Smisao poesisa materijalnosti1 III Al fresco Rimski FRESCO ... · PDF fileSmisao poesisa...

Smisao poesisa materijalnosti1

III Al fresco

3. Rimski FRESCO LUSTRO

1

3.

Rimski FRESCO LUSTRO

3.1. Uvod

3.2. Bliţe odreĎenje rimske umjetnosti u kontekstu zidnih tehnika

3.3. Ključne stečevine, spoznaje i saznanja o tehnici FRESCO LUSTRO

„Villa dei Misteri” u Pompejima : Scena ţrtvovanja

3.1. Prema Pliniju

1...

... klasično grčko slikarstvo doţivjelo je preporod sredinom I. st. pr.n.e.

zahvaljujući Timomahu iz Bizanta...

koji je “slikarstvu vratio njegovo staro dostojanstvo”

U Villi dei Misteri , u Pompejima, nastala u vrijeme TIMOMAHA iz Bizanta

(60 ←/ treći pompejski stil) , jedna od soba je ukrašena frizom na kojem je čak 29 osoba:

← 3/ 1. „Villa dei Misteri” u Pompejima : Scena ţrtvovanja

TEMA: dionizijske misterije ( realni prizori priprema za vjenčanje inkomporirani su u

nadrealni svijet demona, te Dionisa i Ariadne...Scena ţrtvovanja nije do kraja razjašnjena) ,

prikazane linearno: kao da se sve dešava na uskom zelenom pojasu – stepenici - ispred crvenih

ploha...

TEHNIKA: uzimajući u obzir preciznu clair-obscur gradnju modelacije, te intenzivne boje i

izbor nekih intenzivnijih pigmenata, moţe se pretpostaviti da je slika započeta kao buon fresco, ali , dovršena slikanjem detalja al secco , tehnikom, koju Mora2, za

razliku od la fresque à la chaux ( krečna tempera: pigmenti i krečno mlijeko ; slikano na osušenoj, ali nakvašenoj krečnoj ţbuci) naziva Peinture à sec…

Peinture à sec /njem. Seccomalerei /ital. A secco /- secco slikanje je slikanje na suho uz dodatak veziva, drukčijeg od kreča, obično tradicionalnih emulzija na bazi tutkala,

jaja, kazeina i drugih...

1 Horst Waldemar JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006; str. 194

2 Paolo et Laura Mora: La Conservation des Peintures murales , Bologna, 1977


III Al fresco


2

BUON FRESCO je zidna slikarska tehnika izvoĎena na svjeţi zid u krečni malter

na način da su pigmenti nanošeni sa čistom vodom, ili eventualno sa krečnim

mlijekom, te fiksirani na intonaco ili badigeon de chaux – krečni premaz i

učvršćeni takozvanom karbonatizacijom kalcijevog hidrata iz intonaca; još

preciznija terminologija navodi „pravu fresku“ kao fresque pure – čista freska, i la

fresque à la chaux - slikanje sa krečnim mlijekom.

3/ 2. „Villa dei Misteri” u Pompejima : Scena ţrtvovanja, detalj→

Plinius, opisuje Timomahov stil na sljedeći način:

...3 mnogi poloţaji i pokreti preuzeti su iz repertuara klasične grčke umjetnosti,

ali umetnik izuzetne vizije ispunio je te oblike novim ţivotom !

Svakako je kao vaţna komponenta savršenog izgleda slike ovdje bitno i poliranje

voskom – manira, koju je Vitruvije nazvao…

…expolitanes, a što je vjerojatno metoda

sukcesivnog poliranja u svjeţe…

Poliralo se odmah po završetku segmenta, u svjeţe i nastavljalo kad se u susjedstvu

nanosila nova giornata. Tako se sve ujednačavalo.

Metoda je korištena već u helenističko vrijeme u Pargamonu, Aleksandriji, Antiohiji,

Sidonu i drugim metropolama..., ali, ovdje dolazi do većeg izraţaja zbog ideologije i

raskošnog stila prigodnog za kuće, vile i palače...

3 Horst Waldemar JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006; str. 194.


III Al fresco


3

3.1.1. VAŢNIJI IZVORI

- Biltzer: Das grosse Buch des Kunst, Braunschweig, 1958

- Brockhaus F.A. Das grosse Brockhaus, Oldenburg 1953/57; Atlas

- Connaisance…

- Enrico Annoscia &... : Opća povijest umjetnosti, Zagreb, 2006

- Ernst Berger: Beitrage… Vol.I,

- German Hafner: ATENE IN RIM , Ljubljana, 1970

- Giorgio Vasari: The Lives of the Artists , Penguins Books, 1980

- Hafner: Kreta in Helada ,Ljubljana, 1969

- Horst Waldemar JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno

izdanje , Novi Sad 2006

- Izidor Cankar: Razvoj stila v starokrščanski dobi in zgodnjem srednjem veku, Ljubljana,

1930.

- Karamehmedovic: LIKOVNA UMJETNOST, Sarajevo 2006

- Klinkert Walter: Bemerkungen zur Technik der Pompejanischen Wanddekoration.

- Metka Kraigher Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo 2007

- Milorad Medić: Stari slikarski priručnici, 1999. Beograd

- Palladio: I quattro libro dell'Architettura (Domenico Franceschi, Venezia, 1570

- Paolo et Laura Mora: La Conservation des Peintures murales , Bologna, 1977

- Radoje Hudoklin u svojoj studiji Tehnologija materijalov ki se uporabljajo v slikarstvu,

Ljubljana, 1955

- Selim Augusti : La tecnica dell’antica pittura parietale pompeiana ,Napulj, 1950

- Theodor Krano: Das römische Weltreich; Propyläen, Berlin/ 1970

- Vincenzo Requeňo : Saggi sul ristabilimento dell’antica arte, Napulj, 1784.

- VITRUVIJE: O arhitekturi; iz knjige VII ( o ukrašavanju); (navod: Janson: Istorija

umetnosti, Beograd 2006

- Vitruvius, Marcus Polio: De architectura libri decem, Sarajevo 1990.

3.1.2. IZVORI SLIKA

3/1. , 3/2. German Hafner: ATENE IN RIM , Ljubljana, 1970 / str. 184.

3/3. Brockhaus F.A. Das grosse Brockhaus, Oldenburg 1953/57; Atlas str.402.

3/4. Connaissance des Arts; novembar,1994/161/3. 3/5. Enrico Annoscia&...: Opća povijest umjetnosti ,Zagreb, 2006/ str.45.

3/6. H. W. JANSON, A. F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI , Novi Sad 2006;str. 194, sl.270.

3/7. German Hafner: ATENE IN RIM , Ljubljana, 1970 / str. 185.

3/8. D. g. Buch der Kunst, Braunschweig, 1958 / str.150.

3/9. Theodor Krano: Das römische Weltreich; Propyläen, Berlin/ 1970 / T VIII .

3/10. Das grosse Buch des Kunst, Biltzer, 1958 / str.162.

3/11. , 3/12. www.reddit.com.

3/13. German Hafner: Atene in Rim, Ljubljana, 1970 /str.188.

3/14. H. W. JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI , Novi Sad 2006; sl.287.


3/16. Theodor Krano: Das römische Weltreich; Propyläen, Berlin/ 1970 / T. VIII.

3/17. Das grosse Buch des Kunst, Braunschweig, 1958 / str.162.

3/18. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006;sl.291.

3/19. Enrico Annoscia &... : Opća povijest umjetnosti, Zagreb, 2006, str.109.

3/20., 3/21.,3/22. www.southvestern.edu.

3/23. Enrico Annoscia &... : Opća povijest umjetnosti, Zagreb, 2006, str.109.

3/24. H. W. JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI , Novi Sad 2006; sl.287.

3/25. Hafner: Kreta in Helada ,Ljubljana, 1969 / str.24.

3/26., 3/27. Gx1 135* www.sandrashaw.com.

3/28. ATENE IN RIM , Ljubljana, 1970 / str. 184.

3/29. T. K.: Das Römische Weltreich; PROPYLÄEN , Berlin, 1967, str. iza 116 /T.IV.

3/30. arthistoryblogger.blogspot.com.

3/31., 3/32. German Hafner: ATENE IN RIM , Ljubljana, 1970 / str. 184.

3/33. , 3/34. D. g. Buch der Kunst, Braunschweig, 1958 / str.150.

3/35. www.accla.org.

3/36.,3/37. H. W.JANSON, A. F. Janson: ISTORIJA UMJETNOSTI , Novi Sad 2006;str. 194, sl. 270.

3/38. Das grosse Buch des Kunst, Braunschweig, 1958 / str.162.


3/40. Milorad Medić: Stari slikarski priručnici, Beograd, 1999.

http://www.accla.org/


III Al fresco


4

3.2.

Bliţe odreĎenje rimske umjetnosti

u kontekstu zidnih tehnika

3.2.1. NaslijeĎe Etruščana i Grka

3.2.2. Uzajamno likovno obogaćivanje

3.2.3. Četiri rimska stila

3.2.1. NaslijeĎe Etruščana i Grka:

Rimljani, koji su više vjekova ţivjeli u susjedstvu Etruščana, konačno su

„slomili“ etrursku drţavu tek krajem III vijeka pr.n.e.

←3/ 3. Historijska karta:RIMSKO CARSTVO Kada su u pitanju bogata zanatska iskustva Rimljana, ona su u cjelini nasljeĎe

Etruščana i Grka. 4Stari narodi koji su prvi upotrebljavali uglačanu štukaturu,

počeli su da podraţavaju različitosti i posebnosti mermernih intarzija;

zatim su prešli na više raznolik raspored venaca,

biljnih ukrasa i obojenih traka....

zatim slikaju arhitekturne elemente,

pejzaţe, pejsaţni vrt ( pogotovo u dugačkim hodnicima),

imitacije statua i prizore ( Odisejeva putovanja )

4 VITRUVIJE: O arhitekturi; iz knjige VII ( o ukrašavanju); (navod: Janson: Istorija umetnosti, Beograd 2006, str. 215/primarni izvori uz Prvi dio).


