POVIJEST I FILOZOFIJA PEDAGOGIJE

1. Odgoj u staroj Grčkoj; SPARTA - ATENA

-spartanski i atenski odgojni sistem; zajedničko-odgoj organiziran samo za robovlasničku

klasu (djeca robovi ne mogu pohađati odgojne ustanove)

-društvena uvjetovanost cilja odgoja: Sparta- odgojiti ratnike, vojnike koji će uvijek biti

spremni za borbu s neprijateljima, te odgajati za eksploataciju potčinjenjih; odgajaju se i žene;

odgoj najvažnija društvena i državna funkcija

Atena- odgoj harmonijski razvijenog čovjeka, tjelesni,moralni i intelektualni

2. ODGOJ U ATENI

pedagozi - robovi obitelji,prate dječake u školu nakon njihove sedme godine

didaskali - drugi naziv za učitelje (prema starogrč. didasko - učim, poučavam)

škole gramatista - uči se čitanje, pisanje i računanje; najprije se uče imena slova, zatim čitanje

slova te na kraju cijelih riječi (metoda sricanja); pisanje - najprije učitelj pisao štapićem po

navoštenim pločama, zatim učenik po njegovom tragu uz nadzor; pri učenj računanja služili

se prstima, kamenčićima i daskom za računanje, prvotnom računicom

škole kitarista - učenik učio glazbu, pjevanje, deklamiranje stihova iz Ilijade i Odiseje, iz

djela Hesioda i dr. ;

* u školama nije bilo državnog plana i programa, sve na vlastitu inicijativu i tradiciju;

postojale zakonske odredbe za neke crte školske organizacije; u školi se radilo individualno;

prema nekim izvorima primjenivalo se tjelesno kažnjavanje ("Budi marljiv dječak, da te ne bi

tukli")

palestra - "škola borenja", za dječake od 13-e godine, gdje su se 2-3 god.bavili gimnastikom,

vježbali pentatlon (petoboj - trčanje,skakanje,bacanje koplja, bacanje diska i hrvanje) i

plivanje, pod nadzorom pedotriba; usporedno vodili razgovore, nagađa se da su i dalje pohali

gramatiste i kitariste

gimnazija - (gymnasion) pohađaju ih najimućnji mladići koji se pripremaju za rukovodeće

dužnosti u državi

efebi - mladići od 18-e do 20-e godine, oni se obučavaju za vojničke dužnosti, uče graditi

utvrđenja, rukuju ratnim pomagalima, odlaze na granične straže, sudjeluju u javnim državnim

svečanostima i kazališnim predstavama ako su služile patriotskom odgoju...

kalokagatija - ideal odgoja (ljepota i dobrota),sinteza razvijenog i odgojenog čovjeka;

harmonijski razvijen čovjek je kalokagatos, čovjek lijepog, snažno građenog tijela i visokog

morala

3. Sofisti – putujući učitelji-filozofi; govorništvo, popularizirali (novu) filozofiju; ističu

čovjeka.njegove potrebe i mišljenje, osporavaju mišljenje da bogovi upravljaju svijetom.

Filozofska koncepcija: relativizam; senzualizam (osjetne spoznaje); najpoznatiji su Protagora

(„Čovjek je mjera svih stvari“), Gorgija (istina je samo intividualno mišljenje, sve je

subjektivno), Zenon i Prodik; skepticizam prema religiji

Podučavanje (sadržaji i metode): poduč. aristokr.mladež u govorništvu za visoku plaću,

putovali gradovima privlačili mlade i učili ih kako se izražavati, mnogii sofisti držali

sistematske tečajeve iz prir.znanosti,gramatike i retorike; govori,predavanja i razgovori u

privatnim kućama i gimn.

-vještine uvjeravanja i vođenja diskusija zahtjevale logiku i filoz. ili dijalektiku

-velika pažnja- odgoj, vježbanje, Protagora najviše misli o odgoju..

4. Sokrat – prvi došao na ideju odgojnosti nastave, najveća vrlina-znanje, važnost moralnog

odgoja; ljudska djelatnost-vrlina:hrabrost; osjećaji:umjerenost; znanje-samopoznavanje

Metoda poučavanja: pitanja-odgovori; potiče slušaoca da nađe pravo rješenje–apsurd ili istina

ironija: negativni dio zajedničkog istraživanja i uvjeravanja u pogrešku

majeutika: pozitivni dio pronalaska istine

5. Sokrat uči o apsolutnoj istini i stalnom karakteru normi morala i moralnog odgoja; dok su

Sofisti relativisti i subjektivisti.

6. Platon - filozofska koncepcija:objektivni idealizam;prolazni svijet pojava,vječni svijet

ideja; „Država“-protivi se demokratskom uređenju Atene, prikazuje idealnu utopijsku državu

pod vlasti intelektualne aristokracije-filozofima; prihvaća atensku podjelu odgoja na glazbeni

(umni i estetski) te gimnastički

Spartanski odgoj-strogost,izdržljivost,brižan izbor glazbe,obrazovanje djevojaka

7. predškolski odgoj- u 1. djelu „Država“ filozofi i vojnici nemaju obitelji,nakon rođenja

majka i djeca se šalju u odgojne domove

u 2. djelu „Zakoni“ priznaje obitelj; djeca do 7.god: 3-6 skupljanje djece pod nadzorom dojilja

na dječjim igralištima pred hramovima-pripovjetke,bajke; glazba-vedre melodije

sa navršenih 7 dječaci i djevojčice odvojeno idu u državne škole…

8. Aristotel – najvažniji osjeti; fizički,moralni i umni odgoj prema > čovjek se sastoji od tri

dijela duše (biljni-prehrana i razmnož, životinjski-osjećanja i želje, razumski-mišljenje i

spoznavanje) i tijela; misaona djelatnost najveće blaženstvo

-utjecao na razvitak znanosti i filozofije u starom i srednjem vijeku, narocito 12-14stoljeće

-traži harmonijski odgoj kao u Ateni, osuđuje spartanski teški fizički odgoj

9. periodizacija - 1.faza do 7.god; 2.faza do 14; 3.do 21. pa zrelost

Od rođenja do 7. obiteljski odgoj, hrani se majčinim mlijekom, važno kretanje, igre,

pripovjetke, bajke,; što manje u društvu robova (potrebno od djece skloniti sve što ne

odgovara dostojanstvu slobodno rođenog čovjeka

10. ?

11. ?

cilj odgoja: rodovski Rim- 1. odgoj obiteljski, odgoj zemljoradnika vojnika; 2. odgoj za

ispunjenje građ dužnosti i odanost republici, jake volje moralnosti i skromnosti; 3. odgojiti

masu u podanickom duhu vjerne caru

Odgojne institucije: 4st pne javne elementarne škole (ludus); 3st pne obiteljska „skola“;

kasnije djeca patricija-gramatičke škole, pa retorska; u carstvu kasnije zabranjene privatne

skole, osnivane visoke skole

Grčki utjecaj: grčki jezik za otmjeno društvo, drčka filozofija predmet proučavanja, dolaze

grč učitelji..

KVINTILIJAN:

12. - cilj odgoja i nastave-govornik-pošten, častan čovjek izuzetnih govorničkih sposobnosti i

dobrog karaktera; da učeniku jednog dana ne bude potreban učitelj; dobar stil.

-Obiteljski odgoj-roditelji što obrazovaniji ( i očevi i majke), kako bi razvijali rječitost i

eleganciju govora djece; moraju odabrati što moralnijeg učitelja; dojilje moralne, pune

mudrosti, pravilnog govora ( dijete će najprije njih slušati i njihove riječi imitirati); robovi

odgojitelji moralni, mudri, pravilnog govora; robovi odgojitelji temeljito obrazovani ili

svjesni kako im nedostaje obrazovanje ( tada nužan vješt poznavalac jezika, koji će ispravljati

njihove pogreške).

-Učitelji- uzor učenicima, vrlo moralan ( kako bi ih sačuvao od zla), ozbiljan (sprječava

obijest); ima znanje i dobrotu ( dobrota vrjednija, jer primjerom i istinom jače utječe);

marljivo se priprema za nastavu, jednostavan u poučavanju; ima roditeljske osjećaje, strpljiv,

ni prestrog ni preblag; opaža razlike temperamenata učenika, štedi početnike, popravlja sve

što treba popraviti, pa i na sebi.

13.)- Dječja igra je znak dobrog raspoloženja, i ona najbolje pokazuje karakter djeteta. Prve

pouke moraju biti u obliku igre, kako dijete ne bi zamrzilo učenje. Igre trebaju biti one koje

''jačaju duh'' učenika, ali previše igre dovodi do besposličarenja.

