Evolucija medija:

govor/jezik: 100.000 – 35.000 g.

izum pisma: 3,5 tisuće godine pr. Kr.

izum tiska: oko 1450. g.

izum telegrafa: oko 1840. g.

prvi filmovi: oko 1900. g.

počeci radija: 1920-te

počeci televizije: 1940-te

računalna revolucija: nakon Drugoga svjetskog rata

Počeci vijesti:

Prije oko 100.000 godina: počeci jezika kod Homo sapiens.

Informiranje usmenim putem.

Neverbalni način komunikacije (dimni signali, grafički simboli)

Ljudi čije je zanimanje bilo prepričavati događaje (grčki aede, afrički vračevi).

Relacije/izvješća o nepoznatim svjetovima (Herodot, Marko Polo).

Posebne mreže za prikupljanje vijesti za potrebe vladara.

Obznanjivanje novosti puku (glasnici, doboši).

Komuniciranje slikom:

Tapiserija kraljice Matilde ili Tapiserija iz Bayeuxa

najpoznatija romanička tapiserija s kraja 11. stoljeća; priča o Normanskom osvajanju

Engleske 1066. godine.

Pismenost:

Prvo pismo:

Klinasto pismo , Mezopotamija, 3,5 tis. Pr. Kr

Uloga privatne korespondencije:

ograničena na više slojeve

pisma namijenjena pojedincu čitaju se pred publikom

POČECI NOVINA

Stari Rim:

Od vremena Julije Cezara: Acta publica, Acta diurna

– izvještaji o radu Senata

– vrsta zidnih novina

– zanimljivosti prepisivane rukom

– sastavljači: acctuarii (profesionalni pripovjedači)

– u Ciceronovim pismima relacije o zbivanjima nakon Cezarova ubojstva

(tragovi senzacionalizma)

Kina:

od kraja 9. st. na dvoru list Kin Pau

prvo mjesečnik, od 1361. g. tjednik, od 1830. g. dnevnik

službeni glasnik

Europa:

Od 14. stoljeća pojavljuju se rukom pisane vijesti (avvisi)

pišu ih: nouvellistes u Francuskoj; menanti u Italiji

obavijesti o ratovima, zemljopisnim otkrićima, epidemijama,

cijenama robe<

središte u Veneciji

Od 15. stoljeća stvaranje velikih država zahtijeva uređenje poštanske službe:

1464. g. Francuska

1478. g. Engleska

1505. g. Njemačka (Maksimilijan von Taxis)

Prije izuma tiska u Europi:

tisak u Kini poznat od 7. stoljeća („blok tisak” – cijela stranica)

kinesko pismo ima više tisuća znakova

izum tiska s pomičnim slovima u Koreji u 15. stoljeću

PREDUVJETI ZA RAZVOJ NOVINSTVA

Izum tiska

– Dalekosežne posljedice:

• knjige su postale jeftinije

• umnožavanje knjiga se ubrzalo

• knjige su postale dostupnije širim slojevima

• Crkva je izgubila monopol na znanje

– Sljedeći veliki korak bila je upotreba parnog stroja za pokretanje tiskarskih strojeva (poč.

19. stoljeća).

– Najveća zasluga za izum tiska se pripisuje Johannesu Gutenbergu iz Mainza u

Njemačkoj, no izum je rezultat rada niza naraštaja.

– Ranije je tisak poznat u Kini i Koreji.

– U Europi sličnom se tehnikom umnožavaju drvorezi i bakrorezi.

– Gutenbergov izum: oko 1450. godine:

• 1439. g. izumio stroj za lijevanje slova

• 1441. g. izradio tiskarsku prešu u Strasbourgu

• 1448. g. osnovao tiskaru u Mainzu

• 1448. g. (ili 1452) prva tiskana knjiga: Gramatika latinskog jezika i kalendar za

1448. godinu

Gutenbergova Biblija

– prva velika tiskana knjiga u povijesti

– rad trajao od 1450. do 1455. g.

– Biblija sa 42 retka

– 150-180 primjeraka tiskano

– oko ¾ na papiru

– prodavala se po 30 florina

– 48 sačuvanih primjeraka

Kalendari – prva periodika

– 1455. g. “Turski kalendar” (Opomena kršćanskom svijetu protiv Turaka” – novosti o

turskim osvajanjima, dvije godine nakon pada Carigrada)

• Unutar prva novinska vijest iz Rima, za dan 24.10.1454. – da je jedan vladar

odlučio pomoći ciparskom kralju u ratu protiv Osmanlija.

PRVE NOVINE U SVIJETU I HRVATSKOJ

– Najstariji oblik masovnog komuniciranja koji ima četiri temeljne karakteristike:

• Publicitet (javnost)

• Aktualnost (informacija se odnosi na sadašnjost i može na nju utjecati)

• Univerzalnost (ni jedna tema nije isključena)

• Periodičnost (pojavljuje se u redovitim razmacima)

Prve novine u Europi

– Novi tip tiskovine

• Letak (njem. Zeitung = novosti)

• Donosi novosti o važnim događajima, bitkama, epidemijama, požarima i slično.

• Letci o borbama protiv Turaka nastajali su među ostalima na temelju izvještaja

hrvatskih autora

• Druge vrste:

» referati (izvještaji o državnim događajima)

» relacije (zbirke izvještaja)

» pamfleti (polemički tekstovi podrugljiva sadržaja)

– Prve novine (periodičke publikacije koje donose aktualne teme, umnožavane na

tiskarskom stroju i dostupne široj javnosti) pojavljuju se u Zapadnoj Europi početkom

17. stoljeća.

– Pokretane iz ekonomskih razloga. Čitatelji prvih novina bili su trgovci, činovnici, učitelji

– srednji sloj (bogati su imali vlastite izvore informacija).

– 1599. g. u Nürnbergu: prva mjesečna publikacija, koja se može nazvati časopisom.

– Brzo širenje:

• prije 1620. g. u Berlinu, Hamburgu, Baselu, Amsterdamu,

• 1631. g. Pariz La Gazette

• 1645. g. Stockholm Post- och Inrikes Tidningar – najstariji novinski naslov

koji izlazi do danas

– U I. polovici 17. stoljeća novine su se pojavile u: Njemačkoj, Švicarskoj, Nizozemskoj,

Engleskoj, Francuskoj, Švedskoj, Italiji.

– U II. polovici 17. stoljeća još i u: Danskoj i Poljskoj.

– U 18. stoljeću: u Rusiji, Austriji, Norveškoj i Irskoj.

– Tek u 19. stoljeću novine su dobile Grčka, Rumunjska, Vatikan, Bugarska, Cipar.

– Najkasnije u Europi novine dobiva Albanija (1913. godine).

– The Daily Courant

• Prve prave dnevne novine u Europi

• Prvo izdanje 11. 3. 1702. g. u Londonu, izlazi do 1735.

• Imao samo jednu stranicu

• Na početku vijesti o ratnim zbivanjima u Europi (Rat za španj. baštinu) prenesene

iz nekoliko izvora (fran. La Gazzete, Amsterdam Courant, Harlem Courant)

• Poštenost i nepristranost u prenošenju tekstova iz drugih izvora, naveden izvor

• Vijesti kratke i sažete, bez potpisa

• Podijeljen na informativni dio i oglasni prostor

• Temelji pisanja vijesti na principu 5W, pošteno i nepristrano izvještavanje,

čitatelju ostavljena prosudba

Prve novine u svijetu

– U Americi:

• The Boston News-Letter

» 1704. godine

» prve novine koje su kontinuirano izlazile (tjedno),

» subvencionirane od britanskih vlasti,

» urednik John Campbell bio je knjižar i poštar.

• The New-England Courant

» Od 1721. g.

» Zabranjen 1726. g.

» izlaze kontinuirano (dnevno)

– Izvan Europe i Sjeverne Amerike pojavljuju se novine u kolonijama europskih država:

• Prve novine na afričkom kontinentu pokrenuli su Francuzi u Egiptu za vrijeme

Napoleona 1798. godine

• Prve novine u Aziji: francuske novine na Mauritiusu iz 1773.

• Godine 1803. izlazi prvi list na engleskom jeziku u Australiji.

Cenzura

– Institucija cenzure starija od tiska: crkvena kontrola spisa postojala je od 4. stoljeća.

– Godine 1275. u Engleskoj izdana je uredba “protiv širenja lažnih vijesti”.

– S pojavom tiska cenzura jača.

– Crkvena kontrola:

• u II. polovici 15. stoljeća Sveta Stolica dodjeljuje ulogu cenzora u Njemačkoj

nekim sveučilištima;

• godine 1601. papinskom bulom biskupi su obvezani na kontrolu tiskovina,

knjige bez odobrenja spaljuju se;

– Pojavljuje se i svjetovna kontrola:

• od 1524. g. u Njemačkoj dozvolu za djelatnost morao je posjedovati svaki

vlasnik tiskare;

• u Engleskoj pojavljuje se posebna institucija: Star Chamber (osnovana 1557.)

Francuska

– Kako bi iskoristio tisak za sebe, kardinal Armand de Richellieu pokreće službene

novine u Francuskoj – 1631. godine

– La Gazette je dvorski službeni list. Objavljivao je uredbe, poučne i zabavne priloge,

medicinske savjete, novosti iz zemlje i inozemstva, obavijesti (8 stranica malog formata)

Engleska

– Do 1640. Engleska je imala najstrožu cenzuru u Europi.

– Građanski rat u Engleskoj (Engleska građanska revolucija):

• sukob između kralja Karla I. i Parlamenta

• politička i vjerska pozadina sukoba

• Karlo I. je 1645. poražen i zarobljen (kasnije pogubljen 1649.)

• ukinuće monarhije, Oliver Cromwell – lord protector

• 1660. restauracija monarhije

• detronizacija Jakova II. (Glorious Revolution) – novi kralj Wilhelm Oranski

• Engleska postaje parlamentarna monarhija

– 1643. g. Mercurius Aulicus – list rojalista, sadrži ne samo vijesti već i političke

komentare

– u to vrijeme u novinama počinju se pojavljivati naslovi

– Neke novine imale su nakladu i do 1000 primjeraka

– Borba za slobodu tiska:

• 1644. g. John Milton obraća se Parlamentu s govorom o slobodi tiska -

izdana u tiskanom obliku kao Areopagitica, usmjerena protiv Licensing Order

iz 1643. (preventivna cenzura)

– Diktatura Olivera Cromwella

• 1649. – nakon uvođenja diktature Olivera Cromwella zabranjena je sva

štampa osim službene

• Mercurius Politicus – službeni list, urednik J. Milton

– Zakon o licenciji (Licensing Act) iz 1662. g.

• Knjige su se prije tiska morale davati na uvid (preventivna cenzura):

» pravne knjige - lordu kancelaru

» povijesne knjige – državnom tajniku

» većina ostalih – nadbiskupu od Canterberyja i londonskom biskupu

– Cenzura izaziva pojavu “podzemne” komunikacije.

– Formiranje dviju stranaka: torijevci – konzervativci, vigovci – liberali

– Preventivna cenzura ukinuta 1695. g.

– Uzlet tiska u Engleskoj. Razne vrste listova: trgovački, literarni, zabavni, politički.

– Tisak postaje važan element politike: borba za naklonost javnog mnijenja.

