KREDITNI RIZIK

Kreditni rizik podrazumijeva vjerovatnou da dunik ne vri redovno servisiranje kreditnih obaveza proisteklih iz Ugovora o kreditu. U pitanju je najvaniji rizik u poslovanju banke. Kreditni rizik zavisi od eksternih i internih faktora. Veoma je ciklian, jer na njega utiu ekonomska kretanja, poveava se tokom recesije (stanovnitvo zbog bojazni manje podnosi zahtjeve za kredite), dok se tokom ekspanzije smanjuje (stanovnitvo se vie zaduuje jer pozitivnije gleda na sveukupnu situaciju, na mogunost zaposlenja, prelaska na bolje radno mjesto i sl.).[footnoteRef:1] [1: Spasojevi Nada, Kreditni rizik i kreditni derivati, Srbija, 2012.]

Osnovni tipovi kreditnog rizika:[footnoteRef:2] [2: Todorovi Tomislav, Upravljanje kreditnim rizikom u banci, Ekonomski horizonti, 2009.]

Rizik naplativosti (default risk) prisutan jo i za vrijeme odobrenja kreditnog plasmana. Rizik kreditne premije rizik pogoranja performansi klijenta usljed promjene kreditne premije. Rizik pogoranja kreditnog rejtinga rizik promjene kreditnog rejtinga u periodu servisiranja duga.

Struktura kreditnog rizika: Oekivani gubitak gubici koji se moraju pretpostaviti da e nastajati na kotinuelnoj osnovi kao posljedica odreenog poslovanja. Neoekivani gubitak neuobiajeni mada predvidivi gubici koje banka treba da bude u stanju da apsorbuje u normalnom toku poslovanja. Stresni gubitak mogui , mada nepredvidivi -, eksterni scenariji koje banka mora da bude u stanju da preivi.

KREDITIRANJE FIZIKIH LICA

Uslovi kreditiranje

Kreditiranje fizikih lica predstavlja aktivni bankarski posao i obavlja se u skladu sa programom i politikom za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikacija aktive banke. Banka odobrava kratkorone i dugorone kredite, namjenske i nenamjenske, sa poloenim depozitom i bez depozita i to: stambene kredite, kredite za kupovinu, izgradnju i adaptaciju poslovnih prostora, hipotekarne kredite, studenske kredite, nenamjenske kredite, kredite za kupovinu robe iroke potronjne (namjetaj, raunari itd.).

Krediti se odobravaju sa utvrenim rokom otplate i ostalim uslovima u skladu sa namjenom kredita i ocjenom kreditne sposobnosti traioca kredita. Korisnici kredita mogu biti domaa i strana fizika lica starosne dobi od 18 do 70 godina (u zavisnosti od politike banke) koja su: u stalnom radnom odnosu, korisnici i linih i porodinih penzija i invalidnina, slobodnih profesija (sportisti, umjetnici, itd.), poljoprivrednici i drugi.

Upravljanje rizikom u bankarstvu ima dva osnovna cilja:

da se izbjegne nesolventnost banke i da se maksimizira stopa prinosa na kapital uz korekciju rizika.

Ako bi banka podcijenila rizike s kojima se susree, to bi negativno djelovalo na njenju profitabilnost, jer bi stvarni gubici obarali stopu prinosa na kapital ispod oekivanog nivoa. Veoma znaajnu ulogu u upravljanju rizicima meunarodnog bankarskog i uopte fininsijskog sektora ima Bazelska komisija za nadzor banaka. Svojim sporazumima (zvanim Basel), Komisija je uspostavila jedinstven i vrst sistem za ocjenu boniteta, poslovne politike i rizika banaka koje su spremne da prihvate metodologiju i druge zahtjeve. Finansijski sektor je time preuzeo vodeu ulogu u politici upravljanja rizicima. U vezi sa ovim, banke imaju vrlo razvijene procedure i pravila, kao i organizovane sisteme interne kontrole i revizije.

KREDITNI PROCES

Prilikom upravljanja procesom kreditnog rizika, banka vri odreene provjere, kako bi u to veoj mjeri minimizirala kreditni rizik. Prije svega procjenjuje sigurnost povrata kreditnog plasmana, detaljno mjeri rizike, provjerava namjenu kredita, to e u konanici uticati i na odluku da li e kreditni plasman biti kratkoroan ili dugoroan. Nadalje, banka prihvata adekvatna sredstva obezbjeenja (kolaterale) kojima e se zatiti u sluaju kanjenja servisiranja obaveza fizikog lica. Vana je i disperzija rizika koja se postie, disperzijom prema proizvodu, iznosu kreditnog plasmana, segmentima fizikih lica i slino.Upravljanje kreditnim rizicima organizovano je najee kroz etiri organizacione jedinice, a koje su u nadlenosti direktora sektora za upravljanje rizicima: Odobravanje kreditnog rizika Monitoring kreditnog rizika Restrukturiranje i upravljanje loim plasmanima Kontrola rizika

Glavni koraci banke u kreditnom procesu su: identifikacija, mjerenje, kontrola, praenje i izvjetavanje. Proces upravljanja rizikom je povezan sa kreditnim procesom, koji podrazumijeva navedeno: Podnoenje kreditnog zahtjevaU ovoj fazi je veoma bitno kvalitetno informisanje kreditnog slubenika o kreditnoj sposobnosti fizikog lica, ali i kvalitetno informisanje klijenta o uslovima za kreditni plasman, kolateralu, kao i neophodnosti pratee dokumentacije koju je klijent duan dostaviti banci. Kreditni slubenik banke provjerava da li je klijent ranije imao saradnju sa istim, koji je proizvod koristio, kao i da li je na vrijeme servisirao svoje obaveze. Provjerava se radni status klijenta, informacija o zaduenosti klijenta (izvod iz Centralnog registra kredita CRK[footnoteRef:3]), klijentova platena sposobnost. Banka je duna formirati kreditni dosije koji je prema Odluci Agencije za bankarstvo treba sadravati; zahtjev za kredit, originalni primjerak ugovora o kreditu, najnovije finansijske izvjetaje, potvrdu o zaposlenju, plati, namjenu kredita, kolateral, utroak sredstava po namjenski odobrenim kreditima, dokumentacija oko otplate kredita, mjere koje je banka poduzela prema neurednom duniku i dr..[footnoteRef:4] [3: Centralni registar Centralne banke prua informacije o trenutnom kreditnom statusu, ali i prijanjim zaduenjima fizikih i pravnih lica. Sadri podatke o finansijskim institucijama u kojoj je lice zadueno, po kojoj vrsti kreditnog proizvoda, kao i zaduenjima u vidu iranstva za fizika lica. Auriranje se vri dnevno.] [4: Agencija za bankarstvo, Odluka o minimalnom standardima za dokumentovanje kreditnih aktivnosti banaka]

Analiza zahtjeva

Ova faza podrazumijeva analizu kreditne sposobnosti klijenta. Navedene aktivnosti provodi kreditni slubenik koji plasira kredit. Uposlenici u ovom odjelu vre pripreme kreditnih analiza i prijedloga za odobravanje novih kredita ili za obnavljanje postojeih, kao i provjeru usklaenosti podataka navedenih u kreditnom zahtjevu sa dostavljenom dokumentacijom, Direkcija za pravne poslove prua podrku kreditnom slubeniku, u sluaju plasiranja hipotekarnog kredita, koji zahtijeva pravno miljenje o ponuenom kolateralu.

Provjera ispravnosti kreditnog zahtjeva

Prije nego se kreditni zahtjev dostavi odjelu za upravljanje kreditnim rizikom vri se provjera tanosti kreditnog zahtjeva, te isti proslijeuje voditelju organizacione jedinice (poslovnice) banke, nakon ega isti vri slanje na daljnu analizu i miljenje u odjelu za kreditni rizik. Ukoliko je dokumentovana neispravnost dokumentacije, voditelj poslovnice vraa istu na dopunu.

Obrada kreditnog zahtjeva

Fokus kreditnog procesa je u fazi obrade kreditnog zahtjeva. Zaposlenik odjela za upravljanje kreditnim rizikom vri analizu, te uzima u obzir sve prikupljene informacije o klijentu i njegovoj kreditnoj sposobnosti, kako bi na kraju donio zakljuak tj. miljenje o kreditnom zahtjevu. Ukoliko je u pitanju hipotekarni kredit, miljenje se proslijeuje na razmatranje nadlenim organima koje ine Upravni odbor banke. Banka za potrebe analize kreditnog zahtjeva formira Kreditni odbor, koji najee na sedminom nivou (u zavisnosti od drutva) donosi odluke o odobravanju kreditnih plasmana. Prilikom analize kreditne sposobnosti klijenta kljuni su 6Cs of Credit koji podrazumijevaju sljedee[footnoteRef:5]: [5: Rose Peter S., Menadment komercijalnih banaka, Mate d.o.o Zagreb, 2003.]

1. Karakter (Caracter)- pokazuje spremnost, kao i elju da se dug otplati na vrijeme, zajedno sa kamatama. To je poetni uslov da bi preduzee ili pojedinac mogli da dobiju kredit.2. Sposobnost (Capacity)- znai procjenu sposobnosti preduzea ili domainstva da iz tekueg dohotka moe da izvri vraanje bankarskih kredita zajedno sa kamatama. Vezana je za generisanje dohotka u periodu u kojem treba otplatiti kredit.3. Cash (gotovina) neto plate klijenta.4. Kapital (Capital)- pokazuje neto imovinu dunika, uzima se kao kriterij ranijeg finansijskog ponaanja kreditnog dunika. Visina neto imovine predstavlja rezervu solventnosti, pa stoga utie i na visinu kredita koji preduzee ili pojedinac moe da dobije.5. Kolateral (Collateral) ili hipoteka- predstavlja realno pokrie koje moe da bude uslov za dobijanje kredita kod banke. Kolateral moe biti u vidu vrijednosnih papira, zaliha, potraivanje od kupaca, nekretnina, polica osiguranje.6. Ekonomske prilike-uslovi (Conditions)- predstavljaju makroekonomske ili sektorske prilike koje utie na sposobnost otplate kredita u roku, zajedno sa kamatama.

Nakon analize svih spomenutih stavki, banka stvara sliku o zajmotraiocu i moguem prijedlogu za plasman kredita. Odluku donosi kreditni odbor banke.

Odluka moe biti: Zahtjev odobren- ukoliko je zahtjev za kredit odobren od strane nadlenog organa odluivanja u banci, pristupa se realizaciji odluke i eventualnoj isplati sredstava. Zahtjev odbijen- ukoliko je zahtjev kredita odbijen zbog odstupanja od procedura banke za odobravanje kredita, klijent se pismeno obavjetava o tome. Zahtjev na ekanju- ukoliko je odluka nadlenog organa odluivanja da e kredit biti odobren uz odreeni uslov. Tek nakon ispunjenog uslova, kredit moe biti odobren.

Realizacija kreditnog ugovora

Ukoliko je na osnovu analize donesena odluka o odobravanju kredita, odgovorni organizacioni dio sainavanju ugovor za namijenjeni kreditni plasman, nakon ega klijent i banka potpisuju ugovor o kreditu. Nakon toga se vre dodatne provjere potpunosti dostavljenih dokumenata, usklaenosti za konanom odlukom, te slijedi isplata plasmana u organizacionoj jedinici banke. Vano je naglasiti da se isplata kreditnog plasmana ne vri od strane kreditnog slubenika koji je sainio kreditni prijedlog, ve od uposlenika drugog odjela koji je zaduen za isplatu (administracija, sektor za stanovnitvo).

Praenje kreditnih plasmana

Nakon potpisivanja ugovora, te po dospijeu rate vri se konstantno praenje otplate kreditnog plasmana. Kako bi se mogli uoiti indikatori pogoranja platene sposobnosti klijenta, vano je konstantno prikupljanje relevantnih informacija, izmeu ostalog i o zaduenjima u drugim finansijskim institucijama iz Centralnog registra kredita. Vana je i uloga praenja kolaterala[footnoteRef:6], banka je obavezna vriti periodine procjene nekretnina, ukoliko je u pitanju nepokretna imovina kao zalog. [6: Kolateral predstavlja instrument obezbjeenja kreditne zatite u vidu pokretne/nepokretne imovine, administrativne zabrane, depozita i dr.]

