1školskenovine

TJEDNIK ZA ODGOJ, OBRAZOVANJE, ZNANOsT I KulTuRu IssN 0037 - 6531 • uDK 37 (05)’’530.1’’Cijena 12 kn

Broj 24-25 (3193-3194) • Godište lXXI. Zagreb, 30. lipnja 2020.

ISSN

003

7 - 6

531

školske

Dr. sc. Josip Burušić, InstItut Ivo PIlar

POTREsu I PANDEmIJI OBRAZOVNA VlAsT PRIsTuPIlA OlAKO

Štrajk, korona i potres pokazali koliko su

druŠtvu potrebni učitelji

Što smo naučili od ove Školske godine

sInJsKa alKa

BAšTINA KOJA JE OBlIKOVAlA sINJsKI IDENTITET

osnovna šKola VlaDimira Nazora, paziN

NAJVEćA šKOlA u HRVATsKOJ RADI

NA DEsET mJEsTA

velIKI usPJeh Glazbene šKole b. berse Iz zaGreba

GlAZBA JAčA OD sOcIJAlNE DIsTANcE

2 broj 24-25 • Zagreb 30. lipnja 2020.školskenovine

Jedna od najstresnijih nastav-nih godina (u tome se slažu apsolutno svi!) došla je do

svoga kraja, a s obzirom na to da se polako slažu dojmovi i „vrti film unatrag” (kao i zbog opće-poznate činjenice da smo brzo spremni mnogo toga zaboraviti), vrijedi se podsjetiti kako je to sve zapravo izgledalo.

Vrijeme je za retrospekciju…Činilo se da će početi posve

idilično – nakon eksperimentalne provedbe Škole za život od rujna je reforma trebala krenuti u sve učionice. Istina, neke škole koje su sudjelovale u eksperimentalnom programu pokušale su upozoriti na određene stvari koje bi trebalo doraditi, kao i na poteškoće s kojima su se susretali. Ipak, ništa nije moglo zaustaviti frontalnu primjenu, dapače, ona je euforič-no najavljena već tijekom školske godine, bez da je napravljena kvalitetna analiza učinjenoga. Kad je krenulo, uslijedilo je svojevrsno zatišje, jer nitko nije govorio o dojmovima, eventualnim promje-nama nabolje ili potencijalnim problemima.

Kao da su svi pomalo utonuli u svoje brige…

Brige su kulminirale već u listo-padu, kad je počeo (pokazat će se uskoro) jedan od najdugotrajnijih štrajkova u povijesti hrvatskog školstva. Istina, na početku je izgle-dalo da će sve biti kao i toliko puta dosad (nekoliko dana odsutnosti pa povratak u učionice), no štrajk se protegao sve do prosinca. Bilo je i tu svega – najprije su štrajkali go-tovo svi pa je osmišljen cirkularni model te se štrajkalo po unaprijed određenim županijama, a na kraju se pretvorilo u veliki prosvjed koji je kulminaciju doživio na središ-

njem zagrebačkom trgu. Autobusi su pristizali iz svih krajeva Hrvat-ske, gomila ljudi i kreativnih tran-sparenata ispunili su glavni grad i poslali jasnu poruku – dosta je! Ključne riječi postale su koeficijenti o kojima se već godinama rasprav-lja, baš kao i znanoj činjenici da plaće u prosvjeti još uvijek zaostaju za drugima. A onda je premijer „potezom pera” riješio stvari i svi su se (ne)zadovoljni vratili u škole. Iako se složno i jedinstveno kre-nulo na početku te isticalo kako je ovaj štrajk baš za sve djelatnike (od učitelja do spremačica), ipak je na kraju došlo do određenog rasloja-vanja. Neki su dobili koeficijente „na rate”, neki tek dodatke…

Već toliko puta viđeno!Štrajk se već pomalo počeo

zaboravljati kad se ponovno otkrila „topla voda” u škola-ma – naime, ustanovljena je općepoznata istina da mnoge škole muku muče s higijenskim potrepštinama, a djeca i dalje peru ruke u hladnoj vodi. Počeli su se uključivati baš svi (od roditelja do pravobranitelja), a krivnja se neprestano prebacivala s Mini-starstva na osnivače ustanova (Gradove i Županije). Naravno da su svi brže-bolje htjeli oprati ruke od odgovornosti…