– 1704. g. Weeckly Review Daniela Defoea: eseji o društvenim pitanjima i vijesti, te

dodatak Scandal Club – satirički dodatak u kojem je kritizirao političku i društvenu

situaciju.

– Daniel Defoe bio je prvi novinar koji je živio od tog posla, pisao za popularne listove i po

narudžbi, popularnim jezikom.

– Ostali poznati engleski novinari 18. st.: Jonathan Swift, Richard Steele, Joseph Addison

– 1712. g. Stamp Act – način oporezivanja tiska (na snazi do 1855. g.)

• svaka publikacija morala je biti ovjerena državnim pečatom (taksa za svaki

primjerak)

• smanjenje tiraže za 40%

• poteškoće funkcioniranja novina

• državna pomoć za neke listove

• vigovska vlada 1722. g. kupuje London Journal, a torijevska opozicija

pokreće svoje glasilo Craftsman (1727.)

• politička borba preko tiska doprinijela je razvoju političkog tiska u Velikoj

Britaniji

– Gentleman's Magazine

• 1731. – 1922.

• Prvi izvještaji iz Parlamenta čiji je rad zatvoren za javnost (zabranjeno

objavljivanje imena zastupnika/govornika, a time i izvještaje)

• Autor Edward Cave – od 1738. objavljuje izvještaje kao izvještaje iz Senata

države Veliki Liliput, s izmišljenim imenima

• Izvještaje pisao i Samuel Johnson na temelju razgovora s portirima i poslugom

Sloboda tiska

– Uredbe o cenzuri i različiti sistemi dozvola za pokretanje novina bili su sveprisutni u

Europi.

– Od kraja 18. stoljeća pojavljuju se nove zakonske regulacije:

• Spominje se u američkoj Povelji o pravima države Virginija (Virginia Bill of

Rights) 1776. g. - nije ušla u Ustav Sjedinjenih Država 1787. g.

• God. 1791. donesen je Prvi amandman: “Kongres ne može donositi <

zakon, koji ograničava slobodu govora ili štampe.”

• francuska Deklaracija o pravima čovjeka i građanina 1789. g.

– Svaki građanin ima slobodu izražavanja svoga mišljenja u tisku “ s tim da odgovara za

zlouporabu ove slobode u slučajevima određenima zakonom”.

– sloboda i odgovornost – dva temelja tiska

Američki rat za nezavisnost

– Porast nezadovoljstva u kolonijama, posebno nakon uvođenja Zakona o taksama iz 1765.

godine.

– Zakon o taksama uvodi takse za sve vrste službenih dokumenata i tiskovine. Izglasao

ga je britanski parlament za sjevernoameričke kolonije.

– Nakon prosvjeda i mišljenja koje je iznio Benjamin Franklin, Zastupnički dom je ukinuo

taj zakon 1766. godine.

– Umjesto toga uvedene su nove vrste poreza, koje također generiraju nezadovoljstvo.

– Godine 1776. objavljena je Deklaracija nezavisnosti američkih kolonija (13).

– Novinari su uvelike sudjelovali u propagiranju ideja nezavisnosti američkih kolonija i

smatrali su se protivnicima britanskih vlasti.

– Massatchusetts Spy

• Pokreće 1770. Isaiah Thomas

• Deklariran kao politički neutralan, “otvoren za sve partije, ali nezavisan od

svih”.

• Bio je jedan od najčitanijih listova u kolonijama.

• Nakon izbijanja Američkog rata za nezavisnost prestao biti neutralan i

svrstao se otvoreno na stranu boraca za slobodu.

– Za vrijeme Američkog rata za nezavisnost pokrenuto je 35 novih listova.

– Porast političkog utjecaja novina i novinara.

– Propagandne akcije (pamfleti):

• Thomas Paine, Common Sense, 1776. g. – iznosi razloge za borbu za

nezavisnost; 120 tis. primjeraka

Francuska revolucija

– Do revolucije u Francuskoj je izlazilo samo nekoliko novina:

• Gazette de France (1631.)

• Journal de Paris (1777.) – prve dnevne novine u Francuskoj, zabranjene

1792., izlazile su ilegalno do 1811. g.

– Ideje o slobodi tiska: Honoré de Mirabeau

• Izdaje Le Courier de Provance od trenutka okupljanja Generalnih staleža

– Francuska Deklaracija o pravima čovjeka i građanina 1789. g. proklamira slobodu tiska.

– Političari su izdavali svoje novine ili surađivali u njima.

– Jean-Paul Marat – političar-revolucionar (jakobinac) i publicist:

• izdaje L’Ami du People (Prijatelj naroda) 1789. – preimenovan 1792. u Le

Journal de la République française

• Beskompromisni stav prema “neprijateljima revolucije/naroda”.

• Bio je žestoki protivnik žirondinaca.

• Ubijen u atentatu 1793. g. – Charlotte Corday, simpatizerka žirondinaca.

– Jacques Herbert izdavao je Le Père Duchesne – radikalni list 1790-1794, vezan uz

radikalno krilo jakobinaca (tzv. “bjesni”).

• Pisan na “narodnom” jeziku, postizao naklade do 200 tis. primjeraka).

• I kasnije u vrijeme revolucija izlazili su listovi sa istim naslovom (primjerice za

vrijeme Pariške komune).

– Jacques Pierre Brissota, jedan od većih žirondinaca, izdaje Le Patriote français

(1789-1793),

– I J. Herbert i J. Brissot giljotinirani su.

– Profesionalni novinari:

• Camille Desmoulines

» Révolutions de France et de Brabant (1789-1791)

» Le Vieux Cordelier (1793-1794) – kritika ultrarevolucionarnih metoda

• Charles Panckoucke

» Le Moniteur Universel (1789-1901)

» Veliki informativni list po uzoru na engleske listove.

» Brzo postaje službeno vladino glasilo.

» Rubrike:

o Narodna skupština

o vanjska i unutarnja politika

o administracija

o znanost i umjetnost

o obavijesti i oglasi

Napoleonovo vrijeme

– Nakon dolaska Napoleona na vlast – Dekret o zabrani izdavanja novina bez odobrenja.

– Tisak dobiva važnu propagandnu ulogu.

– Napoleon je dobro razumio utjecaj tiska i bojao se njegove slobode.

– Nije zabranjivao novine, već ih je nastojao podrediti interesima vlasti.

– Načini kontrole:

• nadzor i kontrola (policija)

• direktive (odjeljenje za tisak pri Ministarstvu policije)

• subvencije i podmićivanje

– Uvedena institucija “odgovornog urednika”.

– Pokretao u osvojenim zemljama novine koje su trebale služiti novome režimu (primjerice u

Egiptu 1798. g.).

– Prve novine na hrvatskom jeziku Kraglski Dalmatin (Il Regio Dalmata – Kraglski

Dalmatin) potječu upravo iz toga doba

POČETCI HRVATSKOG NOVINSTVA

– Preteča novinstva u Hrvatskoj - Pavao Ritter Vitezović (1652.-1713.).

• Izdavao je publicističke spise, kalendare, letke i dr.

• Potkraj 17. stoljeća vodio je zemaljsku tiskaru u Zagrebu.

• God. 1689. izdao je tzv. Novljančicu, prikaz bitke kod Novoga na Uni u obliku

narodne pjesme.

• Nakon političkog sukoba Sabor je Vitezoviću oduzeo tiskaru i nije se koristila

nekoliko desetljeća, kasnije je i uništena u požaru.

– Nakon Vitezovića prvi sačuvani kalendar u Hrvatskoj iz 1745. godine (sigurno je

postojao barem jedan prije toga, no nije sačuvan).

– Kalendare su izdavali tiskari-izdavači, te su u njima oglašavali svoje knjige.

– Na latinskom jeziku, 1771. g. Ephemeride Zagrabienses (Zagrebačke novine).

• Prve hrvatske novine • Izlazile su tjedno, svake subote na 4 str.

• Izdavač je bio Antun Jandera, upravitelj Kaptolske tiskare.

• Tijekom 1771. izašlo je 50 brojeva Ephemerida (nije sačuvan niti jedan).

• O njima znamo samo prema oglasu u kalendaru, koji je također izdavao Jandera

(Calendarium Zagrabiense, 1771, 1772).

• Iz sačuvane obavijesti proizlazi da su novine u poteškoćama zbog nedostatka

“compositora” – sastavljača.

• Uvjeti za izdavanje novina bili su vrlo nepovoljni:

» Zemlja je bila razorena ratovima, tržište izrazito malo, urbanizacija na vrlo

niskoj razini.

» Malo stanovnika u Zagrebu, malo zainteresiranih za novine

» Nedostatak novinara, pisaca, urednika (“compositora”).

» Pitanje jezika novina (Varaždinska Zemaljska vlada uvodi njemački);

latinski mogao biti znak otpora.

» Nepoznato je jesu li te novine imale dozvolu za izlaženje.

» Državna cenzura uvedena je u Hrvatskoj 1787. godine.

» Urednik mogao je biti Baltazar Krčelić.

• Antun Jandera - podrijetlom Čeh. Njegov rad pripada je vremenu reformi Marije

Terezije.

– Agramer deutsche Zeitung, 1786. g.

• Nije sačuvan niti jedan primjerak.

• Informaciju o njemu pronalazimo u peštanskom Mercur von Ungarn, oder

Literaturzeitung.

• Izlazi na vrhuncu jozefinskih reformi (germanizacija), na njemačkom jeziku.

• J. Horvat pretpostavlja da je izdavač lista bio Johannes Thomas Ebel von Trattner.

– Johann Thomas Ebel von Trattner vjerojatno pokreće i Kroatischer Korrespondent

• 1789-1790.

• Pokrenute na vrhuncu rata protiv Turske.

• Tijekom 1789. izašlo je 60 brojeva.

• Izlazile su srijedom i subotom.

• Namijenjen stranim časnicima i ostalim stručnjacima koji prate vojsku.

• Prvenstveno vijesti s ratišta. Gotovo nisu imale dodira s hrvatskom stvarnošću.

• Izvještaji s ratišta (2/3), službene vijesti, dvorski izvještaji, vijesti iz stranih

zemalja, tekstovi iz bečkih novina, oskudne domaće vijesti (primjerice o provali u

Opatovini), povremeno oglasi

• 17. svibnja 1789. u austrijskim nasljednim zemljama uvedena carskom odlukom

uvedena je taksa na novine (Stempel) trahe do 1. 9. 1790. – poteškoće s

distribucijom lista

• Nema traga intervencija cenzure – donosi i nepovoljne vijesti.

– Mirko Danijel Bogdanić

• Znanstvenik i pristalica prosvjetiteljskih ideja.

• Pisao je na štokavskom ijekavskom, s nekim dubrovačkim i dalmatinskim

izrazima, koristio je slavonski pravopis.

• Bogdanić je 1791. podnio molbu za odobrenje pokretanja novina na hrvatskom

jeziku – dobiva dozvolu (carske vlasti izdaju dozvole pokretanja listova na

narodnim jezicima kako bi stvorili protutežu mađarskoj politici).

• Nije sačuvana Bogdanićeva molba, već samo rješenje.

• List se trebao tiskati ćirilicom i latinicom, raditi na poboljšanju poljodjelstva i

gospodarstva, objavljivati domaće i strane vijesti, te donositi vijesti koje će

odgajati “djetinju ljubav i dužnu pozornost podanika”.