Naplatni proces

U sluaju docnje u otplati kredita fizikog lica potrebno je vriti naplatni proces. Naplata se vri u fazi rane i kasne naplate. Rana naplata u fokusu ima telefonsko kontaktiranje klijenata, dok kasna naplata kada je ve u statusu default-a (C,D,E klasa) podrazumijeva prinudne mjere naplate (slanje opomena, ukljuivanje administrativne zabrane ukoliko ista nije ukljuena ranije, protestiranje mjenice, zaloga, pokretanje sudskog postupka i dr.). U krajnjem sluaju, kada se iscrpe sve mogunosti naplate dugovanja od uesnika u kreditu i ustanovi da se isti ne moe naplatiti, vri se otpis dugovanja.

Upravljanje rizicima organizovano na nekoliko nivoa i to[footnoteRef:7]: [7: irovi Milutin, Bankarstvo, European Center of Development, Beograd, 2006.]

Politika rizika najvii upravljaki nivo banke. Odluke politike rizika se priznaje od strane borda direktora, a istu koriste kreditni slubenici (lini bankari) pri operativnom poslovanju.Kontrola rizika- vri nezavisni odjel banke, koji je odvojen od prodajnog odjela. Svaka banka ima jedinstvenu organizacionu shemu prilagoenu njenim uslovima poslovanja, ali za bolje razumijevanje upravljanja kreditnim rizikom prikazan je mogui nain organizacije banke.

PROCEDURE NAPLATE KREDITA FIZIKIH LICA

Procedura je namijenjena za regulisanje naina rada na poslovima naplate dospjelih kredita stanovnitva. Procedurom se ureuju aktivnosti koje savjetnici za stanovnitvo u filijalama banke moraju obavljati, kao i meusobni odnosi izmeu savjetnika, direktora filijale, direktora sektora za poslovanje sa stanovnitvnom i Direkcije pravnih poslova.

U banci sa kojom sam imala priliku da obavim intervju iznijela mi je sljedee aktivnosti koje trebaju obavljati u zavisnosti od broja dana kanjena izvravanja obaveza po kreditima:

Kategorija A Dobra aktiva (0-30 dana kanjenja, 2% ORKG za ORG)

a) stavke aktive, odnosno krediti koji su potpuno osigurani prvoklasnim kolateralom i to bez obzira na ostale neotplaene dugove, dijelovi dugova ili druge nepovoljne kreditne faktore korisnika;b) stavke aktive kod kojih nema otkrivenih problema i prepreka koji bi ometali, odnosno sprijeili naplatu glavnice i kamate na dan dospijea i kod kojih se ne oekuje da e banka umjesto korisnika isplatiti bilo kakve eventualne obaveze, odnosno ako: u vrijeme njihove klasifikacije postoje vrsti dokumentovani argumenti za pretpostavku da e biti naplaene u skladu sa njihovim ugovorenim uslovima i da banka ne treba da oekuje gubitke, su adekvatno strukturirane prema potrebama i sposobnostima korisnika za otplatu, se ranije odvijale kako je to inicijalno planirano, odnosno ugovoreno i ako se u tekuem periodu odvijaju na isti nain, su i one i za njih uzeti kolaterali dobro dokumentovani, registrovani i usklaeni sa zakonom i odlukom, dunik, ni zvanino ni nezvanino, nije obustavio potpuno uredno izvravanje obaveza prema banci ili drugim licima, i ako je korisnikova sposobnost otplate dugova podrana njegovim dobrim i stabilnim finansijskim stanjem i izgledima za vitalnost, odnosno odrivost njegove aktivnosti.

U kategoriji A prvi telefonski poziv duniku obavljaju radnici iz poslovnica za izmirenje dospjelih obaveza odmah. Te obaveze mogu biti maksimalno u iznosu jedne rate.

Kategorija B Aktiva sa posebnom napomenom (31-91 dana kanjenja, 5-15% PRKG za PKG)

U ovoj kategoriji banka je duna klasifikovati stavke aktive ija je naplata osigurana kvalitetnim kolateralom, a istovremeno imaju potencijalne slabosti koje, ako se ne prate, ne provjeravaju i pravovremeno ne koriguju, mogu pogorati i oslabiti kreditnu sposobnost i solventnost banke u budunosti i ukljuuju: stavke koje nisu dovoljno obraene, praene, kontrolirane i korigovane od strane kreditnih slubenika banke, tj. koje nemaju kompletne i kvalitetne kreditne dosjee sa svim potrebnim dokazima o pravdanosti i kvalitetu datog kredita; i stavke koje nisu adekvatno i struno strukturirane po rokovima, dokumentaciji ili drugim uslovima.U ovoj kategoriju banka je duna ukljuiti sve stavke za koje dunik- korisnik kasni sa plaanjima ili ih odlae prema banci ili nezavisno od banke prema drugim licima, zvanino ili nezvanino, ali ne due od 90 dna inicijalno ugovorenog roka, odnosno ugovorenih rokova.

Kada kredit pree u B kategoriju, radnici u naplati unose podatke dunika u hronologiju, tj. u IBS (integrisani bankarski sistem), nakon toga se ponovo kontaktira dunik za izmirenje dospjelih obaveza odmah, a najkasnije za 3 dana, uz prijetnju da e se aktivirati administrativna zabrana (ako nije ve aktivirana po odobrenju kredita). Slijedi slanje administrative zabrane. Ukoliko je administrativna zabrana poslana firmi, a firma prestala da postupa po istoj, poslati pismenu opomenu firmi. Ako firma ne poalje pismeni dokaz da je aktivirana administrativna zabrana, banka alje urgenciju. Nakon toga se alje prijetee pismo, zatim opomena pred otkaz.

Kategorija C Podstandardna aktiva (91-180 dana kanjenja, 16-40%PRKG za PKG)

U ovoj kategoriji banka je duna klasifikovati stavke aktive koje nisu podrane uspjenim tekuim poslovanjem, odnosno solidarnom sposobnou plaanja od strane korisnika i obuhvataju sljedee: Potraivanja od dunika-korisnika, iji tekui novani tokovi nisu dovoljni za pokrivanje dospjelih dugova (obaveza), potraivanja od dunika kod kojih je ciklus pretvaranja aktive (imovine) u gotovinu dui od rokova za otplatu duga, i potraivanja od korisnika koji su nesolventni, odnosno potkapitalizirani.U C kategoriji se alje otkaz duniku i zahtijeva da se izmire sva potraivanja prema banci kako bi se izbjegao proces naplate sudskim putem. Nakon toga se dostavlja prijedlog za pokretanje sudskog postupka Direkciji pravnih poslova. Za 15 (petnaest) dana se protestira jedna mjenica sa manjim brojem. Mjenica se popunjava i odnosi u sud. Kada se mjenica ovjeri, ovjerena kopija mjenice se alje u sud u zahtijeva se od suda da se protestira ta mjenica, dok se duniku alje obavijest o protestu mjenice. Slanjem te obavijesti smatra se da je dunik pred utuenje.

Kategorija D Sumnjva aktiva (181-270 dana kanjenja, 41-60% PRKG za PKG)

U ovoj kategoriji banka je duna klasifikovati stavke koje nisu podrane uspjenim tekuim poslovanjem, odnosno solidnom sposobnou plaanja od strane korisnika i obuhvaaju sljedee: potraivanja od dunika-korisnika, iji tekui novani tokovi nisu dovoljni za pokrivanje dospjelih dugova (obaveza), potraivanja od dunika kod kojih je ciklus pretvaranja aktive (imovine) u gotovinu dui od rokova za otplatu duga, i potraivanja od korisnika koji su nesolventni, odnosno potkapitalizirani.

U D kategoriji se daje jo jedna ansa duniku. alje se opomena koja se zove obavijest o pokretanju tube. Ukoliko se ocjeni da je potrebno odgoditi pokretanje sudskog postupka za period dui od 30 dana, saglasnost potpisuje Direktor sektora za poslovanje sa stanovnitvom i Direktor nadlene filijale, sa navedenim razlozima za isto, kao to su postignuti dogovori o uplatama kojim e se za odreeni, tano navedeni period, dostii prvobitno utvreni otplatni plan, ostvarena djelimina naplata dospjelog duga (min 50%), procjenjena isplativost pokretanja tube za manje iznose kredita, gdje treba imati u vidu obezbjeenost kredita i sl.

Kategorija E Gubitak (preko 270 dana kanjenja, 100% PRKG za PKG)

U ovu kategoriju banka je duna klasifikovati stavke aktive koje se smatraju nenaplativim. Klasificiranje u ovu kategoriju ne znai da se ovoj aktivi ne moe eventualno naknadno poboljati kvalitet ili da ne moe biti eventualno spaena makar djelimino. Stavke aktive klasifikovane u ovu kategoriju za koje je provedena ispravka vrijendosti u cjelokupnom iznosu, banka iskazuje u bilansu stanja sve dok se ne provedu pravne radnje u vezi sa prestankom obaveze dunika, a u skladu sa zakonskim propisima.

U kategoriji E se pokree sudski postupak naplate kredita to podrazumijeva sljedee aktivnosti:Pismeni prijedlog za pokretanje sudskog postupka dostaviti uz originalni kreditni dosje i obrazac za primopredaju dokumentacije u Direkciju pravnih poslova. Jedna kopija kreditnog dosjea zarava se u organizacionom dijelu koji alje dosje. Pravnici to sve predaju sudu. Uz svu tu dokumentaciju alje s i hronologija koju su uradili u naplatu za tog dunika. Ako je dunik zaposlen prvo se stavlja zabrana na platu, ako nije zaposlen oduzima se pokretnina i nekretnina.

POLITIKE ZA UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM FIZIKIH LICA

S obzirom da planiranje obuhvata bilo koji pravac buduih akcija, u praksi se koriste razni tipovi planiranja. Politike i procedure predstavljaju vrste planova. Naravno da se u banci mora organizovati i monitoring kako bi se provjerilo da li se procedure obavljaju na planirani nain. Politike definiraju podruje unutar kojega treba donositi odluke, osiguravaju konzistentnost odluka s ciljevima i doprinosima odluka u njihovom ostvarenju.Implementacijom kreditnih politika i procedura rada, finansijske institucije treba da odrede smjernice svoga rada u dnevnom poslovanju, te da osiguraju adekvatno upravljanje kreditnim portfolijom, odnosno aktivno upravljanje svojom profitabilnou.[footnoteRef:8] [8: Hadi, F. i Softi, A., Znaaj i uloga monitoringa kreditnog portfolija u funkciji reduciranja rizika u uslovima finansijske krize, 2009. str. 7]

Banka je duna da efikasno upravlja kreditnim rizikom i odrava svoj kreditni portfolio u okvirima utvrenim strategijom za upravljanje rizicima i kreditnom politikom. Prilikom procjene faktora za odobravanje kredita mora se potovati usklaenost odobravanja kredita sa politikama i procedurama banke.Da bi se steklo povjerenje tj. da bi banka bila institucija od povjerenja, svojim klijentima i korisnicima usluga, banka treba da prui iroku lepetu usluga. Jedan od preduslova za funkcionisanje banke tj. za njen opstanak, potrebno je zdravo finansijsko trite, trite kapitala. Osnovicu trino orijentisane banke ini informacioni sistem koji se sastoji od baze podataka, pomou koje u svakom trenutku dobijemo informaciju o poslovanju same banke a i odreene pokazatelje samih klijenata banke.Banka ima za cilj da trei ka vrhu tj. da nadmai konkurenciju nudei nove usluge i samim tim da pridobije to vei broj novih klijenata. Da bi se dolo do takvog stepena poslovnosti banaka mora da angauje to kvalitetnije kadrove. Pored angaovanja kvalifikovanih kadrova, banka mora da obrati panju i na svoj izgled kao graevinski objekat. U tu svrhu tei se ka kvalitetnim rjeenjima da bi se i vizualno ostavio utisak na klijente a i na potencijalne klijente. alter sala treba da bude kvalitetno opremljena, poevi od same rasvjete, klime, prostorom koji e biti dostupan klijentu u potrazi za informacijom, buduoj saradnji itd..Pozitivan utisak na klijenta ostavljaju i zaposleni koji su ukusno odjeveni, a i njihovo profesionalno ponaanje koje treba da bude na izrazito visokom nivou. Jako bitan faktor dobre i kvalitetne poslovnosti je i sama oprema s kojom banka raspolae.Poto stanovnitvo igra veoma veliku ulogu, tako i banka mora da obrati panju kako pri samoj organizaciji poslova, tako i organizacionoj strukturi na svim nivoima. Veliki dio bankarskih proizvoda i usluga namjenjeno je upravo stanovnitvu, te iz tog razloga poslovi sa stanovnitvom su organizaciono veoma zastupljeni u planiranju i organizovanju svake banke a to je sve definisano politikama i procedurama banke.Postoje mnoge vrste politika, a neke od tih su: politika odobravanja kredita, politika utvrivanja i praenja najveeg dozvoljenog obima izlaganja banke kreditnom riziku, politika poticanja zaposlenih da iznose prijedloge za poboljanje saradnje, politika unapreivanja unutar kompanije umjesto dovoenja ljudi izvana, politika striktnog prilagoavanja visokim standardima poslovne etike, politika konkurencijskog odreivanja kamatnih stopa itd..