- Pod prirodnim sposobnostima djece se smatraju dobro pamćenje (lako stjecanje i vjerno

zadržavanje znanja), te sposobnost oponašanja (znak poučljivog duha). Dobar učitelj bira

metode u skladu sa sposobnostima djece i pritom uvažava njihove razlike. Sve sposobnosti se

moraju razvijati vježbanjem. Nadareni učenici ujedno moraju biti i moralni, dok je slaba

nadarenost manji nedostatak, a tupoglavi i nepoučljivi su protuprirodne pojave.

- učenje prije 7. godine je potrebno, jer tada djeca lako pamte. Prema Kvintilijanu, djeca

trebaju biti nečim zaposleni čim budu u stanju govoriti, jer tako stalno napreduju, iako u

cijelom tom razdoblju mogu postići jedva toliko koliko kasnije u jednoj godini. U tom

razdoblju su nužni najbolji učitelji, te se prve pouke trebaju obavljati u obliku igre. Djetetu

treba postavljati pitanja i hvaliti svaki odgovor. Kada učenik nije raspoložen, treba poučavati

druge učenike, kako bi ovaj osjetio zavist. Također, dobro je dijete poticati i nagradama, te

povremeno organizirati neka natjecanja.

14. Glavne pogreške stila su nepovezanost riječi, barbarizmi ( dodavanje, izostavljanje ili

zamjena slova ili slogova u pisanju i govoru riječi,tuđice, greške u rodu i broju, pogrešno

naglašavanje slogova), solecizmi ( pogreške protiv gramatičkih pravila).

Palestra i pozornica su predsprema govornika jer uči tjelesne kretnje i gestikulaciju koje su

sastavni dio vještine izlaganja i kako izlagati, dati savjet, potaknuti srđbu.

15.) -Prema Kvintilijanu, svaki bolji učitelj treba težiti tome da ima što veći auditorij, i ne

smije smatrati kako je preopterećen prevelikim brojem učenika, jer je teško baviti se cijeli dan

samo jednim učenikom, zbog toga što će njegova pozornost s vremenom opasti, umoriti će se

jer će cijeli dan gledati samo u učitelja.

Također, Kvintilijan kaže da postoji velik broj predmeta koji je bolje predavati velikom broju

učenika, jer tako oni stječu prijatelje, uče se društvenim odnosima, te se mogu uspoređivati s

drugima – ako ih se pohvali, to im je poticaj za daljnje učenje, a zaostajanje za drugima se

smatralo sramotom.

Prema Kvintilijanu, učenici poroke donose iz svojih obitelji – oni ovise o prirodnim

sklonostima i navikama koje stjeću gledajući poroke i raskalašenost koja se događa u njihovoj

kući i obitelji. Isto tako, kaže da i privatni učitelj može biti nemoralan čovjek.

- Učitelj u početnoj nastavi trebao bi biti oprezan govornik, te dobar poznavalac nastavnih

metoda. Treba se znati spustiti na intelektualni nivo učenika, te treba biti što obrazovaniji i što

savršeniji metodičar. Mora biti najbolji i najspremniji, kako bi učenici već u samom početku

mogli usvojiti najbolje nastavne principe.

- Učenik bi trebao voljeti svog učitelja i gledati na njega kao na duhovnog roditelja. Također,

trebao bi bez poteškoća pratiti nastavu, i postavljati i sam neka pitanja. Uspjeh ga treba

veseliti, a svaka pohvala bi mu trebala biti poticaj za daljnje učenje i trud. Ukoliko dođe do

neuspjeha ili prijekora, on plače. Na učenje ga tjera osjećaj časti, koji treba poticati. Učenik

treba biti umjeren u izražavanju svojih odobravanja i pohvala prema drugim učenicima.

Kvintilijan se protivi ustaljenoj praksi učeničkog stajanja i glasnog izvikivanja.

- Učenje ovisi o dobroj volji učenika, a svaki učitelj mora biti svjestan toga da nitko ne može

izdržati neprestano naprezanje, i da odmoreni učenici unose više energije i ''oštrine odluka'' u

svoj rad.

- Nastava izgrađuje i razvija talent. Prirodna nadarenost ima veliku vrijednost čak i bez

teorijske nastave, ali teorijska nastava bez ikakve nadarenosti učenika neće vrijediti ništa.

16. Na učenje treba poticati pohvalama, nagradama, natjecanjima svakih 30 dana. Učenici su

podijeljeni u razrede prema njihovim sposobnostima. Najsposobniji održavaju prvi govornu

vježbu. Nagrada je unapređenje u viši stupanj.

Početnicima treba dati pripremljenu temu u skladu sa sposobnostima.Ponekad ih treba ostaviti

same kako se ne bi oslanjali na tuđe radove. Bolje ih je odmah uputiti nego ispravljati.

U prvim vježbama u školi retorike pogreške treba ispravljati blago, obazrivo kako ne bi

obeshrabrili učenike, treba obrazložiti promjene i nejasnoće. Loše obrađene teme treba

ponovo zadati. Metode ispravljanja treba uskladiti sa sposobnostima i dobi djece. Nitko

ne smije imati neograničenu slobodu nad djecom.Bol i strah od kažnjavanja izazivaju

stidljivost koja obeshrabruje.Za oštru kaznu kriv je nemar pedagoga.Ako ukori i opomene ne

djeluju, učenik će se naviknuti i na šibanje.

17. a) žurba pri učenju čitanja- Kvintilijan smatra da je nužno ponavljanje i dugo vježbanje jer

čitanje najprije mora biti sigurno, a tek dugotrajnom praksom postiže se brzina. Naglašava da

nepotrebna žurba usporava čitanje.

b) učenje na pamet- Treba učiti odabrana mjesta iz govora i povijesnih spisa, jer to vježba i

oštri pamćenje bolje nego vlastite misli (nesvjesno će usvojiti takav govorni stil). Poželjno je

početi u najranijoj dobi.

c) učenje jezika- Kvintilijan preporuča početi s grčkim jer će najprije biti poučavan u grčkim

disciplinama, iz kojih su proistekle i rimske.

d) nastavni predmeti prije učenja retorike- gramatika, muzika, geometrija.

e) višepredmetna nastava u dječačkoj dobi- Protivnici ističu kako zamara i preopterećuje

djecu, naglašavaju da je raspoloživo vrijeme prekratko i stvara zbrku. Kvintilijan smatra da je

dječja dob najmanje osjetljiva na umor, najlakše prima pouku, ima najviše vremena za učenje,

učitelja lakše slijedi ako se sadržaji mijenjaju.

f) kada učenika prepustiti učitelju retorike- Prepuštanje ne ovisi o dobi, već o sposobnostima i

napretku učenika.

18. Muzika i obrazovanje govornika – Govorništvo pomoću glasa i ritma izražava misli i

osjećaje, zbog toga je važno da učenici steknu osnovne principe. Naime, muzika ima pokrete

glasa i tijela, ritam i melodiju koji govornicima pomažu u poticanju i stišavanju emocija.

Geometrija – Dijeli se na poznavanje brojeva i oblika, traži logičan rd, a u govoru je

dokazivanje također glavni cilj. Geometrija potiče i izoštrava um, te ubrzava moć opažanja.

Astronomija – Bitna je za razumijevanje pjesnika jer vrijeme često označavaju prema

izlasku i zalasku zvijezda.

Filozofija – U svakoj pjesmi je velik broj mjesta koja su preuzeta iz najdubljih filozofskih

rasprava.

Hironomija – Hironomija je zbirka pravila za gestikulaciju. Ta pravila porijeklo vuku iz

herojskih vremena. Sokrat i Platon ih uvrštavaju među građanske vrline, a Hrisip u pravila za

odgoj djece. Ciceron navodi Krasove riječi, kako pokreti govornika moraju podsjećati na

ratničke i atletske vježbe.

19. Srednji vijek – 12-13st skolastika; 14-kraj16st humanizam i renesansa

-septem artes liberales: sedam slobodnih umijeća (gramatika,retorika, dijalektika tj. logika>

trivium, priprema za dalje; muzika, aritmetika, geometrija i astronomija> quadrivium)

-septem artes probitatis: sedam viteških vještina-jahanje, plivanje, bacanje koplja, mačevanje,

lov, igranje "dame" i pisanje stihova (?)