III Al fresco


5

←3/ 4. Paestum: Crni vitez

Figura na ovoj gipsanoj ploči iz groba, datiranoj u treće stoljeće prije Krista, ima još sve karakteristike grčke ikonografije, uz

izvorno talijanske nadopune…

collegia – rimska udruţenja umjetnika

I rimski umjetnici su, kao prije njih Sumerci, Feničani i Grci, udruţeni u neku vrstu zanatskih udruţenja.

Sada ova udruţenja zovu Collegia i prethode kasnijim srednje vjekovnim cehovskim udruţenjima...

Rimljani dovode pored

- poštovanih grčkih majstora, pogotovo najcjenjenijih Pictores imaginarius tz. proto majstora mozaika,

- dakle, umjetnike koji su komponirali, i

- zanatlije-robove:

- etrurske ( kada je u pitanju štuk i terakota),

- sirijske (za dekoracije),

- egipatske (za staklo i za rad u manufakturama)…

U to vrijeme javljaju se i prvi amateri:

- Neron,

- Hadrijan,

- Aurelije,

- Aleksandar Sever,

- Valentijan I....

Sami umjetnici se cijene samo ako se uzdignu iznad svog statusa i ne naplaćuju svoj rad.

To potvrĎuje Plutarh kada tvrdi da Polignot nije bio prost banausos jer je ukrasio jednu zgradu freskama, a nije za to traţio

nikakvu nagradu.

Ali, za Cydiasa, slikara enkaustike, Plinius tvrdi da je za jednu sliku Argonauta dobio 144.000 sestercija...


III Al fresco


6

3.2.2. Uzajamno likovno obogaćivanje

Uzimajući u obzir kompleksnost rimskih dekoracija, gdje se pored raskošnih plastičnih dekoracija, iluzionističkog rješavanja arhitekture

javljaju i ukomponirane slikane cjeline - potrebno je obratiti paţnju na uzajamno likovno obogaćivanje, koristeći više tehnika, kao što

su: 3.2.2.1. tehnika štuka - reljefnih dekoracija ,

3.2.2.2. fresko slikanje sa sporadičnim, specifičnim secco doslikavanjem

3.2.2.3. tehnika - expolitiones. ←3/ 5. Knossos: Taurokathapsia; Freska toreadora

Danas :Herakleion,Arheološki muzej; porijeklo: istočni zid Hodnika s povorkama u

Minosovoj palači u Knossosu; oko 1.500 ←/; visina. 62,3 cm; slika je 50 %

rekonstruirana…; natjecanje u hrabrosti i spretnosti koje se sastojalo u skoku

preko bikovih leĎa...; sve je podreĎeno pokretu ...

3.2.2.1. tehnika štuka - reljefnih dekoracija

Ove tehnike podrazumijevale su, dakle, uhodanu zanatsku proceduru.

Zahvaljujući iscrpnim informacijama profesora Paola i Laure Mora5 , koji su briţljivo provjerili sve upute Vitruvija

6 , u mogućnosti smo da proniknemo

u zamršeni svijet zanatskih iskustava antičkog svijeta.

Tehnika štuka primjenjivana je već u minojskom periodu:

Kako smo već razmotrili - u Knossosu je - na posebno pripremljenom štuku i u različitim nijansama okera, plave i bijele boje slikana - u tehnici sličnoj

fresci i sljedeća zidna slika:

Kretska iskustva prenose Rimljanima Etruščani.

Tako u kasnom etrurskom periodu dolazi do izraţaja nova štuko tehnika - reljefi na stijenama, gredama i tavanicama, sa heraldičkim motivima oklopa,

oruţja, domaćih ţivotinja, demona ...:

kraj prvog stoljeća prije Krista; Rim, Muzej Termi; dekoracija u gipsanom malteru s tavanice jedne rimske kuće; modeliranje u gipsu je lagano,

slobodno i prefinjeno; često je raĎeno djelomično kao ...slika, slikana u reljefu - štuku; prostor je samo naznačen a ne i jasno odreĎen.

3/ 6. ŠTUKO UKRAŠAVANJE U RIMU→

5 Paolo et Laura Mora: La Conservation des Peintures murales , Bologna, 1977

6 Marcus Vitruvius Polio: De architectura libri decem, Sarajevo 1990.


III Al fresco


7

Kao dodatno dekorativno obogaćenje javlja se i reljef, što pokazuje

primjer dekoracije u Casa dei Grifoni: u zidu je sada pored ravnih

površina prisutan i reljef ( okviri, pilastri) a struktura je ponekad

modelirana i na samoj slici uz eventualne gravure...

sada je riječ o tematici koja podrazumijeva arhitekturu i figure;

sve je oblikovano cjelovito i kontinuirano, te se bez prekida kreira…

… reljef u slici i slikanje u reljefu uz mramorni sjaj...

dakle, riječ je o dvije tehnike koje se meĎusobno nadopunjuju a koriste se

isti materijali i iste recepte…

3/7. Casa dei Grifoni , na Palatinu u Rimu ( I st.←):

Grifon i ukrasne štukature→

3.2.2.2. fresko slikanje sa sporadičnim, specifičnim secco doslikavanjem

←3/ 8. Pompeji : Aldobrandinska svatba, detalj

DATACIJA: prvo stoljeće ←/ ( prema grčkom uzoru iz IV stoljeća←):

MJESTO: zidovi su dekorirani arhitekturnim elementima, tvoreći polja u koja su zatim komponirane „prenosive slike” koje

imitiraju klasične grčke majstore;

TEHNIKA: kao što smo već napomenuli, slika je započeta kao buon fresco ali dovršena slikanjem detalja al secco (krečna

tempera – pigmenti i krečno mlijeko ili neka druga tempera) koju prof. Mora, za razliku od krečne naziva ...Peinture à sec ;

svakako je kao vaţna komponenta savršenog izgleda slike prisutno i dodatno poliranje voskom; poliralo se odmah po završetku

segmenta, u svjeţe i nastavljalo kad se u susjedstvu nanosila nova giornata... ; tako se sve ujednačavalo; dakle u pitanju je

tehnika koju je Vitruvije nazvao expolitanes…

ipak, većina stručnjaka smatra da je pompejanska freska primarno ...buon fresco tehnika.. Radoje Hudoklin

7 u svojoj studiji savjetuje da se prenosivi zidni nosioci pripremaju na sljedeći način:

pripremi suhu drvenu kutiju ( od drveta ariša, smrče ili bora, grubog sa unutrašnje strane ali izoliranog)

i nanesi u kutiju sloj grubog maltera od 1 dijela gašenog kreča i tri dijela šljunka;

u svjeţi grubi malter ugradi tanki krovni crijep,

a zatim ponovo sloj maltera; na kraju nanesi slikarske maltere...

7 Radoje Hudoklin: Tehnologija materijalov ki se uporabljajo v slikarstvu, Ljubljana, 1955 ( str. 53).


III Al fresco


8

3.2.2.3. tehnika - expolitiones – integralno slikanje i poliranje

Ono što Vitruvius naziva expolitiones je vjerojatno metoda koja je korištena već u helenističko vrijeme u Pargamonu,

Aleksandriji, Antiohiji, ali, ovdje dolazi do većeg izraţaja zbog ideologije i raskošnog stila prigodnog za kuće, vile i palače…

Dakle, riječ je o dvije tehnike koje se meĎusobno nadopunjuju a koriste se isti materijali i isti recepti…

Samo poliranje moţe biti u funkciji iluzionističkog rješavanja arhitekture…

Ali, prema VITRUVIUSU tehnika expolitiones8 podrazumijeva metodu rada na zidu na kojem je nanesena ţbuka, polirana i

oslikana integralno.

Općenito, za izvoĎenje freske, kako sam Vitruvius zapisuje...

...najprije utvrdite mjesta za ukrase, a zatim energično nanesite ţbuku , kao prvi sloj trullissatio ...

kada se ovaj počinje sušiti nanesite drugi sloj sa pijeskom, označite polja sa utiskivanjem uzice i preciziranjem uglova ....

tada je površina spremna za slikanje...

sada je potrebno nanijeti treći sloj: …ţbuku od pijeska, što finijeg, to bolje a zatim konačno i finu ţbuku

„ e marmore graneo directiones sunt subigendae“ ( mramorno brašno

9 i kreč, toliko gust da ne ostaje na mistriji ili ţeljezu)

mljeveni prah ( kamen, mramor, opeka) ako je oštrih rubova i odgovarajuće veličine, ne utječe na kvalitetu ( u pravilnim

omjerima sa vezivom); sve ove supstance su inertne.

←3/ 9. „Villa dei Vetti” u Pompejima : Ixion camera ; veći izrez Pompeji, kuća porodice Vetti; 63. godina Nove ere; takozvana Ixion camera je bogato dekorirana:

- prostor je arhitektonski izdijeljen ;

- u donjem dijelu je imitacija mramora…

- u gornjem dijelu je iluzionistički prikazano više prozora ( na nekima su čak ptice),

- a izmeĎu su slikane figurativne cjeline kao da su aplicirane štafelajske slike;

8 Paolo et Laura Mora: La Conservation des Peintures murales , Bologna, 1977 / str. 112

9 Paolo et Laura Mora: La Conservation des Peintures murales , Bologna, 1977 / s.64.


III Al fresco


9

Na nekim primjerima slika u Casa dei Vettii (3. do 4. stil) pod reflektirajućim svjetlom se mogu primijetiti udubljenja na

mjestima gdje je naknadno još polirano preko dijelova koji se preciznije detaljirani... Dakle, u pitanju je kombinacija slikanja u

fresco tehnici uz temeljitije poliranje na odreĎenim mjestima…Evidentno je i da je boja fonda postojanija jer je temeljitije

polirana…Partija slike na crnom fondu pokazuje lokalno poliranje ( prije ili kasnije). Crne partije koje su predviĎene za

dekorativne elemente (bordure i centralna figura) bolje su sačuvane – zahvaljujući jačoj karbonatizaciji kreča.

