Smisao istine - hrfd.hr · PDF fileSmisao istine Sažetak ... ljajni odnos prema objektu...
-
Upload
truongduong -
Category
Documents
-
view
213 -
download
0
Transcript of Smisao istine - hrfd.hr · PDF fileSmisao istine Sažetak ... ljajni odnos prema objektu...
PregledničlanakUDK165.023:111.83165.023:17.022Primljeno7.7.2011.
Fahrudin NovalićHorvaćanskacesta156,HR–10110Zagreb
Smisao istine
SažetakAutor razmatra istinu kao povijesnu pojavu, kao proces jedinstva i sučeljavanja suprotnosti subjekta i objekta spoznaje, misli i akcije, apsolutnosti i relativnosti istine. Autor shvaća smisao kao vrijednosnu orijentaciju individualnih i kolektivnih subjekataaktera na neku aktivnost kojom oni ostvaruju poželjnu vrijednost – cilj ili svrhu te aktivnosti. U riječi smisao, misao se povezuje s nekim drugim bićima, što znači njihovu određenost mišlju, duhom, (raz)umom, intuicijom. Smisao istine, govoreći općenito, je u vrijednosnomoralnoj – koncepciji, orijentaciji i recepciji interesa, potreba, zadovoljstava i želja pojedinih subjekataaktera.
Ključne riječibudućnost,GeorgWilhelmFriedrichHegel,HansGeorgGadamer,istina,MartinHeidegger,smisao,smisaoistine,vrijednost
»Moždajeistina,kakojejastvouvijek,nanekinačin,fikcija…«
AnnGray(2003:136)
Istina, jedanodosnovnihpojmova filozofije,osimostalihobilježja,uvijekimakonkretnuuloguismisaozačovjeka.Smisaoibesmisaosastavnisudijelovipovijesnostikaotemeljaimogućnostičovjekovasvijeta.Onopočemučovjekovpovijesnisvijet jest, implicira injegovemogućnosti.Smisaomogućnosti1jeismisaobudućnosti,bezkojenemapovijesti,štoćerećinemaniprošlosti,nitradicije;nemasveukupnogacivilizacijskogaikulturnoduhovnoganaslijeđa.Povijesnost, smisao i vrijednostmeđusobno seprožimaju i uvjetuju.Samajevrijednoststanovitavrstasmisla,jervrijednostisupoželjniciljevi(kamo)i svrhe (čemu,zašto) ljudskemotivacijekojiproizlaze iz interesa,potreba,želja, instinkata, a djeluju kao usmjeravajuća načela u čovjekovu životu ičinegasmislenim.Vrijednostjevrstasmisla»kojise,dabisemanifestirao«,primjećujePatrickPharo,»morapostavitiiznadfizičkematerije…«(Pharo,2006:71).Ali, vrijednost nije ni samo svojstvo objekta, ni biće »po sebi«,
1
Stanovitioblikmogućnostipojavljujesekaonegacijanegacije(Hegel).»Alibitnamogućnost«, kaže Marcuse, »nije poput mnogihmogućnosti sadržanih u danom univerzumurasuđivanjaiakcije;bitnamogućnostsasvim
je različitog reda.Njena realizacija uključujeprevratpostojećegjermišljenjeuskladusistinomjestobavezanaegzistiranjeuskladusistinom…«(Marcuse,1989:130).
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)
F.Novalić,Smisaoistine454
nitineštoizmeđuobjektaisubjekta.Postojivišeaksiološkihteorijakojepokušavajuodreditipojamvrijednosti.2Ukakvomsuodnosusubjekt,objektivrijednost?
»Vrijednostisuuvijekstopljenesastvarimailjudimaipojavljujusekaoljudskisvjesnidoživljajniodnospremaobjektu(premaobjektivnomkvalitetustvarikojisesubjektivnodoživljavaivrednijeop.a.).Tomožebitiosjećanjezadovoljstva,željedaseposjeduje,poštovanjepremaličnosti,odobravanjeiliaverzija,estetskidoživljaj.«(Tanović,1972:19)
Svitakviobjekti,kakofizičkitakoipsihički,imajuobjektivnistatus–ontološko,psihološkoisocijalnoobilježje.Tosupojavečovjekovapredmetnogasvijetakaofokusasmislenogadjelovanjakojeseizcjelineapstrahiranjemmisaonoizdvajajuianalizirajuusvrhunjegoveintelektualnespoznaje.Uodnosujedinstvaisučeljavanjaobjektaisubjekta»vrijednostimaafektivnovolitivnoikognitivnoznačenjeobjektazasubjekt«(Tanović,1972:19).Vrijednosnoiskustvojemultifunkcionalno–emotivno,voljno,intuitivno,spoznajno,imperativno.Primjerice,ljuditemeljemvlastiteuniverzalnevrijednosneorijentacijeidobrohotnostimoguosjećati i iskazivati razumijevanje ipoštovanjepremaprirodnimisocijalnimobjektima,premanjihovoj–ljepoti,korisnosti,duhovnosti,dobroti,plemenitosti;prema–jedinstvusprirodom,društvenojpravdi,odgovornosti,mudrosti.Usto,trebajuihpodržavatiipreporučivatidrugima.Čovječanstvonemaalternativekadjeriječospoznajiivrijednosnojrecepcijihermeneutičkipojmljeneistinepovijesnepredaje(H.G.Gadamer)zanjegovdostojanstveniopstanakiodrživirazvoj.Tajizborjeprevladavanjemitanapretkaicinizmarasipanjaprirodnihidruštvenihmogućnosti3–trajnavrijednosnaorijentacijanaholističkimodeletičkeodgovornostizaekološkeuvjeteživotaživogaineživogasvijeta.Temeljemtakvogavrijednosnogaizbora,uovomeraduobraditćemosljedećapitanja:kpojmusmisla,kpojmuimogućnostispoznajeistine,strukturuistine,kriterijeistine,smisaoistineizaključnumisao.
1. K pojmu smisla
Riječsmisaoupotrebljavaseuvišestrukomznačenju.4Aksiologija5ifilozofijasmisla,6dvijesutemeljnedisciplinekojesebaveproučavanjemsmisla.Pretpostavkusvakogsmisla,pa i smisla istine,čine– interesi,potrebe,zadovoljstva, želje, instinkti nositelja i subjekata smisla. Govoreći općenito,svatkotražiigradisvojsmisao,»pajeljudepotrebnoodgajati(isocijalizirati,op.a.)zasmisao,atosepostižeethosomodnosakaoetikerada(proizvodnjeidjelovanja,op.a.)« (Bošnjak,1996:48).Smisaomožemodefinirati ikao:»ukupnostvrijednosti(ciljeva,op.a.)isvrhačega«(Hrvatski enciklopedijski rječnik,2004:68).Zatokažemodanetkoilineštoimailinemasmisla.BogdanŠešićosnovniopćipojamsmisaodefinirasljedećimiskazom:
»Smisaojestsvjesnavoljnausmjerenost(vrijednosnaorijentacija,op.a.)nekečovjekoveradnje(rada,proizvodnje,djelovanja,op.a.)nastvaranjeodređenevrijednostikaosvrheteradnje.«(Šešić,1977:155)
Smisaojerazvojnastrukturavišedijelova–izvora,razloga,kriterija,vrijednosti,sredstava,metoda,ciljevai/ilisvrha.Uriječismisao(smisao),misaoje,kaobiće,udruženosnekimdrugimbić(em)ima,štoznačinjihovuosmišljenost–određenostmišlju,duhom,(raz)umom.Stogajesmisaoneodvojivodmišljenja–osmišljavanjaonogaštosečini. Ivolja je,posredstvommišljenja, nerazdvojno povezana sa smislom.Volja – kao čovjekova sposobnostdanamjerno(svjesno)pretpostavljastanoviticiljkojegaseautonomnočvrsto drži i zalaže za njegovo ozbiljenje.Mnoga bića, svjesnomvoljnom
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)
F.Novalić,Smisaoistine455
orijentacijomčovjekainadom–slutnjomkaovrijednosnomkoncepcijom,tevrijednosnomorijentacijom,tijekomvremenapostajuvrijednosnarecepcija.Ili,kakokažeH.Broch:
»Mnogestvari teksvremenomstječusvojpravi, isprva teknaslućenismisao.«(u:Šarčević,1988:407)
Svakismisaoupućujenaistinuiliistinausebisadržismisao.Zatoibesmisao–bezmisao,uvijekimasvojrazlogpostojanja–stanovituistinu.MartinHeidegger,razmatrajućitubitak,dokučenostiistinu,počinjerečenicom:»Filozofijajeoddavninazdruživalaistinusbitkom«(Heidegger,1988:242).
