Sjećanja na Aliju Izetbegovića - Gračanički glasnik 2013

8/13/2019 Sjeanja na Aliju Izetbegovia - Graaniki glasnik 2013

1/67


2/67

9

GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | POVODOM

Alija Izetbegovi u borbi za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu

Alija Izetbegovi uborbi za cjelovituBosnu i HercegovinuGen. Fikret Muslimovi

Prema analizi nekih od politikih stavova predsjednika Alije Izetbegovia

Lai da je Izetbegovi teio islamskoj dravi i podjeliBosne i Hercegovine

Naalost, ak i u sredinama na strani snaga odbrane BiHima shvatanja da je bonjako politiko vostvo na elusa predsjednikom Alijom Izetbegoviem radilo na po-djeli Bosne i Hercegovine. Ta izrazito lana teza, koja vie koristi neprijateljima nego patriotima Bosne i Her-cegovine, ula je u propagandni rjenik nekih bonja-kih politikih lidera, medija pod njihovom kontrolom ipojedinih intelektualaca koji kaljaju svoja nauna zvanjaudovoljavajui problematinim potrebama lidera nekihpolitikih stranaka.

Radi toga je vano odgovarati na pitanja: Za kakvuse dravu zalagao predsjednik Alija Izetbegovi? Zatose propagira da je Izetbegovi elio podijeliti Bosnu iHercegovinu? Ko to ini i sa kakvim ciljem? Da li su ta-kve apsurdne optube sluajnost ili odraz organiziranogdjelovanja? Zato se to ini i poslije rata? Da li je mogu-e da branioci Bosne i Hercegovine budu osueni, a daagresori na BiH i zloinci nad bonjakim narodom budurehabilitirani?

Na ta pitanja treba odgovarati, pored ostalog, i putem

analize politikih stavova Alije Izetbegovia, jer je upravo on kao predsjednik Predsjednitva RBiH predstavljaointerese ne samo Bonjaka, ve i drugih naroda, odno-

POVODOM

GRAANIKI GLASNIKasopis za kulturnuhistoriju

Broj 36, godina XVIIInovembar 2013

Monos 2013


3/67

10 Alija Izetbegovi u borbi za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu

POVODOM | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

sno svih graana u Bosne i Hercegovine.Teio je odbrani cjelovite BiH, armaciji

demokratije, tolerancije, suivota i rav-nopravne pozicije svakog naroda, vjere ikulture u BiH.

Sadraji Izetbegovievih izjava po-tvruju: (a) kontinuitet zalaganja za cje-lovitu BiH; (b) jasnou poruka da je ciljodbrane cjelovita i demokratska Bosnai Hercegovina, kao drava graana i na-roda koji ive u njoj; (c) povezanost sud-bine Bonjaka kao naroda sa sudbinom

BiH kao cjelovite drave ravnopravnihgraana i naroda; i (d) spremnost nartve u borbi za ouvanje teritorijalnogintegriteta BiH. Izetbegovieve izjave satakvim porukama u toku odbrane BiH odoruane agresije 1992.-1995. motiviralesu patriote za ulaganje ogromnih naporai rtava.

Znajui za politiku mo Izetbegoviau pokretanju naroda za uee u odbrani

Bosne i Hercegovine, a uviajui da to os-porava postizanje ciljeva agresije, teiteneprijateljske propagande bilo je usmje-reno protiv njega. Meutim, propaganda,kako ona iz Beograda, tako iz Zagreba idrugih centara, imala je problem nedo-statka dokaza za svoje teze i ciljeve pa sesluila i dalje slui raznim laima, insi-nuacijama, podvalama, intrigama i glasi-nama. Putem medija su propagirali ono

to Izetbegovi nije ni rekao ni uinio, apreuivali ono to je Izetbegovi stvarnouradio i rekao.1 To pokazuje da politikekoje su udaljene od pravde i demokratije,nuno ulaze u la, intrige i zlonamjernupropagandu. Koliina lai, intriga i zlihnamjera je srazmjerna stepenu njihoveudaljenosti od pravde i demokratskihnaela, odnosno, srazmjerna je njihovimnamjerama da svoju politiku ugroavanja

ljudskih prava i sloboda, predstave kao da1 Alija Izetbegovi , Govori, pisma, intervjui 95,ahinpai, Sarajevo, 1996, str. 29.

je politika pravde, slobode i demokratije.Najgrublja, najzlonamjernija i, ujed-

no, najsuptilnija teza sa kojom se nastupa je ona o islamskoj dravi BiH, za kojuse, navodno, zalagalo bonjako ruko- vodstvo sa Izetbegoviem na elu. Ta-kvom propagandom agresor je podsticaopredrasude prema islamu, zasnovane nanacionalistikoj mitolokoj svijesti veli-kosrpskih, pa i velikohrvatskih naciona-lista. Ta propagandna teza je proizvelaneslueno zlo. Intenzitet propagiranja

raznih lai o tome da je Izetbegovi elioislamsku dravu, srazmjeran je dimenzi- jama raznih neistina u takvim tvrdnja-ma. To je teza za koju se ne moe nai nitrun argumenata, ali se za njenu lanostmoe nai bezbroj injenica. Stepen za-bluda proizvedenih takvom propagan-dom moe se ilustrirati i injenicom dasu Izetbegoviu, u vanim intervjuima,novinari postavljali i besmislena pitanja:

da li bi Izetbegoviuodgovaralo kada bisvijet priznao muslimansku republiku 2 ita bi Izetbegovi rekaokritiarima kojitvrdeda on eli nametnuti islamsku dr-avu (intervju, list Der Spiegel).3

Zbog intenziteta takve propagande,Izetbegovi je uestalo govorio da Bosnai Hercegovinakao cjelovita drava vie-nacionalnog sastava ne moe biti islamskadrava, da je to paradoks, jer to govore oni

u Evropi koji bi radi unitenja BiH i Bo-njaka eljeli da padnemo u zamku takve greke, da bi tako uinjena greka sa naestrane sluila kao oruje za nae unitava-nje i da mi nikada neemo pasti u takvuzamku (intervju, e Times).4 U vezi stim, Izetbegovi je objanjavao da agreso-ri dobro znaju da Bonjaci nee islamskudravu u koju bi ih oni radougurali , da

2 Isto, str. 73-74.3 Alija Izetbegovi , udo bosanskog otpora, BiHPRESS, Sarajevo, 1995., str. 88.4 Isto, str. 114.


4/67

11



oni Bonjake ne napadaju zbog toga, veda to ine zbog svojih velikodravnih am-

bicija osvajanjem teritorija na kojima iveBonjaci, te da je isti agresor iz istih veli-kodravnih ambicija napadao i Vukovari Dubrovnik gdje ne moe svoje zloinepravdati postojanjem politikih snagakoje ele islamsku dravu (intervju, eTimes).5 Na ovakve argumente neprija-teljska propaganda je utala i poduzimalamjere da ne doe do razuma mobilisanihda na razne naine uestvuju, neposred-

no ili posredno pomau agresiju na Bo-snu i Hercegovinu i genocid nad bonja-kim narodom.

Poznati su Izetbegovievi stavovi onedjeljivosti Bosne i Hercegovine jer jenacionalno izmjeana .6 Izetbegovi, jeisticao da je Bosna i Hercegovinasvojunedjeljivost zajamila stoljeima zajedni-kog ivljenja .7

Pred poetak oruane agresije na BiH,

Izetbegovi je ukazivao na posljedice oi-tih namjera njene podjele jer bi se to mo-ralo platiti hiljadama ivota,8 pa je pozi- vao sve Srbe, Hrvate i Bonjake da branesvoju domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Uslovljenost demokratije i ouvanjacjelovite Bosne i Hercegovine

Predsjednik Izetbegovi je tumaio da su

demokratija i cjelovitost BiH dvije osnov-ne komponente ciljeva njene odbrane. Utom smislu, sloboda ovjeka je vrhunskirezultat ostvarivanja ciljeva odbrane BiH.Prema Izetbegovievim rijeima, nije bilomogue postii demokratiju bez cjelovi-tosti BiH, niti je mogua cjelovitost BiHbez ravnopravne pozicije svakog naroda

5 Isto.6 A. Izetbegovi,Govori, pisma, intervjui 95, str.75.7 Isto.8 Isto str. 75.

na osnovama demokratije. Ugroenost,bilo demokratije, bilo cjelovitosti BiH je,

ustvari, ugroenost ravnopravne pozicije naroda u BiH i elementarnih ljudskihprava i sloboda graana. Mnogo puta,Izetbegovi je isticao dana cilj, podsvim uvjetima, ostaje cjelovita i demokrat-ska Bosna .9

Izetbegovi je bio uvjeren da tenje zapodjelom BiH nuno rezultiraju ugroavanjem demokratije, nacionalnih, vjer-skih i graanskih sloboda i prava. On

je ukazivao da odsustvo demokratije, aprisustvo nacionalizma i zla u nekim po-litikama proizvodi apetite za podjelomBiH. Demokratska politika organiziranjadrutva i drave ne ugroava ravnoprav-nost naroda i graana, pa zato se demo-kratijom ne moe ugroziti ni teritorijalniintegritet i cjelovitost BiH. Drugim rijei-ma, stepen demokratske opredijeljenostipojedinaca i politikih faktora u BiH i

susjednim dravama, odreuje i njihovu9 Isto, str. 29.


5/67



spremnost za ulaganje napora u armacijiravnopravnosti graana, naroda i drava,

pa time i spremnost za odbranu, odnosnoza priznavanje suvereniteta, teritorijalnogintegriteta i cjelovitosti BiH.

Demokratiju i toleranciju u BiH,Izetbegovi je tretirao vrhunskim vrijed-nostima trajnog karaktera i univerzalnogznaenja za aktuelna i sva budua vreme-na. Za uesnike odbrane BiH, demokratija i tolerancija, u Izetbegovievom smislurijei, nisu niti mogu biti stvar trenutnog

politikog raspoloenja. To su univerzal-ne vrijednosti koje treba kaogeslo ispi-sati na svim naim zastavama, a ondatome teitikorigujui svakodnevno svoj put i neumorno ispravljajui svakodnevnenepravde.10

Osim trajnosti i univerzalnog ljud-skog znaenja demokratije i tolerancijekao ciljeva odbrane BiH, uoava se da jeIzetbegovi bio svjestan da su se u Bosni i

Hercegovini ljudima svakodnevno inilenepravde i da je zadatak snaga odbraneda se osvru na rijei demokratije i to-lerancije ispisane na naim zastavama,kako bi svakodnevno ispravljali neprav-de. U Izetbegovievom smislu rijei, sa-danjost i budunost se karakteriu kaoprostor nepravdi, ali i kao prostor koji jeizazovan za snage demokratije i toleran-cije da neumorno djeluju radi ispravljanja

raznih nepravdi koje se ine ljudima i dase tako doe do cilja: stanja u BiH kadae na osnovama demokratije i tolerancije nepravde biti svedene na minimum, aproirena polja graanskih, nacionalnih, vjerskih i svih drugih prava i sloboda. To je, ustvari, proces u kome se demokratijai tolerancija suprotstavljajumrnji i netr- peljivosti , odnosno, to je proces u komese konceptu jednonacionalnih, jedno-

vjerskih i jednostranakih paradrava 10 Isto.

suprotstavljana koncept slobodne demo-kratske Bosne .11 Izetbegovi je bio ubije-

en da je energija u snagama to se zalauza slobodnu i demokratsku BiH vea odenergije koju ispoljavaju snage koje se za-lau za podjelu BiH na etnikoj osnovi.

Agresija na BiH i djelovanje za po-djelu BiH je, ustvari, agresija na ljudskaprava i slobode. Odbrana cjelovite BiH je,ustvari, odbrana ljudskih prava, sloboda,demokratije i tolerancije. Znai, u Izetbe-govievom smislu rijei, odbrana cjelovi-

tosti BiH i odbrana demokratije, toleran-cije, ljudskih prava i sloboda su razliitiaspekti jedne te iste borbe. Zapostavlja-njem bilo kojeg od tih aspekata dovodese u pitanje i svi ostali, jer su u pitanjukvaliteti istog znaenja, smisla i sutine.

Apsurdne su izjave nekih koji ugroa- vaju cjelovitost BiH, kada za sebe tvrde dasu demokrati i da se bore za ljudska pravai slobode. Djelovanje na podjeli BiH je di-

rektno suprotstavljeno principima demo-kratije, tolerancije, slobode i prava ljudi,naroda, vjera i kultura.

Identikacija demokratskih, odno-sno, identikacija antidemokratskihshvatanja i politika mogua je sagleda- vanjem odnosa prema linosti predsjed-nika Izetbegovia. Uvrena je podrkaIzetbegoviu onih koji se zalau za cje-lovitu BiH ili pruaju razne oblike poli-

tike i druge podrke odbrani cjeloviteBiH. Mrnja prema Izetbegoviu polaziod onih koji su protiv cjelovite BiH. Tako je negativan odnos prema demokratiji,toleranciji, ljudskim, nacionalnim i vjer-skim pravima i slobodama, pretoena umrnju prema snagama koje se zalau zaarmaciju demokratije, ne samo u okviruBiH, nego i ire u svijetu.

