Skolski Leksikon Biologije

KOLSKI LEKSIKON BIOLOGIJE s pitanjima za maturu i prijemne

Nakladnik HINUS Zagreb, Miramarska 13 b tel.: 615 41 96, tel./fax: 611 55 18 e-mail: [email protected] Urednik Hrvoje Zrni Recenzenti Prof.dr.sc. Mirjana Kalafati Mirjana Martek, prof. ISBN 978-953-6904-26-6 Copyright Hrvoje Zrni Knjigu moete besplatno preuzeti samo za osobnu upotrebu, a ne smijete je stavljati na druge mrene stranice, umoavati ili je koristiti za bilo koju komercijalnu svrhu.

Sanda Ili Lela Zadrail

Ljubica Kostani

KOLSKI LEKSIKON

BIOLOGIJE s pitanjima za maturu i prijemne

HINUS

SADRAJ

PREDGOVOR...........................................................................................7

LEKSIKON ...............................................................................................9

PITANJA ...............................................................................................159

ODGOVORI ..........................................................................................253

DODATCI .............................................................................................279 DODATAK 1...................................................................................281 DODATAK 2...................................................................................289 DODATAK 3...................................................................................295 DODATAK 4...................................................................................297 DODATAK 5...................................................................................299 DODATAK 6...................................................................................301

PREDGOVOR

Onome tko se eli brzo i kvalitetno pripremiti za polaganje razredbenog ispita iz biologije, na bilo kojem od fakulteta na kojem se polae biologija, ovo e biti izuzetno korisna literatura. Ova knjiga ne predstavlja samo pomo za brzo i dobro pripremanje razredbenih ispita ve i neto vie od toga. Naime, ona sadri leksikon pojmova iz biologije koji e biti korisno tivo jo dugo nakon polaganja razredbenih ispita. Knjiga se u osnvi sastoji od tri dijela. Prvi dio je leksikon pojmova iz biologije temeljen na srednjokolskom gradivu. Leksikon podrazumijeva abe-cedni poredak biolokih pojmova i njihovih saetih opisa to omoguuje brzo snalaenje prilikom pripreme za polaganje razredbenih ispita. Drugi dio sadri vie stotina pitanja s proteklih razredbenih ispita s uputama za njihovo rjeenje. Upute se prije svega odnose na savjet koji pojam odnosno koje objanjenje treba proitati da bi se razjasnilo rjeenje zadatka kojega se rjeava. Ovdje treba posebno naglasiti da Leksikon omoguuje i brzo razjanjenje zbog ega neki pretpostavljeni odgovor na zadatak koji se rjeava nije toan. To se postie tako da se tumaenje kljunog pojma iz pretpostavljenog odgovora takoer potrai u Leksikonu. Trei dio ine dodaci koji pojanjavaju bilo pojmove sadrane u Leksikonu bilo rjeenja zadataka s proteklih razredbenih ispita. Dvije su vrste kratica uporabljene u tekstu koji slijedi. To su, prije sve-ga kratice naziva razliitih kemijskih spojeva. Uz potrebna pojanjenja, rabe se kratice naziva nukleinskih kiselina, aminokiselina, nukleotida, hormona i dr. prema engleskom nazivu. Zatim su tu i uobiajene kratice koje su vezane uz nain uporabe. U tekstu se rabe samo dvije uobiajene kratice: v. i isp. Kratica v. znai vidi i redovito dolazi ispred pojma o kojem treba proitati osnovne informacije. Kratica isp. znai ispitaj i dolazi uz pojam o kojem treba potraiti dodatne informacije. Dakle, ova se knjiga odlikuje jednostavnim razjanjenjima zato je neki odgovor u danom zadatku toan, ali isto tako i zato neki drugi odgovor nije toan. Tako se brzo ovladava gradivom i stjee sigurnost neophodna za uspjean izlazak na razredbene ispite.

____________________________________________________ KOLSKI LEKSIKON BIOLOGIJE

9

A ABBE, E. njemaki znanstvenik i izumi-telj koji je u 19.st. unaprijedio mikroskop poveavi njegovu mo razluivanja.

ABIOTIKI IMBENICI, jedna od sku-pina ekolokih imbenika. To su razliiti fizikalni i kemijski imbenici okolia koji utjeu na ivot nekog organizma, npr. temperatura, voda odnosno vlaga, svjetlost itd.

ABISAL, dubokomorski (oceanski) sloj, izvan granice prodora svjetla i pod viso-kim tlakom. ivot u abisalu ovisi o gor-njem osvjetljenom sloju u kojem se odvija primarna organska proizvodnja (bioproiz-vodnja) procesom fotosinteze.

ACETIL-CoA, poetni spoj Krebsova ci-klusa. Sastoji se od acetilne skupine veza-ne na koenzim A (Co A). Spoj sadrava tioestersku vezu bogatu energijom. Ima bi-tno znaenje u izmjeni tvari jer nije samo produkt razgradnje ugljikohidrata ve i masnih kiselina te aminokiselina.

ACETILKOLIN, neurohormon kojeg pa-rasimpatiki ivac-vagus lui na ivanim okoninama. On se oslobaa kada je sma-njena potreba za kisikom (npr. kada spava-mo) smanjujui udarni volumen srca.

ACIDO - BAZNA RAVNOTEA, rav-notea kiselina i luina u tijelu, regulira se puferskim svojstvima tjelesnih tekuina, pluima i bubrezima, v. puferi. Normalna koncentracija vodikovih iona (pH) arterij-ske krvi je oko 7.4. Plua sudjeluju u odr-avanju te ravnotee izdisanjem uglji-kovog dioksida, a bubrezi izluivanjem vodikovih iona mokraom.

ACIDOFILNE (kremene) BILJKE, bilj-ke koje rastu na kiselim tlima (pH 4,5 -

5,5). To su npr. rododendron, pitomi kes-ten, kiselica i borovica.

ACIDOZA, stanje snienih pH vrijednosti tjelesnih tekuina (normalan pH je oko 7.4), v. acido - bazna ravnotea.

ADAPTACIJA OKA, prilagodba oka na svjetlo ili tamu, v. bjeloonica.

ADAPTACIJA, v. prilagodba.

ADAPTIVNA OBOJENOST, v. zatitna obojenost, upozoravajua obojenost i mi-mikrija.

ADAPTIVNA RADIJACIJA, v. makroe-volucija.

ADENIN, organski spoj s duikom iz sku-pine purinskih baza. Sadran je u najva-nijem pohranjivau i prijenosniku energije u ivoj stanici, u ATP-u. Sudjeluje i u izgradnji nukleotida odnosno nukleinskih kiselina.

NC

NC

CC

NC

N

NH2

H

HH

ADENOHIPOFIZA, prednji reanj lije-zde hipofize koji izluuje hormon rasta, gonadotropne hormone, adenokortikotrop-ni hormon i tireotropni hormon.

ADENOKORTIKOTROPNI HORMON (ACTH), hormon kojega izluuje prednji reanj hipofize (adenohipofiza). Stimulira koru nadbubrene lijezde na izluivanje kortikosteroidnih hormona kortizona i al-dosterona.

ADENOZIN-TRIFOSFAT, v. ATP.

ADH, v. antidiuretiki hormon.

KOLSKI LEKSIKON BIOLOGIJE ____________________________________________________

10

ADHEZIJA, privlana sila izmeu mole-kula razliitih tvari koje se dotiu. Pove-zanost molekula vode s drugim molekula-ma (npr. uz stijenku kapilara kod biljaka) omoguuje uzlazni tok vode u biljci.

ADP (adenozin-difosfat), v. ATP.

ADRENALIN, hormon kojega izluuje sr nadbubrene lijezde. Pojaano se iz-luuje u razliitim stresnim stanjima, npr. oku, strahu, bolu, jakom uzbuenju itd. Njegovo djelovanje je viestruko i svodi se na podizanje svih vanih funkcija u orga-nizmu na viu razinu kako bi organizam to bolje prebrodio stres. Tako adrenalin uzrokuje pojaani intenzitet rada srca, ste-zanje perifernih krvnih ila, irenje onih zjenica, irenje bronhiola, pojaani inten-zitet i brzinu disanja, stezanje mnogih mi-ia, poveani broj limfocita u cirkulaciji itd.

ADULTNI HEMOGLOBIN, v. eritrociti

ADVENTIVNO KORIJENJE, v. korijen.

AERENHIM, v. osnovno stanija.

AEROBAN, oznauje prisutnost kisika; odnosi se na organizme, okoli ili na stani-ne procese koji zahtijevaju prisustvo kisi-ka.

AEROBNA RESPIRACIJA, v. disanje.

AGLUTINACIJA, pojava sljepljivanja krvnih stanica u sluaju primitka krvi neodgovarajue krvne grupe.

AGLUTININ, v. krvne skupine.

AGLUTINOGEN, v. krvne skupine.

AGRANULOCITOZA, bolest smanjenog ili zaustavljenog stvaranja granulocita u kotanoj modini. Kao posljedica agranu-locitoze esto se javlja poveana sklonost bakterijskim i gljivinim infekcijama.

AIDS (SIDA), engleska odnosno francu-ska kratica za sindrom steene imunode-ficijencije. Za AIDS je to smanjenje broja leukocita u krvi, smanjen broj limfocita u limfatinim organima (limfnim vorovima i slezeni), smanjen broj zrelih T limfocita, manja koliina protutijela (Ig). Uzronik je virus (retrovirus) koji napada i unitava T4 - limfocite, nositelje stanine imunosti. Virus je nazvan HIV-om (Human Immu-nodeficiency Virus, humani virus nedosta-tka imuniteta), HIV se najee prenosi spolnim kontaktom i krvlju (transfuzijom, injekcijskim iglama), zatim sa zaraene majke kroz posteljicu na neroeno dijete, te eninim mlijekom na dojene (sisanje). AIDS je za sada neizljeiva bolest imuno-lokog sustava za vrijeme koje nastaju vi-dljive promjene: (oportunistike infekcije) upala plua i modane ovojnice, gljivine bolesti i tumori.

AKCIJSKI POTENCIJAL, v. elektrini potencijal.

AKOMODACIJA OKA, prilagoavanje oka na gledanje blizu i daleko, v. lea.

AKROMEGALIJA, nenormalan rast po-jedinih dijelova tijela kao to su aka, sto-palo, pojedini zglobovi i dr. zbog pove-anog luenja hormona rasta. Javlja se u odraslo doba.

AKROSOM, vrno tjelece koje se nalazi na vrnom dijelu glave spermija. Sadri hi-drolitike enzime i omoguuje prodiranje spermija u jajnu stanicu prilikom oplodnje.

AKSON (neurit), v. ivana stanica.

AKTIN, bjelanevinasta molekula koja izgrauje miofibrile, v. poprenoprugasti mii.

AKTIVAN PRIJENOS (aktivan trans-port), prijenos tvari kroz staninu membra-nu iz podruja manje koncentracije u podruje vee koncentracije neke tvari. Taj


11

prijenos se moe odvijati samo uz pomo membranskih prenositelja i uz utroak energije iz ATP-a. Klasini primjer ak-tivnog prijenosa je transport iona natrija (Na+) iz stanice u meustanini prostor i iona kalija (K+) iz meustaninog prostora u stanicu, tzv. natrijeva i kalijeva pumpa. Ovaj oblik aktivnog prijenosa susree se u membranama gotovo svih animalnih stani-ca.

AKTIVNI TRANSPORT, v. aktivni pri-jenos.

AKTIVNO STEENA SPECIFINA IMUNOST, organizam nakon kontakta s odreenim antigenom stvara specifine tvari imunoloke reakcije (protutijela, lim-focite T i dr.). Aktivna imunost moe biti steena prirodnim putom (ljudi koji su pre-boljeli neku zaraznu bolest imaju gotova specifina protutijela s kojima mogu uni-titi isti antigen u sluaju ponovnog unosa u tijelo) ili umjetnim putom (cijepljenjem).

ALANIN, kemijski spoj iz skupine amino-kiselina.

ALANTOIS, kod amniota, druga zametna ovojnica koja obavija zametak. Prokrvlje-na je mnogim kapilarima te sudjeluje u disanju i hranjenju zametka.

ALBINIZAM, nedostatak pigmenta u ko-i i/ili drugim organima. Nasljedno svojs-tvo koje se pojavljuje u ovjeka, ali i nekih ivotinja, na primjer u mieva, kunia, majmuna, a odreuje ga recesivni gen koji se nalazi na autosomima (nespolni kromo-somi).

ALBUMIN, bjelanevina u krvi (oko 34 do 50 g/L) koja sudjeluje u prijenosu razliitih hormona. Sintetizira se u jetri odakle se otputa u krv.

ALDOSTERON, jedan od hormona kore nadbubrene lijezde. Taj hormon odrava stalnu razinu iona natrija, klora i kalija u

tijelu. Najvaniji podraaj za luenje hor-mona je niska koncentracija iona natrija u izvanstaninoj tekuini (npr. plazmi). Al-dosteron koji je osloboen u krvi, filtrira se u nefron, a to pojaava upijanje iona natrija u kapilare uz nefrone.