2. K pojmu i mogućnosti spoznaje istine
»Sviistinutražimo.«KarlJaspers7
»Stavovikojiodređujurealitetafirmirajukaoistinitošto nije (neposredno) takvo; oni tako protivurječeonomštojestiporičunjegovuistinu.«
HerbertMarcuse(1989:130–131)
Pitanjeoistinitemeljnojepitanjetotalitetačovjekovaživota.»Istinaje«,ističeMeeraNanda,»kulturalnoograničena«(u:Eagleton,2002:95).»Sviistinu
2
Suvremene aksiološke teorije, u pokušajuodređivanjapojmavrijednosti,dijeleseuvišepravaca.ArifTanovićnavodisljedeće:»1)Objektivističko(ontologističko)gledištekojezastupajua)idealisti(badenske,op.a.)novokantovskeškoleWindelbandiRickert,b)fenomenoloziScheleriHartmann,kaoic)novirealisti Moore i Russell, (neko vrijeme)…2) Naturalističko gledište, koje zastupajuameričkipragmatistiinekikritičkirealisti…(Dewey, Perry)… 3) Logičko pozitivističkogledište.4)Lingvističkafilozofskaorijentacija,kojaizrastaizpozitivizmailogičkogempirizma…«(Tanović,1972:19–20).Višeoovimteorijamavidjetiiu:(Tanović,1972:18–22).
3
Mogućnost »kao vremenska spona i s prošlošću i s budućnošću za koju treba načinitinacrt(Heideggerovafundamentalnoontološkaanalizabrige ljudskogatubitkazanjegovmoćibiti)«(Halder,2002:225).
4
»Ostavimolipostrani‘osjetilna’značenjasmisla(sluh,viditd.)«,primjećujePatrickPharo,»tadasečinidapostoječetiriglavnaznačenjapojma smisao: zakonomjerni smisao, intencionalni ili teleološki smisao, hermeneutičkismisaoilogičkismisao…«(Pharo,2006:128).Više o složenosti pojma smisao, o njegovimznačenjimaiosnovnimkategorijama,vidjetiiu: (Pharo,2006:128–130), (Šešić,1977:150–180),(Halder,2002:333–334).Problemrazlikovanjaizmeđusmislaiznačenjapobudiojeraspravu,posebiceuanalitičkojfilozofiji.
5
Aksiologijakaofilozofijskadisciplinaizučavanajopćijekarakteristikevrijednostiivrednovanja,počemujeopćateorijavrijednostiivrednovanja.Etimološkoznačenjeriječičinegrčkeriječi aksios (vrijedan, poštovan, dostojan) ilogos(znanost,teorija,učenje).Sličnoznačenjeimaigrčkariječtime,pajetimologijaistoštoiaksiologija.»Aksiologijajedanaspostalapropedeutičkomdisciplinom za sva područjapraktičkefilozofije«(Filipović,1984:18).
6
»FritzJoachimvonRintelenjedanjeodosnivačasuvremenefilozofijesmisla.ZnačajnjegovihshvaćanjaiučenjaosmislujevišestruksobziromnačinjenicudajevonRintelenovafilozofija smisla kritička, realistička i svestrana;naimeutojfilozofijijeučinjennapordaseproblemsmislashvatiusvojnjegovojkompleksnosti i da se bar naznače njegovasvestrana rješenja. U djeluMisao o vrijednosti u europskom duhovnom razvitku (Der Wertgedanke in der europäischen Geistesentwiklung, I,op.a.),objavljenom1932.g.,vonRintelenjedefiniraofilozofijukaorazumijevanje smisla zasnovanog na vrijednosti tvrdeći da ‘najdublju osnovuostvarenja smislauvijek mora činiti neka vrijednost’« (Šešić,1977:110).Osimaksiologijeifilozofijesmisla, teleologijajeopćadisciplinačiji jepredmetizučavanjazbivanjenatemeljusvrha.
7
Karl Jaspers,Wahrheit, Freiheit und Friede,1958.,(u:Šarčević,1988:325).
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)
F.Novalić,Smisaoistine456
tražimo«(Jaspers),alijenajčešćerazličito(pro)nalazimo.Razlogzatojeismisaotraženjakojiovisiiod–svjetonazora,vrijednosnogasustavasubjekataspoznaje,predmeta,sredstavaimetodaspoznaje.Upovijestifilozofijevodilisusemnogiprijeporiotomeštojeistina.Otomesvjedočeisljedećeosnovneteorijeoistini.Teorija adekvacijeiliteorija korespondencije,nazivasei»klasičnom«teorijomistine.Premanjoj»istinanijenekointernosvojstvosuda,negosvojstvokojeonposjedujeuodnosupremarealnosti (stvarima,objektivnomstanju,onomeštojest)«(Filipović,1984:155),asastojiseu»slaganjumisliistvari«(»adaequatiointellectusetrei«),uslaganjusudasonimočemusudimo,aštojeonakvokakvojestbezobziranatokakomiotomesudimo.OvateorijapotječeodAristotela,anjezinisljedbenicisuvećinasrednjovjekovnihinovovjekovnihfilozofasvedodrugepolovine19.st.,aimasvojepristaliceidanas(Filipović,1984:155).Teorija evidencije (FranzBrentanoinjegoviučenici)postuliratradicionalnomišljenjedajeistinausudu–uinternomsvojstvusuda,uneposrednomuviđanju,očevidnosti,»evidenciji«,aneuslaganjusudasastvarnošću(Filipović,1984:155).Teorija koherencije(F.H.Bradley,H.H.Joachimidrugi)istinushvaćakaointernosvojstvomisli,alismatradatosvojstvonemožepripadatipojedinimodvojenimsudovima,negosamojednojsmisaonojcjelini–istinaje»sistematskakoherentnost«,apojedinisudmožebitirelativnoistinitsamokaodiokoherentnogsustava(Filipović,1984:155).Teorija pragmatizmaWilliamaJamesa,JohnaDeweyainjimasrodnihfilozofa.Premanjima,istinitajeidejakoja»radi«,kojanamupraksidonosiplodove–idejesuinstrumentidjelovanja.Istinitojeonoštojebiološkikorisno,štoslužiživotnimciljevima.Istinajeuslaganjuidejasčovjekovimpotrebama,unjihovojpraktičnojkorisnosti(Filipović,1984:155–156).Primjerice,premautemeljitelju filozofskoga pravca pragmatizmaCharlesu Sandersu Peirceu,koji »svekoliko spoznavanje shvaća isključivo iz njegove prikladnosti zasvladavanjempraktičnihživotnihzadaća…,kriterijiistinesupraktikabilnost,probitačnostikorisnost«(u:Halder,2002:283).Vrijednosniizborsubjekataspoznaje i djelovanja nisu posljedica općevaljanih kriterija istine, nego suposljedicanjihovihinteresa,potreba,želja.Stoga,premaW.Jamesu,»kriterijistinejestdokazivanje u praksipousmjerenojkoristi,tj.akosezapojedincaostvarujezadovoljavajućiodnossazbiljom.Takojenpr.i‘hipotezaoBogu’istinitaakozadovoljava individualnoživotno ispunjenje« (u:Kunzmannetal.,2001:173).Zarazlikuod»subjektivističkih«teorijakojenastojedefiniratiistinubezpomoćipojmaostvarnostinezavisnojodčovjeka,postoje i»objektivističke«teorijekojepokušavajuodreditiistinukaoneštoštojeusvemuneovisnoodčovjekainjegovamišljenja.Tosu:Eidetska ililogicističkateorija,»teorijaistineposebi«(B.Bolzano,raniradoviE.Husserla)(Filipović,1984:156).OvomshvaćanjuistinesrodnajeiAksiološka teorija–neokantovacaaksiologaBadenskeškole(W.Windelband,H.Rickert,B.Bauch).Istinaje,premaovojteoriji–vrijednost.Kaotakvanepostojiniustvarnostiniumišljenju,negozajednosostalimvrijednostimapripadaposebnomtrećemcarstvuidealnogvaženja(Filipović,1984:156).Objektivistička teorija – ontološka varijanta,kojuzastupajufilozofiegzistencije (M. Heidegger, K. Jaspers). Prema njima, istina je samo bivstvovanje
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)
F.Novalić,Smisaoistine457
usvojojnesakrivenosti.»Istinakaonesakrivenostnijedodatakbivstvovanju–istinapripadabitibivstvovanja«(Heidegger,u:Filipović,1984:156).