Izetbegovi je snano doprinosio razo-

bliavanju kontraverzi sadranih u nacio-11 Isto, str. 31.


6/67

13



nalistikoj orjentaciji onih koji ugroavajucjelovitost BiH i u njoj demokatiju, ljud-ska, nacionalna i vjerska prava i slobode.On se dosljedno zalagao za slobodu i jed-naka graanska prava, i vjernika svih kon-fesija, i ateista. Govorio je da se borimo zaBosnu u kojojniko nee biti prisiljavan davjeruje ili ne vjeruje, niti e biti proganjanzbog svoje vjere, nacije ili politikog uvje-

renja .12

Ovo treba istai, jer se nasijeda-lo neprijateljskoj propagandi da islamska vjera znai fundamentalizam koji nemanita zajednikog sa demokratijom. Prak-som odbrane BiH dokazala se apsurdnosttakve propagande. U redovima ArmijeRBiH oni koji islamski ili drugaije vjerujui oni koji ne vjeroispovjedaju, imali su isteciljeve da odbrane cjelovitu i demokratskuBiH. Ali, ako su oni to islamski vjeruju,

imali i svoje posebne, dodatne motive12 Isto, str. 29.

odbrane istinske demokratije u kojoj e isljedbenici islama biti ravnopravni, to nijetrebalo smetati onima koji se bore za BiHbez takvog motiva.

Istina, demokratija i cjelovita Bosna iHercegovina

Izetbegovi je ispoljavao brigu za istinu i

nastojao da se na osnovama istine posti-gne pravda meu ljudima. Tenja za isti-nom proizilazi iz njegove demokratske ihumanistike opredijeljenosti. Drutvenastvarnost je obiljeena sukobom izmeu,s jedne strane raznih lai kojima se slu-e nosioci zla i s druge strane istine kojaizvire iz demokratskog duha progresiv-nih i humanih. U takvim okolnostima,Izetbegovi je dosljedno djelovao zala-

ui se za humaniziranje odnosa meuljudima, narodima i vjerama, a istina mu je sluila kao put za armaciju demo-

Predsjednik Izetbegovi u Tuzli, ratne 1993. godine


7/67



kratskih principa. Dokazivao je da je putistine jedino pravedan te da e istina, kao

takva, konano pobijediti nosioce lai,mrnje, nacionalizma i nepravde.Kao borac za cjelovitu BiH, zalagao se

za otvorene medije i punu slobodu njiho- vog djelovanja, bez bilo kakvih admini-strativnih ogranienja u toj oblasti. Kaoi u drugim pitanjama, nasuprot snagamakoje se bore za cjelovitu BiH, agresorskesnage i njihovi pomagai, upravo zbogprikrivanja istine, sluei se laima, in-

trigama i glasinama, ograniavale su slo-bodu medija raznim administrativnim,tehnikim, politikim, vojnim i drugimmjerama. Agresorima su takve mjere bileput za suzbijanje prodora istine kojomse razobliava anticivilizacijski, antide-mokratski, nacionalistiki i zloinakikarakter agresije na BiH. Za oblast me-dija, Izetbegovi je istakao gesloslobodei otvorenosti i zalagao se za suzbijanje i

razobliavanje lai, nepravde i antide-mokratske logike agresora koju su iriliputem medija. Nasuprot geslu slobode iotvorenosti medija, agresori su provodililogiku blokade, kao svoje geslo, ime susuavali prostore za prolazak istine. Ap-surdne su agresorske rijei o demokra-tiji, kada su istovremeno drali narod ublokadama, ubijajui ljude okruene nesamo vojskom i orujem, ve i laima,

intrigama, glasinama i zlonamjernim,iskrivljenim tumaenjima raznih doga-aja. U svojoj diplomatskoj aktivnosti,Izetbegovi je pokretao upravo ova pita-nja, razobliavao i dokazivao anticiviliza-cijske zloinake postpuke agresora.13

Metodi borbe za ciljeve demokratije ucjelovitoj Bosni i Hercegovini

Predsjednik Izetbegovi je poklanjao veli-13 Isto, str. 33.

ku panju nainima, odnosno, metodamaborbe za postizanje ciljeva demokratije i

tolerancije u cjelovitoj BiH. Metodi bor-be suprostavljenih strana na tlu BiH suotkrivali i pokazivali ko je pravi i iskrenidemokrata, a ko lae i vara, i iru javnosti svoj narod, kada se verbalno predstavljademokratom, a ustvari se slui metodamai sredstvima borbe koji, oito, pokazuju idokazuju anticivilizacijsku i antidemo-kratsku sutinu osnova i ciljeva ideologijei politike u ije ime primjenjuju necivili-

zacijske i antidemokratske metode i sred-stva. Agresori na BiH i izvrioci genocidanad Bonjacima su ruili damije i bu-ldoerima ravnali bonjaka mezarja, aIzetbegovi je stalno upozoravao da nikoko je na strani borbe za cjelovitu BiH tone smije initi, to se i potovalo. Izvriociagresije na BiH i genocida nad Bonjaci-ma su zlostavljali, ubijali i u koncentra-cione logore stavljali civilno stanovnitvo

stare, iznemogle, ene i djecu. Snageodbrane u borbi za cjelovitu BiH su po-tovale Izetbegovieve upute u pogleduzatite civilnog stanovnitva. Agresori naBiH i izvrioci genocida nad Bonjacimasu zaveli strogu cenzuru u medijima, aIzetbegovi je izabrao metod potpuneslobode i otvorenosti medija.

Izetbegovi je govorio:Mi ne moe-mo imati na cilj, a njihovu politiku lo-

giku. Stoga mi ne moemo rezonirati nasljedei nain: oni rue damije, mi emoruiti crkve, oni protjeruju na narod, miemo protjerivati njihov, itd . 14

U vezi s tim je i Izetbegovievo ubje-enje u pobjedu snaga odbrane BiH. On je to ubjeenje zasnivao, ne samo na i-njenicama masovnog uea naroda uoruanoj borbi, ve i na injenicama pra- vednosti borbe za odbranu cjelovite BiH

u kojoj se dokazivalo potivanje univer-14 Isto, str. 27.


8/67

15



zalnih ljudskih vrijednosti.Snage odbrane BiH su ostale dosljed-

ne potujui Izetbegovieve zahtjeve da

se ne slue metodama neprijatelja, jermetode borbe za istinsku demokratiju,graansku, nacionalnu i vjersku rav-nopravnost, ne mogu biti iste kao metodefaizma, genocida, irenja mrnje, na-cionalne i vjerske neravnopravnosti. Toznai da metode borbe za cjelovitu BiHne mogu biti iste kao to su metode borbeonih koji djeluju protiv BiH, za njenu po-djelu i unitenje. I ovi primjeri pokazuju

da politike osnove i ciljevi borbe odre-uju sredstva i naine, metode borbe.Revanizam u okolnostima psiho-

loke napetosti i velikih frustracija zbogsvega to su agresori na BiH, progonite-lji inili nad Bonjacima, bio je klopka ukoju snage odbrane u borbi za cjelovituBiH nisu pale, iz najmanje dva razloga:(a) zbog toga to je elementarnom od-goju branitelja BiH strano da ine zlo i

nepravdu drugima i (b) zbog toga to jepredsjednik Izetbegovi svojim autorite-tom stalno upozoravao da revanizma ne

smije biti, da se mora zatititi kulturno icivilizacijsko blago Srba i Hrvata, da semoraju tititi civili, djeca, ene, neja i

da se mora postupiti humano prema za-robljenicima. Izetbegovi je govorio:Ne- prihvatljivi su zahtjevi da mi neprijatelju usvemu odgovorimo ravnom mjerom. Prvirazlog i razlika je principijelne naravi mismo demokrate, a oni su faisti. Drugo, ra-zlika je to oni hoe cijepanje Bosne i zasebe trae jedan dio tako razbijene Bosne,mi hoemo cjelovitu Bosnu u meunarod-no priznatim granicama. Ovakva Bosna

mogua je samo kao demokratska dra-va .15U ovom smislu, principi demokratije

se uzimaju kao principi na kojima je mo-gu opstanak BiH. Zbog toga, borba zacjelovitu BiH nije apstrakcija, bez sadr-aja, to nije obina fraza. Borba za cjelovitu BiH mora biti ispunjena konkretnimsadrajima borbe za armaciju demo-kratskih naela u konkretnom, realnom

ivotu. Borba za istinsku demokratiju je15 Isto, str. 27.


9/67



jedini put opstanka BiH. To ne moe bitidrava u kojoj bi bilo koji narod ugroa-

vao suivot, slobode i prava drugim naro-dima. Predsjednik Izetbegovi je bio svje-stan, da bi politiki odnosi u kojima biBonjaci u BiH suavali ta prava i slobodedrugima, ustvari, bili odnosi podrivanjaopstanka cjelovite BiH. Zbog toga, Bo-njaci koji se istinski bore za cjelovitu BiH,svojoj borbi daju smisao i znaaj borbeza slobode i prava, ne samo Bonjacima,nego i Srbima i Hrvatima i drugim graa-

nima koji ive u BiH. Izetbegovi se borioprotiv nacionalne iskljuivosti, politikogradikalizma meu Bonjacima, pa je re-kao: Politika iskljuivost i radikalizamimaju svoju cijenu, a to je redukcija poli-tikog cilja od cjelovite Bosne na njen dio.Ta zavisnost je prvo to moramo znati iliako ne znamo to treba da nauimo i obja-njavamo narodu .16

Vrijednosti mira, zajednikog ivota icjelovite Bosne i Hercegovine

Spoj principa demokratije i principa cje-lovitosti BiH stvara ambijent mira, su-ivota, ravnopravnosti i slobode. Borbaza cjelovitu BiH je, ustvari, borba protivuzroka koji dovode do ugroavanja slobo-da i prava ljudi, demokratije, ravnoprav-nosti naroda i vjera i, u konanom, borba

za cjelovitu BiH je borba protiv uzrokakoji naruavaju ambijent mira u BiH idovode do nemira, sukoba, ratova, ge-nocida i pokolja od strane djelitelja BiHnad onima koji svoj opstanak povezuju saopstankom cjelovite BiH.

Iz toga proizilazi da bi podjela BiHznaila proizvodnju ambijenta u kometrijumfuju politike snage to su se zala-gale za podjelu, trajno proganjale, na ra-

zne naine ugroavale druge narode zbog16 Isto, str. 37.

njihove vjere, nacije i politikog uvjere-nja. Zbog toga je borba za cjelovitost BiH,

ustvari, borba za univerzalna ljudska prava i slobode.Tako je opstanak cjelovite BiH, ustva-

ri, uslov mira, a mir je najbolji ambijentza armaciju demokratije kao uslova zaopstanak BiH. Proimanje principa mira,principa demokratije i principa opstankacjelovite BiH, predsjednik Izetbegovi jeiskazao slijedeim rijeima:Vjerujemo,takoer, da ljudi razliitih vjera i nacija

mogu da ive zajedno u toleranciji i miru.Kau da je to utopija na ovim prostorima. Mi odgovaramo da je to jedini ljudski izlaziz ove nevolje koja je pogodila mnoge nevi-ne ljude svih vjera i nacija i mi nastavlja-mo da u to vjerujemo. A utopija u koju sevjeruje prestaje to biti .17

Uvjeren u to da su demokratija, zajed-niki ivot, cjelovitost BiH i mir jedini putopstanka naroda u BiH i da su to realni i

dostini ciljevi, Izetbegovi je insistiraoda Jevreji, Srbi i Hrvati ostanu u svojimdomovima, da ne odlaze iz BiH:Apeli-ram na Vas da ne idete iz Bosne, da osta-nete u ovoj zemlji koja je i Vaa. Na cilj jeda ona bude tolerantna zajednica vjera inacija, kao to je bila i stoljeima... .18 Overijei, predsjednik Izetbegovi je izgova-rao upravo u vrijeme kada su Bonjacibili najvie izloeni progonima i kada su

prognani Bonjaci preivljavali najveastradanja. I u takvim najteim okolnosti-ma beznaa i bezperspektivnosti, kada suneprijatelji BiH na sve strane tumaili dasu cjelovita BiH i zajedniki ivot u njojnajmanje mogu cilj, predsjednik Izetbe-govi je ukazivao da je zajedniki ivot utoleranciji i demokratiji vrijednost najvi-e kategorije, pa je pozivajui Jevreje naopstanak u BiH rekao:Zajedno sa Vama

bit e nam lake da postignemo taj vani i17 Isto.18 Isto, str. 59.