Također – već viđeno!Početak ožujka donio je i veliku

promjenu u obrazovnom susta-vu - virus je „potjerao” učenike i učitelje izvan učionice. Kad se počelo „šuškati” da bi se mogla prekinuti nastava, bilo je tisuću pitanja u zraku, a na neka od njih nismo dobili odgovore sve do kraja nastave na daljinu. Neki su se učitelji preko noći morali promijeniti jer nisu svi, sasvim razumljivo, bili na istom stupnju

informatičke pismenosti. Pokre-nut je i jedinstven projekt televi-zijske nastave, no činjenica je da su tijekom nastave na daljinu svi pomalo počeli „pucati” – i učenici, i učitelji, i roditelji…

Sasvim razumljivo, budući da se nastava na daljinu (koja je trebala biti tek privremeno rješenje) na kraju protegnula na više od tri mjeseca boravka kod kuće!

Kao da sve te izvanredne situ-acije nisu bile dovoljne, krajem ožujka uslijedio je strašan potres u Zagrebu koji je mnoge istjerao iz svojih domova te sasvim uništio bezbrižan vikend nakon napornog tjedna. Razmišljanje o školi palo je u drugi plan, a dodatni se strah uvukao među stanovnike hrvatske metropole.

S obzirom na to da su brojne škole bile oštećene, brojna nova pitanja počela su se nadvijati nad glavama svih…

O posljednja dva mjeseca nasta-ve (u školama i na daljinu) možda i ne treba trošiti previše riječi – borili smo se s raznim uputama i preporukama koje je svatko mogao tumačiti na svoj način, nastojali smo pretvarati učionice u sigurne prostore u kojima se očekivalo da oni najmlađi drže razmak od dva metra (iako su svi odmah znali da je to nemoguće), maturanti su bili dodatno izloženi stresu zbog pro-turječnih informacija, a dali smo i sve ovlasti u ruke roditeljima koji su odlučivali o tome hoće li poslati svoje dijete u školu (pa su neki itekako zlorabili to pravo).

I dok neki već sa strepnjom gle-daju u nadolazeću neizvjesnu jesen, rezime ove nastavne godine (koja nipošto nije bila za ocjenu odličan!) može se svesti na samo pet riječi:

Gotovo je – ne ponovilo se!

da se ne zaboravi

Nastava Na daljiNu

Završava školska godina kakvih dosad nikad nije bilo, o čemu smo pisali, a završava i mandat aktual-ne vlade. Blaženka Divjak više ne će biti ministrica, a njezina minorna stranka, u čijem se interesu krojio cijeli školski sustav, ne će prijeći izborni prag, sudeći po predizbornim ispitivanjima javnog mišljenja.

Školstvo je kralježnica svake države i društva. Nikad se više u nas ne bi smjelo dogoditi da padne u ruke jednoj uskoj interesnoj skupini. Odgovornost za školstvo trebala bi uvijek nositi stranka koja daje premijera, tako da sve što se u školstvu radi ostane u fokusu i javnosti i struke kao njihova odgovornost.

Odlazeća ministrica nikad nije odgovorila ni na jednu ozbiljnu kritiku, nikad nije preispitala nijed-nu svoju odluku, često je manipulirala i javnošću i

strukom. Među ostalim, pod njezinim se upravlja-njem državna matura pretvorila u cirkus, reforma kurikuluma đake zapravo segregira, dijeleći ih zarana na „šljakere” i „štrebere”, a svima je poturila ili je pokušala poturiti preskupe tablete sumnjive kvalitete. Tableti se u cijelom razvijenom zapadu postupno povlače iz nastave, a u nas je eto jedna strančica odlučila da svoju trgovačku aktivnost razvije i u sustavu javnog školstva Republike Hr-vatske, koji inače i dalje krasi dvosmjenska nastava, pohabane zgrade u kojima nema ni tople vode, čak ni krede, niti toaletnoga papira, a kamoli recimo papira za printanje.