• Novine su trebale biti podložne cenzuri Ilirske dvorske kancelarije nadležne za

srpsko područje u Banatu.

• Posebno se trebalo bdjeti da se ne donose pozitivne vijesti o Francuskoj revoluciji.

• Ipak, Bogdanić nije realizirao svoje planove u vezi novina, već se posvetio

znanstvenom radu.

– Nastupilo je razdoblje vrlo nepovoljno za izdavanje novina.

– Biskup Maksimilijan Vrhovac kupio je tiskaru, no rad je njemu osobno zabranjen, a inače

se novine trebale slati na cenzuru Kraljevskom ugarskom namjesništvu.

– Štampaju se leci, uglavnom ilegalno (na talijanskom, njemačkom i hrvatskom)

– Kraglski Dalmatin

• Prve novine (djelomično) na hrvatskom jeziku • Francuske su vlasti nakon što im je mirom u Požunu 1805. pripala Dalmacija,

12.7.1806. g. pokrenule novine Kraglski Dalmatin.

• Odluku je donio talijanski potkralj, a uređivanje lista povjereno je talijanskom

književniku Bartolomeu Benincasi. Na hrvatski prevodili su franjevac Paško

Jukić i dominikanac Nikola Dominik Budrović.

• Tjednik, izlazio je u Zadru subotom, a od prosinca 1807. – petkom.

• Od ljeta 1809. godine ne izlazi redovito, čak ni nakon uspostave Ilirskih

pokrajina, a 1.4.1810. godine je obustavljen.

• List je bio dvojezičan, izdavan u dva stupca: lijevi – talijanski, desni – hrvatski.

Hrvatski tekst bio je prijevod talijanskog.

• Imao je 8 stranica.

• Naklada je iznosila 600 primjeraka.

• Ukupno je izašlo 186 brojeva.

• Imao je propagandistički značaj.

• Donosio je službene obavijesti, različite praktične upute, posebno gospodarskog

sadržaja (primjerice o gradnji cesta, o uređenju luka, sadnji krumpira i duhana<),

vijesti iz zemlje i čitavog francuskog imperija.

• Utjecaj Kraglskog Dalmatina na rađanje hrvatske nacionalne svijesti ponekad se

precjenjuje, a ponekad osporava ističući da je dvojezičnost bila zapravo

promašena: obrazovani ljudi znali su talijanski, oni koji su govorili hrvatski – nisu

znali čitati.

– Prema principu centraliziranog ustrojstva uprave, nakon uspostave Ilirskih pokrajina

centar je premješten u Ljubljanu, gdje je i pokrenut novi list Telegraphe Officiel

• Trebao izlaziti na francuskom, talijanskom, njemačkom i slavenskom jeziku, no

nije pronađen niti jedan primjerak na slavenskom

NOVINSTVO U HRVATSKOJ ZA VRIJEME NARODNOG PREPORODA I

REVOLUCIJE 1848./49.

Novine u razdoblju prije Narodnog preporoda (Metternichov režim)

– Nakon konačnog Napoleonova sloma – pobjeda reakcije. Metternichov režim u Austriji.

– U Karlovcu se 1816. pojavljuje prva aktualna politička brošura koja govori o političkoj

situaciji, na njemačkom jeziku Betrachtungen (Razmatranja),

– Autor nepoznat, pretpostavlja se da je to bio Mirko Lopašić ili Matija Šporer

– U vrijeme sloma Napoleona režimi su omogućili razvoj novinstva budući da se borba

protiv Napoleona vodila pod parolama slobode.

– U Beču 1813. g. pokrenut Oesterreichischer Beobachter, službeno glasilo u službi

Metternichove politike.

– Dva neuspjela pokušaja pokretanja novina na hrvatskom jeziku:

• Slavonski Feniks

» 27.1.1813. godine molbu za dozvolu za pokretanje novina na “ilirskom”

jeziku Slavonski Feniks uputio je Antun Nagy (odvjetnik, profesor

zagrebačke Pravoslovne akademije i cenzor školskih knjiga u Beču.

» Antun Nagy bio je rodom iz Požege, a za svoj poduhvat dobio je podršku

uglednika virovitičke županije.

» Trebao je izlaziti dva puta tjedno, a trebao se sastojati od dva dijela:

novina (formata četvrtine arka): vijesti i poučni članci o

ekonomiji, poljodjelstvu, korisnim izumima;

zabavnog časopisa (formata osmine arka): tekstovi o

povijesti i filologiji (usavršavanje narodnog jezika)

» Prva Nagyjeva molba odbijena, no on ponavlja molbu 1814. godine.

» Nova molba potkrijepljena je obrazloženjem da je list namijenjen

srednjem sloju (zanatlije, trgovci, gospodarski činovnici), koji ne poznaju

druge jezike, te da bi trebao biti čitan na području od Drave do Dalmacije,

koja se ponovno našla pod vlašću Habsburgovaca.

» Car je izdao dopuštenje pod uvjetom da se političke vijesti prenose

samo iz bečkih novina (Wiener Diariuma ili Oeterreichischer Beobachtera).

» Novine ipak nisu pokrenute.

• Oglasnik ilirski

» Hrvatski studenti medicine u Beču: Đuro Šporer, Aleksa Praunsperger i

Aleksa Vancaš.

» Utjecaj Jerneja Kopitara, kustosa bečke dvorske knjižnice. Đuro Šporer

molbu za odobrenje pokretanja novina za Hrvatsku, Dalmaciju i Istru

predao je 1817. (prije nego je završio studij).

» Njegove su novine trebale donositi vijesti, pisati o izumima, objavljivati

pripovijetke, prijevode stranih pisaca.

» Tijekom razmatranja Šporerove molbe zatraženo je Kopitarovo mišljenje

(pozitivno), te policijski izvještaj o Šporeru (sumnja zbog frankofilstva

njegova oca).

» Nada da će list na “ilirskom” jeziku latiničkim pismom suzbiti

popularnost ruskih izdanja utjecala je na izdavanje dozvole 1818. godine.

» Izdan je “Poziv na pretplatu”: list je trebao izlaziti u Beču dva puta tjedno,

a pretplatnicima se trebao distribuirati poštom.

» Namjera prosvjećivanja puka i afirmacije narodnog jezika odražava

ideje prosvjetiteljstva i francuske revolucije.

» Trebao je biti pisan na novom književnom jeziku u kojem bi se našlo

pomalo od svakog narječja i ono što je svima razumljivo. Sam jezik

proglasa bio je prilično nerazumljiv.

» Đuro Šporer je na Kopitarov savjet pokušao pronaći sponzore, obratio se

Maksimilijanu Vrhovcu kao “rodoljubnom meceni”.

» Vrhovčev je odgovor bio negativan. Zbog toga je razočarani Šporer

napustio svoje planove.

» Nakon svršetka studija Đuro Šporer je izdao u Karlovcu Almanah ilirski,

koji je distribuiran, no poduhvat je završen financijskim neuspjehom.

– U to vrijeme u Hrvatskoj broj pismenih 2%.

– Novine u Hrvatskoj početkom 19. stoljeća pokreću medicinari.

– I prve srpske novine pokretali su medicinari: Dimitrije Davidović i Dimitrije Frušić

(1813. u Beču: Novine serbske iz carstvujušćega grada Vijenne).

– Pokreću se i novine na njemačkom jeziku:

• Agramer Theater Journal (1815)

» A. G. Guttenberg.

» Sačuvan samo prvi broj.

» Sadržavao kazališne vijesti, anegdote, pjesmice i zabavne sastavke.

» J. Horvat navodi ga kao dokaz germanizacije, odnosno jačanja njemačkog

elementa u Zagrebu.

• Luna, Agramer Zeitschrift

» 1826. g. – zabavnik, ne donosi političke vijesti.

» Pokrenuo ga je Franjo X. Stauduar (pisar kod austrijske vojne komande).

» U posao se uključio Franjo Suppan (Župan), vlasnik tiskare.

» U 1. broju pjesma Tome Mikloušića “Vuščenje (radostan pozdrav) vil

horvatsheh pri vandavanju novin zagrebečkih”

» Sadrži prikaze života u Zagrebu, priloge o povijesti Hrvatske.

» Objavljena je i 61 pjesma na hrvatskom (kajkavskom). U uredništvu

lista nalazio se Dimitrija Demeter.

• Agramer politische Zeitung

» Isti izdavač, T. Stauduar, 1830. pokreće i prave novine: Agramer

politische Zeitung.

» Naklada 1830-ih: 900-1000 primjeraka.

» Objavljuje vijesti prema cenzuriranom bečkom tisku. Luna postaje

njegov zabavni prilog. Izlazi do 1858. godine.

• Agramer Zeitung

» 1848. g. Agramer politische Zeitung mijenja ime u Agramer Zeitung.

» Izlazi do 1912. godine.

» Nakon 1912. naslijedio ga je Agramer Tagblatt.

» Bio je to prvi moderni dnevni list u Zagrebu.

» Imao je ozbiljno uredništvo. Čitali su ga svi pismeni građani Zagreba

(časnici, činovnici, obrtnici i trgovci).

– Metternichov režim provodi cenzuru koja sastavni dio rada policije. Na terenu cenzuru

vrše posebno imenovani cenzori.

– Cenzura nastoji biti sveobuhvatna: odnosi se na tiskovine u zemlji, uvoz iz inozemstva,

kazališne predstave, knjižnice.

– Aktualizacija popisa zabranjenih knjiga svaka tri mjeseca.

– Posebna se pažnja posvećivala tiskovinama vezanima uz nasljeđe francuske vlasti i

drugim političkim pitanjima, a neke tiskovine zabranjivane su zbog netočnosti vezanih

uz dinastiju ili zbog povrede ćudoređa.

Hrvatski narodni preporod

Otpor mađarizaciji

– Ustrajanje na latinskom jeziku i na starim “municipalnim” zakonima (hrvatsko

državno pravo) – stare plemićke elite, nakon Sabora u Požunu 1825. koji je bio pozornica

mađarskih nacionalnih zahtjeva.

– Isticanje nacionalne posebnosti i narodnog jezika – nove građanske elite.

– Nova inicijativa za pokretanje novina na hrvatskom jeziku – 1832. g.

– 31.3.1832. Ljudevit Gaj podnosi molbu Namjesničkom vijeću.

Ljudevit Gaj

– “Kratka osnova hrvatsko-slavenskog pravopisanja” 1830, Budim.

– U to vrijeme postojalo je sedam pravopisa.

– Gaj nudi pojednostavljeni pravopis, u kojem koristi i neke dijakritičke znakove po

uzoru na češći jezik.

– Potrebu za reformom argumentira rodoljubnim argumentima te praktičnošću.

– Krug oko Ljudevita Gaja: Ljudevit Farkaš (Vukotinović), Antun Vakanović, Nikola

Maraković, Fran Kurelac, Dragutin Rakovac).

– Novine su se smatrale instrumentom borbe za nacionalno buđenje i borbe protiv

mađarizacije.

– Pitanje izbora jezika (dokaz da je pogled novog naraštaja sezao mnogo dalje):

Ivan Derkos “Genij domovine nad sinovima koji spavaju” – zagovara

uzimanje dalmatinskog narječja,

Janko Drašković “Disertacija iliti razgovor gospodi poklisarom<” –

predlaže štokavštinu

– Financijske poteškoće. Gaj je namjeravao u novine uložiti cijeli svoj imetak naslijeđen od

oca, krapinskog ljekarnika. Kapitala je u Hrvatskoj nedostajalo.