»Nekifilozofinastojepomiritirazličiteteorijeistine,takodarazlikujumetafizičkuilionotološku,gnoseološku,formalnologičku,aksiološku,antropološku,psihološku,idrugevrsteistine,tepokušavajuodreditimeđusobniodnostih‘istina’.«(Filipović,1984:156)
Odpočetkaeuropskefilozofijeprijeporna»su ipitanja je li istina jedna ilimnoštvena,objektivna ili subjektivna, apsolutna ili relativna, apstraktna ilikonkretna,vječnailiprolazna,itd.,kaoipitanjejeli,ukojojmjeriikakomogućaspoznajaistine,postojiliiučemujekriterijistine«(Filipović,1984:156).Onekimodtihpitanjabitćeriječiiutekstukojislijedi.8
Idejaspoznavanjaiidejaistinitoganeodvojivesuodsmislaistine.Tematizirajućiidejuistinitoga,HegeluNauci logikekaže:
»Subjektivna ideja jeprijesveganagon. Jerona jeproturječnostpojma,daona imasebezapredmet idazasebebuderealnost…Stoganagonimaodređenjedanadiđesvojuvlastitusubjektivnost,dasvojutekapstraktnurealnostpretvoriukonkretnuidajeispunisadržinomsvijeta,pretpostavljenogodnjegovesubjektivnosti.«(Hegel,1979:197)
NaistommjestuHegelzaključuje:
»Akojeobjektivnaistinadodušesamaidejakaorealnostkojaodgovarapojmuiutolikonekipredmetmožeimatiilinematiistinuusebi,ondaje,naprotivodređenijismisaoistinetajdajeonaistinazasubjektivnipojamiliunjemu,uznanju.«(Hegel,1979:197–198)
Razmatrajućiidejuspoznavanja,Hegelrazmatraiidejuistinitoga,auokvirunjeanalitičkuisintetičkuspoznaju.9Jeliistinasamoucjelini,audijelutecjelinenije?UFenomenologiji duhaHegelkaže:
»Istinito jecjelina.Cjelina jepaksamosuštinakojase ispunjavasvojimrazvojem.«(Hegel,1982:250)
PostulirajućinetomnavedenumisaomožemokazatidaHegelcjelinushvaćakaobit koja se razvija. Ili: istinito»je pak samo suštinakoja se ispunjavasvojimrazvojem«.HegelovomiskazuoistinitomeucjelinimožesepridružitiiGeorgSimmel.Razmatrajućipodjeluradaučijojcjelinispecijalizacijaproizvodnjeodgovaraširenjupotrošnje,Simmelzaključuje:
»Štopotpunijenekacjelinaodsubjektivnihdoprinosaapsorbiradio,štojevišekaraktersvakogdijelautomedastvarnoslužisamokaodiotecjeline,tojetacjelinaobjektivnija–utolikojevišenjezinživotnezavisnijiodsubjekatakojisujeproizveli.«(Simmel,1990:455)
HansMichaelBaumgartnermisli da je izvorno pitanje o istini – pitanje oonomeštomožemopouzdanoznatiosebiisvijetu.Onkaže:
8
Više o teorijama istine i istini uopće, vidjeti i u: (Filipović, 1984:155–157); (Halder,2002:160–163); (Kunzmann et al., 2001:21,73,83,173,211,215).
9
Razmatrajući analitičku spoznaju, Hegel uNauci logikeprimjećuje:»Ponekadsenalazida je razlika između analitičkog i sintetičkog saznavanja navedena tako da ono prvoide od poznatoga ka nepoznatome, a drugoodnepoznatogakapoznatome.Međutim,ako
seovarazlikarazmotribliže,bitćeteškodase u njoj pronađe neka određenamisao, jošmanjenekipojam.Možeserećidasaznanjepočinjesanepoznatošću,jerneštosačimeječovjekvećupoznat,onneupoznaje…,morase reći da saznanje, kada je jednompočelo,uvijek napreduje od poznatoga ka nepoznatome« (Hegel, 1979:200).Više oHegelovojideji spoznaje (ideji istinitoga, te analitičkoj i sintetičkoj spoznaji, vidjeti u: (Hegel,1979:189–228).
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)
F.Novalić,Smisaoistine458
»Istinitojeonoštojevaljano,štojepouzdano,štovrijedi.Upravostogamožemojednakokorektnogovoritioistinskomprijateljukaoioistinituiskazu,ilioistinitojzgodi.«(Baumgartner,1998:167)
Baumgartnerova sveukupnost, u općem smislu, korespondira sHegelovimshvaćanjemcjeline,odkojejeudaljavaHegelovaključnaformulacijadajecjelinasamobitkojaseispunjavasvojimrazvojem.Sdrugestrane,prvarečenicaiznetomnavedenogaBaumgartnerovogcitatamožeseodnositiinasvakidio,kojijevaljan,kojijepouzdan,kojineštovrijedi,»…jerljudskirazumjasnijeshvaćacjelinusamouprolazukrozdijelove«(Halder,2002:75).Akocjelinenemabezdijelova,arazumshvaćacjelinuprolazomkrozdijelove,ondaistinitoovisiiodijelovima.Posebiceakonampritomnemanjkarazumijevanjeuzročnoposljedičnogaodnosacjelineidijelova.Usto,idioseispunjavasvojimrazvojem,asveukupnaistinaonjemuneovisiuvijekocjelini.Zatoistinu,narazličitenačine,možesadržavatinesamocjelina,negoidiotecjeline.Utolikovišešto,ovisnoovrstiiizborupredmetaistraživanja,dioicjelinaponekad,poputpojedinačnoga,posebnogaiopćeg,moguizmjenjivatisvojamjesta,papojedinidijelovinekestrukturemogupostaticjelina.Icjelinaidio,nakonkretannačin,mogubiti istiniti,ovisnoodefiniranjupredmetaspoznaje,oprimjenikonkretnihmetodaisredstavaspoznaje.Činilirazvojistinuproturječnom?»Istinaje«,kažeTineHribar,»istinaproturječnosti«(Hribar,1982:104).Zabližeodređivanjepojmaistinepomažunamipojmovivrijednost,smisao,značenje,značaj.EmilLasktvrdidase»istinamožezamislitikaovrijednost,kaosmisao ilikaoznačenje«10 (u:Šešić,1977:73).»Istinaproturječnosti«posljedicajeipredrasudasubjekataspoznaje.11Zatosepojavljujevišeinačicaistineoistompredmetuspoznaje.Mnoštvoistinapotvrđujelogičkiodnos–pojmovaopojedinimbićima.Kakobiuistraživanjuistineizbjegliilipostupnoprevladavalipredrasude,istinumoramorazmatrati, spoznavati iprovjeravatikaopovijesnorazvojnupojavu.Akosubjektspoznajeoblikujemišljenjeu svomodnosupremaobjektu spoznaje, iz sadržajatogaobjekta,ondajeistinaobjektamisaoniiskazotome.Ili,istinajetoštojest.Prvotrebaistražitidalineštopostojiizaštojeupravotoštojest.BrankoBošnjakpodsjeća:
»KaologičkiiontološkiproblemtojeformuliranovećkodPlatonaiAristotelakaouniverzalnost,pastavglasi:Istinugovorimotada,kadaoonomštojestkažemodajest,aoonomeštonijedanije.Aneistinugovorimokadoonomeštojestkažemodanije,aoonomeštonijedajest.Tojekriterijkojivažisub specie aeternitatis(podvidomvječnosti).«(Bošnjak,1996:11)12
Ali,moramoznatidaonoštouprirodi,društvuimišljenjujest,nijeuvijekjest.ErnstBlochprimjećuje:»Jeronoštojest,nemože(nemorauvijek,op.a.) biti istinito« (u:Kangrga, 1970:28). Još jeHeraklit govorio: »Prirodase voli skrivati.« Primjerice, privid je da Sunce izlazi na istoku, a zalazinazapadu,daseštapuronjenuvodu,zbogprelamanjasvjetlosti (optičkevarke)doimaslomljenim.Optičkavarkajeiproblemdvijucrta,Slika1(Samuelson,1969:13),kojesuistedužine,iakobivećinapromatrača,naprvipogled,pogrešnozaključiladajedonjacrta,zbogpoložajasmjerastrelica,duža.