10/67

17



vrijedni cilj. I ove rijei ilustruju Izetbe-govievu nepokolebljivu orjentaciju u

borbi da BiH bude ravnopravna dravasvih graana i naroda.Ideje predsjednika Izetbegovia o

zajednikom ivotu i demokratiji, imajuuniverzalno znaenje i ne zadravaju sena granicama BiH. Da su vodei pred-stavnici svakog naroda posluali Izetbe-govieve ideje o demokratiji na osnovamazajednikog ivota na itavim prostorimabive Jugoslavije, sigurno bi se sprijeili

katastrofalni ratovi. U cilju sprijeavanjatih ratova, koji su se kao sve izvjesnijemogli predvidjeti uvrivanjem Miloe- via na vlasti, predsjednik Izetbegovi jeulagao maksimalne napore da se demo-kratizacijom odnosa na prostoru biveJugoslavije ouva mir i sprijei rat.19 Uni- verzalno znaenje takvih ideja i napora,armiralo je principe demokratije i ireod prostora bive Jugoslavije, u Evropi i

itavom svijetu. Ugroavanjem mira i de-mokratije u BiH i na prostorima bive Ju-goslavije, ugroavani su mir i demokratijau itavom svijetu.

Kao politiki strateg, Izetbegovi jesvoju odgovornost za opstanak BiH i bo-njakog naroda, ravnopravnog sa drugi-ma u BiH, ispoljavao djelujui u pravcu jaanja oruanog odbrambenog frontaza suprotstavljanje oruanoj agresiji, ali

i u pravcu diplomatskih mjera, s ciljemda u formuli za mir kojem je teio, re-zultati oruane borbe budu maksimalnoouvani i zastupljeni. Pitanje mira i rata je kljuno pitanje na koje je Izetbegoviodgovarao. Trebalo je da se, sa stajalita vojne i politike situacije u BiH, 1995. go-dine odgovori, da li je bolje ui u mir popolitikoj formuli u kojoj bi bili zadovo-ljeni i dijelovi apetita agreosra na BiH, pa

da se borba za reintegraciju BiH nastavi19 Isto, str. 60.

u uslovima mira, ili je bolje nastaviti bor-bu oruanim putem. Rezultati oruane

borbe kojom je rukovodio Izetbegovi,natjerali su agresore da (a) priznaju cje-lovitost BiH kao drave u meunarodnopriznatim granicama i da se (b) otvoripravo na povratak izbjeglih i raseljenihna svoja ognjita. U diplomatskoj aktiv-nosti za iznalaenje politike formulemira, Izetbegovi je polazio od toga da jedogovaranje o osnovama budueg ustroj-stva BiH, sastavni dio borbe za nezavisnu,

suverenu i cjelovitu BiH, koja e se zasni-vati na demokratiji, visokom stepenu regi-onalne i lokalne samouprave .20

Predsjednik Izetbegovi je teio miru,ne zbog toga da bi se BiH, po dejtonskojformuli dva entiteta i tri konstitutivnanaroda, dalje dijelila, ve zbog toga da bise BiH u miru reintegrirala. Mir je putreintegracije i dalje borbe za cjelovitosti suverenost BiH. Vjera u proces uspje-

ne reintegracije je, ustvari, Izetbegovi-eva vjera u snagu demokratije i nuanporaz nacionalistikih snaga kojih imau BiH i susjednim dravama. Ambijentmira Izetbegovi je tretirao ansom zasnage demokratije, a rat je tretirao kaopovoljniju ansu za nacionalistike sna-ge kojima ne odgovara stanje mira. Zbogtoga, prihvatanje mira predstavlja velikuobavezu da se u njemu uspostave demo-

kratski odnosi koji e armirati procesreintegracije BiH. Ponaanja suprotnademokratskim principima bi kompromi-tirala ideju reintegracije u uslovima mira.U tome je sutina politike odgovornostikoju imaju politike snage na vlasti uBiH. Sve to znai da se borba za cjelovi-tost BiH nastavlja i da e ta borba biti te-ka i dugotrajna.

Odlunost u borbi za ciljeve odbrane20 Isto, str. 78.


11/67



Bosne i Hercegovine

Kao lider politike stranke koja je na vlasti,

predsjednik Izetbegovi je ispoljavao po-sebnu odgovornost za demokratiju, mir izajedniki ivot. U vezi s tim, tumaio jeda je prioritetan zadatak politikih snagana vlasti, da ouvaju demokratiju. Njihovaodgovornost u tom pogledu je vea negoto je imaju politike snage koje se u opozi-ciji bore za preuzimanje vlasti. PredsjednikIzetbegovi je znao da su politike snagekoje organizuju i vre vlast u svojevrsnom

iskuenju kako e potovati demokratiju,mir i slobodu. Tek prema onome kako seponaaju vladajue snage u vrenju vlasti, vidi se da li su ili ne istinski demokrat-ski opredijeljene. U ocjenama aktivnostiStranke demokratske akcije (SDA) kao vladajue stranke, Izetbegovi je kritikisagledavao da li je ta stranka ostala vjernaprincipima slobode, demokratije i ljudskihprava i, u vezi s tim isticao da je SDA u

tome ostala dosljedna jer jepredstavnikveine, a ne provodi diktaturu veine, teda je ostalavjerna ideji Bosne ne pitajuiza cijenu. 21 Ovim rijeima, predsjednikIzetbegovi je saeto poruio da je dravaBiH krupna ideja i vrijednost, jer se samou borbi za velike vrijednosti ne pita za cije-nu. On je dravu BiH posmatrao ne samokao teritorijalni, geografski, politiki, dr-avni pojam, ve i kao ideju, pa je rekao:

Za mnoge od nas Bosna nije samo domovi-na, Bosna je ideja. To je vjera da ljudi razli-itih vjera, nacija i kulturnih tradicija moguivjeti zajedno... 22

Znaaj BiH kao sudbinske vrijednostipredsjednik Izetbegovi je pravilno tuma-io i u uslovima kada su se na prostoru Ju-goslavije, suprotno njegovim idejama de-mokratizacije, nudili drugi koncepti, kaoto je koncept krnje Jugoslavije. Bilo je

sasvim jasno da bi diktatura i hegemonija21 Isto, str. 71.22 Isto.

velikosrpskih snaga bila uspostavljena i u varijanti da Jugoslavija ostane itava, bez

nune demokratizacije i u varijanti da senametne krnja Jugoslavija. Jedina alter-nativa u otporima za demokratizacijuna prostorima bive Jugoslavije u sluajunjenog raspada, kao to se i dogodilo, bila je da eMuslimani, ako zatreba, orujembraniti Bosnu .23 Sva nastojanja predsjed-nika Izetbegovia su bila usmjerena dase BiH sauva mirnim sredstvima i da seuini sve to se moe, kako bi se ouvala

sloboda i suverenitet BiH bez intervencijavojske ili neeljenih saveznika sa strane.Slobodna i suverena BiH, prvi je cilj svihnaih nastojanja, a opstanak musliman-skog naroda je direktno zavisan od opstan-ka i suvereniteta BiH.24

Zasluuju panju i Izetbegovievi pri-stupi toleranciji izmeu politikih stra-naka kojima je BiH vrijednost za koju sebore. Govorei da u BiHrealno postoje

samo dvije stranke: jedna koja je za BiHi druga koja je protiv nje , Izetbegovi jearmirao politiku toleranciju na patri-otskim osnovama kao obavezu da se utekim vremenima niko ne smije spusti-ti na nivo politikih svaa koje bi tetileodbrani BiH. U istom smislu treba razu-mjeti i Izetbegovieve poruke, da je SDAotvorila svoja vrata svima onima kojihoe da se sa nama zajedno bore za BiH .

23 A. Izetbegovi,udo bosanskog otpora, str. 99.24 A. Izetbegovi, Govori, pisma, intervjui 95,str. 72.Da su neki drugi ljudi u kritinom vremenu bili nasceni a ne oni koji su bili moda se mogao naineki nain ako ne za rekonstrukciju Jugoslavije, ondabar za jedan civiliziran razvod... Ja vas podsjeam na jedan projekat iz jula 1991. godine koji nosi Gligorev-ljevo i moje ime. Taj plan je bio skoro prihvaen. Bilo je ostalo pitanje poloaja bive JNA. Plan je konano propao jer je Miloevi traio da armija ostane pod jednom kapom... A. Izetbegovi, udo bosanskogotpora, str. 67-68.


12/67

19


Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia

Sjeanja naPredsjednikaIzetbegoviaNihad Halilbegovi

Jedan sam od onih Graanlija, koji su imali priliku li-no se poznavati sa predsjednikom Izetbegoviem. Sa nji-me sam i intenzivno saraivao, u onim najteim danima,pred poetak agresije na nau zemlju, kada smo poduzi-mali prve organizacione poslove i pripreme za odbranu,a i tokom samog razdoblja agresije, kao i kasnije, nakonrata. Ovom prilikom, na poziv Redakcije Graanikogglasnika, a u povodu obiljeavanja desete godinjice pre-seljenja Alije Izetbegovia na Ahiret, iznijet u svoje sjea-

nje samo na nekoliko vanih historijskih dogaaja i epi-zoda u kojima je predsjednik Izetbegovi odigrao kljunuulogu a to je do danas ostalo slabo poznato ili o emu,pak, postoje neke neutemeljene ocjene osobito kada jeu pitanju 1991. godina i uope period do poetka agresijena Bosnu i Hercegovinu. Nastojat u da piem kao jedanod svjedoka i neposrednih uesnika o onome to sam li-no vidio, doivio i u emu sam sudjelovao. Moda e ovajmoj zapis na momente djelovati i previe lino, ali elimnaglasiti da sve ono to sam u jednom trenutku obavljao,

radio i realizirao sve to je bilo po nalogu ili uz znanje iodobrenje rahmetli predsjednika Izetbegovia.***

Za Aliju Izetbegovia prvi put sam uo 1972. godine,kada sam se zaposlio u GP Put u Sarajevu. Prelistavajuinormativne akte preduzea, uoio sam da su pisani veomastruno i stilski dopadljivo, po emu su se razlikovali odslinih normativnih akata sa kojima sam se do tada susre-tao. Podsjeali su na akte koje su radili najbolji pravnici, pasmo tada esto govorili da statut preduzea lii na Ustav.

Raspitivao sam se ko je njihov autor i saznao, kako su mirekli da je to neki Alija Izetbegovi, ispotiha dodajui da je bio u organizaciji Mladi muslimani. Ime te organizaci-

POVODOM

GRAANIKI GLASNIKasopis za kulturnuhistoriju

Broj 36, godina XVIIInovembar, 2013.

Monos 2013


13/67


14/67

21



Po povratku u Sarajevo, otiao sam dotog svog nesuenog stana, u kojem su

ve bile sreene slubene prostorije SDA.U jednoj od tih soba-kancelarija zatekaosam Aliju Izetbegovia. Tada smo se i for-malno upoznali, on je znao da je taj stantrebalo da bude moj, znao je to, naravnoi Adil Zulkarpai. Prvi susret s Alijombio je srdaan i prijateljski, kao da smo se ve dugo poznavali. Oduevio me je svo- jom skromnou, svojim pogledima nabudunost Bosne. Zavolio sam ga, prepo-

znajui u njemu budueg lidera, velikogdravnika, oca nae nacije...U poetku sam vjerovao ili elio da

vjerujem da u SDA postoji jedinstvo mi-ljenja, posebno u vezi sa najosnovnijimi najvanijim pitanjima. Moji snovi su serasprili kada su Adil Zulkarpai i Mu-hamed Filipovi napustili SDA i formiralinovu stranku. Kada se to dogodilo, sje-am se, Bakir Tanovi, Safet Isovi, Omer

Pobri i ja smo se nali u Omerovoj kuina Stupu, plakali smo... Nije bilo dileme,svi smo ostali uz Izetbegovia, ali nam jeteko bilo to odmah na samom poetkudolazi do raskola meu nama.