Danica horvatska, slavonska i dalmatinska

– U programu koji je Gaj priložio uz molbu isticalo se da će novine donositi:

vijesti o seljačkom i kućnom gospodarstvu,

tekstovi o prirodnim naukama, zemljopisu, etnografiji, povijesti,

književnosti i jezikoslovlju,

pregled novih političkih događaja,

pjesme, govore, priče, anegdote, zagonetke i dr.

– Molba se rješavala sporo, tražena su dodatna pojašnjenja. Upozoravalo se da se u

novinama ne smiju nalaziti politički tekstovi, tražila se informacija o planiranoj

frekventnosti časopisa, o kvalifikacijama izdavača, potrebnom kapitalu itd.

– Brošura “Sollen wir Magyaren werden?” izdana 1833. u Karlovcu.

– Lj. Gaj je morao u Beču urgirati za odobrenje. Primljen je na audijenciju kod cara

Franje II. Godine 1833. podnosi novu molbu.

– Nakon provjera u Zagrebu, a uz intervenciju samog cara, u ljeto 1834. izdano je

odobrenje za pokretanje novina.

– Sastav uredništva:

Dragutin Rakovac (star 21 g.)

Ljudevit Vukotinović (star 21. g)

Antun Mažuranić (star 29 g.)

Vjekoslav Babukić (star 22 g.)

Pavao Stoos (star 26 g.)

Ljudevit Gaj (star 25 g.)

Novine horvatzke

– Odluka da se tiskaju po starom pravopisu za početak i na kajkavštini.

– Početkom 1835. (nosio je datum 24.10.1834) izdan je proglas o izdavanju Novina

horvatzkih i Danicze – usmjerenost na sve Južne Slavene.

– Počinju izlaziti od 6. siječnja 1835. godine, dvaput tjedno (utorak i subota).

– Prvi dio Novina trebao je donositi vijesti o političkim događajima u zemlji i

inozemstvu, dok je Danicza tjedni dodatak (prvi broj: 10.1.1835. godine).

– Danicza je trebala donositi zabavne i poučne priloge, o povijesti, književnosti i

baštini, pjesme i dr. na “svim ilirskim narječjima”.

– Poziv na pretplatu.

– Problem s određivanjem društvene situacije u Hrvatskoj, nedostatak potrebnih podataka.

– Hrvatsko društvo na pragu modernog doba.

– Razlike između pojedinih hrvatskih zemalja.

– U Banskoj Hrvatskoj samo tri značajnija grada: Zagreb (10 tis.), Varaždin, Karlovac.

– Prometna (ne)povezanost.

Novine horvatzke i Danicza

– Česte modifikacije naslova novina:

• Novine horvatzke (1835/1836.)

• Ilirske narodne novine (1836-1843.)

• Narodne novine (1843/1844.)

• Novine horvatsko-slavonsko-dalmatinske (1844-1846)

• Novine dalmatinsko-horvatsko-slavonske (1846-1849)

• Narodne novine (1849-1853.)

• Carsko-kr. službene narodne novine (1853-1860)

• Narodne novine (od 1861.)

– Prve vijesti oblikovao je Ljudevit Jelačić (bivši profesor prava Pravoslovne akademije,

otpušten iz službe zbog nastupa protiv apsolutizma): vijest o 50-godišnjici misnikovanja

zagrebačkog biskupa Aleksandra Alagovića.

– Preuzimaju se također strane vijesti iz inozemnih novina – takve vijesti prevladavaju

u Novinama sve do 1842. g. (vijesti bira i prevodi Dragutin Rakovac).

– Do 1842. godine Novine nastoje biti politički neutralne.

– Dodatno oglasnik: Obznanitelj (Intelligenzblatt)

Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka

– Zabavni prilog Novina horvatzkih bio je nositelj političkog usmjerenja.

– Moto: “Narod bez narodnosti je tijelo bez kosti”.

– Naklada oko 500 primjeraka za pretplatnike + oko 150 u promotivne svrhe i za razmjenu.

Distribucija besplatnih primjeraka u Bosnu i Vojnu krajinu odaje političke namjere Lj.

Gaja.

– Gajeva aktivnost na stranicama Novina – veliki doprinos narodnom preporodu.

– Gajeva “Još Horvatska ni propala” – veza novina i kazališta.

– Od ožujka 1835. u Daniczi izlazi Gajeva rasprava o pravopisu i tekstovi se počinju

tako tiskati (25.7.1835. Danicza postaje Danica)

– Smrću Franje II. nastaje nova politička situacija: na vlasti je namjesništvo (zbog

zdravstvenog stanja novog cara Ferdinanda V.).

– Novčana situacija novina bila je loša – pad broja pretplatnika.

– Od 1836. promjena naziva u Novine ilirske (slavenstvo) – prelazak na štokavštinu

(važna i riskantna odluka). U redakciju ulazi Dimitrija Demeter i Ivan Mažuranić.

– Postoji i otpor protiv napuštanja kajkavštine (daljnji pad naklade).

Gajeva tiskara

– 30.12.1835. Lj. Gaj podnosi molbu za odobrenje za pokretanje tiskare.

– Otpor Ugarskog namjesništva, nova molba dvorskoj kancelariji u Beču 1.6.1836.

godine.

– Odobrenje Gaj dobiva polovicom 1837. godine, no bez litografskog privilegija (ne

mogu se tiskati slikovni prilozi).

– Gaj nabavlja tiskarski stroj u Češkoj, na kredit. Tiska i zagrebačke novine na

njemačkom, te drugi materijal: osmrtnice, reklame itd. Mali broj knjiga. Slagari u

tiskari su stranci.

– Kriza ilirizma – nije uspjelo pridobiti sve Južne Slavene za ilirizam:

• U Sloveniji jedino Stanko Vraz

• Među Srbima, Teodor Pavlović, urednik Srpskih novina iz Pešte protivnik

ilirskog imena.

– Od početka 1840-ih Novine se uključuju u političku borbu u Hrvatskoj između

mađarona i ilirske stranke.

– Jačanje cenzure.

– Prvi feljtoni – Ljudevit Vukotinović.

– God. 1843. – zabrana ilirskog imena.

Novine u Hrvatskoj uoči 1848.

– Jačanje političke borbe utjecalo je na povećanje naklade Novina (kao i novina na

njemačkom jeziku).

– Uoči 1848. naklada Narodnih novina iznosila je 800 primjeraka, a Agramer Zeitunga –

1350 primjeraka.

– Naklade političkih brošura sežu do 1000 primjeraka.

Narodne novine

– 1843. promjena imena u Narodne novine.

– Od gašenja Narodne novine spašava Janko Drašković svojim bečkim vezama.

– Gaj se pomalo povlači u sjenu, glasnogovornik ilirske stranke postaje Ivan Kukuljević

Sakcinski.

– Aktivnost cenzora Josipa Macsika (Mačika), profesora Pravoslovne akademije u

Zagrebu (1843-1845).

– Brisanje svakog spomena imena domovina, sloboda i slično.

Dva nova časopisa na njemačkom jeziku:

– Croatia (1840-1842), izdavač je tiskar Župan, a urednik novina Eduard Breyer.

– U početku simpatizira ilirizam, objavljuje tekstove o geografiji i povijesti, te prijevode

narodnih pjesama na njemački jezik. Kasnije se svrstava na stranu mađarona.

– Pilger (1841-1847) izlazi u Karlovcu

• Prvi ekonomski list u Hrvatskoj („trgovačko-beletristički časopis“).

• Izlazi tri puta tjedno.

• Ima dopisnike u drugim gradovima.

• Sadrži brojne rubrike

Novine u provinciji

– Jeka od Osijeka – planirani list po uzoru na Danicu; nije pokrenut.

– Eco del Litorale Ungarico u Rijeci. Planirani Dnevnik od literature i zemljodjelanja nije

se uspjelo pokrenuti.

– Zora Dalmatinska 1844. u Zadru (naglašena dalmatinska posebnost, odbacivanje

Gajeva pravopisa).

Branislav

– Politički tjednik u obliku letaka.

– Izlazi u Beogradu 1844/1845. zbog pojačanog pritiska na ilirski pokret u Hrvatskoj i

cenzorskih intervencija.

– Urednik lista bio je Bogoslav Šulek, a u projektu sudjeluju i Pavao Čavlović te grof

Albert Nugent.

– Krijumčaren u Hrvatsku

– Izašlo je 13 nedatiranih brojeva.

– Geslo: “Ne dajmo se! Ne bojmo se!”

– Usmjeren protiv politike mađarona i zagrebačke cenzure.

– Donosio je izvještaje sa županijskih skupština.

– Objavljuje govore Ivana Kukuljevića Sakcinskog, među ostalima i onaj od 12.5.1843.

godine kojim on zahtijeva uvođenje hrvatskog jezika kao službenog.

Sukob mađarona i iliraca/narodnjaka

– Metternich je prihvatio stavove grofa Kulmera, obojica su izvukli zaključke iz

činjenice izlaženja Branislava izvan Hrvatske – ublažavanje cenzure.

– Popuštanje prema hrvatskom jeziku (katedra za ilirski jezik i književnost otvorena na

Pravoslovnoj akademiji).

– Godine 1845. polemika između mađarona i iliraca na stranicama Agramer Zeitunga. Gaj je

u Narodnim novinama vrlo oprezan.

– Mađaroni su planirali pokrenuti vlastiti list – Agramer Beobachter – začetci stranačkog

novinstva

– Godine 1847. podnesena je molba za odobrenje pokretanja novina.

– Daljnji su tijek događaja odredili događaji 1848/1849.

Novine u hrvatskoj za vrijeme revolucije 1848/49.

Proljeće naroda 1848/1849.

– Odjeci revolucije u Hrvatskoj. Natpisi u novom duhu i u Novinama; pitanje

oporezivanja aristokracije, odgovornosti vlade itd.

– Revolucija u Ugarskoj utječe na ugarsku politiku prema Hrvatskoj (koju smatraju

integralnim dijelom Ugarske).

– Ukidanje cenzure donosi slobodu štampe

Novine dalmatinsko-horvatsko-slavonske

– Urednik Bogoslav Šulek.

– 22.3.1848. Novine su izvijestile o događajima u Beču. Šulek objavljuje uvodnik “Naše

želje” u kojem se nalaze zahtjevi za ujedinjenje Hrvatske, Vojne krajine i Dalmacije.

Novi listovi

– Uzavrelo ozračje donosi poplavu letaka političkog sadržaja.

– Pokretanje novih novinskih naslova:

• U Varaždinu: Der Lucifer. Censurfreies Organ für Politik, Literatur, Humor und

Caricatur (na njemačkom, izašao je samo jedan broj 22.4.1848.)

• U Osijeku: Volksredner für Vaterland, Freiheit und Gesetz für Kunst, Gewerbe

und Wissenschaft (izlazio u ljeto 1848, dva puta tjedno, simpatizirao mađarsku

revoluciju)

• U Dubrovniku: Rimembranze della settimana (pokusno), L’Avvenire (na

talijanskom, ali u duhu slavenskog preporoda

Dalmacija

– U Zori Dalmatinskoj zagovara se ujedinjenje s Hrvatskom

– Gazzeta di Zara (službeni list, izlazi od 1832.) glasilo je protivnika ujedinjenja s

Hrvatskom. Donosi liberalne stavove u duhu autonomaštva. Počinje, umjesto dva,

izlaziti tri puta tjedno.