Jedino što je dosadašnja takozvana reforma škol-stva pod ministricom Divjak donijela jest nastavak presije nad bilo kakvom pameću. Upravo suprotno od proklamiranoga, đacima se još više utuvljuje u glave da je bolje ne misliti negoli misliti. Individu-alnost, kreativnost, samostalno razmišljanje, sve se više potiru različitim procedurama. Štreba se i dalje nepotrebna količina neuvezanih podataka, djecu se sve više sili da prepisuju, umjesto da tragaju za vlastitim rješenjima.

Kad su posrijedi udžbenici u papirnatome izdanju, nastoji ih se okljaštriti, bez obzira na to koliko su po-trebni ili kvalitetni. Stjecajem okolnosti, pomažem, poput mnogih roditelja, sinku da se snađe u gimna-zijskom gradivu posredovanom eto takozvanom nastavom na daljinu. Udžbenici iz povijesti, geogra-fije, hrvatskoga jezika, biologije, latinskoga mnogo su bolji nego što su bili u moje gimnazijsko vrijeme. Čišće su i plastičnije pisani, bolji je raspored građe, ali su i dalje eto pretrpani podatcima. Napredak je postignut utoliko što mi se čini da su ti podatci ipak smislenije uvezani.

Jesen ćemo dočekati zacijelo u sjeni pandemije koronavirusa, ne znamo jedino koliko prijete-ćoj. Nadajmo se da djeca ne će morati ponovno u karantenu, s nama, jer ni najodgovorniji đak i roditelj više ne će moći nadoknaditi propušteno. A vlast, koja god bila, morat će sanirati štetu ravnu, u prenesenom značenju, zagrebačkom potresu.

dnevnik jednog tate

obrazovanJe Izvan InteresnIh sKuPIna

napisao

Tomislav Čadež

OdgOvOrnOst za škOlstvO trebala bi uvijek nOsiti

stranka kOja daje premijera, takO da sve štO se u škOlstvu radi Ostane

u fOkusu i javnOsti i struke kaO njihOva OdgOvOrnOst. Odlazeća ministrica nikad

nije OdgOvOrila ni na jednu Ozbiljnu kritiku, nikad nije

preispitala nijednu svOju Odluku, čestO je manipulirala i

javnOšću i strukOm

NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40, 10000 ZagrebDIREKTOR Ivan Vavra (ivan.vavra@skolskenovine.hr)GLAVNA UREDNICA Irena Kustura (irena.kustura@skolskenovine.hr)UREDNIŠTVO (redakcija@skolskenovine.hr), Marijan Šimeg (marijan.simeg@skolskenovine.hr), Ivan Rodić (ivan.rodic@skolskenovine.hr), Branko Nađ (branko.nadj@skolskenovine.hr), Ivica Buljan (ivica.buljan@skolskenovine.hr)

LEKTORICA Ivana ČavlovićGRAFIČKI UREDNIK Nenad PejuškovićTAjNIŠTVO (info@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712RAČUNovoDstvo, PREtPLAtA (pretplata@skolskenovine.hr) OGLAŠAVANjE (oglasi@skolskenovine.hr) Tel. 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712

ŽIRo RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-1110168174 / Privredna banka

IBAN: HR6723600001101381687 / Zagrebačka banka HR2523400091110168174 / Privredna banka

DEvIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)tIsAK Tiskara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 210, Zagreb

CIjENA Pojedinačni broj: 12 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 375 KN / Pojedinci - 195 KNCijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Mađarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €CIjENA OGLAŠAVANjA (bez PDV-a): 1/1 str. 7000 KN (zadnja i treća 8000 KN), 1/2 str. 4000 KN (zadnja i treća 4500 KN), 1/3 str. 3000 KN, 1/4 str. 2000 KN, 1/8 str. 1500 KN

Školske novine izlaze uz financijsku potporu Zaklade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

/Redakcija Školskih novina ne dijeli sva objavljena mišljenja svojih suradnika./

napisao

igor matijašić, oš milana langa, Bregana

o posljednja dva mjeseca nastave (u školama i na daljinu) možda i ne treba trošiti previše riječi – borili smo se s raznim uputama i

preporukama koje je svatko mogao tumačiti na svoj način, nastojali smo pretvarati učionice u sigurne prostore u kojima se očekivalo da oni

najmlađi drže razmak od dva metra (iako su svi odmah znali da je to nemoguće), maturanti su bili dodatno izloženi stresu zbog

proturječnih informacija

Sljedeći broj Školskih novina izlazi u utorak 1. rujna 2020. godine

3školskenovine

može organizirati i razredna i predmetna nastava te da strukovne škole mogu održavati i teorijsku i praktičnu nastavu u virtualnom okruženju, pa čak i obrane završnih radova svojih učenika. Hoće li zbog takve tromje-sečne nastave na daljinu učenici imati rupe u znanju, kako stručnjaci kažu, tek treba znanstveno istražiti.