***Prvi demokratski izbori u bivoj Ju-

goslaviji odrani su 18. novembra 1990.godine i na njima je apsolutna veina bo-njakog naroda dala povjerenje Stranci

demokratske akcije. Konstituisanje vlasti je okonano u narednih nekoliko mjeseci.U januaru 1991. godine izabran sam za se-kretara Sekretarijata za narodnu odbranuopine Centar, a potom i na elo gradskogsekretarijata za odbranu, u ijoj nadleno-sti je bilo deset opina. U tim vremenimabila je to izuzetno odgovorna dunosti,na kojoj je trebalo donositi mnoge veoma vane odluke. Nikome se nisam mogao

kon to je dolo do njegovog izlaska iz SDA, pro-storije ove stranke su premjetene, a stan je ostao uZulkarpaievom vlasnitvu.

obratiti za podrku, izuzev direktno pred-sjedniku Izetbegoviu. Od tada su se nai

susreti i kontakti intenzivirali, prelazeipolahko u kontinuiranu saradnju. Iz tepozicije, danas mogu govoriti o nemjerlji- vom doprinosu predsjednika Izetbegoviaorganizaciji odbrane Bosne i Hercegovi-ne, u vrijeme kada uz njega nije bilo nikogod ocira i onih ljudi koji su kasnije u jav-nosti isticali svoju ulogu i doprinos u od-brani, ali i pokuavali da na predsjednikaIzetbegovia prebace dio vlastite odgovor-

nosti za odluke i postupke koji su kasnijeskupo kotali snage odbrane nae zemlje.U to vrijeme Slovenija i Hrvatska

otvoreno kreu ka osamostaljenju, a Milo-eviev reim sprema rat za Veliku Srbiju.Bosna i Hercegovina je ve tada stavljenapred dilemu: ili da ostane u Miloevievojkrnjoj Jugoslaviji ili da slijedi Sloveniju iHrvatsku na putu ka nezavisnosti. Bilo je jasno da e raspad Jugoslavije posebno

teko pogoditi upravo Bosnu i Hercegovi-nu, kao multietniku dravu. Zato je Ali- ja Izetbegovi, kao to je opepoznato, te1991. godine (sa jo nekim razumnim lju-dima, poput makedonskog predsjednikaKire Gligorova) nastojao postii kompro-mis i iznai najbolje rjeenje za ouvanje jugoslavenske dravne zajednice. Pri tome je za njega bilo neupitno ouvanje cjelovi-tosti i suvereniteta Bosne i Hercegovine.

U tom smislu, jedan od vanih politi-kih koraka je bio i prijedlogDeklaracije odravnoj suverenosti i nedjeljivosti Bosnei Hercegovine, koju je 27. februara 1991.godine, na zasjedanju skuptine BiH uraspravu uputio Klub poslanika SDA, tj.86 poslanika iz Bosne i Hercegovine. Au-tor nacrta Deklaracije je bio upravo AlijaIzetbegovi. Poslanici Srpske demokrat-ske stranke (SDS) su pruili estok otpor,

pa se ve tada vidjelo da ta stranka ima se-paratne tenje. Nepun mjesec dana kasnije, u Karaorevu je odran tajni sastanak


15/67

22 Sjeanja na Predsjednika Izetbegovia


Slobodana Miloevia i Franje Tumana.Vladalo je uvjerenje da je glavna tema

tog sastanka bio dogovor o podjeli Bosnei Hercegovine, o emu je i predsjednikIzetbegovi dobio vie potvrda.

U meuvremenu, poto su se pravci velikosrpske politike ve jasno nasluivali,predsjednik Izetbegovi je donio odlukuo organizovanju naroda u sluaju agresije na Bosnu i Hercegovinu. Na osnovu teodluke, 31. marta 1991. godine, u maha-li Soukbunar u Sarajevu formiran je prvi

zaetak organizacije koja e kasnije poni- jeti ime Patriotska liga Bosne i Hercego- vine.2 U maju 1991., na sam Bajram, prvitab Patriotske lige prihvatio je i prvi svoj vaniji dokument. Bile su to Upute zaorganiziranje poslova odbrane i zatite uopinama u neposrednom predstojeemperiodu. U dokumentu je, izmeu osta-log, istaknuto:Odmah ziki osiguratikartoteke i druge evidencije vojnih obve-

znika koje se vode u opinskim sekretarijatima za narodnu odbranu (...) Poznato je da je (savezni) Zakon o vojnoj obaveziizmijenjen po hitnom postupku. Ima indi-cija da e JNA nastojati, pravda jui se timZakonom, da uzme iz opinskih sekreta-rijata za narodnu odbranu sve evidencije(ukljuujui i kartoteke) vojnih obveznikai da e pokuati da organizira u garnizo-nima JNA rasporeivanje vojnih obveznika

u jedinice JNA, Teritorijalne odbrane (TO)i u rezervnu miliciju. (...) Zbog toga treba

2 Komandant Prvog taba Patriotske lige uSRBiH bio je autor ovog priloga, a lanovi tabasu bili: Bei erif, Radaa Munib i Hrvo Kemosa Pala, Skaka Mehmed i dr. Foo Faris iz Staroggrada, Trnka Mirsad i Oru Amir opina Cen-tar, Isakovi Ahmet Novo Sarajevo, Hadi Safeti Berbi Suad Novi Grad, Memi Senaid Ilida,Delilovi Mustafa i Ibrica Muris Hadii, TrnkaHaris Vogoa. Preko Komandata taba u stalnojvezi s tabom bili su aktivisti iz opine Ilija ehiVejsil, Ali Munir, Alispahi Amir, iz Trnova KariHamdo, Sokoca Smaji Mevludin i Kaljine BukvaIbrahim.

sprijeiti da kartoteke i evidencije odu izopinskih sekretarijata za narodnu od-

branu, bez obzira na izgovore koji e u tusvrhu biti upotrijebljeni. (...) Sprijeiti po-kuaje ukidanja opinskih centara za oba-vjetavanje. Osigurati da ovi centri (kojirade pri opinskim sekretarijatima za na-rodnu odbranu) stalno prikupljaju podat-ke sa terena (...).Energino zatraiti da seoruje uzeto od preduzea vrati opinamaili da se plati po stvarnim cijenama. (...) Netreba davati povoda JNA da se angaira,

pa i onda kada bi ociri JNA nastojali dadobiju povod, odnosno kada bi provociraliincidente (...) , itd.

Iza svih ovih aktivnosti stajao je AlijaIzetbegovi, koji je u pravom smislu rijeibio otac Patriotske lige, kao prvog orga-nizovanog oblika otpora velikosrpskojagresiji i rastakanju Bosne i Hercegovine.3 On je vodio glavnu rije i na historijskomsastanku u Domu milicije u Sarajevu,

10. juna 1991., na kojem su prisustvova-li predstavnici bonjakog naroda iz svihkrajeva Bosne i Hercegovine i Jugoslavije.Tada je po prvi put javno ukazano na opa-snost za Bosnu i Hercegovinu i Bonjake iod tada su pripreme za odbranu krenuleintenzivnije. Taj sastanak je dao impuls isnagu za jaanje Patriotske lige BiH, koja je, irei svoju mreu, odigrala kljunuulogu u osvjetavanju i mobiliziranju na-

roda, te u organizaciji odbrane.U svojim javnim istupima, pak, Ali- ja Izetbegovi se i dalje zalagao za mir irazum, za izbjegavanje sukoba i nasilja,smirivanje tenzija, pa se danas neke nje-

3 Ideju za formiranje organizacije, sastavljene odpovjerljivih i patriotski opredijeljenih ljudi, koja bise bavila pitanjima odbrane, dao je sam Izetbego-vi. Kasnije, kada je roena Armija Republike Bo-sne i Hercegovine iji je vrhovni komandant, kaopredsjednik Predsjednitva, bio Alija Izetbegovibio u svojstvu sekretara za odbranu izdao sammu vojnu knjiicu pod rednim brojem 0000001, ukojoj je ubiljeeno i: Otac Patriotske lige.


16/67

23



gove izjave iz tog vremena nerijetko vadeiz konteksta i zloupotrebljavaju. U dijelu

javnosti je, tako, stvoreno uvjerenje kakosmo, toboe, zbog pogrene Izetbegovi-eve politike, agresiju doekali nespremnii sl. Mi koji smo u svemu tome uestvovalidobro znamo ta je sve poduzeto tokom1991. godine na organizaciji odbrane Bo-sne i Hercegovine, ali znamo i sa kakvimsmo se sve problemima suoavali i koliko je bilo nerazumijevanje mnogih ljudi unaoj sredini. U to vrijeme Miloevievi

ideoloki sateliti, predvoeni SDS-om, vodili su estoku propagandu i irili laikako SDA na elu sa Izetbegoviem (i Bo-njaci uope) vodi Bosnu i Hercegovinu usukobe, kako e oni biti krivi za rat i sl.. Nataj nain su uvrivali alibi za ve odavnopripremljenu agresiju protiv Bosne i Her-cegovine iako Bonjaci kao narod nisuuope pokazivali antijugoslavensko ras-poloenje, niti su bili voljni za bilo kakav

sukob. I sam Alija Izetbegovi je bio jakouporan u nastojanju da se jugoslavenskakriza prevlada kompromisom (sjetimo seplatforme Izetbegovi Gligorov iz juna1991.). Naalost, Miloevieva propa-ganda je imala odjeka kod jednog dijelaopozicije, lanova SDP-a, Reformista i sl.,kao i mnogih drugih jugoslovenskih uni-tarista, koji su bili voljni da rtvuju ak isuverenitet Bosne i Hercegovine samo da

se spasi Jugoslavija makar i tako krnja,Miloevieva.U nastavku se elim osvrnuti i na

poziciju u kojoj su se tada nalazili sekre-tarijati za narodnu odbranu u Sarajevu,oni koji su bili u mojoj nadlenosti, kaogradskog sekretara, ali i na ope stanje iuslove u kojima su djelovali nai kadroviu policiji i drugim slubama. Bili smo tadakao u osinjaku. Posjetit u, u Sarajevu je

bilo deset kasarni JNA. Zona odgovor-nosti Gradskog sekretarijata za narodnuodbranu Sarajevo, sa deset opinskih se-

kretarijata, bila je neto manja od zoneodgovornosti etvrtog sarajevskog kor-

pusa JNA, ija se komanda nalazila na Bi-striku. Prvi komandant tog korpusa bio jegeneral Zorc, Slovenac, koji je prijevreme-no penzionisan, da bi na njegovo mjestobio postavljen general urevac, srpskinacionalista.4 Tu je bilo rasporeeno i vieiskusnih, sposobnih i opasnih ocira Voj-ne bezbjednosti, pod komandom pukov-nika Simovia. U toku rata u Hrvatskoj,Generaltab oruanih snaga je formirao

Drugu vojnu oblast, sa sjeditem u Sara- jevu. Za komandanta je postavljen gene-ral Kukanjac. Opasnost za sekretarijate isekretare za narodnu odbranu je prijetilai od Komande vojnog okruga i opinskih vojnih odsjeka koji su imali sjedite u ka-sarni Maral Tito, okrenuti prema Auto-buskoj i eljeznikoj stanici. Komandat vojnog okruga bio je pukovnik Popovi,sa kojim sam, kao sekretar za narodnu

odbranu, imao vie verbalnih duela pre-ko Radio Sarajeva i Radija 202, oko togada li je bilo opravdano ili neopravdanozaustavljanje slanja regruta u JNA. Poredpukovnika Popovia, uestale rasprave, pai verbalne sukobe, imao sam i sa majoromBoaniem, pomonikom komandanta zamobilizaciju. Iz Komande vojnog okru-ga su uestalo stizale ozbiljne prijetnje,usmene i pismene, koje smo mi, sekretari,

odlagali u ladice, a to su novinari objav-ljivali u dnevnoj tampi.5

4 urevac nam je uestalo prijetio, a jednomprilikom (07. septembra 1991. godine) naredio jeda vojnici upere oruje kroz prozore Komandeprema denazi rahmetli Jusufa Delia, ubijenogprilikom sluenja vojnog roka u JNA. Tu scenuneu nikada zaboraviti.5 Vrhunac je bio kada je jedan ocir JNA (ka-snije sam saznao da je to bio pukovnik Remzo Aja-novi), doao u moj stan, te mojoj majci i supruzirekao da je prisustvovao sastanku kojim je ruko-vodio pukovnik Popovi, na kojem je donesenaodluka da se ja uhapsim (on je na tom sastankubio jedini ocir Musliman). Ta situacija je uzne-


17/67



Teritorijalna odbrana SRBiH je tako-e bila u rukama srpskih nacionalista i

direktno vezana za Generaltab oruanihsnaga. Republiki tab Teritorijalne od-brane BiH imao je sjedite u dananjojzgradi Predsjednitva BiH, sa ulazom odparka, kod Ali-paine damije. Funkcijukomandanta je obnaao general Vukosav-ljevi, srpski nacionalista koji je oekivaoda bude postavljen za komandanta vojskeRepublike Srpske. Gradski i okruni tabTO su bili smjeteni u naselju Ciglane, u

zgradi Staklara. Ociri Teritorijalne od-brane, Republikog taba Teritorijalne od-brane, Gradskog i Okrunog taba su bilipod komandom generala Vukosavljeviasve do 6. aprila 1992. godine. Na sastankuodranom toga dana, izmeu ostalog, na-redio je da Bonjaci i Hrvati vie ne dolazena posao do daljnjeg, dok su ociri srpskenacionalnosti, uglavnom, ve bili otili ukasarnu u Lukavicu ili zgradu Druge voj-

ne oblasti.6

U tom prvom periodu pripremanjaodbrane Republike Bosne i Hercegovine,meu nama jo uvijek nije bilo ocira izJNA. Oni su se kasnije prikljuivali, za- visno od okolnosti. Narod je za odbranuorganizirala i pripremala SDA i Patriot-ska liga. Tek u drugoj polovini septem-bra 1991.godine, na sastanku Patriotskelige (Kriznog taba), na kojem sam i ja

prisustvovao i dao svoj glas, donesena je odluka da se u redove Patriotske ligeponu primati i vojna lica. Sve do tada,mirila moju familiju, posebno majku. Od sljedeeveeri sam spavao u zgradi Gradskog sekretarijataza narodnu odbranu, a SDA mi je odredila pratio-ca, Ejuba Karamehmedovia Karamehu, koji jesvojevremeno u Beu trenirao i savladao borilakevjetine. Karameho je preivio rati danas je veli-ki patriota, dva sina su mu poginula u agresiji naRBiH, a sa treim maloljetnim sinom se do krajarata borio u redovima Armije RBiH.6 O tome pie Hasan Efendi, u svojoj knjiziKo je branio Bosnu (Sarajevo, Udruenje graana ple-mikog porijekla BiH, 1999.), str. 112-113.

mnogi ociri bonjake nacionalnosti ustrukturama JNA i TO SRBiH su po slu-

benoj dunosti donosili ili sprovodili od-luke koje su bile direktno uperene protivodbrambene snage Bosne i Hercegovine.Predsjednik Izetbegovi je takve odlukenastojao svim sredstvima osporiti, ispra- viti ili zaustaviti njihovo sprovoenje, a utom pravcu smo djelovali i svi mi koji smoslijedili politiku Stranke demokratske ak-cije. Najveu zatitu smo, dakle, imali uStranci demokratske akcije, Patriotskoj

ligi, naim kadrovima u policiji, a poseb-no u moralnoj snazi, mudrosti i karizmipredsjednika Alije Izetbegovia.