– Dalmazia Constituzionale: novi tjednik (1848/1849.), uglavnom protiv ujedinjenja s

Hrvatskom.

– Staffetta (1848/1849.), informativni list, izlazi u Zadru.

– Ubrzani razvoj novina 1848. pokazao je nedostatak profesionalnih novinara, slabost

izvještavanja o događajima na terenu.

– Slabo izvještavanje sa zasjedanja Sabora (autor Edvard Vrbančić, sam bio zastupnik).

– Dotadašnji suradnici novina angažirali su se u politici; Šulek sam u uredništvu Novina.

Saborske novine

– Počinju izlaziti s početkom rada Sabora u lipnju 1848. (posljednji broj 29.7.1848.)

– Urednici Edvard Vrbančić i Nikola Krestić, tiskara braće Župan.

– List je trebao biti dnevnik, ali nije izlazio svaki dan, već tri puta tjedno.

– Glasilo protivnika desnog, konzervativnog krila narodne stranke u Saboru

(programatski tekst u prvom broju: “Vjeroispovijedanje”)

Slavenski Jug

– Nasljednik Saborskih novina, izlazi od 6.8.1848. isprva tri puta tjedno (nedjelja,

srijeda i petak), a onda od ljeta 1849. kao dnevnik.

– Tiskara braće Župan.

– Urednici: Dragojlo Kušlan, Nikola Krestić, kasnije Bogoslav Šulek.

– Glasila demokratske opcije u Hrvatskoj (parole: “Narod bez narodnosti – tijelo bez

kosti” te “Sloboda, jednakost, bratstvo”). Stranka Slavenska lipa.

– Izlazi u vrijeme rata protiv Mađara. J. Horvat govori o ratnoj psihozi. Od studenog

1848. distanciranje od Jelačića.

– List je imao dopisnike iz različitih gradova Hrvatske (također Beča i Pariza – Andrija

Torkvat Brlić)

– Rubrike:

• Pogled na europske događaje

• Slavenski svijet

• Inostrani svijet

• Pregled novinstva

• Pazar (feljton)

• Dopisi

• Kratke vijesti

• “Glasnik” – pritužbe građana na zloupotrebe

Prijatelj puka

– Također nasljednik Saborskih novina, izlazi od 8.8.1848. (do studenog iste godine).

Tjednik, zapravo tjedni prilog Slavenskom jugu namijenjen širim slojevima.

– Urednik: Dragojlo Kušlan.

– Neuspjeli pokušaj približavanja elite narodu.

Südslawische Zeitung

– Počinje izlaziti početkom siječnja 1849. godine na njemačkom tri puta tjedno.

– Pokretač: Dimitrija Demeter; urednik: Josip Praus.

– Namjera je bila upoznavanje svijeta sa zahtjevima južnih Slavena, te međusobno

povezivanje južnoslavenskih naroda.

– U listu pisali su: Ivan Mažuranić, Imbro Tkalac.

– Nakon sloma revolucije Südslawische Zeitung ostao je kao jedini oporbeni list do 1852.

godine, kada je njegov urednik osuđen zbog natpisa u novinama i nasilno unovačen u

vojsku.

Slom revolucije i mjere protiv slobode tiska

– Ograničenje slobode štampe traži od bana Jelačića Franjo Kulmer, koji je u bečkoj

vladi ministar za Hrvatsku.

– Posebno na udaru Slavenski jug, koji napada Kulmerovu politiku, te kritizira

oktroirani ustav; Gajeve Novine vrlo oprezne.

– J. Jelačić izdaje Privremeni zakon o štampi 9.5.1849. po uzoru na austrijski zakon

(novčano kažnjavanje, jamčevina, financijski preduvjeti za pokretanje novina), no

hrvatski zakon predviđao je i zatvorske kazne.

– Lj. Gaj sklapa sporazum s Franjom Kulmerom i vlastima, te dobiva subvenciju za

svoje novine.

– 5.2.1850. Gaj objavljuje ugovor iz prosinca 1849. prema kojem su Narodne novine

postale službene novine.

Carsko-kr. Službene narodne novine

– Od 1.1.1852. godine izlazi beletristički dodatak Neven.

Jugoslavenske novine

– 12.2.1850. ban J. Jelačić je zabranio izlaženje Slavenskog juga.

– U travnju iste godine Bogoslav Šulek pokreće novi list Jugoslavenske novine.

– Problemi s političkim pritiskom i unutrašnji problemi uredništva (Šulekova bolest)

– Zabranjene u prosincu 1850.

– Odbijena molba za pokretanje novog lista Domobran.

Dalmacija

– Novi službeni list u Dalmaciji od proljeća 1849. je L’Osservatore Dalmato.

– Tiskan dvojezično, jedan stupac na talijanskom, a drugi na “ilirskom” (Smotritelj

dalmatinski).

– Uskoro se dva lista dijele, a hrvatski dio izlazi rjeđe od talijanskog (mijenja naziv u

Glasnik dalmatinski).

– Gaj zapada u financijske probleme zbog pada naklade i neredovite isplate subvencije.

– Suradnja s vlastima košta Gaja ugleda u zemlji.

– Narodne novine imaju i dalje brojne suradnike (A. Starčević, P. Preradović).

– Godine 1856. uređivanje Narodnih novina preuzima Dimitrija Demeter.

Promjene koje utječu na novinstvo:

– Uvođenje poštanskih maraka 1.6.1850. – olakšava distribuciju.

– 13.9.1850. – telegrafska linija Zagreb-Zidani Most (prva telegrafska vijest objavljena u

Narodnim novinama) 13.1.1853. – o atentatu na Franju Josipa.

– Između 1835. i 1855. u hrvatskom se novinstvu odvija pravi preokret:

• Posve politički pasivna sredina prerasta u moderno politizirano društvo.

• Hrvatski jezik doživljava potpunu afirmaciju.

• Odbačeni su ostaci feudalizma, u zemlji počinju se razvijati novi oblici

gospodarstva.

• Zahvaljujući tehničkim izumima Zagreb dobiva vezu sa svijetom.

SVJETSKO NOVINSTVO 19. STOLJEĆA

Novi načini u novinstvu

• Utjecaj industrijske revolucije na novinstvo – upotreba parnog stroja za pokretanje

tiskarskih strojeva.

• Izgradnja željeznice (također i parobrodi) mijenja način distribucije.

• Uredništva se pretvaraju u novinska poduzeća.

• Godine 1814. londonski Times počinje se tiskati u tiskari na parni pogon – početak

industrijske faze razvoja novinstva.

• Broj tiskanih primjeraka po satu povećava se rapidno sa 300 na 1100, a onda na

3000-4000.

• Ubrzo je Times imao više čitatelja nego svi ostali londonski listovi zajedno.

• Timesov primjer brzo slijede drugi.

Društvene promjene

• Napredak urbanizacije, promjena strukture stanovništva, pojava radničke klase.

• London u prvoj polovici 19. stoljeća ima oko 2 milijuna stanovnika.

• Porast pismenosti. Razvoj školstva – obvezno školstvo.

• U Engleskoj 1831. godine pismeno je 70% gradskog stanovništva.

• Ove promjene omogućavaju povećanje naklade novina. Moguće je financirati novine

novcem od prodaje – pojava nezavisnih listova.

• Izdavačka djelatnost postaje profitabilna. Novine se pokreću iz komercijalnih

razloga.

• I stranačke novine u ovakvim uvjetima nastoje postati neovisne.

• Pojava nove vrste ovisnosti – ovisnost o kapitalu.

• Novitet: pojava novinskih kolportera – u cilju povećanja broja prodanih primjeraka

izdavači traže nove kanale distribucije pored knjižara.

• Prve novine koje su uvele prodaju preko kolportera na ulicama bio je 1830.

njujorški Morning post.

• Razvoj medijskog sustava kao dijela društvenog sustava.

• Medijski sustav oblikuje se od vremena pojave prvih novina, a zreli oblik postiže

na prijelazu 19/20. stoljeća.

• Važan korak u tom razvoju postignut je osnivanjem tiskovnih agencija.

• Potonje je izravna posljedica izuma telegrafije.

Utjecaj novinstva na oblikovanje modernih nacija

– nacije – imaginarne zajednice

– redukcija privilegiranog pristupa pisanom jeziku (latinskom)

– pojava tiska/tiskovnog kapitalizma

– stvaranje osjećaja istovremenosti

Novinstvo

– Brzina je postala odlučujući faktor: čitatelji dnevnih listova odlučuju se za onaj koji

donosi svježije vijesti.

– Društvene promjene i razvoj javnog mnijenja utjecali su na diferencijaciju političke

štampe (konzervativna, liberalna).

– Konzervativne su novine najčešće službeni ili poluslužbeni listovi, zalažu se za

očuvanje postojećeg stanja, protiv promjena.

– Liberalne se novine zalažu za uspostavu novih društvenih i političkih odnosa, za

ravnopravnost građana, za opće pravo glasa, demokratizaciju, ponekad republikansko

uređenje. Najčešće je to bio oporbeni tisak.

– U pravilu je povoljniji bio položaj konzervativnih novina (povlastice, subvencije, lakši

pristup informacijama).

– Liberalni pokreti 19. stoljeća ne mogu se zamisliti bez tiska, kao glavnog sredstva

širenja liberalnih ideja.

– Nova forma novinskog teksta – članak (uvodnik, rasprava, polemički članak).

Objavljuju se također znanstvena djela i romani, tekstovi istaknutih filozofa i pisaca.

– Tisak postaje javna tribina otvorena za sva mišljenja.

– Uvjeti konkurencije traže inovacije i novi način rada (znatno povećanje osoblja

novinskih uredništava, razgranata podjela rada).

– Povećanje količine informacija i broja stranica novina.

– Potreba za više novinara: gradskih reportera, dopisnika iz drugih gradova i iz

inozemstva.

– Također, povećanje broja pomoćnog i tehničkog osoblja.

– Značajna uloga oglasa od 1830-ih. Dio troškova izlaženja novina pokriva se prodajom

oglasnog prostora – omogućava snižavanje cijene novina.

– Jeftine dnevne novine (penny press) – početak ere industrijskog tiska.

Velika Britanija

– The Times, London (1785), John Walter.

• Simbol nezavisnog novinstva, sredinom 19. stoljeća jedna od najutjecajnijih

političkih institucija u Europi.

• Pitanje kritika politike Luja Napoleona – rasprave u britanskom Parlamentu;

odgovor Napoleonu da britanska vlada “nema nikakve vlasti nad Timesom”.

• Politička i financijska neovisnost Timesa.

• Izdavači: John Walter I., John Walter II., John Walter III.; novinari: Thomas

Barnes, John Delane

– Thomas Barnes (1817-1841)

• Četvrt stoljeća uređivao Times, “journalism opinion”, uvodnici, vlastiti

neovisan stav, veliki ugled.

• Njegovi su tekstovi bili nepotpisani, pa je javnost za njegovo ime saznala tek

nakon njegove smrti

– John Delane (1841-1877)

• Nije sam pisao članke, već je bio vrhunski organizator.

• Organizirao izvještavanje iz Krimskog rata (1854-1856) – reportaže s bojišta.