ALELI, (alelni geni, homologni geni) su par gena koji odreuju isto svojstvo, a nalaze se na paru homolognih kromosoma (isp.). Aleli pojedinih svojstava oznauju se obino slovima abecede i to dominantni velikim, a recesivni malim slovima, npr. za jedno svojstvo A i a, za drugo B i b, itd. Ako dominantnost nije izraena aleli se mogu oznaavati s a1 i a2, b1 i b2, itd. U je-dnom organizmu za neko fenotipsko svoj-stvo mogu biti najvie dva razliita alela.

ALELNI GENI, v. aleli.

ALERGENI , v. alergija.

ALERGIJA (alergijska reakcija), specifi-an oblik imunoloke reakcije odnosno preosjetljivost (hipersenzitivnost) na neke tvari. Tvari koje uzrokuju alergije zovu se alergeni, a najei su pelud, neki lijekovi, praina, neke vrste hrane (jagode, maline, sir), razliita kemijska sredstva (detergenti, kozmetiki preparati) itd.

ALFA-AMILAZA, v. ptijalin.

ALFA-MEZOSAPROBNE VODE, jedan od stupnjeva oneienja voda, a predstav-lja snano oneiene vode.

ALGAICE, gljive koje, poput alga, ive u vodi kao saprofiti ili paraziti. Njihove hife nemaju poprenih stijenki pa slie du-gim razgranatim cijevima s puno jezgara. Stanina stijenka im je od hitina, a samo kod najprimitivnijih od celuloze.

ALGE, autotrofne fotosintetske steljnjae meu kojima postoje velike razlike. Skupi-ne algi su biai, kremenjaice, zelene, smee i crvene alge. Od tih skupina samo


12

crvene alge nemaju pokretne stanice s bi-evima niti u jednom razvojnom stadiju.

ALKALOZA, stanje povienih pH vrije-dnosti tjelesnih tekuina (normalan pH je oko 7.4), v. acido - bazna ravnotea.

ALKAPTONURIJA, nasljedni nedostatak enzima zbog ega se nakuplja homogeneti-zirana kiselina u mokrai, a koja na zraku potamni.

ALKOHOLNO VRENJE, v. kvaeve gljivice.

ALOPATRIJSKA SPECIJACIJA, spe-cijacija kada su populacije odvojene zem-ljopisnom barijerom. Razvoj u novu vrstu zbiva se u prostorno izoliranim populacija-ma koje potjeu od zajednikog ishodita, ali ive u raznim sredinama. Isp. specijaci-ja.

ALVEOLE, v. pluni mjehurii.

AMBULAKRALNI SUSTAV, v. vodo-ilni sustav.

AMEBNA DIZENTERIJA, v. dizenterija

AMENOREJA, izostanak mjesenice. Ako se ne pojave prve mjesenice u puber-tetu, govori se o primarnoj amenoreji, a ako izostanu mjesenice kod ena koje su ih imale redovito govori se o sekundarnoj amenoreji. Razlozi su najee u poreme-aju ravnotee spolnih hormona i gonado-tropnih hormona.

AMERIA, v. beskolutiavci.

AMFIPATSKE MOLEKULE, molekule koje na jednom svome kraju privlae vo-du, a na drugom odbijaju vodu. Amfipat-ske molekule su npr. molekule fosfolipida. U molekuli fosfolipida elektriki nabijen kraj privlai molekule vode (hidrofilan), a elektriki nenabijen kraj s masnim kiseli-nama odbija vodu (hidrofoban).

AMILOPLAST, v. leukoplasti.

AMINOKISELINE, organski spojevi koji izgrauju bjelanevine. Svaka aminokise-lina sadri dvije karakteristine kemijske skupine: karboksilnu (COOH) i amino (NH2) skupinu, a meusobno se amino-kiseline razlikuju po vrsti radikala. Pozna-to je oko 70 razliitih aminokiselina, ali samo 20 dolazi u ivim organizmima.To su: glicin, leucin, serin, aspargin, alanin, izoleucin, treonin, glutamin, valin, fenila-lanin, cistein, asparginska kiselina, tirozin, metionin, glutaminska kiselina, triptofan, histidin,lizin, prolin i arginin.

N C

H

R

C

O

OHH

H

AMNION, kod amniota, prva unutarnja zametna ovojnica koja obavija i zatiuje zametak od trenje i pritiska. To je vre-asta tvorba ispunjena bjelanevinastom tekuinom u kojoj pliva zametak.

AMNIOTA, skupine ivotinja (gmazovi, ptice i sisavci) kod kojih se pojavljuju tri zatitne zametne ovojnice: amnion, alanto-is i seroza. Amniota nemaju stadij liinke i njihov razvitak tee bez preobrazbe. Poja-vili su se u karbonu, v. dodatak 5.

AMP (adenozin-monofosfat), v. ATP.

ANABOLIZAM, sintetiki procesi u koji-ma se od malih graevnih elemenata izgra-uju ili polimeriziraju vee molekule.

ANADROMNE SELICE, ribe koje ive u moru, a radi mrijetenja zalaze u slatke vode, npr. lososi, v. selidba riba.

ANAEROBAN, oznauje odsutnost zraka, odnosno kisika; odnosi se na organizme, okoli ili na stanine procese za koje nije potrebna ili je ak tetna prisutnost kisika.


13

ANAEROBNA RESPIRACIJA, v. disa-nje.

ANAFAZA, stadij mitoze (isp.). Na poet-ku anafaze svaki kromosom razdvoji se na dvije kromatide koje zatim putuju prema suprotnim polovima stanice vuene teznim nitima diobenog vretena. Anafaza zavra-va kada kromosomi stignu na suprotne polove stanice. Za razliku od profaze i me-tafaze u kojima su kromosomi dvostruki, anafazni kromosomi su jednostruki odnos-no sastoje se od jedne kromatide.

ANAFAZA DRUGE MEJOTIKE DI-OBE, v. anafaza II.

ANAFAZA I, (anafaza prve mejotike diobe, anafaza mejoze I), stadij mejoze (isp.). U anafazi I razdvajaju se homologni kromosomi i putuju prema suprotnim po-lovima stanice stezanjem teznih niti dio-benog vretena. Kromosomi u anafazi I su dvostruki, odnosno, svaki je graen od dvije kromatide.

ANAFAZA II (anafaza druge mejotike diobe, anafaza mejoze II), stadij mejoze (isp.). Zbivanja u anafazi II su ista kao i u anafazi mitoze gdje se svaki dvostruki kromosom dijeli na dva jednostruka koji putuju na suprotne polove stanica.

ANAFAZA MEJOZE I, v. anafaza I.

ANAFAZA MEJOZE II, v. anafaza II.

ANAFAZA PRVE MEJOTIKE DIO-BE, v. anafaza I.

ANAFILAKTIKI OK, teko alergij-sko stanje u kojem drastino padne minu-tni volumen srca i arterijski tlak. Stanice imunolokog sustava isputaju histamin. Moe doi do guenja i smrti pri unaanju vee koliine specifinog alergena (npr. penicilina).

ANALOGNI ORGANI, organi u raznih skupina organizama koji su razliitog pod-

rijetla, a funkcija im moe biti slina, kao npr. krilo ptice i krilo kukca. Takvi su or-gani prilagodba na sline uvjete ivota.

ANATOMIJA, znanost koja prouava makroskopsku grau tijela svih ivih bia.

ANDROGENI (muki spolni hormoni), hormoni koji se stvaraju u sjemenicima i kori nadbubrene lijezde, a u manjoj mje-ri i u jajnicima. Sjemenici stvaraju i lue nekoliko spolnih hormona od kojih je naj-vaniji testosteron. Spolni hormoni koje lui kora nadbubrene lijezde zovu se adrenalni androgeni od kojih je najvaniji dehidroepiandrosteron.

ANEMIJE, bolesti pri kojima su tkiva preslabo opskrbljena kisikom zbog sma-njene koliine hemoglobina i broja eritro-cita u krvotoku. Simptomi su: bljedoa, umor, slabost, nesvjestica, gubitak daha i lupanje srca. Neke anemije uzrokuju gene-tski imbenici, npr. srpastu anemiju. Osta-le mogu biti posljedicom ubrzanog raspada eritrocita ili hemolize - hemolitika anemi-ja, nedostatka eljeza u hrani siderope-nina anemija ili manjka vitamina B - perniciozna anemija.

ANEUPLOIDIJA, je promjena u broju samo jednog ili nekoliko kromosoma. Naj-ee zahvaa spolne kromosome. Javljaju se abnormalnosti u razvitku, koje uglav-nom nisu letalne. Npr. Turnerov sindrom 45xo, enska osoba s jednim x-kromoso-mom, spolno nerazvijena i nespolna (ima nerazvijene jajnike) ili Klinefelterow sindrom (47, xxy, 48 xxxy) kod mukaraca izaziva enske osobine (mlijene lijezde) i sterilni su.

ANGINA PEKTORIS (stenokardija), nije bolest, nego se tako nazivaju boli koje nastaju kad srani mii ostane privremeno bez kisika. Poveane fizike aktivnosti, uzbuenje, velike i nagle temperaturne razlike poveavaju aktivnost srca (broj ot-


14

kucaja) i potrebu za kisikom iznad mogu-nosti koronarnog optoka. Kao posljedica javlja se jaka bol u prsima, koja uglavnom prestaje sa smanjenjem aktivnosti tijela.

ANTENALNE LIJEZDE, ticalne lije-zde, isp. rakovi.

ANTERA, v. pranik.

ANTERIDIJI, muki rasplodni organi bi-ljaka u kojima nastaju muke spolne stani-ce. Anteridija nema kod najprimitivnijih (bakterije, neke alge), i najsavrenijih (kri-tosjemenjae) biljnih skupina.

ANTIBIOGRAM, mikrobioloka metoda kojom se ispituje djelovanje niza razliitih antibiotika na izoliranu bakteriju uzronika bolesti. Ovom metodom utvruje se naj-djelotvorniji antibiotik za lijeenje odree-ne bakterijske bolesti.

ANTIBIOTIK, kemijska tvar koja sprije-ava razvitak odreenih vrsta bakterija. Mogu ih proizvoditi ak i neke vrste bak-terija, npr. bakterije roda Streptomyces proizvode streptomicin.

ANTIDIURETIKI HORMON (ADH), hormon koji lui stranji reanj hipofize (neurohipofize) ako u organizmu nedostaje vode. Ako krvna plazma postane hiperto-nina, podrauje sredite za e u mozgu, a to sredite alje impulse ivanim putem u stranji reanj hipofize koja pone luiti ADH. ADH se transportira krvlju u ahuru nefrona gdje djeluje na stanice stijenki kanalia nefrona da postanu propusnije za vodu. Dakle, poveava se respiracija vode iz filtra natrag u krv. Naprotiv, ako je krv-na plazma hipotonina (popili smo previe vode) prestaje se luiti ADH te se u nefro-nima voda nee reapsorbirati u krv, nego e se luiti iz tijela mokraom.

ANTIGEN (imunogen), svaka tvar koja moe izazvati imunoloku reakciju organi-zma.

ANTIKODON (protuifra), skupina triju baza na molekuli transportne RNA (tRNA) koje su komplementarne bazama na mole-kuli glasnike RNA (mRNA). Antikodon raspoznaje, a zatim se spoji s kodonom (i-from) na mRNA.

ANTIPIRETICI (antipirogene tvari), sre-dstva koje snizuju povienu tjelesnu tem-peraturu.

ANTITETSKA IZMJENA GENERACI-JA, v. zelene alge.

ANTITIJELA, obrambene bjelanevine koje stvara organizam kada u njega uu antigeni. Veina antitijela stvara se u plaz-ma stanicama i B limfocitima.

ANTROPOLOGIJA, u najirem smislu, znanost koja prouava ovjeka, posebice ljudske rase, evoluciju, ponaanje i dr.

AORTA, najvea arterija, izlazi iz lijeve klijetke srca, v. veliki optok.

APENDICITIS, v. upala crvuljka.

APIKALNA DOMINACIJA, pojava u kojoj vrni pup djelomino ili potpuno inhibira rast bonih pupova.

APIKALNI MERISTEMI, v. vrni meri-stemi

APLASTINA ANEMIJA, bolest sma-njene proizvodnje eritrocita u kotanoj modini.

APOMIKSIJA, razvitak sjemena bez op-lodnje (nespolno razmnoavanje). U tom se sluaju jajna stanica samo diploidizira (udvostrui se broj kromosoma) bez oplo-dnje. Od nje se razvije zametak, sjeme i zatim biljka koja je potpuno jednaka kao i roditeljska biljka. Apomiksiju nalazimo npr. u maslaka.

APOSEMIJA, v. upozoravajua obojen-ost.


15

APSCIZINSKA KISELINA, biljni hor-mon koji inhibira rast, potie dormanciju i pomae biljci da preivi u stresnim uvjeti-ma (regulirajui vodnu ravnoteu). Kont-rolira zavrne razvojne stadije biljaka: sta-renje, otpadanje listova, venue cvjetova, dozrijevanje plodova. Sintetizira se u sta-nicama koje sadravaju kloroplaste ili ami-loplaste.

APSORPCIJA HRANE, upijanje hrane u probavnom sustavu iz probavila u krvotok i limfotok. Apsorpcija hrane se najveim dijelom obavlja u tankom crijevu pomou epitelnih stanica crijevnih resica, a djelo-mice u debelom crijevu gdje se uz kona-nu apsorpciju hrane upijaju voda i minera-li.