> <Slika 1. (Samuelson,1969:13)
< >
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)
F.Novalić,Smisaoistine459
Razmotrimo,ukratko,kakvuuloguuprocesuspoznaje imajupredrasudeufilozofskojiznanstvenojspoznaji.DescartesusvometekstuPrincipia philosophiae(1644.),piše:»…zaozbiljno filozofiranjeizaistraživanjeistineusvimstvarimakojesemoguspoznati,najprijesetrebariješitisvihpredrasuda,odnosnotrebasebrižnočuvatidanevjerujemonikakvimmišljenjima,kojasmonekoćprihvatili,akoihprethodnonepodvrgnemonovomispitivanjuineutvrdimodasuistinita.«(u:Bošnjak,1996:189)
PremaBertranduRusselluistinatrebabitiznanstvenoutemeljena,»…dalekoodsvihpredrasuda,beznetrpeljivosti,egzaktna inepersonalna, jerćesamotakoomogućitisimpatijuirazumijevanjemeđuljudima.‘Užestokomsukobufanatizma,malobrojnasnagakojadjelujeupravcujedinstvajestznanost…’«(u:Grlić,1982:357)
Nikadsenećemo,uvijekiusvemu,osloboditisvihpredrasuda,alimožemoimoramostrogoprovjeravatiprethodnamišljenjakojaseodnosenaozbiljnofilozofiranjei istraživanjeistine.HansGeorgGadamer,uprosvjetiteljskomučenjuopredrasudama,nalazisljedećuosnovnupodjelu:»Moraserazlikovatipredrasudačovjekovoggledanjaipredrasudaprevelikežurbe.13Ovapodjelasvojosnovimauporijeklupredrasudaupogledunalicakojaihgaje.Onoštonaszavodiuzabludeilijeugleddrugih,njihovautoritet,ilijetonašavlastitaprevelikažurba(–parcijalnost,površnost,neodgovornost,op.a.).«(Gadamer,1978:304)»Prevelikažurbajepraviizvorpogrešaka,izvorkojipriupotrebivlastitogumavodikazabludi.Autoritetje,međutim,krivštoumuopćeneupotrebljavamo.«(Gadamer,1978:310)
Autoritetmožebitikrivštoumneupotrebljavamoiliganeprimjerenoupotrebljavamo,alijeiumsubjektaspoznajekrivakonekritičkirespektiraautoritet.ProsvjetiteljstvoreformatorskičinMartinaLutheravidiutomeštojeon»upravoveomaoslabiopredrasudučovjekovogugleda,posebnopredrasudufilozofskog(mislise:Aristotelovog)ugledaiugledarimskogpape«14(u:Gadamer,1978:310).
10
»Istinakaovrijednostjest‘istinain abstracto,daklevrijednostistine,apstraktnologičkovaženjeuopće’;‘istinakaosmisao’jestistinain concretoilipojediniodređeniistinitismisao,… dakle ‘određenimaterijal u logičkoj formi’; i istinakao značenje semorapoklopitisasamomformom‘teorijskismisao’,jer‘važećeznačenjejeformasmisla’,zaključujeE.Lask«(u:Šešić,1977:73–74).
11
Usocijalnopsihološkomsmislu,predrasudesuobliknegativnihipozitivnihpretpostavki,mišljenja,uopćezasnovanognapogrešnim,najčešćezdravorazumskim,uvjerenjimaoobjektuspoznaje. Imaju jako emocionalno obilježje,nekritične su i teškopromjenljive. »Tužno jeovovrijeme«,kažeAlbertEinstein,»ukojemjetežerazbitijednupredrasudunegoatom«.
12
Podsjećamodaintuitivističkalogikaprihvaćatrivrijednostiistine:istinito,lažnoiniistinitonilažno(u:Pharo,2006:86).NjezinzagovornikjeilogičarMichaelDummett,Truth and Other Enigmas,1978.(u:Pharo,2006:86).Kakosegrčkistoicizam,uodnosunaAristotela,odnosipremaistini?Kriterijistineustoičkojfilozofiji
istovremenojeinadzorsamefilozofije.Svakoučenje, uključujući i filozofsko učenje, trebatežiti istinitome, štosepostižekadasadržaj imisaoodgovarajuprirodistvari–kadasubjektistinu spoznaje u objektu spoznaje, čime seznačajno izbjegavaju subjektivne pretpostavke.TimesestoicivraćajunaAristotelovumisaodajenekiiskazistinitakopovezanostpojmovaodgovarapovezanostistvari.Nekistoici,prihvaćajućiProtagorinutezudaječovjek,kaonajracionalnijebiće,mjerilostvari,iduidaljeodtoga,čimesupostavilijedinstvomisaonogiosjetilnogkaokriterijospoznatomsadržaju.Višeokriterijuistineugrčkomstoicizmuvidjetiiu:(Bošnjak,1982:23–24,124).
13
»Praeiudicium auctoritatis et precipitantiae:Tako kaže Christian Thomasius već u svojim lectiones de praeiudiciis (1689/90) i usvome Einleitung der Vernuftlehre c. 13 §§39/40.Usp.članaku:Walch,Philosophisches Lexikon (1726), str. 279 i dalje« (Gadamer,1978:304,bilješka6).
14
Gadamerov citat iz:Walch,Philosophisches Lexikon (1726),1013.
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)
F.Novalić,Smisaoistine460
Težećiobjektivnostiukritici, što je iobilježjeAlĠazālīja,onuMunqidu,njegovoj duhovnoj autobiografiji, upozorava »da je jednako pogibeljnoa prioriodbacivati ia priori prihvaćatinauk filozofâ« (Bučan,2009:142).Neki,načelnoiunaprijed,odbacujusvakufilozofskutezu,samozatoštojuiznosefalāsifa.15AlĠazālīkaže:
»Postupatitakobilobikaokadbinetko,čuvšiodkršćaninaiskaz‘NemabožanstvaosimBoga;IsajeBožjiposlanik’,16osporiotakaviskazsamostogaštogaizričekršćanin,usprkostomuštojesadržajiskazaposveuskladusislamskimvjerovanjem.Tojeobičajljudislabograsuđivanja;oniraspoznajuistinupoljudima,aneljudepoistini.«(u:Bučan,2009:142–143)»Nasuprottome,imaonihkojinekritičkiprihvaćajufilozofskinauksamozbogtogaštovidedasuunjihovaraspravljanja‘uvrštenemudrostivjerovjesnikairiječisufija’,zbogčegaćeih‘možda(…)odobriti,prihvatitiipovjerovatiim,tepohitatidaprihvatezabludekojesusnjimasmiješane,svezboglijepamišljenja…’«(u:Bučan,2009:143)
Trebasumnjatiunepogrešivostautoriteta,alinedopustivojeićiudrugukrajnostukojojseautoritet,upravozbogpredrasuda,difamira.Zatosemoramooslobađatiiekstremizmaprosvjetiteljstva,kojekritiziraromantika,aliiromantičarskerehabilitacijetradicije,kojukritiziraprosvjetiteljstvo.Tradicijaje,primjerice,oblikautoritetakojijeromantikaposebicebranila.Gadamerprimjećuje:
»I odista, romantizmu zahvaljujemo ovu ispravku prosvjetiteljstva, da osim umskih razlogai tradicijapridržavasvojepravo iuvelikojmjeriodređujenašeustanove inašeponašanje.«(Gadamer,1978:314)17
Tradicijaje,priznalimitoiline,uvijeksastavnidioslobodeipovijesti.Ali,inajrespektabilnijatradicijanijedanazauvijek,negojepodložnapromjenama.Tradicijase,kaoisvevrijedno,njegujeičuva.»Aočuvanjejezapravojedančinuma,istina,činzacijelokojiseodlikujeneupadljivošću«(Gadamer,1978:315).Ubilokojoj,paiurevolucionarnoj,mijenisvegastaroga,njegovznatandioseočuvaiprožimasnovim.Poželjnojestarokojemožebitiufunkcijirazvojanovoga,pričemustaropotvrđujeizakonitostjedinstvakontinuitetaidiskontinuitetaunastanku,opstankuirazvojusvakogabića.Ali,krutoostajanjenatradiciji,uključujućiifundamentalizamkaoradikaliziraniobliktradicionalizma,nemožebitispiritus movenspovijesnoganapretkairazvoja.Gadamerouloziismisluistinskogapovijesnogbitkatradicijezaključuje:
»Stogaiprosvjetiteljskakritikatradicijeiromantičarskarehabilitacijatradicijezaostajuizanjezinogistinskogpovijesnogbitka.«(Gadamer,1978:315)
Kakorazumjetiistinuuvremenostiipovijesnostiljudskogabivanja?MoželinamutomepomoćisljedećitekstizChândogyaUpanishadVII,17?
»Kadanekorazumije,tadagovoriistinu(satya).Negovoriistinuonajtkonerazumije.Samoonajtkorazumijegovoriistinu.Nomoraseuznastojatirazumjetirazumijevanje (vijnāna).«(u:Šarčević,1978:613)
UsredištuGadamerovefilozofskehermeneutikejepovijest,djelotvornopovijesnasvijest,posredovanjeprošlostiisadašnjosti.UtomsmisluGadamersmatradajehermeneutičkipojmljenaistinapovijesnepredajenesamojedinaosnovanašegamišljenjaidjelovanja,znanstvenekonstrukcijesvijeta,kaoisvakognačinaspoznaje,18nego
»…ipretpostavkazakritikunaivitetamodernesvijesti,onefilozofskemislikojabiurazdobljuznanosti, kaoproizvodnjedruštvaipovijesti,htjeladaostvarisvojegospodstvo,u‘čemuimanečegfantomskoginezbiljskog’.«(u:Šarčević,1978:622)
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)
F.Novalić,Smisaoistine461
Štojespredrasudamauznanstvenojspoznaji?Našeopažanječinjenicaovisi»čakiutakozvanimegzaktnimfizičkimnaukama,od‘teorijskihnaočala’kojimaseslužimo«(Samuelson,1969:12).