– Procvat jeftinog novinarstva u Velikoj Britaniji kasnio je u odnosu na Francusku i SAD

zbog sustava taksa (ukinutog 1855).

Francuska

– La Presse

• La Presse, Emile de Girardin 1836. u Parizu (do 1935).

• Novine nisu imale konkretnu političku orijentaciju.

• Donosile su zanimljive informacije, feljtone o pustolovnim događajima i

pikantne priče, romani u nastavcima (npr. V. Hugo, A. Dumas).

Novinske Agencije

– Vijest, zanimljiva i aktualna, postaje izvor prihoda. Počinje se razvijati tržište

informacija.

– Samo oni listovi koji su imali pristup aktualnim informacijama i mogućnost brzog tiska

mogli su opstati na tržištu.

– Prvu novinsku agenciju osnovao je 1835. godine u Parizu Charles-Louis Havas, a

agencija je po njemu dobila ime.

– Agencija Havas

• Radila je na komercijalnom principu: sakupljala informacije iz Francuske i

svijeta, te onda je prodavala informacije zainteresiranim strankama.

• Vlasnicima novina bilo je jeftinije pretplatiti se na Havasov servis nego

samostalno prikupljati informacije.

• Prvi je tako postupio Emile de Girardin, vlasnik La Presse.

• Kasnije, Agence France-Presse (od 1944).

– Informacije su se prenosile kurirskom službom, Havasovi kuriri iščekivali su u lukama

prekooceanske brodove, a onda su vijesti slane semaforskim telegrafom (tzv. tahigrafom)

ili golubljom poštom.

– Daljnji razvoj novinskih agencija bio je povezan s uspostavom telegrafske mreže.

– Prva linija telegrafa postavljena u Engleskoj 1843. godine.

– Harbor News Association

• Udruženje 6 (ili 5) njujorških dnevnika osnovano 1846. g. u cilju prikupljanja i

obrade vijesti.

• Godine 1849. otvoreni su prvi uredi te agencije.

• Godine 1892. (nakon nekoliko transformacija) agencija je promijenila ime u

Associated Press.

– Havasovi suradnici Bernhard Wolff i Paul Reuter, osnovali su nove agencije u

Njemačkoj i Engleskoj: Wolffs Telegraphisches Bureau i Reuters (1851. u Londonu).

– Daljnji razvoj novinskih agencija olakšali su novi izumi: telefon i radio (1899. radio-

veza preko La Manchea, a 1901. preko Atlantskog oceana).

– U Europi je do kraja Prvoga svjetskog rata osnovana 31 agencija (9 u Njemačkoj, 4 u

Francuskoj, 3 u Velikoj Britaniji), u SAD-u 8 agencija, 5 u azijskim zemljama, te po

jedna u Novom Zelandu, Argentini i Južnoafričkoj Republici.

STRANAČKO NOVINSTVO U HRVATSKOJ

– Obilježja novina:

• izravno povezane s konkretnim političkim opcijama

• ističu opća načela, ali služe interesima partijskih vođa

• namijenjene su pristašama stranke, koji ne vjeruju novinama protivne političke

opcije

– J. Horvat ističe negativne posljedice te pojave:

• od poticanja mržnje do razvoja kulta stranačkih vođa

Političke okolnosti

Prve političke stranke ili skupine (1840-ih)

– Hrvatsko-vugerska stranka (1841); mađaroni, unionisti, jedinstvenaši

– Ilirska (narodna) stranka (1842) – Narodna stranka (1843); narodnjaci

– 1848-1860: zatiranje stranačkih razlika u uvjetima rata, političko mrtvilo za vrijeme

apsolutizma

Uspostava ustavnog stanja

– Uzroci promjena:

• Poraz habsburške vojske kod Solferina 1859. i gubitak Lombardije.

• Poteškoće u zemlji; inflacija.

• Ostavka ministra unutrašnjih poslova Aleksandra Bacha. Kraj apsolutizma.

– Listopadska diploma

• Listopadska diploma je proglašena 20. listopada 1860. – uvođenje ustavnog stanja.

• U svim pokrajinama formirani su sabori, koji su onda svoje predstavnike slali

u centralni parlament: Carevinsko vijeće (Reichsrat).

• Josip Šokčević imenovan banom, hrvatski jezik vraćen u upravu i školstvo.

– Hrvatski sabor 1861.

• Osnovna razilaženja bila su vezana uz definiranje odnosa između Hrvatske i

Ugarske (odnosno Austrije) – članak 42 (personalna ili realna unija).

• U uvjetima saborskih rasprava formiraju se političke stranke:

» Narodno-ustavna stranaka / Ustavno-liberalna stranka (“unionistička”)

» Narodno-liberalna stranka / Liberalna narodna stranka

» Stranka prava

• Tri tipa stranaka:

» provladina

» oporbena, umjerena, sklona konsenzusu

» radikalno oporbena stranka

Razdoblje centralizma

– 1862-1865. – razdoblje centralizma, Anton von Schmerling; Sabor je raspušten.

– Dominantan položaj dobiva Samostalna narodna stranaka (Ivan Mažuranić), koja se

odvaja od matične Narodne liberalne stranke (J.J. Strossmayer).

– Samostalna narodna stranka zagovara zbližavanje s Austrijom.

– Istovremeno dolazi do prolazne suradnje unionista i Narodno-liberalne stranke protiv

Schmerlingova režima.

– Nakon pada Schmerlinga ponovno jedinstvo narodnjaka

Nagodba

– Promjene uređenja Habsburške monarhije potaknuo je poraz u ratu protiv Pruske

1866. g.

– Austro-ugarska nagodba 1867.

– Hrvatsko-ugarska nagodba 1868.

Narodna stranka

– Na izborima 1867. Narodna stranka je apstinirala, nije sudjelovala u radu sabora u

narednom mandatu. God. 1868. Sabor u kojem su dominirali unionisti prihvatio je

Hrvatsko-ugarsku nagodbu.

– Ponovno ulaze u Sabor 1871. godine i vode borbu za reviziju nagodbe. Protiv njih sve

žešće nastupa Stranka prava.

– God. 1880. iz Narodne stranke izdvaja se Neodvisna narodna stranka, skupina

nezadovoljnih prodorom mađarizacije (obzoraši). Franjo Rački, Matija Mrazović.

– Glasila Narodne stranke

• Pozor

• Novi Pozor (1867-1869)

• Zatočnik (1869-1871)

• Branik (1871)

• Obzor (od 1871)

– Narodna stranka bila je u vrijeme banovanja Khuena-Hedervaryja podrška režimu.

Nestala je s političke pozornice 1906.

Stranka prava

– Stranka prava svojim glavnim protivnikom smatra Narodnu stranku.

– Od Velike istočne krize i uspjeha Rusije na Balkanu, Stranka prava i Ante Starčević

počinju se okretati Rusiji (ublažavanje stava prema slavenstvu i srpstvu).

– Krajem 1880-ih u Stranci prava počinje jačati struja na čelu s Josipom Frankom, koji je

zagovarao odustajanje od zahtjeva za samostalnom državom i za cilj stavljao

ujedinjenje s BiH i Dalmacijom u okviru Habsburške Monarhije – Čista stranka prava

(frankovci).

– Ostatak Stranke prava naziva se “domovinaši”; od lista Hrvatska domovina. Taj se dio

pravaša 1894. godine ujedinio s Neodvisnom narodnom strankom u Hrvatsku stranku

prava.

Dalmacija

– U Dalmaciji dolazi do oblikovanja dviju opcija:

• narodnjačka (aneksijska – zagovara sjedinjenje s Hrvatskom)

• slavo-dalmatinska (autonomaška – zagovara posebnost Dalmacije)

– Nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878. došlo je do zaoštravanja hrvatsko-srpskog

spora u Dalmaciji. Iz Narodne stranke izdvaja se Srpska narodna stranka. Prelazi na

autonomaške pozicije.

Masovne političke stranke

– Od 1880-ih započinje razvoj masovnih stranaka: socijaldemokratskih, seljačkih,

pravaških.

– 1883-1903. – vladavina bana D. Khuena-Hedervaryja. Hedervary uspijeva uspostaviti

suradnju s Narodnom strankom i sa značajnim dijelom srpskih političara u Hrvatskoj.

– Stranka prava i Neodvisna narodna stranka bile su u opoziciji.

– God. 1894. osnovana je Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije.

– God. 1904. Antun i Stjepan Radić osnivaju Hrvatsku pučku seljačku stranku.

– God. 1904. osnovana je i Hrvatska napredna stranka (naprednjaci) – liberalna stranka.

Utjecaj T. G. Masaryka.

– God. 1905. Riječka i Zadarska rezolucija – sporazum oporbenih hrvatskih i srpskih

stranaka: Hrvatsko-srpska koalicija (Hrvatska stranka prava, Napredna stranka,

Socijaldemokratska stranka, Srpska samostalna stranka, Srpska radikalna stranka)

– Politika “novog kursa”. Dolazak na vlast

– Veleizdajnički proces 1908. i Friedjungov proces 1909. – politička borba preko optužbi

u novinama.

Novinstvo

Novinstvo u priobalju

– U priobalju novinstvo nakon sloma apsolutizma oživljava brže nego u kopnenom

dijelu Hrvatske.

– 1857-1860. u Rijeci izlazi L’Ecco di Fiume (u duhu talijanskog iredentizma). Izdavač

Ercole Rezza; izlazi tri puta tjedno.

La voce dalmatica

– God 1860. u Zadru izlazi La voce dalmatica – zagovara ustavni liberalizam.

– U tom listu u početku surađivali i protivnici ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom i

pristaše sjedinjenja (Miho Klaić, Kosta Vojnović).

– Skupina se razilazi u vezi jezičnog pitanja; list zagovara talijanski jezik, pa se izdvaja

skupina protivnika: Jovan Sundečić, Mihovil Pavlinović i Kosta Vojnović.

– U Carevinskom vijeću propao je Strossmayerov prijedlog o ujedinjenju Dalmacije s

Hrvatskom; izglasana je podjela temeljena na granicama povijesnih pokrajina.

Banska Hrvatska

– Novine u vrijeme uspostave ustavnog stanja:

• Narodne novine

• Agramer Zeitung

– Samo službeni izvještaji u novinama.

– Kod J. Horvata snažna jugoslavenska perspektiva. Vidljive su također njegove simpatije i

antipatije.

Edvard Vrbanić

– Krajem studenog 1859. godine E. Vrbanić (pokretač Saborskih novina 1848. g) podnosi

zahtjev za odobrenje izdavanja novih novina u Zagrebu.

– U molbi ističe da postojeće novine ne zadovoljavaju javne potrebe.

– Namjera mu je izdavati od 1. siječnja 1860. godine politički časopis Pozor (tri puta

mjesečno).

– Vrbanić naglašava da ispunjava uvjete potrebne za obavljanje tog posla (uzorno

vladanje, jamčevina, novinarsko iskustvo).

– Bio je odvjetnik po zanimanju, financijski samostalan.

– Vrbanić u molbi navodi da je na svoj korak “potaknut s više strana”.

– Među onima koji su nagovarali Vrbanića trebao je biti Bogoslav Šulek te Mojsije

Baltić.

– S idejom pokretanja novina povezan je i Matija Ban (rodom iz Dubrovnika, tada u službi

srpske vlade u Beogradu)

Pozor

– Naziv Pozor bio je ideja Matije Bana.

