na odstupanja radi kontrole nanošenja

štete u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom (a) ispuniti formalni uvjeti iz članka 9. stavka 2. s pomoću općih odobrenja, tj. odobrenja koja se ne daju specifičnim pojedincima, nego općoj kategoriji ovlaštenih osoba kao što su zemljoposjednici i njihovi posrednici. Iako se upućivanjem na „strogo

69

nadzirane uvjete” iz članka 9. stavka 1. točke (c) ukazuje na to da to nije moguće za odstupanja koja se temelje na toj odredbi, čini se da se u tekstu članka 9. stavka 2. ne isključuju takva opća odobrenja za odstupanja na temelju članka 9. stavka 1. točke (a).

3.6.11 Predmet 247/85, Komisija protiv Belgije138 važan je ponovno u odnosu na

Komisijinu četvrtu točku prigovora. Sud je podsjetio da se u tekstu belgijskog zakonodavstva navodi sljedeće: „Stanarima i vlasnicima koji imaju pravo na izlovljavanje, njihovim odvjetnicima i imenovanim skrbnicima te službenicima i djelatnicima nadležnih tijela za vode i šume dopušteno je u svakom trenutku hvatati, ubijati, uništavati ili tjerati ptice te njihova jaja i legla koji su navedeni u Prilogu I. ovom dekretu.” Pri odbijanju belgijske obrane da je zakonodavstvo u skladu s člankom 2. Sud je kritizirao nedostatak opravdanja za opće odobrenje. Sud je dao sljedeću primjedbu: „Ako tri vrste navedene u Prilogu I. kraljevskom dekretu nanose ozbiljnu štetu usjevima i voćnjacima ili su odgovorne za zagađene i buku u gradovima i određenim regijama, Belgija je u načelu ovlaštena osigurati odstupanje od općeg sustava zaštite predviđenog u člancima 5., 6. i članku 7. stavcima 3. i 4. Međutim, kako je prethodno navedeno, odstupanjem u skladu s člankom 9. moraju se, u skladu s člankom 9. stavkom 1., obuhvatiti specifične situacije i, u skladu s člankom 9. stavkom 2., poštovati zahtjevi koji su ondje navedeni. Opća odstupanja predviđena u člancima 4. i 6. kraljevskog dekreta nisu u skladu s tim kriterijima i uvjetima. U belgijskim pravilima ne navode se razlozi u pogledu zaštite javnog zdravlja ili sprečavanja nanošenja ozbiljne štete usjevima ili drugim poljima navedenog u članku 9. stavku 1. Direktive za koje bi bilo potrebno odobravanje stalnog odstupanja takvoj širokoj kategoriji osoba, koje se primjenjuje u cijeloj Belgiji, od zaštite predviđene Direktivom.”

3.6.12 Pretpostavljajući, naravno, da su odstupanjem obuhvaćeni svi aspekti iz

članka 9. stavka 2., prethodnim odlomkom iz presude u predmetu 247/85 ukazuje se na to da bi razlozi kojima bi se opravdalo odobravanje odstupanja širokoj kategoriji osoba trebali biti uvjerljivi i jasno određeni u odstupanju. U pogledu odstupanja u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom (a) važno je i uzeti u obzir specifične uvjete koji su ondje navedeni.

3.7 Članak 9. stavci 3. i 4.

3.7.1 Obveze izvješćivanja o korištenju odstupanja utvrđene su u članku 9. stavku 3.

Direktive. U njemu se od država članica zahtijeva da Komisiji dostave godišnje izvješće o provedbi članka 9. Komisija i države članice, u okviru Odbora ORNIS, usuglasile su se da se razdobljem izvješćivanja obuhvaća razdoblje od siječnja do prosinca. Kako bi se omogućilo razumno vrijeme za sastavljanje nacionalnih izvješća, s državama članicama dogovoreno je da se izvješća prosljeđuju Komisiji najkasnije do rujna sljedeće godine139.

3.7.2 U članku 9. stavku 3. ne definira se točan sadržaj nacionalnih izvješća. Jasno je

da informacije moraju sadržavati činjenice i da se njima moraju obuhvatiti podaci iz članka 9. stavaka 1. i 2. Komisija i države članice dogovorile su sustav dostavljanja informacija u skladu sa sljedećim naslovima:

138 Presuda od 8. srpnja 1987., Komisija protiv Belgije, predmet 247/85, ECR 1987.., str. 3029. 139 U slučajevima kada države članice ozbiljno kasne u dostavljanju tih godišnjih izvješća, Komisija može poduzeti pravne mjere protiv predmetnih zemalja u skladu s člankom 226. Ugovora.

70

– razlozi (članak 9. stavak 1. točke (a) do (c)); – predmetne vrste; – u slučaju članka 9. stavka 1. točke (c) broj predmetnih jedinki; – sredstva, mjere ili metode koji su odobreni za hvatanje ili ubijanje; – uvjeti rizika i okolnost s obzirom na vrijeme i mjesto pod kojima se

takva odstupanja mogu odobriti; – ovlašteno nadležno tijelo i broj izdanih odobrenja; – provedene kontrole.

3.7.3 Relevantne su i informacije o predmetnoj regiji / predmetnim regijama te

razdoblju na koje se dozvola odobrava140. Ako je važno, potrebno je navesti i broj jedinki obuhvaćenih odstupanjem. To je posebno važno u kontekstu odstupanja odobrenih u okviru članka 9. stavka 1. točke (c).

3.7.4 Sustav informacija o odstupanjima razvio je Zajednički odbor za zaštitu prirode

u Ujedinjenoj Kraljevini kako bi se olakšao unos podataka za odstupanja u standardnom formatu koji provode države članice.

3.7.5 Na temelju informacija dostavljenih u izvješćima o odstupanjima, posebno onih

koji se odnose na članak 9. stavak 3., od Komisije se u skladu s člankom 9. stavkom 4. zahtijeva da osigura da korištenje odstupanja neće dovesti do posljedica koje nisu u skladu s Direktivom.

3.7.6 Komisija ocjenjuje prijavljena odstupanja kako bi provjerila njihovu sukladnost

s Direktivom. U to je uključeno ispitivanje prijavljenog korištenja odstupanja u okviru svake od različitih kategorija odstupanja. Time je obuhvaćeno određivanje odstupanja odobrenih u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom (c) ako se prag „malog broja” premaši, u slučajevima kada se može izraziti zabrinutost da taj uvjet nije ispunjen.

3.7.7 U slučajevima kada Komisija zaključi da korištenje odstupanja nije sukladno

zahtjevima Direktive, zadržava pravo na poduzimanje pravnih mjera protiv predmetne države članice.

3.7.8 U skladu sa svojim obvezama u okviru članka 9. stavka 2. Konvencije o zaštiti

europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernske konvencije) Komisija sastavlja dvogodišnje izvješće o primjeni odstupanja u državama članicama na temelju nacionalnih izvješća koje šalje Stalnom odboru Konvencije.

140 Sustav informacija o odstupanjima razvoj je za Komisiju Zajednički odbor za zaštitu prirode u Ujedinjenoj Kraljevini kako bi se olakšao unos podataka za odstupanja u standardnom formatu koji provode države članice. Taj se sustav trenutačno revidira/prilagođava.

71

Sažetak uvjeta koje je potrebno ispuniti kako bi se odstupanje odobrilo u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom (c) „Direktive o pticama”.

Je li predmetna praksa u skladu s odredbama članaka 5., 6., 7. i 8.?

NE

Postoji li zadovoljavajuće rješenje? (članak 9. stavak 1.)

DA

NE Nema odstupanja

Je li to razborito korištenje? NE (članak 9. stavak 1. točka (c))

DA

Je li u malom broju? NE (članak 9. stavak 1. točka (c))

DA

Nalazi li se pod strogo nadziranim uvjetima NE i na selektivnoj osnovi? (članak 9. stavak 1. točka (c))

DA

Jesu li ispunjeni formalni uvjeti? NE (članak 9. stavak 2.)

DA

Odstupanje moguće

4 SLIKE Slika 1. – Stvarni i mogući broj vrsta koje se mogu izlovljavati u svakoj državi članici Slika 2. – Različite faze razmnožavanja Slika 3. – Jedan mogući sustav kategorizacije „sličnih” vrsta koje se mogu izlovljavati Slika 4- – Upitnik za ocjenu sukladnosti stupnjevanih sezona lova za vrste iz Priloga II. s člankom 7. stavkom 4. Direktive Slika 5. – Popis vrsta koje se mogu izlovljavati koje su u vrlo povoljnom stanju očuvanosti Slika 6. – Columba palumbus – GOLUB GRIVNJAŠ Slika 7- – Anas platyrhynchos - DIVLJA PATKA Slika 8. – Neke objavljene stope smrtnosti za vrste iz Priloga II. dijela 1. Slika 9. – Primjer izračuna malog broja za vodenog galeba (Rallus aquaticus ), vrstu za koju nisu objavljeni podaci o smrtnosti. Slika 10. – Vrste koje se mogu izlovljavati (Prilog II.) u nepovoljnom stanju očuvanosti Slika 11. – Pregled različitih vrsta lještarka i fazana 0

73

BR

OJ

VRST

A

80

70

60

50

40

30

20

10

0 AT BE DK DE GR ES FR IE IT LU NL PT UK SE FI

Slika 1.: Broj stvarnih i mogućih vrsta koje se mogu izlovljavati i koje su prisutne u svakoj državi članici uključujući one:

a) navedene u Prilogu II. dijelu 1. (izlovljavanje dopušteno u svim državama članicama) b) navedene u Prilogu II. dijelu 2. (izlovljavanje dopušteno samo za države članica za koje je navedeno) c) navedene u Prilogu II. dijelu 2. (ali ne za predmetne države članice, iako su prisutne)

74

Prisutne

PRILOG II. DIO 2.