Kada imamo ugraĎene slike u veću cjelinu dekoracije na zidu, tada obično na tim ugraĎenim slikama nema ugraviranog crteţa…

Tu dolazi do izraţaja ono „oboţavanje antičke chiaro scuro manire:

Naime, razmatrajući fenomen antičke chiaro-scuro manire stručnjaci10

danas postavljaju niz pitanja na koja je teško

decidirano odgovoriti. Zapisi govore da je već u petom stoljeću prije Krista došlo do bitnih inovacija u slikarskoj tehnologiji... o

novoj tehnologiji i o novoj tehnici trodimenzionalnog formiranja slike... U Zeuxidovim inventivnim kreacijama, njegovom

načinu rada, revolucionarnom za ono vrijeme, javlja se „tehničko oslobaĎanje „...Mnogi pretpostavljaju da je inovacija

rezultat novog vezivnog sredstva ( moţda prave emulzije kao vezivnog sistema) , o čemu piše Plinius navodeći da je

Zeuxid...

…slikao i monokromno izvlačio bjeline… pinxit et monochromate ex albo...

Leonardov chiaro-scuro primjenjivan od Zeuxida nadalje , a pogotovo u vrijeme Apellesa, pogotovo kod Euphranora, koji je

pored tako zvane skiagraphie eksperimentirao i bojom i atmosferom…Naime,

- dok se kod Apellesa susrećemo sa tipičnim koloriranim crteţom, naglašenim grafizmom, gdje postoji ravnomjerni

značaj linije ( konture) i boje, ali boja ima samo funkciju lokalnog tona,

- kod Zeuxida nailazimo, gotovo stoljeće prije, na dramatično chiaro scuro poimanje…

Inače, chiaro scuro slikanje postaje sve prisutnije u doba nakon Aleksandra Velikog, što moţemo pratiti na antičkim

fragmentima iz Delosa, Kazanlaka, i drugih nalazišta…

SVIJETLI IMPASTO moţemo vidjeti i na nekim zidnim slikama Pompeja…

Za razliku od figurativnih, oni više fantazijski i mnogo slobodniji motivi pejzaţa sa figurinama, kućicama, pticama, uglavnom

su ...improvizirani direktno sa kistom u polirani fond bez prethodnog iscrtavanja i samo eventualno ponovo polirani kako bi

integrirali u zrcalnu cjelinu... Ovaj način slika podsjeća na impresionističku metodu !

Ima slučajeva da su ovi detalji naneseni pastoznije, gotovo reljefno i da i nisu polirani…

Uočljiva je sloboda slikanja, kakvu moţemo naći tek gotovo dva milenija kasnije, u impresionizmu : 3/ 10. „Villa dei Vetti” u Pompejima : Putto tjera kočiju, koju vuku delfini

Ali, neke slike su oštećene od same temperature prilikom erupcije: tako se na peristilu Casa dei Castor e Pollux vidi kako je prirodni oker prešao u pečeni…

U tehnološkom i kreativnom smislu, bilo je vaţnije postići taj maksimalni sjaj nego neke druge novine.

Razvoj iluzionizma u drugom rimskom stilu dodao je i novu stilističku notu samom poliranju – ţelju za odsjajem – kao ogledalom, ali sada i dodatno potenciranom refleksijom arhitekturnih, prostornih,

iluzionističkih projekcija u ogledalu…Zato je i poliranje nešto što se formalno podrazumijeva.

10

Vincent J. Bruno: Form and Colour in Greek Panting, London, 1977


III Al fresco


10

3.2.3. Četiri rimska stila

Inače, prema Vitruviju - Pompejansko slikarstvo je rasporeĎeno u četiri stila : 3.2.3.1. Prvi pompejanski stil - helenistički

3.2.3.2. Drugi pompejanski stil

3.2.3.3. Treći pompejanski stil

3.2.3.4. Četvrti pompejanski stil

3.2.3.1. Prvi pompejanski stil - helenistički

U to vrijeme je helenistička Makedonija u znatnoj mjeri utjecala na

rimsko zidno slikarstvo: U zapadni su svijet mnogi umjetnici unosili

helenističku tradiciju, meĎu ostalima i makedonski slikar

HERAKLID, koji se nakon poraza kralja Perzeja u bitki kod Pidne

(168. godine ←/) preselio u Atenu, a JAJA iz Kizika, otišavši iz

Pergama nakon propasti tamošnjeg kraljevstva (133. godine ←/)

iskazala se Rimu kao vrsna portretistica...

To je tz. slikarstvo strukturalnog stila ili stila inkrustacija... 11

objektivno preslikavanje materijala. U pitanju je dekorativni

sistem, koji moţemo naći svugdje u helenističkom svijetu. Moţe se

pratiti sve unazad do drugog vijeka pr.n.e. ; gdje prevladava štuk,

reljef, bojene površine ( imitacija mramora.) i slično.

←3/ 11. ■ Herkulanum, Rim : Zidna dekoracija,

detalj

Ovaj stil zovu i iluzionistički arhitektonski . Prisutan je oko 80-

70 pr.n.e. u Sulino doba.

Pored imitacije mramora, kao i imitacije reljefnih ukrasa, tu su i

pejzaţi , pogotovo Odisejeva putovanja...

3/ 12. ■ Pompeji : Villa dei Misteri, detalj→

11

Izidor Cankar: Razvoj stila v starokrščanski dobi in zgodnjem srednjem veku, Ljubljana, 1930.


III Al fresco


11

3.2.3.2. Drugi pompejanski stil

←3/ 13. Ilustracija na zidu: Odiseja X, 100 ( 50-40.←/) na jednoj sličnoj zidnoj slici, u jedno j kući na otoku Rodu, gdje je prikazana marina s Kupidima, vidi se da je slika započeta u fresco

tehnici: na blijedoj se podlozi ističu likovi, kojima su obrisi najprije bili iscrtani sivom bojom, a potom oblikovani pomoću sjenčanja i

mrljica svjetlosti...

Tako je, vjerojatno, i ciklus slika u Krajolicima iz Odiseje, započet al fresco crtanjem, sjenčanjem i bijelim „uzdizanjem” mrljama

svjetlosti, a zatim dodatno koloriran ( moţda al secco)...

Kao što smo već napomenuli, Vitruvijev konzervativni ukus dopuštao je zidno slikarstvo prvog i drugog stila, ali ne i ...

...svet fantazije karakterističan za četvrti stil. 12

...Stari narodi koji su prvi upotrebljavali

uglačanu štukaturu počeli su da podraţavaju različitosti i posebnosti mramornih intarzija;

zatim su prešli na više raznolik raspored venaca, biljnih ukrasa i obojenih traka. ...

Posle toga nastavili su da prikazuju konture zgrada, izbočine na stupovima i zabatima;

na otvorenim mestima kao u eksedrama,

slikali su velike pejzaţe u tragičnom, komičnom ili satiričnom stilu;

U hodnicima, zbog duţine zidova,

za ukras su upotrebljavali slike raznih vrsta pejsaţnog vrta...

neki ukrasi prikazuju statue,

likove bogova ili prizore iz legendi....

←3/ 14. Ilustracija na zidu: Lestrigonci bacaju kamenje na flotu... zidna slika iz kuće na brdu Esquilinu, Rim; d. Apostolska biblioteka u Vatikanu, Rim ; TEMA: pejzaţi sa prizorima iz Odiseje rasporeĎeni

su izmeĎu pilastara koji rasčlanjuju zid; više mjesta je posvećeno morskim vedutama, stijenama , vegetaciji i nebu, nego samom

figurativnom prizoru...; figurama koje se kreću u pejzaţu pripisana su grčka imena ;

slikano je u više slojeva tehnikom tonskog slikanja; vaţnu ulogu u gradnji ima svijetli impasto kojim su „uzdizane forme” figura u

prednjem planu;

TEHNIKA: zidna tehnika, prema nekim autorima raĎena al fresco; u pitanju je nepregledna traka podijeljena na osam odjeljaka pomoću

pilastara koji grade svojevrstan okvir ( prema Vitruviju, to je bilo uobičajeno...) ali magličasti plavičasti prostor je iluzija...

12

Janson: Istorija umetnosti, Beograd 2004; primarni izvori:10 Vitruvije : O arhitekturi / iz knjige VI ; o privatnim kućama .../ str. 215.....


III Al fresco


12

3.2.3.3. Treći pompejanski stil

Ovaj stil javlja se oko 15. g. prije n. e. do 60. g. n. e. Evidentna je nova moda za vrijeme imperatora Augusta. Sve je tako islikano kao da slika visi na

zidu... Kao slike, kopirani su grčki uzori. Ne znamo točno, koliko su ove slike kopije, a koliko radovi grčkih majstora. Znamo da su „kolekcionari“ visoko

cijenili radove grčkih majstora. Za ovaj figurativni stil, najznačajniji primjer je Villa misterija, primjer , kojeg smo izabrali kao tipičan za razmatranje

tehnike fresco-lustro. Prema Pliniju13

...... klasično grčko slikarstvo doţivjelo je preporod sredinom I. st. pr.n.e.

zahvaljujući Timomahu iz Bizanta, koji je “slikarstvu vratio njegovo staro dostojanstvo”

←3/ 15. „Villa dei Misteri” u Pompejima : Scena ţrtvovanja. Evidentno je postavljanje slika, kao prenosivih, uz imitaciju mramornih ploča, reljefnih okvira. Ovdje se ipak,

u dijelovima, primjenjuju i prijašnji stilovi, oni arhitektonski, iluzionistički fragmenti...