ARCHAEOPTERYX, v. praptica.

AREAL, prostor na kojem je rasporeena neka vrsta organizama ili opseg prostorne rasprostranjenosti neke vrste. Areali se razlikuju po obliku i veliini, npr. ende-mine vrste imaju vrlo mali areal.

ARGININ, kemijski spoj iz skupine ami-nokiselina.

ARHEGONIJ, enski rasplodni organi biljaka u kojima nastaju enske spolne sta-nice. Nalazimo ga u mahovina, papratnja-a i donekle u promijenjenom obliku u golosjemenjaa.

ARHENTERON (pracrijevo), prostor koji nastaje uvrtanjem (invaginacijom) endode-rma u upljinu gastrule, pretea je crijeva. Nastaje u jednoj od etapa embrionalnog razvoja sloenih ivotinjskih organizama.

ARILUS, v. tise.

AROMORFOZA, v. megaevolucija.

ARTERIJE, ile kucavice, ali i ile od-vodnice, jer odvode krv iz klijetki srca. Smjetene su u dubini organizma. Stijenke arterija graene su od vanjskog elastinog

omotaa ispod kojeg se nalazi miini sloj, elastino tkivo i unutarnja stijenka (endo-tel). Povezane su s ograncima autonomnog ivanog sustava. Podraivanjem simpati-kusa nastaje stezanje (vazokonstrikcija), a podraivanjem parasimpatikusa arterije se ire (vazodilatacija).

ARTERIOSKLEROZA, v. ateroskleroza.

ASIMILACIJA CO2, v. fotosinteza.

ASKOSPORE, v. mjeinarke.

ASKUSI, v. mjeinarke.

ASPARGIN, kemijski spoj iz skupine ami-nokiselina.

ASPARGINSKA KISELINA, kemijski spoj iz skupine aminokiselina.

ASTMA, est oblik alergijske reakcije. Zbog osloboenog histamina steu se mi-ii dinih putova i disanje je oteano.

ATAVIZAM, pojava nekih obiljeja koja se rijetko javljaju i to samo kod odreenih jedinki neke vrste, a bila su svojstvena davnim precima. Primjeri atavizma u ov-jeka su prekomjerna dlakavost cijelog ti-jela, vei broj mlijenih lijezda, ostatak repa i dr. Atavizmi su vaan dokaz evolu-cijskih procesa.

ATEROM, v. ateroskleroza.

ATEROSKLEROZA (arterioskleroza, ovapnjenje krvnih ila), bolest arterijskih krvnih ila. Starenjem arterije su sklone degenerativnim promjenama i otvrdnuu odnosno gubitku elastinosti pa se zbog toga tee prilagoavaju odravanju stalnog krvnog tlaka. Glavni uzrok smanjenja elas-tinosti jest taloenja masnoa u obliku ja-stuia (aterom) na unutarnjim stijenkama arterija zbog ega se smanjuje njihov promjer, a time i protok krvi. Ako jastui pukne, na tom mjestu se stvara tromb koji se moe otrgnuti (embol) i kolati krvlju


16

sve dok ne zaepi neku uu krvnu ilu. Posebno su ugroene krvne ile mozga, bubrega i srca. Aterosklerotine promjene ee su u ljudi koji jedu masniju hranu, puaa cigareta i predebelih osoba, v. tro-mboza.

ATP (adenozin-trifosfat), je spoj iz skupi-ne nukleotida koji se sastoji od adenozina (purinska baza adenin + eer riboza) na koji su vezane tri fosfatne skupine.

O

N

NN

N

OH OH

HHH H

OCH2

NH2

PO

OHOP

O

OHOHO

OH

OP

ADP

AMP

ATP

Kemijske veze meu fosfatnim skupinama sadre veliku koliinu energije. Ta se ener-gija moe osloboditi i koristiti za razliite aktivnosti stanica, npr. sintetske aktivnosti, proizvodnja topline, kretanje i sl. Kada je stanici potrebna energija ona se iz ATP-a oslobaa odjeljivanjem tree fosfatne sku-pine. Pri tome nastaje energetski siroma-niji spoj adenozin-difosfat (ADP).

ATP ADP + P + energija ADP AMP + P + energija

Odvajanjem druge fosfatne skupine opet se oslobaa energija i nastaje spoj adeno-zin-monofosfat (AMP). AMP nema niti jednu vezu bogatu energijom. Za sintezu ATP-a koristi se energija osloboena u procesu staninog disanja u mitohondrijima i svjetlosna energija apsor-

birana molekulama klorofila u procesu fo-tosinteze. Proces sinteze ATP-a iz AMP-a i ADP-a naziva se fosforilacija:

AMP + P + energija ADP ADP + P + energija ATP.

ATPaza, katalizator mijene tvari koji sud-jeluje u oslobaanju odnosno, prikljuiva-nju energijom bogatih veza izmeu fosfat-nih skupina u nukleotidima.

AUKSINI, skupina biljnih hormona koji stimuliraju produni rast stanica, sekun-darni rast i razvoj plodova. Prirodni se auksin veinom sintetizira u vrnim meris-temima i mladim listovima u razvitku odakle se prenosi u ostale dijelove biljke.

AUSTRALOPITEKUS (Australopithe-cus, juni praovjek), ovjekov predak s djelomice ljudskim osobinama. Najstariji nalazi australopitekusa stari su oko etiri milijuna godina. To su najstariji nalazi pravih hominida humane faze. Naeni su u junoj i sjevernoj Africi, v. dodatak 5.

AUTOHTON, samonikao, koji od davni-na ivi u nekom kraju.

AUTONOMNI IVANI SUSTAV, (vegetativni ivani sustav), dio ivanog sustava koji nije podloan djelovanju nae volje. Nadzire rad veine unutarnjih organa, npr. probavnih organa, plua, srca, krvnih ila itd. Dijelimo ga na simpatikus i parasimpatikus.

AUTOPURIFIKACIJA VODA, v. samo-oienje voda.

AUTORADIOGRAFIJA, metoda koja se koristi u znanstvenim istraivanjima, a sas-toji se u tome da se u stanicu unose nesta-bilni, radioaktivni izotopi, te se posebnim postupcima prati njihov poloaj i raspored u stanici. Ova metoda ima vanu ulogu u prouavanju kemijske grae stanice i sta-ninog metabolizma.


17

AUTOSOMI, kromosomi koji ne odreu-ju spol, ali su nosioci gena za druga svoj-stva.

AUTOTOMIJA, v. samosakaenje.

AUTOTROFI (autotrofni organizmi), or-ganizmi koji su sami sposobni stvarati vla-stite organske spojeve. Ako se za stvaranje takvih organskih spojeva koristi suneva svjetlost (fotosinteza) onda su to fotoauto-trofi, a ako potrebnu energiju za stvaranje dobivaju od kemijskih reakcija (kemosin-teza) onda su kemoautotrofi. Autotrofni proizvoai (producenti) ine temelj ishra-ne svake ivotne zajednice (biocenoze). Nalaze se na prvom mjestu hranidbenih lanaca u kojima nakon njih dolaze mno-gobrojne serije potroaa (konzumenata).

AUTOTROFNI ORGANIZMI, v. auto-trofi.

AUTOTROFNI PRODUCENTI, v. au-totrofi.

AUTOTROFNI PROIZVOAI, v. au-totrofi. AVERY, O.T. zajedno sa suradnicima 1944. god. utvruje i pojanjava rezultate Griffithovog pokusa dokazavi da je DNA tvar koja uzrokuje pretvorbu (transforma-ciju) pneumokoka.

B BABINJE (puerperium), razdoblje nakon poroaja koje traje oko 4 do 5 tjedana. To je vrijeme koje je potrebno da se maternica smanji i vrati u normalno stanje.

BACILI, v. bakterije.

BAKTERIJE, jednostanini prokariotski organizmi (najjednostavnije graeni stani-

ni organizmi) ija je prosjena veliina 1 m. Bakterijske stanice mogu biti razlii-tog oblika, a obino razlikujemo etiri gla-vna: kuglaste (koki), tapiaste (bacili), oblika zareza (vibrioni) i spiralno savijene (spirili). Koki i bacili esto stvaraju manje ili vee nakupine (diplokoki, streptokoki, stafilokoki i sl.) dok vibrioni i spirili dolaze pojedinano. Tipina bakterijska stanica, kao i svaka prokariotska stanica, nema oblikovanu jezgru ni druge sloene stanine organele, npr. mitohondrije i kloroplaste. Izvana je obavijena debelom staninom stijenkom koja sadri organsku tvar murein. Neke bakterije imaju i vanj-sku ovojnicu polisaharidne grae koja iz-vana oblae staninu stijenku i zove se kapsula. Protoplazma bakterijske stanice obavijena je polupropusnom membranom lipoproteinske strukture. Osnovu protopla-zme ini citoplazma u ijem je sreditu nukleoid koji po funkciji odgovara jezgri eukariotske stanice jer ini genetiki mate-rijal bakterijske stanice. Nukleoid je gra-en od molekule DNA koja je zatvorena u prsten i gusto sklupana. U citoplazmi se nalaze i ribosomi te priuvne hranjive tvari (masne kapljice, polisaharidi), a kod foto-sintetskih bakterija i posebne membrane na kojima se odvija fotosinteza. Njihovim fotosintetskim procesima nikada se ne os-lobaa kisik. Fotosintetske membrane po funkciji odgovaraju kloroplastima eukario-tske stanice. Bakterijska stanica sadri i mezoso-me, nabore stanine membrane koji su po svojoj funkciji slini mitohondrijima. Pre-ma nainu ishrane bakterije mogu biti autotrofi (fotosintetske, kemosintetske) i heterotrofi (saprofiti, paraziti). Openito se dijele na aerobne i anaerobne. Najee se razmnoavaju vegeta-tivno, diobom ili cijepanjem pri emu od jedne bakterijske stanice, ija se DNK po-dijeli uzduno, nastanu dvije nove stanice


18

genetiki posve jednake poetnoj stanici. Neke bakterije imaju sposobnost da u ne-povoljnim uvjetima iz aktivnog oblika prijeu u trajne oblike ili spore koje su obavijene vrstom ovojnicom. U obliku spora bakterije mogu preivjeti i tisuu godina te nakon toga u povoljnim uvjetima opet proklijati u aktivni oblik.

BAKTERIJSKI VIRUSI, v. bakteriofagi.

BAKTERIOFAGI (bakterijski virusi, fa-gi), posebna skupina virusa koja napada bakterije. Tipini bakteriofag graen je od glavice u kojoj se nalazi DNA ili RNA obavijena proteinskim ovojem. Na glavicu se nastavlja kontraktilni rep iji je sredinji dio poput upljeg tapia izvana obavije-nog stezljivim ovojem. Na dnu repa nalazi se ploica sa pipcima. Uz pomo pipaka fag se prihvati na staninu stijenku bakteri-je i stezanjem repa ubaci nukleinsku kiseli-nu u njenu unutarnjost. Pod kontrolom nukleinskih kiselina bakteriofaga stvaraju se u bakterijskoj stanici novi fagi. Nakon 20 do 30 minuta proces razmnoavanja faga je zavren, a bakterijska stanica se raspada te iz nje izlaze novonastali fagi.

BAKTERIOLOGIJA, bioloka znanost koja se bavi prouavanjem bakterija.

BATALJICA, v. parapodij.

BAZALNI METABOLIZAM, osnovni promet tvari i energije u organizmu koju tijelo troi za odravanje temeljnih ivot-nih funkcija, tj. za rad srca, krvotoka, bub-rega, dinog sustava, mozga itd.. Vanu ulogu u bazalnom metabolizmu imaju hor-moni titnjae (tiroksin i trijodtironin), hormon prednjeg renja hipofize (hormon rasta) i spolni hormoni. Poveana razina tih hormona u krvi poveava bazalni meta-bolizam.

BAZIDIJ, v. staparke.

BAZIDIOSPORE, v. staparke.

BAZOFILNE (vapnenake) BILJKE, bi-ljke koje rastu na tlima s relativno viso-kom pH vrijednou (pH 6,5 - 7,5). To su npr. repa, kupus, luk, cvjetaa, soja i pi-nat.

BAZOFILNI LEUKOCITI, v. leukociti.

BENTOS, ivotne zajednice vezane za dno jezera ili mora. U okviru bentoskih bioce-noza neke se ivotinje pokreu vlastitom snagom - vagilni organizmi (rakovi, ribe, jeinci). Sjedilaki ili sesilni organizmi su privreni za podlogu (alge jadranski bra-i i jadranski klobui). Hemisesilni orga-nizmi se mogu kretati, ali uglavnom ostaju na istom mjestu (hobotnica).

BENTOSKA BIOCENOZA, ivotna za-jednica raznovrsnih organizama koji ive na morskom dnu.

BESKOLUTIAVCI (Ameria), beskra-ljenjaci jednostavnog, nekolutiavog tije-la. Uglavnom su bilateralno simetrine i pokretne ivotinje; osim arnjaka. Prema zoologu Hadiju razvili su se iz trepetlji-kavih mnogojezgrenih jednostaninih obli-ka. Danas ivi oko 170000 razliitih vrsta. Prema grai tijela dijele se u skupine: plo-njaci, arnjaci, oblenjaci, mekuci.