Činjenica je da su se i učitelji i učenici i njihovi roditelji prilično dobro snašli u novonastaloj situaciji, a da je znatnu dozu nesnalaženja, lutanja, nepronalaženja kvali-tetnih i pravodobnih rješenja pokazala jedino prosvjetna vlast odnosno ministrica obrazo-vanja i njezini suradnici. I da je u djelovanju Ministarstva u tako složenim uvjetima bilo previše neorganiziranosti, previše priča o različitim scenarijima koji su redom pada-li u vodu. Podsjetit ćemo samo na lutanje ministrice glede pisanja obvezatnih i izbornih ispita na državnoj maturi, o čemu je na kraju odluku donijela Vlada. I valja priznati da bi

danas sve izgledalo mnogo lošije da nije bilo znanja, volje i entuzijazma učitelja, nastavni-ka, stručnih suradnika i ravnatelja koji su se u vrlo kratkom vremenu prilagodili novona-stalim okolnostima. I mnogi „nevjerni Tome” danas priznaju – konačno smo shvatili koliko nam učitelji i škole znače u životima.

MZO – uMjestO pOdrške stalna sMetnja Bivša pomoćnica ministra obrazovanja i odnedavno bivša saborska zastupnica Sabina Glasovac procjenjuje da je i u ovim komplici-ranim vremenima obrazovni sustav bio vrlo fleksibilan te da bez iznimnog angažmana učitelja, stručnih suradnika i ravnatelja te roditelja ne bismo uspjeli svakom djetetu osigurati ustavno pravo na obrazovanje.

– Prešli smo na online nastavu zahvalju-jući učiteljima i njihovu trudu i radu, ali sve nakon toga bilo je neviđeni kaos u kojemu je izostala podrška Ministarstva i učiteljima

Nastavna godina koja je upravo za-vršila bila je po svemu onome što se tijekom proteklih deset mjeseci događalo sve samo ne uobičajena,

normalna i standardna. Počela je s kašnje-njem tableta za oko stotinu tisuća učenika koji su ih zbog zastoja u javnoj nabavi dobili tek početkom drugog polugodišta. Listo-pad i studeni obilježio je štrajk prosvjetara i njihova borba za povećanje koeficijenata za izračun plaća, koji je nakon 36 radnih dana okončan dogovorom koji nije zadovoljio prosvjetne radnike. Zbog pandemije korona-virusa od polovice ožujka zatvoreni su vrtići, osnovne i srednje škole te visoka učilišta, a na sve to gotovo se istodobno pridodao i razoran potres koji je pogodio Zagreb i okolicu. Doslovce preko noći prešlo se na nastavu na daljinu. Nakon početnih problema s usposta-vom komunikacijskih kanala između učenika i njihovih učitelja, online nastava odvijala se bez većih poteškoća, a pokazalo se da se tako

Što smo Naučili od ove Školske godiNe

Štrajk, korona i potres pokazali koliko su druŠtvu

potrebni učitelji

napisali

Branko Nađ i marijan šimeg

Čini se da su se i učitelji i učenici i njihovi roditelji prilično dobro snašli u novonastaloj situaciji, a da je znatnu dozu nesnalaženja, lutanja, nepronalaženja kvalitetnih i pravodobnih rješenja pokazala jedino prosvjetna vlast odnosno ministrica obrazovanja i njezini suradnici. i da je u djelovanju ministarstva u tako složenim uvjetima bilo previše

neorganiziranosti, neusklađenosti, previše priča o različitim scenarijima koji su redom padali u vodu