S obzirom da su politike smjernice za odluivanje one moraju dopustiti odreenu slobodu odluivanja u suprotnom bile bi pravila.

1. Komercijalna banka

Komercijalne banke su depozitno - kreditne institucije. Iz samog naziva proizlaze i njihova obiljeja i funkcije. One formiraju izvore sredstava prije svega u obliku depozita stanovnitva i privrede, s tim da ta sredstva plasiraju u vidu zajmova. Znaaj ovih banaka se ogleda upravo u tome da kreiraju novu kupovnu snagu na tritu a time i stepena likvidnosti ekonomskih subjekata.

Uloga depozitno-kreditnih banaka u suvremenom bankarstvu je izuzetno znaajna. One kroz obnaanje svojih funkcija utjeu na cjelokupna privredu. Stoga su komercijalne banke postale najbrojnija vrsta banaka u zapadnim trinim bankarskim sistemima.

Primarni posao depozitnih banaka je prikupljanje preteno kratkorocnih sredstava po osnovu depozita sektora privrede, van privrede i stanovnistva i njihovo usmereavanje uglavnom u odredjene komercijalne svrhe kao npr. finansiranje proizvodnje i prometa i to prvashodno na kratak rok.

4

2. Funkcije komercijalne banke i njene usluge

Banke nude financijske usluge te ujedno stvaraju i prodaju profesionalno voenje sredstava komitenata i izvoenje mnogih drugih uloga u privredi i drutvu. Njihov uspjeh ovisi o sposobnostima identifikovanja finansijskih usluga koje komitenti trae, o uspjenom stvaranju tih usluga te naknadno o prodaji po konkurentnoj cijeni.

Komercijalne banke nude najiri raspon financijskih usluga - prije svega kreditiranje, tednju i usluge platnog prometa. Meutim uobiajena podjela bankarskih usluga je upravo na tradicionalne bankarske usluge i bankarske usluge novijeg doba (Slika 1.).

Slika 1., Prikaz usluga komercijalne banke prema vrstama

Usluge komercijalne banke

Tradicionalne bankarske usluge

1. Obavljanje mjenjakih poslova,

2. Diskontovanje komercijalnih zapisa i odobravanje poslovnih kredita, 3. Ponuda tednih depozita, 4. uvanje dragocjenosti,

5. Podrka vladinim aktivnostima preko kreditiranja, 6. Ponuda depozita po vienju,

7. Ponuda povjerenikih (trust)

usluga

Bankarske usluge razvijene u novijeg doba

8. Odobravanje potroakih kredita, 9. Finansijsko savjetovanje,

10. Upravljanje gotovinom, 11. Ponuda opreme na lizing,

12. Ulaganja u visokoprofitabilne projekte visokog stepena rizika, 13. Prodaja usluga osiguranja,

14. Usluge penzijskog osiguranja,

15. Usluge investiranja u vrijednosne papire,

16. Usluge investicijskih fondova i anuiteta,

17. Ponuda investicijskih i komercijalnih bankarskih usluga

5

2.1. Tradicionalne bankarske usluge

2.1.1. Mjenjaki posao banaka

Meu prvim uslugama koje su banke nudile je upravo mjenjaki posao. Mjenjaki poslovi su poslovi kupovine od fizikih lica i prodaje tim licima strane gotovine za odreenu cijenju, tj. proviziju.Banka otkupljuje stranu gotovinu i ekove od fizikih lica za konvertibilne marke,

po kupovnom kursu za gotovinu, odnosno po kupovnom kursu za ekove iz kursne liste banke koja vai na dan otkupa.

Dakle banke su spremne promijeniti jednu valutu, kao npr. Eure, u drugu, npr. Dolare, funte ili slino.

Danas trgovanje stranom valutom obino obavljaju samo najvee banke zbog rizika koji je ukljuen te zahtijevne ekspertnosti za izvrenje tih transakcija.

2.1.2. Diskontovanje komercijalnih zapisa i odobravanje poslovnih kredita

Prvi oblici dikontovanja komercijalnih zapisa se javlja iz nedostatka gotovog novca kod trgovaca koji su posjedovali velika potraivanja od kupac. Banka se u ovom sluaju pojavljivala kao kreditor, odnosno kupac potraivanja od trgovaca uz odbreni diskont. Takav proces moemo okarakterisati kao prvi oblik diskontiranja kokmercijalnih zapisa. Trgovci su prodavali komercijalne zapise (potraivanja od kupaca) uz odbreni diskot, a za uzvrat dobili gotov novac to bi im obezbjeivalo tekuu likvidnost.

Danas kredit predstavlja robu koja ima svoju cijenu i trite. Kredit predstavlja jedan od osnovnih oblika finansijskih ulaganja privrede. Takoer ima snaan uticaj na sve ekonomske transakcije i predstavlja jedan od najznaajnijih regulatora procesa reprodukcije. Upotrebom kredita kao oblika finansijskog ulaganja otvaraju se trita za nekim proizvodima i slino. Bez kredita proces reprodukcije u znatnoj mjerii bi bio usporen, odnosno smanjen.

Kad govorimo o funkciji kreditiranja tada treba da vodimo rauna da banke u tom procesu obavlju i niz drugih fukcija, kao to su: mobilizaska funkcija, funkcija likvidnosti i stabinosti u proizvodnji, funkcija razvoja meunarodnih ekonomskih odnosa, funkcija razvoja nedovoljno razvijenih podruja i funkcija kontrole tokova u privredi.

2.1.2.1. Mobilizatorska funkcija

Ova funkcija se ispoljava u prikupljanju novanih sredstava koja su usitnjena i nalaze se u rukama mnogobrojnih vlasnika, a privremeno su van procesa proizvodnje i prometa.

Prikupljanje novanih sredstava je bankarski posao. To banke ine: putem otvaranja rauna svojih klijenata, putem obavljanja finansijskih poslova u ime svojih klijenata, putem tednje uz odgovarajuu kamatu.

6

2.1.2.2. Funkcija likvidnosti i stabilnosti u proizvodnji

Kredit ima veoma znaajno mesto u procesu reprodukcije, jer se pomou njega odrava stalna likvidnost medju privrednim subjektima. To omoguava kontinuitet proizvodnje, zatim ubrzava razvoj procesa reprodukcije i uskladjuje trine odnose ponude i potranje. Znaaj kredita je utoliko vei to se zna da se proces proizvodnje ne moe osloniti samo na sopstvene izvore sredstava za finansiranje, ve se permanentno moraju pomagati i spoljnim izvorima sredstava, a to su u prvom redu krediti.

2.1.2.3. Funkcija razvoja medjunarodnih ekonomskih odnosa

U ovom sluaju predstavlja bankarsku podrku izvoznicima za obrtna sredstva, kako bi premostili vremenski razmak od ulaganja do naplate prilivom iz inostranstva.

2.1.2.4. Funkcija razvoja nedovoljno razvijenih podruja

Kod ove funkcije kredit dopunjava nedostatak akumulacije i tako utie na ubrzani privredni razvoj s ciljem uspostavljanja ravnomernosti u privrednom razvoju regiona jedne zemlje. Time se amortizuju problemi vezani za zaostajanje u razvoju, zaposlenosti, standardu i sl.

2.1.2.5. Funkcija kontrole tokova u privredi

Pomou kredita se dopunjavaju privredni tokovi novom koliinom novca i u tome kredit ima kontrolnu funkciju u okviru emisione politike centralne banke. Funkcija kontrole se ostvaruje preko poslovnih banaka, tako to se vri stalna kontrola poslovanja preduzea koja se kreditiraju u pogledu namenskog korienja kredita i u pogledu otplate kredita u ugovorenim rokovima.

2.1.3. Ponuda tednih depozita

Depozitne financijske institucije prikupljaju sredstva primanjem transakcijskih depozita na raunima plaanja, tednih uloga po vienju ili rone tednje, namjenskih i nenamjenskih depozita i plasiraju ih najvie u obliku kredita. Dakle, depoziti osiguravaju veinusirovina za kredite banke, stoga predstavljaju osnovni izvor profita i rasta banke. Takoer depoziti stvaraju zakonske rezerve.

Broj i spektar depozitnih usluga koje nude banke zaista je impresivan, a glavna podjela je ne transakcijski (kekui) depoziti, od ega su poznati beskamatni i kamatonoosni depoziti po vienju, i netransakcijiski (tedni) depoziti.

7

2.1.4. uvanje dragocjenosti

Poznato je da su banke uslugu uvanja zlata i drugih dragocijenosti nudile jo u srednjem vijeku, te su za uzvrat vlasnicima izdavale priznanice. Budui da su priznanice bili pokrivene zlatom i drugim dragocijnostima, iste su brzo postale sredstvo plaanja.

Danas banke nude uslugu uvanja dragocijenosti u trezorskim prostorijama uz zagarantovanu sigurnost, diskreciju i pouzdanost.

2.1.5. Podrka vladinim aktivnostima preko kreditiranja

Sposobnost banaka u mobiliziranju velike koliine sredstava i odobravanju kredita kroz istoriju je privukla planju mnogim vladama. esto su banke bile stavljene pod nadzor, tako to su morale kupovati dravne obveznice, s dijelom svakog primljenog depozita.1

Tako primjerice za vrijeme graanskog rata u SAD-u, Kongres je stvorio potpuno novi federalni bankovni sistem izdajui dozvole za rad nacionalnim bankama u svakoj dravi unije, uz uvjet kupnje dravnih obveznica namjenjene za podrku finansiranja rata.

2.1.6. Ponuda depozita po vienju

Depoziti po vienju su novana sredstva kod banaka i drugih depozitinih ustanova koja mogu bez ogranienja biti povuena u gotovini ili biti prenjeta na neki drugi raun bez predhodne obavijesti banci.2 Budui da znatno poboljava uinkovitost platnog prometa ponuda depozita po vienju se pokazala kao jedna od najvanijih usluga u bankarstvu. U moderno doba kada je vrijeme kljuni faktor za uspjeh, depoziti po vienju koji ine poslovne transakcije lakim, brim i sigurnijim su postali neizostavan dio poslovanja svake poslovne organizacije kao i ivota svakog pojedinca. Banke su koncep koritenja tekueg rauna svojim korisnicima uinile jo lakim i praktinijim uvoenjem internet bankarstva i smart kartica. Internet bankarstvo predstavlja uslugu koja omoguava obavljanje finansijskih transakcija, kao i pregleda stanja i prometa po raunima i karticama sa bilo kojeg mjesta gdje postoji pristup Internetu. Pametna kartica je plastina kartica koja u sebi ima ugraen ip integrisanog koda, a korisnik moe da ih koristi kao kreditnu karticu, debitnu ili pripejd karticu.3 Pametne kartice su naile na visoku upotrebu kroz elektronsko plaanje roba i usluga.

1 P. S. Rose, Menadment komercijalnih banaka, Mate d.o.o., 2005

2 Vilim Gorenc, Jaka Barbi , Rijenik tregovakog prava, Masmedia 1997

3 R. Kelly Rainer Jr., Efraim Turban, Uvod u informacione sisteme, Data status, 2009

8

2.1.7. Ponuda povjerenikih (trust) usluga

Povjerilaka (trust) usluga banke se ogleda u upravljanju finansijskim tokovima, imovinom pojedinaca i firmi u zamjenu za naknadu koja se obino temelji na vrijednosti imovine ili iznosom sredstava kojima se upravlja. Pa tako na primjer pojedinac moe povjeriti odreena sredstva za obrazovanje svoje djece banci, a banka e ista stredstva investirati i upravljati njime sve dok ga ne zatreba.

2.2. Usluge koje su banke razvile u novije doba

2.2.1. Odobravanje potroakih kredita

U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata banke su postale dominantni zajmodavci na podruju potroakog posuivanja. Mnoga istraaivanja sugeriu da su potroaki krediti najprofitabilniji krediti koje banka moe odobriti, stoga su banke glavni izvori kredita milijunima kuanstava i pojedinaca.