BETA-BLOKATORI, skupina suvreme-nih lijekova koji snizuju krvni tlak smanje-njem snage kontrakcije srca.

BETA-MEZOSAPROBNE VODE, jedan od stupnjeva oneienja voda, a predstav-lja umjereno oneiene vode.

BEZGREBENKE, v. staroeljuske.

BEZKRILCI, skupina kukaca koja ni u jednom stadiju ivota nemaju krila niti su ih imali tijekom evolucije. Najpoznatiji su skokuni i etinai.

BEZLATINICE, ira skupina dvosupni-ca koja obuhvaa porodice drvenastih biljaka znaajnih u izgradnji umske listo-


19

padne vegetacije. Imaju neugledne cvjeto-ve bez latica, skupljene u rese. Prilagoeni su opraivanju vjetrom. U porodicu bukve pripadaju bukva, pitomi kesten i razliite vrste hrastova: kitnjak, lunjak, cer, dub, medunac i vazdazeleni hrast crnika ili es-mina. Bezlatinicama pripadaju i porodica breze i lijeske s predstavnicima johe i gra-ba.

BEZLUBANJCI, v. svitkovci.

BEZNOCI, skupina vodozemaca bez no-gu. ive u tropima, gdje gmiu kroz vla-no tlo. Poznata porodica su rijai.

BEZREPCI, skupina vodozemaca ije je obiljeje da odrasli oblici nemaju repa. Glavni predstavnici su abe. ive na kopnu i u slatkoj vodi. Stranji par nogu dui je od prednjih, prilagoen za skaka-nje. Na nogama imaju razvijene plivae koice. Hrane se sitnim ivotinjama, naj-ee kukcima. Preobrazba tee preko liinke (v. punoglavac). Poznatije su abe u naim krajevima: mukai, gatalinke, kra-stae i zelene abe.

BIAI, praivotinje, imaju najee 1 ili 2 bia koji im slue za pokretanje u vodi. Tipian predstavnik je euglena (Euglena viridis). Tijelo im pokriva pelikula. Poseb-no je uoljiv organel ona pjega ili stigma. Razmnoavaju se najee nespolno, uz-dunom diobom. Spolno razmnoavanje je rijetko. Biai imaju posebno znaajnu ulogu primarnih proizvoaa hrane. Mnogi ive kao plankton slatkovodnih stajaica i u toplim morima. Kao prvi stanini orga-nizmi s jezgrom, imaju neke osobine sli-ne biljakama, ivotinjama i gljivama pa se pretpostavlja da imaju vanu ulogu i u njihovoj evoluciji. Biai koji pripadaju skupini biljnih biaa su autotrofni jer u protoplazmi imaju kloroplaste. Druga veli-ka skupina su ivotinjski biai. Heterotro-fni su organizmi, ive slobodno u vodama ili zadruno, a mnogi su i nametnici na

ovjeku i ivotinjama. Bia tripanosoma je uzronik spavanja u tropskim krajevima, a trihomonas je est nametnik u spolnom sustavu ovjeka.

BIG BANG, v. veliki prasak.

BIJELE KRVNE STANICE, v. leukociti i krvna tjeleca.

BIJELO TIJELO (corpus albicans), vi-estanina tvorevina koja nastaje u jajniku 10 do 14 dana nakon ovulacije u sluaju kada nije dolo do oplodnje jajne stanice. Bijelo tijelo nastaje propadanjem utog tijela. U iduih nekoliko tjedana propada i bijelo tijelo, a njegovo mjesto ispunja ve-zivno tkivo te ostavlja oiljak.

BILATERALNA SIMETRIJA, v. dvo-bona simetrija.

BILIRUBIN, v. eritrociti.

BILO, v. puls.

BILJKE DUGOG DANA (kratke noi), biljke koje cvjetaju krajem proljea, ili poetkom ljeta kada su dani dugi, a razdo-blje tame je krae od kritinog (npr.mnoge trave i itarice). Te biljke trebaju dan dui od 12 sati, v. kritino razdoblje tame.

BILJKE KRATKOG DANA (duge no-i), biljke koje cvjetaju krajem ljeta, u je-sen ili zimi kada su dani kratki, a razdoblje tame je dulje od kritinog (npr. krizante-ma). Te biljke trebaju dan krai od 12 sati, v. kritino razdoblje tame.

BILJKE SLANIH STANITA, v. halofi-ti.

BILJKE, autotrofni fotosintetski eukario-ti. Dijele se na steljnjae, nie biljke i stab-laice, vie biljke. Isp. stanica.

BILJNA STANICA (fitocelula), v. stani-ca.

BILJNA STANIJA, (biljna tkiva), raz-vila su se u skladu s preuzimanjem najraz-


20

liitijih uloga u prilagodbi kopnenom nainu ivota, a mogu se uglavnom svesti na sljedee oblike: tvorna stanija, kona stanija, provodna stanija, potporna stani-ja, ljezdana stanija i osnovno stanija.

BILJNA TKIVA, v. biljna stanija.

BILJNI HORMONI (regulatori rasta), spojevi koji utjeu na rast i diferencijaciju tkiva i organa. Uinci pojedinih biljnih ho-rmona nisu specifini (za razliku od ani-malnih hormona). Postoje tri skupine koji stimuliraju rast i druge procese (auksini, citokinini, giberelini) i dvije vrste koji in-hibiraju rast (apscizinska kiselina, etilen). Sintetiziraju se u vrlo malim koliinama.

BILJNI VIRUSI, v. virusi.

BILJNO BOJILO (pigment), tvari koje apsorbiraju sunevu svjetlosnu energiju i pretvaraju je u kemijsku energiju, koja se pohranjuje u kemijskim vezama eera i drugih organskih molekula koje nastaju u procesu fotosinteze. Razliiti pigmenti ap-sorbiraju razliite valne duljine svjetlosti. Najvaniji su: zeleni klorofili (klorofil a i klorofil b), karotenoidi (uti i naranasti) i ksantofil (uti pigment). Od svih pigmena-ta u biljnom tkivu jedino klorofil a moe neposredno sudjelovati u pretvorbi sune-ve energije u kemijsku.

BILJOJEDI, v. herbivori, fitofagi.

BINOMNA NOMENKLATURA (dvoj-no nazivlje), znanstveno nazivlje za biljke i ivotinje koje se sastoji od dva latinska imena. Prvo ime uvijek oznaava ime roda, a drugo ime vrste. Tako, npr. biljku bijeli dud ili bijela murva nazivamo Morus alba gdje Morus oznauje rod (dud, murva), a alba vrstu (bijeli). Binarnu nomenklaturu uveo je u upotrebu u 18. st. poznati ved-ski prirodoslovac Carl Linn.

BIOCENOLOGIJA, znanost o bioceno-zama, isp., tj znanost koja se bavi prou-

avanjem odnosa lanova u biocenozi i odnosima biocenoze i uvjeta okolia.

BIOCENOZA, v. ivotna zajednica.

BIOCID, kemijska tvar koja se u ratarstvu i umarstvu primjenjuje za unitenje popu-lacije razliitih tetnika. To su herbicidi, insekticidi i fungicidi.

BIODIVERZITET, v. bioloka raznoli-kost.

BIOGENI ELEMENTI, v. Dodatak 3.

BIOGEOGRAFIJA, znanost koja prou-ava rasprostranjenost biljaka (geobotani-ka, fitogeografija, biljna geografija) i ivo-tinja (zoogeografija) na Zemlji i uzroke te rasprostranjenosti.

BIOGEOKEMIJSKI CIKLUSI, tijek kruenja razliitih kemijskih elemenata u biosferi. Najvaniji biogeokemijski ciklusi su ciklusi ugljika, vodika, kisika i duika.

BIOKATALIZATORI, v. enzimi.

BIOLOGIJA, znanost koja prouava iva bia. Predmet prouavanja biologije veo-ma je irok pa se ona dijeli na veliki broj uih biologijskih znanosti: botanika, zoo-logija, anatomija, citologija, molekulska biologija, histologija, fiziologija, genetika, embriologija, ekologija, znanost o evoluci-ji, paleontologija, sistematika ili taksono-mija i dr.

BIOLOKA EVOLUCIJA, v.evolucija.

BIOLOKA OKSIDACIJA, v. disanje.

BIOLOKA RAZNOLIKOST (biodiver-zitet), se odnosi na raznolikost svih ivih bia, biljnih i ivotinjskih organizama, ko-ja je znaajna za odravanje bioloke rav-notee svih ivih sustava na Zemlji. Biolo-ka raznolikost ima ekoloku, drutvenu, gospodarsku, znanstvenu, obrazovnu, kul-turnu, rekreacijsku i estetsku vrijednost,


21

Meunarodni dan bioloke raznolikosti je 29. prosinca.

BIOLOKI INDIKATORI ONEI-ENJA, biljne i ivotinjske vrste koje su osobito osjetljive na razliite oblike one-ienja. Njihov nestanak s odreenog po-druja ukazuje na odreen stupanj onei-enja tog podruja. Biljke koje su poznati bioloki indikatori oneienja su liajevi i veina etinjaa, npr. borovi.

BIOMASA, broj jedinki neke vrste ili njihova ukupna masa u suhom ili svjeem stanju na nekom prostoru. Biomasa je mjerilo gustoe svake populacije.

BIOMI, posebne skupine ekosustava koje se nalaze u veem pojasu kopna gdje su obiljeja podneblja prilino izjednaena. Postoji odreena pravilnost u redoslijedu bioma od sjevernog pola pa do ekvatora, npr. najprije pojas tundre, zatim tajge, zatim pojas listopadnih uma itd.

BIOPROIZVODNJA, proizvodnja orga-nskih spojeva tj. biomase kod autotrofa i heterotrofa. Razlikujemo primarnu i se-kundarnu organsku proizvodnju, isp.

BIOSFERA (gr. bios = ivot, sfaira = lopta), tanak povrinski dio Zemlje u kojem su prisutne zajednice svih ivih bia i u kojem je mogu njihov opstanak. Bio-sfera obuhvaa litosferu (povrinski sloj Zemlje), hidrosferu (sve vode na Zemlji) i prizemni sloj atmosfere - troposferu. ine je svi ekosustavi.

BIOTIKI IMBENICI, jedna od sku-pina ekolokih imbenika. To su uzajamni odnosi jedinki istih vrsta i jedinki razliitih vrsta, npr. simbioza, parazitizam, odnos predatora i plijena itd.

BIOTOP, v. stanite.

BJELANEVINE, v. proteini.

BJELOONICA (sclera), bijela ovojnica koja obavija gotovo svu onu jabuicu. Na prednjoj strani je prozirna ronica (cor-nea). Ispod ronice je arenica (iris) s otvorom na sredini - zjenicom (pupilla). O koliini pigmenta melanina u arenici ovisi boja oiju. arenica refleksno stezanjem ili oputanjem pupilarnih miia otvara ili zatvara zjenicu, i time poveava ili sma-njuje prolaz zraka svjetlosti u oko. To je tzv. pupilarni refleks odnosno prilagodba (adaptacija) oka na svjetlo ili tamu.

BLASTOCEL, v. blastula.

BLASTOCISTA, oblik zametka nastao na kraju procesa brazdanja zigote, a nalazimo ga iskljuivo u embrionalnom razvoju si-savaca (ovjeka). Blastocista ima oblik mjehuria sastavljenog od veeg broja sta-nica. Vanjski sloj stanica zove se trofo-blast, a unutarnja masa stanica embrio-blast. Blastocista ovjeka i drugih sisava-ca odgovara blastuli nekih beskraljenjaka, npr. jeinaca i blastuli niih kraljenjaka, npr. vodozemaca (aba).

BLASTODERMA, povrinski sloj embri-onalnih stanica koji okruuje upljinu blastule. Nastaje za vrijeme brazdanja zigote, a u kasnijem stadiju embrionalnog razvitka iz njega e se razviti zametni listi-i: ektoderm, endoderm i mezoderm.

BLASTOMERE, embrionalne stanice ko-je nastaju brazdanjem zigote. Te stanice izgrauju povrinski sloj blastule, blasto-derm.

BLASTOPORUS, otvor (uvrnue) na po-vrini gastrule vodozemaca koji vodi u upljinu arhenterona ili pracrijeva. U vo-dozemaca nastaje na poetku jednog od stadija embrionalnog ravoja nazvanog gas-trulacija i to na taj nain da se stanice animalnog pola utiskuju izmeu ekvatora i vegetativnog pola blastule.


22

U embrionalnom razvoju jeinaca blastoporus takoer nastaje na poetku ga-strulacije ali na vegetativnom polu blastu-le.

BLASTULA, rani oblik zametka mnogih viestaninih ivotinja, npr. jeinaca, aba, kojim zavrava proces brazdanja oploene jajne stanice, zigote. Blastula ima oblik uplje kugle, a sastoji se od povrinskog sloja stanica (blastoderma) koji okruuje upljinu ispunjenu tekuinom (blastocel). Na blastuli razlikujemo animalni pol gdje je smjeten vei broj manjih stanica i nasu-prot njemu vegetativni pol gdje je smjeten manji broj veih stanica. U jeinaca se blastocel nalazi u centru blastule, a u vodozemaca (abe) na animalnoj polovici blastule.