PRILOG II. DIO 1.

75

Slika 2.: Različite faze razmnožavanja.

Boravak na lokalitetima za razmnožavanje

Udvaranje

Izgradnja gnijezda

Parenje

Polaganje jaja

Inkubacija

Potrkušci Čučavci

Izlijeganja i napuštanje gnijezda Izlijeganje

Let Let iz gnijezda

Neovisnost mladih Neovisnost mladih

76

Slika 3.: Jedan mogući sustav kategorizacije „sličnih” vrsta koje se mogu izlovljavati

Skupina „sličnih” vrsta

Vrste u skupinama kod kojih je moguća zabuna

Vrste staništa i drugi kriteriji koje je potrebno razmotriti

Zemlje za koje su vrste navedene u Prilogu II.

Kada će najvjerojatnije nastati problemi ako se stupnjevani početni ili završni datumi upotrebljavaju radi produljenja sezona lova

Divlja guska Anser anser Anser fabalis Anser brachyrhynchus Anser albifrons

Na zimskim pašnjacima i obradivim zemljištima

Sve države članice osim Grčke, Irske, Luksemburga, Nizozemske i Portugala

Kraj razdoblja izlovljavanja

Mužjaci i ženke s eklipsnim perjem te nezrele jedinke pataka plivarica

Anas penelope Anas strepera Anas crecca Anas platyrhynchos Anas acuta Anas querquedula Anas clypeata

Močvarna područja

Glasanja su često raspoznatljiva

Sve države članice Početak razdoblja izlovljavanja Uglavnom od srpnja do rujna kada mužjaci imaju eklipsno perje, a nezrele jedinke još se nisu mitarile

Mužjaci i ženke s eklipsnim perjem te nezrele jedinke pataka ronilica

Aythya ferina Aythya fuligula Aythya marila (Netta rufina) (Bucephala clangula)

Močvarna i morska područja Sve države članice

Na moru, uglavnom Baltičkom moru (DK, SW, SF)

Početak razdoblja izlovljavanja Uglavnom od srpnja do rujna kada mužjaci imaju eklipsno perje, a nezrele jedinke još se nisu mitarile

Kraj razdoblja izlovljavanja

Crne patke (ženke i nezrele jedinke)

Melanitta nigra Melanitta fusca (Nezreli Somateria) (Nezrele Aythya marila)

Uglavnom morska područja Na moru, uglavnom Baltičkom moru (DK, SW, SF)

Početak i kraj razdoblja izlovljavanja

Ženke i nezrele jedinke ronca

Mergus merganser Mergus serrator

Močvarna područja, uključujući obalna područja

Fenoskandija (DK, SW, SF) Kraj razdoblja izlovljavanja

Ženke i nezrele jedinke kokoška Lagopus

Lagopus lagopus scoticus Lagopus mutus

Vriština, planinska područja

Vrste obično podijeljene prema nadmorskoj visini

Ujedinjena Kraljevina Početak i kraj razdoblja izlovljavanja

Ženke i nezrele jedinke kokoška Tetrao

Tetrao urogallus Tetrao tetrix

Šume, čistine, vrištine

Izražene razlike u veličini obično bi trebale olakšati prepoznavanje

Tetrao u Alpama (AT, IT) i Fenoskandiji (SW, SF)


Jarebice Alectoris

Alectoris rufa Alectoris graeca Alectoris chuckar Alectoris barbara

Za A. graeca, A. barbara i A. chukar suhe kamene padine Za A. rufa i A. chukar (ako su unesene) obradiva zemljišta, vrištine, ostala poljoprivredna zemljišta i otvorena nizinska područja .

Ako postoje preklapanja u raširenosti (jugoistočna Francuska za vrste rufa i graeca; Trakija za vrste graeca i chuckar, južna Andaluzija za vrste barbara i rufa)


Prepelice i mlada pernata divljač

Coturnix coturnix Mladi Perdix ili Alectoris (Mladi Phasianus colchicus)

obradiva zemljišta, poljoprivredna zemljišta.

GR, ES, FR, IT, PT Početak razdoblja izlovljavanja

Veliki kulici i pršljivci

Pluvialis squatarola Pluvialis apricaria Philomachus pugnax

U jeseni i zimi P. squatarola uglavnom na ravnim muljevitim plićinama ili morskim obalama; P. apricaria uglavnom na obradivom zemljištu ili livadama; glasanje i donji dio krila su prepoznatljivi

FR, IE, UK, PT Kraj razdoblja izlovljavanja za Pluvialis Početak razdoblja izlovljavanja, kolovoz

Šljuke livadarke Gallinago gallinago Lymnocryptes minimus

Močvare i vlažne livade Sve države članice osim BE, DE, LU, NL, SF


Muljače, pozviždači i prugasti pozviždači

Limosa limosa Limosa lapponica Numenius arquata Numenius phaeopus

U jeseni i zimi na ravnim muljevitim plićinama i morskim obalama Vrištine, otvorena nizinska područja, vlažne livade, ravne muljevite plićine Glasanja su raspoznatljiva

FR, UK, IE Početak i kraj razdoblja izlovljavanja

Velike prutke Tringa

Tringa erythropus Tringa totanus Tringa nebularia

Morske obale, ravne muljevite plićine

Glasanja su raspoznatljiva

FR Početak i kraj razdoblja izlovljavanja

Mali galebovi s nezrelim i zimskim perjem

Larus ridibundus Larus canus

AT, FR, ES, SW, FI Početak i kraj razdoblja izlovljavanja

Veliki galebovi s nezrelim perjem

Larus fuscus Larus argentatus Larus cachinnans Larus marinus

Gotovo posvuda, osim u visokim planinama i šumskim područjima

DK, DE, ES, SW, SF Početak i kraj razdoblja izlovljavanja

Golubovi i grlice roda Columba

Columba livia Columba palumbus Columba oenas

Divlji C. livia u stjenovitim staništima, pripitomljeni oblici u blizini ljudskih naselja

Kada divlji i nepripitomljeni C. livia zajedno obitavaju (SP, Corsica, Pt,…)


77

Skupina „sličnih” vrsta

Vrste u skupinama kod kojih je moguća zabuna

Vrste staništa i drugi kriteriji koje je potrebno razmotriti

Zemlje za koje su vrste navedene u Prilogu II.

Kada će najvjerojatnije nastati problemi ako se stupnjevani početni ili završni datumi upotrebljavaju radi produljenja sezona lova

grlice Streptopelia

Streptopelia turtur Streptopelia decaocto

Gugutka će vjerojatnije živjeti u gradovima i selima

AT, DE, FR, IT, GR, PT… Početak razdoblja izlovljavanja

Drozdovi Turdus merula, ženka Turdus philomelos Turdus iliacus Turdus viscivorus Turdus pilaris

Veliki broj staništa

Raspoznatljivo glasanje

GR, ES, FR, IT, PT Početni i završni datumi obično su isti za sve vrste u skupini, osim u Italiji gdje je T. viscivorus zaštićen


Vrane Corvus corone Corvus frugilegus (Corvus monedula)

Veliki broj staništa

Glasanja su često raspoznatljiva

DK, DE, GR, ES, FR, LU, PT Početak i kraj razdoblja izlovljavanja

Slika 4.: Upitnik za ocjenu sukladnosti stupnjevanih sezona lova za vrste iz Priloga II. s člankom 7. stavkom 4. Direktive 79/409/EEZ -------------------------------------------------------------------------------------------------------

1. Je li vrsta za koju je predložena stupnjevana sezona lova dio skupine „sličnih” vrsta iz koje barem još jedna vrsta nema otvorenu NE sezonu ili sezonu koja je kraća?

DA

2. Preklapa li se predložena sezona lova s razdobljem razmnožavanja NE ili povratne migracije za barem još jednu vrstu iz skupine sličnih vrsta za koje sezona lova nije otvorena?

DA

3. Je li vjerojatno da će izlovljavanje te vrste tijekom tog razdoblja „preklapanja” u praksi dovesti do znatnog rizika zabune s barem još jednom vrstom iz skupine „sličnih” vrsta za koje sezona lova nije otvorena?

DA NE

4. Je li vjerojatno da će izlovljavanje te vrste tijekom tog razdoblja „preklapanja” dovesti do znatnog rizika poremećaja za barem još jednu NE

vrstu iz Priloga II. za koju sezona lova nije otvorena?