-crkvene škole (samostanske,katedralne,župne)

-uči se-nakon savladanog čitanja uče se molitve na lat.,150psalama,čitanje crkvenih

knjiga,sveto pismo i račun; najsposobniji uče i trivijum

-metode: mehaničko pamćenje (nastava na lat-nema razumjevanja), sricanje, rukom pisane

knjige; račun brojevi<vjeronauk; sve podređeno crkvi; nije bilo kolektivnog rada

Viteški odgoj. Najstariji feudalčev sin iso na dvor uglednijeg feudalca tj.sizerona, do 14.uci

manire, od 14-21.štitonoša, iso sa sizerenom u boj ili lov

20. u 12.st universitas magistrorum et scholarium-zajednice nastavnika i učenika u Italiji

(Padova,Napulj,Perugia i Rim), Francuskoj (Toulousa,Montepellier, Pariz-Sorbona, Lyon),

Engleskoj (Oxford,Cambridge), Španjolskoj i Portugalu, Belgiji, Češkoj, Poljskoj, Austriji,

Ugarskoj, Slovačkoj, Njemačkoj……

Prva osnivali znanstvenici, gradske uprave a ne crkva; na čelu bio rektor; studenti se po

narodnosti udruživali u „nacije“…

21. cilj obrazovanja u humanizmu:zdravo tijelo i duh….......

22. Da Feltre (1379-1446) – završio sveuč u Padovi,neko vrijeme lektor filozofije,

1424.odgajao sinove mantovskog vojvode Gonzage> Casa giocosa; prvi učitelj „novog tipa“,

minimalizam, estetika u uređenju pomazu odgoju i učenju; imao 80ak ucenika iz

aristokratskog drustva,primao i besplatno darovitu djecu iz siromasnih obitelji no njegova

skola ipak sluzila ko aristokratska; umro kao siromah i sahranjen o drustvenom trosku

-moralni odgoj, odgoj primjerom, prilagođavao odgoj individualnim osobinama djeteta;

klasicni jezici i kultura ali svjesno usvajanje znanja; nove metode u nastavi-čitanje pomocu

pokretnih slova, matematicka znanja u igri i zabavi, geometrija-crtanje,mjerenje

povrsina,izrada planova; nije bilo kazne; velik utjecaj religije

23. M.Veggio – humanistički ped pisac. „O odgoju djece i njihovim lijepim običajima“ >

moralni odgoj i odgoj na primjerima, utjecaj majke na djecu; zalaže se za otvaranje javnih

skola, strucno obrazovanje ucitelja, uvazavanje ucenikove licnosti, ukidanje tjelesnih kazni i

razvitak samoodređenja

24. J.L.Vives (1492-1540)- odgojen u duhu skolastike, bavio se pravom,teologijom i

pedagogijom, prihvaca humanizam pod utjecajem Roterdamskog no vjeran crkvi

-zalagao se za reformu odgoja u pravcu vjersko-moralne obnove zivota

-djelo „De disciplinic“-protiv skolasticke nastave, u nastavi glavne stvari a ne samo rijeci,

indukcija, realni predmeti, pored klas jezika literatura i povijest; bitno mjesto gdje se nalazi

skola, ucitelj mora bit moralan i vrlo obrazovan; elementarna skola na narodnom jeziku za

sve, nadareni ucenici visa skola; zagovara zornost, samoaktivnost; nakon savladavanja

materinskog uce se drugi jezici; pise o odgoju djevojcica ali odvojeno od djecaka…

ERAZMO ROTERDAMSKI:

26. a) djetinjstvo i mladost-Erazmo djetinjstvo i mladost smatra najveselijim, naugodnijim

životnim razdobljem, kada djeca dražesno blebeću i govore gluposti. Dijete koje govori kao

odraslo Erazno smatra strašilom; kad ih škola uputi u svakidašnji život, počinju mudrovati

kao starci, gube živahnost i veselost. Po Erazmu izgledom i karakteristikama, mala djeca i

starci postaju slični.

b) starost- Na starost gleda kao na jedno mrzovoljno razdoblje; spas je "povratak" u

djetinjstvo. Starci su slični djeci, samo s više bora na licu i više rođendana.

27.) - Prijateljstvo treba poštovati iznad svega, ono je toliko vrijedno da ga i filozofi, koji

nemaju ili imaju malobrojne prijatelje, ubrajaju u vrhovna dobra. Trebamo prikrivati poroke

prijatelja, biti slijepi za njih, i diviti im se kao da su vrline. za prijateljstvo su važne i

dobrodušnost i samoljublje, jer čovjek koji ne voli sebe, ne voli ni druge.

- Ljudi koji su po prirodi skloni nezdaovoljstvu onime što imaju i čine, dive se i zavide

drugima. Međutim, bez samoljublja i samopoštovanja, ne mogu ni u čemu uspjeti – svatko

sebi mora malo laskati, odobravati si i ulizivati, prije nego mu to drugi krenu činiti. Čovjek

koji ne voli sebe, koji si je dosadan i težak, ne može se ni slagati s drugima, niti ih voljeti.

28. smatra da pravilno rasuđivanje leži u iskustvu. Mudraci su beskorisni u svakodnevnom

životu.Puni su dosadnih pitanja i posve različiti od naroda,otupjeli za prirodne osjećaje,

zaokupljeni samo sobom.

Sofisti su izrazito brbljavi, svadljivi, u žestokom pretjerivanju zaboravljaju na istinu, usrećuje

ih njihovo samoljublje.

29. a) učitelji/gramatičari- Obično su bijedni, nesretni, smućeni ljudi, mrski i bogovima. su

gladni i prljavi; u učionicama utjeruju djeci strah u kosti, tuku ih, bjesne na sve načine, stare

u radu, gluhnu od vike, propadaju, a čini im se da su najvažniji na svijetu. Po Erazmu svoje

ropstvo zamišljaju kao kraljevstvo i visoko su uvjereni u svoju učenost, djeci u glavu trpaju

budalaštine; uživaju u pronalaženju bezvrijednih otkrića i čitanju svojih hladnih, neukusnih

pjesmica; uzajamno se hvale i dive, sve isprevrću i ispitaju, zavide svakomu. Zlopamte se

gramatikom – više je gramatika nego gramatičara.

b) znanost- Erazmo znanost definira kao žeđ za slavom koja potiče. Mudraci su opsjednuti

knjigama starih pisaca i naučeni na pretjerano cjepidlačenje; mudrijaši tvrde da je spoznaja

znanosti dar čovjeku, pomoću kojeg umom nadoknađuje ono što mu je priroda uskratila. Po

Erazmu su najcjenjenije one znanosti koje su najbliže prirodi – sretniji su ljudi koji slijede

prirodu kao jedinog vođu, uzdržavaju se od dodira sa svim znanostima– vrijede samo liječnici

i pravnici.

30.) - Roterdamski kaže da je laska udružila surove, divlje i neotesane, te da se narod može

voditi i tričarijama. Kandidati za visoke položaje se ulaguju narodu, te kupuju njihovu

naklonost pomoću raznih darova. Božanske počasti su iskazivane ljudima koji jedva zaslužuju

naziv čovjek, najsvirepijim tiranima. Upravo na takvim ludostima počivaju države, zakoni,

sudovi, čak i vjera. Roterdamski kaže da je sav taj beskrajni vašar ljudi poput roja muha ili

komaraca, koji se tuku, svađaju, pljačkaju, igraju i šale.

- Prema Roterdamskom, nijedno biće nije nesretno ukoliko živi u svom prirodnom stanju. Tu

navodi primjere konja koji nije nesretan jer ne jede kolače, ili ne uči gramatiku, ili vola koji

nije nesretan jer je nesposoban za gimnastičke vježbe. Kaže da su najsretnija bića ona kojima

je jedina učiteljica priroda, a sve discipline su im strane. Tu za primjer navodi pčele, jer ni

arhitekti ne grade bolje kuće, ni filozofi ne stvaraju savršeniju državu. Tu podsjeća na

Pitagoru, koji je rekao da nijedna životinja nije nesretnija od čovjeka, koji teži izaći izvan

granica prirode. Tu prednost daje siromašnima duhom i neukima, jer oni uživaju u igri,

smijehu, zabavi i pjevanju, govore istinu, dok svi ostali, osobito učeni, govore i čine ono za

što smatraju da odgovara vremenu i prilikama.

FRANCOIS REBELAIS:

32. a) specifičnost dječjeg razvoja- Od 3. do 5. godine Gargantua je pio, jeo i spavao, valjao

se po blatu, blenuo za muhama, trčao za leptirima, pišao po obući, posvuda gacao, budan

sanjao, mislio da su oblaci od pamuka, a snijeg od šećera. Rabelaise dječju maštovitost i

logiku opisuje u poglavlju "O Gargantuinim tobožnjim konjima".

b) dijete kao odrastao čovjek u malom- Rabelais smatra da dijete kad navrši 1 godinu i 10

mjeseci može biti odjeveno kao odrasli. Gargantua je odjeven u odjeću kakvu je nosio i

njegov otac (košulja, prsluk, hlače, nakurnjak, cipele, plašt, pojas, mač, kesa, halja, kapa,

perjanica, medaljon na lancu oko vrata, rukavice, prstenjak).