Tipičan primjer trećeg pompejanskog stila su i slike u Villa dei Vetti u Pompejima. Ovi više fantazijski i

mnogo slobodniji motivi pejzaţa sa figurinama, kućicama, pticama, uglavnom su improvizirani direktno sa

kistom u polirani fond bez prethodnog iscrtavanja i samo eventualno ponovo polirani kako bi integrirali u

zrcalnu cjelinu... Ima slučajeva da su ovi detalji naneseni pastoznije, gotovo reljefno i da i nisu polirani.

U pitanju je irealan svijet i ..14

impresionistički pristup nanošenju boja... evidentni su široki potezi boje,

jedne pored druge... izbrisane linije – kao u pokretu...tipizirana priroda…

Kako naglašava Cankar …i rimska filozofija tog vremena doţivljava otklon od materijalizma... Evidentno

je…

...okretanje duši, simbolima...Evidentan je i…

...sve apstraktniji prostor i apstraktnija figura ( sve će se to reflektirati i u katakombama...)

←3/ 16. „Villa dei Vetti” u Pompejima : Ixion camera Pompeji, kuća porodice Vetti; 63. godina Nove ere; takozvana Ixion camera je bogato dekorirana: prostor je

arhitektonski izdijeljen ; u donjem dijelu je imitacija mramora, dok je u gornjem dijelu iluzionistički

prikazano više prozora ( na nekima su čak ptice), a izmeĎu su slikane figurativne cjeline kao da su aplicirane

štafelajske slike;

3/ 17. „Villa dei Vetti” u Pompejima : Putto tjera kočiju, koju vuku delfini→ Polirana crna površina ( crni pigment je nanošen na suho), na kojoj su detalji naneseni brzo, gotovo

impresionistički, izuzetno pastozno i ţivo; Kada imamo ugraĎene slike u veću cjelinu dekoracije na zidu, tada obično na tim ugraĎenim slikama nema

ugraviranog crteţa.

13 Horst Waldemar JANSON, Anthony F. Janson : ISTORIJA UMJETNOSTI dopunjeno izdanje , Novi Sad 2006; str. 194 14

Izidor Cankar: Razvoj stila v starokrščanski dobi in zgodnjem srednjem veku, Ljubljana, 1930.


III Al fresco


13

3.2.3.4. Četvrti pompejanski stil Ovaj stil nastaje u Herkulanumu. Naime, prema Vitruviju - u rimskom slikarstvu se četiri stila ponekad i preklapaju. Tako se i četvrti pompejanski stil javlja u doba Neronove vladavine ( 60-79. n. e.). Za

ovaj stil je karakteristična teatralnost:

fantastične arhitektonske iluzije dubokog prostora, baroknog, pogotovo nakon prvog potresa, jedva 17 godina prije vulkana, 79. godine N. E.; grad je bio zatrpan sa 4-6 m debelim slojem plovućca, zemlje i

pepela, što je dobra konzervacija, zato je očuvano.

3/18. 3/19. 3/ 18. Herkulanum: Breskve i staklena posuda Narodni arheološki muzej, Napulj; oko 50. n. e.; laţne niše sa mrtvom prirodom;stvarna boca, napola napunjena vodom .... ali sjenke koje pojedini predmeti bacaju, nisu meĎusobno povezane.

Evidentna je ţelja za iluzionističkim efektima realnosti… do stanja tromp l'oeil ( fancuski: varka oka ).

3/ 19. Nepoznati majstor: Portret bračnog para → Narodni arheološki muzej, Napulj; freska, prvo stoljeće n. e; moţda je portret Terencija Nea, odvjetnika, zbog bijele toge i svitka… ( moţda je pekar ?)


III Al fresco


14

Ali, još uvjek su aktualne i izrade kopija antičkih majstora: Parrhasios je poznat po finom i delikatnom crteţu. Još u Plinijevo doba bila su poznata neka njegova originalna djela. Jedno djelo Parrhasiosa bilo je u posjedu cara Tiberija.

Znamo da je već koristio pergament kao izuzetno cijenjen nosilac za crteţ…( na ţalost antički crteţi na pergamentu nisu sačuvani).

Njegovu koncepciju slikarstva imao je i atički slikar Timanthes. Njegova najpopularnija slika zvala se Ifigenijina ţrtva:

3/20. 3/21. 3/22.

3 / 20. Rimska kopija prema Timanthesu : Ifigenijina ţrtva GXG 066 3 / 21. Rimska kopija prema Timanthesu : Ifigenijina ţrtva; detalj GXG 067* izrez samo glave u kvadrat moţe i makro Kopija iz I stoljeća nakon Krista; Pompeji, Napulj, Museo;

3 / 22. Rimska kopija prema Timanthesu : Ifigenijina ţrtva, detalj: Odisej GXG 068* izrez u kvadrat

TEHNIKA: pompejanska freska


III Al fresco


15

Teorije na koje se u Neronovo doba oslanjalo zidno slikarstvo našle su širu praktičnu

primjenu u ...15

UKRASIMA OD ŠTUKA , idealnim za senzibilni realizam „četvrtog stila“:

3/ 23. Stabia; reljef od štuka: Mit o Narcisu →

Stabija, Antiquarium, Castellammare di Stabia; iz neke stabijske vile; u vrijeme erupcije

Vezuva nije bila još dovršena; arhitektonske pojedinosti i vješt prikaz mladićeva uţitka

uzrokovanog promatranjem vlastitog odraza u vodi...; reljef od štuka;

evidentna je fina modelacija koja računa na , 16

...čas oštro i fokusirano, a čas opet difuzno i treperavo danje svjetlo

...kao da izbija iz fluidnosti samoga štuka... Dekoracije, koje se često nalaze u dijelovima atrija, ili kao dekoracije u rimskim termama,

podsjećaju na sličan stil već na Kreti , istovremeno i u Egiptu…

3/ 24. Ramosove grobnice; Tebe: Bazen u vrtu, fragment British Museum, London; oko 1.400 ←; da li je u pitanju i nova tehnika, pristigla

posredovanjem Krečana ?

←3/ 25. Amnis kod Knossosa: Ljiljani, detalj Vila kod Amnisa; na obali kod Knososa; danas: Arheološki muzej, Herakleion; 1.600 ←;

visina: 1,80 m;

buon fresco : nova tehnika je, dakle ,bila razvijena u različitim oblicima...

3/ 26. Primaporti : pogled na vrt, detalj→ zidna slika iz Livijine vile; danas: Muzej termi, Rim; oko 20 ←;

15

Enrico Annoscia &... : Opća povijest umjetnosti, Zagreb, 2006, str. 108. 16

Enrico Annoscia &... : Opća povijest umjetnosti, Zagreb, 2006, str. 108.


III Al fresco


16

←3/ 27. Boscoreale kod Pompeja : Tromp l'oeil zidna slika iz Vile Publiusa Fauniusa Synistora ;

danas: Louvre Pariz; treća četvrtina I stoljeća /→ ; 126 x 71 cm;

Ova grčka tehnika ostaje gotovo nepromijenjena kroz vjekove , čak i milenije !

Tako se Mora divi izvanrednoj postojanosti zidnih slika u Moldaviji,

..17

pogotovo plavih i zelenih , inače jako osjetljivih, što ... ukazuje na jednu posebnu tehniku:

3/ 28. Moldavija : Manastir u

Bukovini→

plave partije slikane na crnoj podlozi i zelene slikane na podlozi od zelene zemlje nisu podnosile

poliranje, koje je inače vidljivo na figurama;

donji sloj je nanesen odmah nakon preliminarnog iscrtavanja, dakle,

u fazi kada je intonaco bio svjeţ i dobro prihvatio pigment

i kada poliranje nije bilo potrebno da produţi vrijeme vezivanja;

kasnije, u gornjim plavim slojevima ima reljefa i nekog proteinskog veziva...

Dakle, tokom vjekova, čak i milenija, carigradski majstori šire svoja zanatska iskustva u sve dijelove

bizantskog svijeta. Grade crkve, oslikavaju... Pored mozaika, u kontinuitetu su izvoĎene i zidne slike,

uglavnom u buon fresco tehnici.

17

Paolo et Laura Mora: La Conservation des Peintures murales , Bologna, 1977


III Al fresco


17

3.3.

Ključne stečevine, spoznaje, i saznanja o rimskoj zidnoj tehnici

Fresco lustro: „Villa dei Misteri” u Pompejima :

Scena ţrtvovanja 3.3.1. uvodne napomene

3.3.2. princip gradnje

3.3.3. instrumentacija

3.3.1. uvodne napomene

←3/ 29. „Villa dei Misteri” u Pompejima : Scena ţrtvovanja. 60 ←/

treći pompejski stil nakon konzervacije djela u Rimu, Pompejima i Herculanumu Mora

18 smatra da se

moţe konstatirati da je u pitanju manira koja se zasniva na sljedećim fazama procesa

gradnje ( svi navodi koji se odnose na izabrani primjer analize, kao ključni pomak

označeni su posebnom oznakom █ )

█ slika se na ……INTONACO U PONTATAMA i eventualno U GIORNATAMA…

dakle,... raĎeno je u pontatama (u pojasevima po 2 m visine;

ovo je prilagoĎeno skelama, a na dnu je jedan m «sercla»);

na glatki intonaco nanesen u dva ili tri sloja slikar iscrtava osnovnu kompoziciju

utiskujući linije u svjeţe;

često je bilo potrebno, radi dugotrajnog procesa uključujući poliranje, površinu zida podijeliti i vertikalno na GIORNATE…

( ponekad prate giornate i konture figure kao na slici u kući Lararium d’Achille)

kompliciraniji dijelovi kompozicije, gdje je bilo potrebno više rada i veća virtuoznost slikara ponekada su umetani .. kao manje cjeline....

Ima i slučajeva kada su segmenti starih slika ugraĎivani u nove kompozicije u novim zidnim cjelinama

(spajanje starog i novog intonaca je išlo iskošeno, onako kako more zapljuskuje obalu...)

