Slučaj - Elberse A. 2013 Ferguson-ova formula

Tehnička znanja

(specijalistička znanja)

I sam je bio igrač, razumijevajudi igru postiče svoje igrače da budu bolji i nikada ne odustanu(„Ako

odustanete jednom, odustat dete i drugi put.“), želi ih učiniti pobjednicima te da budu svjesni da je

davati najbolje od sebe najvažnije, izgubili ili pobijedili.

Znao je šta klubu treba da bi bio izgrađen kao klub, ne samo kao tim. Graditi klub je značilo da

trenira sa igračim od njihove rane mladosti, oblikuje ih, prilagođava, te kada postignu kvalitet zaigraju

u prvoj postavi. Svakom pojedincu svog tima davao je vrijednost, koju su kasnije kada bi bili

zamijenjeni nekim mlađim igračima i dalje posjedovali te bi nastavili karijeru u nekom drugom klubu.

Ferguson je bio spreman na rizik; biti pozitivan i avanturista i riskirati – to je bio njihov stil.

Disciplinu i radnu etiku je raširio po cijelom klubu, ali kao mudar čovjek prvo je krenuo od sebe –

isprve je sam dolazio najranije na posao, stizao je prvi, ali u kasnijim vremenima je njegovo osoblje

učilo na njegovom primjeru i shvatalo bit toga – postojao je posao koji se trebao izvršiti, te su dolazili

čak i prije njega.

Jedna od najvažnijih komponenata dobrog menadžmenta jeste autoritet, kontrola nad svojim timom.

Niko u klubu nije snažniji od menadžera. Ukoliko bi neko širio loš utjecaj ili utjecaj uopde, Ferguson bi

to odmah sasjekao smatrajudi da osim njega kao menadžera niko drugi ne smije imati utjecaj na tim.

Također, ukoliko bi neko kritizirao klub ili igru svojih saigrača javno, ubrzo bi ostao bez ugovora.

Pripadnost klubu je velika odgovornost i kao takva zahtijeva veliku lojalnost.

Interpersonalne vještine

(vještina rada sa ljudima, vođenje i povezivanje unutar preduzeda; motivacija, nagrađivanje,

pomaganje, komunikacija, rješavanje konflikata)

Ukazao je povjerenje ljudima koje je angažovao. („Onog trenutka kada je osoblje angžaovano, morate

vjerovati da oni rade svoj posao.“)

Igrači Manchester United-a su odrastali skupa, trenirajudi od mladih dana zajedno, gradedi osjedaj

odanosti i lojalnosti, oni su postajali prijatelji, porodica.

Motivacija i ohrabrenje – shvatio je da niko ne pokazuje bolje rezultate ukoliko ga se kritizira, niti je

prijekor način za stimulisanje igrača. Ohrabrenje je način do kojeg se dolazi do poboljšanja igre, on ih

'odgaja' kao pobjednike, te igrači zarad sopstvenog ega ne pristaju ni na šta manje od davanja svog

maksimuma. Naravno i prijekor je prisutan, ali samo nakon gubitka, te ukoliko je igra bila doista loša.

Fergusonova komunikacija sa timom je bila dobra, a to je veoma važna prednost u poslu menadžera.

Znao je uvjeriti igrača da to što sjedi na klupi nije nipošto loše, pružajudi mu u neku ruku lažno

ohrabrenje da sliejde vede i važnije utakmice te da je to razlog.

Konceptualne sposobnosti

(sagledavanje „velike sile“ preduzeda da bi mogao donositi odluke; koncepcija)

Posmatranjem treniranja igrača zapažao je više detalja, nego kad ih je i sam trenirao.

Odluke su veliki rizik, koliko se dobija toliko se može i gubiti, koliko su dobre toliko mogu biti i loše, ali

Ferguson je spreman na rizik. („Sreda prati hrabre.“)

Mogao je primijetiti povredu igrača koje ni sam igrač nije bio svjestan, što govori o tome koliko su

njegova zapažanja i posmatranja bila predana i uspješna.