33. srednjovjekovni odgoj i obrazovanje- Učitelj Tubal Holoferno Gargantuu je učio

slovaricu sprijeda i straga, pisati goticu, prepisivati knjige, čitati razne knjige koje je napamet

i unatrag govorio. Gargantua je ustajao između 8 i 9 sati, protezao se i valjao, nije se ni prao

ni češljao, bljuvao je, podrigivao se, prdio, zijevao, pljuvao, preobilno jeo i pio, ručao,

beskrajno brbljao molitve, malo učio, kartao, kockao..., odnosno, prema današnjim mjerilima,

nije se ponašao pristojno.

34.) - Ponokrat je učitelj novoga doba, koji brine o cjelokupnom odgoju i obrazovanju. On

tumači najteže, ponavlja lekcije od prethodnog dana te ih potkrepljuje primjerima iz

praktičnog života. Promatra se priroda, raspravlja o svim pitanjima i o pročitanim knjigama,

razgovara s

učenim ljudima. Aritmetika se uči pomoću karata, astronimija promatranjem neba, geometrija

izradom raznih geometrijskih likova, viteške vještine vježbanjem, glazba sviranjem... sve to

upućuje na princip aktivnog stjecanaj znanja.

35.) - Tjelesni odgoj u Gargantui i Pantagruelu simbolizira Gymnast, Gargantuin štitonoša,

kao dio humanističkog odgojnog ideala. Gmynast uči Gargantuu viteškim vještinama, poput

igre loptom, šetnje, jahanja, bacanja koplja, vježbi bojnom sjekirom, mačevanja, lova,

hrvanja, trčanja, skakanja, penjanja, plivanja, dizanja utega, te samostrela.

36. Traži prakticiranje zornosti u nastavi i spoznavanju promatranjem neba,raspravama o

hrani uz objed, učenje o bilju i životinjama, promatra kako se kuje , tka, tiska knjige i

izrađuje nakit. Smatra da se u društvu učenih ljudi u razgovoru s njima i natjecanju razvija

duh, želja za učenjem i isticanjem. Upoznavanje novih krajeva, zemalja, ljudi i običaja

počinje mjesečnim izletima u prirodu( odmor,, glazba, igra , pjesma, ples, lov, lijepi stihovi,

prevođenje na francuski jezik).

37. JEZICI: Rabelais smatra kako svatko mora znati grčki jezik jer bez njega nitko nije učen.

Stil je po uzoru na Platona, latinski po uzoru na Cicerona. Zatim smatra važnima još

hebrejski, kaldejski i arapski zbog Svetog pisma

ESTETSKI ODGOJ: trebao bi se odvijati proučavanjem kiparstva i slikarstva, posjećivanjem

zlatara i draguljara, gledanjem lakrdijaša i žonglera zbog njihove ljepote pokreta i govora,

govorenjem lijepih stihova, pjevanjem, sviranjem lutnje, spineta, harfe, flaute, vide ili trube,

te lijepim odijevanjem.

RADNI ODGOJ: trebao bi se odvijati putem cijepanja drva, vezanjem sijena, mlaćenjem žita,

posjeta klesarima, zlatarima, kovačima i drugim obrtnicima kako bi se učili i raspravljali o

spretnosti i domišljatosti obrta

38. Traži učenje koje se odvija u svakoj prigodi i na zabavan način. Važnim sredstvom

spoznavanja smatra razgovor i izlete.U djelu Gargantua i Pantagruel dolazi do izražaja

stjecanje iskustva i biti aktivan cijeli dan što navodi kroz primjere ponašanja Gargantua koji

je pio i jeo, spavao, trčao pocijeli dan, posvuda gacao, valjao se po blatu, maštao.

39. Rabelais smatra da se odgajanik treba odgajati tjelesno, intelektualno, moralno, radno i

estetski. Težnja takvom skladnom odgoju vidljiva je iz Gargantuinog pisma Pantagruelu.

Takav odgoj, tj. humanistički odgojni ideal personificira Eudemon – očešljan, očetkan,

skladnog držanja i pokreta, skroman, pažljiv, pristojan, lijepog govora i dobrog znanja.

40. Montaigne – francuz, otac ga odgajao uz pomoć novih metoda odgoja (Italija)

-Ogledi: 3dijela, 1.razmišljanje o pročitanim djelima, 2.razmišljanje iz promatranja drugih

ljudi, 3.razmišljanje iz promatranja samoga sebe; oštra kritika skolastičkog odgoja

(škole=tamnice, učenici ne dobivaju znanje pa zamrze skolu, grube metode..), treba

primjenjivati metodu razgovora,razvijati kriticki duh; harmonijski odgoj; protivi se

kolektivnom obrazovanju; protivi se pretjeranom umnom radu; predavanje zivih jezika…

41. Morus - ravnopravnost, obraz žena, nastava na materinskom,bitna realistička znanja

odbacuje verbalizam, obrazovanje odraslih; moralni,tjelesni-estetski,intelektualni,radni odgoj

42. Campanella – Grad sunca: država zasnovana na harmonijskoj vladavini

razuma,mudrosti,moći i ljubavi; sve je zajedničko stanovnicima (kuće,žene,djeca) zanatima se

bave svi no teze zanate obavljaju muski, vise vjestina-visa cijenjenost, izucavanje vojnih

vjestina, intelektualni odgoj najbitniji,protiv ucenja napamet…

JAN AMOS KOMENSKY:

45.a) kome i kako će koristiti didaktika- Komensky smatra da će didaktika služiti roditeljima

(što i kako postići kod djece); učiteljima (metode, umjetnost poučavanja); učenicima (bez

teškoće, vike, dodijavanja i batina, gotovo u igri i šali do vrhunca znanosti); školama (ojačati,

umnožiti, postati igrališta); državi (odgoj temelj), crkvi i nebu.

b) škola za škole- collegium didacticum, opći kolegij, životna radionica ostalim školama.

Komensky smatra da bi znanstvenici morali ispitati temelje svih znanosti.

c) učitelj- Po Komenskon je to božansko zvanje. Smatra da povjerenje roditelja treba biti

vatra. Učitelji moraju biti primjer učenicima, svjesni svoje uloge u društvu, pedagoški

osposobljeni. Trebaju se ugledati u prirodu, biti metodičari.

46) - Komensky kaže da odgoj trebaju svi, tupi i daroviti, benasti da sa sebe stresu prirođenu

ludost, još više daroviti, kako bi se riješili pretjeranih i štetnih misli, bogati, jer su bez

mudrosti ''svinje tovljene mlijekom'', siromašni, jer su bez znanja kao magarci osuđeni na

tovare, budući poglavari, kako bi moli mudro zapovijedati, i podanici, da se razborito

pokoravaju; svi, bez iznimke, trebaju odgoj.

- Odgoj bi trebalo provoditi u skladu s prirodom; tu Komensky uspoređuje zakonitosti u

odgojnom djelovanju sa zakonitostima u prirodi. Uspoređivanjem prirode i odgoja također

izvodi i nastavne principe, postupnost, sistematiziranost i zornost. Također kaže da red koji

želimo da postane opći uzor u vještini poučavanja i učenja treba tražiti u prirodi. Kad se on

utvrdi, tad će ta vještina napredovati blago i od svoje volje, kao i sve što je priroda stvorila.

Ljudski život on dijeli na 4 razdoblja, kao što je godina podijeljana na 4 godišnja doba. Ta

razdoblja su dječje, dječačko, mladenačko i muževno.

47. Kod djeteta želju za učenjem bude: roditelji (hvaleći znanost, učene ljude i učitelja, potiču

na marljivost obečajući knjige); učitelji (pristupačni, ljubazni, očinskog držanja, pohvalama

marljivih); škola (ugodna, svijetla, čista, sa slikama, prostorom za igru i šetnju, vrtom za

promatranje voća, cvijeća, trave); stvari (prilagođene uzrastu, predaju se jasno, ugodno, s

ponekim šaljivim primjerom); metoda (prirodna, ugodna); vlast i školske starješine (dijele

pohvale i male nagrade učenicima, na školskim priredbama).

Učenike treba poticati na učenje: hvaleći druge, mjesečnim ili tjednim natjecanjima za

pohvale, ponekad oštrim riječima i ukorom pred svima.