DA

5. Može li se taj poremećaj ispraviti tako da se pticama koje su pogođene osigura dostupnost dostatnim prehrambenim resursima ili prisutnost dostatnih neometanih područja u blizini u kojima im je omogućena hrana i noćenje?

NE

DA

STUPNJEVANJE

SUKLADNO

1 STUPNJEVANJE NIJE SUKLADNO 78

79

Slika 5.: Popis vrsta koje se mogu izlovljavati koje su u vrlo povoljnom stanju očuvanosti

Kriteriji korišteni za određivanje „vrlo povoljnog stanja”: • SPEC 4 (vrste čije su populacije na svjetskoj razini koncentrirane u Europi, tj. vrste čijih se više od 50 %

populacije u svijetu ili areala nalazi u Europi, ali koje su u povoljnom stanju očuvanosti u Europi) ili vrste NON SPEC i vrste koje prema stanju ugroženosti u Europi spadaju u sigurne vrste (SPEC = vrste kojima su na razini Europe potrebne mjere zaštite)141,

• nema znatnih smanjenja gnijezdećih populacija ili populacija koje prezimljavaju (manje od 10 % nacionalnih gnijezdećih populacija smanjuje se više od 20 % u pogledu veličine; manje od 2 % nacionalnih gnijezdećih populacija smanjuje se više od 50 % u pogledu veličine; manje od 10 % nacionalnih gnijezdećih populacija smanjuje se više od 20 % u pogledu areala; manje od 2 % nacionalnih gnijezdećih populacija smanjuje se više od 50% u pogledu areala; ili manje od 10 % nacionalnih populacija koje prezimljavaju smanjuje se više od 20 % u pogledu veličine; manje od 2 % nacionalnih populacija koje prezimljavaju smanjuje se više od 50 % u pogledu veličine)

• vrlo velika populacija (> 1 000 000 parova),

Vrsta Spec status % gnijezdeće pop. % pop. koja prez. veličina smanjena za areal smanjen za veličina smanjena za > 20 % > 50 % > 20 % > 50 % > 20 % > 50 %

Anas platyrhynchos Non Spec; 9 0 7 0 1 1

Columba livia

Non Spec;

1

0

0

0

Columba palumbus

Spec 4

0

0

0

0

Turdus pilaris

Spec 4

1

0

0

0

Turdus iliacus

Spec 4

0

0

0

0

Turdus viscivorus

Spec 4

5

0

4

0

Garrulus glandarius

Non Spec

0

0

0

0

Pica pica

Non Spec

0

0

0

0

Corvus monedula

Spec 4

2

0

2

0

Corvus frugilegus

Non Spec

1

0

0

0

Corvus corone

Non Spec

0

0

0

0

141 Birds in Europe Their conservation status, BirdLife Conservation Series N°3, 1994.

80

DEK

AD

E Slika 6.: Columba palumbus –- ŠUMSKI GOLUB

S I J V E LJ O Ž U T R A S V I L I P S R P K O L R U J L I S S T U P R O FI SE DK UK IE DE NL BE LU AT FR ES PT IT GR

razdoblje razmnožavanja migracija + razmnožavanje

migracija prije parenja

35

30 25 20 + 15 !

10 5

0

+ = moguće razdoblje izlovljavanja u skladu s člankom 7. stavkom 4. ! = podizanje mladunčadi + razdoblje migracije prije parenja

81

DEK

AD

E Slika 7.: Anas platyrhynchos DIVLJA PATKA

S I J V E LJ O Ž U T R A S V I L I P S R P K O L R U J L I S S T U P R OFI SE DK UK IE DE NL BE LU AT FR ES PT IT GR

razdoblje razmnožavanja migracija + razmnožavanje

migracija prije parenja

35

30 25 20 + 15 !

10 5

0

+ = moguće razdoblje izlovljavanja u skladu s člankom 7. stavkom 4. ! = podizanje mladunčadi + razdoblje migracije prije parenja

82

Slika 8.: Neke objavljene stope smrtnosti Dio 1.: vrste iz Priloga II. dijela 1.

Vrsta Stopa smrtnosti Anser fabalis KVM nema podataka (Anser brachyrhynchus: odrasli 26 %; od 4 do 16 mjeseci 42 % ; ukupno

jedinki > 4 mjeseca starosti 21,5 %) BWP nema podatka

Anser anser KVM odrasli (podizanja mladunčadi IS) 23 %; odrasli (podizanje mladunčadi DK) oko 33 % BWP islandska populacija: srednja godišnja stopa smrtnosti: odrasli 23 % (prstenovanje), više od 4 mjeseca starosti 22 % (popisi), mogući pad od 1960. do 1971.; očekivano trajanje života odraslih 3,8 godina (Boyd i Ogilvie 1972.). Srednja godišnja stopa smrtnosti ptica označenih prstenom u Danskoj kao mladih i odraslih jedinki 3 %; dodatno očekivano trajanje života odraslih mladih jedinki 2,3 godine i odraslih 2,6 godina (Paludan 1973.).

Branta canadensis KVM odrasli GB 22 % BWP Engleska: srednja godišnja stopa smrtnost odraslih 22 %; očekivano trajanje života 3,9 godina (Boyd 1962.)

Anas penelope KVM odrasle ptice označene prstenom: 47 % BWP srednja godišnja stopa smrtnosti odraslih ptica označenih prstenom u sjeverozapadnoj Europi 47 %; očekivano trajanje života 1,6 godina (Boyd 1962.).

Anas strepera KVM nema podataka BWP nema podataka Anas crecca KVM odrasli od 47 % do 60 %; ptice u prvoj godini s višom stopom smrtnosti nego odrasli

BWP godišnja stopa smrtnosti. Britanija 1949. – 1955., mužjaci 49 %, ženke 57 %; Pembrokeshire, Wales, oba spola, 64 % u 1934. – 1938., 49 % u 1945. – 1948., 65 % u 1949. – 1953., ali u ratnim godinama 1941. – 1945. samo 39 %; oko tri petine smrtnih slučajeva kod mužjaka i polovina kod ženki vjerojatno se mogu pripisati čovjeku (Boyd 1957.a). Za oba spola, 55 % Francuska, 58 % Italija i Španjolska; u oba područja, smrtnost jednogodišnjih ptica viša od smrtnosti ptica starosti 1 – 2 godine; za ptice starosti 1 – 2 godine smrtnost u Europi 47 %, SSSR 51 % (Tamisier 1972,c).

Anas plathyrhynchos KVM CH, podaci dobiveni od odraslih ptica označenih prstenom: 58 % uzgojenih u zatočeništvu, 52 % divljih ptica; DK jednogodišnje ptice uzgojene u zatočeništvu 90,6 %, sljedeće godine 55 % (uz visoku učestalost izlovljavanja) SZ Europe, odrasli: 48 % SF prva godina 64 %, sljedeće godine 55 % S 76 % do 64 % BWP Od prstenovanja u sjeverozapadnoj Europi, srednja godišnja stopa za odrasle 48 %, očekivano trajanje života 1,6 godina (Boyd 1962.). Finska: smrtnost 64 % prve godine, 55 % sljedećih godina (Grenquist 1970.). Švedska: smrtnost 76 % mladi, 64 % odrasli (Curry-Lindahl et al. 1970.).

Anas acuta KVM nema podataka BWP srednja godišnja stopa smrtnosti kod odraslih, na temelju podataka iz SSSR-a, 48 % (Boyd 1962.).

Anas querquedula KVM nema podataka BWP nema podataka Anas clypeata KVM GB odrasli 44 %

BWP srednja godišnja stopa smrtnosti odraslih ptica označenih prstenom u Britaniji 44 %; očekivano trajanje života 1,8 godina (Boyd 1962.).

Aythya ferina KVM nema podataka BWP nema podataka Aythya fuligula KVM za odrasle se kreće od 20 % do 25 % te 46 %

BWP srednja godišnja stopa smrtnosti odraslih ptica označenih prstenom u sjeverozapadnoj Europi 46 %; očekivano trajanje života 1,7 godina (Boyd 1962.).

Lagopus l. scoticus BWP godišnja stopa smrtnosti u Škotskoj oko 65 % (Jenkins et al. 1967.; A Watson). Lagopus mutus KVM nema podataka BWP nema podataka Alectoris graeca KVM nema podataka BWP nema podataka Alectoris rufa KVM nema podataka BWP nema podataka Perdix perdix KVM DK 84 %; CS 80 % – 82 %

BWP Ispitivanja podataka iz brojnih područja pokazuju srednje razine populacije određene čimbenicima koji ovise o gustoći, prije svega predacijom gnijezda. Udio izlovljene rujanske populacije usko je povezan s gustoćom na području izlovljavanja i sada iznosi od 20 % do 30 %. Gubici u Britaniji tijekom zime, isključujući izlovljanje, trenutačno iznose oko 45 % uz male godišnje promjene; nisu povezani s gustoćom i znatni dokazi pokazuju da vremenski uvjeti nisu važni. Gubici tijekom zime i raspršenje parova u proljeće neznatno pridonose promjeni srednje gustoće podizanja mladunčadi (G. R. Potts). Godišnje stope smrtnosti uzgojenih i puštenih ptica u Danskoj nakon 1 travnja druge kalendarske godin 84,0 % ± 2,8 %, u usporedbi s 80,2 % ± 3,8 % za ptice puštene na slobodu u Italiji i 82,1 % ± 7,2 % za ptice puštene na slobodu u Čehoslovačkoj (Paludan 1963.). Smrtnost u Poljskoj tijekom 12 mjeseci nakon 1. rujna godine rođenja 77,6 % i 56 % sljedećih godina (Olech 1971.)