Potroaki kredit (engl. consumer credit, njem. Verbraucherskredit) je konzumni kredit, pojam koji obuhva raznovrsno i raireno potroako kreditiranje graana ili domainstava.4

Narodna izreka ga spominje kao "sirotinjsku majku" budui da omoguava potronju iznad trenutano raspoloivih sredstava graana. Predmet potroakog kreditiranja su tzv. tajna potrona dobra vee vrijednosti: namjetaj, automobil, bijela tehnika i sl. u pravilu roba za

iju je kupovinu potrebno tedjeti due vrijeme.

Banke potroaki krediti odobravaju u novcu, s tim da se mogu koristiti za kupovinu tano odreene robe namjenski kredit. Za promociju namjenskih kredita banke sklapaju ugovore sa trgovakim kuama i proizvoaima po osnovu kojeg kupcima omoguavaju uslugu brze i jednostavne kupovine proizvoda i usluga na rate bez odlaska u banku.

U svakom sluaju potroai su glavni izvor sredstava banke i jedan od najvanijih izvora prihoda za banku.

4 Vilim Gorenc, Jaka Barbi , Rijenik tregovakog prava, Masmedia 1997

9

2.2.2. Finansijsko savjetovanje

Dok prolazimo kroz razliite ivotne i poslovne cikluse, financijske potrebe i ciljevi pojedinaca i firmi se mijenjaju. Upravo tu glavnu ulogu ine bankari koji kroz finansijsko savjetovanje posveuju klijentu individualnu panju. U tu svrhu banke su razvile uslugu linog bankara koji analizira financijsku situaciju svakog klijenta uzimajui u obzir line i poslovne okolnosti kao i planove za budunost. Lini bankar edukuje klijente i nudi savjete, posebno kada je rije o upotrebi kredita i tednji ili investiciji sredstava.

2.2.3. Upravljanje gotovinom

Banke su slijedei brokerske kue zapoele sa pruanja usluga kratkoronog investiranja vikova sredstava kojim raspolau fizika lica i privreda. Jedan su od najistaknutijih

primjera usluge upravljanja gotovinom, u kojima banke pristaju na obavljanje naplate gotovine i investiranje bilo kakvih trenutnih vikova gotovine

u kratkorone kamatonosne vrijednosne papire i kredite sve dok gotov novac nije potreban.

Dok se banke nastoje specijalizirati uglavnom za usluge upravljanja gotovinom za poslovni sektor, danas je rastuEi trend prema pruaanju slinih usluga malim potroaEima. Taj se trend poveEavao uglavnom zbog rastuEe konkurencije brokerskih kompanija i ostalih financijskih konglomerata koji nude potraima posebne raune za upravljanje novcem

s velikom koliinom raznih povezanih financijskih usluga.

Banke su slijedei brokerske kue zapoele sa pruanja usluga kratkoronog investiranja vikova sredstava kojim raspolau fizika lica i privreda.

2.2.4. Ponuda opreme na lizing

Leasing je pravni posao u kojem banka kao davalac leasinga kupuje opremu i iznajmljuje primaocu leasinga (komitentu) uz prenos prava koritenja na oreeni rok, a za uzvrat se komitent obavezuje banci plaati odreenu naknadu. Leasing je se zasniva na ideji da je objekt leasinga bolje koristiti nego kupiti.

Razlikuju se dva osnovna tipa leasinga - financijski i operativni. Razlikuju su po stjecanju vlasnitva nad predmetom leasinga, uslovima odobravanja i nainu obrauna trokova najma te poreznom tretmanu.

Kod operativnog leasinga predmet leasinga ostaje u vlasnitvu banke za cijelo vrijeme njegovog trajanja ali se po njegovu isteku moe prodati treim osobama. Trokovi operativnog leasinga kod komitenta priznaju se kao trokovi poslovanja i umanjuju osnovicu za plaanje poreza na dobit ime leasing ini atraktivnijim proizvodom u odnosu na kredit. Meutim, ovakav aranman pogoduje i banci budui da banka kao pravi vlasnik unajmljene opreme istu amortizuje te tako stie dodatne porezne olakice. Po isteku leasing ugovora oprema moe se zamijeniti drugom - novom i modernijom.

10

Kod financijskog leasinga predmet leasinga prelazi u potpuno vlasnitvo komitenta sa zadnjom otplaenom ratom leasinga. Za cijelo vrijeme leasing vodi se u poslovnim knjigama komitenta kao investicija i iskazuje se u poslovnim knjigama kao obveza.

Pravna regulativa u Bosni i Hercegovini ne dozvoljava bankama da nude uslugu leasinga.Leasing proizvode iskljuivo nude leasing kue koje su u vlasnitvu banaka.

2.2.5. Ulaganja u visokoprofitabilne projekte visokog stepena rizika

Za razliku ideje prvobitnih banaka koje su davale kratkorone kredite uz visike kamatne stope, dananje banke uestvuju u trokovima osnivanja firmi. Finansiranjem osnivakog kapitala banka se izlae veem riziku te taj rizik dijeli na ostale investitiore, a za uzvrat oekuje visoke profite.

2.2.6. Prodaja usluga osiguranja i mirovinskog osiguranja

Ve mnogo godina na zapadu banke uz klasine bankarske proizvode nude i uslugu osiguranja. Prije svega se to odnosi na ivotno osiguranje komitenata koji primaju kredite, koristei police osiguranja kao sredstvo obezbjeenja ukoliko komitent umre ili postane onemoguen vraati kredit. U tu svrhu banke su sa osiguravajuim kuama razvile niz proizvoda specijaliziranih potrebama banke. Takvi proizvodi osim to pokrivaju rizik smrti klijenta, mogu pokriti i rizike nevraanja kredita zbog gubitka posla, dueg bolovanja, invalidnosti i sl.

Novim izmjenama Zakona o bankama iz 2013. god., bankama u BiH je dozvoljeno obavljati poslove osiguranja u ulozi agenta. Meutim u praksi jo uvijek nae banke nemaju razvijene odjele bankoosiguranja zbog nejasne procedure regulacije istih od strane Agencije za nadzor osiguranja. Stim u vezi banke nude police osiguranja preko ureda osiguravajuih kua u sklopu banke ili preko posrednika osiguranja koji su u vlasnitvu same banke.

Takoer, banke su vrlo aktivne i u upravljanju mirovinskog osiguranja, koje firme daju svojim uposlenicima, na nain da investiraju sredstva od dohodka i dijelei isplate uposlenicima koji su doli do imovine ili su postali invalidi. U Bosni i Hercegovini banke jo uvijek ne nude ovaj vid usluge.

2.2.7. Usluge investiranja u vrijednosne papire

Teei da klijentima omogui zadovoljenje svih njegovih finansijskih potreba na jednom mjestu, moderne banke nude uslugu investiranja u vrijednosne papire. Takovom uslugom klijenti mogu kupiti dionice, obveznice i ostale vrijednosne papire bez potrebe odlaska nekom brokeru za vrijednosne papire. Poznati su sluajevi da su banke u tu svrhu kupovale ve postojee brokerske kue ili su pak stvorile zajednika ulaganja s nekom postojeom brokerskom kuom.

11

2.2.8. Usluge investicijskih fondova i anuiteta

Za klijente koji nisu zadovoljni malom kamatnom stopom koje nude banke na tradicionalne depozite, banke su se pobrinule da istim klijentima omogue i opciju ulaganja u investicijske fondove i anuitete koji uz vei rizik nose i vei prihod.

Investicioni fondovi su profesionalno voeni programi koji obuhvataju dionice, obveznice i ostale vrijednosne papire koji obeavaju maksimizaciju prihoda ili ostvarenje dugoronog rasta kapitala. Anuiteti se sastoje od dugoronih tednih planova koji obeavaju velike prihode vlasniku, a koji e poeti dolaziti odreenog datuma u budunosti (npr. u mirovini).

2.2.9. Ponuda investicijskih i komercijalnih bankovnih usluga

Banke nudei investicijske i komercijalne usluge identificiraju mogue ciljeve za fuzioniranje,akvizicije, poslovanje s vrijednosnim papirima, osiguravanje stratekih marketinkih savjeta te ponuda zatite od rizika promjene vrijednosti stranih valuta i kamatnih stopa.

Nudei firmama usluge poslovanja s vrijednosnim papirima banke su omoguile komitentima jo jednu povoljnu alternativu pribavljanja gotovine. Zbog porasta interesovanja komitenata za ovaj vid usluga, u 90. godinama prolog stoljea desio se strenda kupovine firmi za trgovinu vrijednosnim papirima od strane banaka. Time su banke obezbjedile svojim komitentima potpunu uslugu finansijskog i menaderskog savjetovanja.

1. NOVI BANKARSKI PROIZVODI I KONCEPTI

Analizirajui trendove razvoja bankarstva, odnosno, aktivnosti banaka na svjetskom nivou,

mogu se izdvojiti odreeni trendovi bankarstva:

8. Trend kreiranja novih bankarskih proizvoda

9. Trend diferenciranje od tradicionalnog bankarstva

10. Trend gubitka jasnih granica izmeu bankarstva i drugih finansijskih institucija

11. Trend mega medjunarodne banke

Potroa, kao klijent koji koristi bankarske usluge, iz dana u dan poveava svoj zahtjeve i proiruje paletu elja u smislu da su banke prinuene kreirati nove proizvode. Sa druge strane, jaka konkurencija takoer tjera banke na inoviranje, uvoenje novih proizvoda i novih koncepta poslovanja. Drugo, dostignua savremene informacione tehnologije i njihova praktina poslovna primjena znatno su promenili svijet bankarstva, koji ni izdaleka ne lii

na tradicionalno bankarstvo od prije samo dvadesetak godina.

Sadanje bankarstvo moemo slobodno nazovati modernim bankarstvom, koje za razliku od tradicionalnog, ima poslovnu filozofiju vie usmjerenu ka orjentaciji prema klijentu. Sa sigurnou mozemo tvrditi da banke sve vie u fokusu svog poslovanju i djelovanja na tritu, imaju klijenta. Svaki javni nastup je potkrijepljen izjavama za nae klijente, jednostavniji i laki pristup naim klijentima i sline izjave, sto jasno daje na znanje da je klijent glavna orjentacija.

Zatim, sve vie se brie jasna granica meu bankarstvom i svim drugim finansijskim institucijama, odnosno, osiguravajuim kuama, leasing kuama, brokerskim kompanijama. Pomenute finansijske institucije posljedino zbog razvoja finansijskog trita poinju da se bave finansijskim posredovanjem, te svim drugim aktivnostima koj su dotad bile rezervisane za banke. U prilog irenja palete proizvoda i usluga finansijskim institucijama ide deregulacija i liberalizacija finansijskog poslovanja. Sve promjene u finansijskom okruenju stimuliu finansijske institucije da tragaju za profitabilnim inovacijama, odnosno proizvodima i uslugama, koje e zadovoljiti potrebe klijenta, te se taj itav proces naziva finansijski inenjering. Nasuprot njega imamo i bankarski inenjering, kao odgovor na finansijski inenjering.

Proces konkurencije i koncentracije u bankarstvu je sve izraeniji, naroito kroz proces merdera i akvizicija, tako da se izdvaja jedan broj mega banaka meunarodne poslovne

- 4 -

orijentacije, koje praktino dominiraju tritem. Kao to nam je poznato mereri jesu spajanje dvije ili vie kompanija (banaka) razliite veliine i ekonomske snage, pri emu novonastala kompanija zadrava entitet vee kompanije.1 Akvizicija je preuzimanje jedne kompanije

(banke) od strane vee, gdje preuzeta kompanija (banka) postaje drutvo keri svog kupca uz zadravanje pravne samostalnosti.2 Novi bankarski poslovi i proizvodi i dalje nastaju u svetu i predstavljaju neprestane odgovore banaka na promene u okruenju i jedinu alternativu za ouvanje njihove konkurentske pozicije na tritu finansijskih usluga.

Navedeni trendovi nisu konaan spisak trendova bankarstva, koji su se iskristalisali, ve su samo jedan segment liste koja e se oigledno produljivati, jer su banke, u stalnoj trci za profitom, prinuene da ulaze u nove oblasti i poslove, a sve kako bi se odrale na tritu, te bile konkurentnije.

Bankarski proizvod je, sa gledita cilja, kategorija bankarskog marketinga, a sa gledita njegovog ostvarivanja predstavlja izuzetno sloenu operativnu i organizacionu skupina mera, postupaka, radnji i odluivanja, koja podrazumeva meusektorsku saradnju u samim bankama i odreene oblike meubankarske saradnje. To je izraz nove poslovne filozofije u bankama.