»Svismomi,uizvjesnojmjeri,robovisvojihteorijskih(inesamoteorijskih,op.a.)predrasuda.Starunetočnuteorijuneubija tolikonekačinjenica,koja jeusukobusnjom,kolikokonačnapojavanekenoveteorije.IstoonakokaoštosuGalilej,NewtoniEinsteinrevolucioniraliopažanjaufizici,takosuSmith,Marshall,Keynes–ustvarisvaonaimenakojasejavljajuugenealoškomstablunaukeekonomije…–transformiralaekonomskopoimanje.«(Samuelson,1969:13)
Znanstvenicisrazličitim»teorijskimnaočalama«zbogsubjektivnogpristuparazličitospoznajuistinuoistimčinjenicama.19PogledajmoSliku2,sdijelovimapod(a)i(b).
Slika 2.(Samuelson,1969:13)
15
»Ar.falāsifajepluralodfaylasūf(filozof),inazivjezamuslimanskeperipatetičare«(Bučan,2009:142).
16
»Tobibila svojevrsnaparafraza šahāde, temeljne formule kojom se ispovijeda islam:Nema božanstva do Boga; Muhamed je Božji poslanik«(Bučan,2009:143).
17
»Međutim, pojam tradicije nije ništa manjedvoznačanod pojma autoriteta, i to iz istograzloga, s obzirom da je, naime, apstraktnasuprotnost prema principu prosvjetiteljstvaonoštoodređujerazumijevanjeromantikezatradiciju.Onatradicijuzamišljausuprotnostipremaumnojslobodi iunjojvidipovijesnudanostonevrstekakvajepriroda.Ibilodasesad revolucionarno borimo protiv nje ili bismoželjelidajekonzerviramo,onasepojavljujenjemukaoapstraktnaoprekaslobodnomsamoodređivanju,jernjezinojvrijednostinisuneophodninikakviumskiosnovi,većnasbezpitanjaodređuje«(Gadamer,1978:314).
18
Takohermeneutičkipojmljenaistinapovijesne predaje odnosi se i na umjetnost. »Povijest‘istinskilijepoga’«,misliHansSedlmayr,»nemožeseodvojitioddobrogaiistinitoga.
Pitanjeistinitostiumjetničkogdjelapostavioje Romano Guardini vezano uz pjesničkodjelo,štonijeprošlobezotpora«(Sedlmayr,2009:296).Guardinikažeda»pjesničkodjelonijetekizraz,onojeiizjava.Asvakaseizjavaposvojojbîtimjerimjerilomistine.Dakle,nesamoimperativiskrenostiiautentičnosti,većirazumijevanjebîtipostojanjaonakvakakvaonaposebijest«(u:Sedlmayr,2009:296–297).Sedlmayrnaistommjestukažedatovrijedii za djela likovneumjetnosti, ako su izjave.»PremaBonaventuriudefinicijulijepeslike«,ističeSedlmayr,»neodvojivoulaziodnospremaporetkubîti,atimeipremaistini.Takose,primjerice,slikavraganazivalijepomnezatošto je ‘dobro napravljena’ (bene protracta),većzatoštojelikovnoprimjerenabîtivraga,štoviše,moglobiseformulirati:jerjeslikovnoistinita«(Sedlmayr,2009:297).
19
»Ako probleme najamnina promatrate kroznaočalemarksističkeekonomije,činivamsedaviditeeksploatacijuradnikaodstranekapitalista.Ako na probleme nezaposlenosti uperioduprivrednedepresijegledatekrozprekeynesijanskenaočale,vjerojatnoćetemislitida semalo što togamožepripisati snagamakojejedržavnaporeznapolitikainjenapolitikarashodaustanjuizmijeniti«(Samuelson,1969:13).
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)
F.Novalić,Smisaoistine462
»Pod(a),jelitoslikapticekojagledaulijevo?Ilijetoantilopakojagledaudesno(ilimožda,ikunić).Udruštvupticanaslici(b)većinaljudibimisliladaslikapod(a)predstavljapticu,alikadabibilapostavljenaporedslike…kojaprikazujeantilope,većinabiunjojvidjelaantilopu.«(Samuelson,1969:13)
Slika2je
»…uzetaizjednefilozofskestudijeofizici,ilustriraneizbježnisubjektivnielementusvakojnauci.Prikazujelislikapticukojagledaulijevo?Iliantilopu(ilikunića)kojagledaudesno?Nijeoptičkavarkarećidajejednoanedrugo.«(Samuelson,1969:13)
Svakiodgovorjeprihvatljiv,jersveovisiodkontekstaukojemsepojavljuje.Alikadjednomvidimoprednjenogeantilope,upravusmodanaslicividimoantilopu.Dabismoomogućiliobjektivnijuspoznajuistine,posebiceudruštvenimznanostima,nužnojeizbjegavatiizbrku,»tiranijuriječi«(Samuelson,1969:12).Dotogadolazi,primjerice,zatoštose,prvo,dvijerazličiteriječinesvjesnoupotrebljavajuzajednoistobiće,idrugo,štosejednaistariječprimjenjujenadvasasvimrazličitabića.Samuelsontopotkrepljujesljedećimprimjerom:
»JonesmožeRobinsonanazvatilažovomzatoštoRobinsonsmatradauzrokprivrednedepresijeležiupretjeranojštednji,rekavšimu:‘Nedovoljnapotrošnjajestvarniuzrok’.Schwartzbisemogaoumiješatiudiskusiju,tvrdeći:‘Obojicagriješite.Stvarniproblemjenedovoljnoinvestiranje’.Onibimogliutomesmislunastavitiprepirku,aliakobisezaustavilidastvarnoproanalizirajujezikkojimsesluže,našlibidaseposvojimstavovimaočinjenicamanerazlikujuidasejedinoradiozbrciizazvanojriječima.«(Samuelson,1969:12)
Zaključimo,dabiseizbjeglanavedena»tiranijariječi«,nužnojerazvijatiiupotrebljavatiprecizniijasniznanstvenijezik,uvažavajućiipoznatuopaskunobelovca IveAndrića: »Riječima trebabiti tijesno, amislimaprostrano.«Svijetkomuniciranjauopće,uključujućiisvijetznanstvenogakomuniciranja,nijeidiličan,naprotiv,opterećenjemnogimnesporazumimaisukobima.Shvaćanjeistinepodložnojepovijesnojmijeni.Tasepovijesnostneodnosinasamustrukturu istine,negonanjezinoobjašnjenje.MožemosesložitisBaumgartneromisvimakojimisleda»vrijediklasičnastrukturnaformulaveritas est adequatio rei et intellectus:istinajesukladnoststvariiuma«(Baumgartner,1998:173),uzuvjetda je ta»odredba formalna i stogapredstavljasamonominalnoobjašnjenje,alinijeformulajamstvazaistinitostčovjekovespoznaje«(Baumgartner,1998:173).UdaljemrazmatranjuproblemaspoznajeistinekonzultiratćemoiBaumgartnerovorazmatranjestruktureistineikonačnogadogađanjeistine.20
2.1. Struktura istine
Temeljnidiostruktureistinejeočevidnostzbilje,uklasičnojvarijanti–transcendentalnaistina.21Baumgartner,polazećiodtoga,zaključuje:
»Strukturaistinesadržidakleodnosdvijurazličitihveličina:stvariiuma.Notajodnosjeodnosunutarjezikaiuma.«(Baumgartner,1998:173)
Kažimo da je za razumijevanje svakoga oblika strukture vrijednosti i normi,paizarazlikovanjestrukturevrijednostiistine,uvijeknužnorazlikovatinjihovusubjektivnuiobjektivnudimenziju.Riječimaseprovjeravasadržajspoznaje,uspostavljaodnospremaobjektuspoznajeipremamišljenju.Sveseiskazujeugovoru.