4 broj 24-25 • Zagreb 30. lipnja 2020.školskenovine

se takoreći ogrebala za nevjerojatnu količinu medijskog prostora. Srećom, broj falsifikata nije prelazio 0,1 prosvjetarske populacije, jer da je bio veći na televiziji bi Blaženke Divjak bilo više nego Vilija Beroša i Alemke Marko-tić zajedno. Majci Božjoj Bistričkoj ministrica Divjak trebala bi zapaliti veliku svijeću za svo-ga šefa. Fotelju joj je samo ove godine spasio barem dva puta, prvi put kad je sindikatima dao ono što im je ona prethodno obećala i drugi put kad ju je spasio od ćorsokaka u koji se sama dovela s državnom maturom. Meni će ipak najdulje ostati u pamćenju izgubljen ministričin pogled u hodnicima Banskih dvo-ra u nedjeljno predvečerje 1. prosinca. Šef je

svoju činovnicu pustio da satima čeka ispred njegova ureda dok je on naširoko razglabao sa sindikalistima bez resorne ministrice. Tad sam si postavio pitanje, na koje još nisam našao odgovor: Ima li te cijene koju političari nisu spremni platiti ne bi li se samo nekoliko mjeseci dulje zadržali u fotelji koja, u slučaju ministrice Divjak, očito život znači – kaže Stipić te upozorava na mnoge nedoumice koje nosi i ministričin Akcijski plan provedbe nastave na daljinu i kojim se tobože donose tri scenarija za nastavu od rujna ako se epide-miološka situacija pogorša.

Stipić predlaže da se provedu nacionalni ispiti iz svih predmeta preko kojih bismo doznali što je od gradiva ostalo neobrađeno, ali i kakva je kvaliteta znanja naših učenika iz gradiva koje se uspjelo obraditi. Na temelju tih rezultata, smatra Stipić, trebalo bi na-praviti sadržajno rasterećenje i prilagodbu predmetnih kurikuluma kako bi se u novoj školskoj godini osigurao kontinuitet u obrađi-vanju nastavnog sadržaja:

– Trebalo bi povećati broj polaznika, ali i broj sati dopunske nastave te ukinuti postoje-ća ograničenja koja se odnose na dopunsku i dodatnu nastavu. Nužno je stvoriti i zakonske pretpostavke za nove oblike odvijanja nastav-nog procesa, a putem kolektivnih ugovora regulirati vrjednovanje i nagrađivanje učitelja i nastavnika.

uZdaj se u seNastavnu godinu koja je završila Sanja Šprem, predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja pamtit će, kako kaže, cijeloga života po proš-logodišnjem štrajku u kojemu su svi zaposle-nici u obrazovanju osvijestili onu narodnu poslovicu „uzdaj se u se i u svoje kljuse” te se zajedništvom izborili za svoja prava.

– Izborili smo se za prava, a nedavno smo imali pregovore kojima smo ih morali po-novno braniti i očuvati od udara Vlade. Osim štrajkom, ova je školska godina obilježena i pandemijom koronavirusa, pri čemu se ne može zanemariti golem doprinos učitelja i nastavnika u nastavi na daljinu. Ministarstvo je lijepo osmislilo i koristilo svoj PR te sav entuzijazam, kreativnost i snalaženje učitelja u novonastaloj situaciji pripisalo sebi. Zato bih posebno zahvalila prosvjetnim radnicima jer uspjeh je ovisio jedino o njima, a nikako o ministarstvu. Kao čelnicu sindikata najvi-še me smetalo to što je gotovo svaka izjava ministrice Divjak išla u smjeru da demotivira učitelje, a ne da ih potakne na što kvalitetniji rad, jer ne samo da ministrica ne poznaje funkcioniranje škole nego je pokazala i veliku

i učenicima i roditeljima. Najviše su trpjeli maturanti, jer ih se držalo u neizvjesnosti do mjesec dana prije državne mature. Pokazalo se da Ministarstvo može funkcionirati jedino u smislu PR-a i nabave tableta, a da tamo gdje treba osmišljavati stvari, promptno donositi odluke i rješenja, voditi i upravljati sustavom – potrebnih kompetencija nema. Bjelodano je da obrazovni sustav snagom ljudi koji u njemu rade i uz podršku roditelja može napraviti ono za što smo mislili da je gotovo nemoguće, a da su oni koji su im trebali da-vati podršku u svemu samo smetali i nepo-trebno odmagali – ističe Sabina Glasovac te upozorava kako će mandat ministrice Divjak, a pogotovo posljednja godina, ostati zapam-ćen kao razdoblje u kojemu su i ministarstvo i Vlada donosili brzoplete i površne odluke u obrazovanju te stvorili nepovjerenje i dugo-ročni nered u sustavu.