Za uspjenu realizaciju, odnosno, uspjean plasman novih bankarskih proizvoda je neophodno3:

18. Visokokvalitetno, efikasno, kreativno, inovativno i motivisano osoblje

19. Savremena tehnika opremljenost (hardwer, softwer i telekomunikacija)

20. Optimalna organizacija

21. Adekvatan menadment

Sve nabrojano je neophodno kumulativno ispunjavati kako bi banke mogle ponuditi svoje proizvode i usluge na nacionalnim ali i meunarodnim tritima. Prednost velikih i posebno multinacionalnih banaka koje poseduju globalne mree, filijale i afilijacije su oigledne, ali vrijeme malih banaka nikako nije prolo, poto male banke mogu razvijati posebne ekspertize i iznalaziti svoju niu na tritu gde mogu izuzetno uspjeno poslovati.

Naravno, namee se pitanje organizacione strukture banke koja e se primjenjivati u cilju

2.1.7. Simboliki merderi se mogu predstaviti kao X+Y=X

2.1.8. Simboliki akvizicija se moe predstaviti kao X+Y=X+Y

2.1.9. Kapor, Predrag, Bankarstvo sa osnovama bankarskog poslovanja i meunarodnim bankarstvom, Megatrend univerzitet prijenjenih nauka, Beograd, 2005.

5 -

ispunjavanja svih navedenih preduslova za uspjean plasman novih proizvoda na tritu.

Kako bi odgovorile na izazove globalnih trendova banke stvaraju nove organizacione strukture s ciljem da jasno podijeljene poslovne cjeline budu pod stratekim usmjeravanjem top menadmenta. Sve ide u cilju postizanja veeg nivoa profitabilnosti i boljeg zadovoljenja potreba komitenata svih kategorija.

Na koji nain e neka banka organizovati svoju organizacionu shemu zavisi od mnogih faktora, od kojih se izdvajaju dvije skupine:

Vanjski faktori (tehnoloki, drutveni, privredni i politiki faktori)

Unutarnji faktori (promjenjive potrebe stanovnitva, inovacije i tehnoloki razvoj, konkurencija i deregulacija finansijskog sektora)

Neosporno je da je na primjer najvee tehnoloko dostignue, kao primjer promjene vanjskog faktora, u razvoju cjelokupnog bankarstva pojava Interneta, samim time elektronskog bankarstva. To se s pravom moe nazvati novim bankarskim proizvodom, ije su prednosti masovan i jeftin proizvod. Pojam elektronski novac je novi banakarski proizvod, koji nudi mogunost obavljanja finansijskih transakcija samo razmjenom informacija, naravno elektronskim putem.

I upravo iz svih navedenih razloga, esto je prisutno grupisanje poslovanja banke u tri cjeline4:

1. Poslovi sa graanima i poslovno bankarstvo

2. Upravljanje imovinom

3. Privredno i investiciono bankarstvo

Poslovi sa graanima i poslovno bankarstvo se grupiu u sljedee cjeline:

Line finansijske usluge

Kreditne kartice

Osiguranje

Poslovno bankarstvo

4 Kapor, Predrag, Bankarstvo sa osnovama bankarskog poslovanja i meunarodnim bankarstvom, Megatrend univerzitet prijenjenih nauka, Beograd, 2005.

- 6 -

Upravljanje imovinom grupie:

Imovinsko starateljstvo

Uzajamni fondovi

Investicione dilerske usluge

Brokerske usluge

Privredno i investiciono bankarstvo grupie:

Multinacionalno bankarstvo

Finansijske institucije

Trgovina hartijama od vrijednosti

Za svaki od ovih segmenata formira se operativni komitet, u kome su zastupljene djelatnosti u okviru segmenta iji je zadatak da sagledava ukupno trite komitenata i da razvija integrisane strategije prema komitentima, marketing, prodaju i poslove. Na samom vrhu menadmenta formira se odbor grupacije, kome predsedava glavni izvrni direktor, a lanovi su potpredsednici, ija je odgovornost opte strateko usmeravanje grupacije, konkurentna pozicija, uspenost na tritu, planiranje kadrova, eksterni odnosi i profilisanje rizika. Pri tome svaka linija ostaje odgovorna za konkuretno poslovanje i operativni rezultat na tritima koje opsluuju. Tako, u skorije vrijeme se javljaju dvije vrste komiteta:

Komitet za strateke investicije koji procjenjuje mogunosti za razvoj u novim poslovnim oblastima, kroz poslovne saveze, zajednike psolovne poduhvat i akvizije.

Komitet za poslovne usluge upravlja kanalima distribucije, tehnolokim sistemima i drugim operativnim pomonim djelatnostima bankarske grupacije.

Takoer je bitno naglasiti da se mnogi bankarski proizvodi koji su nekoliko godina,prisutni na tritima razvijenih zemalja, kod uvoenja na trite zemalja u razvoju i zemalja u tranziciji preko supsidijara stranih banka osnovanih u pomenutim zemljama proglaavaju tzv novim bankarskim proizvodima. Meutim injenica je da ti proizvodi nisu do tada bili prisutni na tritima zemalja u razvoju i zemalja u tranziciji ili su bili prisutni ali u nekom jednostavnijem obliku.

- 7 -

2. ELEKTRONSKO BANKARSTVO

Sami zaeci elektronskog bankarstva seu do esdesetih godina proslog stoljea, sa prvom pojavom u SAD-u i Velikoj Britaniji. Banke ve godinama pruaju elektronske usluge, na daljinu, komitentima i privredi.

Elektronsko bankarstvo se moe odrediti i kao pruanje proizvoda za graane i proizvoda malih vrednosti i usluga kroz elektronske kanale, kao i elektronskih plaanja velike vrijednosti i drugih bankarskih usluga privredi, koje se prua elektronski. Znai, radi se o pruanju bankarskih usluga i proizvoda uz korienje elektronske komunikacije.

Nabrojimo openiti pregled karakteristika koritenja elektronskog bankarstva:

Prevazilaenje sistem plaanja zasnovan na ekovnom ili iro platnom prometu (zamjenjuje gotovinu i ekove)

Dostupnost 24 sata dnevno, 365 dana u godini

Mobilnost

Prihvatljiv nivo bezbjednosti

Bolji kvalitet transakcija i podataka

Unos i kontrola podataka platnih naloga je odgovornost na klijentu

Nii trokovi poslovanja -cijena pojedinane transakcije je 10 do 15 puta nia od cijene obrade transakcije na klasian nain-putem altera

Bre irenje komitenata na irem gografskom podruju

Poveanje konkurentnosti, poveanje broja klijenata

Veoma lako preuzimanje velikog broja komitenata u veoma kratkom vremenu, jer broj bankarskih slubenika nije ograniavajui faktor

Visok stepen zatite pristupa podacima i na starni klijenta i na strani banke

I mnogo drugih prednosti

8 -

Svakako je veoma teko nabrajati sve mogue prednosti koje prua elektronsko bankarstvo, prednosti koje ima sam klijent i banka koja nudi ovu vrstu usluge.

Dominantan oblik elektronskog novca je elektronski transfer sredstava na taki prodaje

(EFT/POS - ponit-of sale) pomou instaliranih terminala u trgovakoj i uslunoj mrei. Evo uzmimo za primjer jednu vrstu proizvoda, nastalu na elektronskom nainu kreiranja- ATM, odnosno, bankomati. To je elektronski transfer sredstava, ukljuujui mala plaanja i sisteme upravljanja novcem za privredu, javno pristupani bankomati (automated teller machine -

ATM) za podizanje gotovine i upravljanje raunima graana. Pojava elektronskog novca nametnula je novu filozofiju u bankarstvu, koja se zasniva na elektronskoj razmeni podataka i sredstava (EFT Electronic Funds Transfer) koja je pojmovno odreena kao elektronsko bankarstvo. Dakle, elektronsko bankarstvo je kanal isporuke za bankarske proizvode i usluge koji prua nove poslovne mogunosti za bankare i uslune pogodnosti za njihove klijente.

Bankomati (ATM) ve vie od dvadeset godina standardno omoguavaju podizanje gotovine, polaganje depozita, prenos sredstava sa rauna na raun, uvid u stanje na raunu, pruanje raznih servisnih informacija i u tom pogledu uspeno zamenjuju alterske slubenike u bankama i smanjuju operativne trokove, ukljuujui i one povezane sa otvaranjem novih filijala, ali i zahtevaju poveana ulaganja u ove i druge tehnoloke inovacije. Bankomati se postavljaju na frekventnim mestima, kao to su ulazi i alter sale banaka i pota, na ulazima u javne ustanove ili u trnim centrima.

Prema instaliranim funkcijama, bankomati (ATM) se dijele na:

ke bankomate (slue kao ureaji za isplatu gotovine),

info bankomate (slue za pruanje informacija i izdavanje bankarskih naloga),

bankomate za menjake poslove (slue za konverziju valuta),

bankomate za plaanje rauna,

bankomate za deponovanje dnevnog pazara,

bankomate za prodaju vrednosti (polisa osiguranjai sl.)

i multifunkcionalne bankomate (obavljaju vie funkcija istovremeno).

Mada se ke bankomati najvie koriste, pogreno bi bilo bankomate identifikovati samo sa isplatom gotovine, ve bi ih trebalo gledati kao multifunkcionalne ureaje za samousluno pruanje raznovrsnih bankarskih usluga, u kom pravcu e se (irenjem spektra usluga) oni

- 9 -

izvesno i dalje razvijati. Za ovo samousluno bankarstvo se esto kae i da predstavlja novu poslovnu filozofiju u bankama. Na bankomatima (ATM), kao i POS terminalima se koriste kartice za elektronski transfer sredstava (electronic fund transfer cards - ETF cards), pre svega debitne kartice (debit card) ili ekovne karte (check card) koje omoguavaju njihovim vlasnicima da povlae sredstva direktnim zaduivanjem svog rauna (obino ekovnog rauna) do visine sredstava na raunu. Dakle, obavljanje kompletnog bankarskog poslovanje se obavlja iz kuce, odnosno, ureda, bez fizikog prisutsva u banci.

Brojne nazive banke koriste za obavljanje bankarskih aktivnosti putem elektronskog bankarstva:

home banking

direct banking

on line banking

internet banking

cyber banking

mobile banking

SMS banking

i mnogi drugi nazivi, zavisno od specifinosti aktivnosti koja se eli obaviti.

Jednostavno putem internet bankarstva, pravna i fizicka lica mogu obaviti:

pregled i obavljanje finansijskih transakcija na savremen i jednostavan nain,

raspoloivost i poslovanje 24 sata dnevno, 7 dana u sedmici bez obzira na radno vrijeme Banke,

jednostavnost pristupa i koritenja, uz maksimalnu sigurnost podataka,

brzo obavljanje platnog prometa, uz povoljnije naknade,

utedu novca i vremena.

Internet uveliko unapreuje sposobnost banaka da distribuira proizvode i usluge irom virtuelno neogranienog geografskog podruja, ukljuujui prelazak nacionalnih granica,

Takodjer, mnoge banke koje obavljaju svoje poslovne aktivnosti na podrucju BiH, su u paletu svojih usluga uvele internet bankarstvo. U nastavku print screen home page pojedinih web

- 10 -

stranica banaka koje obavljaju svoje poslovanje na podruju BIH. Primjeticete da je na svakoj poetnoj web stranici ubiljeen (u veini velikim slovima ili uz pomo banera) naslov INTERNET BANKARSTVO. Jednostavno je nezamislivo poslovanje banke, bilo koje veliine banke, manje ili vee snage i konkurentnosti banke, bez tog novog proizvoda banke.

- 11 -

- 12 -

3. BANKARSKO OSIGURANJE

Visok stepen deregulacije i liberalizacije trita finansijskih usluga u svijetu, te pojava gigantskih finansijskih kompanija sposobnih da prue irok spektar razliitih finansijskih usluga, znaajno je doveo do toga da tradicionalne barijere izmeu bankarstva i osiguranja sve vie danas gube na znaaju. Konkurencija i globalizacija, ali i tehnoloke inovacije i sve vea sofisticiranost kupaca, znaajno su potpomogle ovaj trend.5

Dinamian razvoj trita ivotnih osiguranja uslovio je razvoj koncepta bankoosiguranja - model poslovnog povezivanja bankarskog i osiguravajueg sektora koji u zapadnoeuropskim zemljama ima dugu tradiciju. Nudei najiri izbor financijskih usluga na jednom mjestu, i bankari i osiguravatelji vjeruju da kroz tu spregu mogu efikasnije iskoritavati potencijal klijenata i postii znaajno vei profit.