Odluke koje je tada donosio AlijaIzetbegovi kao i one koje su uslijedile uznjegovo odobrenje (mobilizacija rezervnog sastava policije, 19. septembra 1991.,i kasnije mobilizacije, sprjeavanje imple-mentacije odredbi Zakona o izmjenama idopunama zakona o vojnoj obavezi, skla-

njanje vojne dokumentacije kartoteka ikartona, sprjeavanje provoenja mobili-zacije i slanja regruta u JNA, spaavanjeregruta iz kasarni i ratita Hrvatske, su-protstavljanje i sprjeavanje oduzimanjaoruja od TO BiH i skladitenja u maga-cine JNA, obezbjeivanje logistike za PLi TO BiH kasnije Armiju RBiH, kao idruge aktivnosti sekretarijat za narodnuodbranu, Patriotske lige, policije) pred-

stavljaju temelj poetne faze odbrane Bo-sne i Hercegovine, koji je, kasnije, dobiokao nadgradnju: novu vojnu organizacijui ocirski kadar. Tako je roena ArmijaRepublike Bosne i Hercegovine na po-nos.

***Jo 1988. godine upravljaki vojni vrh

je preimenovao Generaltab JNA u Gene-raltab Oruanih snaga, to je bilo proti-

vustavno, faktiki vojni pu. Predsjedni-tvo SFRJ, na elu kojeg je tada bio RaifDizdarevi, moralo je tada reagirati. Ali


18/67

25



umjesto da su reagirali, oni su naredne,1989. godine unaprijedili sve one ocire

koji su u toj reformi uestvovali. Tada jei dolo do poznate reorganizacije Teritori- jalne odbrane, kada se pojavlju i vikovinaoruavanja, koji su potom zavravali umagazinima JNA. Sredinom maja, ta-nije 14. maja 1990. godine, Generaltabdonosi naredbu da se oruje TO radi u- vanja prenese u magazine JNA, sputa je zatim Prvoj vojnoj oblasti (Komandantgeneral Spirkovski), odakle se naredbe

dalje sputaju, iz dana u dan, kao da jesve ve unaprijed bilo pripremljeno. To je vrlo znaajna indikacija koja upuujena to da je u pitanju bio prethodno osmi-ljen i dobro pripremljen plan. Konano,posljednje komunistiko predsjednitvoBosne i Hercegovine, 19. oktobra 1990.(na mjesec dana prije prvih demokratskihizbora), donosi odluku da se naoruanje i vojna oprema TO BiH preda u vojne ma-

gazine JNA, pa je tako republika vojnasila bila faktiki razoruana.Nakon izbora i konstituisanja no-

vog Predsjednitva, Alija Izetbegovi jekao njegov predsjednik uporno pokua- vao opozvati odluku prethodnog sastavaPredsjednitva i vratiti barem dio orujaTO koje je zavrilo u vojnim skladitimaJNA. Naalost, u Predsjednitvu su tada, voljom apsolutne veine graana srpske

nacionalnosti, sjedili prof. Koljevi i Bilja-na Plavi (tada i predsjednica Savjeta zanarodnu odbranu), koji su opstruirali svata nastojanja.

Sjeam se jedne epizode s kraja novembra 1991., kada sam PredsjednikaIzetbegovia upoznao sa naredbom Re-publikog taba TO (pov. br.06/2-48-74,od 26. 11. 1991.) u vezi sa povlaenjem ipredajom vikova naoruanja i municije,

kao i s planom dinamike prevoenja vi-

kova tog naoruanja.7 Predsjednik Izetbe-govi je u prisustvu ministra odbrane Re-

publike Bosne i Hercegovine, Jerke Doke,zatraio od mene da napiem prijedlogakta o vraanju oduzetog oruja TO-a odstrane JNA. Postupajui po tom nalogu, ja sam u Ministarstvu odbrane (sa Muni-rom Bisiem i Omerom Baiem), sainioprijedlog akta o vraanju naoruanja u vlasnitvu TO iz magacina JNA., u kojem je stajalo: ... (1) ovim se stavlja van snagenareenje RtTO RBiH br. 06/2-48-74 od

26. 11. 1991. koje se odnosi na povlaenjevikova naoruanja TO, kao nezakonito;(2) Obavezuje se RTO da vrati naoru-anje TO koje je ve povueno iz magaci-na TO; (3) Stavlja se van snage zakljuakPredsjednitva SRBiH od 19. 10. 1990. kojise odnosi na predaju naoruanja TO i sviakti doneseni na osnovu tog zakljuka... (itd.). Izetbegovi je taj prijedlog izloiona sjednici Predsjednitva, ali zbog pro-

tivljenja srpskih lanova, prijedlog tadanije usvojen. Tek 12. marta 1992. godine,Predsjednitvo BiH je stavilo van snageodluku od 19. oktobra 1990., ali to je vebilo prekasno. U meuvremenu, uvelikosu sprovoene naredbe koje su stizale izRepublikog taba TO i Generaltaba oru-anih snaga u Beogradu.8

***U maju 1991. godine na TV-ekrani-

ma je prikazana jezovita scena davljenja vojnika JNA u Splitu, slika koja je obila7 Faksimil plana dinamike vikova naoruanjase nalazi u privatnoj arhivi autora.8 Tako je Gradski tab TO pod brojem 06/995-1od 2. 12. 1991. godine uputio naredbu opinskimtabovima: Na osnovu nareenja RTO SRBiHpov. br. 06/2-48-74 od 26.11.1991 godine, a u vezipovlaenja i predaje vikova naoruanja i municije, nareujem: (1) vikove naoruanja puaka 7,9mm i automata 7,62mm predati VP 2709 Sarajevo.Uz puke 7,9 mm predati 1, a uz automate 2 b/kmunicije... nareenje Gradskog taba TO 2120Sarajevo, br. 06/995-1 od 2. 12. 1991 godine, u pri-vatnoj arhivi autora.


19/67



svijet. Roditelji ija su se djeca kao regrutinalazila u JNA s razlogom su se uplaili za

sudbinu svoje djece, pa su, ne znajui tada poduzmu, u panici dolazili kod mene,oekujui neki savjet ili uputu. Formiralismo tada udruenje roditelja Svi za sve,koje je bilo izuzetno aktivno. O svim timnaim aktivnostima je, naravno, bio oba- vijeten i predsjednik Alija Izetbegovi,koji nam je pruio bezrezervnu podrku.Nastojali smo svim sredstvima da spasi-mo tu djecu, mladie upuene na odslu-

enje vojnog roka, a potom baene u vr-tlog ratnih sukoba, voljom velikosrpskihmonika koji su JNA ve uveliko koristilikao instrument za ispunjenje svojih veli-kodravnih ideologija. O svemu tome op-irno sam pisao u knjiziMama, moramim glavu dati(Sarajevo, 2002.), posvee-noj stradanju vojnika u JNA. Kao to re-koh, i predsjednik Izetbegovi se aktivnoukljuio u tu borbu. Stupio je u vezu sa

Salimom abiem u Zagrebu, Graanli- jom po roenju, kao i sa drugim ljudimaokupljenim oko Zagrebake damije, tedogovorio neke konkretne aktivnosti utom smjeru.9 Veza je uspostavljena i sa vlastima Republike Hrvatske, koje su namizdavale bjanko putne isprave, a one supotom izdavane regrutima koji su izvla-eni iz kasarni i upuivani u svoja mjesta

9 Salim abi (1936.-2001.), cijenjen kro- ja-obrtnik i modni kreator sa uglednom klijen-telom, te istaknuti drutveni djelatnik i aktivist.Bio je predsjednik Graevinskog odbora Zagre-bake damije, dugogodinji lan, a jedno vrijemei predsjednik Sabora Islamske zajednice. Jedan jeod osnivaa Stranke demokratske akcije, te jedanod njenih prvih potpredsjednika. Alija Izetbegovi je veoma cijenio Salima, a mogu to ilustrovati isljedeim primjerom: bio sam lan delegacije Ko-ordinacionog tijela za izbor reisu-l-uleme Islamskezajednice, koja je poetkom 1993. posjetila pred-sjednika Izetbegovia sa prijedlogom novog reisa.Kada smo mu iznijeli prijedlog (dr. Mustafa ef. Ce-ri), Izetbegovi je upitao samo jedno: ta o tomeSalim abi kae? Kakvo je njegovo miljenje?

roenja i stanovanja. Mnogi od njih su seodluivali da ostanu i da brane Hrvatsku,

zajedno sa vie od 20.000 Bonjaka kojinisu bili dravljani Hrvatske, ali su stupaliu redove njenih branilaca, uvjereni da ebranei Hrvatsku braniti i svoju domovi-nu, Bosnu i Hercegovinu.

***U aprilu 1991. donesen jeZakon o

izmjenama i dopunama Zakona o vojnojobavezi, koji je bio oma oko vrata Bosni iHercegovini. Po tom zakonu, sekretarijati

za narodnu odbranu su trebali odmah(kako je istaknuto) predati poslove vojneobaveze, mobilizacije i regrutacije voj-no-teritorijalnim organima JNA, zajednosa cjelokupnom vojnom evidencijom idokumentacijom. Sekretari sekretarijataza narodnu odbranu iz reda SDA redomsu odbijali sprovoenje tog zakona.

Zbog ega je bilo znaajno sklanjanjedokumentacije i uope onemoguavanje

primjene spomenutog zakona? U to vrijeme rasplamsavao se rat u Jugoslaviji,najprije desetodnevni sukob u Sloveniji,a zatim velikosrpska agresija na Hrvatsku.Jugoslovenskoj narodnoj armiji je trebalo vojnika, traili su da aljemo i regrute. Tosmo odmah u startu odbili. Ja sam u juluposlao samo jednu manju grupu regrutai to dobrovoljaca Srba i dalje sve za-ustavio: Tako su postupile i moje kolege,

odnosno svi oni koji su imenovani nate poloaje ispred SDA. U svemu tome vrhovni autoritet na koga smo se mogliosloniti bio je predsjednik Izetbegovi. U vie navrata u to vrijeme imao sam prilikuda sa njim neposredno razgovaram. Biosam meu rijetkim slubenicima iz sekto-ra odbrane s kojim je on mogao otvorenorazgovarati. Slubene prostorije Sekretari- jata za odbranu su bile u zgradi Skuptine

grada, koja je odmah do zgrade Predsjed-nitva, pa je i to olakavalo nae meusob-ne kontakte.


20/67

27



U najavljenu posjetu Sekretarijatu zanarodnu odbranu opine Centar, adresi-

ranu na moje ime, 23. avgusta 1991. go-dine, doli su Komandant vojnog okru-ga Sarajevo, pukovnik Obrad Popovi,pomonik Komandanta za mobilizaciju,major Boani i potpukovnik Plevi, upratnji predstavnika Saveznog sekretarijata narodne odbrane (SSNO) iz Beogra-da, ije ime nisam saznao, a po inu jebio pukovnik. Cilj njihove posjete bila jeprimjenaZakona o izmjenama i dopuna-

ma Zakona o vojnoj obavezi i dogovor u vezi sa preuzimanjem vojne dokumenta-cije. Ispred opine Centar su bili prisutnipredsjednik opine prof. dr. Radomir Bu-latovi i lan izvrnog odbora MuhamedSmailbegovi. Zahtjevu predstavnikaSSNO iz Beograda da predamo vojnu do-kumentaciju (kartone i kartoteke i dr.) jasam se otvoreno suprotstavio, pozivajuise na Odluku Vlade SRBiH, donesenu na

76 sjednici, odranoj 23. 08. 1991. godi-ne, kojom se odlae primjena Zakona oizmjenama i dopunama Zakona o vojnojobavezi.10 Situacija je na tom sastankubilo dosta zategnuta. Pale su i teke rijei,pa i prijetnje, ali ja nisam popustio. Rekaosam predstavniku SSNO-a, pukovniku izBeograda, da on moe nareivati u Srbi- ji, a da zaboravi Bosnu: kod nas moe bitisamo musar i nita vie. Kada je zatraio

da obie kancelarije Sekretarijata i ustao, ja sam ga otro upozorio: Sjedite i pijtekahvu, nema obilaska kancelarija. Otilisu pognutih glava, ljuti i nezadovoljni. Alinisu odustajali...