BONA PRUGA, osjetilni organ kojim ribe osjeaju strujanje vode. To je cjevica koja se prua du strana tijela, ispod ljusa-ka. Preko mnogih otvora u vezi je s okol-nom vodom. U cjevici su osjetni pupoljci sastavljeni od osjetnih stanica. Primaju po-draaje od strujanja vode i prenose ivci-ma u mozak.

BONI (lateralni) MERISTEMI, skupina meristemskih stanice rasporeenih u obli-ku valjaka u stabljici i korijenu pomou kojih biljka raste u irinu (sekundarni rast).

BOATA (brakina) VODA, voda slano-sti (saliniteta) izmeu slatke i morske vode, a nastaje njihovim mijeanjem.

BODLJIKAI, morske ivotinje iz skupi-ne malokolutiavaca. Najpoznatiji su jei-nci, trpovi, zvjezdae i zmijae. Polusjedi-laki su oblici. Veina ima peterozrakastu (pentaradijalnu) simetriju. Ispod epiderme je unutarnji kostur od vapnenih ploica na kojem su esto bodlje (npr. kod. jeinca). Kod trpova su u koi (tjelesnoj stijenci) osikule. Izmeu bodlji nalaze se tipaljke ili pedicelarije. Na tijelu se razlikuje usna

ili oralna strana (uz podlogu) i suprotna, vrna ili apikalna strana na kojoj je crijevni otvor. Dobro je razvijen vodoilni ili ambulakralni sustav, isp. ivani i optjecajni sustavi su zrakasto rasporeeni. Sastoje se od okodrijelnog prstena i 5 zrakastih ila po tijelu. Diu krgama. Spo-lovi su razdvojeni. Oplodnja je vanjska. Iz oploenog jajeta razvija se dvobono simetrina slobodno plutajua liinka plu-teus. Bodljikai imaju veliku sposobnost regeneracije: zvjezdaa moe obnoviti kra-kove, a jeinac ahuru.

BOGINJE (variola, crne boginje, velike boginje, eva), vrlo teka zarazna bolest uzrokovana jednim iz skupine animalnih (ivotinjskih) virusa koji se iri dodirom ili kapljino.

BOJENJE PO GRAMU, je vrsta bojanja heterotrofnih bezbojnih patogenih bakteri-ja na temelju ega se dijele na gram-pozitivne i gram-negativne bakterije. One razliito podnose tretman antibioticima.

BORDOKA JUHA, v. peronospora.

BOROVI, porodica drvenastih biljaka iz skupine etinjaa (golosjemenjae). Naj-poznatiji su rodovi: jela, bor, smreka, ari i cedar. Listovi su igliasti. Ari je jedina europska listopadna etinjaa. Jela ima plosnate igliaste listove s dvije bijele pru-ge s donje strane, na granicama poredane u dva reda, a eeri su uspravni. Smreku prepoznajemo po pravilnoj piramidalnoj kronji, otro igliastim listovima koji su u poprenom prerezu etverobridasti i pore-dani okolo itave granice, te po eerima koji vise prema dolje. Listovi bora su tako-er igliasti ali su, najee po dva, smje-teni na kratkim ograncima.

BOTANIKA, znanstvena disciplina koja se bavi prouavanjem biljnog svijeta.


23

BOTULIZAM, smrtno opasno trovanje otrovnim produktom koji lui bakterija Clostridium botulinum u loe konzervira-noj hrani ili mesu.

BOWMANOVA AHURA, v. nefron.

BRADIKARDIJA, stanje usporenog rada srca. Frekvencija pada ispod 60 otkucaja u minuti, manji je minutni volumen srca, pa tijelo pri poveanom optereenju ne dobi-va dovoljne koliine krvi.

BRADNJACI, v. malokolutiavci.

BRAHIDAKTILIJA, nasljedni poreme-aj izrazito kratih prstiju u ljudi.

BRAKINA VODA, v. boata voda.

BRAZDANJE, poetno razdoblje embrio-nalnog razvitka mnogih viestaninih i-votinja, npr. jeinaca, aba, u kojem se oploena jajna stanica, zigota dijeli brzim uzastopnim mitotikim diobama ime se broj novonastalih stanica poveava geome-trijskom progresijom. Od jedne poetne oploene jajne stanice nastanu dvije stani-ce, od dvije stanice etiri, od etiri osam, od osam esnaest stanica itd. Tijekom brazdanja zametak najprije poprima izgled ploda duda (lat. morus) pa se taj oblik zametka naziva morula. Na kraju procesa brazdanja zametak ima oblik uplje kugle ispunjene tekuinom, a nazivamo ga blas-tula.

BROGLIE, L. de, francuski fiziar koji je 1924 god. otkrio da estice koje se gibaju velikom brzinom imaju svojstvo vala. to je brzina gibanja estica vea, kraa je njihova valna duljina. Njegovo otkrie po-sebno je bilo vano za izgradnju elektron-skog mikroskopa.

BRONHIOLI, tanke cijevice, zavrni di-jelovi sustava dunica (bronha) u pluima, v. dunik. Bronhioli zavravaju proirenim plunim mjehuriima ili alveolama.

BRONHITIS, upala sluznice glavnih di-nih putova (bronha i bronhiola). Kod akut-nog bronhitisa upala je uzrokovana naje-e virusima i bolest naee traje samo nekoliko dana. Kronini bronhitis uzroko-van je uestalim podraivanjem dinih putova ili infektom ili drugim irititavnim imbenicima (puenje, oneien zrak). Oznauje ga pretjerano luenje sluzi u bro-nhima, sluznice bronha i bronhiola odeb-ljaju , a dine cijevi se zaepe od stalne produkcije sluzi. Kaalj i iskaljavanje kod kroninog bronhitisa traje najmanje tri mjeseca u godini i to dvije uzastopne godine.

BROWN, R. (1773. 1858.), britanski znanstvenik koji je 1831. god. otkrio stani-nu jezgru.

BRUSINA S. (1845.-1908), hrvatski zoo-log, postavio temelje razvoju biologije u nas. Osniva Hrvatskog prirodoslovnog drutva. Posebno je prouavao recentne i izumrle mekuce.

BRZINA SEDIMENTACIJE krvnih sta-nica ovisi o omjeru specifine teine krvnih stanica i specifinoj teini plazme. Normalna brzina sedimentacije je od 2 do 10 mm na sat. Poveanu sedimentaciju izazivaju upale i trudnoa, dok novoroen-ad imaju smanjenu.

BUBREG, (ren), parni ljezdani organ ko-ji izluuje mokrau. Lee ispod oita (dija-fragme) s obiju strana kraljenice. Slui i za odravanje homeostaze. Kroz oba bub-rega protjee u svakoj minuti oko 1200 mL krvi, odnosno oko 720 mL krvne plaz-me, a zadaa je bubrega regulirati i odra-vati stalnim koncentracijske odnose ione i vode u krvnoj plazmi. Bubrezima se izlu-uju i sve suvine i tetne tvari produkta metabolizma (ureja, bilirubin i drugi toksi-ni). Bubrezi sudjeluju i u odravanju kons-tantnoga krvnoga tlaka, a posredno i u pro-izvodnji eritrocita, tako to lue hormon


24

eritropoetin koji stimulira kotanu modi-nu. Bubrezi su sastavljeni od vanjske kore i sri rasporeene u piramide. Osnovna jedinica grae je nefron, isp.

BUBRENJE, fiziki proces; sposobnost krutih tvari da upijaju vodu i pritom po-veavaju volumen. Neki biljni dijelovi (npr. sjemenke) ili itavi biljni organizmi (npr. liajevi) primaju vodu preteno ili iskljuivo bubrenjem. Bubrenjem stanice mogu samo ogranieno primati vodu jer su obavijene vrstom celuloznom stijenkom. Ulaenje vode poveava unutarnji tlak stanice, tzv. turgor.

BUBRENI KAMENCI, poinju se raz-vijati iz sitne krute estice koja se istaloi u bubrenoj nakapnici uz koju se nakup-ljaju razliiti minerali, npr. spojevi kalcija, pa kamenac postaje sve vei.

BULBILI, rasplodni pupovi koji nastaju u pazucu ili na rubu lista. Isp. vegetativno razmnoavanje.

C C 3 BILJKE, biljke u kojih prvi stabilni spoj koji nastaje u sekundarnim reakcija-ma fotosinteze (Calvinov ciklus) sadrava tri atoma ugljika.

C 4 BILJKE, biljke u kojih sekundarne reakcije fotosinteze (Calvinov ciklus), od-nosno sinteze ugljikohidrata, poinju sa spojem koji ima etiri atoma ugljika.

CALVIN, M., (ro. 1911.), ameriki bio-kemiar, otkrio puteve ugljika tijekom fo-tosinteze. Postigao rezultate koji su potvr-dili rezultate Millera.

CALVINOV CIKLUS, v. fotosinteza

CAM BILJKE (biljke s dnevnim kiselin-skim ritmom), biljke koje nou primaju CO2 i ugrauju ga u organske kiseline, a danju ga otputaju i upotrebljavaju u Cal-vinovom ciklusu. CAM biljke su sukulen-tne biljke prilagoene ivotu na suhim stanitima (pui su danju zatvorene kako bi smanjile transpiraciju, nou otvorene), npr. kaktusi.

CANIS LUPUS, struni latinski naziv za vuka.

CARSTVO, najvia i najira jedinica u rasporeivanju ivih organizama. Neki bi-olozi razvrstavaju organizme u dva os-novna carstva: biljno i ivotinjsko, a neki prema suvremenijim shvaanjima u pet carstva: monera, protisti, gljive, biljke i ivotinje. Isp. filogenetski sustav.

CELOM (sekundarna tjelesna upljina), oblik tjelesne upljine koja se razvija za vrijeme embrionalnog ivota, a obavijena je stanicama mezoderma. Celom postoji u razvijenih beskraljenjaka, npr. u bodljika-a, lankonoaca, kolutiavaca, djelomice i u mekuaca te u svih kraljenjaka (riba, vodozemaca, gmazova, ptica i sisavaca).

CELULOZA, kemijski spoj koji nastaje meusobnim spajanjem 8 do 12 tisua mo-lekula eera (saharida) glukoze pa stoga spada u skupinu polisaharida. Opa formu-la celuloze je (C6H10O5)n. Izgrauje glav-ninu staninih stijenki biljnih stanica.

CENTRIOLI, stanini organeli valjkastog oblika graeni od tankih proteinskih cjev-ica tzv. mikrotubula. Nalaze se u citopla-zmi svih ivotinjskih stanica i nekih alga. Dolaze u paru, smjeteni jedan u odnosu na drugi pod pravim kutom izgraujui centrosom (isp.). Kao pojedinana valjka-sta tjeleca vidljivi su tek elektronskim mikroskopom.

CENTROMERA, v. privrsnica.


25

CENTROSOM, stanini organel izgraen od dva centriola (isp.) Nalazi se u citoplaz-mi svih ivotinjskih stanica i stanica nekih alga. Ima vanu ulogu u procesu diobe sta-nice gdje sudjeluje u formiranju diobenog vretena. Pod svjetlosnim mikroskopom centrosom se vidi kao svijetlo zrnce.

CERKARIJE, v. ovji metilj.

CIJANOBAKTERIJE, v. modrozelene alge.

CIJEPLJENJE, unaanje u organizam uzronika bolesti ili njihovih produkata koji su izgubili patogeninost (ne uzrokuju pojavu bolesti), ali su zadrali svoju anti-geninost (sposobnost imunizacije). Obve-zno cijepljenje se u Hrvatskoj provodi ve godinama protiv tuberkuloze, difterije, te-tanusa, hripavca, rubeole, dleje paralize i ospica.

CIKAS, stara i razvojno primitivna golo-sjemenjaa. Svojim velikim perastim listo-vima slii palmi. Oplodnja se zbiva pokre-tnim mukim gametama, spermatozoidi-ma. Podrijetlom je iz istone Azije.

CIKLUS LIMUNSKE KISELINE, v. Krebsov ciklus.

CIRKADIJSKI RITMOVI (lat circa = priblino, dies = dan), pravilni fizioloki ciklusi koji se ponavljaju u periodima od oko 24 sata. Prisutni u svih eukariota. Kod biljaka npr. periodino gibanje listova (da-nji i noni poloaj), pui i latica, aktivnost odreenih enzima, odvijanje procesa foto-sinteze i disanja.

CIRKUMNUTACIJA, pojava obavijanja mladih vitica oko podloge zbog nejedna-kog rasta gornje i donje strane vitica.

CIROZA JETRE, bolest postupnog pro-padanja funkcionalnog tkiva jetre. Naje-i uzrok ciroze u razvijenim zamljama je alkoholizam. Javljaju se izostanak apetita,

gubitak teine, munina, povraanje, opa slabost, loa probava i nadutost. Kod oso-ba koje se ne mogu odrei alkohola, moe potpuno zatajiti funkcija jetre sa smrtnim ishodom.

CISTEIN, kemijski spoj iz skupine ami-nokiselina.

CITOKINEZA, dioba stanine plazme koja uslijedi nakon diobe jezgre u mitozi i mejozi.