48. 1. Materinska škola – djetinjstvo do 6. godine (proljeće) – vježbanje osjetila, pravilno

uočavanje i razlikovanje predmeta uz majku, materinska škola je svaka obitelj, odnosno

roditeljska kuća;

2. Škola materinskog jezika – dječaštvo do 12. godine (ljeto) – vježbanje unutar osjetila,

mašta, pamćenje, razvoj ruke i jezika (čitanje, pisanje, računanje, mjerenje, crtanje,

pjevanje), mora postojati u svakome mjestu;

3. Latinska škola/gimnazija – mladenaštvo do 18. godine (jesen) – onim što su osjetila primila

razvija razumijevanje i moć rasuđivanja (dijalektika, gramatika, retorika, realne znanosti i

vještine), mora postojati u svakome gradu;

4. Akademija – momačko doba do 24., 25. godine (zima) – obrazovanje onoga što spada u

područje volje (teologijom duša u harmoniji, duh filozofijom, tjelesne funkcije medicinom,

zaštita dobara pravom), osniva se u svakoj državi ili većoj pokrajini.

Razlike – Isto gradivo se uči na različite načine. U nižim školama sve općenitije i

elementarnije, a kasnije posebno i opširnije; u nižim školama (1. i 2.) sva djeca oba spola, u

latinskoj školi mladići koji teže obrazovanju višem od zanata, a u akademiji budući učitelji i

upravljači.

49. o predškolskom odgoju- Za predškolski odgoj karakterističan je razvoj osjetila, stjecanje

predodžbi o svijetu koji ga okružuje, stvaranje naučnih pojmova i učenje govora. Dolazi do

razvoja i stjecanja navika, vještina. Potreban je moralni odgoj, umjerenost, čistoća,

poštovanje; materinska škola.

50. - Komensky kaže da treba biti škola posvuda, i da trebaju biti za svu djecu, za djecu oba

spola i svih staleža. Također, kaže da nastava treba biti opća, temeljni uzroci i ciljevi svih

stvari. Svi trebaju svestrano učiti o svemu, i to prije zrelosti. Učiti treba bez sile, udaraca i

strogosti, vrlo lako i blago. Smatra da je potrebno popraviti učionice, te nabaviti knjige i učila.

Traži podjelu po razredima, te na školske dane i sate, i sve to treba biti prilagođeno dobi i

sposobnostima djeteta. Treba se poticati aktivnost djeteta, te razvijati njihove sposobnosti za

znanost i umjetnost, te je potrebno i usavršavanje jezika, oplemenjivanje, uzorno ponašanje, te

poštivanje Boga.

51.Pravila za lako poučavanje i učenje su: početi odgojem prije nego se duh iskvari, počinje

kao igra i zabava (priprema, motivacija), od općeg pravila k pojedinačnom (primjer), od

lakšeg težem (postupnost, učiti samo bitne stvari, napor primjeren dobi učenika, ne prisiljavati

djecu da uče ono što ih ne zanima (indukcija, postupnost, materinski jezik), metoda

demonstracije, istom metodom poučavati sve predmete (dosljednost).

Pravila za temeljito obrazovanje su: učiti samo ono i što će biti potrebno za život, svemu

udariti čvrste temelje, znanost i predmet moraju se razlikovati, započeto uvijek nadopunjavati

i usavršavati, sve što se uči mora se međusobno povezivati, znanje se razvija i umnožava

vježbanjem, nužno ponavljanje.

52.) - Tu naglašava važnost svih vrlina, a kao najvažnije ističe mudrost, umjerenost, hrabrost,

te pravednost. Te vrline treba djelovati djelima, a ne riječima. Uzor bi trebali biti roditelji,

dadilje, prijatelji, učitelji – primjerima daju propise i pravila za život, te čuvaju od lošeg

društva. Treba stalno raditi, a važno je i da se s moralnim odgojem započne već u najranijem

djetinjstvu.

- Školska disciplina je potrebna kako prijestupnici ne bi i dalje činili prijestupe. Treba biti bez

strasti, mržnje i ljutnje, a nužno je znati cilj, sadržaj i oblik discipline. Učitelj bi trebao

postupati iskreno, s poštovanjem i očinski. Potrebna je strža stega, ali ne zbog učenja, nego

zbog morala (bezbožnosti, prkosa, oholosti, pakosti, lijenosti, zavisti). Nužni su primjeri,

pouke, a ponekad i grdnja. Također, učenike se može poticati tjednim ili mjesečnim

natjecanjima, kao i oštrim riječima ili javnim ukorom. Bio je protiv tjelesne kazne, smatrao je

da je to ropsko sredstvo, neprilično za slobodne ljude.

53. a) materinski jezik- Za Komenskog je najvažniji jer je osnova za druge jezike-latinski i

grčki

b) učenje jezika- Smatra da jezike treba učiti usporedo sa stvarima, ne odvojeno od njih; svaki

jezik učiti posebno i u određeno vrijeme: prvo se uči materinski (8-10 godina) pa onaj kojim

se služi umjesto materinskog, latinski, grčki. Treba učiti upotrebom čitanja, slušanja,

prepisivanja (imitirati jezikom i rukom). Trebaju se naučiti gramatička pravila (filozofska ne).

Pri učenju novog jezika, norma je već poznati jezik (ukazuje na razlike). Po Komenskom prvo

vježbanje u novom jeziku uvijek mora biti na poznatoj građi.

c) putovanja- Dopuštena na kraju akademije, jer mlađi nemaju razboritosti.

JOHN LOCKE:

55. pravila za tjelesni razvoj i zdravlje djeteta- Djeci je potrebno puno svježeg zraka, gibanja

i sna; jednostavna, prirodna hrana, bez mesa bar do 3. Godine. Potrebno je izbjegavati

mirodije i šećer. Mlijeko i žitne kaše daju se za doručak i večeru; koristi se malo soli; između

obroka se jede samo suhi kruh. Ne treba jesti uvijek u isto vrijeme, jer to stvara nepotrebnu

naviku. Odgajati treba bez jakih pića i vina (lagano pivo); bez ljekarija. Odjeća ne smije biti

svuiše topla i tijesna,a noge i glavu treba izlagati vlazi.

56. Dječje temperamente treba promatrati, ali ne i dozvoloti da se razviju – potrebno je

različitim metodama popravljati ono loše.

- Dječju volju Locke definira kao želju za posjedovanjem stvari i za vladanjem - izvor loših

navika, ne smije se popuštati.

- Djeca laži preuzimaju od odraslih. One su izvor loših svojstava. Kod prve dječje laži, trebali

bi pokazati čuđenje, kod druge oštar ukor i negodovanje. Ukoliko to ne djeluje, dijete treba

bičevati (jednom). Isprike isto kao i laži – ukoliko dijete prizna, treba ga pohvaliti i oprostiti,

ono mora uvijek osjećati odgajateljevo poštovanje i povjerenje, ali treba znati i da se svaka laž

kažnjava.

- Djetetu se ne smije dopuštati deranje (tvrdoglavost, popuštanje dječjim željama, osobitno ne

nakon kazne) i jadikovanje, te ih se ne smije žaliti – vježbom i privikavanjem ih se treba

otvrdnuti i pripremiti na životne nedaće.

57. Odgoj primjerima je najjednostavniji i najuspješniji; primjeri za željeno i za ono što treba

izbjegavati; iz života osoba koje poznaje.

Odgoj pravilima je beskoristan, jer ih djeca ne razumiju i ne pamte; bolje manje (čak i od

potrebnih) pravila, što više primjera i vježbe.

Cilj odgoja: gentleman (čovjek za svijet, sa svim znanjima koja su mu potrebna kako bi

upravljao svojim imetkom i vršio dužnosti čovjeka i građanina)

58. KUĆNI ODGOJ – JAVNI ODGOJ: Kućnim odgojem pojedinac postaje veća neznalica o

svijetu, ali je neviniji , tj. ima finije ponašanje, muževnije misli, kao i osjećaj za vrijedno i

pristojno. U školi nailazimo na 60 ili 70 učenika koji dolaze na jednog učitelja te postaje

nemoguće očuvati moral. Javlja se drskost, surovost i nepristojnost. Lakše se stekne znanje i

prevlada sramežljivost nego se isprave opačine, te smatra kućnim odgojem boljim od javnog.

ODGOJITELJ mora biti razborit, marljiv, pričljiv, oprezan, dobro odgojen, obrazovan, pozna

svijet i načine življenja, ćud, ludorije i mane vremena i svoje zemlje. Zadatak mu je

oplemeniti ponašanje i obrazovati duh odgajanika, a to sve prema sposobnostima odgajanika.

Kućni učitelj je zamjena za oca.