Desetak dana kasnije od predsjednikaSkuptine optine Centar, Radomira Bu-latovia, dobio sam dopis sljedeeg sadr-aja:Dana 4. septembra 1991. godine, pri-mio sam zahtjev pov. br. 03-1/32 od 4. IX.

10 Fotokopija Odluke Vlade SR BiH sa 76. po-sebne sjednice od 23. VIII. 1991. godine, u privat-noj arhivi autora.

1991 godine Komande vojnog okruga Sara- jevo u vezi ispunjavanja zakonskih obave-

za o vojnoj obavezi Zakona o optenarod-noj odbrani, te zahtijevam da se postupi poistom, kako bi se moglo dalje raditi na re-dovnom popunjavanju jedinica JNA....11 Uspomenutom zahtjevu komandanta voj-nog okruga Sarajevo koji je upuen pred-sjedniku opine Centar Sarajevo, izme-u ostalog, pisalo je:...organi Komandevojnog okruga Sarajevo, s predstavnicimaSSNO su dana 23. avgusta 1991 godine,

obavili razgovor sa predstavnicima opti-ne Centar u smislu postizanja dogovora za preuzimanje dokumentacije. Na sastankus predstavnicima optine, predsjednik op-tine je izrazio spremnost da se potujuiSavezni zakoni treba na legalan nain izvr-iti primo-predaja poslova. Ovakvom stavuotro se suprostavio sekratar Sekretarijataza narodnu odbranu, zahtijevajui da se potuju stavovi MNO SRBiH. 12

Ozbiljne prijetnje Komande vojnogokruga Sarajevo i predstavnika SSNO suupuene i ostalim sekretarima za narodnuodbranu, o emu su me oni, kao nadle-nog gradskog sekretara, odmah usmeno ipismeno obavjetavali. Ubrzo sam o timneeljenim posjetama i prijetnjama, upu-enim sekretarima za narodnu odbranu,upoznao predsjednika Izetbegovia, kaoi ministre Jerku Doku i Aliju Delimusta-

a.Komanda vojnog okruga Sarajevo s vojnim odsjecima uporno je slala naredbeza upuivanje regruta u JNA i provoenjemobilizacija. Sekretari za NO, odbijali suizvrenje tih naredbi i tako se nali u veli-koj opasnosti. Ja sam zbog toga zaradio i

11 Akt predsjednika Skuptine optine Centar,prof. dr. Radomira Bulatovia od 4. IX. 1991 godi-ne, u privatnoj arhivi autora.12 Akt Komande vojnog okruga Sarajevo pov.br. 03-1/32 od 4. IX. 1991. godine, u privatnoj ar-hivi autora.


21/67



krivinu prijavu od strane vojno-bezbjed-nosnih organa, kao i neki drugi sekreta-

ri. U njoj je stajalo da kazna za navedenodjelo iznosi do 5 godina zatvora, ali zbog vanrednog stanja u mom sluaju bi tobilo od 5 godina, pa na vie.

No, 19. septembra 1991. godine Pred-sjednitvo SR Bosne i Hercegovine, naprijedlog Predsjednika Alije Izetbegovia,donosi znaajnu odlukuda se prekinemobilizacija koja je bila u toku i obustaviupuivanje regruta na odsluenje vojnog

roka u JNA iz SRBiHjer bi to, objektivno,samo doprinijelo daljoj eskalaciji suko-ba.13 Za mnoge vojne obveznike, a poseb-no za nas sekretare koji smo do tada svimsilama koili i sabotirali pokuaje mobili-sanja ljudstva iz Bosne i Hercegovine i nji-hovog upuivanja na ratita u Hrvatskoj ta je odluka donijela veliko olakanje.

Predsjednik Izetbegovi je u vie navrata i javno istupao, poruujui graani-

ma Bosne i Hercegovine da se ne odazi- vaju pozivima na sluenje vojnog roka ilimobilizaciju, drugim rijeima za uee uagresiji na Hrvatsku, kada je izmeu osta-log kazao da to nije na rat. Kasnije e seove njegove rijei vaditi iz konteksta i kri- vo tumaiti, kao da je on, toboe, izjavioda ga se rat u Hrvatskoj i sudbina Hrvatskene tie, a zapravo je to bila najvea pomokoja se u tom trenutku mogla sa nae stra-

ne pruiti Hrvatskojjer je strukturamaJNA znatno oteano mobilisanje ljudstvai popunjavanje jedinica. Sjeam se dobro,25. decembra 1991. godinetelefonomme pozvao major Boani, pomonik ko-mandanta za mobilizaciju, zahtijevajuida istog trena objavim i provedem opumobilizaciju. Bilo bi to prvi put od Tr-anske krize (ranih pedesetih godina) dase u naoj zemlji provede opa mobilizaci-

13 Odluka Predsjednitva SR Bosne i Hercego-vine br. 02-011-881/91 od 19. IX. 1991. godine, uprivatnoj arhivi autora.

ja. Da je provedena, ne bi bilo ni Hrvatske,ni Bosne i Hercegovine, pa tako ni Bo-

njaka. Kasnije sam izraunao da smo miu Sarajevu, samo sa tri ue gradske opine(Stari Grad, Centar i Novi Grad), trebalimobilisati 21.000 ljudi! A koliko bi ih tekbilo iz svih deset sarajevskih opina? Svebi to krenulo na Dubrovnik, na Slavoniju idruga ratita u Hrvatskoj. Veliko je pitanjeda li bi odbrambene snage te zemlje uopeizdrale.

Odmah poslije tog razgovora nazvao

sam druge sekretare (koji su, isto tako, umeuvremenu primili pozive iz vojnihodsjeka, sa zahtjevom za provoenje mo-bilizacije.), te im kazao da bjee iz sekre-tarijata i ne noivaju kod svojih kua, aJNA neka uzaludno trai dokumentaciju,koja je ve bila sklonjena. Odmah po-tom o svemu sam izvijestio predsjednikaAliju Izetbegovia. On mi je odgovorioda sam dobro postupio i upitao da li mi

treba kakva zatita. Odgovorio sam mu vie u elji da i njega dodatno ohrabrim:Predsjednie, mene Allah uva, uzdamse u Njegovu zatitu! Poslije toga, nazvaome Avdo Hebib, pomonik ministra unu-tarnjih poslova, u ali mi najprije estitaoBoi, a zatim obavijestio da ga je zvaoPredsjednik u vezi sa mojim obezbjee-njem. Zahvalio sam mu na brizi i rekao da ve imam obezbjeenje. Te veeri sam se

jo dva puta uo sa Predsjednikom, koji jezvao i pitao za stanje. Hvala Bogu, sve jeproteklo u miru.

Kada se danas, vie od dvije decenijeposlije tih zbivanja, sagledava i ocjenjujerad sekretara za narodnu odbranu, onihkoji su izabrani poslije prvih demokrat-skih izbora, po prvi put demokratskomprocedurom moemo kazati da su nji-hovim djelovanjem i zalaganjem spaene

moda i desetine hiljada ivota, kako voj-nika JNA koji bi iz Bosne i Hercegovinebili upueni da se bore za velikosrpske


22/67

29



ciljeve, tako i ivota hrvatskih branitelja.Ti sekretari za narodnu odbranu su odgo-

varali po istom zakonu kao i komandan-ti opinskih i viih tabova Teritorijalneodbrane, ista je bila njihova odgovornost,pa ipak sekretari su ve u to vrijeme na-stojali da osujete agresorske i zloinakeplanove JNA (skrivajui vojnu dokumen-taciju), a gotovo svi komandanti tabovaTO-a, koji su na te poloaje imenovani vojnom linijom, slijepo su slijedili i sprovodili nareenja koja su im stizala iz ve

otvoreno velikosrpskog vojnog vrha, pre-dajui oruje do zadnje puke.***

Poetkom jula 1991. godine vie putasam sa predsjednikom Alijom Izetbego- viem, u Centrali SDA i PredsjednitvuRBiH, razgovarao o zatiti vojne doku-mentacije, u kojoj su se nalazili i kartonirezervnog sastava milicije, odnosno poli-cije. Aktivni i rezervni sastav policije tada

nije bio nacionalno izbalansiran premapopisu stanovnitva 1991. godine. Srbi subili znatno vie zastupljeni i zauzimali suodgovorne funkcije u MUP-u. U vezi sanacionalnim balansom u policiji razgovarao sam i sa tadanjim ministrom unu-tranjih poslova, Alijom Delimustaem,a predmet razgovora je bila i eventualnamobilizacija rezervnog sastava. Tako je15. jula 1991. godine upuena depea

Republikog sekretarijata unutranjihposlova (SUP) gradskom, opinskim iokrunim sekretarijatima za unutranjeposloveda popunjavaju upranjena mje-sta sa pripadnicima odgovarajue nacio-nalnosti. Meutim, depea se nije moglaispotovati, poto su svi vojni obveznicibili rasporeeni u jedinice JNA i TO, a onisu imali prioritet u odnosu na druge. I da-lje su policajci nesrpske nacionalnosti bili

u manjini.Po zavretku desetodnevnog sukobasa JNA u Sloveniji, rat se preselio na su-

sjednu Hrvatsku, gdje su ve bili poinjeni veliki zloini. JNA se postepeno povlaila

u Bosnu i Hercegovinu, prijetei njenojsigurnosti. Srpski narod se sve vie nao-ruavao orujem JNA i TO SR BiH, to je uslonjavalo politiko-bezbjednosnusituaciju u naoj zemlji. Trebalo je to brei ekasnije osposobiti i opremiti legalneorgane i slube unutranjih poslova.

Predsjednitvo RBiH, na ijem je elubio Alija Izetbegovi, 19. septembra 1991.godine donosi historijsku odluku o mo-

bilizaciji aktivnog i rezervnog sastava or-gana i slubi unutranjih poslova. Repu-bliki MUP je istog dana svim organimai tijelima unutranjih poslova uputio de-peu u vezi sa provoenjem mobilizacije.Svi organi i slube bezbjednosti su prelina rad po takozvanom prvom i drugomstepenu, u skladu sa Planom za djelovanjeu kriznim situacijama i neposrednoj rat-noj opasnosti. Mobilizacija je provedena

u svim opinama, Gradskom sekretarijatuza unutranje poslove Sarajevo i Okru-nom sekretarijatu za unutranje posloveSarajevo.

Nakon provedene mobilizacije, utvr-ena je nedovoljna popunjenost jedinica isastava organa unutranjih poslova. Osimtoga, nacionalni sastav nije odgovaraonacionalnom sastavu stanovnitva na po-druju Grada i Okruga. Poslije konsulta-

cija Ministarstva odbrane i Ministarstvaunutranjih poslova sa PredsjednitvomRBiH, Predsjednitvo je 23. septembra1991. godine, razmatrajui politiko-bez-bjednosnu situaciju u SR BiH, odobriloangaovanje dodatnog broja rezervnog sa-stava milicije iz kontingenta nerasporee-nih vojnih obveznika koji se vode u sekre-tarijatima za NO. Odluku Predsjednitva je potpisao predsjednik Alija Izetbegovi.

Tek poslije ove Odluke Predsjednitva,mobilizaciju smo proveli sa uspjehom,s obzirom da smo na raspolaganju imali


23/67



obveznike iz rasformiranih jedinica JNA iTO. Primjera radi, jedna od takvih rasfor-miranih jedinica imala je zborno mjesto uUivku kod Hadia. Sekretarijati za na-rodnu odbranu su radili danonono. Tako je, na primjer, za jednu no, Sekretarijat zanarodnu odbranu opine Centar Sarajevosainio i izdao rjeenja o dodjeli na ratni

raspored (RR) Gradskom i Okrunom se-kretarijatu za unutranje poslove oko 600pripadnika RR-a. Ukupno je na podrujuSarajevskog okruga mobilisano 3.600 no- vih pripadnika RR-a, a kasnijim mobiliza-cijama se taj broj poveao.

Poslije sprovedene mobilizacije rezervnog sastava policije, mi smo odahnuli.Mobilizacija je bila legalna i legitimna. Svipripadnici su dobili uniforme, odgovara-

jue naoruanje (duge ili kratke cijevi), aproveli su najmanje desetodnevnu stru-nu obuku. Izvreno je po planu bojevo

gaanje sa osobnim i kolektivnim naoru-anjem.