18

Paolo et Laura Mora: La Conservation des Peintures murales , Bologna, 1977 / str. 121.


III Al fresco


18

3.3.2. princip gradnje princip gradnje je kompleksan i zasnivao se na sljedećim tretmanima:

3.3.2.1. pripremni radovi

3.3.2.2. priprema zida i iscrtavanje

3.3.2.3. slikanje- fresco lustro

3.3.2.4. secco slikanje

3.3.2.5. ■stucco tehnika

3.3.2.6. hipoteze o stucco masama

3.3.2.7. hipoteze o primjeni voska na pompejskim freskama

3.3.2.1. pripremni radovi gradnja moţe biti zasnovana na više tehnika, kao što su:

- ■ tehnika štuka - reljefnih dekoracija , stucco tehnika

- █ tehnika fresko slikanja sa sporadičnim, specifičnim secco do slikanjem, kao

kromatskom pojačanju i poantama, te

- █ tehnika - expolitiones, nazvano i fresco lustro, kao integralno poliranje i slikanje

…

sve je to podrazumijevalo precizno planiranje kompozicije, utvrĎivanje redoslijeda u

izvoĎenju pojedinih fragmenata;

bilo je, dakle, potrebno precizirati različite vrste zanatskih operacija...

3.3.2.2. priprema zida i iscrtavanje: ( svi primjeri, koji su navedeni kao analogije izabranom ključnom primjeru, odnosno dodatne

tehnike, korištene na drugim primjerima, označeni su posebnom oznakom ■ ).

3/ 30. ■ Friz u Columbariumu od Esquilina: Prikaz zidanja freske, izrez→

Museo Nazionale Romano, Rim; 40.←/; visina: 38 cm ;

nakon konzervacije više djela u Rimu, Pompejima i Herculanumu Mora19

smatra da se moţe

konstatirati da je u pitanju manira koja se zasniva na sljedećim fazama procesa rada:

19



III Al fresco


19

ARRICCIO

Rimljani su, koristeći i sva ( starija) iskustva, dobili hidraulično vezivo, nazvavši ga cementum; ova smjesa je mješavina gašenog vapna sa mljevenom opekom i

pucolanom; detaljan opis dobivanja ove smjese nalazimo kod Vitruvija u njegovom djelu

█ dakle, kompletan zid je najprije izravnan arricciom koji je sadrţao kreč i puzolanu i sve dobro utrljano;

PUZOLANA ili TRASS

su orignalne vulkanske stijene, više ili manje kompaktne ( vulkanski tuf); nalazišta su u Campaniji i u Latiumu i razlikuju se:

- leucitni puzolan iz Latiuma (sadrţi leucit, piroxen /magnetit),alkalnotracitni puzolan iz Campanie

( sadrţi minerale sanidin, plagioklas, augit / magnetit);

ovi prirodni minerali se mogu kombinovati sa gašenim krečom u maltere izuzetno otporne na vodu ;

u tom slučaju se malter ponaša kao da ima hidraulično vezivo;

naime, u vulkanskom pijesku se u mikro šupljinama zadrţao prilikom hlaĎenja plin

koji se u kontinuitetu oslobaĎa i zgušnjava, tvoreći jednu staklastu opnu,

djelomično zeoliziranu

( alumosilikati koji sadrţe molekule vode koje nisu ni hidroksidi ni kristalizirane,

već takozvane zeolitne);

VULKANSKOG TUFA pored Italije ima i u

Grčkoj (Santorin) kao i u Njemačkoj (Trass) ali i u Rumuniji i na Krimu…

SINOPIA

■ danas je sačuvana jedna sinopia: fragment u «Salle à colonnes de la Maison du Labyrinthe»

u Pompejima: arhitektura je iscrtana crvenim okerom na arriccio kako bi se bolje definirala

perspektiva (tako se radilo i za mozaik, koji se takoĎer zatim ugraĎivao u intonaco u svjeţe); ovaj

fragment je na desnoj pregradi: djelomično je otpao intonaco i vidi se sinopia na arriciu…

3/ 31. ■ Kuća Labyrinth: Sinopia u dvorani stupova →


III Al fresco


20

teze koje smo naveli prema Mori, potvrĎuju i mnogi navodi Vitruviusa i drugih antičkih pisaca: u Rimu u vrijeme Vitruviusa, prema njegovim zapisima, freska se radi na

slijedeći način: najprije utvrdite mjesta za ukrase, ( kao mjesta za ukrase Vitruvius podrazumijeva GIORNATE ili PONTATE )

a zatim energično nanesite malter, kao prvi sloj trullissatio; ...kada se ovaj počinje sušiti nanesite drugi sloj sa pijeskom,

... nanošenje grubog arriccia, zatim iscrtavanje kompozicije u sinopiji uz korištenje svih pomagala za linije, podjelu pontata i slično…

označite polja sa utiskivanjem uzice i preciziranjem uglova ...

( označavanjem polja, arhitektonskih detalja, eventualnog rasporeda u interijeru…)... tada je površina spremna za slikanje...

sada je potrebno nanijeti treći sloj - malter od pijeska, što finijeg, to bolje, a zatim konačno i fini malter...ovo se ponavlja u više slojeva ( tri sloja)…

3/ 32. „Villa dei Misteri” u Pompejima : Scena ţrtvovanja. 60 ←/ treći pompejski stil

nanošenje intonaca , prema Vitruviusu:

mramorno brašno i kreč, toliko gust da ne ostaje na mistriji ili ţeljezu;„ e marmore graneo directiones sunt subigendae“ ( mramorno brašno - mljeveni prah ; kamen, mramor, opeka);

ako je oštrih rubova i odgovarajuće veličine, ne utječe na kvalitetu; u pravilnim omjerima sa vezivom; sve ove supstance su inertne

( tri sloja; svaki put kada je odgovarajuće stegnuto) ; izmeĎu se trlja do maksimalne glatkoće, zbog čega se zove…stucco lustro20

-

20

Bilzer: Das grosse Buch der Kunst, Braunschweig, 1958 / str. 94.


III Al fresco


21

ali, kao sklonost ka imitaciji mramora, Bilzer pod terminom STUCCO LUSTRO navodi sljedeću varijacija freske:

nanosi se štukaturna masa kao gornji sloj, najčešće kamenog stupa; još u mokru površinu je slikano vezivom na bazi sapuna i kreča: sve je vruče „prepeglano“;

tako...boje dobiju veliku sjajnost i intenzitet, sjaj kao lak …

konkretnije: fini malter za Pompejsku fresku - fini malter:

3 dijela mramornog brašna i

1 dio kreča, gašenog u jami…

zadnji sloj je najfiniji – subtilus …

već smo napomenuli da je - ono što Vitruvius naziva expolitiones vjerojatno metoda koja je korištena već u helenističko vrijeme u Pargamonu, Aleksandriji, Antiohiji,

Sidonu, ali, u Rimu dolazi do većeg izraţaja zbog ideologije i raskošnog stila prigodnog za kuće, vile i palače…

ova metoda je podrazumijevala striktno planiranje već u fazi pripreme zida, u fazi iscrtavanja primarne kompozicije, kojom su odreĎeni i pojedini segmenti, često

izvoĎeni u različitim dekorativnim tehnikama; naime, gradnja, zasnovana na više tehnika, kao što su: tehnika štuka - reljefnih dekoracija , tehnika fresko slikanja sa

sporadičnim, specifičnim secco doslikavanjem, te tehnika - expolitiones…

█ dakle,… 21

…na glatki intonaco nanesen u dva ili tri sloja slikar iscrtava osnovnu kompoziciju utiskujući linije u svjeţe;

često je bilo potrebno , radi dugotrajnog procesa uključujući poliranje ...

površinu zida podijeliti i vertikalno na GIORNATE…

21



III Al fresco


22

3.3.2.3. fresco lustro

uzimajući u obzir preciznu clair-obscur gradnju modelacije, te intenzivne boje i izbor nekih intenzivnijih

pigmenata, moţe se pretpostaviti da je slika započeta kao

- buon fresco ali dovršena slikanjem detalja

- al secco (krečna tempera – pigmenti i krečno mlijeko ili neka druga tempera) koju profesor

Mora, za razliku od krečne naziva Peinture à sec…

←3/ 33. „Villa dei Misteri” u Pompejima :█ Scena ţrtvovanja.

█ dakle, kako navodi Vitruvius ...

...svaki put kada je odgovarajuće stegnulo -

izmeĎu se trlja do maksimalne glatkoće, zadnji sloj je najfiniji –subtilus ;

boje se nanose u vlaţni intonaco ; slojeva mora biti više

kako bi kasnije udaranjem po površini i briţljivim poliranjem

( što se radi sa svakim slojem sukcesivno)

sve bilo ujednačeno, zapunjeno i sjajno kao zrcalo..

kao što smo već napomenuli, nakon konzervacije djela u Rimu, Pompejima i Herculanumu Mora22

smatra da se moţe konstatirati da je u pitanju manira koja se zasniva na sljedećim fazama procesa

gradnje:

█ paralelno se slika i polira u intonacu ( sadrţaj gline u pigmentima osporava proces sušenja); za

poliranje se koristi tvrda glatka alatka...