MORALNI ODGOJ: Moral se stječe vježbom jer učenik navikne težiti za dobrim glasom

umjesto za svojim željama. Dok pravila ne smatra toliko korisnima.

PUTOVANJA: na putovanja ne bi trebali odlaziti učenici između 16. i 21. godine jer se

smatraju odraslima, ne dopuštaju da ih se vodi, nemaju razuma i iskustva oduprijeti se

napastima. Postaju beskorisna ako su pod paskom odgajatelja jer ni o čemu se učenici ne

brinu i ne gledaju svijet svojim očima. Prepuštaju se igri i užicima. Ono postaje korisno kada

se putuje s namjerom da se obrazuje, tj. upoznaje i komunicira s ljudima, promatra mjesta,

običaje, namjere i sklonosti ljudi, načela dobrog odgoja u toj zemlji. Isto tako i upoznavanje

državnog ustroja i zakona, te komuniciranje s odličnim i duhovitim ljudima.

59. a) učenje na pamet- Locke je protiv učenja velikih odlomaka, bez izbora i razlike, jer to

stvara odbojnost prema knjizi i dosadu. Smatra da se trebaju učiti tek mudre i poučne izreke, o

kojima će i razmišljati.

b) odmor učenika- Po Lockeu treba biti aktivan – lov, jahanje, kopanje, sađenje, cijepljenje.

c) učenje zanata- Locke smatra da učenje zanata odvikava od ljenčarenja, razvija okretnost,

spretnost; sprječava loše i beskorisne zabave (kartanje, kockanje).

60.)Aritmetika je prva apstraktna znanost nakon što se nauči o položaju i razdiobio kopna i

mora, te imena i krajeve, odnosno, geografiju. Prvo se uči svakodnevno brojanje, a zatim

zbrajanje i oduzimanje.

- Locke smatra da se trebaju naučiti engleski, francuski i latinski, i to putem govora, gdje

učitelj treba biti dobar govornik, te čitanjem i prevođenjem zanimljivih knjiga na zadani jezik,

ali i prepisivanjem. Najvažnija tu je vježba, a gramatika se uči tek kada se jezik već zna.

- Učenje slikanja se smatra tek zabavom. Ako netko nema sklonosti, to je uzaludno trošenje

vremena i novca, a ukoliko ima prirodne sklonosti, to ga zapravo dovodi u napast da zanemari

sve ostalo. Locke smatra kako je bolji ozbiljan posao kao učenje i tjelovježba.

- Glazbu Locke smatra posljednjom od svih predmeta obrazovanja – troši previše vremena, a

društvo je često neprikladno.

JEAN JACQUES ROUSSEAU

62. a) četiri stupnja razvoja djeteta do zrelosti- od rođenja do 2. god-tjelesna njega; od 2.do

12. g. razvoj osjetila; 12.-15. g. umni odgoj(intelekt); 15.-20. g. moralni odgoj

b) trostruki odgoj- Po Rousseauou odgajaju: priroda (u nama razvija organe i sposobnosti);

ljudi (uče nas upotrebljavati ono što u nama razvila priroda – sposobnosti); stvari (stjecanje

vlastitog iskustva o predmetima koji nas okružuju; nužno njihovo skladno djelovanje).

63.)Trebaju se zadovoljavati samo tjelesne potrebe, ono što je korisno. Djetetovi hirovi i

nerazumne želje se moraju spriječavati, jer popuštanjem hirovima u djetetu se razvijaju

egoistične crte. Dijete ne bi smjelo imati nikakvih navika, potrebno je rano ga krenuti

poučavati da bude gospodar svoje slobode i koristi svu svoju snagu i sposobnosti.

- jezik i znakovi u dobi kad se još ne može pretvarati pomažu da se otkrije ono što dolazi

neposredno od prirode i razlikuje od onoga što je posljedica hira. Djeca čuju već od poroda, a

zatim i oponašaju. U početku to su rijetki, laki, razgovijetni, često ponavljani artikulirani

glasovi. U početku djeci ne treba upućivati mnoštvo beskorisnih riječi, jer tada dijete još ne

rzaumije ništa. Djetetu se trebaju upućivati riječi vezane uz vidljive predmete koji se mogu

odmah pokazati.

64. Majke pretjerano povijaju dijete čim se rodi (stegnu mu ruke uz tijelo, pa je njegov prvi

osjećaj bol); previše čuvaju dijete; malo ga pretjerano maze, malo bez razloga kažnjavaju; u

sprezi s liječnijkom, ne doje dijete, već ga daju dojiljama prema kojima se odnose pogrešno –

kao prema sluškinji, pa dijete ne voli ni majku ni dojilju.

Tjelesni odgoj: lagana, prostrana odjeća, bez pokrivala za glavu; tvrd ležaj; puno sna; boravak

u prirodi u svim vremenskim (ne)prilikama; puno kretanja i tjelovježbe; plivanje, jahanje,

trčanje.

Kazna je prirodna posljedica zbog čina (ako laže, ne vjerovati ni kada govori istinu; ako

razbio prozor, neka trpi hladnoću itd.).

65)- Odgojitelj mora biti ili sam otac ili više od čovjeka. Odgojen je za svog štićenika -

proučava narav odgajanika i prema tome i postupa. Trebao bi biti mlad, da može biti prijatelj i

steći povjerenje odgajanika sudjelujući u njegovim zabavama. Ako su odgajanik i odgajatelj

nejednake dobi, odgajanik ne bi imao prave povezanosti i zajedničke sklonosti sa

odgajateljem. Odgajatelj također mora biti dobro odgojen, da bi mogao biti primjer djetetu, i

treba poučavati putem iskustva, a ne riječima, da bi dijete samo pronalazilo pravila. Ne

trebaju se mijenjati odgajatelji, nego dijete treba imati samo jednog tijekom cijelog

odrastanja.

- Učitelj treba sa odgajanikom razgovarati ozbiljno kada je to potrebno. Ne smije gušiti

učenikove želje, i treba mu govoriti o ugodnim stvarima. Treba upotrijebiti sve kako bi bio

odgajanikov pouzdanik, jer samo tako može biti njegov gospodar. Kada učitelj učvrsti svoj

autoritet, treba odstraniti svaku potrebu da se njime i posluži, te treba uvijek navoditi razloge

svojih naredbi.

66. a) prirodan čovjek i građanin- Rousseau prirodnog čovjeka smatra cjelinom, odgojenom

za sebe – poznaje sebe, koristi svoje sposobnosti, zna živjeti i usrećiti se. Građanina smatra

razlomkom, u protuslovlju je sa samim sobom, rastrgan između sklonosti i dužnosti; u njemu

se razvija ono manetnuto, što ne razumije i što mu ne koristi. Takav čovjek nije dobar niti za

sebe niti za druge, relativiziran, promijenjene je naravi.

b) javni odgoj- Rousseau smatra da odgaja čovjeka za druge, a ne za njega samog.

67)- Na predavanjima mladi ili vrlo slabo pamte ili uopće ne pamte, pogovoto u situacijama

kada učitelj priča predugo i preširoko, jer onda učenik neće ništa razumjeti, ali će se pretvarati

da razumije samo kako ne bi razljutio učitelja, brbljanjem učitelj obrazuje brbljavce.

- Rousseau ne voli knjige, jer one uče djecu govoriti o stvarima koje ne poznaju.

- Smatra da sve čovjekove prirodne potrebe treba pokazati na način koji je shvatljiv

djetetovom duhu, a sredstva kako djetetu omogućiti lako i zanimljivo stjecanje znanja treba

postupno razvijati. Metode stjecanja znanja su razgovor, primjer, te istraživanje – aktivnost

učenika

68. Zanati dijete najviše približavaju prirodnom stanju; naučiti bar 1 koristan zanat (vrtlar,

stolar, tokar...), koji dolikuje njegovoj dobi; oslobađaju od predrasuda, vježbaju snagu i

srčanost; najbolja stolarija, jer čista, korisna, traži kretanje, spretnost i oštroumnost.

Radni odgoj- vrlo važan, dovodi ga u vezu sa prirodnim životom i odgaja se uz rad.

69. a) zamljovid u nastavi zemljopisa- Po Lockeu ne treba ih koristiti, već sam crtati, jer tako

dolazi do jasnih pojmova. U izradi nacrta (zemljovida) treba polaziti od obližnjeg grada i

dvorca u kojem boravi, zatim dodavati mjesta/rijeke/planine između i oko njih, prema sve

udaljenijim mjestima. Učenika traba voditi, ali malo, tako da to ne vidi, kako bi sam

ispravljao pogreške. Nije nužno da učenici moraju znati topografiju, već sredstva kako će ju

naučiti.

b) životopisi- Locke smatra da pomažu prosuđivanju ljudi (pokazuju velike ljude kroz male

stvari, iz njih se može proučavati ljudsko srce, sklonosti pojedinca...).

c) putovanja- Putovati treba kako bi se upoznala sva mjesta i odabralo gdje će se živjeti.