Policajci su bili garancija odbrane Bo-sne. Odreeni broj pripadnika policije jepoetkom agresije bio na prvim borbe-nim linijama. Mobilisane jedinice i sasta- vi organa uprava policije su bili potpunopopunjeni i osposobljeni, to je iznenadilo

Beograd. Naime, prema naem saznanju,informaciju o uspjeloj mobilizaciji je Sa- veznom sekretarijatu za narodnu odbranu(SSNO) prenio Stanii Mio, sekretarSekretarijata za unutranje poslove gradaSarajeva, kojeg sam bolje upoznao prekomog zamjenika u gradskom Sekretarijatu,Branka Kovaevia, koji je u SDS-u bioKaradiev sekretar. U Sarajevo, u Grad-ski i Okruni sekretarijat uprave policije,

upuena je Glavna inspekcija narodne od-brane iz Beograda (GINA), o emu me jeobavijestio Ramo Dapo, rukovodilac od-

Vojna knjiica Armije RBiH br. 0000001, izdata predsjedniku Izetbegoviu


24/67

31



brambenih priprema u Gradskom i Okru-enom sekretarijatu. Dogovorili smo da se

inspektori iz GINA-e legitimiu i da se odnjih trai originalna punomo, te da im sene smiju dati povjerljivi podaci.14

Odluka o mobilizaciji RR-a pripadni-ka uprave policije od 19. septembra 1991.godine, koju je potpisao predsjednik Pred-sjednitva RBiH Alija Izetbegovi, imala je dalekosene pozitivne posljedice u od-brani RBiH. Zahvaljujui opremljenosti iobuenosti pripadnika policije, nije dolo

do veih i traginijih incidenata u vrijemepostavljanja barikada i blokade Sarajeva umartu mjesecu 1992. godine. Uspjeno jeodravan krhki javni red i mir, sve do 4.aprila 1992.godine. Od toga dana policija je, zajedno sa Patriotskom ligom, uspje-no uvala linije odbrane oko Sarajeva kojesu uspostavile JNA i paravojne srpske je-dinice. Policija je na uspostavljenim linijama odbrane ostala sve do oktobra 1992.

godine, a neke policijske jedinice i kasnije. Preuzimanjem linija odbrane od straneTO BiH, odnosno Armije Republike Bo-sne i Hercegovine, policija se, osim spe-cijalnih jedinica, povukla i obavljala po-slove i zadatke obezbjeenja javnog reda imira, kao i drugih poslova u opkoljenomSarajevu. Po potrebi, policija je i dalje bila14 O ciljevima GINA-e u svom izvjetaju RamoDapo navodi: Osnovni cilj i zadatak GINE bio je

da onemogui daljnje omasovljavanje, osposoblja-vanje i naoruavanje organa i slube uprave poli-cije, te smijeniti i procesuirati Nihada Halilbego-via, sekretara gradskog sekretarijata za narodnuodbranu, Ramu Dapu, rukovodioca organizacij-sko-odbrambenih priprema gradskog i okrunogsekretarijata za unutranje poslove, Rudu Kuhi-nju, sekretara O SUP-a Centar, Sulju Agia, sekre-tara O SUP-a Stari Grad, te jo neke kadrove op-inskih sekretarijata za narodnu odbranu i upravupolicije. Zahvaljujui iskustvima i snalaljivostimaovih kadrova, GINA je onemoguena da realizujesvoje nakane, ali su od tada kadrovi srpske nacio-nalnosti bili sve kompaktniji, drskiji, bezobzirniji ibezobrazniji... (pismeni izvjetaj Dapo Rame, uprivatnoj arhivi autora).

na linijama odbrane grada. Stanice policije Olovo, Ilija, Vogoa i Hadii, zajedno

sa Armijom RBiH uvali su linije odbranedo kraja agresije.***

Dan Jugoslovenske narodne armije, 22. decembar, posljednji puta u naojzemlji obiljeio se 1991. godine. Na toobiljeavanje doao je komandant tabaTO BiH, general Vukosavljevi, u pratnjipukovnika Hasana Efendia, komandan-ta Gradskog taba TO Sarajeva, tu je bio

i gradonaelnik Sarajeva Muhamed Kre-evljakovi, zatim predsjednik gradskogIzvrnog odbora Stanii itd. Gradskojskuptini se tada uruuje velika plaketa,za razvoj, opremanje i funkcionisanje TOna podruju 10 gradskih optina, to po-najbolje oslikava svu apsurdnost tadanjesituacije. Boe moj, mislim ja, nagraujunas, a Teritorijalnu odbranu su potpunorazoruali i unitili jo jedina naredba

koja treba da doe jeste da nam uzmu iono protuavionsko oruje, koje je bilorasporeeno u tvornicama. General Vu-kosavljevi mi se tom prilikom obratiorijeima: Gospodine sekretare, vi seMuslimani naoruavate. Dokaite mi,odgovorio sam mu, kako se to naorua- vamodok vi iz Vojske ve mjesecimauveliko dijelite oruje Srbima i navedohmu jedan konkretan sluaj iz Sokoca. Od-

govorio mi je kako posjeduje dvije runebombe kune izrade, iz muslimanskihradionica... U sebi pomislih: pojma tinema. Nisam, meutim, ni ja znao da suoni ve tada u depu imali naredbu, koju je Vukosavljevi donio iz Beograda, o izu-zimanju protivavionskog oruja TO-a posvim veim preduzeima i fabrikama.

Tek 24. decembra, kod mene je do-ao Hasan Efendi i pokazao mi to nare-

enje. Vidio sam da na aktu stoji datum18. decembra, pa sam ga upitao otkudato kanjenje. Odgovorio je: Da dobije-


25/67



mo na vremenu. Moram priznati da mitaj odgovor ni danas nije razumljiv. Ako

nisam dobio jasan odgovor u vezi s da-tumom na dokumentu, od Efendia samdobio potpun plan izvlaenja tog oruja.Iste veeri odluio sam da o tome obavije-stim predsjednika Izetbegovia. Potraiosam ga u centrali SDA, gdje se odravalasjednica delegata iz cijele Bosne i Herce-govine. Kada sam mu saoptio razlog svogdolaska, u momentu je shvatio ozbiljnostsituacije i zamolio me da ostanem na toj

sjednici do kraja, kako bismo mogli po-slije razgovarati. Kako je sjednica trajalado kasno u no, nakon njenog zavretkadogovorili smo se da sljedeeg dana do-em u Predsjednitvo SR BiH i da u miruo svemu porazgovaramo.

Sutradan sam upoznao Predsjedni-ka sa naredbom Republikog taba TOo predaji protivavionskog naoruanja,o kojoj me je obavijestio Hasan Efendi.

Vidno zabrinut, hodajui po kancelariji,upitao me ta bih ja u ovom sluaju ura-dio. To je bio njegov nain komunikaci- je i ophoenja: nikada nije donio vanuodluku, a da nije upitao sugovornike zanjihovo miljenje. Kratko sam odgovorioda bih uskratio povjerenje generalu, jer onradi protiv Bosne. Ne moete ga smijeni-ti, jer je vezan za Generaltab, ali moetemu uskratiti plau, koju kao komandant

TO BiH prima od nas. Nije vie pitao, vemi je naloio da vidim kako ta stvar stojipo zakonu. Odluio je da problem iznesena Predsjednitvo. Zaduio sam pomo-nika sekretara Sekretarijata za NO opineCentar, Asima Memievia, da provjerisve zakonske propise, da ih brzo kopi-ra i donese. U meuvremenu, na pozivPredsjednika, pridruio nam se i HasanEfendi. Kako se sjednica Predsjednitva

i Savjeta za narodnu odbranu, zbog kato-likog Boia, nije mogla odrati prije 27.decembra, Predsjednik je zamolio Efendi-

a da do daljnjeg ne sputa spomenutunaredbu prema opinskim tabovima TO,

da se oruje ne bi izvuklo. Meutim, Efen-di je odmah sutradan, 26. decembra, tunaredbu proslijedio opinskim tabovi-ma. U toj naredbi je, izmeu ostalog, sto- jalo:Izvriti izuzimanje od radnih organi-zacija i predaju kompletnog naoruanja imunicije kalibra preko 12,7 mm na daljeuvanje JNA.(...) Preuzimanje i transport je u nadlenosti JNA. Sa izvrenjem zadat-ka otpoeti odmah a po izvrenom zadatku

dostaviti mi izvjetaj o koliini i asortima-nu predatog naoruanja... (Teritorijalnaodbrana 212o, Sarajevo, Pov. br. 06/1053-2, 26. 12. 1991.v. faksimil br. 1).

Zato je to Efendi uinio i pod ka-kvim okolnostima, nije mi poznato i nebih nagaao. No, on se kasnije, poslijerata, pokuao opravdati tako to je od-govornost za izuzimanje protivavionskognaoruanja prebacivao na predsjednika

Izetbegovia. U svojoj knjizi, objavljenojpoetkom 1999. godine, Efendi podsjeakako nareenjem Republikog taba TOSRBiH o prikupljanju i predaji naorua-nja iz oktobra 1990. nije bila obuhvae-na predaja protivavionskog naoruanja,pa je general Drago Vukosavljevi kaokomandant TO SR BiH lino otiao uBeograd i donio nareenje da se i proti- vavionski topovi i ostala orua predaju u

vojne magazine JNA, dodavi potom:Otome je potpisan zvanini akt predsjednikaPredsjednitva BiH Alije Izetbegovia , uztvrdnju da se Teritorijalna odbrana gradaSarajeva tom nareenju suprotstavilainismo ga izvrili, bez obzira to ga je pred-sjednik Izetbegovi potpisao .15

15 Hasan Efendi,Ko je branio Bosnu, str. 106-107. Slino generalu Efendiu, inae, pie i generalVahid Karaveli, jedan od ratnih komandanata 1.korpusa Armije RBiH:Poto prethodnim naree-njima nije bilo obuhvaeno naoruanje kalibra pre-ko 12,7 mm, krajem 1991. u Beogradu, predsjednikPredsjednitva SRBiH Alija Izetbegovi potpisuje, za-


26/67

33



Historijske istine radi, valja naglasitida Predsjednik Izetbegovinije potpisao

nikakvo nareenje za izuzimanje oruja;naprotiv, ve 27. decembra, on je u imePredsjednitva, posredstvom Ministarstvaodbrane, obavijestio tabove TO i predu-zea u kojima se nalazilo protivavionskooruje da su u pogledu nareenja koman-danta Republikog taba TO SR BiH od 18.decembra duni postupiti tako to e JNApredati samo ono naoruanje i municiju,iji je vlasnik bila JNA ili ga je besplatno

ustupila tabovima TO, dok se ono oruje, iji vlasnik nije JNA (drugim rijeima,koje je u vlasnitvo TO) imai dalje uvatiu skladu sa dosadanjom praksom, ukolikoPredsjednitvo SRBiH ne donese drugaijuodluku (Predsjednitvo SRBiH, Pov. broj:01-55/91, od 27. 12. 1991., v. faksimil br.2). Ovako oprezno koncipiran nalog jetrebalo da umanji sumnju organa JNA,tada jo uvijek legitimne vojne sile na pro-

storu Bosne i Hercegovine, ali budui da je skoro kompletno oruje po preduzei-ma bilo u vlasnitvu TO-a, ona je u sutiniznaila da se to oruje ima zadrati.

Posljednja faza razoruavanja TO SRBiH je samo djelomino uspjela mnogisu poslije odbili da predaju naoruanje,dio je bio ve ranije sklonjen i sakriven,negdje je ono odneseno jo prije spome-nutih naredbi. U svakom sluaju, pred-

sjednik Izetbegovi je i ovoga puta reagi-rao onako kako je trebao i mogao.***

Poslije provedenog referenduma za

jedno sa generalom Dragom Vukosavljeviem, da sei to naoruanje preda u magacine JNA. Nakon togauslijedila je predaja oruja i grupisanje istog na pro-store sa veinskim srpskim ivljem i du granice saSrbijom i Crnom Gorom (Vahid Karaveli, Agresijana Bosnu i Hercegovinu. Sjeveroistona Bosna 1992-1995., Sarajevo, Institut za istraivanje zloinaprotiv ovjenosti i meunarodnog prava, 2004,str. 97). Meutim, ni Karaveli, kao ni Efendi, nenavode niti jedan izvor za te svoje tvrdnje.

nezavisnost, u Sarajevu i drugim kraje- vima Bosne i Hercegovine dolo je do

postavljanja barikada, u reiji SDS-a. USarajevu su blokirani svi dijelovi grada, aprisustvo maskiranih, naoruanih bandi-ta je uznemirilo stanovnitvo. PripadniciPatriotske lige tada organiziraju kontraba-rikade, pokazavi teroristima SDS-a da suspremni odgovoriti na nasilje. U Centruza obavjetavanje i Centru veze dobijamopodatke sa terena iz sata u sat. Na osnovutih informacija, nije bilo teko zakljuiti

da situacija ne valja, pa sam zato nazvaopredsjednika Izetbegovia, koji je, inae,tih dana svakodnevno mijenjao lokacije,radi sigurnosti. Obavijestio sam ga svimznaajnijim pojedinostima, gdje su po-stavljene barikade, ta se deava... On jete veeri na televiziji YUTEL obrazloiosituaciju i nastojao umiriti javnost. Od-mah nakon referenduma, 2. marta, palesu i prve civilne rtve u Sarajevu: ubijeni

su Ramo Biber, uvar iare, pod Trebevi-em, te 16-godinji Kenan Demirovi, izaKobilje glave.