– U molbi bilo je prevedeno Beobachter (Posmatrač); na dubrovačkom i dalmatinskom

značilo je “gledanje, shvaćanje, naziranje”.

– Trebao je izlaziti kao revija, svakih deset dana.

– Vrbanićeva molba je odbijena u veljači 1860. g.

– Sve se zbivalo prije obnove ustavnog stanja; proširenje Carevinskog vijeća 6.3.1860

• 1. listopada 1860. g. pokrenut je Pozor.

• Vrbanić je vlasnik, izdavač i odgovorni urednik.

• U uredništvu osim Vrbanića bio je samo Ivan Perkovac.

• List je izlazio svaki dan osim nedjelje; glavni dio lista bio je uvodni članak,

većih političkih tekstova bilo je više; pored toga nalazile su se vijesti o

domaćim i svjetskim zbivanjima.

• Bilo je vijesti o gospodarstvu i burzovnim kretanjima, te oglasnik (sve to vrlo

skromno).

• Uvodnik u prvom broju: “Naša zadaća” – program lista izražen oprezno i bez

borbenosti.

• Oko Pozora okupili su se ljudi različitih političkih uvjerenja ujedinjeni

protivljenjem apsolutizmu.

• Za razliku od mlade dobi pokretača Narodnih novina, ljudi okupljeni oko Pozora su

u svojim 30-ima ili 40-ima, donekle financijski situirani.

• U političkom smislu vođe ljudi okupljenih oko Pozora postaju J.J. Strossmayer

i F. Rački.

• Politički program Pozora oblikovao je Rački (prvi članak: “Jugoslavenstvo”).

• Jugoslavenska orijentacija, ali i odraz crkvene politike.

• U Pozoru su surađivali dalmatinski narodnjaci, koji su ostali bez svoga glasila

(Mihovil Pavlinović, Medo i Niko Pucić, Stjepan Buzolić i dr.)

• U Pozoru surađivao je tada i Ante Starčević.

• Tijekom zasjedanja 1861. godine formirane su prve moderne hrvatske stranke.

• U to se vrijeme Pozor pretvara u glasilo jedne političke opcije/stranke

(Liberalne narodne stranke).

• Vrbančić postaje zastupnik u Saboru i prepušta uređivanje lista Ivanu

Perkovcu.

• Nakon sukoba sa Strossmayerom, 1862. g. Vrbančić je prestao biti vlasnik

Pozora.

• Uzrok sukoba Članak 42. o uniji s Ugarskom, donesen u hrvatskom Saboru 1861.

Govorio je o ponovnom užem povezivanju s Ugarskom.

• Pod uredništvom Ivana Perkovca Pozor se širi i reorganizira.

• Dobiva rubriku “Slavenski jug” s novostima iz južnoslavenskih zemalja.

• Pojavljuju se vanjskopolitički članci (Josip Miškatović).

• Uveden je stalni podlistak (feljtoni Janka Jurkovića i Augusta Šenoe).

• Šenoa počinje surađivati s Pozorom kao dopisnik iz Praga. Šenoini feljtoni

doprinijeli su popularnosti Pozora.

• U podlistku se objavljuju različiti tekstovi - od pripovjedaka Turgenjeva do

socioloških rasprava o stanju u Hrvatskoj.

• Pojava Samostalne narodne stranke (Ivan Mažuranić) koja se zalagala za uže veze

s Austrijom (slanje hrvatskih zastupnika u Carevinsko vijeće) u nadi na koncesije

za Hrvatsku (politika usmjerena protiv Mađara).

• S njima surađuje Ljudevit Gaj i njegove Narodne novine.

• U istom je duhu pisao Agramer Zeitung.

• Pozor zastupa oprečne stavove užim vezama s Ausrijom pa se zbog toga nalazi

na udaru vlasti (bana Šokčevića).

• Pozor 1863-1864. dobiva tri opomene, pa je obustavljeno njegovo izlaženje (na 3

mjeseca). Nije nakon toga obnovljen.

• Perkovac je čak osuđen na 3 mjeseca zatvora.

Domobran

– Nakon zabrane Pozora 1864. g. Narodna stranka pokreće list Domobran.

– Urednik Đuro Deželić, vlasnik lista bilo je dioničko društvo (iza kojeg je vjerojatno

stajao Ljudevit Vukotinović).

– Domobran je bio slabiji od Pozora. Feljtone je objavljivao Dimitrije Demeter.

– U podlistku objavljen roman Dragojle Jarnević “Dva pira”.

– Izlazio do 1866. kada je Samostalna naroda stranka prestala postojati.

Listovi u provinciji

– Glasonoša 1861-1865. u Karlovcu. Urednik Abel Lukšić.

– Prevladava zabavno-poučni sadržaj, ponešto tekstova o političkim događajima.

Rubrika “smrtno zvonce” s osmrtnicama.

– Prvi ilustrirani list u Hrvatskoj.

– S vremenom jača gospodarska tematika u listu.

– Nakon obustave Glasonoše, Lukšić u Beču izdaje Slawische Blätter

Drugi listovi u vrijeme Schmerlingova centralizma

– Naše gore list 1861-1866, tjednik, Mijo Krešić, u Zagrebu.

– Ost und West, 1862-1865, Imbro Tkalac, Beč.

Novine u Dalmaciji

– Odvojenost Dalmacije od Hrvatske, kašnjenje narodnog preporoda, dominacija

talijanske kulture.

– Il Nazionale

• Glasilo narodnjaka i prvaka preporoda Mihe Klaića i Mihovila Pavlinovića.

• Pokrenut 1862. godine u Zadru. Prvi urednik Natko Nodilo.

– Narodni list

• Od 1869. g. Narodni list na hrvatskom kao prilog Il Nazionale namijenjen

narodnim masama.

• Od 1870. g., kada je Narodna stranka pobijedila na izborima za Carevinsko

vijeće, Narodni list postaje glavna novina, a Il Nazionale prilog.

• God. 1885. Il Nazionale kao naslov posve nestaje.

Obnova Pozora

– God. 1865. izdan je tzv. Rujanski manifest koji je označavao daljnju demokratizaciju

političkih odnosa u Habsburškoj monarhiji. Pad Schmerlingova centralizma.

– Oslobađanje političkih zatvorenika.

– Ponovno pokretanje Pozora.

• financijske i organizacijske poteškoće

• urednik novog Pozora, pokrenutog 14.11.1865. postao je Bogoslav Šulek,

Perkovac bio jedan od glavnih suradnika

• kasnije je Perkovac na Strossmayerov nagovor, ponovno na neko vrijeme

preuzeo mjesto odgovornog urednika

• izlazi do ljeta 1867, kada je nakon opomena bana Levina Raucha obustavljen

Svijet

– Pokrenut 1866. godine (izlazio samo te godine), pokretač Ivan Vončina.

– Dominira novinstvom Hrvatske narednih 7 godina.

– Vončina je bio žestok u napadima na političke protivnike; udarci su bili usmjereni i

prema privatnom životu, iznosio je pikantne detalje.

– Njegov osobni, zajedljiv i demagoški način pisanja bio je novost u hrvatskom

novinstvu.

– Vončina je bio član Samostalne narodne stranke, nastupao je prvenstveno protiv

unionista-mađarona.

– Svijet je prvi u Hrvatskoj imao posebno izdanje (povodom bitke kod Visa).

– Feljtone su pisali među ostalima Ivan Kukuljević i Đuro Deželić, a objavljivan je u

nastavcima “Konrad Wallenrod” A. Mickiewicza.

Novi Pozor

– U jesen 1867. I. Vončina pokreće Novi Pozor, koji izlazi u Beču.

– Formalno, odgovorni urednik bio je Franjo Ptačovski iz Moravske.

– Slaba suradnja novinara iz Hrvatske.

– Politički usmjeren protiv bana Levina Raucha, no utjecaj lista na političku situaciju u

zemlji nije bio velik.

– Prestao je izlaziti 1869. kada je Rauch zabranio distribuciju lista u Hrvatskoj putem

pošte.

Zatočnik

– Novo glasilo Narodne stranke postao je Zatočnik, koji izlazi od 1.9.1869. u Sisku.

– J. Horvat ističe ulogu Ivana Vončine.

– Političke saveznike Vončina traži u vojnim krugovima (zbog toga Zatočnik izlazi na

teritoriju Vojne krajine).

– Oštrica lista bila je usmjerena protiv bana L. Raucha (optužbe zbog korupcije).

– Rauch morao suditi list za te natpise, no njegova je tužba odbačena, što je bio razlog

njegove ostavke 1871. godine.

– Uskoro nakon Rauchova pada novine su prestale izlaziti (vojnim vlastima više nisu

bile potrebne).

– Nasljednik Zatočnika bio je Branik, a nakon izmjene (liberalizacije) zakona o štampi

list je preseljen u Zagreb i počeo izlaziti pod imenom Obzor.

Obzor

– Od 1871. g. Obzor postaje najistaknutiji list u Hrvatskoj.

– Glasilo Narodne stranke s nakladom do 1400 primjeraka.

– Uskoro se počinje tiskati u tzv. Dioničkoj tiskari, nastaloj preuzimanjem Vončinine

tiskare u Sisku od strane dioničkog poduzeća (dioničari i Strossmayer i Vončina).

– Prva moderna tiskara.

Podravski jež

– Prvi humoristički list bio je Podravski jež izdavan 1862. – izašao samo 1 broj). Trebao

je izlaziti tri puta mjesečno.

Zvekan

– Zvekan - humorističko-satirički list

– Izlazi od 1867. do 1869. g. dva puta mjesečno

– Odgovorni urednik je bio Marko Manasteriotti (novinar i crtač)

– Lik u zaglavlju lista bio je idealizirani portret A. Starčevića, glavnog urednika i

pokretača lista, te autora u Zvekanu. Lik sa svjetiljkom.

Unionističke novine

– Nakon obustave Zvekana Marko Manasterioti prelazi u službene Hrvatske novine,

koje su zastupale političku liniju bana Raucha.

– L. Rauch kupuje i Agramer Zeitung – stječe dominantnu poziciju u novinstvu.

– U Osijeku izlazi Die Drau – novine bliske Rauchu, glasilo aristokracije. U njima je

svoju novinarsku karijeru započeo Josip Frank.

– Novine koji su pisali u korist Narodne stranke

• Pučki prijatelj iz Varaždina

• Slavjanski jug (mjesečnik) iz Karlovca

Sloga

– Glasilo “umjerenih unionista”, pokrenuto 1870. godine (do 1871). Urednik Stjepan

Pavišić.

– Pokretač lista bio je Kazimir Jelačić, povezan sa slavonskom aristokracijom.

– U listu se zagovaralo reviziju nagodbe.

– Izvještavao je o francusko-pruskom ratu; do kraja iznosio vjerovanje u pobjedu

Francuske.

Hervat

– Nakon početnog otpora A. Starčevića, izazvanog neuspjehom Zvekana, pravaši

pokreću novi list.

– Hervat je izlazio dva puta mjesečno, namijenjen je bio inteligenciji, nije imao širi krug

čitateljstva.

– Izlazio je na prijelazu 1868. i 1869. g.

– Prestao izlaziti zbog sukoba A. Starčevića s Ivanom Matokom, koji je financirao list.

Hervatska

– Nastavak Hervata bio je list Hervatska, koji je izdavao Vjekoslav Bach.