Definicija za bankarsko osiguranje ima jako mnogo. Navest emo neke od njih:

5 Kapor, Predrag, Bankarstvo sa osnovama bankarskog poslovanja i meunarodnim bankarstvom, Megatrend univerzitet prijenjenih nauka, Beograd, 2005., str.318

- 13 -

Bankarsko osiguranje podrazumijeva, zapravo, ponudu paketa finanskijskih usluga koje obuhvataju bankarske usluge i usluge osiguranja u isto vrijeme i na istom mjestu.

Bankarsko osiguranje predstavlja strategiju prema kojoj banke i osiguravai sarauju, na manje ili vie integrisan nain, u nastupu na finansijskim tritima i ovo ukljuuje, u svojoj sutini, distribuciju proizvoda osiguranja od strane banaka.

Bankarsko osiguranje je termin koji opisuje merdere, akvizicije, joint venture ili trine alijanse izmeu banaka i osiguravajuih kompanija.

Bankarsko osiguranje je korak u formiranju finansijskih supermarketa, gdje jedna institucija servisira sve finansijske potrebe svoji klijenata.6

Razlozi postojanja bankarskog osiguranja

Kao osnovni razlozi ekspanzije bankarskog osiguranja navode se profit i konkurencija.

Jaka konkurencija na bankarskom tritu dovodi do smanjenja mari kamatnih stopa, to dalje izazva porast marketinkih i administrativnih trokova, te smanjenja profitnih mari za tradicionalne bankarske proizvode. Sve navedeno znatno uslovljava potrebu za iznalaenjem novih bankarskih proizvoda u cilju poveanja produktivnosti i profitabilnosti.

Sa druge strane, noviji trendovi u bankarstvu stvaraju znaajne promjene klijentovih preferencija, u smislu smanjenja uea klasine tednje i depozita kao tradicionalnih izvora potencijala i profitabilnosti banaka. Osim toga, veina dananjih klijenata ima otvorene raune u vie banaka, ime se smanjuje lojalnost i vezivanje klijenta za samo jednu banku. U tom kontekstu, banke vide ansu u kreiranju i plasiranju novih finansijskih proizvoda i usluga kao to je bankarsko osiguranje.

Koristi bankarskog osiguranja za banke su:

1. poveanje prihoda u formi provizija i/ili profita iz poslovanja,

2. smanjenje visokih operativnih fiksnih trokova mree filijala,

3. poveanje produktivnosti zaposlenih,

4. stvaranje dodatnog i stabilnog izvor prihoda,

5. diverzifikacija rizika (u kontekstu da se banke vie ne moraju oslanjati na razlike izmeu aktivnih i pasivnih kamatnih stopa kao glavnog izvora prihoda),

6. poveanje stepena lojalnosti kupaca.

6 Kapor, Predrag, Bankarstvo sa osnovama bankarskog poslovanja i meunarodnim bankarstvom, Megatrend univerzitet prijenjenih nauka, Beograd, 2005., str.319

- 14 -

Koristi bankarskog osiguranja za osiguravajue kompanije su:

1. poveanje broja aktivnih klijenata (kroz obuhvat klijenata banke) ,

2. proirenje palate proizvoda osigurnja koje nude,

3. veze sa bankom omoguavaju osiguravajuim kompanijama da dou do dodatnog kapitala pod relativno povoljnijim uslovima,

4. razvoj novih finansijskih proizvoda za osiguravajue kompanije je mnogo efikasnije ako to radi sa bankom partnerom.

Koristi za klijente banke i osiguravajuih kompanija ogledaju se u ponudi usluga tipa sve u jednom, uz utedu vremena, nie provizije i premije, te mogunost dobivanja kompleksnih i opirnih informacija na jednom mjestu.

Modeli realizacije bankarskog osiguranja

Postoji vie naina realizacije bankarskog osiguranja, ali u praksi su zastupljena etiri osnovna modela.

Prema prvom modelu koji se naziva distribucioni aranman, distribucioni kanal jednog partnera dobija pristup bazi podataka drugog partnera. Ovo je najjednostavnija forma bankarskog osiguranja, nije potrebna dublja saradnja niti vea investiranja. U ovom modelu banka snabdijeva osiguravajuu kompaniju s kojom ima prijateljske /partnerske/ veze tzv. vruim tragovima iz njene baze klijenata, te se na taj nain generira vrlo atraktivan, profitabilan prihoh za oba partnera. Ova forma aranmana esto moe ostati neiskoritena, ako partneri ne sarauju dovoljno u razmjeni podataka.

Postoji i distribucioni aranman po kome banka postaje ovlateni zastupnik osiguravajue kompanije za plasman njenih proizvoda osiguranja. Ti proizvodi osiguranja moraju imati status marke i to su obino standardizirani proizvodi. Ovaj vid aranmana moe biti vrlo profitabilan, jer zahtjeva vrlo male investicije.

Drugi model bankarskog osiguranja je strateka alijansa i predstavlja vii nivo poslovne integracije, uz koordinaciju upravljanja, zajedniki razvoj proizvoda i mogue dijeljenje baze podataka. Ovaj model zahtjeva male investicije u informacione tehnologije i prodajno osoblje.

Trei model bankarskog osiguranja je joint venture (zajedniko ulaganje). Ovaj model podrazumijeva zajedniko vlasnitvo nad proizvodima i klijentima (bazama podataka) i zahtjeva dugoronu blisku saradnju i znaajna investiciona ulaganja. Moe se postii

- 15 -

korporativnim stvaranjem nove osiguravajue kompanije (od strane ve postojee banke ili osiguravajue kompanije).

Ovaj model se moe prikazati i kroz zajedniko uee u akcijskom kapitalu i upravljanju banke i osiguravajue kompanije tzv. cross shareholdings. Na ovaj nain se povezuju poslovne aktivnosti i usluge banaka i osiguravajuih kompanija, uz ouvanje znatnog stepena njihove samostalnosti.

etvrti model je stvaranje grupe kompanija za pruanje finansijskih usluga tzv. financial services group kupovinom postojee banke ( u veinskom dijelu ili u cjelini) od strane osiguravajue kompanije ili osnivanjem nove banke od strane osiguravajue komapnije. Ovaj model podrazumijeva i obrnutu mogunost kupovine i/ili osnivanja. Operativni sistemi ovakvih grupa su u cijelosti integrisani pruajui cjelovitu finansijsku uslugu.

Pored gore navedenih osnovnih modela za realizaciju bankarskog osiguranja, postoje jo neki prisutni u praksi. Jedan od njih je model na bazi holding kompanije finansijska institucija organizovana kao holding kompanija ima u vlasnitvu nekoliko kompanija (osiguravajua kompanija, finansijska kompanija, banka, brokerska kua) koje predstavljaju zavisna preduzea, ali su autonomna u opsluivanju svojih (tradicionalnih) trinih segmenata. Ovaj model karakterie mali stepen integracije i mogunost disperzije rizika.

Izbor odgovarajueg modela banakrskog osiguranja u velikoj mjeri zavisi od regulatornog i kulturolokog okruenja zemlje domaina. Tako npr. model distributivnog aranmana je pogodniji za jednostavne tradicionalne prozivode osiguranja. Mjeoviti bankarsko-osiguravajui proizvodi se uglavnom servisiraju putem modela veeg stepena integracije.

Primjer: Bankoosiguranje - partnerstva

Allianz - Zagrebaka banka

Uniqa - Raiffeisen banka

Generali - PBZ, Istarska kreditna, Meimurska i Podravska banka

KWSO - OTP banka i Erste banka

Merkur - nema

Agram (Euroherc, Jadransko, Sunce i Agram life) - nema

Croatia osiguranje - nema

Erste Sparkassen - Erste banka

Grawe - Hypo Group

Osiguranje Zagreb - nema7

http://www.poslovni.hr/35347.aspx 7 http://www.poslovni.hr/35347.aspx

- 16 -

Prozivodi koji se plasiraju putem bankarskog osiguranja

Proizvodi koji se mogu plasirati putem bankarskog osiguranja su:

1. svi proizvodi ivotnog osiguranja,

2. osiguranje kredita u sluaju smrti zajmoprimca (osiguranika),

3. jednostavni standardizovani proizvodi osiguranja osiguranje od autoodgovornosti, osiguranje domainstava,

4. osiguranja povezana sa ulaganjima u investicione fondove,

5. osiguranje od nesretnog sluaja ili bolesti,

6. osiguranje prihoda,

7. osiguranje trokova lijeenja,

8. dobrovoljno penziono osiguranje,

9. osiguranje kreditnih kartica.

Problemi koji se javljaju kod bankarskog osiguranja

Problemi kod bankarskog osiguranja se mogu da se javiti iz vie razloga. Banke su uglavnom tradicionalno usmjerene organizacije koje pokree tranja demend driven organization sa reaktivnom prodajnom filozofijom. S druge strane, osiguravajue kompanije su organizacije sa agresivnom prodajnom filozofijom i to su tzv. nedded driven organization, tj. pokreu se prema potrebama klijenata.

Konkretni problemi se mogu javiti pri loem upravljanju ljudskim resursima to se ogleda kroz nedostatak osjeaja prodaje proizvoda osiguranja od strane bankarskog slubenika, nedovoljna integrisanost marketinkih planova, slaba povezanost prodajnih kanala, interesni sukobi bankarskih slubenika i prodavaca osiguranja i sl.

- 17 -

4. KONKURENCIJA I KONCENTRACIJA U BANKARSTVU

Konkurencija

Za svaku trinu privredu konkurencija nesumnjivo ima pozitivne efekte. Ta efikasnost se prije svega ogleda u eliminisanju neefikasnih ili manje efikasnih banaka sa trita. Konkurencija ini bankarsko trite efikasnijim.8

Najei oblik konkurencije u bankarstvu je cjenovna konkurencija. Cjenovna konkurencija podrazumijeva trino formiranje aktivnih i pasivnih kamatnih stopa, provizija i kvaliteta usluga openito. Ovaj vid konkurencije u bankarstvu moe ugroziti efikasnost i profitabilnost poslovanja banaka iz razloga to banke, u stalnoj konkurencijskoj borbi, prekomjerno podiu pasivne kamatne stope na depozite svojih komitenata to na drugoj strani moe izazvati i rast aktivnih kamatnih stopa koje, u krajnjoj instanci, dovode do pada profitabilnosti, likvidnosti i smanjuju kreditnu sposobnost u bankarskom sistemu. Iz tog razloga esto Centralne banke moraju intervenisati u smislu postavljanja gornje aktivne i pasivne kamatne stope kako bi se sprijeile monopolske pozicije banaka. Istovremeno, jaajui finansijsku mo privrede i stanovnitva, ograniava se cjenovna konkurencija banaka.

Konkurencija u bankama se nastoji izraziti i kroz poboljanje bankarskih usluga openito, bolje odnose sa komitentima, bolji menadment, kvalitetnije plasmane, te efikasnije upravljanje sredstvima banke.

Konkurencija u bankarstvu esto je nelojalna. Nelojalnost se ogleda kroz razliite kamatne politike banaka, uslove deponovanja sredstava kod banaka, te rokove i uslove kreditiranja svojih komitenata.

U praksi se esto susreemo sa konkurencijom izmeu bankarskog sektora i nebankarskih institucija. Ovaj vid konkurencije se oituje kroz sve ei trend da nebankarske institucije sve vie obavljaju klasine bankarske poslove.

Konkurencija u bankarstvu direktno utjee i na proces koncentracije u smislu da vee, efikasnije banke preuzimaju manje i stvaraju iru ponudu svojih finansijskih usluga.

8 Kapor, Predrag, Bankarstvo sa osnovama bankarskog poslovanja i meunarodnim bankarstvom, Megatrend univerzitet prijenjenih nauka, Beograd, 2005., str.323

- 18 -

Koncentracija

Pojam koncentracije jedan je od osnovnih elemenata pri analizi konkurentnosti, efikasnost i stabilnost cjelokupnoga finansijskog sistema.