CITOKININI, skupina biljnih hormona koji stimuliraju diobu stanica, odgaaju starenje, utjeu na diferencijaciju, djeluju na sazrijevanje kloroplasta i sudjeluju u kontroli apikalne dominacije. Sintetiziraju se u tkivima koja aktivno rastu kao to su vrkovi korijena, embriji i plodovi.

CITOKROMI, bjelanevine koje sadra-vaju eljezo; dio transportnog lanca elekt-rona u mitohondrijima i kloroplastima.

CITOLOGIJA, znanost koja prouava grau i funkciju stanice. Najvanije spoz-naje s podruja citologije dobijene su upo-trebom svjetlosnog i elektronskog mikro-skopa.

CITOLOKE METODE, znanstvene me-tode koje se primjenjuju u istraivanjima grae i funkcije stanica. To su: svjetlosna mikroskopija, elektronska mikroskopija, autoradiografija, kultura stanica i tkiva i dr.

CITOPLAZMA, osnovna tekua faza sta-nice u kojoj se nalaze organeli.

CITOPLAZMATSKO NASLJEIVA-NJE, nasljeivanje osobina koje su deter-minirane izvankromosomskim genima koji se nalaze u citoplazmatskim organelima kao to su mitohondriji i kloroplasti.

CITOSKELET, sustav tankih proteinskih vlakana i cjevica u citoplazmi. On daje stanici mehaniku strukturu, omoguuje


26

joj da zadri svoj oblik, da ga mijenja, da se pomie itd.

CITOSOL, osnovna vodena koloidna oto-pina stanice koja preostane nakon odvaja-nja organela centrifugiranjem.

CITOSTATICI, lijekovi kemijske proiz-vodnje koji se koriste u lijeenju zloudnih bolesti (kemoterapiji).

CITOZIN, organski spoj s duikom iz skupine pirimidinskih baza. Sudjeluje u izgradnji nukleotida odnosno nukleinskih kiselina.

NC

NC

CCNH2

O

H

H

H

CORPUS ALBICANS, v. bijelo tijelo.

CORPUS LUTEUM, v. uto tijelo.

CRICK, F., (ro. 1916.), britanski fiziar koji je zajedno s amerikim biologom Wa-tsonom 1953. god. opisao strukturu mole-kule DNA.

CRIJEVNI NAMETNICI, nametnici koji mogu s hranom dospijeti u ovjekovo pro-bavilo u obliku jaja ili liinke. Nametnici mogu biti oblii (Nematodes) i trakavice (Cestodes). U tankom crijevu, osobito dje-ce, moe ivjeti nametnik obina ili djeja glista (Ascaris lumbricoides), isp. Uzroku-ju slabokrvnost, povraanje, muninu i greve crijeva. Trakavice nastanjuju prete-no tanko crijevo. Najee su govea (Taenia sagata) i svinjska (Taenia solium) trakavica, isp.

CRNE BOGINJE, v. boginje.

CROSSING OVER, v. krosingover.

CRVENE ALGE, sadre i druge boje osim klorofila, posebno crveni pigment, fikoeritrin. Te im boje omoguuju kromat-sku adaptaciju. Odlikuju se posebnim obli-kom razmnoavanja, spolnog gametama i nespolnog sporama pri emu su rasplodne stanice uvijek nepokretne, tj. bez bieva. To upuuje na srodnost s modrozelenim algama. Iz crvenih alga dobiva se agar, insekticid (zamjena za DDT), floridejski krob (produkt fotosinteze) itd. Crvene alge roda Lithothamnion taloe u svoje stijenke vapnenac pa je kao rezultat nagomilavanja u slojeve nastao litotamnijski vapnenac.

CRVENE KRVNE STANICE, v. eritro-citi i krvna tjeleca

CRVOTOINE, biljke iz skupine paprat-njaa. U crnogorinim umama raste prava crvotoina, a selagina ispod grmova u pri-morskim krajevima. Osim puzajuih stab-ljika imaju uspravne ogranke koji zavra-vaju eeriima sa sporangijima i sporama. Kod selagine u izmjeni generacija sudjelu-ju dvovrsne spore i dva razliita gameto-fita (muki i enski).

CVAT, skupina cvjetova na zajednikoj cvjetnoj stapci. Po obliku razlikujemo: gla-vicu, grozd, klas, resu, titac i gronju itd. (v. shematski crte eih cvatova). Vrije-me cvatnje je produeno jer svi cvjetovi jednog cvata ne cvatu istovremeno. Oblik cvata esto karakterizira cijele porodice cvjetnica.

CVIJET, generativni organ biljke krito-sjemenjae. Sastoji se od cvjetne stapke, cvjetita, ocvijea, pranika i tuka. Cvijet se nalazi na zadebljanom kraju cvjetne stapke, cvjetitu. Ocvijee zatiuje tuak i pranike te primamljuje kukce opraivae. Moe biti razlueno u aku i vjeni. aka se najee sastoji od zelenih listova (lapovi) koji prvenstveno tite cvjetni pup. Listovi vjenia su latice. Ocvijee iji listovi izgledaju jednako zove se perigon,


27

a listovi tepala. Perigon i vjeni mogu biti razliito obojeni (ako se oprauju kukci-ma) ili neugledni ako se oprauju vjetrom. Cvjetovi su po izgledu viesimetrini ili jednosimetrini. Vjeni je mnogih cvjeto-va prostolatian, a drugih sulatian (od sraslih latica). U nekih kritosjemenjaa cvjetovi dolaze pojedinano, a u drugih su skupljeni u cvat. enski je dio cvijeta tuak, a muki su pranici. Cvjetovi mogu biti dvospolni (imaju i tuak i pranike) ili jednospolni (imaju ili tuak ili pranike). Biljke na kojima se razvijaju i enski i muki cvjetovi nazivaju se jednodomne biljke. Dvodomne su biljke one koje imaju samo muke ili samo enske cvjetove.

1 2 3 4

57

8

6

9 Shematski crtei eih cvatova:

1-grozd, 2-sastavljeni grozd, 3-gronja, 4-klas, 5-sastavljeni klas, 6-klip, 7- titac, 8-

sastavljeni titac, 9-glavica

EMPRESI, porodica biljaka iz skupine etinjaa (golosjemenjae). To su stabla ili grmovi s igliastim ili ljuskavim listovima. Ovamo ubrajamo: empres, borovicu i tuju. eeri empresa i tuje su tvrdi, drvenasti i okruglasti. Borovica ima mesnate, sone eerie koje slie na bobu i zovu se pupu-ljice.

ETINJAE, s nekoliko stotina vrsta najzastupljenija skupina golosjemenjaa. Drvenaste biljke, veina sadri smolu. Lis-tovi su uglavnom tvrdi, igliasti ili ljuska-vi; u pravilu vazdazeleni. Najee dolaze u okviru umske vegetacije sjeverne polu-tke, kao stabla (ponekad vrlo visoka) ili grmovi. Cvjetovi su jednospolni. Muki su u obliku resa, obino maleni i mekani, a sastoje se od pranikih listova s peludni-cama (mikrosporangijima). enski cvjetovi sastoje se od plodnih (sjemenih) ljusaka sa "golim" sjemenim zamecima jer nisu zat-voreni unutar plodnice. Poslije oplodnje razvija se sjemenka, a enski eer postaje tvrd i drvenast. U hrvatskoj flori zastuplje-ne su s oko dvadesetak vrsta unutar poro-dica: borovi, empresi i tise. Meu etinja-e pripadaju i najstarija drvea na svijetu (mamutovci, do 4000 godina) te najvia stabla (sekvoje, vie od 80 m).

ETKASTI KROMOSOMI (lump brush kromosomi, kromosomi s petljama), kro-mosomi specifinog izgleda koji se vide za vrijeme diobe stanice i to u profazi mejoze I u mnogih organizama, npr. jaju vodoze-maca. S takvih kromosoma proteu se bono niti koje se ire u petlje, a graene su od DNA.

IR DVANAESNIKA, duodenalni ulkus, ozlijeeno mjesto na sluznici dvanaesnika. Najei uzrok nastanka ira na dvana-esniku je djelovanje kloridne kiseline koja


28

himusom prelazi iz eluca u duodenum. Javljaju se boli i grevi u trbunoj upljini. ir dvanaesnika ei je u puaa cigareta, kao i u osoba s pojaanim izluivanjem kiseline u elucu (hiperaciditet).

IR ELUCA, peptiki ulkus, tee ozli-jeeno mjesto u sluznici eluca. Uzroci su uglavnom isti kao oni koji dovode do gastritisa. Kod ira eluca javlja se tupa area bol u gornjem dijelu trbune u-pljine. U teim sluajevima moe nastati krvarenje iz ira.

ISTA LINIJA, skup genetikih vrlo sli-nih jedinki koje su nastale samooplod-njom jednog roditeljskog organizma. Tak-vi se sluajevi pojavljuju gotovo iskljuivo u biljaka.

LANKONOCI (Arthropoda), beskra-ljenjaci iz skupine malokolutiavaca. Naj-brojnija ivotinjska skupina kojoj pripada-ju: kljetari, rakovi i uzdunjaci (stonoge i kukci). Nastanjuju sva mogua stanita. Osnovno obiljeje su lankovite noge. Tijelo je pokriveno hitinskom kutikulom, esto pojaanom vapnencem, odnosno vanjskim kosturom ili egzoskeletom (npr. kod rakova). Kolutii su se stopili u (dvije ili tri) cjeline: glavu, prsa i zadak. ivani sustav je ljestviav. Najvanija osjetila su ticala i oi. Diu krgama i uzdunicama (trahejama). Optjecajni sustav je otvoren. Dini pigment je hemocijanin. Za izluiva-nje slue ticalne lijezde (preobraeni metanefridiji) ili Malpighijeve cjevice. Razdvojenog su spola.

OVJEJA RIBICA, vodozemac iz sku-pine repaa. ivi u podzemnim vodama krkog podruja i poznati je na endem. Zbog stalnog boravka u mraku, koa joj je blijeda, a oi zakrljale. U stanitima s temperaturom ispod 15 oC raa ive mlade dok u toplijoj vodi odlae jaja. Imaju vanj-ske krge koje se zadre tijekom itava ivota, v. repai.

OVJEK, KROMOSOMSKA GARNI-TURA, svi kromosomi pojedine stanice ovjejeg organizma. U tjelesnim stanica-ma ovjeka ima 46 kromosoma (diploidan broj) od kojih su 44 autosomi (ne odreuju spol), a 2 spolni kromosomi. ene imaju 44 autosoma i 2 x spolna kromosoma, a mukarci 44 autosoma, 1 x i 1 y spolni kromosom. U gametama ili spolnim stani-cama ovjeka nalaze se 23 kromosoma (haploidan broj) od ega su 22 autosoma i 1 spolni kromosom. Tako enske gamete ili jajne stanice sadre 22 autosoma i 1 x spolni kromosom, a muke gamete ili spermiji sadre 22 autosoma i 1 y spolni kromosom ili 22 autosoma i 1 x spolni kromosom. Broj kromosoma moe biti i nenormalan, tj. vei ili manji od navede-nog to uzrokuje pojavu razliitih anomali-ja pa i smrti. Poznate su posljedice pogre-nog broja spolnih kromosoma: individue sa samo 1 x spolnim kromosomom bez para (xo) su enske, ali nerazvijene i ne-plodne. Individue s xxy spolnim kromo-somima su muke, ali neplodne i s neto enskih osobina.

UAVCI, mladunci nekih vrsta ptica (npr. ptica pjevica, golubova, kukavica, sokolovki) koji se izlegu slijepi, bez perja i nesposobni za samostalni ivot. Njih rodi-telji moraju hraniti sve dok ne napuste gnijezdo.

UPAVO KORIJENJE, v. korijen.

D DALEKOVIDNOST (hipermetropija, hi-peropija), poremeaj vida u kojem je ona jabuica prekratka. Pri akomodaciji lee, slika pada iza mrenice, te je neotra. Da-


29

lekovidnost se ispravlja konveksnim lea-ma (pozitivna dioptrija). DALTONIZAM, v. sljepoa na boje. DANIELLI, J.F. i DAVSON, H.A. zna-nstvenici koji su 1936. god. predloili mo-del membrane prema kojem se dvosloj li-pida nalazi izmeu dva sloja bjelanevina. DARWIN, Ch., (1809. 1882.), engleski prirodoslovac, utemeljitelj selekcijske teo-rije evolucije. DAVSON, H.A., v. Danielli, J.F. DADEVNJACI, v. repai. DDT, diklor-difenil-trikloretan, insekticid. DEBELO CRIJEVO, cjevasti organ pro-bavnog sustava, nastavak tankog crijeva, dugako je 1,5 do 2 metra. Dijeli se na poetni dio ili slijepo crijevo (caecum) na kojem se nalazi crvuljak (apendix), zatim na kolon (colon) i zavrava zavrnim crije-vom (rectum) i marom (anus). Stijenke debelog crijeva graene su poput stijenki tankog crijeva, ali bez crijevnih resica i s manje ljezdanih stanica. Aktivnost debe-log crijeva sastoji se od primanja himusa iz tankog crijeva, luenja sluzi, reapsorpci-je vode i minerala, te bakterijskog truljenja ostataka neprobavljene hrane, inaktiviranje tetnih produkata probave (indol, fenol, skatol), sinteze vitamina, formiranje i na-kupljanje stolice (feces), te refleksnog i kontroliranog pranjenja crijeva (defekaci-ja). DECIDUA STANICE, stanice vanjskog sloja sluznice maternice koje sadre hra-njive tvari potrebne za razvitak zametka u ranim stadijima embrionalnog razvitka. DELECIJA, mutacija nastala gubitkom dijela kromosoma. DEM, v. vrsta. DEMEREC, M., (1895. 1966.), hrvatski genetiar, koji se rodiou SAD, zasluan za industrijsku proizvodnju antibiotika.