83

Vrsta Stopa smrtnosti Phasianus colchicus KVM DK prva godina 84 %, sljedeće godine 58 % (visoka učestalost izlovljavanja)

BWP nema informacija o divljim populacijama. Brojne studije o populacijama kojima se upravlja u Europi i Sjevernoj Americi pokazuju visoku smrtnost, posebno mužjaka i jednogodišnjih ptica npr. u Danskoj srednja godišnja stopa smrtnosti mužjaka iznosi 78,1 %, ženki 62,3 %, a za sve ptice smrtnost je 81,4 % u prvoj godini života i 58,4 % u sljedećim godinama (Paludan 1959.a).

Fulica atra KVM prva godina 76 % – 87 %; druga godina 48 % – 72 %; NL prva godina 79 %; sljedeće godine 25 %; pronađeni uginuli u prvoj godini 32 %; sljedećim godinama 22 % BWP stopa smrtnosti u prvoj godini u različitim uzorcima iz sjeverozapadne Europe od 76 % do 87 %, a u drugoj godini od 48 % do 72 %; vjerojatno su niže granice bliže pravom stanju (Glutz et al. 1973.). Podaci prikupljeni od 686 ptica označenih prstenom u Švicarskoj u zimi: 371 u kalendarskoj godini prstenovanja, 125 u drugoj godini, 83 u trećoj, 51 u četvrtoj, 19 u petoj i 36 u šestoj godini i kasnije (Glutz 1964.). Godišnje stope preživljavanja/smrtnosti ptića označenih prstenom u Nizozemskoj, 1934. – 1973.: ulovljene ptice (uzorak 93) ¾ 2 179 % u prvoj godini, 7 525 % u kasnijim godinama; pronađeni uginuli (uzorak 138) ¾ 68) 32 % u prvoj godini, 7 822 % u kasnijim godinama (Cavé 1977.).

Lymnocryptes minimus KVM nema podataka BWP ograničeni podaci ukazuju na godišnju stopu smrtnosti od 76 %, ali gotovo je sigurno da su previsoki (Boyd 1962.).

Gallinago gallinago KVM B 52 % – 57 %; DK 47 %; GB 52 %; BWP godišnja stopa smrtnosti iz ponderiranog prosjeka različitih uzoraka 51,9 % ± 5,43 %, nema razlika koje se mogu otkriti u prvoj godini nakon opernaćenosti i u kasnijim godinama (Boyd 1962.). Belgija: prosječna godišnja stopa smrtnosti za ulovljene ptice 56,7 % u usporedbi s 52,0 % za ptice koje su pronađene uginule; smrtnost zbog izlovljavanja smanjila se nakon prve godine (Dhondt i Van Hecke 1977.). Zapadna Njemačka: smrtnost u prvoj godini 65 % (Glutz von Blotzheim et al. 1977.). Danska: srednja godišnja stopa smrtnosti odraslih 47,1 ± 2,80 (Fog 1978.). Finska: srednja godišnja stopa smrtnosti 46,9 % (Pertunnen 1980.c).

Scolopax rusticola KVM u prvoj godini 55 % – 65 %; u sljedećim godinama 40 % – 50 %.viša za populaciju u Fenoskandiji. BWP Britanija: godišnja stopa smrtnosti 54 % u prvoj godini, 39 % u sljedećim godinama, 1. kolovoza – 31. srpnja (Kalchreuter 1975.); ranije procjene (Lack 1943., Boyd 1962.) iznosile su 56 % i 55 % za prve godine te 37 % odnosno 40,7 % za sljedeće godine, pri čemu je godišnja stopa smrtnosti odraslih bila viša 1931. – 1940. nego 1921. – 1930., razlozi nepoznati (Boyd 1962.). Norveška i Švedska; godišnja stopa smrtnosti 67 % u prvoj godini, 52 % u sljedećim godinama (Kalchreuter 1979.); Finska i Baltik 72 % odnosno 54 % (Kalchreuter 1975.). Finska: smrtnost u prvoj godini 61,7 %, 48,4 % u sljedećim godinama (Pertunnen 1980.a). Fenoskandija: 65,6 % u prvoj godini, 50,6 % u sljedećim godinama (Clausager 1974.). Nizozemska: godišnja stopa smrtnosti odraslih 50,0 % (Clausager 1974.).

Columba livia (1) KVM nema podataka BWP Engleska (Salford): smrtnost u prvoj godini života 43 % ± 7,3 %, godišnja stopa smrtnosti odraslih 33,5 % ± 4,9 % (Murton et al. 1972.b). Engleska (Flamborough Head): godišnja stopa smrtnosti iz ulovljenog uzorka oko 30 % (Murton and Clarke 1968.).

Columba palumbus KVM GB 35 % – 41 %, mladi 60 % – 70 %; DK mladi 54,3 %; odrasli 41,3 %; NL oko 46 % BWP Britanija: stopa smrtnosti mladih oko 74 %, godišnja stopa smrtnosti odraslih oko 36 % (Murton 1965.b). Nizozemska: 1911. – 1953. (kada se nije plaćalo za ulov plijena) smrtnost u prvoj godini 49 %, godišnja stopa smrtnosti za odrasle 50 %; 1959. – 1962. (plijen) u prvoj godina 55 %, odrasli 61 % (Doude van Troostwijk 1964.a); 1911. – 1981. u prvoj godini i odrasli 46 % (Glutz i Bauer 1980.). Danska: smrtnost u prvoj godini 54,7 %, smrtnost odraslih 41,3 % (Søndergaard 1983.). Finska: smrtnost u prvoj godini 41,7 %, smrtnost u drugoj godini 47,6 %, smrtnost u kasnijim godinama 30,5 % (Saari 1979.b)

(1) Ovdje navedene populacije odnose se na divlje populacije Columba livia i nisu populacije domaćih golubova.

84

Dio 2.: vrste iz Priloga II. dijela 2.

Vrsta Stopa smrtnosti Cygnus olor KVM GB u prvoj godini: 58 %; u drugoj i trećoj godini: 30 %; u četvrtoj i petoj godini 22 %

(Coleman & Minton 1980.); oko 30 % nakon prve godine; 30 % druge godine; 25 % treće i četvrte godine (Bacon 1980.). BWP Britanija: godišnja stopa smrtnosti 3 – 12 mjeseci 32,1 %, 1 – 2 godine 35,4 %, 2 – 3 godine i 3 – 4 godine 25,0 %, jedinke koje podižu mladunčad starije od četiri godine 18 % – 20 %; očekivano trajanje života s četiri godine 4•8 godina (Beer i Ogilvie 1972.). Danska: godišnja stopa smrtnosti 26 % (Bloch 1971.). Švedska: godišnja stopa smrtnosti 1965. – 1970., 28,5 %, ali najviše samo 21,0 % ako se isključi jaka zima 1969. – 1970. (Mathiasson 1973.a).

Anser brachyrhynchus KVM odrasli 26 %; od 4 do 16 mjeseci 42 % ; ukupno jedinki > 4 mjeseca starosti 21,5% BWP srednja godišnja stopa smrtnosti odraslih 26 % te od 4 do 16 mjeseci starosti 42 % (od prstenovanja). Srednja godišnja stopa smrtnosti svih ptica preko 4 mjeseca 21,5 % (iz popisa), uz dokaze o padu stope 1950. – 1972 (Boyd i Ogilvie 1969.).

Anser albifrons142 KVM A. a. albifrons: > 1 godine 30,9 %; Anser a. flavirostris: 34 % BWP A. a. albifrons: srednja godišnja stopa smrtnosti (ptice koje prezimljavaju u Britaniji) 28 % ptice koje prezimljavaju u Nizozemskoj, 30,9 % (Doude van Troostwijk 1974.) A. a. flavirostris: srednja godišnja stopa smrtnosti 34 %;

Branta bernicla KVM odrasli GB 17 %, pozitivno povezano s razmnožavanjem BWP srednja godišnja stopa smrtnosti odraslih jedinki B. b. bernicla koje prezimljavaju u Britaniji 14 %, i B. b. hrota iz Spitsbergena 17 % (Boyd 1962).