Nekoliko dana kasnije, u Gradskomsekretarijatu za narodnu odbranu primilisu telefonski poziv jedne ene iz Osijeka,koja je traila da razgovara sa sekretarom.Kad sam se javio, ona mi je kroz pla re-kla otprilike sljedee: Sarajevu se sprema velika nesrea, molim vas da ovo najoz-

biljnije shvatite! Bila sam prisutna kada surezervisti i vojnici priali da e napravitihaos u Sarajevu, da e ui iz dva pravca ugrad i sve pobiti i popaliti. Poziv i upozo-renje smo shvatili zaista ozbiljno. Krenuosam odmah da potraim predsjednikaIzetbegovia. Nisam ga uspio pronai,pa sam se zaputio u Centralu SDA, gdjesam zatekao Kemu Kariika i MustafuHajrulahovia Talijana. Odluili smo da

odmah zovemo nae ljude u sjevernojBosni i provjerimo kretanje kolona JNA,te da organiziramo njihovo zaustavljanje


27/67



i usporavanje. Kemo je prvo pozvao naeaktiviste u Tuzli od kojih smo saznali da se

kolona JNA kree prema Graanici. Uzeosam slualicu od Keme i nazvao optinskiSekretarijat u Graanici, ali se tu nita nijemoglo uiniti. Nazovemo zatim Ahme-da Aliia u Doboju od kojeg dobijamoobavijest da je kolona JNA zaustavlje-na negdje kod Male Brijesnice. Bila je tooklopno-mehanizovana jedinica, sa veli-kim brojem rezervista koju su momci izPatriotske lige drali blokiranu itavu no.

Kasnije smo doznali da je komandant te jedinice, neki Crnogorac, s radou do-ekao Aliia, koji je kao predsjednikIzvrnog odbora opine Doboj doao nalice mjesta da smiri situaciju. Kolona jepotom skrenula na Ozren, a ja sam poslijepredsjedniku Izetbegoviu o svemu tomepodnio izvjetaj.

***Mjesec april je i u Sarajevu zapoeo

otvorenom agresijom, u kojoj sudjeluje iJNA i teroristi SDS-a. Iz kasarni u gradu vojnici JNA pucaju i na civile, i na pripad-nike policije. Petnaest policajaca je tadaubijeno, a zna se ko puca na policiju,okrenuo je oruje i protiv drave. No sa4. na 5. april, kada smo osujetili agresorskipokuaj preuzimanja policijskih stanica je bila odluujua no za Sarajevo. Pro- veo sam je u Sekretarijatu i prostorijama

Gradske skuptine, kao lan savjeta zaNO grada, koji je bio u stalnom zasjeda-nju. Niko nije spavao, a izvjetaji su namdolazili jedan za drugim. Dok su graaniSarajeva mirno spavali, ne znajui ta sedeava i kakva opasnost prijeti njihovomgradu, mi smo te noi uspjeli sauvati svepolicijske stanice koje je SDS htio stavitipod svoju kontrolu: u opini Centar, No- vom Gradu, Novom Sarajevu... Uspjelo

im je to nakratko u Novom Sarajevu, alinae snage su ih uspjele vratiti. To je zanas bila strateka policijska stanica, jer se

nalazila na liniji Policijska kola Vrace kasarna Maral Tito Pofalii, kojom je

agresor namjeravao spojiti snage i odsje-i Stari Grad. Na kraju, izborena je jedna velika pobjeda. Izvjetaje smo podnosilipredsjedniku Izetbegoviu i njemu je tobilo veliko ohrabrenje.

No, ve sutradan, 5. i 6. aprila, u Sara- jevu su se desile velike demonstracije, nakojima je bilo blizu stotinu hiljada ljudi.Mnogi to i danas nazivaju mitingom zamir, ali je potpuno jasno da se radilo o

pokuaju dravnog udara i ruenja legi-timne republike vlasti, osmiljenom iorganiziranom iz Beograda, od onih kojima je odgovaralo da Bosna i Hercegovi-na ostane obezglavljena. Teko je i opisa-ti kako je tada bilo nama u Centru veze,kada s jedne strane dobijamo izvjetaje onapadu etnika iz pravca Pala (kojima seodupiru malobrojne jedinice Patriotskelige, policije, odreda Bosne...), a sa druge

desetine hiljada ljudi zahtijevaju ruenje vlasti koja je jedina mogla organizirati ka-kvu-takvu odbranu i koja je to prethod-nih godinu dana i radila!

Narod je, naalost, bio izmanipulisan.Skoro svi prisutni su bili protiv agresije,protiv podjele Bosne i Hercegovine i nje-nog pripajanja Velikoj Srbiji. Naalost, onikoji su ubaeni u taj narod sa zadatkomda ga usmjeravaju i podjaruju mislili su

drugaije. Tako smo imali sluaj da istogdana kada je Republika Bosna i Herce-govina meunarodno priznata od straneEvropske zajednice, masa ljudi nosi zasta- ve Jugoslavije i Titove slike, te provaljuje uRepubliku skuptinu, u namjeri da sruibosanskohercegovaku republiku vlast.Kao to je poznato, predsjednik Izetbego- vi je tada izaao pred tu masu i pokua- vao je uvjeriti u besmislenost i pogubnost

zahtjeva za ostavkama vlasti. Naalost,bio je izvidan. Ali, kako rekoh, narod jebio izmanipuliran i zaveden. Daleko ne-


28/67

35



asniju ulogu su imali svi oni intelektual-ci i javni radnici koji su tada istupali kaoneformalne voe, oni koji su osnivali ne-kakve puistike svenarodne skuptine iraznorazne komitete, a posebno oni kojisu stajali iza organizacije tih demonstra-cija.

Iako to nerado piem, mislim da jedanas ipak dolo vrijeme da se o tomeotvoreno govori. Sva ta deavanja je po-

krenula najjaa opoziciona partija Soci- jalistika demokratska partija (SDP), koja je organizovala okupljanja, obezbijedilaautobuse i drugi prijevoz za uee nademonstracijama za stanovnitvo iz dru-gih gradova i opina itd. Dio rukovodnihljudi u njoj je nesumnjivo primao nalogeiz Beograda. Treba se podsjetiti da je SDP jo 3. aprila izdao javni proglas narodu dau svim mjestima i gdje god to moemo,

oborimo optinske vlade i druge raznora-zne institucije i umjesto njih izaberemo

privremene, svenarodne organe vlasti .16

Naalost, zaslijepljeni mrnjom premaSDA i puni jeda zbog ranijeg gubitka vla-sti, vodei ljudi SDP-a nisu mogli ili nisuhtjeli da naprave razliku izmeu SDA naelu sa Alijom Izetbegoviem na jednoj,te SDS-a na elu s Karadiem na drugojstrani. Za njih su to sve bili nacionalistikojima je trebalo oteti vlast, pa makar ti-pino miloevievskom metodom doga-

anja naroda.Uostalom, imati vlast tih dana nijeznailo nita drugo do preuzeti odgovor-nost pred najteim iskuenjem u kojem seova zemlja nala u njenoj novijoj historiji:organizirati njenu odbranu i spasiti je odnestanka. Vodei ljudi SDP-a su, naalost,tih dana upravo pokazali da su bili potpu-no nesvjesni situacije u kojoj su se i Sara-

16 Proglas objavljen u dnevnom listuOsloboe-nje 4. aprila 1992. (god. XLIX, br. 15730), na str.4. Prenijeli su ga i neki drugi dnevni listovi koji sutada izlazili na podruju bive Jugoslavije.

Zgrada Skuptine grada tokom agresije. U njenom podrumu su se nalazile prostorije Centra veze


29/67



jevo i Bosna i Hercegovina nalazili, dopu-stivi da budu izmanipulirani od strane

Miloevievog obavjetajno-bezbjedno-snog vrha. Da im je ruenje vlasti uspjelo,iste one vlasti koja je do tada jedina moglaokupiti i organizirati snage odbrane da-nas ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine. Zaneke od njih otrijenjenje je moda doloonda kada su teroristi SDS-a otvorili snaj-persku vatru po okupljenoj masi i kada se jasno vidjelo da velikosrpski agresor nepravi nikakvu razliku izmeu nacionali-

sta i sljedbenika drugih stranaka. Poka-zalo se to, dodue, i prethodnih dana, uBijeljini, Zvorniku i drugim mjestima, alimnogi to nisu ni eljeli, ni htjeli da vide.17

Mnogi simpatizeri, lanovi, pa i lo-kalni funkcioneri SDP-a i drugih opozi-cionih stranaka u narednom periodu suse irom Bosne i Hercegovine ukljuivaliu njenu odbranu, pokazujui vlastitu pa-triotsku svijest. Ipak, snaga nae odbrane

bi sigurno bila vea da je SDP od poetkadjelovao u tom pravcu, kao organizovanapolitika snaga. Meutim, vodei ljudiove partije su, nakon neuspjelog pua 5.i 6. aprila, proglasili zamrzavanje stra-nakog djelovanja. Tek kasnije, SDP seponovo aktivirao (promijenivi ujedno iime u Socijaldemokratsku partiju). Kaoto je poznato, predsjednik Izetbegovi

17 Slina dogaanja naroda su 6. aprila odr-ana i u Tuzli, gdje su pred vie desetina hiljadagraana govorili tuzlanski opinski elnici i pred-sjednici opozicionih stranaka (Selim Belagi,Zvonimir Oro, Zlatko Duki i dr.). Kako je javiodopisnik Osloboenja, glavne poruke su bilepodrka narodu u Sarajevu, osuda ubica, faista,zloinaca i kako jo sve nisu nazivali protagoniste graanskog rata. Zahtijevao se odgovorko i zatobombarduje Sarajevo? Traena je zabrana rada naci-onalno-teroristikih stranaka, prelazna vlada spasa i prijevremeni izbori. Porueno jeako prelazna vladanema gdje raditi, vrata Tuzle su joj otvorena. Oku- pljeni narod je esto skandiraoubice, faisti, majmu-ni...(Osloboenje, god. XLIX, br. 15733, 7. april1992.).

nikada nije postavio pitanje ponaanja vodstva te stranke u presudnim aprilskim

danima, nego je, naprotiv, ostavio prostorza njihovo ukljuenje u svebosanski pa-triotski front branilaca Bosne i Hercego- vine. lanovi SDP-a su u meuvremenuimenovani u Predsjednitvo i Vladu RBiH, a redovno su ukljuivani i u sastavedelegacija koje su uestvovale na prego- vorima sa meunarodnom zajednicomi agresorskom stranom. I iz toga se vidipolitika irina Alije Izetbegovia, koji je

stalno isticao (i tokom rata, i nakon rata)da su za njega postojale samo dvije istin-ske stranke: oni koji se bore za Bosnu iHercegovinu i oni koji su protiv Bosne iHercegovine.

Zadrao bih se jo samo na toj pri-i o nacionalistima, u elji da pokaemkoliko je svaki pokuaj izjednaavanjaAlije Izetbegovia (i SDA uope) sa naci-onalistikim snagama koje su se okrenule

protiv Bosne i Hercegovine, ne samo ne-utemeljen, nego i uvredljiv. Alija Izetbe-govi je uvijek i u svakoj prilici isticaoideju Bosne i Hercegovine, kao nedjeljivemultietnike drave. Jo na osnivakojskuptini SDA, odranoj 26. maja 1990.godine, izmeu ostalog je kazao:Posto- je oni koji govore da je Bosna srpska, kaoi oni koji tvrde da je Bosna hrvatska. Aliima i onih i onih zato to ne rei koji sa

jednakom agresivnou tvrde da je Bosnasamo muslimanska. Sa jednakom odlu-nou mi odbacujemo sve tri ove tvrdnje. Muslimansko svojatanje Bosne, s obziromna realnu situaciju, jednako prijeti njenojdezintegraciji i haosu, kao srpsko i hrvatskosvojatanje. Ostaje nam, dakle, ono da jeBosna i muslimanska i srpska i hrva

Sjećanja na Aliju Izetbegovića - Gračanički glasnik 2013

Documents

Transcript of Sjećanja na Aliju Izetbegovića - Gračanički glasnik 2013