Treba upoznavati zemlje, narode, jezike...

70. Kant – primjena filozofskih nazora na pedagogiju. Filozofija sve što je moguće spoznati

analizira,istražuje i izlaga;

-ne protivi se (kao Rousseau) pozitivnom odgoju, odgoj potreban i moguć, ako odgoj ne

uspije razlog su loši odgojitelji; traži da se čovjek disciplinira,kultivira,civilizira i moralizira,

a ne da se čovjekova priroda razvija sama od sebe;

-protiv Lockea-čovjek nije prazna ploča, on ima mnoge vrline koje se na vidjelo iznose

odgojem;

-radni,intelektualni,moralni,fizički odgoj; čovjek nije po prirodi moralno biće nego to postaje

s vremenom

JOHANN HEINRICH PESTALOZZI

72. a) cilj odgoja i tri zadatka- Po Pestalozziju je cilj odgoja razvoj svih čovjekovih snaga

koje su samoaktivne (samorad), prvenstveno razvoj čovječnosti; intelektualni(odgoj glave),

moralni (odgoj srca), tjelesni/radni(odgoj ruke).

73.)Kod Pestalozzija, moralni odgoj nije podređen vjerskom. Moralni odgoj dolazi u obitelji,

te je usko povezan s radnim odgojem. Kasnije škola usavršava te moralne principe usađene

unutar obitelji. Tu je bitna uloga majke, a kod djeteta se žele usaditi osobine poput dobrote,

povjerenja, poslušnosti i ljubavi prema drugome. Bitno je razviti plemenit i emotivan odnos s

okolinom. Zasniva se na moralnoj praksi, a ne na riječima, odnosno, dijete treba doživiti

moralne vrline, a ne samo slušati o njima.

74. radni odgoj- Pestalozzi tadni odgoj veže uz moralni odgoj, U njega spadaju zanati i

zemljoradnja. Vezan je uz niže staleže.Pestalozzi teži povezivanju nastave s proizvodnim

radom čija je svrha „zagrijavanje srca i razvijanje uma“.

75. Elementarna nastava nastoji razviti sposobnost mišljenja, što je konačni cilj obrazovanja.

Prema Pestalozziju, postoje tri elementa početnog rada s djecom koja tek kreću u školu, a to

su oblik, broj i riječ. Prema tome se elementarna nastava svodi na razvijanje vještina mjerenja,

brojenja i govorenja.

76. Didaktička načela: načelo odgojnosti nastave, načelo zornosti i sustavnosti. Uvodi pojam

„elementarnog obrazovanja“ - proces obučavanja na temelju osnovnih elemenata od kojih je

znanje satkano. U poučavanju treba krenuti od promatranja i stvaranja osjetilnih predodžaba

(iskustva) prema jasnim pojmovima.

77. Prvi je napisao detaljnu metodiku za elementarnu nastavu materinskog jezika, aritmetike i

zemljopisa.

JOHANN FRIEDRICH HERBART

79. postavio je pedagogiju kao samostalnu disciplinu i uveo je na sveučilište, osnovao je

pedagoški seminar i vježbaonicu s internaton te dopunio didaktiku, unaprijedio je metodike

pojedinih nastavnih predmeta, svojim tezama i oblicima o stupnjevima nastave znatno je

utjecao na razvoj pedagogije

80.) Herbart je ciljeve odgoja podijelio u dvije grupe. U prvoj grupi su mogući ciljevi,

odnosno izbor profesije. Tu dgoj stvara najbolje moguće uvjete, ali profesija ne spada u odgoj.

U drugoj grupi su neophodni ciljevi, odnosno, formiranje moralnog karaktera, razvijanje

aktivnosti čovjeka i mnogostranosti interesa. Dio odgojnog procesa se realizira u procesu

nastave.

- Upravljanje je, uz nastavu, stegu, razgovor i vježbanje, jedna od metoda odgoja.

81. HODOGETIKA

Hodogetika (od grč. hodogeo – pokazujem put) je dio teorijske pedagogije koji raspravlja o

moralnom odgajanju. Obuhvaća nauku o upravljanju i nauku o stezi. Zadatak joj je

proučavanje odgojnih sredstava kojima se dijete vodi od stanja moralne anomije (samovolje)

u ranom djetinjstvu, preko heteronomije (poslušnosti) kada dijete nije sposobno sobom

upravljati, do autonomije (moralne samostalnosti) kada počinje spoznavati što je za njega

dobro, a što zlo, pa prema tome postupa.

MORALNI ODGOJ

On je jako važan, priprema za buduće samostalno ponašanje time što postavlja osnove

budućem karakteru. Moralni odgoj se ostvaruje uglavnom u procesu nastave. Moralni odgoj

se zasniva na mnogostranom interesu i na moralnim predodžbama. Moralni odgoj treba

zahvatiti čitavu odgajanikovu aktivnost, ali mu se ne smije probuditi svijest o samostalnosti u

djelovanju da ne ugrozi učiteljev autoritet.

82. nastava- Predmeti koje smatra potrebnima su: materinski jezik, jezici prirodne znanosti,

zemljopis, matematika, logika, gramatika, pjevanje, crtanje, povijest, pravo, politika,

vjerski odgoj. Herbart smatra da se nastava treba održavati samo do prirodne zrelosti

djeteta. Bitni su mu pažnja i interesi i smatra da u školama nastava treba pobuditi interes.

Metode za koje se zalaže su: usmeno izlaganje, primjeri, razgovor, vježba, učenje napamet,

upravljanje, stega.

Tri oblika nastavnog rada:

1. deskriptivna nastava – izlaganje nastavnog gradiva, veliko značenje imaju zornost i

nastavnikova riječ;

2. analitička nastava – polazak od pojedinačnog k općem, koncentracija na učenikovu

pažnju na nastavne sadržaje, vježbanje i omogućavanje da učenik shvati pojedine elemente

sadržaja;

3. sintetička nastava – povezivanje elemenata u cjelinu.

84. Herbatovci – slijede ga u cijelom svijetu, u Njemačkoj Ziller, Rein, Stoy, Lindner, Waitz,

Dörpfeld, Strümpel....kod nas Franjo Marković, Stjepan Basariček…

85. Fröbel – idealistička filozofija, kreiranje proizlazi iz unutarnje prirode stvari, razvitak od

akcije i reakcije k ravnoteži; odgoj shvaća na temelju ideje sveopćeg jedinstva i ideje

evolucije

-cilj odgoja:formiranje volje i karaktera, težište odgajanja na etičkoj a ne intelektualnoj strani

-djete promatrati kao biće u razvitku, 5 razdoblja (rano djetinstvo, djetinstvo, dječaštvo,

mladost i zrelost)

-fizički,umni,moralni,estetski i radni odgoj

86. dječji vrtić – prvi pokusao organizirati ustanove za predskolsku djecu; zadaci odgoja u

vrtićima: razvijanje osjetila i motornih sposobnosti, upoznavanje djeteta s okolinom,

razvijanje stvaralacke sposobnosti, govora, navikavanje na zivot u kolektivu, na disciplinu,

rad itd…osnove moralnog odgoja; odg.sredstva – igre, rucni rad, crtanje, recitiranje,

pripovjedanje, promatranje zivotinja i biljaka itd; mjesto nastave-stjecanje iskustva, umjesto

ucenja-zivot

igra – veliko znacenje, ucenje kroz igu, tzv igre s darovima

„darovi“ – didakticki materijali za djecu predskolske dobi, 6darova u tri osnovna oblika u

raznovrsnim kombinacijama – lopta (simbolizira savrsenstvo,beskonacnost

svemira,stvarnost..),kocka,valjak; ipak mehaniziraju odgojni rad, u prirodi se ne susrecu

predmeti istih oblika

87. Owen – socijalist utopist, odgoj djece treba poceti u najranijem djetinstvu>jaslice (1-

3.god); vrtići; osnovna škola (do 10e), omladina večernja škola (7-17.); sistem pola rad-pola

skola

88. POZITIVIZAM

- filozofski pravac koji, polazeći od utvrđenih činjenica, poriče vrijednost samostalne

apstraktne misaone djeltnosti. Polazna osnova u spoznavanju je ono što je pozitivno,