Netta rufina KVM nema podataka BWP nema podataka Aythya marila KVM nema podataka

BWP srednja godišnja stopa smrtnosti odraslih koji su označeni prstenom u Islandu 52 % (Boyd 1962.). Somateria mollisima KVM odrasli 20 % – 40 %

BWP Nizozemska: godišnja stopa smrtnosti ptica koje su označene prstenom kao opernaćena mladunčad 1965. – 1970. u prosjeku 17 %; godišnja stopa smrtnosti ženki iznosila je od 15 % – 61 % u razdoblju 1964. – 1968., u čemu se odražava trovanje kloriranim ugljikovodicima, i 2 % – 8 % od 1969. do 1971. nakon nadzornih mjera (Swennen 1972.). Danska: godišnja stopa smrtnosti 20% (Paludan 1962.). Odrasli označeni prstenom u sjeverozapadnoj Europi: srednja godišnja stopa smrtnosti 39 %; očekivano trajanje života 2,1 godina (Boyd 1962.)

Clangula hyemalis KVM nema podataka BWP srednja godišnja stopa smrtnosti odraslih ptica označenih prstenom u Islandu 28 %; očekivano trajanje života 3,1 godina (Boyd 1962.).

Melanitta nigra KVM nema podataka BWP ptice označene prstenom na Islandu; srednja godišnja stopa smrtnost odraslih 23 %; očekivano trajanje života 3,8 godina (Boyd 1962.).

Melanitta fusca KVM nema podataka BWP nema podataka Bucephala clangula KVM gnijedeće ženke: 37 %

BWP godišnja stopa smrtnosti (ženke koje podižu mladunčad) u Švedskoj: oko 37 %; očekivano trajanje života oko 3 godine (očekivano trajanje života odraslih oko 2 godine, Nilsson 1971.).

Mergus serrator KVM nema podataka BWP nema podataka Mergus merganser KVM nema podataka

BWP: srednja godišnja stopa smrtnost odraslih 40 %; očekivano trajanje života 2,0 godina (Boyd 1962.)

Bonasa bonasia KVM nema podataka BWP nema podataka Lagopus l. lagopus KVM nema podataka BWP SSSR: 60 % – 86 % za odrasle i 90 % – 9 5% za jednogodišnje ptice (u

godinama 1971. – 1975. kada je leming Lemmus lemmus bio rijedak u bolshezemolskoj tundri, učestalost grabežljivaca dovela je do visoke stope smrtnost (Vorgnin 1976.)). (za Lagopus lagopus scoticus u Škotskoj: godišnja stopa smrtnosti oko 65 % (Jenkins et al. 1967). Nema podataka za EU

Tetrao tetrix143 KVM SF nezreli, prva zima 64 % ; odrasla populacija stabilna 47 % BWP U Finskoj srednja godišnja stopa smrtnosti odraslih vjerojatno iznosi od 40 % do 60 %, uz godišnje i lokalne promjene (Helminen 1963.).

142 Te se stope smrtnosti smatraju previsokima za Anser albifrons flavirostris. Najnovije analize pokazuju da smrtnosti podvrsta u prvoj godini iznosi 32,2 %, a smrtnost odraslih 21,5 % (Fox, A.D. i Stroud, D.A. 2002. Anser albifrons flavirostris Grenland, lisasta guska. BWP Ažuriranje. U tisku). 143 U skladu s dugoročnim podacima stopa smrtnosti tijekom prve zime (od runa do sljedećeg proljeća) velikog tetrijeba Tetrao urogallus iznosi 76 %, a tetrijeba ruševca Tetrao tetrix 64 %. U stabilnim populacijama godišnja stopa smrtnosti odraslog velikog tetrijeba i tetrijeba ruševca iznosi 29 % odnosno 47 %. Za obje vrste zabilježene su razlike u smrtnosti mladih koje su povezane sa spolom. Linden, H. 1981. Estimation of juvenile mortality in the Capercaillie Tetrao urogallus and the Black Grouse Tetrao tetrix, from indirect evidence. Finnish Game Research 39: 35. – 51.

85

Vrsta Stopa smrtnosti Tetrao urogallus KVM SSSR, odrasli oko 54 % – 59 %; SF 30 %

BWP SSSR: na 2 područja stopa preživljavanja/smrtnosti od izlijeganja do 1. rujna iznosi 48 % / 52 % za mužjake i 59 % / 41 % za ženke; u sljedećoj godini stope su 46 % / 54 % i 33 % / 67 % , a kasnijih godina 59 % / 41 % odnosno 54 % / 46 % (Semenov-Tyan-Schanskii 1959.).

Alectoris barbara KVM nema podataka BWP nema podataka Alectoris chukar KVM nema podataka BWP nema podataka Coturnix coturnix KVM nema podataka BWP nema podataka Meleagris gallopavo KVM nema podataka BWP nema podataka Rallus aquaticus KVM nema podataka BWP nema podataka Gallinula chloropus KVM podaci od prstenovanja (dobiveni podaci) za prvu godinu 69 %

BWP Od 80 ptica označenih prstenom u Zapadnoj Njemačkoj, 69 % ih je uginulo u prvoj godini života, a 23 % u drugoj godini (Glutz et al. 1973.).

Haematopus ostralegus KVM GB od opernaćenosti do spolne zrelosti ukupna stopa smrtnosti iznosi 74 % – 80 %; nezreli 40 %; BWP Nizozemska: srednja stopa smrtnosti u prvoj godini nakon opernaćenosti 36 %; od 1 do 15 godina starosti 15,9 % godišnje (Boyd 1962.). Smrtnost od izlijeganja do prvog mjeseca nakon opernaćenosti, Wales, 84 % (Harris 1969.). Smrtnost od opernaćenosti do spolne zrelosti 74 % i 80 % izračunana prema Harrisu (Harris 1969. odnosno Harris 1970.) (Glutz et al. 1975.); srednja godišnja stopa smrtnosti nezrelih ptica oko 40 % (Harris 1967.). Zapadna Njemačka: srednja stopa smrtnosti od opernaćenosti do prosječne dobi (5 – 6 godina) pri prvom gniježđenju oko 62 %; stopa preživljavanja/smrtnosti ptica koje se razmnožavaju 1949. – 1963. stalna za sve dobne skupine na oko 94 % / 6 % (Schnakenwinkel 1970.); u Walesu, 1963. – 1968., stopa preživljavanja/smrtnosti ptica koje podižu mladunčad 872 – 13 – 98 % (Harris 1970.b).

Pluvialis apricaria KVM GB prva zima 41 %, sljedeće zime 22 % (Parr 1980.); NL podaci od prstenovanja u prvoj godini 53 %; sljedeće godine 39 %. BWP Nizozemska: 123 podatka od odraslih ptica označenih prstenom u jesen pokazala su da ih je 53 % umrlo u prvoj godini nakon prstenovanja; nakon toga 39,0 % ± 5,42 % godišnje. Island: 31 podatak od ptića i mladih ptica ukazuje na smrtnost od 66 % u prvoj kalendarskoj godini i 46,5 % ± 10,3 % godišnje nakon toga (Boyd 1962.). Škotska: smrtnost odraslih oko 22 % (Parr 1980.).

Pluvialis squatarola KVM nema podataka BWP nema podataka Vanellus vanellus KVM prva godina (od 1. kolovoza do 31. ožujka) GB 38 %; srednja Europa 40 %; Skandinavija

40 %, DK 44 %; sljedeće godine GB 32 %; srednja Europa 29 %; Skandinavija 33 %, DK 33 %; razlike od 30 % do 36 % od druge do 11. godine; nakon toga oko 43 %. BWP Europa. Smrtnost mladih od 31. kolovoza do sljedećeg 31. ožujka (isključujući tako visoku stopu smrtnosti u ranim tjednima) 39,7 %, razlike od 30,4 % do 57,5 % za ptice označene prstenom u različitim zemljama, s 37,5 % u Britaniji i Irskoj, 40,1 % u srednjoj Europi i 40,4 % u Skandinaviji. Nakon toga, godišnja stopa smrtnosti iznosi 32,2 % (33,9 % u Britaniji i Irskoj, 29,4 % u srednjoj Europi, 33,1 % u Skandinaviji). Za dodatne podatke i raspravu vidi Glutz et al. (Glutz et al. 1975.).

Calidris canutus KVM nema podataka BWP godišnja stopa smrtnosti odraslih 32,4 % ± 3,18 % (Boyd 1962.)

Philomachus pugnax KVM različiti izvori (prstenovanje) 47 % BWP godišnja stopa smrtnosti 47,6 % ± 3,61 %, s malim razlikama između prve i kasnijih godina; moguće razlike među spolovima nisu znatne (Boyd 1962.)

Limosa limosa KVM NL prva godina 38 %; druga godina 32 %; treća i sljedeće godine 37 % BWP Nizozemska: godišnja stopa smrtnosti u prvoj godini (do 15. svibnja) 37,6 %, u drugoj godini 32 %, a u kasnijim godinama u prosjeku 36,9 % (Glutz et al. 1977.).

Limosa lapponica KVM nema podataka BWP godišnja stopa smrtnosti 29,5 % ± 7,9 %, ali, čini se, oko 79 % u prvoj kalendarskoj godini nakon prstenovanja (Boyd 1962.).

