Slušajmo pjesnike:Arsen Dedić

U rodnom gradu Šibeniku završio je gimnaziju i srednju glazbenu školu.

Odlazi u Zagreb. Studira pravo. Prekida, te 1959. godine upisuje se na Muzičku akademiju na kojoj diplomira u

veljači 1964. godine.

Otac je dvoje djece (Sandra i Matija) i suprug Gabi Novak.

• Radio je razne poslove vezane uz glazbu

• Svirao u ansamblima popularne i jazz muzike.

• Objavljuje stihove.

• Prva zbirka stihova je Brod u boci

• Osnovno određenje mu je glazba

Spajajući te dvije sklonosti: glazbenu u poetsku

prirodno je stigao do vlastitog kantautorskog govora

koji ga je najviše i obilježio.

KUĆA PORED MORA

Raznesene valima i vjetromtu su tople ruševine ljetana rubu napuštenog morai jednog izgubljenog svijeta.

Ničeg nema, ničeg nemaod tebe, od mene!

Ostala je samo prazna kućamalo stvari ljetovanja našegna stolu novine još ležesa nekim datumima jula.

Naša ljubav sad se ruši

kao pješčana kula.

A još sam uvijek ovdjejoš zagledan u more,na vratima vile

u kojoj tuga spava.

A kiše su se slile u cvjetove agava i ljetu je kraj.

Od vremena poezije i mira

ostala je samo prazna kućau noći okrenuta morusad čeka ljubavnike nove.

Ničeg nema, ničeg nemaod tebe, od mene u njoj!

BIT ĆEŠ UVIJEK MOJA

Bit ćeš uvijek moja

I dio moga snaBit ćeš uvijek mojaI tvoj ću biti ja

Bit ćeš uvijek istaOnakva kakvu znamBit ćeš uvijek sa mnomI kada budem sam

Sve do jučer moja ljubavMoja tajna sad si tiAl' dugo prijateljstvoSačuvat ćemo mi

Jer, uvijek bit ćeš mojaI misli moje znamBit će samo tvojeI drugoj kad ih dam

I drugoj kad ih dam

I drugoj kad ih dam

SVE ŠTO ZNAŠ O MENI

Ono sve što znaš o meniTo je stvarno tako maloU dvije riječi sve bi staloKada pričala bi ti

Ono sve što znaš o meniTo i drugi ljudi znajuŠto mi ruku samo dajuIl' na pozdrav mahnu tek

Ne znam da l' dan će doćiKad' ćemo sami ostatiKad' ćemo dugo pričatiJedno drugom sav, sav život svoj

Jer ono sve što znaš o meniTo je samo stara pričaJa sam jedan od mladićaKoje viđaš svaki dan

Ne znam da l' dan će doćiKad' ćemo sami ostatiKad' ćemo dugo, dugo pričatiJedno drugom sav, sav život svoj

Jer ono sve što znaš o meniTo je samo stara pričaJa sam jedan od mladićaKoje viđaš svaki dan

VRAĆAM SE TU

Ona duga putovanja,dani rasuti u snijegu;zar je srcu sve to trebalo da shvati?Ovo mi more više značiti će mi ljudi više dati.

Oni gradovi daleki još se dalji danas čine,

niti zvijezde nisu bile tako sjajne.

Šume su pute svoje krile,a dvorci čuvali su tajnei od nas.

Vraćam se tu,da ti kažem –

ovo sunce nek mi sja.

Vraćam se tu,to su luke iz mog sna.

Vraćam se tu,na toj zemlji gradim dom.Vraćam se tu,sve ću dijeliti sa njom.

Dok smo tražili svoj dio,dio svijeta, dio sreće,dok smo slijedili te ljubavi iz bajke,zvalo je more svake noćii blage oči moje majke.

Možda pošli bismo dalje,da se ne vratimo nikad,ali dobro su nas čuvali ti lanci.Za toplu obalu djetinjstva

bili smo vezani ko čamci, život sav.

Vraćam se tu,da ti kažem – ovo sunce nek mi sja.Vraćam se tu,to su luke iz mog sna.

Vraćam se tu na toj zemlji gradim dom. Vraćam se tu, sve ću dijeliti sa njom.

OŠ LUČACSPLIT

KNJIŽNICA: Mila Biočina

SPLIT, prosinac 2011.

KAD BI SVI LJUDI NA SVIJETU

VRAĆAM SE TUOne duga putovanja,dani rasuti u snijegu;zar je srcu sve to trebalo da shvatiOvo mi more više značiti će mi ljudi više dati.

Oni gradovi dalekijoš se dalji danas čine. Niti zvijezde nisu bile tako sjajne.

Šume su pute svoje skrile,a dvorci čuvali su tajnei od nas.

Vraćam se tu,da ti kažem – ovo sunce nek mi sja.Vraćam se tu,to su luke iz mog sna.

Vraćam se tu,na toj zemlji gradim dom.Vraćam se tu,sve ću dijeliti sa njom.

Dok smo tražili svoj dio,dio svijeta, dio sreće,dok smo slijedili te ljubavi iz bajke,zvalo je more svake noćii blage oči moje majke.

Možda pošli bismo dalje,da se ne vratimo nikad,ali dobro su nas čuvali ti lanci.Za toplu obalu djetinjstva bili smo vezani ko čamci, život sav.

Vraćam se tu,da ti kažem –ovo sunce nek mi sja.Vraćam se tu,to su luke iz mog sna.

Vraćam se tu,na toj zemlji gradim dom.Vraćam se tu,sve ću dijeliti sa njom.