činjenično i dano iskustvu, ljudska misao se mora kretati samo u granicama iskustva;

pridržavajući se iskustva ljdski duh izbjegava verbalizam i zablude. Predstavnici pozitivizma

su: Auguste Comte, Herbert Sperncer, Emile Durkheim, John Stuart Mill, Ernest Renan,

Hippolyte Taine…

89. Ušinski(1824-1870) – rasprave o pedagoškoj problematici, idealni odgoj čovjeka koji nije

egoist nego spaja svoje i interese čovječanstva,široko obrazovan i moralno odgojen;

90. ideja narodnosti – unosi ju u temelje odgojnog sistema, cijeni „prosti“ narod od kojeg

potječu brojni pjesnici,glazbenici….vrijednost ima odgoj kojeg je stvorio sam narod i koji je

osnovan na narodnim načelima jer ima veću moć nego oni osnovani na apstraktnim idejama

materinski jezik – zahtjeva nastavu na njemu i piše čitanku „Materinski jezik“ s priručnikom

za učitelje. Doživjela 150izdanja i bitna u didaktici i odgojnom procesu..; karakterizira ju

razumjevanje djecje psihe, osobina djecje dobi i interesa; sluzi kao metodika kao prirucnik i

primjer u izradi udzbenika i prirucnika

91. Tolstoj – otvorio osnovnu skolu u Jasnoj Poljani i izdava istoimeni casopis s pedagoskim

mislima, zalaze se za skolu koja potice ljubav prema ucenju i samoaktivnost (suprotno od

skola na „zapadu“), protivi se krutoj disciplini i uniformamapedagoški rad- Škola u Jasnoj

Poljani u studenom i prosincu 1862. (u casopisu), O slobodnom razvitku skole u prirodi-

protiv nasilja, slobodni odgoj; Odgajanje i obrazovanje-odgoj nasilan i kvari covjeka;

92. John Dewey (1859-1952) SAD – radovi Demokracija i obrazovanje, Škola i društvo,

Škola i učenik, Škola budućnosti…pragmatizam; odgoj-prenošenje iskustva, razvijanje

nasljeđenog, rođenjem djeca donose na svijet 4 nagona – socijalni, konstruktivni,

istraživački i umjetnički; škola- otvorena prema drustvu, treba odabrati potrebno ua bolju

buducnost drustva, predstavljati neku vrstu zivota u radu i ucenje u skoli se treba nastaviti

na ono izvan skole.

93.) Reformni pedagoški pokreti i pravci

- Reformna pedagogija nastaje krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Ona je bila kritika stare

škole i tradicionalne pedagogije. Reformatori su zahtijevali reformu odgoja i školskog

sustava, ili barem njegovih dijelova. U to se vrijeme smatralo da je dijete u svojoj motorici

spontano i aktivno iz unutrašnjih pobuda i energije, a u svojim aktivnostima produktivno –

zbog mašte i igre.

Za razvoj dječje psihologije zaslužni su W. Stern, K. Koffka, J. Piagett, i mnogi drugi.

Krajem 19. stoljeća u Njemačkoj se razvija eksperimentalna pedagogija. Ona je smatrana

znanošću o odgoju koja se služi empirijskim metodama kad su u pitanju proučavanje djece, te

njihov odgoj i razvoj. Istražuje društveni i tjelesni razoj mladeži pkolske dobi, proučava

razvoj psihičkih funkcija, inteligenciju te ponašanje djece u nastavnom procesu i dr.

95. PRAVCI I PREDSTAVNICI RADNE ŠKOLE

Radna škola ili škola samodjelatnosti orijentirana je na samostalan rad učenika. U prvim

desetljećima 20. stoljeća u školama se organizira učenje djece uz raznovrsne radne aktivnosti.

Prethodnik radne škole je Bertolt Otto koji je osnovao „školu kućnih ljubimaca“ čije se

obrazovanje temeljilo na pitanjima koja su postavljala djeca, prema željama djece. Prvi je

pravac Georga Kerschensteinera koji naglašava ručni rad i samodjelatni duhovni rad učenika;

rad utječe na oblikovanje karaktera, važan je za strukovno obrazovanje. Drugi pravac je oko

Huga Gaudiga, Lotte Müller i Otta Scheibnera (slobodno-duhovni rad). Razvili su niz

praktičnih metoda (tehnika rada) za svaku nastavu koje su trebale unaprijediti samostalnu

razradbu tema od strane učenika i učenica. Gaudigov cilj bio je obrazovanje za osobnost u

smislu duhovno samostalnog, kritičkog čovjeka sa svestrano formiranim snagama.

96. Ferriere – reformni pokret Aktivna škola, zasnovano na urođenim interesima djeteta koji

se javljaju spontano ovisno o dobi, 6faza u razvoju djeteta, tri vrste aktivnosti:

manualne,socijalne i intelektualne

98. Filozofija i kulturna pedagogija

a) Filozofijska pedagogija je pravac u pedagogiji nastao potkraj 19. i početkom 20. stoljeća u

Njemačkoj, nasuprot psihologizmu i biologizmu u pedagogiji, a postavljao je pitanja o

filozofskim osnovama pedagogije.

Predstavnici: Dilthey, Spranger, Litt i kasnije Kerschensteiner. Zastupali su različite

filozofske sisteme (fil. kulture, života, vrijednosna filozofija), a težili su afirmiranju duhovne

vrijednosti buržoazijske kulture. Bavili su se problemima odnosa ličnosti i kultura,

obrazovanja i kulture, ličnosti i društva i sl.

b) Kulturna pedagogija je smjer u pedagogiji koji je nastao kad i filozofijska pedagogija, a

bavio se sistemom vrijednosti, odnosno kulturnim dobrima i odnosom odgoja prema njima.

Zadatak odgoja je osposobiti svakog člana zajednice za sudjelovanje u kulturi određene

zajednice, razvoj duhovne snage i sposobnosti za razlikovanje vrijednosti te odgajanika

dovesti u vezu s kulturnim dobrima koja će djelovati obrazovno.

100. wiki: Maria Montessori (Chiaravalle (Ancona), Italija, 31. kolovoza 1870. - Noordwijk,

Nizozemska, 6. svibnja 1952.) - talijanska pedagoginja, liječnica, feministkinja, tvorac

Montessori pedagoške metode.

1892. upisala studij medicine na Sveučilištu u Rimu, a 1896. godine je postala prva žena

liječnica u Italiji. 1897. godine je sudjelovala na nacionalnoj konferenciji za djecu s posebnim

potrebama u Torinu.

1899. postavljena je za docenticu Škole za učiteljice. 1900. godine upisuje na Sveučilištu u

Rimu pedagogiju, antropologiju i psihologiju, a 1904. godine postaje docent na istom

sveučilištu.

1907. godine otvara Dječju kuću (Casa dei Bambini) u San Lorenzu, u kojoj razvija metodiku

rada s djecom s metalnom retardacijom. 1909. godine u Citta di Castello organizira prvi tečaj

na kojem se uči o njenoj metodi za učitelje.

1913. godine organizira prvi međunarodni tečaj za učitelje u Rimu, te otvara prvu Montessori

školu u Španjolskoj. 1929. godine u Berlinu je osnovana Association Montessori

Internacionale (AMI), čije se središte 1935. godine seli u Amsterdam gdje je i danas.

1934. godine po Mussolinijevom nalogu zatvorene sve škole u Italiji, a Maria Montessori

zajednom sa sinom Marijem Motessori 1939. godine odlazi u Indiju.

3 puta je predlagana za Nobelovu nagradu za mir.

Glavni doprinosi novoj pedagogiji, od strane Marie Montessori su:

-poučavanje djece u tri dobne skupine, a koje odgovaraju različitim razvojnim fazama

(primjer: rođenje - 3., 3.-6., 6.-9., te dobna skupina od 9.-12. godine)

-djeca su kompetentne osobe, koje su u stanju donositi vlastite odluke

-promatranje djeteta u okruženju je osnova za stalni razvoj kurikuluma, te uvođenje zadaća i

vježbi za razvoj vještina i stjecanje znanja

-namještaj i cjelokupan prostor veličinom prilagođen djeci, a u kojem svako dijete ima

mogućnost kreiranja svog svijeta

-suradnja s roditeljima prilikom utvrđivanja zdravstvenog stanja, te higijenskih navika djeteta

-prepoznavanje razvojnih faza koje daju osnovu za poticajan rad u razredu (uključujući razvoj

govora i jezika, razvoj osjetila, te razvoj različitih stupnjeva socijalnih odnosa)

-važnost razvoja "upijajućeg uma", koji se temelji na stjecanju kompetencije u djetetovom

okruženju, i usavršavanju vještina koje su karakteristične za određeni razvojni period

-"auto-didaktički" materijali