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)
F.Novalić,Smisaoistine463
»Pomisaonostiiracionalnostičovjekdjelujeponekomcilju(ratioagendi).Pokriterijulogikečovjek spoznaje (ratio cognoscendi). Pravi logos (ho orthos logos, lat. ratio recta) spoznajebitipripadaistini.Timeseodređujeteorijskoponašanjepremasvijetu.Tusenamisaonnačinrazmatraproblemsmisla,atimeiopćegnedostatkasadašnjosti.Teorijakaokritikamožeznačitiprevratuodnosunapostojećestanje.Iztogaslijedilogičanstavdajesadašnjostutemeljenaubudućnosti(kaonačinmijenjanjaizprogresivnihideja).Tojebitnostkojasesadržajnomijenjaizspoznajenovoga.«(Bošnjak,1996:31–32)
Povijesnostikonačnostmedijajezika,premaBaumgartneru,određujepovijesnostikonačnostčovjekovespoznaje.Baumgartneruodređivanjusredišnjegamomentastruktureistine,»koji jebionazvan intellectus:sudkoji izražavaipotvrđujenekostanjestvari«(Baumgartner,1998:174),aoznačavaprimarnignoseološki oblik ostvarenja istine, polazi od analize Hermanna Kringsa.Hermannovaanalizavodiodrazvojazornogasadržajaukategorijalnusintezustvarnogastanja,teuafirmacijustvarnogastanjausudu.Baumgartnerističe:
»Noakosudijestprimarnimmjestomistine(istinitosti,op.a.)spoznajetimenipoštonijerečenodajesvakisudistinit,nitidabisvakiistinitsudsamimtimebiopotvrđenusvojojistini.«(Baumgartner,1998:174)
Takonaspitanjačimesesudovimogupotvrditikaoistinitisudoviupućujenapitanjeokriterijimaistine.
2.2. Kriteriji istine
»Ništanijenestalnijeodpolitičkogporetkakojijeravnodušan spram istine, noništa nije opasnije odpolitičkogsistemakojipretendiranatodapropišeistinu.«
MichelFoucault(1994:172)
Što jekriterij istine ikadasepojavljuje?Kriterij je,općenito,načinkojimsemjeri vrijednost pojedinih bića, znak razlikovanja i raspoznavanja, a uspoznajnoj teoriji i logici je,prijesvega,oznakaza istinitost ilineistinitostiskaza,pojmova,sudova,zaključaka.Uprocesuspoznaje,govorećiopćenito,koristećirazličitasredstvaimetode,sudjelujuosjeti,razum,um.Empirizam,racionalizamiintuicionizam–trisuosnovnegnoseološkekoncepcije,čijaseulogauspoznajičestopojedinačnoprenaglašava,zbogčeganastajupogreškeuprocesuspoznaje.22Zatose,samouzprožimanjeidopunu,aneisključivosti supstituciju, osjetilnog, razumskog i umnog područja spoznaje, možemopribližavati tzv.optimalnojmogućnosti spoznaje–postići relativni stupanjapsolutnostiistine.»Kriterijumistine«,kažeTineHribar,»jeprijeistine,pri
20
»Konačnomišljenje i spoznavanje jest naknadnoispunjenjeilisuispunjenjebeskonačnoga mišljenja i spoznavanja« (Halder, 2002:162).
21
»U svojoj čuvenoj zbirci definicija (De veritate I, 1), Toma Akvinski to naziva onimmomentom‘inquoverumfundatur’, i za tonavodiAugustinovu definiciju iz Soliloquia II:‘verumestidquoest’;ononačemusetemeljiistinajeonoštojest«(u:Baumgartner,1998:174).
22
Premaempirizmu,osjetilnoiskustvoje jedini ili osnovni izvor spoznaje. Racionalizamjegnoseološkoshvaćanjepokojemjerazumjedini ili najvažniji izvor spoznaje. Intuicionizam »je shvaćanje u spoznajnoj teoriji daje intuicijaosnovna spoznajnamoć ili izvorspoznaje, shvaćanje da intuicijom možemospoznatiionebitneaspekte,slojeveilistranezbiljekojenemožemodosećiniosjetilima,nirazumom,ninjihovomsuradnjom«(Filipovićetal.,1984:152).
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)
F.Novalić,Smisaoistine464
čemujeistinarazumijevanakaoučinak«(Hribar,1982:103).Onatadapostajejamstvozapraktičnodjelovanjeljudi.Okriterijimaistinitostispoznajepostojivišeshvaćanja.Uovomradu,utekstupodmeđunaslovom»Kpojmuimogućnostispoznajeistine«,razmatralismosedamosnovnihkriterijaistinitostiuokvirusedamosnovnihteorijaoistini.Upojedinimnavedenimteorijamaoistini,ovisnooshvaćanjupojedinihfilozofa,postojevišeilimanjerazličiteinačicekriterijaistinitosti.Ovdjenavodimojošdva,nekritička,kriterijaistinitosti:istinitjeonajiskazkojiprihvaćavećinaljudi(naivnorealističkoshvaćanje),istinitojeonoštoneprotivurječiautoritetu(dogmatskokonformističkoshvaćanje).Baumgartnerkaopodručjekriterijaistinenavodi:promatranje,iskustvo,logičkuizvodljivostizdrugihsudova,kontekstualnuvezusdrugimsudovima(Rescher),sustavnuučlanjivostunekiokvirkoherencije(Puntel),mogućnostdasezahtjevzavaljanostipotvrđensudomispuniuargumentacijskomdiskursu,kojimorapodlijegatitakvimuvjetimadaseunjemupostignutikonsenzusmožepojaviti kaoutemeljenikonsenzus (Habermas) (Baumgartner,1998:174–175).Sobziromdamnogikriteriji istine,uključujući inavedeneBaumgartnerove,nevodedokonačnevaljanostisudova,čovjekovuspoznajuupodručjuempirijskogaznanjamožemonačelnooznačitihipotetičnom.Baumgartnernapominjedapritomnećemoraspravljatiukojoj sumjeriodtehipotetičnostiizuzetelogičkezakonitostiitranscendentalnizakoninašegaiskustvenogznanja,uključujućiitemeljnizakonpraktičnoguma.Baumgartneropojavidogađanjaistinezaključuje:
»Udogađanjuistineobjavljujeseonozbiljsko.Todogađanjeistinejekonačno,aliseorijentirapremaidejiistinekojaprosijavauspomenutojstrukturalnojformuliistine.Nemožemodokučitipotpunusukladnoststvariiuma;ipak,tanamsukladnostlebdipredočimakaoidejasavršeneistine,apsolutnogidentitetamišljenjaibitka.Taidejajeidejabožanskogznanja,transcendentalniidealjedneomnitudo realitatis (Kant),kojunužnomoramomisliti,alijenemožemospoznajnoispuniti.«(Baumgartner,1998:175)23
Premaopćemmišljenju, istinitajespoznaja,aonajeposljedicasuđenja.OtomeHeideggerkaže:
»Kodsudavalja razlikovati: suđenjekaorealnipsihičkiproces iSuđenokao idealni sadržajsuđenja.O njemu biva rečeno da je ‘istinit’. Realni psihički proces, naprotiv, postoji ili nepostoji.Idealnisadržajsudastoji,prematome,uodnosupodudaranja.Tajseodnos,dakle,tičenekepovezanosti između idealnog sadržaja suda i realne stvari kaoonogao čemu se sudi.«(Heidegger,1988:246)24
Možemozaključitidapodudaranje,premavrstisvojegabitka,možebitirealno,idealno,nijednoodobojega;ištojenajvjerojatnije–jednaodmogućnosti,izširegspektraizmeđurealnogaiidealnoga.Razmatrajućivrstubitkaistineipretpostavkuistine,Heideggerjeeksplicitan:
»Svakajeistina,primjerenosvojojbitnojvrstibitkasukladnojtubitku,relativnasobziromnabitaktubitka.«(Heidegger,1988:258)25
Takvojseistinisamomožemovišeilimanjepribližavati,čimesepotvrđujeirelativnostapsolutneistine.Zatogovoritiočovjekuinjegovomcarstvuvrednovanjaispoznavanjaistinekao»bitkuljudskogbića,izvorunadeikajanja,strepnjeikrivnje«(Šarčević,1988:196),značigovoritiugranicamanjegovihpovijesnihmogućnosti.Svakovrednovanjeispoznavanjeistineimaisvojsmisao.
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)
F.Novalić,Smisaoistine465
3. Smisao istine
»Istinaunutarsebečuvaelementprisile…«HannahArendt(1996:99)
Istinomsečestonazivamnoštvopoluistina,lažiiobmana,kojesuproizvodotvorene ili prikrivene prisile. Pozivajući se namišljenja brojnih autora,MichaelHaralambos iMartinHolborn razlikuju dva osnovna oblikamoći–vlastiprisilu.