U teoriji postoje dva oprena pristupa kad je rije o povezanosti koncentracije poslovnih banaka i razvijenosti finansijskog sistema. Prema jednom pristupu vea koncentracija poveava trinu mo u odreivanju cijena, to omoguava rast ekstra profita banaka. Prema drugom pristupu odreeni stepen monopolske moi u bankarstvu prirodan je i koristan. Via razina koncentracije podrazumijeva da su na tritu prisutne vee banke koje, primjenjujui ekonomiju obima, te sluei se djelotvornijom organizacijom i menadmentom, nude iri spektar proizvoda i usluga.9

esto vaan aspekt prouavanja koncentracije banaka svakako je i njezin utjecaj na stabilnost bankarskog sistema, odnosno mogunost pojavljivanja bankarskih kriza. Neka istraivanja govore da poveana koncentracija u bankarskoj industriji smanjuje nestabilnost, odnosno vea koncentracija u bankarskoj industriji povezana je sa manjom vjerojatnoom da e izbiti bankarske krize.

9 Igor Ljubaj, Indeksi koncentracije bankarskog sektora u Hrvatskoj, Hrvatska Narodna Banka, 2005, str. 2

- 19 -

Koncentracija u bankarstvu se odvija kroz proces preuzimanja, spajanja i pripajanja banaka u cilju stvaranja velikih finansijsko-uslunih institucija koje e nastojati djelovati globalno. Koncentracija doprinosi stvaranju boljih finansijskih inovacija, brem razvoju tehnoloke infrastrukture, te realizaciji veih finansijskih projekata.

Tipovi bankarskih koncentracija

Fuzije (merderi ili pripajanje) predstavljaju vlasniku integraciju dvije ili vie bankarskih institucija priblino jednake veliine. Drugim rijeima, radi se o spajanju dvije ili vie banaka u novi privredni subjekt koji zapoinje samostalno poslovanje. Proces fuzija zasnovan je na dobrovoljnoj osnovi, a osnovni cilj je poboljanje performansi poslovanja u smislu veeg obima poslovanja, proirenja pristupa na druga trita, te proirenja asortimana finansijskih usluga.

Sa aspekta finansiranja postoje dva tipa merdera:

1. MERDER KUPOVINE javlja se kada jedna kompanija kupi drugu (A+B=A)

2. KONSOLIDACIONI MERDER formira se nova kompanija od postojeih koja funkcionie kao samostalni subjekt (A+B=C)

Sa aspekta poslovne strukture razlikujemo:

1. Horizontalni merder,

2. Vertikalni merder,

3. Konglomeratski merder.

Akvizicije predstavljaju kupovinu vlasnitva (dionica) u drugoj kompaniji i stjecanje manje ili vee kontrole nad njom. Drugim rijeima akvizicije (acquisitions) su poslovne transakcije kada jaa kompanija vlasniki preuzima (kupuje) slabiju kompaniju ime slabija kompanija prestaje da postoji kao pravni subjekt. Akcionari te kompanije su isplaeni od strane akcionara kompanije koja vri preuzimanje.10 Akvizicije mogu biti prijateljske (poslovni proces kada su dvije kompanije saglasne da se integracija izvri) i neprijateljske (sluaj kada se odbor direktora ili jedna skupina dioniara ne slau da njihova kompanija bude meta veoj kompaniji).

Preuzimanje, odnosno akvizicija se moe realizovati i kroz proces dokapitalizacije, a krajnji cilj moe biti nastavak poslovne aktivnosti subjekta koji je preuzet ili njegova prodaja.

10 Milutin irovi, Fuzija i akvizicija, Novi Sad, 2004, str. 18

- 20 -

Bankarske grupe nastaju kao rezultat spajanja i pripajanja banaka i imaju koncept univerzalne banke sa razvijenom mreom filijala, korporativnim banakrstvom, investicionim bankarstvom, trezor, te kompanija za osiguranje. Bankarske grupe esto predstavljaju finansijske supermarkete u kojima klijenti mogu dobiti irok spektar razliitih usluga od otvaranja transakcijskih rauna, uvanja depozita, koritenja usluga kreditiranja, investicionih usluga, usluga osiguranja, pa sve do dobivanja kvalitetnih i korisnih savjeta.

Finansijski konglomerat je bilo koja grupa pod zajednikom kontrolom, ija se iskljuiva ili predominantna aktivnost sastoji u pruanju znaajnog obima usluga u najmanje dva finansijska sektora (bankarstvo, osiguranje, trgovina hartijama od vrijednosti).11

Bankarski konzorcijum je specifian oblik bankarskog povezivanja koji moe biti osnovan trajno ili prema duini trajanja konkretnog posla. Mogu biti organizovani kao konzorcijumi banaka iste zemlje ili razliitih zemalja.

Indeksi koncentracije bankarskog sektora

Osnovu teorijskog objanjenja indeksa koncentracije u bankarskom sektoru ini pregled nekoliko najznaajnijih pokazatelja (indeksa). Navest emo neke od njih.

Koncentracijski omjer predstavlja pokazatelj udjela k najveih banaka u ukupnoj bankarskoj industriji. Ovaj indeks je najjednostavniji i najee koriten u praksi. Izraava se opom formulom:

k broj banaka iji udio se izraunava od ukupnog broja banaka s udio i-te banke

Herfindahl-Hirschmanov indeks je najpoznatiji indeks bankarske koncentracije i esto slui kao polazite u definisanju drugih indeksa koncentracije. Primjena ovog indeksa u praksi je vrlo esta, a isti predstavlja sumu kvadrata udjela banaka na tritu:

11 Kapor, Predrag, Bankarstvo sa osnovama bankarskog poslovanja i meunarodnim bankarstvom, Megatrend univerzitet prijenjenih nauka, Beograd, 2005., str.330

- 21 -

n ukupan broj banaka

HHI prua bolju informaciju nego koncentracijski omjer, budui da u izraun ukljuuje sve banke.

Hall-Tidemanov i Rosenbluthov indeksi su vrlo slini po svojoj formi i pri izraunavanju koncentracije naglaavaju vanost apsolutnog broja banka. Ovi indeksi pretpostavljaju da je ulazak na trite lagan ako na njemu posluje velik broj banaka, dok je relativno tee ui na trite koje pokriva nekolicina najjaih igraa.12

Izvor: Igor Ljubaj, Indeksi koncentracije bankarskog sektora u Hrvatskoj, HNB, 2005

12 Igor Ljubaj, Indeksi koncentracije bankarskog sektora u Hrvatskoj, Hrvatska Narodna Banka, 2005, str. 6

- 22 -

5. BANKARSKE KRIZE, SANACIJA BANAKA I ZATITA

KLIJENATA

Dananji ekonomski odnosi u bilo kojem dijelu svijeta su nezamislivi bez komercijalnih banaka. Razvoj savremenog bankarstva je doveo do situacije da skoro nema privrednog subjekta ili pojedinca, koji danas nema kontakt sa bankom. Uloga kredita u bankarskim transakcijama je izuzetno vana, jer oni ine da se proces reporodukcije odvija neometano, te je danas skoro nezamislivo poslovanje subjekata bez koritenja kredita. Ako bi banke prestale sa pozajmljivanjem sredstava i prihvaanjem prateeg rizika, ostatak ekonomije do kraja troi svoje rezerve, cijene nekretnina i vrijednosica padaju, redovi nezaposlenih se produljuju, a intenzitet i vrijednost poslovnih aktivnosti se smanjuje.

Jednostavno se namee zakljuak da zdrave banke i zdrava ekonomija idu zajedno.

Sa sadanjeg aspekta moemo konstatirati da je bankarstvo djelatnost u promjenama. Umjesto da bude neto odreeno, ova dinamina djelatnost se kontinuirano mijenja - nudei nove usluge, prihvaajui nove tehnologije, koje se mijenjaju bre nego to veina nas moe razumijeti. Banke se suoavaju s novom koliinom pravila jer drava sve vie surauje u reguliranju i superviziji banaka. Na snagu stupa i jedan novi val val konsolidacije ulazak gigantskih banaka kroz megapripajanja. Pored sluajeva da veliki kupuju male, danas smo suoeni i sa injenicom da veliki kupuju velike (npr. italijanske grupacije kupuju velike njemake grupacije, to je do prije nekoliko godina bilo gotovo nezamislivo). Na osnovu iznesene konstatacije sa sigurnou moemo utvrditi da je jedan od glavnih trendova, kako u razvijenim, tako i u tritima u nastajanju, proces reformi u banakarskom sektoru.

U osamdesetim i devedesetim godinama broj bankarskih kriza drastino se poveao u odnosi na prethodni period, a ovo poveanje nesolventnosti banaka je direktno povezano sa procesom deregulacije i globalizacije finansijskog sektora. S tim u vezi, dominantna savremena teorija koja objanjava bankarske krize je teorija koja ukazuje da, u kontekstu poveanja trine neizvesnosti i nestabilnosti, dolazi do pogrene selekcije kreditnih zahtjeva, odnosno pogrene selekcija rizika i do poveanja moralnog hazarda. Dakle, moralni hazard je openito situacija u kojoj se osigurani pojedinci nedovoljno uvaju rizika, kao to bi to morali kada ne bi bili osigurani. U ovom slucaju su banke te koje pribjegavaju moralnom hazardu, jer ne procjenjuju rizike u omjeru u kojem trebaju.

- 23 -

S druge strane, kapital ima strateki znaaj za razvoj i funkcionisanje banaka i predstavlja jedan od osnovnih kriterijuma za rangiranje i procjenu kvaliteta bilansa. U razvijenim zemljama kapital ima dvije osnovne funkcije: da banci obezbijedi stabilnost u poslovanju i da vlasniku donese prihod kroz isplatu dividendi ili kroz aprecijaciju dionica na sekundarnom tritu.

Kriza pojedinih banaka, kao i kada je sluaj sa kompanijama, je neto to se ne moe izbjei, niti sprijeiti, u trinoj privredi. Meutim, ako kriza pogodi veliku domau banku, veliki su izgledi da e u krizu biti uvuene i druge banke koje su inae solventne, to uglavnom nije sluaj kada se javlja kriza u maloj banci. Razlog za to je to su finansijske institucije, po prirodi svog poslovanja, mnogo vie izloene krizi poverenja. Ovo moe da eskalira u sistemsku bankarsku krizu, tj. krizu povjerenja u cjelokupan bankarski sistem, to potencijalno moe da rezultira juriom na banke, gde deponenti nastoje da to pre povuku svoje depozite, a banke ne mogu da odgovore na njihove zahteve, zato to im je dobar deo sredstava blokiran u plasmanima (kreditima) koji se ne mogu odmah naplatiti, to sve na kraju dovodi do bankrotstva banke. Ovaj juri ne mora biti poput stampeda, ve moe biti tihi juri u vidu stalnog i postepenog povlaenja sredstava deponenata, ali i odsustva novih depozita, zato to klijenti sumnjaju u kredibilitet banke, gde je krajnji efekat po banku isti.

Sjetimo se samo perioda oktobar 2008. godine do marta 2009. godine godine na podruju Bosne I Hercegovine, kada je doslovno nastala panika meu deponentima. Povjerenje u bankarski sektor je bilo ozbiljno uzdrmano, te se logino desilo veliko povlaenje depozita koje su neke banke itekako osjetile i bile svjesne rizika te mogueg kranjeg ishoda panike. Banke i druge relevantne institucije su se medijski oglaavale da nema potreba za panikom njihovih cijenjenih klijenata, da su njihovi depoziti sigurni. Agencija za osiguranje depozita je poveala osiguranu sumu depozita, a sve u cilju smanjenja panike, u konanici vraanja izgubljenog povjerenja u bankarski sektor na ijem kamenu temeljcu posluje svaka banka.

Svaka misija banke zasigurno ima involvirano osigurati povjerenje u banku.., izgraditi odnos povjerenja..., jer postulat uspjenog poslovanja jeste povjerenje u banku.

Tradicionalno, u trenutku izbijanja krize u bankarskom sektoru najvea opasnost prijeti od brze eskalacije nelikvidnosti i nesolventnosti koja dovodi do raspada sistema platnog prometa i onemoguavanja funkcionisanja cijele privrede. Bez sumnje da propast jedne banke navodi ulagae da jo jednom procjene ekonomsku snagu i pouzdanost u banke u koje su uloili svoja sredstva. Ukoliko nemaju puno poverenje u hitnu i efikasnu zatitu depozita, moe ih zahvatiti panika koja se lako vidi kao juri na druge banke, koje u sutini nemaju probleme u

- 24 -

solventnosti. Ukoliko izostane snana podrka likvidnosti, banka/banke moda nee biti u stanju da blagovremeno oslobodi svoja plasirana sredstva da bi ih iskoristili za zatitu od nadolazeeg sloma.