– Tableti i računala predstavljani su kao bitni reformski pomak, ali sve to nije ni blizu Cjelovitoj kurikularnoj reformi. Pokazali su da je prosvjetnoj vlasti forma važnija od sadr-žaja, struka je istjerana iz donošenja odluka, a djeca su neprestano predmet eksperimen-tiranja i to je nešto nedopustivo. Posljednji eksperiment s uredbom o ocjenjivanju i broju negativnih ocjena s kojima učenik može pasti razred imao je namjeru da se učenicima tobože olakša život. I doista mi je žao što je prava sustavna podrška učenicima izostala tijekom svih ovih mjeseci korona-krize jer se snižavanjem kriterija ne mogu rješavati svi propusti koji su se dogodili u posljednja tri mjeseca. Vladina je uredba i velika pljuska učiteljima koji su odradili sjajan posao u nastavi na daljinu, ali i svim učenicima koji su se trudili i odrađivali sve svoje zadatke, a podilazi se šačici onih koji se nisu trudili, koji nisu sudjelovali u nastavi, obavljali svoje za-datke. Pokazalo se Uredbom i veliko nepovje-renje prema učiteljima koji su u nemogućim uvjetima dali svoj maksimum i vrlo dobro znaju koji učenik kako diše. Nisu od učenika tražili nemoguće, imali su silnu empatiju i ne treba im izvana sugestija o tome kako će ocijeniti svoje učenike, jer ih poznaju u dušu. Kao što objektivno i pošteno ocjenjuju u neposrednoj nastavi tako su jednako spremni ocijeniti i svoje učenike na daljinu – rezolut-na je Glasovac koja smatra da će učenici biti zakinuti za neka znanja, vještine, kompeten-cije, ali joj ne manjka optimizma:

– Katkad ne biramo okolnosti, ali iz njih uvijek moramo izvući maksimum pa mislim da to ne će negativno utjecati na njihovo daljnje školovanje. I moja je generacija koja je odrastala za vrijeme Domovinskog rata bila zakinuta za normalne uvjete obrazovanja, ali smo tijekom daljnjeg školovanja zahvaljujući našim profesorima i cjeloživotnim učenjem uspjeli nadoknaditi propušteno – zaključuje Glasovac.

ZaBOraviti štO prijeŠto se moglo naučiti, a što će se zapamtiti od školske godine koja je na izmaku, o tome predsjednik Sindikata Preporod Željko Stipić kaže:

– Ne da ne ćemo školsku godinu pamtiti ni po čemu dobru, nego bi najbolje bilo zabo-raviti je što prije. Vezano za Školu za život, ma što to značilo, teško mi je odlučiti se bih li prije želio zaboraviti ono što je kasnilo ili ono što je izostalo. Kasnilo je sve što je moglo kasniti – kurikulumi, udžbenici, tableti, laptopi, edukacije… Izostalo je mnogo toga. Ponajprije bezrezervna ministričina podrška prosvjetarima u danima štrajka, ali i podrška učiteljima koji su u potresu ostali bez radnih mjesta. Izostala je i zahvala svim prosvjetari-ma koji su dali sve od sebe kako ova školska godina zbog pandemije ne bi bila nepovratno izgubljena. Nisu izostale jedino konferencije za medije o pronalasku lažnih diploma. U ri-tmu ‘Svaki tjedan – lažnjak jedan’, ministrica

škOlska knjiGa: unapređenja pisMenOsti Za CjelOživOtnO OBraZOvanje

FiNaNciJe i TržišTe P roteklih godinu i pol dana Školska knjiga vodi projekt FIT

(Financije i tržište) financiran sredstvima ESF dobivenim na natječaju u sklopu poziva Lokalne inicijative za poticanje zapošljavanja – faza III. Partneri u projektu su: XII. gimnazija, Zagreb, Prirodoslovna škola Vladimira Preloga, Zagreb, Gornjogradska gimnazija, Zagreb i Udruga ORR „Svi smo protiv”.