... jedan instrument duţine 6-8 cm , jedna mala mistrija ili špahtla (kao za gletovanje),

a sam mramor je bio u intonacu, tako da je prilikom gletovanja izlazio na površinu

i miješao se sa bolusom razne obojenosti...

svi pigmenti kojima se slikalo u svjeţe sadrţali su bolus…

To je usporavalo sušenje, tako da se moglo duţe slikati, kao i polirati površina…

22



III Al fresco


23

←3/ 34. ■ Pompeji : Aldobrandinska svadba, detalj

prvo stoljeće ←/ ( prema grčkom uzoru iz IV stoljeća←);

zidovi su dekorirani arhitekturnim elementima, tvoreći polja ,

u koja su zatim komponirane „prenosive slike” koje imitiraju klasične grčke majstore;

Hudoklin23 savjetuje da se prenosivi zidni nosioci pripremaju na sljedeći način:

pripremi suhu drvenu kutiju

( od drveta ariša, smrče ili bora, grubog sa unutrašnje strane ali izoliranog)

i nanesi u kutiju sloj grubog maltera

od 1 dijela gašenog kreča i

tri dijela šljunka;

u svjeţi grubi malter ugradi tanki krovni crijep,

a zatim ponovo sloj maltera; na kraju nanesi slikarske maltere...

■ 24EXPOLITIONES

pošto je u II stilu prisutna fiktivna arhitektura a u prvom stilu i figure – značaj iluzije mramora i poliranja se podrazumijeva;

sve je polirano i reflektira kao zrcalo; kao što smo vidjeli, tajna poliranja zavisi od prisustva gline u pigmentima;

poliralo se odmah po završetku segmenta, u svjeţe i nastavljalo kad se u susjedstvu nanosila nova giornata...; tako se sve ujednačavalo;

često je, pogotovo kod 2. i 3. stila poliranje izvoĎeno već nakon nanošenja jednakomjerne boje na odreĎenu plohu, prije definitivnog slikanja ...

zato se pod reflektirajućim svjetlom mogu primijetiti udubljenja na mjestima gdje je naknadno još polirano preko dijelova koji su preciznije detaljirani ...

Evidentno je i da je boja fonda postojanija jer je temeljitije polirana…

23

Radoje Hudoklin : Tehnologija materijalov ki se uporabljajo v slikarstvu, Ljubljana, 1955 ,str. 53. 24



III Al fresco


24

█ dakle, prema VITRUVIUSU već spomenuta tehnika… expolitiones …

podrazumijeva metodu rada na zidu na kojem je nanesena ţbuka…

…polirana i oslikana integralno;…svakako je kao vaţna komponenta savršenog izgleda

slike ; prisutno i dodatno poliranje voskom... ■ kao sklonost ka imitaciji mramora… Bilzer

25 pod terminom STUCCO LUSTRO navodi

već navedenu varijacija freske: nanosi se štukaturna masa kao gornji sloj, najčešće

kamenog stupa; još u mokru površinu je slikano vezivom na bazi sapuna i kreča;

sve je vruče „prepeglano“ ; tako …boje dobiju veliku sjajnost i intenzitet, sjaj kao lak…

na ■ primjerima slika u Casa dei Vettii (3. do 4. stil) pod reflektirajućim svjetlom se mogu

primijetiti udubljenja na mjestima gdje je naknadno još polirano preko dijelova koji se

preciznije detaljirani ...; ovi više fantazijski i mnogo slobodniji motivi pejzaţa sa figurinama,

kućicama, pticama, uglavnom su ...improvizirani direktno sa kistom u polirani fond bez

prethodnog iscrtavanja i samo eventualno ponovo polirani kako bi integrirali u zrcalnu

cjelinu... ; ovaj način slika podsjeća na impresionističku metodu !

ima slučajeva da su ovi detalji naneseni pastoznije, gotovo reljefno i da i nisu polirani…

←3/ 35. ■„Villa dei Vetti”u Pompejima:Putto tjera kočiju,koju vuku delfini

- evidentno je i da je boja fonda postojanija jer je temeljitije polirana…

- partija slike na crnom fondu pokazuje lokalno poliranje ( prije ili kasnije);

- crne partije koje su predviĎene za dekorativne elemente ( bordure i centralna figura)

bolje su sačuvane – zahvaljujući jačoj karbonatizaciji kreča;

■ kada imamo ugraĎene slike u veću cjelinu dekoracije na zidu, tada obično na tim ugraĎenim

slikama nema ugraviranog crteţa…

25 Bilzer: Das grosse Buch der Kunst, Braunschweig, 1958 / str. 94.


III Al fresco


25

3.3.2.4. secco slikanje

za razliku od secco slikanja – buon fresco je zidna slikarska tehnika izvoĎena na svjeţi zid u

krečni malter na način da su pigmenti nanošeni sa čistom vodom, ili eventualno sa krečnim

mlijekom, te fiksirani na intonaco ili badigeon de chaux – krečni premaz i učvršćeni tzv.

karbonatizacijom kalcijevog hidrata iz intonaca; još preciznija terminologija navodi „pravu

fresku“ kao fresque pure – čista freska, ili la fresque à la chaux – svjeţe slikanje u kreč…

kao što smo već napomenuli - uzimajući u obzir preciznu clair-obscur gradnju modelacije,

te intenzivne boje i izbor nekih intenzivnijih pigmenata, moţe se pretpostaviti da je slika

započeta kao buon fresco ali dovršena slikanjem detalja al secco (krečna tempera –

pigmenti i krečno mlijeko ili neka druga tempera) koju profesor Mora, kako smo već više

puta naglasili, za razliku od krečne naziva... Peinture à sec /njem. Seccomalerei /ital. A

secco /- secco slikanje - slikanje na suho uz dodatak veziva, drukčijeg od kreča, obično

tradicionalnih emulzija na bazi tutkala, jaja, kazeina i drugih...) svakako je kao vaţna

komponenta savršenog izgleda slike prisutno i dodatno poliranje voskom...

Prof. Mora opredijelio se za termin peinture à la chaux – slikanje na suhi krečni malter

/njem. Kalkseccomalerei /engl. Lime-painting / ital.Pittura a calce /, dakle, slikanje na suhi

krečni malter, već karbonatiziran, korištenjem pigmenata miješanih sa krečnom vodom ili

krečnim mlijekom;

malter mora biti nakvašen prije slikanja, kako bi slikanje bolje prianjalo…

←3/ 36. „Villa dei Misteri” u Pompejima :█ Scena ţrtvovanja, detalj


III Al fresco


26

3.3.2.5. ■ stucco tehnika ■ dodatno dekorativno obogaćivanje

već u kasnom etrurskom periodu dolazi do izraţaja nova štuko tehnika, u kontekstu etruščanske štuko

tehnike već smo naveli više karakterističnih primjera korištenja štuka, od Egipta, koptskog Bawita u Egiptu,

pa do Rima…, vjerojatno vezana za njihovo istočno porijeklo i mezopotamsku tradiciju, koju prenose i

Rimljanima…

štukaturne mase koristile su se u različite svrhe:

- njima su se izravnavale površine na kojima će se slikati, ali,

- često se ovim masama dodatno oblikovala i kamena skulptura ; SVOJSTVA MODELARSKOG GIPSA:

kod očvršćivanja dolazi do povećanja volumena 1 %, što je prednost kod preciznosti odljevaka;

prisutnost vode smanjuje čvrstoću i otpornost na pritisak ( jer kristali počinju kliziti); polarne otopine

, u koje spada i voda, su rizične , za razliku od ne polarnih kod kojih nema reakcije ( prisutnost

amonijaka smanjuje konzistenciju gipsa jer se formira amonium sulfat koji je jako topljiv ( ako je

stepen vlaţnosti manji od 50% a temperatura viša od 40ºC, tada je gips rezistentan; zato su dobro

očuvane egipatske zidne slike)…Gips korišten sa krečom i puzolanom ili pijeskom daje polovične

rezultate ali se koristio.

- ili

- reljefi …26

na stijenama, gredama i tavanicama, sa heraldičkim motivima oklopa, oruţja, domaćih

ţivotinja, demona ... što pokazuje i ■ primjer dekoracije u Casa dei Grifoni…

←3/ 37. ■ ŠTUKO UKRAŠAVANJE U RIMU

26

Karamehmedović: LIKOVNA UMJETNOST, Sarajevo 2006, str.112..


III Al fresco


27

kraj prvog stoljeća prije Krista; Rim, Muzej Termi; dekoracija u gipsanom malteru s tavanice jedne rimske kuće;

modeliranje u gipsu je lagano, slobodno i prefinjeno; često je raĎeno djelomično kao ...slika, slikana u reljefu -

štuku; prostor je samo naznačen a ne i jasno odreĎen.

u zidu je sada pored ravnih površina prisutan i reljef ( okviri, pilastri) a struktura je ponekad modelirana i na samoj slici

uz eventualne gravure...

sada je riječ o tematici koja podrazumijeva arhitekturu i figure;

sve je oblikovano cjelovito i kontinuirano, te se bez prekida kreira…

… reljef u slici i slikanje u reljefu uz mramorni sjaj...

dakle, riječ je o dvije tehnike koje se meĎusobno nadopunjuju a koriste se isti materijali i iste recepte;

←3/ 39. ■ Casa dei Grifoni , na Palatinu u Rimu: Grifon i ukrasne štukature

3.3.2.6. hipoteze o stucco masama

da li je Cenninijeva masa za reljef daleki odjek antičkih štukaturnih masa ?

u članu CXXIV27

savjetuje kako se pravi reljefna aplikacija na oltarnim slikama:

Si come si relieva di gesso sottile in tavola e come si legano le pietre preziose

Da znaš kako se prave reljefi finim gipsom na tabli i kako se učvršćuje drago kamenje…drţeći svoj gips

(GESSO SOTTILE; ovo se odnosi na fini preraĎeni gips, koji je vezan tutkalnom otopinom sa dodatkom malo bolusa…)…

u posudici (za „kupelj“ koristi topli pepeo)

na jednom poklopcu od terakote i jednu posudicu sa toplom čistom vodom, jer će ti često trebati da pereš četku.