– Izlazio je do polovice 1871. godine. Obustavljen zbog parnice koja se protiv njega

vodila, ali i onako je imao malo pretplatnika i nije se mogao održati.

– Čest autor je bio Eugen Kvaternik.

– Prekid lista vezan uz neuspjeh Rakovičke bunu 1871.

– Pobjeda Narodne stranke i poraz unionista na izborima 1871. godine.

– U Beču došlo do promjena u vladi, a mađarski premijer postao je ministar vanjskih

poslova Austro-Ugarske. Jačanje pozicije mađarske strane.

– Rakovička buna onemogućila je Narodnoj stranci taktiziranje oko revizije nagodbe.

Sloboda

– Sloboda, od 1878. g, pravaški list, izlazio 3 puta tjedno na Sušaku, urednik je bio

Gavro Grünhut, karakterizirao se beskompromisnom borbenošću.

– Utjecao je na jačanje pravaštva u primorsko-goranskom kraju. Uspjeh pravaša na

izborima.

– U listu prevladavaju mladi suradnici (najmlađi: August Harambašić imao je tek 17).

– God. 1884. Sloboda je preseljena u Zagreb.

– Kulturni list iz kruga Slobode – Hrvatska vila (1882-1885), kasnije Balkan (1886-1887).

– U doba banovanja Dragutina Khuena-Héderv{ryja pravaška Sloboda bila je najčešće

plijenjeni list, zabranjena joj je distribucija preko trafika i knjižara, sudske presude

odgovornom uredniku (Ivan Krajač).

– Stekliš od 1883. g. – pravaški list u Dalmaciji, Narodni list pod uredništvom Jurja

Biankinija postaje 1884. godine pravaški list.

– God. 1886. izdavač Slobode, David Starčević, dobio je sudsku presudu.

– Sloboda počinje izlaziti pod imenom Hrvatska (urednik Janko Ibler).

– Pod Iblerovim uredništvom list je reformiran, razvijena je dopisnička služba u

inozemstvu, list postaje informativan.

– Raskol u Stranci prava 1895. godine: Čista stranka prava – frankovci, list Hrvatsko

pravo.

– Ostatak Stranke prava pokreće Hrvatsku domovinu (domovinaši).

Unionisti

– Raspisani su novi izbori 1872. g.

– Unionistička strana pokreće list Narod. Vlasnik je bio grof Stjepan Erdödy, urednik

Mirko Mikulić. Suradnik Josip Frank.

– Abel Lukšić je od 1872. izdavao u Zagrebu Agramer Sonntags Zeitung. Surađuje s

unionistima.

Primorac

– Primorac (kao tjednik, a onda tri puta tjedno), list stranački nezavisan.

– Od 1873. do 1878. g. u Kraljevici.

– Urednik Martin Polić.

– Značajan prostor posvećen ekonomskim pitanjima.

La Dalmatia Cattolica

– La Dalmatia Cattolica bio je list klerikalne orijentacije.

– Izlazio je u Zadru od 1870. godine na talijanskom jeziku, a povremeno i s tekstovima

na hrvatskom.

– Otkad je 1877. urednik postao Ivo Prodan, list je snažnije usmjeren na hrvatsko

stanovništvo (naslov Katolička Dalmacija); povezivanje klerikalizma s hrvatskim

nacionalizmom.

Zemljak

– Zemljak, od 1873. u Dalmaciji, nakon raskola u Narodnoj stranci.

– Urednik lista, koji je izlazio dva puta tjedno bio je Josip Tončić.

– List je na vidjelo iznio spor između Hrvata i Srba u Dalmaciji.

L’Avvenire

– L’Avvenire izlazi u Splitu od 1875. g.

– Urednik Enrico Matcovich, kasnije Arturo Collautti.

– Protalijanski i protuslavenski nastrojen.

– Kada je Narodna stranka 1882. g. pobijedila na lokalnim izborima u Splitu prestao je

izlaziti.

Promjene u hrvatskom novinstvu nakon 1860-ih

– Novi zakon o štampi iz 1875. – prvi donesen putem parlamentarne procedure. Osnovni

prijedlog izradio je ban Ivan Mažuranić.

– Među ostalim, snižena je jamčevina potrebna za pokretanje.

– U primjeni zakona događalo se da je “rastezljivo” tumačen od strane vlasti.

Dva nova lista u vrijeme Velike istočne krize 1877. :

• Hrvatski svjetozor; mjesečnik/tjednik?, pokreće ga Milan Grlović (u

budućnosti osnivač i prvi predsjednik Hrvatskog novinarskog društva) bez

političkih interesa, nestranački; prvi pokušaj informativnog lista u Hrvatskoj,

poseban interes za slavenstvo; izlazio je godinu dana.

• Humoristički list, izlazio je dva puta mjesečno, dvojezično hrvatsko/slovenski;

u karikaturama dominiraju teme rusko-turskog rata, lik “Lacka Krivopetića”

(Ladislava Pejačevića, vođe unionista) mogao je izaći ispod pera Augusta

Šenoe; 1878. izašao je jedan, zadnji broj.

Branislav

– Branislav bio je prvi list na hrvatskom jeziku u Osijeku, pokrenut 1878 (izlazio do

proljeća 1879), urednik je Martin Polić (bivši urednik Primorca), zaokupljen

događajima u Bosni i Hercegovini.

– Nakon toga postojao je prijedlog da se Branislav preseli u Zagreb, budući da

Strossmayer i Rački nisu bili zadovoljni pisanjem Obzora. Ova ideja ipak nije

ostvarena.

– Nakon prestanka Branislava Martin Polić je u Zagrebu uređivao list Josipa Franka

Brana (izlazio 3 puta tjedno). Izlazio samo nekoliko mjeseci.

Listovi u provinciji 1880-1890.

– Narod u Splitu

– Kvarner u Bakru

– Banovac u Petrinji

Humorističko-satirički listovi

– Humorističko-satirički listovi izdavani su uglavnom iz pravaških krugova:

• Vragoljan 1881-1886.

• Bič 1883-1885.

• Novi Bič 1885-1886.

• Trijes 1885-1886.

• Osa 1887-1888.

• Novi Zvekan, Komarac, Brico, Muha

• Arkiv (poseban, umjerena satira)

• Satir 1901. (iz obzoraškog kruga)

Ustav

– U međuvremenu 1880. ponovno je došlo do podjele u Narodnoj stranci: izdvajanje

Neodvisne narodne stranke s Obzorom (“obzoraši”).

– Glavnina Narodne stranke pokreće tada list Ustav (izlazi od 1880. do 1881), vlasnik

Ivan Vončina, odgovorni urednik Bogomir Brleković, glavni urednik Josip Miškatović.

– Polemike s Neodvisnom narodnom strankom i Obzorom.

– Nakon prestanka izlaženja Ustava, Narodna stranka nema svoj list.

Pozor 1881. g.

– Budući da je Ivan Vončina Neodvisnoj narodnoj stranci sudski osporavao pravo na

ime lista, Obzor je ponovno uzeo ime Pozor.

– Pod tim imenom izlazi do 1885, a onda ponovno mijenja ime u Obzor.

– Narednih godina ostao je glasilo Narodne stranke, značajni dio čine uvodnik i

politički članci. Najznačajniji autori su Josip Miškatović i Šime Mazzura, te Franjo

Rački.

– Slaba je bila ekonomska rubrika, a Pozor/Obzor najviše se bavio kulturnim pitanjima

(npr. osnutak Sveučilišta). U podlistku dominiraju povijesne rasprave. Ovdje izlaze

Zagrebulje Augusta Šenoe.

– Dopisnička služba je bila slaba, vijesti suhoparne.

Crvena Hrvatska

– Preokret u hrvatskom novinstvu

– Počinje izlaziti početkom 1891. u Dubrovniku. Tjednik. Izlazit će do 1914. g.

– Pokrenula ga je skupina dubrovačkih pravaša, a kao izdavač naveden je Fran Supilo,

koji je od br. 46 postao i odgovorni urednik.

– Nakon godinu dana značajem nadmašuje lokalnu zajednicu.

– F. Supilo ima tada 21 godinu (nova generacija političara). Pet godine kasnije počinje

suradnja A.G. Matoša.

– J. Horvat iznimno hvali Crvenu Hrvatsku i Supila.

– Supilo je pisao uvodnike, prisutne su rubrike: “Pogled po svijetu”, “Domaće vijesti”,

gradska kronika, reportaže, “Diskoras na Poljani” (pisan dubrovačkim govorom).

– Supilo kritički gledao na političku borbu u Banskoj Hrvatskoj, Srbe je priznavao,

protivio se samo njihovom služenju austrijskoj politici.

Novine radničkog pokreta

– Radnički prijatelj - Der Arbeiterfreund 1874-1875.

– Radnički glasnik 1887-1889.

– U Zadru Operio dalmata, Voce dell Operaio

– U Dubrovniku Radnik

– Sloboda 1892.

– Novi listovi koji ukazuju novi pravac javljaju se od oko 1900. G.

Hrvatska sloga / Novi list

– Hrvatska sloga, izlazi 1898. na Sušaku, urednik Hinko Cuculić.

– Naredne godine sklopljen je sporazum o preuzimanju uredništva lista s Franom

Supilom.

– Promijenjeno ime novina u Novi list i počeo izlaziti u Rijeci (izvan cenzure hrvatskih

vlasti).

Dom

– Vlasnik i urednik tog polumjesečnika bio je Antun Radić.

– Krajem 1899. izlazi prvi broj datiran za 1. siječnja 1900.

– Namijenjen puku, no različit od ranijih takvih pokušaja.

– Donosi zanimljive teme, informacije o zemlji i narodu. Bio je nenametljivo poučan,

prilagođen izričaju seljaka.

– Postat će glasilo seljačke stranke.

Hrvatska misao

– Hrvatska misao, časopis (dva puta mjesečno) napredne omladine, urednik Lav

Mazzura, izlazi od 1902. g.

– Naslovom se oslanja na studentski list koji je počeo ranije izlaziti u Pragu.

– Suradnici lista bili su: Milan Heimler, Milutin Nehajev, Janko Koharić, Milan Marjanović,

Milivoj Dežman, Većeslav Wilder, Ljubo Babić-Đalski, Marijan Derenčin.

Narodna obrana

– Narodna obrana od 1902. u Osijeku, urednik Martin Polić.

– Glavni protivnik bio je mađaronski Dan.

Slobodna riječ

– Slobodna riječ, polumjesečnik socijalno-demokratske orijentacije, od 1902. g.

– Urednik Vilim Bukšeg.

Novi Srbobran

– Novi Srbobran pokrenut je također 1902. godine kao glasilo Srpske samostalne

stranke, urednik mu je Svetozar Pribičević, štampan je ćirilicom i latinicom.

– Naklade listova bile su male (maksimalno 1000-1500 primjeraka, često i bitno manije).

– Pismenost na vrlo niskoj razini: 1869. u Hrvatskoj oko 80%, a u Dalmaciji čak 90%

nepismenih.

– Milan Grlović je 1894. priredio popis novinskih naslova u Hrvatskoj. Prema njemu,

bilo je 110 listova, od toga 83 čisto hrvatska, dok su ostali bunjevačko-hrvatski,

bosansko-hrvatsko-srpski, srpski latinicom i ćirilicom, njemački, talijanski i latinski.