Zbog potencijalnih razmjera bankarske krize na cijeli finansijski sistem zemlje, generalno je usvojeno, mada nepisano pravilo, da velike banke ne mogu biti likvidirane (to big to fail), ve ili sanirane ili vlasniki i poslovno prestrukturirane, to potencijalno ima negativni efekat, jer moe da pojaa moralni hazard tih banaka, koje se oslanaju na to da e u svakom sluaju dobiti finansijsku pomo i opstati. Sjetimo se velikog amerikog ponosa, investicijske banke Lehman Brothers koja je nakon niza kriza, sanacije od strane FED-a, doivjela krah u oktobru 2008.godine. Tek kada je odlueno da joj se ovaj put nee pritrati u pomo, velika investicijska banka koja je poslovala irom svijeta, sa preko 20.000 uposlenika je propala. Moe se postaviti pitanje moralnog hazarda, te odnosa banke Lehman brothers prema riziku te nainu poslovanja. Postoje stavovi da banke koje kombinuju komercijalno sa investicionim bankarstvom su generalno manje osjetljivije na bankarske krize, naspram banaka koje su ograniile svoj poslovanje na komercijalno bankarstvo. Sve ovo moe biti tema za raspravu, sa argumentima za i protiv postavljene teze.

Smatra se da je zadatak - preventivna kontrola svega navedenog, na centralnoj banci kao krovnoj instituciji, te agenciji za osiguranje od depozita, preko agencije za bankarstvo. Dakle, sve one institucije koje mogu biti relevantne u sprjeavanju, eventualno sanaciji nekih uzroka koji mogu izazvati krizu.

Dravna intervencija je krajnji instrument u sluaju dubokih finansijskih potekoa u bankarskom sektoru.

Kao nain prevazilaenja bankarskih kriza u razvijenim zemljama uglavnom se afirmisao pristup u okviru koga velike i finansijski jake banke vlasniki preuzimaju banke koje su zapale u probleme, s obzirom na to da imaju finansijske mogunosti da apsorbuju loe zajmove banaka koje su zapale u krizu. Ukoliko su ovi loi zajmovi suvie veliki, cijeli ili dio tereta obino preuzima na sebe drava, preko svoje specijalizovane finansijske institucije

(agencije) za sanaciju banaka. Ovo ukljuuje i dokapitalizaciju banaka putem dravnog kapitala, poto postojei kapital banaka nije dovoljan da pokrije gubitke banke, ili odobravanje nekog vida sanacionog kredita pod povoljnim uslovima. Sve ovo ne iskljuuje likvidaciju banke ukoliko se oceni da se ona ne moe sanirati bez velikih ulaganja koja prevazilaze oekivane koristi od ozdravljenja banke, ili ukoliko se oceni da su mali izgledi

- 25 -

da banka moe, ak i uz ova dodatna ulaganja, da uspeno samostalno posluje.

Svaki program sanacije, revitalizacije i restrukturiranja banaka, po pravilu, treba da poe od identifikovanja finansijskog stanja u poslovnom bankarstvu, od utvrivanja gubitaka, dubioza i fiktive u bilansima, i od poeljnog ili potrebnog ili mogueg pokrivanja ili otpisivanja dubioza i gubitaka. U sanacionom procesu najprije treba pristupiti poboljanju kapitalne snage banke, a potom i politici promjene komitentske strukture i restrukturiranja plasmana. Iza toga dolazi ofanzivna strategija jaanja depozitnog potencijala, razvoj novih poslova (bankarskih proizvoda i usluga) i racionalno usmeravanje prihoda i rezervi banke. U toku rasta depozita na novim osnovama treba prestati sa kreditiranjem loih dunika i otvoriti ubrzani proces naplate potraivanja. Sve dok se ne osigura jaka i zdrava kamatonosna aktiva dovoljno velika za pokrie potencijalnih gubitaka, banku treba tretirati da je u procesu sanacije. Nakon toga banka treba da pree na novu fazu profitabilnog usmeravanja plasmana i novi princip upravljanja trokovima u potpuno novoj strategiji rasta i razvoja banke. Proces sanacije treba okonati rigoroznim ienjem aktive i pasive od sumnjivih i spornih potraivanja, loih i nekvalitetnih plasmana, i uopte kontaminirane aktive, uz izmenu strukture sredstava u pasivi banke.

Inae, sanacija bankarskog sistema moe biti13:

linearna,

pojedinana

kombinacija linearne i pojedinane sanacije.

Linearna sanacija ima sistemski karakter i odnosi se na sve banke koje se uklapaju u pojedine mere koje se u datim uslovima sprovode. Proces pojedinane sanacije banke traje 2-3 godine u stabilnim uslovima privreivanja i obino ukljuuje nova ulaganja u fondove banke, otpis u celosti ili delimino potraivanja prema banci, preuzimanje (ili kupovina) potencijalnih gubitaka, zajedno sa odgovarajuim delom obaveza od strane dravne agencije za sanaciju, kao i odobravanje kredita banci za revitalizaciju poslovanja.

Uzmimo za primjer naina sanacije bankarskog sektora zemalja u tranziciji.

13 Kapor, Predrag, Bankarstvo sa osnovama bankarskog poslovanja i meunarodnim bankarstvom, Megatrend univerzitet prijenjenih nauka, Beograd, 2005.

- 26 -

Efikasnost izvrenih reformi u bankarskom sektoru privreda u tranziciji mjeri se time da li su inherentne slabosti, koje proizvode visok procenat nenaplativih zajmova, otklonjene. Ukoliko se neposrednom kontrolom ustanovi da se kod tehniki nesolventnih banaka koje su ve bile jedanput sanirane (najee kroz snanu finansijsku infuziju iz budeta), visok udio nenaplativih zajmova ponovo kumulirao, to predstavlja jasan znak da neke od kljunih slabosti u bankarskom sektoru nisu otklonjene. To mogu biti: nedostatak profitno orijentisanih vlasnika, nezdrava struktura aktive i pasive, pretjerano oslanjanje velikih banaka na centralnu banku kao izvor trajne likvidnosne podrke, nedostatak odgovornosti menadmenta banaka, odstustvo interne kontrole.

Slijedi uporedna analiza dva mogua pristupa restruktuiranju bankarskog sektora u zemljama u tranziciji - centralizovanog i decentralizovanog.

A- Centralizovani pristup restruktuiranja i sanacije bankarskog sektora

Ovaj pristup implicira da dravni entitet u cjelini ili najveim dijelom preuzima nenaplative zajmove iz bilansa banaka. Te zajmove supstituie aktivom koja donosi kamatu, najee dugoronim dravnim obveznicama. Ova tehnika ienja bilansa se najee naziva i ''rjeenja koliine'' (stock solutions). Druga dva ''rjeenja koliine'' su: dokapitalizacija od strane privatnog i javnog sektora i likvidacija.

ienjem bilansa drava postaje njihov najvei akcionar. Cilj drave nije sticanje akcija na permanentnoj osnovi, ve njihova prodaja na tritu kapitala. Iskustva zemalja u tranziciji koje su u prolosti primjenjivale centralizovani pristup u rjeavanju problema nenaplativih zajmova ukazuju da ustanovljeni entiteti od strane drave (agencija) teko mogu biti supstitut za komercijalne banke.

B- Decentralizovani pristup restruktuiranja i sanacije bankarskog sektora

Decentralizovani pristup restruktuiranja i sanacije bankarskog sektora implicira da se nenaplativi zajmovi zadravaju u bilansima banaka koje su u reimu sanacije i da je njihova naplata obaveza tih banaka.14 Primjennjivanje ovoga pristupa u praksi, omoguava uzimanje u razmatranje posebnih karakteristika koje su evidentirane na relaciji banka kompanija dunik, to olakava restruktuiranje preduzea dunika.

14

ore uki, Centralna banka i finansijski sistem (drugo izmjenjeno i proireno izdanje), Litopapir, aak, 2006. str. 334

- 27 -

Osnovne implikacije primjene decentraliziranog pristupa su15:

1. uspjeno rekonstruiranje i konsolidacija banaka podrazumjeva primjenu kombinacije modela reforme bankarskog sektora

2. decentralizirani pristup locira odgovornost za tretman nenaplativih zajmova na same banke kod kojih su nastali

3. ukljuivanje implicitno paralelno odvijanje procesa restruktuiranja banaka i kompanija

4. omoguava da se uspijeno okona proces sanacije i konsolidacije banaka bez oslanjanja na resurse iz budeta i/ili veliku podrku od strane centralne banke posredstvom kredita za likvidnost

5. nema smetnji da se unutar banaka izoluju sluajevi velikih javnih ili dravnih kompanija dunika, ije restruktuiranje je veoma sloeno u kontekstu zaposlenih veoma delikatno sa drutvene i politike take gledita.

6. da bi se izvrila uspjena rekonstrukcija i konsolidacija banaka, nije mogue svoje djelovanje bazirati na samo jednom metodu (centraliziranom ili decentraliziranom), ve praksa zahtijeva kombinaciju ova dva metoda. Meutim, blaga prednost, u tom zajednikom djelovanju, treba ustupiti decentraliziranom pristupu koji odgovornost za tretman ne naplativih zajmova locira iskljuivo na same banke. To u pravilu znai da banke, kao najvanije finansijske institucije trebaju da uspostave jasne standarde, politike, mehanizme i alate za donoenje kreditnih odluka..

Meutim da bi osigurali realizaciju svih pogodnosti neophodno je da postoji potpuni poticaj i visoka motiviranost zaposlenika, odjeljenja za upravljanje loim kreditima, da postignu to je mogue vei procenat naplate problematinih kredita. U sluaju da se ne obezbijedi odgovarajui stimulansi za adekvatno upravljanje kreditnim rizikom, postoji opasnost da decentralizovani pristup restruktuiranju i sanaciji banaka postane skuplji za porezne obveznike, uslijed rastueg prisustva mita izmeu zaposlenika u odjeljenju i menadera u kompanijama dunicima koje nudei proviziju zaposlenicima koji su odgovorni za sprovoenje restruktuiranja datog zajma ele da postignu otpis duga 100%.

Slabost ovoga pristupa moe da postane jo istaknutija ako postoji visoka stopa tolerancije za lou naplatu problematinih kredita od strane odjeljenja za upravljanje loim kreditima

15 ore uki, Centralna banka i finansijski sistem (drugo izmjenjeno i proireno izdanje), Litopapir, aak, 2006. str. 334-342

- 28 -

banaka kroz neizvravanje kaznenih mjera prema bankama i njihovom menadmentu ako nisu ispunili specificirani kriterijum izvrenja propisani nivo koeficijenta adekvatnosti kapitala

(CAR). Ovo podstie moralni hazard na kreditnom tritu, usljed vjerovanja banaka da e nenaplativi zajmovi, u krajnjoj istanci, biti prenijeti na dravnu instituciju. Prenos nenaplativih kredita iz bilansa banaka u bilans dravnog entiteta, onoguava odreenim lobistikim grupama da lake vre pritisak da se izvri generalni otpis dugova kompanija iz odreenih sektora.

U pogledu reakcija meunarodnih finansijskih institucija, karakteristino je da MMF (Meunarodni monetarni fond), eksplicitno istakao sljedee kriterijume kod izbora instrumenata u implementaciji programa restruktuiranja banaka:

efikasnost u pogledu trokova;

jedinstvenost u primjeni;

jednaka distribucija gubitaka u bankama sa minimiziranjem tereta javnog sektora;

promovisanje dobrog upravljanja (podsticaj za kreiranje odgovornih vlasnika i zdravog menadmenta) koje, po sebi, treba da otkloni moralni hazard;

konzistentnost sa neinflatornom makroekonomskom politikom.16

Termin reforma oznaava bilo koji vid promjene, preobraaja ili izmjene u bankarskom

sektoru. Sve te promjene mogu da imaju kako niz prednosti tako i niz nedostataka:

1. Problem moralnog hazarda: Primjena decentralizovanog pristupa zahtijeva postojanje specijaliziranog odjeljenja za upravljanje nenaplativin zajmovima. Zaposlenici u ovom odjeljenju ne mogu biti slubenici koji su odobravali kredite koji su nenaplativi, a njihova primanja mogu biti uveana za pripadajue bonuse, u formi unaprijed datog procenta od naplaenih dugova. Na taj nain se izbjegavaju raznovrsne malverzacije na relaciji direktor kompanije dunika i zaposlenih u tom odjeljenju u pogledu otpisa duga uz primanje dogovorene naknade u keu koja