Napravi četku od veveričjeg repa, tanku i malo duţu, uzimaj paţljivo topli gips vrhom pomenute četke i prenosi brzo do reljefa…

( modeliranje se postiţe ovim slikanjem u slojevima…)postoje neki majstori, koji, pošto su napravili ono što su ţeleli ,

preĎu mekom četkom i finim gipsom…

27

Milorad Medić: Stari slikarski priručnici, 1999. Beograd, str. 435


III Al fresco


28

U članu CXXVI28

spominje reljef sa krečnim malterom:

Come si de'smaltar ciacun relievo di muro

…uzmi dobro ugašenog kreča i dobro prosejanog finog peska, stavi u korito i grubom četkom od čekinja i čistom vodom

pomešaj dobro kao neku pastu,i više puta nanesi rečenom četkicom, na pomenuta mesta…

( kao kod izrade reljefa sa gesso sottile / član CXXIV…)

i obraĎuj je i sveţu i suvu, onako kako si obavešten o radu in fresco…

Cennini u članu CXXX29

spominje i vosak u receptu voštano smolaste mase kojom se moţe modelirati reljef na zidu:

Come si può rilevare in muro con cera

Još se moţe praviti reljef na zidu topljenim voskom i brodskom smolom pomešanim zajedno:dva dela voska i jedan dio smole.

Reljef radi ( modeluj) četkom…Neka bude toplo.

3.3.2.7. hipoteze o primjeni voska na pompejskim freskama

otvorene dileme postoje pogotovo, kada je u pitanju primjena voska:

- da li je u pitanju enkaustika ?

- da li je prisutno dodatno secco slikanje ?

ove dileme, još uvijek nisu do kraja razjašnjene:

PLINIUS govori o pigmentima koje ne veţe kreč u mokrom malteru - spominjući za ovaj način termin la cretula (XXXV,31) za preparaciju sa glinom, sličnu onim

istočnjačkim odnosno arhaičnim;

kako navodi Mora...

...30

glina se koristila kao preparacija u kontinuitetu i kod Kopta…

28

Milorad Medić: Stari slikarski priručnici, 1999. Beograd, str. 437 29

Milorad Medić: Stari slikarski priručnici, 1999. Beograd, str. 439 30



III Al fresco


29

►►KASNIJI EKSPERTI otvaraju nove dileme:

ipak, sve teorije koje slijede, nisu dovoljno uvjerljive i nisu dovele do definitivnog odbacivanja navoda u starim antičkim tekstovima…

►Ernst Berger

je u svojoj studiji Mittetlalters pokušao početkom prošlog stoljeća utvrditi način zidnog slikanja uz upotrebu punskog voska: punski vosak se najčešće u starijoj literaturi

spominje kao natron-voštani krečni sapun nastao od pčelinjeg voska kuhanog u morskoj vodi…; prema najnovijim istraţivanjima u pitanju je relativno tvrĎi ( u odnosu na

pčelinji) biljni vosak od ESPARTO trave…

prema njegovim vlastitim istraţivanjima 31

punski vosak je bio mješavina: 100 dijelova obijeljenog voska, 10 dijelova potaše, 150 dijelova vode

►Klinkert 32

smatra da je poliranje vršeno utrljavanjem finog mramora ali vjerojatno nije u pravu; u pitanju je tvrda glatka alatka, jedan instrument duţine 6-8 cm , jedna mala mistrija ili

špahtla ( kao za gletovanje), a sam mramor je bio u intonacu tako da je prilikom glačanja izlazio na površinu i miješao se sa bolusom razne obojenosti…

naime, Vitruvius nigdje posebno ne govori ( ne spominje se ni neko drugo vezivo za naknadno nanošenje…) o slikanju samom ( ono se podrazumijeva kao utrljavanje u

svjeţi intonaco); dakle, ako su koristili neke druge pigmente , ako je trebalo , one, koji nemaju glinu kao glavnu supstancu, tada su dodavali tim pigmentima glinu…

glina je produţavala trajanje sušenja intonaca tako da su mogli duţe slikati...

sve je to bilo i adaptabilno za kasnije poliranje voskom; u receptima Pliniusa i Dioskuridesa spominje se kao CERA PUNICA specijalna vrsta antičkog voska. Najčešće se

pretpostavlja da se radi o kvalitetnom pčelinjem vosku ( danas čak neki pomišljaju da se radi o biljnom vosku od afričkih stepskih trava ESPARTO , ALFA, koje rastu kod

Tunisa) , dakle, o kvalitetnom vosku koji je briţljivo preraĎen kuhanjem u morskoj vodi sa dodatkom mineralne sode, čija su nalazišta kod Karthage.

ali, kako spominje Mora ... postoje i kontra teze o freski33

:

►VASARI34

smatra da su antičke freske raĎene buon fresco, kao u renesansi .

31 Ernst Berger: Beitrage… Vol.I, str. 100. 32

Klinkert Walter: Bemerkungen zur Technik der Pompejanischen Wanddekoration. 33

Paolo et Laura Mora: La Conservation des Peintures murales , Bologna, 1977 / str. 118. 34

Giorgio Vasari: The Lives of the Artists , Penguins Books, 1980 / str. 182.


III Al fresco


30

► Vincenzo Requeňo35

u baroku, komparirajući freske tog vremena, na grubljem malteru, mat karaktera - sve više pomišlja, da je kod antičkih zidnih slika u pitanju enkaustika:

smatra da su al freskom nanosili Rimljani samo obojene plohe, dok su ornamente i kompoziciju nanosili u enkaustičkoj tehnici odnosno u temperi al secco…

kasnije mu oponira Doerner ali mu se ponovo priklanja Berger - smatrajući da na tako poliranoj glatkoj površini sam pigment, bez veziva, ne moţe ni dobro prianjati;

moţda je ipak slikano u tehnici ganosis ?

miješanje na vruče punskog voska i ulja, nanošenje i poliranje sa lanenom krpom ? Vitruvius istina, ovo savjetuje samo za zaštitu cinobera;

o zaštiti zidova voskom piše i Plinius…

ali, slična je i tehnika stucco lustro o kojoj Vitruvius ne govori…

Berger smatra, da je u Pompejima u pitanju bojenje u svjeţi intonaco i poliranje a zatim slikanje sa vezivom koje sadrţi kreč i sapun ( na primjer laneno ulje osapunjeno) a

preko toga poliranje voskom kao ganosis…

►MORA

smatra da je akceptiranje ovih navedenih teorija, još uvijek upitno:

iako je točno da je teško slikati al fresco u mokru poliranu površinu , po drugoj strani nije uvjerljivo, da je Vitruvius ispustio čitavo poglavlje o tome kako detaljira

slikanje i kako zaštićuje i učvršćuje taj slikani sloj;

Plinius čak isključuje mogućnost da se vosak koristi na zidu za slikanje ( on potencira da se vosak koristi samo za zaštitu i finišno poliranje);

konačno, sapun nije nikada definiran kao vezivo za temperno slikanje al secco…

►Selim Augusti 36

nije proučavao tekstove već je istraţivao pragmatično i kemijski u Pompejima i Herkulanumu i pokušao rekonstruirati sljedeću tehniku:

za razliku od klasičnog maltera, zapisanog kod Vitruviusa i maltera primjenjivanih u Rimu, pompejski malter ne sadrţi samo slojeve kreča i mramora, već sloj kreča i

kalcita, mnogo tvrĎeg i kompaktnijeg;

prema Augusti...na taj osušeni sloj slikari u Pompejima nanosili su jedan sloj maltera koji je sadrţao kreč, krečni sapun, vosak i kredu;

nakon poliranja, slikanje je vršeno - miješajući pigmente

pored antičkih uobičajenih pigmenata ( egipatska plava, malahit, masikot, odnoson napuljska ţuta, zemljani, cinober...)

tu je i auripigment očuvan na Pompejanskim freskama i pored visoke temperature…

sa istim vezivom kao u ovom zadnjem sloju, dakle, sa krečom, krečnim sapunom, voskom i sve razrijeĎeno sa vodom.

35

Vincenzo Requeňo : Saggi sul ristabilimento dell’antica arte, Napulj, 1784. 36

Selim Augusti :La tecnica dell’antica pittura parietale pompeiana ,Napulj, 1950/213-354.


III Al fresco


31

Tako su pigmenti ipak fiksirani kalcinacijom kreča, kao u fresci, ali su izgubili bazičnost zbog reakcije sa voskom, te su se mogli koristiti i pigmenti koji su inače neotporni

na alkalije. Ujedno su vosak i sapun olakšavali poliranje završene slike. Krečni sapun je ovdje imao istu funkciju kao bolus ( glina) tako da nije bilo neophodno da se za

prethodno bojenje površine koristi glina. Mogao je i tu posluţiti krečni sapun.

Ako vosak nije bio korišten kao vezivo za slikanje, ipak je njegova funkcija zaštite bila značajna.

Zato je logično da ga Plinius spominje, kao i da se u kemijskim analizama pronalaze i tragovi voska.

Ipak, za neke pigmente i klasični tekstovi spominju specifičnosti nanošenja: tako se crni fond nanosi na suho…

►Mora

smatra da su dileme još uvijek otvorene i postavlja sljedeća pitanja:

*zašto nema ovih navoda u ni jednom antičkom tekstu ?

*kako to da je i kod visokih temperatura (erupcije) slikarija izdrţala, ako je vosak bitna komponenta ?

Ipak je primijećeno da je na nekim mjestima prirodni oker prešao iz prirodnog ţutog u crveni pečeni oker ( što se dešava tek na 300ºC , a vosak se topi već na 63ºC); zato

su tragovi voska i sapuna moguće prisutni samo kao posljedica ganosisa a ne način slikanja sa bojama…

*postoji još jedna teza, prema kojoj je vezivo slika bilo krečni kazein ili neko drugo organsko vezivo ( ?)

Ovu hipotezu je podrţao Raehlmann 1910. pošto je otkrio u uzorcima prisutnost proteina i sve komparirao sa istraţivanjima Kühna u Kazanlaku ;

na ovu hipotezu upućuje i jedan pasus kod Pliniusa koji napominje da se dodaje mlijeko u slikani stuc…

zašto Plinius navodi i pigmente koji se ne smiju koristiti za fresku...?