DEMOGRAFIJA, znanost o kretanju bro-ja stanovnika na Zemlji.

DENDRITI, v. ivana stanica.

DENITRIFIKACIJA, proces kojim se amonijak (koji nije pretvoren u nitrate procesom nitrifikacije) cijepa na slobodni duik i vodik, te oba plina odlaze u zrak (atmosferu). Proces se odvija djelovanjem bakterija, naroito nekih anaerobnih, npr.u muljevitom i u vodom natopljenom tlu.

DENITRIFIKACIJA, v. nitrifikacija.

DEOKSIRIBOZA, v. dezoksiriboza.

DEOKSIGENIRANA KRV (reducirana krv), krv koja transportira ugljikov dioksid prema pluima. Ugljikov dioksid se trans-portira na tri naina: mala koliina je oto-pljena u krvnoj plazmi, dio je vezan na globinski dio molekule hemoglobina kao karbaminohemoglobin, a najvea koliina se prenosi u obliku karbonatne kiseline.

DEPLAZMOLIZA, pojava poveavanja obujma vakuole te potiskivanje protoplasta prema staninoj stijenci. Kada je stanica u hipotononoj otopini, voda ulazi u stanicu i vakuolu, tj. mjesto nie koncentracije vo-de. Suprotan proces je plazmoliza.

DEZOKSIRIBONUKLEINSKA KISELINA, v. DNA.

DEZOKSIRIBOZA, kemijski spoj iz sku-pine monosaharida (jednostavnih eera) pentoza ope formule C5H10O4, a struktur-ne:

HOCH2O

HOH H

H

OHHH

Izgrauje nukleotide dezoksiribonuklein-ske kiseline (DNA).


30

DIFERENCIJACIJA STANICA, proces usvajanja raznolikosti meu identinim stanicama, odnosno proces kada se od istih poetnih stanica postupno razvijaju razli-ite vrste stanica (po obliku, funkciji i mo-lekulskom sastavu) koje se tako specijali-ziraju za tono odreenu funkciju u sloe-nom biljnom i ivotinjskom organizmu. Tako, u biljaka iz meristemskih (embrio-nalnih) stanica nastaju stanice epiderma, korijenove dlaice, sitaste stanice, stanice zapornice itd., a u ivotinja diferencija-cijom nastaju epitelne, ivane, kotane, krvne i druge stanice.

DIFERENCIJALNA AKTIVNOST GE-NA, pojava aktivnosti samo male specifi-ne skupine gena u nekoj stanici. Naime, svaka od diferenciranih stanica ima u sebi aktivnu samo malu, ali razliitu skupinu gena koja odreuje njezinu specifinu gra-u i funkciju. Ova pojava tumai na koji nain stanice koje u sebi imaju iste gene mogu biti po svom obliku i funkciji potpu-no razliite. Epitelna, miina, ivana i druge diferencirane stanice nose iste gene kao i stanica (zigota) od koje su nastale mitotikim diobama.

DIFERENCIJALNA KRVNA SLIKA (DKS), sastav razliitih vrsta leukocita u krvi. Isp. leukociti.

DIFUZIJA, proces gibanja estica neke tvari iz podruja njihove vee koncentra-cije u podruje manje koncentracije do izjednaavanja koncentracije. DIHIBRIDNO KRIANJE S DOMI-NACIJOM, jedna od vrsta krianja (isp.) u kojem se prati nasljeivanje dvaju svoj-stava. Za svako svojstvo postoje dominan-tni i recesivni aleli. Dominantni dolaze uvijek do izraaja u fenotipu, a recesivni samo ponekad (u sluaju homozigotnosti). U prikazima krianja poetna rodi-teljska (parentalna) generacija oznauje se uvijek s P, a generacije potomaka (filijal-

ne) prema redoslijedu s F1, F2, F3 itd. Aleli pojedinih svojstava oznauju se slovima i to dominantni velikim slovima, a recesivni malim, npr. za jedno svojstvo A i a, a za drugo svojstvo B i b. Primjer: Dihibridno krianje pjega-vog crnog i jednobojnog smeeg goveda gdje su aleli za crnu boju i za jednobojnost dominantni, a jedinke u oba svojstva ho-mozigotne (isp.). U ovom sluaju u P generaciji stva-raju se dvije vrste gameta, Ab i aB, a sve jedinke F1 generacije su crne i jednobojne (AaBb) jer se geni za vrstu i raspored boje nasljeuju nezavisno jedan o drugome. U F1 generaciji stvaraju se 4 vrste gameta (AB, Ab, aB, ab), a njihovim meusobnim krianjem u F2 generaciji (tablini prikaz) nastaje 4 razliita fenotipa u omjeru 9:3:3:1. Dobivamo 9 crnih i jednobojnih jedinki, 3 crne i pjegave jedinke, 3 smee i jednobojne jedinke i 1 jedinka potpuno novog fenotipa, smee pjegavo govedo. U F3 generaciji, unato velikom broju gameta, broj fenotipova se ne pove-ava. (v. shemu u Dodatku 1)

DIJABETES, v. eerna bolest.

DIJAFIZA, v. kost.

DIJALIZA, postupak razdvajanja tvari kada molekule jedne otopljene tvari iz podruja vee koncentracije prelaze u pod-ruje manje koncentracije kroz polupropu-snu membranu kroz koju ne mogu proi molekule druge tvari. Njezinu praktinu primjenu nalazimo pri lijeenju tekih bu-brenih bolesnika kojima se kroz umjetne probirne membrane u hemodijalizatoru (umjetni bubreg) iz krvi izdvajaju samo relativno male molekule tetne uree.

DIJASTOLA, razdoblje kada je srce u re-laksiranom stanju pa se klijetke pune krv-lju.


31

DIJASTOLIKI TLAK, tlak koji preos-taje nakon prolaska sistolikog tlaka (isp.) kroz arterije.

DIJATOMEJSKA ZEMLJA, v. kreme-njaice.

DIKTIOSOMI (gr. diktyion mrea i soma tijelo), sastavni dijelovi Golgijeva tijela. Graeni su od plosnatih upljina (Golgijevih cisterni) naslaganih jedna iznad druge, a odvojenih membranama. Promjer im je oko 1 m. Na rubovima su upljine proirene i od njih se odvajaju Golgijevi mjehurii obavijeni membranom.

DIOBENO VRETENO, organizirani niz mikrotubula (sitnih proteinskih cjevica) koje svaraju centrioli za vrijeme diobe stanice (mitoze, mejoze). Njegova je uloga da vee kromosome i omogui njihovo razdvajanje i kretanje prema suprotnim polovima stanice.

DIPLOIDNA GENERACIJA, v. haplo-idna generacija.

DIPLOIDNE STANICE, stanice koje imaju dvostruki broj ili diploidan broj (2n) kromosoma. Kromosomi u takvim stanica-ma smjeteni su u homologne parove gdje je svaki lan para nasljeen od jednog roditelja. Diploidne stanice su sve tjelesne stanice onih organizama koji su nastali od dvaju roditelja oplodnjom. Takve stanice dijele se mitozom odnosno staninom dio-bom koja omoguuje stvaranje novih sta-nica s jednakim, konstantnim brojem kro-mosoma koji je karakteristian za svaku vrstu.

DIPLOIDNI BROJ KROMOSOMA (dvostruki broj kromosoma), se javlja u stanicama biljaka i ivotinja i to tako da kromosomi uvijek dolaze u parovima, tzv. homolognim parovima. Jedan lan para podrijetlom od oca, a drugi lan para od majke, npr. tjelesne stanice ovjeka imaju

23 para, tj. 46 kromosoma, 23 od oca, 23 od majke (2n=46, n=23); stanice vinske muice imaju 8 kromosoma (2n=8, n=4), psa 78 (2n=78, n=39), konja 60 (2n=60, n=30), impanze 48 (2n=48, n=24), kuku-ruza 20 (2n=20, n=10), rajice 24 (2n=24, n=12), kruke 34 (2n=34, n=17) itd.

DIPLOKOKI, v. bakterije.

DISAHARIDI, v. ugljikohidrati.

DISANJE (respiracija), Postoje dva oblika disanja, stanino i vanjsko disanje. Stanino disanje (bioloka oksidacija) je proces koji se odvija u biljnim i ivotinj-skim stanicama, a u kojem se organski spojevi, uz prisutnost enzima disanja, pos-tupno oksidiraju do ugljik(IV) oksida (ug-ljikovog dioksida) i vode pri emu se oslobaa velika koliina energije. 56 % energije se oslobodi u obliku topline, 46 % se pohranjuje u molekulama ATP-a. Ener-gija osloboena staninim disanjem koristi se za sve ivotne aktivnosti stanice. Naj-ei i najvaniji organski spojevi koji su

Stanino aerobno disanje


32

izvori energije u stanici su ugljikohidrati, zatim masti, a u manjoj mjeri i proteini. Disanje moemo grubo predoiti kemij-skom jednadbom:

C6H12O6 + 6O2 6CO2 + 6H2O + + energija Stanino disanje je vrlo sloen pro-ces koji se u veine organizama moe podijeliti na anaerobnu i aerobnu fazu. Anaerobnu fazu disanja ini glikoliza, a aerobnu fazu Krebsov ciklus ili ciklus li-munske kiseline i oksidativna fosforilacija. Vanjsko disanje je proces izmjene plinova (O2 i CO2) izmeu vanjske sredi-ne, zraka ili vode, i organizma. Ovaj oblik disanja odvija se u razliitim organima za disanje, npr. pluima, krgama, koi itd.

DINI (respiratorni) SUSTAV, zajedno s krvoilnim omoguuje svim stanicama tijela izmjenu plinova, dobivanje potrebnih koliina kisika i odstranjivanje ugljikova dioksida. Sastoji se od gornjih dinih putova (nosa, drijela i grkljana) i donjih dinih putova (dunika, dunica i plua).

DIURETICI, sredstva koja ubrzavaju i poveavaju odstranjivanje mokraom vika vode iz tijela. Smanjujui volumen vode u krvi, snizuju krvni tlak. Diuretici inhibira-ju luenje antidiuretskog hormona (ADH), isp.

DIUREZA, poveano luenje vode tj. od-stranjivanje vika vode iz tijela mokre-njem.

DIURNALNE IVOTINJE, v. dnevne ivotinje.

DIVERGENTNA EVOLUCIJA (rava-sta, specijacija u uem smislu rijei), evo-lucijski razvoj koji vodi k nastajanju ne-koliko novih vrsta u kojih su populacije prostorno odvojene jedna od druge. U sva-koj odvojenoj populaciji moe se dogaati sukcesivna evolucija.

DIZENTERIJA (srdobolja, gria) je cri-jevna zarazna bolest praena proljevom (dijarea) i bolovima u trbunoj upljini s inkubacijom 2 do 7 dana. Najei uzro-nik je bacil roda Shigellae koji napada slu-znicu debelog crijeva. Ako je dizenterija uzrokovana amebama tada govorimo o amebnoj dizenteriji.

DJEJA GLISTA, nametnik u crijevu ovjeka. Pripada obliima, skupina oble-njaci, isp. Anaerobionti su. Tijelo je du-ine i do 50 cm. Razdvojenog su spola. Tijelo mujaka je manje i zavinuto na stra-njem dijelu. Rasplodni su im organi ne-parni cjevasti sjemenik i sjemenovod. en-ke imaju parne cjevaste jajnike, jajovode i plodnice (maternica ili uterus) i oplodnja je unutarnja. Oploena jaja enka izbacuje u crijevo domadara. ovjek se zarazi prlja-vim rukama te jedui neoprano voe i povre.

DJEJA PARALIZA (polio, poliomye-litis, poliomijelitis), zarazna bolest koju uzrokuje ivotinjski (animalni) virus, poli-ovirus koji napada sredinji ivani sustav i izaziva klijenut (paralizu) udova.

DJEVIANSKI ZALISTAK, v. himen.

DLAKE, ronate tvorevine koe koje pok-rivaju tijelo sisavaca i tite ih od gubitka topline. Veina sisavaca ima pokrivne dla-ke ili osje koje su vre i vee, a ispod su manje i slabije dlake tzv. malje. Dlake su graene od dlanog korijena sastavljenog od dlanog struka i dlane glavice. Ulo-ene su u dlane mjeie t.j. uvrate po-usmine u usminu. Svaka dlaka ima svoj dlani mii tako da se sisavci mogu nako-strijeiti. Dlake mogu biti preobraene u vrste etine (kod npr. svinje) ili u bodlje (kod npr. jea i dikobraza).