Numenius phaeopus KVM nema podataka BWP U skladu s malim uzorkom (13) godišnja stopa smrtnosti iznosi 30,8 % ± 9,1 % (Boyd 1962.).

Numenius arquata KVM GB u prvoj godini (nakon opernaćenosti) 53 %; u drugoj godini 37 %; u sljedećim godinama 26 % NL u prvoj godini (označene prstenom kao ptići) 66 %; od druge do četvrte godine 28 %; SF 64 % do 31.12. prve godine; 55 % sljedećih godina BWP Britanija: srednja godišnja stopa smrtnosti (n = 287) 53,0 % u prvoj godini nakon opernaćenosti, 37,0 % u drugoj godini i 26,4 % nakon toga (Bainbridge i Minton 1978.). Nizozemska: srednja godišnja stopa smrtnosti (n = 137) u prvoj godini nakon prstenovanja kao ptića 66,4 % i oko 28 % od druge do četvrte godine (Glutz et al. 1977.). Finska: srednja godišnja stopa smrtnosti (n = 245) 64 % do 31. prosinca nakon prstenovanja kao ptića te 55 % u kasnijim godinama (Grenquist 1965.).

Tringa erythropus KVM nema podataka BWP nema podataka

86

Vrsta Stopa smrtnosti Tringa totanus KVM u prvoj godini > 50 %; sljedećih godina 20 %– 30 %

BWP smrtnost u prvoj godini nakon opernaćenosti 55 %; izračunana stopa smrtnosti odraslih jako se razlikovala u malim uzorcima: od 17,7 % do 56,9 %; vjerojatno pod utjecajem gubitka prstena, pri čemu najbolja procjena vjerojatno proizlazi iz švedskog uzorka (55) od 31,5 % (Boyd 1962.). U njemačkoj koloniji izračunana godišnja stopa smrtnosti iznosi 28,7 % u prvoj godini nakon prstenovanja, smanjuje se sa starosti svake sljedeće godine (30 %, 20 % i 18 %), ali to se temelji na povratku odraslih u koloniju tako da to možda ovisi o sve većoj privrženosti lokalitetu gniježđenja sa starenjem (Grosskopf 1959.; Boyd 1962.).

Tringa nebularia KVM nema podataka BWP nema podataka Larus ridibundus KVM stopa smrtnosti mladih 56 % (preživljavanje nakon opernaćenosti u prvoj godini 44 %);

odrasli oko od 15 % do 40 % BWP Britanija i Irska: srednja stopa smrtnosti 1945. – 72 % odnosno 38,3% u prvih šest mjeseci, 27,5 % u drugoj kalendarskoj godini i oko 24 % nakon toga; u sjeverozapadnoj Engleskoj 1908. – 24 %, stopa smrtnosti puno viša (oko 60 % u prvih šest mjeseci) zbog lova (Flegg i Cox 1975.). Camargue (Francuska): srednja godišnja stopa smrtnosti odraslih smanjena na 16 % tijekom razdoblja širenja, uglavnom zbog iskorištavanja novih izvora hrane u zimi (Lebreton i Isenmann 1976.).

Larus cachinnans KVM nema podataka BWP nema podataka Larus canus KVM Estonija u prvoj godini 54 %; u drugoj godini 25 %, u sljedećim godinama 26 %; SF 29 %;

bivša istočna Njemačka 16 %; NW 15 %; DK 26 % i GB 34 % BWP prosječna godišnja stopa smrtnosti 347 ptica preko dvije godine starosti koje se označene prstenom u Danskoj 26,0% (Sørensen 1977.). Prosječna godišnja stopa smrtnosti odraslih, Estonija, oko 15 % (Onno 1968.b).

Larus fuscus KVM nema podataka BWP nema podataka Larus argentatus KVM odrasli oko 10 %

BWP znatne razlike u objavljenim procjenama za Europu i Sjevernu Ameriku. Stopa smrtnosti u prvoj godini života: Britanija 17 % (Chabrzyk i Coulson 1978.), 30 % (Brown 1967.b), 18 % (Harris 1970.a); Danska 22 % (Paludan 1951.); Sjeverna Amerika 38 % – 62 % (Paynter 1966.), 27 %– 32 % (Kadlec i Drury 1968.). Stopa smrtnosti u drugoj godini života: Britanija 7,3 % (Chabrzyk i Coulson 1978.). Stopa smrtnosti odraslih: Britanija 6,5% (Chabrzyk i Coulson 1978.), 10 % (Parsons 1971.a), 10 % (Harris 1970.a); Zapadna Njemačka 10 % (Drost et al. 1961.); Danska 15 % (Paludan 1951.); Sjeverna Amerika 4 % – 9 % (Kadlec i Drury 1968.), ali 15 %–20% prema naknadnim studijama (Kadlec 1976.).

Larus marinus KVM nema podataka BWP nema podataka Columba oenas KVM 50 %; GB 44 % – 61 %

BWP Britanija: stopa smrtnosti u prvoj godini oko 60 %, stopa smrtnosti odrasli oko 46,3 %, ali niža krajem 1950-ih i početkom 1960-ih (R J O'Connor i C J Mead). Finska: smrtnost u prvoj godini 57,5 %, smrtnost odraslih 44,5 % (Saari 1976.b.).

Streptopelia decaocto KVM GB u prvoj godini oko 69 %; u sljedećim godinama 39 %; D 50 % – 75 % i 35 % – 55 % BWP Engleska: stopa smrtnosti mladih 69 %, godišnja stopa smrtnosti odraslih 39 % (Coombs et al. 1981.). Švedska: godišnja stopa smrtnosti 29% (Bentz 1982.). Srednja Europa: stopa smrtnosti u prvoj godini života 50 % – 75 %, godišnja stopa smrtnosti odraslih 35 % – 55 % (Glutz i Bauer 1980.).

Streptopelia turtur KVM GB mladi 64 %; odrasli oko 50 % BWP Britanija: procijenjena stopa smrtnosti u prvoj godini oko 64%, godišnja stopa smrtnosti odraslih oko 50% (Murton 1968.).

Alauda arvensis KVM odrasli 30 % – 35 %, većina u zimi BWP Engleska: prosječna godišnja stopa smrtnosti odraslih 33,5 %; prosječna godišnja stopa smrtnosti mladih tijekom prve godine nakon osamostaljenja 38 % (Delius 1965.).

87

Vrsta Stopa smrtnosti Turdus merula KVM od ptica označenih prstenom: prva godina 69 %; sljedeće godine 40 % – 52 %

BWP Britanija: godišnja stopa smrtnosti 58 % u prvoj godini (od 1. kolovoza), 38 % u drugoj, 50 % u trećoj, 40 % u četvrtoj i petoj godini (Lack 1943.); godišnja stopa smrtnosti 54 % u prvoj godini života (od 1. kolovoza), 40 % u drugoj (Lack 1946.b); godišnja stopa smrtnosti nakon kraja prve kalendarske godine 44 % ± 1,5 %, bez obzira na dob, bez znatnih razlika među spolovima; možda niža na sjeveru; godišnja razlika od 34 % u 1933. –1934. do 69 % u 1928. – 1929. (Coulson 1961.); u Oxfordu, godišnja stopa smrtnosti mladih 59 % (Snow 1958.b); godišnja stopa smrtnosti smanjila se s oko 50 % u 1951. – 1952. na oko 32 % u 1960. – 1961., čini se da nije zbog vremena (Snow 1966.b); godišnja stopa smrtnosti odraslih u Londonu 41,8 % ± 1,0 %, u ruralnoj južnoj Engleskoj 34,9 % ± 0,5 % (Batten 1973.); smrtnost najviša od ožujka do lipnja; promet i predacija mačaka imaju postupno sve veći utjecaj na smrtnost (Batten 1978.); godišnja stopa smrtnosti odraslih 41 % u mužjaka, 60 % u ženki (Naylor 1978.). Belgija: godišnja stopa smrtnosti odraslih 69 % (Verheyen 1958.); godišnja stopa smrtnosti 52,2 ± 2,3 %, ili 45,8 ± 2,5 % isključujući one koje su ljudi ulovili ili ubili; godišnja stopa smrtnosti mladih 12,4 % ± 1,9 % (Van Steenbergen 1971.). Francuska: godišnja stopa smrtnosti u urbanim područjima 25% u mužjaka, 33% u ženki (Ribaut 1964.). Zapadna Njemačka: godišnja stopa smrtnosti 49 %, za ptice u urbanim područjima 28 % (Erz 1964.). Finska: ukupna godišnja stopa smrtnosti 58 % – 59 % (Haukioja 1969.). Čehoslovačka: smrtnost u prvoj godini života 68,4 %, u drugoj godini 56,3 %, u trećoj godini 30 % (Beklová 1972.); smrtnost u prvoj godini 72 % (Havlín 1961.).

Turdus pilaris KVM N oko 53 % (viša za ptice u prvoj godini); SF oko 65 %; CH oko 69 % BWP Švicarska: godišnja stopa smrtnosti 60 % – 70 %, neovisno o dobi (Furrer 1977.). Finska: ukupna godišnja stopa smrtnosti 61 % – 65 % (Haukioja 1969.).