»Prisilajeonajoblikmoćikojunjojpodložninesmatrajulegitimnom.«(HaralambosiHolborn,2002:588)
Dennis H.Wrong razlikuje četiri posebna oblika moći kao namjernoga idjelotvornog utjecaja kojima semože utjecati i na spoznaju, objavljivanjeiposjedovanjeistine–imatimonopolnaistinu.Tosusnaga,manipulacija,uvjeravanje i vlast.26IM.Foucaultmislida»istinanijeizvanmoći,nitibezmoći«(Foucault,1994:160).Oduvijekjepostojalasklonostpojedinaca,društvenihidržavnihsubjekatakojisuisticalisvojedogmatskopravonaobjavuiposjedovanjeistine.OtomeFoucaultprimjećuje:
»Svakodruštvoimasvojrežimistine,svoju‘općupolitiku’istine:tj.tipovediskursakojeprihvaćaičinidafunkcionirajukaoistiniti;mehanizmeiinstancekojiomogućavajudaserazlikujuistinitiilipogrešniizričaji,načinnakojisesankcionirajujedniidrugi;tehnikeipostupkekojisekoristedasedođedoistine;statusonihkojisuzaduženizatodanaznačeonoštofunkcionirakaoistinito.«(Foucault,1994:160)
Sredstvaimetodevrijednosnerecepcijeistineprimjerenasupoželjnomepostizanjucilja ilisvrheistine–poželjnojvrijednosnojrecepciji interesa,potreba,želja,zadovoljstavanositeljaisubjekataistine.Ciljevii/ilisvrhemogubitiljudskiineljudski–moralniinemoralni.Vrijednostnekogciljamožese
23
»Ustrukturiistineiukonačnomedogađanjuistinetakosepokazujeopćastrukturakonačnoga uma, poznata još od Kanta: konačnium sazdan je od samostalnih, ali uzajamnopovezanih sposobnosti osjetilnosti (zor), razuma(pojam) iumauužemsmislu (ideje)«(Baumgartner,1998:175).IParmenid,ističućiproblemspoznajeistine,kaže:»Valjaproučitisve,suštinudobrozaokruženeistine,jermišljenjaljudisuvaravaitunemapouzdaneistine«(u:Diogen,2008:130).
24
Višeoizvornomefenomenuistineiporijeklutradicionalnoga pojma istine, uključujući iegzistencijalnoontološkuinterpretacijufenomenaistine,vidjetiu:(Heidegger,1988:249–257).
25
»Izričito i transparentno postavljanje pitanjaobitkuzahtijevadaprethodnobudeprimjereno eksplicirano jedno biće (tubitak) upogledu svojeg bitka« (Heidegger, 1988:7).»Bitakležiuegzistencijiiesenciji,urealnosti,postojanju,opstojanju,važenju,tubitku,u‘ima’«(Heidegger,1988:6).»OdAkvinskognadalje«, primjećuje Tine Hribar, »istina(bitak,…) stvari je, naime, ustrojstvo stva
ri: ‘dispositio rerum’. Zato naša istina, kadse radibiloobožijoj ili onašoj stvari, znači uvijek preustrojstvo drugih stvari, drugihistina«(Hribar,1982:114).Primjer1:Novacnije imovina, pa moćni i povlašteni moguprikrivati dagaposjeduju.Primjer2:Stvarna istinaoagresijiAntiterorističkogasaveza– Sjedinjenih Američkih Država i njezinihsaveznikanaIrak2003.godine,kojasesvimraspoloživim manipulirajućim sredstvima imetodama širila svijetom, nije bila tvrdnjadaIrakposjedujeoružjezamasovnouništenje,negovještoplaniranaiosmišljenaodlukaameričkogaestablišmentadasenapadne,okupiraipodčiniIrak.Smisaoteistinebiojeostvariti pragmatično – vojno, geopolitičko,geostrategijsko igospodarskopozicioniranjeSADautomdijelusvijeta.AmeričkaagresijaiokupacijaIraka2003.godinepokazalajekakomanipuliranjeistinomprethodiokrutnojimasovnojratnojdestrukciji.
26
Wrongvlastdijeliupetpodoblika–prinudnu, izazvanu, zakonitu, nadležnu i osobnu vlast.Više o oblicimamoći: snazi,manipulaciji, uvjerenju i vlasti, vidjeti u: (Wrong,1988:21–64).
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)
F.Novalić,Smisaoistine466
mjeritiprematomekolikonjegovoostvarenjepridonosiopćemdobru–prirode,čovjeka,društva,čovječanstva;ukojojmjeri je tajcilj,primjerice,sastajališta bioetike i holističke ekološkekulture,27 vrijedan.Karakter ciljevaodgovara karakteru sredstava. Nemoralni ciljevi ostvaruju se nemoralnimsredstvimaimetodama,amoralniciljevi–ljudskimmoralnimsredstvimaimetodama. Potonje ciljeve ponajviše čine univerzalnovrijednosni sadržajičijesusastavnice–jednakost,pravednost,multikulturalnost,intersubjektivnakomunikativnost,odgovornasloboda,prospektivnaodgovornost,demokratskietos,ekološkietos,svjetskiekološkietos,bioetičkavrijednosnaorijentacijairecepcija.Takavsustavvrijednostizahtijevadasesredstvazaživotneshvaćajumjerilomživota,jerjejačanjesamogaživotanjegovomjerilo(Nietzsche).Razmotrimoosnovnestrukturnedijelovesmislaistine(Slika3):
Slika 3. Osnovnistrukturnidijelovismislaistine
Pristupdoistinekaorazlogaostvarujeseposredstvomistinekaokriterijuma(Hribar, 1982:103).Ovisnookriterijima i razlozima istine, te sredstvima imetodamaspoznaje istine,ostvarujusekonkretniciljevi i/ili svrhe istine–ostvarujesesmisaoistine.Spolitičkim,gospodarskim,znanstvenotehničkim,uopćekulturnoduhovnimpromjenamairazvojemdruštvamijenjajusestrukturaihijerarhijavrijednosti,asnjimaistinainjezinsmisao,paihtrebamopromatratiispoznavatikaopovijesnorazvojnepojave,kaoprocesjedinstvaisučeljavanjasuprotnosti–subjektaiobjektaspoznaje,misliiakcije,apsolutnostiirelativnostiistine.»Smislovinisuobičneveličine«,ističeMilošIlić,»negoupravljeneveličine,vektoriljudskogduhaipraktičneaktivnosti«(u:Šešić,1977:150),kojiotkrivajuislobodu.»Slobodajeprazna«,primjećujeKarlJaspers,»kadanemisli istinu…(iodgovornost,op.a.)« (u:Šarčević,1988:325).A »bît istine«, premaHeideggeru, »razotkriva se kao sloboda«(Hajdeger,1975:459).28Unakanidaobjasnipitanjeodnosaistineislobode,konkretnijebîtiistineuslobodi,Heideggersepita:
»Postavljatibît istineuslobodu,zar toneznačiprepuštati istinunahođenjučovjeka?Moželi se istina temeljitijepotkopatinego time što će seostaviti namilost i nemilost samovoljite ‘trske koja se njiše’ (krhkog kolebljivog bića)?Ono što se zdravome sudu već za vrijemedosadašnjegizlaganjaneprestanonametalo,sadasesamojasnijeobjelodanjuje:istinaseovdjesnižavanasubjektivnost ljudskogasubjekta.Makolikoda je tomsubjektudostižna iobjektivnost,onaipakostajeuistimahsasubjektivnošćuljudskainjomečovjekraspolaže.«(Hajdeger,1975:455)
Takva»subjektivnostljudskogasubjekta«(Heidegger),relativizirailiucjeliniporičeobjektivnostistine.