DNA (DNK, dezoksiribonukleinska kiseli-na), organska makromolekula koja se na-lazi u jezgri stanice, u mitohondrijima i


33

plastidima. DNA se sastoji od dva poli-nukleotidna lanca koji su nastali pove-zivanjem velikog broja nukleotida kao osnovnih graevnih jedinica nukleinskih kiselina. Svaki nukleotid DNA graen je od triju vrsta molekula: eera dezoksiri-boze, fosfata i jedne purinske baze (adenin ili gvanin) ili pirimidinske baze (timin ili citozin). Nukleotidi u jednom lancu meu-sobno se veu tako da se fosfat jednog vee sa eerom drugog nukleotida, a dva polinukleotidna lanca se veu meusobno preko duinih baza vodikovim vezama. Purinska baza jednog lanca uvijek se vee s odgovarajuom pirimidinskom bazom drugog lanca. Polinukleotidni lanci su spi-ralno zavijeni oko zamiljene sredinje osi tako da molekula DNA izgleda poput dvo-struke zavojnice (heliksa) iji je promjer 2 nm. DNA je jedina organska molekula koja ima sposobnost umnoavanja ili repli-kacije i to na taj nain da od jedne isho-dine molekule DNA nastanu dvije potpu-no jednake molekule. Nain umnoavanja DNA zovemo polukonzervativno udvos-truavanje, zbog toga to je u sastavu novonastalih molekula DNA jedan lanac stari, odnosno potjee od ishodine mo-lekule, a drugi lanac je novoizgraen i to prema kalupu starog.

H

HH2

HH3

NN H

OC

O

H N N

NN

N

COH

N N

N

NN

N

O

H

H

O

H N

p

p

p

pD

DD

DC G

T A

D = dezoksiriboza, C = citozin, G = gvanin, T = timin, A = adenin, P = fosfatni ostatak

DNA je jedna od najvanijih stani-nih makromolekula jer izgrauje gene te je

nositelj nasljeivanja, a odgovorna je i za sintezu proteina.

DNEVNE (diurnalne) IVOTINJE (diur-na, lat. dies = dan), ivotinje koje su danju aktivne. To je veina ivotinja, npr. veina kukaca, ptica i sisavaca.

DNEVNO NEUTRALNE BILJKE, bilj-ke na ije cvjetanje ne utjee fotoperiod (npr. krastavac i kukuruz).

DNK, v. DNA

DOJENJE, izluivanje mlijeka iz ljezda-nih stanica dojke kao reakcija na podraaj djeteta pri sisanju. Hormoni koji omoguuju dojenje su prolaktin i oksitocin. Prolaktin se izluuje u velikim koli-inama u adenohipofizi (prednjem renju hipofize) kao reakcija na smanjenu kolii-nu estrogena i progesterona u krvi majke, a koja se smanjuje zbog gubitka posteljice nakon roenja djeteta. Pri sisanju dijete podrauje osjetil-na tjeleca u bradavici dojke i ti podraaji dolaze do hipotalamusa koji lui specifi-ne neurohormone koji pak neurohipofizu potiu na luenje oksitocina. Oksitocin u dojkama uzrokuje stezanje mjehuria pu-nih mlijeka i potiskivanje mlijeka u kana-lie dojki do bradavica. U prvih nekoliko mjeseci dojenja obino izostaje menstrual-ni ciklus.

DOMINANTNE VRSTE u biocenozi, vr-ste koje prevladavaju brojnou ili bioma-som. Te su vrste najbolje prilagoene uv-jetima biotopa, kao npr. hrast u hrastovoj umi.

DOMINANTNO SVOJSTVO (prevlada-vajue svojstvo), svojstvo koje u nasljei-vanju uvijek dolazi do izraaja. U litera-turi, dominantna svojstva se oznaavaju velikim slovima. DORMANCIJA (stanje mirovanja), raz-doblje u kojem je rast biljaka ili nekih


34

njezinih dijelova privremeno prekinut ili jako usporen. Razlikujemo nametnutu ili prisilnu dormanciju (izravno ovisi o nepo-voljnim okolinim uvjetima) i priroenu ili endogenu dormanciju (uzroci su u samoj sjemenci ili pupu; npr.stvaranje zimskih pupova).

DOWNOV SINDROM (mongolizam), poremeaj izazvan trisomijom (na 21. kromosomu tri kopije kromosoma).

DRIFT (genska snaga, genska sluajnost), jedna od pokretakih sila evolucije. To je pojava kada neki mutirani recesivni gen u populaciji moe doi do izraaja u potom-stvu ili se moe izgubiti ne pojavivi se vie u potomstvu. Genska snaga uestala je pojava u malim populacijama.

DRIOPITEKUS (Dryopithecus), oblik umskog pramajmuna iji su ostaci naeni na vie mjesta u Europi, Aziji i Africi. Predstavlja ishodinu skupinu za razvoj ovjekolikih majmuna (impanza, gorila, orangutana).

DROSOPHILA MELANOGASTER, v. vinska muica.

DRUGA MEJOTIKA DIOBA, v. me-joza II.

DRUGI BUBREG (prabubreg ili mezo-nefros), parni organ tamnocrvene boje, slui za izluivanje kod riba i vodozemaca. Kod riba je smjeten uz kraljenicu iznad plivaeg mjehura, a kod vodozemaca na lenoj strani stranjeg dijela tjelesne up-ljine. Klupka krvnih kapilara (glomeruli) se sputaju u lijevke koje zovemo Bow-manova ahura. Predbubrena cijev (v. pr-vi bubreg) se podijeli po duini u dvije. Jedna od njih postaje prabubrena ili Wol-fova cijev, koja u mujaka slui kao mok-raovod i sjemenovod, a u enke samo kao mokraovod. Druga ostaje predbubrena

ili Mullerova cijev koja u enke preuzima ulogu jajovoda, a kod mujaka zakrlja.

DUCTUS DEFERENS, v.sjemenovod.

DUODENUM, v. dvanaesnik.

DUINE BAKTERIJE, v. duikove ba-kterije.

DUINE BAZE, organski duikovi spo-jevi koji sudjeluju prvenstveno u izgradnji nukleotida odnosno nukleinskih kiselina i ATP-a. Postoje purinske (adenin i gvanin) i pirimidinske (timin, citozin, uracil) dui-ne baze.

DUIKOVE (duine, nitrificirajue) BA-KTERIJE, fiksatori atmosferskog duika. Razliite autotrofne kemosintetske bakteri-je koje ive slobodno u tlu. (Azotobacter) ili u simbiozi s viim biljkama. U korijen-skim gomoljiima mahunarki nalaze se simbiotske bakterije roda Rhizobium. Bak-terije uzimaju duik iz zraka i pretvaraju ga u amonijeve ili nitratne spojeve koje biljke mogu koristiti za izgradnju svojih aminokiselina, proteina i nukleinskih kise-lina. Imaju i sposobnost pretvaranja amo-nijaka, koji nastaje raspadanjem uginulih organizama, do nitrata.

DUNICA, v. uzdunice.

DUNIK (trachea), cijev koja je u u ov-jeka duga oko 12 cm, a u stijenci ima hrskavine prstenove. Grana se u lijevu i desnu dunicu (bronhi) koje ulaze u lijevo odnosno desno pluno krilo. Dunice se u pluima granaju u bronhiole koje zavra-vaju plunim mjehuriima.

DVANAESNIK (duodenum), poetni dio tankog crijeva, isp. U njega se ulijevaju izvodni kanali jetre i guterae kojima se u crijevo dovode u i guterain sok.

DVOBONA (bilateralna) SIMETRIJA, simetrija kod koje se tijelo moe podijeliti jednom ravninom na lijevu i desnu po-


35

lovicu. Bilateralno simetrine ivotinje su pokretne.

DVODIHALICE, stara skupina riba (iz devona), ivi fosili. Pripadaju skupini nos-noprolaznica, isp. Plivai se mjehur razvio u plua, kao prilagodba na suna razdoblja. Dvodihalice inae diu krgama. Poznate su vrste: afrika, australska i junoameri-ka dvodihalica.

DVODOMNE BILJKE, v. cvijet.

DVOIMENO NAZIVLJE, v. binomna nomenklatura.

DVOJNA DIOBA, oblik nespolnog raz-mnoavanja u kojem se matina jedinka dijeli na dva dijela pri emu ona sama nestaje kao jedinka. Dvojnom diobom se razmnoavaju uglavnom jednostanini or-ganizmi: neke jednostanine alge, neke vrste bakterija i mnoge praivotinje.

DVOJNO NAZIVLJE, v. binomna no-menklatura.

DVOSPOLAC (hermafrodit), kod ivoti-nja organizam koji ima i muke i enske spolne lijezde (sjemenike i jajnike) u kojima se proizvode spermiji i jaja. esta pojava kod bezkraljenjaka, npr. spuve, plonjaka, nekih pueva i kolutiavaca.

DVOSTRUKA DIOBA, v. dvojna dioba.

DVOSTRUKA MEMBRANA, graena od vanjske i unutarnje membrane, a imaju je jezgra, mitohondriji i plastidi.

DVOSTRUKI BROJ KROMOSOMA, v. diploidni broj kromosoma.

DVOSTRUKI KROMOSOMI, graeni su od dvije kromatide.

DVOSUPNICE, razred kritosjemenjaa. Najee porodice i njihovi predstavnici: abnjaci, rue, bukve, breze i lijeske, krs-taice, lepirnjae, titarke, usnae i glavo-ike.

Osobine dvosupnica Dvije supke u sjemenci; Embrio centralno (u sredini) smjeten u sjemenci; ile u stabljici smjetene u krugu; ile otvorene, tj. s kambijem; Imaju sekundarni rast u debljinu; Nervatura lista perasta ili dlanasta, meu ograncima ila meusobno mreasto povezane ilice; Ocvijee razlueno u aku i vijeni; Ocvijee i pranici veinom s 4 ili 5 lanova u krugu.

E EGZOCITOZA, proces u kojem se es-tice izbacuju iz stanice u meustanini prostor, tj. oblik masovnog transporta tvari kroz membranu stanice pomou membran-skih mjehuria koji se stapaju sa stani-nom membranom. Suprotan proces je en-docitoza.

EGZOKONJUGANTI, v. konjugacija.

EGZOSKELET, v. kostur.

EHINOKOK, v. pasja trakavica.

EIGEN, M. postavio genetiku hipotezu o izgledu i funkcioniranju prvih organizama (praorganizama) na Zemlji.

EJAKULACIJA, refleksno izbacivanje sperme za vrijeme mukareva orgazma.

EKOFIZIOLOGIJA, znanost koja pro-uava djelovanje razliitih ekolokih im-benika na funkciju stanica, tkiva, organa i organskih sustava.

EKOLOGIJA (gr. oikos = dom, stanite, logos = rije, govor), znanost koja proua-va odnose ivih bia i okolia; znanost o


36

proizvodnji i raspodjeli organske tvari u prirodi te o gustoi naselja biljnih i ivo-tinjskih vrsta.

EKOLOKA NIA, obiljeava mjesto i ulogu jedne vrste u ivotnoj zajednici. Nia nekog ivog organizma odreena je imbenicima kao to su stanite, hrana i temperatura. Iako dvije vrste mogu dijeliti isto stanite, one nikada ne dijele istu niu.

EKOLOKA VALENCIJA, je razmak izmeu donje i gornje granice vrijednosti nekog ekolokog imbenika (temperatura, svjetlo, voda itd) u okviru kojega je mogu ivot organizma; razliita je za svaki im-benik i za svaku vrstu, v. ekoloki maksi-mum, ekoloki optimum i ekoloki mini-mum.

EKOLOKI IMBENICI, v. abiotiki imbenici i biotiki imbenici.

EKOLOKI MAKSIMUM, najvei in-tenzitet nekog imbenika koji moe neki organizam podnijeti, v. ekoloka valencija.

EKOLOKI MINIMUM, najmanji inten-zitet nekog imbenika koji mora postojati da organizam ivi, v. ekoloka valencija. Poznato je Liebigovo pravilo ekolokog minimuma koje upozorava da je ograni-avajui imbenik onaj koji je najmanje zastupljen u stanitu, tj. ona tvar kojom organizam najmanje raspolae.

EKOLOKI OPTIMUM, optimalna vri-jednost djelovanja nekog imbenika na organizam, v. ekoloka valencija.

EKOSUSTAV, sustav biolokih, kemij-skih i fizikih zbivanja koji obuhvaa biotop i biocenozu. Produktivnost ekosus-tava izraava se proizvodnjom organskog ugljika. Od kopnenih ekosustava najpro-duktivnija je uma, a od slatkovodnih jeze-ro s tvrdom vodom.

EKOTIP, nasljedno izmijenjen oblik neke biljke ili ivotinje uslijed prilagodbe na specifinost okolia, npr. poljski mi.

EKOTOKSIKOLOGIJA, znanost koja prouava posredni ili neposredni uinak stranih tvari (ksenobiotika) na prirodu, na sve ivue organizme i njihovu organiza-ciju, odnos prema neivoj tvari, meuod-nose i odnos prema ovjeku.

EKSKRECIJA, izluivanje (bubrezima ili kroz kou) nekorisnih i tetnih tvari.

EKSPERIMENT (pokus), promatranje poj

Skolski Leksikon Biologije

Documents

Transcript of Skolski Leksikon Biologije