Turdus philomelos KVM CS prva godina 58 %; sljedeće godine 44 %; F prva godina 59 % i sljedeće godine 46 %; BWP Britanija: stopa smrtnosti u prvoj godini života (od 1. kolovoza) 53 %, u drugoj godini 40 % (Lack 1946.b). Finska: ukupna godišnja stopa smrtnosti 548 % (Haukioja 1969.).

Turdus iliacus KVM odrasli oko 50 % BWP Finska: ukupna godišnja stopa smrtnosti 57 % – 58 % (Haukioja 1969.).

Turdus viscivorus KVM GB odrasli 48 % BWP Britanija: godišnja stopa smrtnosti odraslih 48 %; smrtnost opernaćene mladunčadi do kraja prve kalendarske godine 62 % (Snow 1969.a).

Sturnus vulgaris KVM podaci dobiveni od prstenovanja u Europi za prvu godinu 60 % – 73 %; sljedeće godine 50 % – 68 % BWP Britanija: stopa smrtnosti u prvoj godini života (od 1. kolovoza) 48 %, u drugoj godini 48 % (Lack 1946.); stopa smrtnosti 52,8 % ± 1•0 % (Coulson 1960.). Finska: godišnja stopa smrtnosti 46 % ± 4,4 % (Haukioja 1969.). Čehoslovačka: stopa smrtnosti u prvoj godini 68,1 %, u devetoj godini 22,2 %, u desetoj godini 14,2 % (Beklová 1972.).

Garrulus glandarius KVM od podataka od prstenovanja u prvoj godini 61 % BWP Britanija: stopa smrtnosti u prvoj kalendarskoj godini 40 %, u drugoj godini 55 % i od treće do pete godine 41 % (Holyoak 1971.). Europa: stopa smrtnosti u prvoj godini života 60,7 % (Busse 1969.).

Pica pica KVM Europa: od podataka od prstenovanja u prvoj godini 69 % GB odrasli mužjaci 25 %, odrasle ženke 40 %. BWP Britanija i Finska: stopa smrtnosti u prvoj kalendarskoj godini 46 %, u drugoj godini 58 %, od treće do pete godini 55 % (Holyoak 1971.). Populacija u urbanim područjima, Britanija: stopa smrtnosti u prvoj godini nakon napuštanja gnijezda 44 %, u svakoj sljedećoj godini: 30 %, 24 %, 32 %, 46 % i 86 % (Tatner 1986.). Finska: godišnja stopa smrtnosti na temelju svih dobivenih podataka 61 % ± 4,3 %, vjerojatno previsoka, za ptice koje podižu mladunčad 47 % ± 7,9 %, vjerojatno dobra procjena (Haukioja 1969.). Europa: stopa smrtnosti u prvoj godini života 69,0 % (Busse 1969.).

Corvus monedula KVM od podataka od prstenovanja u prvoj godini 46 % BWP Britanija: stopa smrtnosti u prvoj kalendarskoj godini 38 %, u drugoj godini 36 %, od treće do pete godine 43 % (Holyoak 1971.). Finska: godišnja stopa smrtnosti 35 % ± SE 3•2 % (Haukioja 1969.). Europa: stopa smrtnosti u prvoj godini života 45,5 % (Busse 1969.).

Corvus frugilegus KVM od podataka od prstenovanja u prvoj godini 54 % BWP Britanija: stopa smrtnosti u prvoj kalendarskoj godini 59%, u drugoj godini 51%, od treće do pete godini 25% (Holyoak 1971.). Europa: stopa smrtnosti u prvoj godini 54 % (Busse 1969.).

Corvus corone KVM od podataka od prstenovanja u prvoj godini 62 % BWP Britanija i Finska: stopa smrtnosti u prvoj kalendarskoj godini 61 %, u drugoj godini 45 %, od treće do pete godini 48 % (Holyoak 1971.). Finska: godišnja stopa smrtnosti 47 % ± 2,3 % (Haukioja 1969.). Europa: stopa smrtnosti u prvoj godini života 62,4 % (Busse 1969.)

Legenda: KVM = Kompendium der Vögel Mitteleuropas (Bezzel E. 1985. Kompendium der Vögel Mitteleuropas – Nonpasseriformes Nichtsingvögel. AULA-Verlag Gmbh, Wiesbaden & Bezzel E.

88

1993. Kompendium der Vögel Mitteleuropas – Passeres Singvögel. AULA-Verlag Gmbh, Wiesbaden BWP = Birds of the Western Palearctic (Cramp S. & C M Perrins (ur.). 1973. – 1994. Handbook of the birds of the Western Palearctic Vol 1, 2, 3, 4, 5 & 8. Oxford University Press, Oxford.)

89

Slika 9.: Primjer izračuna malog broja za vodenog galeba (Rallus aquaticus ), vrstu za koju nisu objavljeni podaci o smrtnosti.

Europska populacija Rallus aquaticus ima 130 000 parova = 260 000 ptica (izvor: EBCC ATLAS of European Breeding Birds)

a) stopa smrtnosti odraslih 25 %144→ stopa preživljavanja = 75 % preživljavanja odraslih = 195 000 ptica nakon jedne godine

• potrebno povećanje (u pretpostavci o stabilnosti populacije) = 65 000 ptica • stopa smrtnosti mladih ptica 50 %145 → u jesen mora postojati 130 000 mladih ptica → u

prosjeku 1 mlada ptica po paru/ženki • izračun se stoga provodi na (260 000 + 130 000) 390 000 ptica, čija stopa smrtnosti iznosi oko

33,33 % • 130 000 ptica ugiba, 1 % od toga = 1 300 ptica • 1 300 ptica može se smatrati malim brojem (na razini kontinenta)

b) ako je stopa smrtnosti odraslih 60 % 146→ prosječna stopa preživljavanja = 40 % = 104 000 ptica nakon jedne godine

• potrebno povećanje (u pretpostavci o stabilnosti populacije) = 156 000 ptica • stopa smrtnosti mladih ptica 6050 % → u jesen mora postojati 312 000 mladih ptica → u

prosjeku 2,4 mlade ptice po paru/ženki • izračun se stoga provodi na (260 000 + 312 000) 572 000 ptica, čija stopa smrtnosti iznosi oko

60% • 343 000 ptica ugiba, 1 % od toga = 3 432 ptice • 3 500 ptica može se smatrati malim brojem (na razini kontinenta)

144 U skladu s podacima iz literature 25 % odgovara najnižoj stopi smrtnosti ptica porodice Rallidae starije od jedne godine. 145 U skladu s podacima iz literature 50 % odgovara niskoj stopi smrtnosti ptica porodice Rallidae jedne godine starosti. 146 U skladu s podacima iz literature 60 % odgovara visokoj stopi smrtnosti jedne vrste iz porodice Rallida.

Slika 10.: Vrste koje se mogu izlovljavati (Prilog II.) u nepovoljnom stanju očuvanosti

SPEC KAT. 2. Osjetljive, veliko smanjenje Limosa limosa 98 NERI (crnorepa muljača / Barge à queue noir)

SPEC KAT. 2. U padu, umjereno smanjenje Tringa totanus 98 NERI (crvenonoga prutka / Chevalier Larus canus (burni galeb / Goéland cendré)

SPEC KAT. 3. Osjetljive, veliko smanjenje Anas strepera 00 WI (patka kreketaljka / Canard chipeau) Anas acuta 98 NERI (patka lastarka / Canard pilet) Anas querquedula 98 ONC (patka pupčanica /Sarcelle d'été) Coturnix coturnix 99 ONC (prepelica / Caille des blés Lymnocryptes minimus 98 NERI (mala šljuka / Bécassine sourde) [Scolopax rusticola, zima 98 ONC (šumska šljuka / Bécasse des bois)]147

Limosa lapponica, zima (riđa muljača / Barge rousse) Alauda arvensis 98 ONC (poljska ševa / Alouette des champs)

SPEC KAT. 3. Osjetljive, < 2 500 parova, lokalizirane, prezimljavaju Branta bernicla (grivasta guska / Bernache cravant)

SPEC KAT. 3. U padu, umjereno smanjenje Netta rufina 99 ONC (patka gogoljica / Nette rousse) Numenius arquata, zima 98 NERI (veliki pozviždač / Courlis cendré) Streptopelia turtur 98 ONC (grlica / Tourterelle des bois)

SPEC KAT 3, prezimljavaju, lokalizirane Aythya ferina 99 ONC (glavata patka / Fuligule Melanitta fusca 00 WI (patka kulašica / Macreuse brune)Calidris canutus (rđasti žalar / Bécasse maubèche)Gallinago gallinago (šljuka kokošica / Bécassine des Pluvialis apricaria (troprsti zlatar / Pluvier doré) Vanellus vanellus 99 ONC (vivak / Vanneau huppé) Philomachus pugnax (pršljivac / Chevalier combattant)

NERI = Danska nacionalna jedinica za istraživanja u području zaštite okoliša ONC = Office Nationale de la Chasse WI = Wetlands International

SPEC kategorija 2. – vrste čije su populacije na svjetskoj razini koncentrirane u Europi (> 50 % njihovih populacija na svjetskoj razini koje podižu mladunčad ili prezimljavaju obitava u Europi) i koje su u Europi u nepovoljnom stanju očuvanosti.