III Al fresco


32

3.3.3. instrumentacija

svaki likovni materijal je, u likovnom smislu - instrument, koji ima specifičnu vizualnu zvučnost, ili, drugim riječima - odreĎena

likovna instrumentacija … zajedno sa specifičnom organizacijom likovnih prvina - crte, boje i volumena , daje odreĎenu originalnu zvučnost likovnog teksta, ili ,

kada je u pitanju konkretna materijalizacija ideje - daje smisao poesisa materijalnosti…

u razmatranju instrumentacije kod etrurskog slikarstva , već smo elaborirali mnoge relevantne materijale, kao i alatke i pribor...

zato ćemo navesti samo neke specifičnosti: 3.3.3. 1. boje

3.3.3. 2. veziva

3.3.3.3. alatke i pribor

3.3.3. 1. boje Rimska fresko paleta

3/40. Auripigmentum, realgar→

/ prema Mayeru:

- bijeli pigmenti: kreč, krečnjak,

- ţuti: okeri,

- smeĎi: zemlje,

- zeleni: egipatska zelena, zelene zemlje,

- plavi: egipatska plava, bakarna ruda,

- crni: čaĎava crna, koštana crna.

konkretnije:

Mora37

smatra da se paralelno slika i polira u intonacu ( sadrţaj gline u pigmentima osporava proces sušenja); za poliranje se koristi

tvrda glatka alatka...

... jedan instrument duţine 6-8 cm , jedna mala mistrija ili špahtla

(kao za gletovanje), a sam mramor je bio u intonacu,

tako da je prilikom gletovanja izlazio na površinu

i miješao se sa bolusom razne obojenosti...

naime, svi pigmenti kojima se slikalo u svjeţe sadrţali su bolus…

37



III Al fresco


33

to je usporavalo sušenje, tako da se moglo duţe slikati, kao i polirati površina…

pored već navedenih pigmenata posebno se naglašava značaj sljedećih:

- AURPIGMENT (Vitruvius ga ubraja u prirodne pigmente…; AURPIGMENT ; istoimeni mineral; sulfid arsena; Plinius navodi da se uvozi iz Sirije ( odakle je moţda stizala iz Perzije…) i

- OKER ; ochra di roma

PUNILA:

- MRAMORNI PRAH – čisti kalcijev karbonat , za razliku od krede – grube kristalne strukture… ( najbolja vrsta dobiva se od bijelog kararskog mramora, zapravo otpadaka iz klesarskih radionica)

mramorni prah je komponenta tako zvanog stuccolustra Stuccolustro - fini malter za Pompejansku fresku - malter koji dolazi nakon trulissatia i arriccia… fini malter: 3 dijela mramornog brašna i

1 dio kreča, gašenog u jami…

- PUZOLANA ili TRASS ( kako nazivaju njemački vulkanski tuf) … su orignalne vulkanske stijene, više ili manje kompaktne ( vulkanski tuf); nalazišta su u Campaniji i u Latiumu i razlikuju

se38

: leucitni puzolan iz Latiuma (sadrţi leucit, piroxen /magnetit), alkalnotracitni puzolan iz Campanie ( sadrţi minerale sanidin, plagioklas, augit / magnetit); ovi prirodni minerali se mogu

kombinovati sa gašenim krečom u maltere izuzetno otporne na vodu ; u tom slučaju se malter ponaša kao da ima hidraulično vezivo; naime, u vulkanskom pijesku se u mikro šupljinama

zadrţao prilikom hlaĎenja plin koji se u kontinuitetu oslobaĎa i zgušnjava, tvoreći jednu staklastu opnu, djelomično zeoliziranu ( alumosilikati koji sadrţe molekule vode koje nisu ni hidroksidi

ni kristalizirane, već takozvane zeolitne);

- VULKANSKOG TUFA pored Italije ima i u Grčkoj (Santorin) kao i u Njemačkoj (Trass) ali i u Rumuniji i na Krimu.

3.3.3. 2. veziva

kao što smo elaborirali već kod minojske freske - za četiri različite tehnike sa kojima se susrećemo, koriste različita veziva:

- buon fresco ( u svjeţi krečni malter),

- krečni secco ( Kalksecco); miješanje pigmenata sa krečnim mlijekom, kao vezivom,

- kazeinski secco ( Kasein-kalktechnik), mješavina ( kazein i kreč – istrven u omjeru 1 : 1, i razrijeĎen vodom) – ovom mješavinom su vezane boje na suho; ali, vjerojatno su već koristili i

prirodne emulzije ( jaje, mlijeko...), kao i veziva na bazi gume, tutkala...

- fresco u malter od kreča i gipsa ( štuk; kao da je već tada poznata neka tehnika slična onoj, koju kasnije Vitruvije opisuje kao fresco-lustro)

da ponovimo u kontekstu posebnog značaja - FENOMEN VEZIVANJA KREČA:

prema Palladiu: I quattro libro dell'Architettura (Domenico Franceschi, Venezia, 1570) -

– najbolji kreč se dobiva od krečnjačkih oblutaka, naslaga rijeka; prof. Mora razlikuje više vrsta kreča:

- zračni kreč , posni dobiva se od kompaktnog krečnjaka jako finog kristalnog zrna, nevidljivog golim okom, koji ima svega do 5 % primjesa ( čisti krečnjak ima specifičnu teţinu 2,72);

- zračni kreč , masni je kvalitetniji, dobiva se od čišćeg krečnjaka, najfinije kristalne strukture;

- hidraulični kreč dobiva se slično kao i cement, dakle, sadrţi silikate, aluminate i ţeljezo okside (sesquioxyde) a očvršćivanje podrazumijeva najprije očvršćivanje silikata ( od gela do kristalizacije

... tz. silicate tricalcique); sa druge strane – sam hidraulični kreč gubi svojstvo vezivanja ako se ne koristi odmah nakon proizvodnje ( « otvoreniji je» za prihvaćanje vode);

GAŠENJEM ŢIVOG KREČA dobiva se takozvani grassello - kalcijev hidroksid ( koji je u rimsko doba morao odstajati tri godine);

38

Paolo et Laura Mora: La Conservation des Peintures murales , Bologna, 1977 / s.60


III Al fresco


34

termin buon fresco podrazumijeva - izvoĎenje slike u svjeţi malter na način da su pigmenti vezani samo krečem iz maltera. Boja suši tako da kalcijum hidroksid (gašeni kreč), koji se nalazi u intonacu

„putuje na površinu” i reagira sa anhidridom ugljika (iz ugljen-dioksida iz zraka) u kalcijum karbonat dok voda isparava:

Ca(OH)2 + CO2 = CaCO3+ H2O

u praksi dio vode ispari a dio prodire u donje slojeve, ako su porozni;

tako, kako navodi Mora39

... pigmenti ostaju zarobljeni kristalizacijom karbonata na površini i tvore ploču krečnjaka ( proces okamenjivanja teče od površine prema dubini sloja ... )

tvoreći jednu površinsku koru te je tako ova površinska opna (skrama) generalno gledano mnogo rezistentnija od donjih slojeva (suprotno ovom pravilnom tumačenju, stručnjaci u osamnaestom

stoljeću su tumačili da pigmenti veţu tako, da prodiru u svjeţi krečni malter...);

karbonatizacija nije tako potpuna u dubljim slojevima jer ugljikov dioksid reagira sa onim na što naiĎe na putu:

voda isparava i pri tome bubri gornji sloj mase, pore se suţavaju te CO2 ne moţe prodrijeti dublje u slojeve

pa se dešava da na starim zidovima još uvijek naiĎemo na kalcijev hidroksid u dubljim slojevima;

pored toga se dešava i sporija aktivnost tz. silikatizacije tokom više godina;

prema Marianiju, tokom karbonatizacije nastaje jedna prezasićena otopina krečnog karbonata koja kristalizira tvoreći neke vrste opnu, kao pusteninu (filc),

pogotovo ako nema dovoljno vode ( ako zid nije dovoljno nakvašen prije nanošenja intonaca); previše brzo sušenje daje bljeĎi izgled.

VEZIVA u kontekstu hipoteza o stucolustru , kao i štukaturnim masama :

u razmatranjima, vezanim za ove specifične tehnike, te materijalima koji se koriste, navedene su i pojedine karakteristike...

u dilemama, vezanim za zaštitni premaz na pompejskim freskama spominje se i VOSAK jedno najstarijih najkvalitetnijih i najtrajnijih veziva; Mezopotamske vještine lijevanja bronce, enkaustičke vještine Egipćana, Grka,

Rimljana…

VOSAK je po kemijskom sastavu ester visoko molekularnih kiselina ( za razliku od ulja ne sadrţi glicerol već visoko molekularne alkohole kao Myricyl-...); ( →Metka Kraigher Hozo: Metode slikanja i

materijali, Sarajevo 2007, str. 425-435).

Već Plinius navodi, izmeĎu ostalog, da…ceras ex omnium arborum satorumque floribus confingunt… (pčele proizvode vosak od cvjetova svih biljaka i drveća…).

3.3.3.3. alatke i pribor DLIJETA (kada je u pitanju tradicionalni mezopotamski utjecaj),

BRUSNE ALATKE ( pogotovo ako je u pitanju stucco lustro),

Mora40

smatra da se za poliranje koristila tvrda glatka alatka...

... jedan instrument duţine 6-8 cm , jedna mala mistrija ili špahtla (kao za gletovanje)…

39

Paolo et Laura Mora: LA CONSERVATION DES PEINTURES MURALES, Bologne, 1977/str. 12 40


Smisao poesisa materijalnosti1 III Al fresco Rimski FRESCO ... · PDF fileSmisao poesisa...

Documents

Transcript of Smisao poesisa materijalnosti1 III Al fresco Rimski FRESCO ... · PDF fileSmisao poesisa...