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)
F.Novalić,Smisaoistine467
4. Umjesto zaključka
Čovjekneproizvodisamorobeiusluge,negoirazličiteistineinjihovsmisao,uključujućiapsolutnuirelativnuistinuinjihovsmisao.Autorapsolutnostirelativnost istinenastojimisliti zajedno,kaobitnumogućnostčovjekakoji»apsolutnost« istine može spoznati samo u konkretno ispunjenom povijesnomtrenutku.Smisaoistineje,govorećiopćenito,uvrijednosnomoralnoj–koncepciji,orijentacijiirecepcijiljudskihineljudskih–interesa,potreba,želja,zadovoljstava,pojedinihsubjekataaktera.Svejevećapotrebazasustavnimistraživanjem–smislaistineiistineuopće,astimeipotrebazasustavnimistraživanjemuniverzalnih,29kozmopolitskih,internacionalnihvrijednosti,nesamouhumanističkimidruštvenimnegoiuprirodnim,biomedicinskim,biotehničkimitehničkimznanostima.Tojeposebice izazov i za praktičnu filozofiju i socijalnu filozofiju koje zajedno sbioetikom, multidisciplinarno, interdisciplinarno i pluriperspektivno, mogupridonijetisigurnijemopstankuirazvojuprirode,čovjeka,ljudskogadruštva,čovječanstva.Smisao i besmisao pretežito postaju predmetom istraživanja u humanističkimidruštvenimznanostima,auprirodnim,biomedicinskim,biotehničkimitehničkimznanostima,ovisnoostupnjunjihoveinterdisciplinarnosti,integrativnosti ipluriperspektivnosti, tedosegu idubinismislaunjima,svesevišerespektiraju.Takvogaistraživanjanemabezprospektivneodgovornosti.Prospektivna odgovornost nositelja i subjekataaktera smisla istine i idejesameistineprepoznajeseu borbizaistinu30injezinuobranu,nesamousuvremenojfilozofijiiznanostinegoopćenitoudruštvu.Integrativnabioetikaiholističkaekološkakulturadvasuosnovnainezaobilaznačinitelja–»vektoraljudskogaduhaipraktičneaktivnosti«(MilošIlić),uborbizaistinuinjezinuobranu.Subjektiakteritakvevrijednosneorijentacijesredstvazaživotnipošto ne smiju shvaćatimjeromživota, nego istinsko respektiranje – zaštitu,jačanjeirazvojživotatrebajusmatratinjegovommjerom.Bezkritičkirazvijeneiutemeljeneteorijesmisla,uključujućiikritičkuteorijusmisla istine,nemoguće jene samoobjasnitinego i razumjeti teprevladavatigolemocarstvočovjekovabesmislakojičinisamsebi,prirodi,društvu,čovječanstvu.Tojeiputkojivodinjihovomedostojanstvenomeopstankuiodrživomerazvoju.
27
Stupanjholističkeekološkekulturejestupanjekologizacijematerijalneikulturnoduhovneproizvodnježivota;stupanjekološkeosviještenosti sfere politike, ekonomije, kulturnoduhovnih tvorevina – stupanj ekologizacijenediferenciranih i diferenciranih oblika društvenesvijesti(religije,filozofije,umjetnosti,znanosti, politike, prava,morala), kao i stupanjekološkeosviještenostiostalihkulturnoduhovnih pojava – jezika, navika, običaja,odgoja i obrazovanja, sporta, zabave, rekreacije,tesvihaktivnostiisadržajaslobodnogavremena.Višeoholističkojekološkojkulturividjetiu:(Novalić,2003:67–86).
28
»‘Bît’sepritomrazumijevakaoosnovaunutrašnje mogućnosti onoga što se najprije i
uopćepriznajekaopoznato.Alimiupojmuslobode, ipak,nepodrazumijevamoistinu,avećpogotovuneinjenubît.Otudapostavkadajebîtistine(točnostiiskaza)sloboda,moraiznenađivati«(Hajdeger,1975:455).
29
Ouniverzalnimsadržajimaistrukturivrijednosti vidjeti i u: (Schwartz, 1992) i (Ferić,2009).
30
»Pozivfilozofa«,premaRussellu,»sastojise,prijesvega,uborbizaistinu.Ukolikomuprofesijaslužizaneštodrugo,anezanepristranotraženje istine,onpočinje izdaju, zakoju jemoralnoodgovoran«(u:Grlić,1982:357).
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)
F.Novalić,Smisaoistine468
Literatura
Arendt,Hannah(1996):Eseji o politici,Zagreb,Antibarbarus.
Baumgartner,HansMichael (1998):Konačni um: k sporazumu filozofije o samoj sebi,Zagreb,Maticahrvatska.
Bošnjak,Branko(1982):Filozofija od Aristotela do renesanse,Zagreb,NakladnizavodMaticehrvatske.
Bošnjak,Branko(1996):Filozofija istine,Zagreb,Hrvatskofilozofskodruštvo.
Bučan,Daniel(2009):Kako je filozofija govorila arapski,Zagreb,Demetra.
Diogen,Laertije (2008):Život i misli istaknutih filozofa, (izbor izdjela),Zagreb,NovaAkropola.
Eagleton,Terry(2002):Ideja kulture,Zagreb,NakladaJesenskiiTurk.
Ferić,Ivana(2009.):Vrijednosti i vrijednosni sustavi: psihologijski pristup,Zagreb,Alinea.
Filipović,Vladimir,etal.(1984):Filozofijski rječnik,Zagreb,NakladnizavodMaticehrvatske.
Foucault,Michel(1994):Znanje i moć,Zagreb,Globus.
Gadamer,HansGeorg(1978):Istina i metoda: osnovi filozofske hermeneutike,Sarajevo,»VeselinMasleša«.
Gray,Ann(2003): Studying Culture, An Introductory Reader,London,Arnold.
Grlić,Danko(1982):Leksikon filozofa,drugoproširenoizdanje,Zagreb,Naprijed.
Hajdeger,Martin(1975):O biti istine,u:Savremena filozofija (1975),drugoizmijenjenoidopunjenoizdanje,Beograd,»Rad«.
Heidegger,Martin(1988):Bitak i vrijeme,drugoizdanje,Zagreb,Naprijed.
Halder,Alois(2002.):Filozofijski rječnik,Zagreb,NakladaJurčić.
Haralambos,Michael;Holborn,Martin(2002):Sociologija: teme i perspektive,Zagreb,Goldenmarketing.
Hegel,GeorgVilhelmFridrih(1979):Nauka logike: subjektivna logika ili učenje o pojmu,Trećidio,Beograd,Beogradskiizdavačkografičkizavod.
Hegel, GeorgWilhelm Friedrich (1982):Fenomenologija duha, u: Filipović,Vladimir(1982):Klasični njemački idealizam i odabrani tekstovi filozofa,Zagreb,NakladnizavodMaticehrvatske.
Hribar,Tine(1982):Istina o istini,Sarajevo,»VeselinMasleša«.
Hrvatski enciklopedijski rječnik (2004),Zagreb,EPH:NoviLiber,sv.10.
Kangrga,Milan(1970):Smisao povijesnoga,Zagreb,StudentskicentarSveučilištauZagrebu.
Kunzmann, Peter;Burkard, FranzPeter;Wiedmann, Franz (2001):Atlas filozofije, Zagreb,Goldenmarketing.
Marcuse,Herbert(1989):Čovjek jedne dimenzije: rasprave o ideologiji razvijenog industrijskog društva,2.izdanje,Sarajevo,»VeselinMasleša«–Svjetlost.
Novalić,Fahrudin(2003):Rasipanje budućnosti: kritika mita napretka i cinizma rasipanja,Zagreb,Alinea.
Pharo,Patrick(2006):Sociologija morala: Smisao i vrijednosti između prirode i kulture,Zagreb,Masmedia.
Samuelson,A.Paul(1969):Ekonomija: uvodna analiza,sedmoizdanje,Beograd,»Savremenaadministracija«.
Schwartz,ShalomH.(1992):»UniversalsintheContentandStructureofValues:TheoreticalAdvancesandEmpiricalTestsin20Countries«,Advances in Experimental Social Psychology,Vol.25,str.1–65.
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(453–469)
F.Novalić,Smisaoistine469
Sedlmayr,Hans(2009):Umjetnost i istina – o teoriji i metodi povijesti umjetnosti,2.izdanje,Zagreb,Scarabeusnaklada.
Simmel,Georg(1990):The Philosophy of Money,drugoproširenoizdanje,London,Routledge–KeganPaulLtd.
Šarčević,Abdulah(1978):Pogovor: hermeneutika kao filozofija,u:Gadamer,HansGeorg(1978):Istina i metoda: osnovi filozofske hermeneutike,Sarajevo,»VeselinMasleša«.
Šarčević,Abdulah(1988):Utopija smisla i istina vremena: karte svijeta i labirint ljudske egzistencije,BanjaLuka,»Glas«.
Šešić,Bogdan(1977):Čovek, smisao i besmisao,Beograd,»Rad«.
Tanović,Arif(1972):Vrijednost i vrednovanje: prilog proučavanju aksiologije,Sarajevo,Zavodzaizdavanjeudžbenika.
Wrong,H.Dennis (1988):Power, Its Forms, Bases, and Uses, (with aNewPreface),Oxford,BasilBlackwell.
Fahrudin Novalić
Sense of Truth
AbstractThe author elaborates a truth as historical phenomenon, as a process of unity and conflict of opposites of a subject and an object of cognition, a thought and an action, an absoluteness and a relativity of truth. The author, in this paper, understands a sense as a valueorientation of individual and collective subjectsactors in an activity. So, they realise the desirable value as the object or purpose of that activity. A thought in a word sense is associated with an other beings. It means their determination by thought, spirit, reason, intuition. The sense of truth, in general, is in a valuedmoral – conception, orientation and reception of some interests, needs, pleasures and desires of some subjectsactors.
Key wordsfuture,GeorgWilhelmFriedrichHegel,HansGeorgGadamer,truth,MartinHeidegger,sense,senseoftruth,value