SPEC kategorija 3. – vrste čije populacije na svjetskoj razini nisu koncentrirane u Europi (< 50 % njihovih populacija na svjetskoj razini koje podižu mladunčad ili prezimljavaju obitava u Europi) i koje su u Europi u nepovoljnom stanju očuvanosti.

147 Uvrštavanje Scolopax rusticola na popis kao vrste u nepovoljnom stanju očuvanosti u EU-u osporavano je na temelju novijih podataka. U skladu s nacrtom plana EU-a za upravljanje (Ferrand, Y. i F. Gossmann (2001.) Elements for a Woodcock Management plan. Game and Wildlife Science, sv. 18(1), ožujak 2001., str. 115. – 139.) broj šljuka smatra se stabilnim ili u porastu u državama članicama, osim Ujedinjene Kraljevine. Populacija u Ujedinjenoj Kraljevini geografski

je ograničena i njezina se dinamika može odvojiti od drugih europskih populacija. Stanje ptica koje prezimljavaju u

većini europskih zemalja nije poznato. 90

91

Slika 11. – Pregled različitih vrsta lještarka i fazana navedenih u Prilogu II. Direktivi o pticama na razini EU-a i država članica Vrsta Prilog II. Prilog I. Stanje EU SE FI DK UK IE NL BE LU DE AT FR ES PT IT GR Alectoris barbara 2 Da 3 (E) (-1) --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- 0 --- (-1) --- Alectoris chukar 2 Ne 3 V — --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- (-1) Alectoris graeca graeca 1 Ne (-1) --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- (-1) Alectoris graeca saxatilis 1 Da — --- --- --- --- -- --- --- --- --- -1 F --- --- -1 --- Alectoris graeca whitakeri 1 Da

2 (V) — --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- —1

--- Alectoris rufa 1 Ne 2 V — --- --- --- 0 --- --- --- --- --- --- —2

-1 --- (0) --- Bonasa bonasia 2 Da S — -1 -1 --- --- --- --- -1 -1 -2 -1 -1 --- --- -1 0 Lagopus l . lagopus 2 Ne ? ? -1 --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- Lagopus l. scoticus 1 Ne

S — --- --- --- -1 -1 --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- Lagopus mutus helveticus 1 Da ? --- --- --- --- --- --- --- --- 0 0 0 --- --- -1 --- Lagopus mutus mutus 1 Ne 0 0 F --- 0 --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- Lagopus mutus pyrenaicus 1 Da

S

? --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- ? -1 --- --- --- P. perdix hispaniensis 1 Da — --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- -1 --- --- --- P. perdix italica 1 Da — --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- -1 --- Perdix perdix perdix 1 Ne

3 V

— -1 -2 -1 -1 -2 -1 -2 -1 -2 -1 -1 --- --- --- (-1) Phasianus colchicus 1 Ne S 0 -2 0 +1 +1 0 --- F -1 0 F 0 +1 --- 0 0 Tetrao tetrix britannicus 2 Ne — --- --- --- -1 --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- --- Tetrao tetrix tetrix 2 Da

3 V — -1 -1 -1 --- --- -2 -2 --- -2 -1 -1 --- --- F ---

Tetrao urogallus 2 Da S — 0 -1 --- -2 --- --- --- --- -2 -1 -1 0 --- -1 0

92

Stanje: 2 = SPEC 2 (vidi sliku 10.) 3 = SPEC 3 E = ugrožena V = osjetljiva S = sigurna

Dodatni izvori (1) Iapichino i Massa (1989.), The Birds of Sicily (BOU checklist 11)

(2) Rocamora i Yeatman-Berthelot (1999.), Oiseaux menacés et à surveiller en France

Kretanje populacije +1 = malo povećanje (20 % – 49 %) 0 = stabilno (s ukupnom promjenom < 20 %) -1 = malo smanjenje (20 % – 49 %) -2 = veliko smanjenje (> = 50 %) F= promjenjivo (s promjenama od najmanje 20 %, ali bez jasnog kretanja) ? = nepoznato

(3) Berg, H.-M. (1997.): Rote Listen ausgewählter Tiergruppen Niederösterreichs; Vögel (Aves), 1. Fassung 1995. N Landesregierung, Abt. Naturschutz, str. 184. i dalje (uz dodatna upućivanja). Sackl, P. i O.Samwald (1997.): Atlas der Brutvögel der Steiermark. BirdLife Österreich Landesgruppe Steiermark und Steiermärkisches Landesmuseum Joanneum, Graz. Zuna-Kratky, T., E.Kalivodova, A.Krthy, D.Horal i P.Horak (2000.): Die Vögel der March.-Thaya-Auen im Österreichisch-slowakisch-tschechischen Grenzraum. Distelverein, Deutsch-Wagram. (4) Asbirk, S. et al 1997. Population sizes and trends of birds in the Nordic countries 1978. – 1994.

93

5 PRILOG

Upućivanja na sudske predmete koji se navode u smjernicama. Pojedinosti se mogu vidjeti na web-mjestu Suda Europskih zajednica

(http://curia.europa.eu/en/content/juris/index.htm) 1) Komisija Europskih zajednica protiv Talijanske Republike. Nepoštovanje Direktive – Očuvanje divljih ptica. 17. siječnja 1991., C-157/89

2) Komisija Europskih zajednica protiv Savezne Republike Njemačke. Presuda Suda od 17. rujna 1987. C-412/85.

3) Komisija Europskih zajednica protiv Kraljevine Nizozemske. Presuda Suda od 15. ožujka 1990. Predmet C-339/87.

4) Komisija Europskih zajednica protiv Talijanske Republike. Presuda Suda od 8. srpnja 1987. C-262/85

5) Komisija Europskih zajednica protiv Francuske Republike. Nepoštovanje Direktive – Očuvanje divljih ptica. C-252/85

6) Komisija protiv Belgije, 8. srpnja 1987., Komisija Europskih zajednica protiv Kraljevine Belgije. C-247/85

7) Komisija Europskih zajednica protiv Kraljevine Nizozemske. Presuda Suda od 13. listopada 1987. C-236/85.

8) Association Pour la Protection des Animaux Sauvages i ostali protiv Préfet de Maine-et-Loire i Préfet de la Loire-Atlantique, Presuda Suda od 19. siječnja 1994. C-435/ 92.

9) Associazione Italiana per il World Wildlife Fund i ostali protiv Regione Veneto, Presuda Suda (peto vijeće) od 7. ožujka 1996. C-118/ 94

10) Komisija Europskih zajednica protiv Francuske Republike. Presuda Suda od 7. prosinca 2000., C-38/99.

11) Komisija Europskih zajednica protiv Talijanske Republike. Presuda Suda od 17. svibnja 2001. Predmet C-159/99.

12) Ligue royale belge pour la protection des oiseaux ASBL i Société d'études ornithologiques AVES ASBL protiv Région Wallonne, umješač: Fédération royale ornithologique belge ASBL. Zahtjev za prethodnu odluku: Conseil d'Etat – Belgija. Presuda Suda od 12. prosinca 1996. C-10/96

13) Kazneni postupak protiv Gourmetterie Van den Burg. Zahtjev za prethodnu odluku: Hoge Raad – Nizozemska.

http://curia.europa.eu/en/content/juris/index.htm)

http://curia.europa.eu/en/content/juris/index.htm)

94

Slobodno kretanje robe – Zabrana uvoza ptica. C-169/89. Presuda Suda (šesto vijeće) od 23. svibnja 1990.

14) Ligue pour la protection des oiseaux et autres protiv République française, presuda od 16. listopada 2003., C-182/02, još nije objavljena.

15) C-429/85: Presuda od 23. veljače 1988., Komisija protiv Italije (Rec. 1988., str. 843.)

16) C-149-94. Presuda od 8. veljače 1996., Kazneni postupak protiv Vergyja (Rec. 1996., str. I-299.)

17) Presuda od 9. prosinca 2004., Komisija protiv Španjolske, predmet C-79/03, ECR 2004., str. 11619.

18) Presuda od 15. prosinca 2005., Komisija protiv Finske, predmet C-344/03, ECR 2005., str. 11033.

19) Presuda od 9. lipnja 2005., Komisija protiv Španjolske, predmet C-135/04, ECR 2005., str. 5261.

20) Presuda od 8. lipnja 2006., WWF Italija i ostali, predmet C-60/05, ECR 2006., str. 5083.

21) Nalog od 19. prosinca 2006., Komisija protiv Italije, predmet C-503/06R, ECR 2006., str. 141.

Smjernice za izlovljavanje u skladu s Direktivom Vijeća 79 ...

Documents

Transcript of Smjernice za izlovljavanje u skladu s Direktivom Vijeća 79 ...