Riječ je o projektu s područja unapređenja pismenosti za cjeloživotno obrazovanje učenika srednjih škola te skupina NEET. U sklopu projekta za korisnike smo organizirali radionice i mrežnu edukaciju. Za potrebe ovog projekta izgradili smo platformu za e-učenje (https://www.akade-mijaznanja.eu/) i pripremili sadržaj. Učenicima smo omogućili pristup platformi s pomoću tableta kojima smo opremili škole.

Na samom početku korisnici su prošli kratko mrežno testiranje kako bismo ustanovili koja su njihova inicijalna znanja o financijama, koliko su informirani te kakvo je njihovo mišljenje i odnos prema novcu i poduzetništvu. Ti su nam podatci bili potrebni kako bismo na kraju mogli utvrditi koliko smo tim projektom unaprijedili njihove financijske i poduzetničke kompetencije.

U svijet financija uveli smo ih dvosatnom radionicom koju su odradili naši financijski stručnjaci u školama partnerima. Tijekom te radionice mogli su na konkretnom primjeru naučiti kako uspješno organizirati osobne financije u zadanim okvirima te upoznati procedure i neke alate koji im mogu pomoći u tome. Teme koje smo obradili na radionicama bile su: Uvod u osobne financije, Prihodi i rashodi kućanstva, Izrada kuć-nog proračuna, Određivanje džeparca, Financijski proizvodi i Štednja.

Nakon tih radionica otvorili smo internetski sadržaj koji im s pomoću niza videoklipova i interaktivnih modula omogućuje stjecanje znanja s područja financija i poduzetništva.

Nakon što uspješno usvoje nova znanja, zajedno ćemo u školama partnerima osnovati Infoklubove o financijama i zapošljavanju radi informiranja svih zainteresiranih učenika škole. Klub će voditi učenici uključeni u projekt te i nakon završetka projekta razvijati djelatnost Kluba u skladu s interesom i mogućnostima koje postoje u okružju u kojem će on djelovati. Za njegov početni rad imat će pomoć vanjskih stručnjaka.

Veliku reportažu o projektu, više o edukacijskim sadržajima, tijeku provedbe i rezultatima projekta čitajte u rujanskom broju. (R.I.)

5školskenovine

nezahvalnost i kritiku prema učiteljima koji su trebali njezinu potporu i priznanje za svoj rad. Zato smo s nestrpljenjem iz dana u dan iščekivali nove ministričine „bisere” i osluški-vali što će podvaliti javnosti, na što smo ne-prestano morali reagirati kako bismo obranili dostojanstvo učitelja i učiteljske profesije.

A Vladina uredba o ocjenjivanju i podiza-nju broja negativnih ocjena samo je posljed-nja u nizu nepromišljenih Vladinih odluka kojima se pokazalo nepoznavanje funkcioni-ranja obrazovnog sustava, ali i omalovažava-nje učitelja, njihovih kompetencija i sposob-nosti. I to je prestrašno, jer je slične ispade ministrica imala iz tjedna u tjedan, a sve su te odluke stvorile kaos u obrazovanju, puno konfuzije i svi su se našli u nebranom grožđu – učitelji, učenici, njihovi roditelji i sindikati – kaže Sanja Šprem.

previše stresa Za sve Docentica Miranda Novak iz Laboratorija za prevencijska istraživanja Edukacijsko-re-habilitacijskog fakulteta u Zagrebu također smatra da je ova školska godina bila izvan-serijska.

– Prije svega, ovo je i učiteljima i učenicima bila emocionalno teška, vrlo turbulentna i zahtjevna godina. Valjalo se nositi s mno-go neizvjesnosti, straha i nemira te stalno promišljati o egzistencijalnim pitanjima – što je sve zajedno godinu učinilo vrlo stresnom za sve. Iako neki govore da nisu usvojena sva znanja predviđena kurikulumom, ova je školska godina ponudila mogućnosti za nešto mnogo dublje – životnu školu. Učitelji su djecu poučavali tome kako se boriti za svoja prava, kako se udružiti. Pokazali su kako je njima kad uče nove vještine, pokazali su u kojim sve uvjetima mogu raditi... Za mene su ove godine učitelji junaci jer su unatoč svim uvjetima i teškim okolnostima koje su i osobno prolazili bili tu za ovo društvo, za našu djecu.

Učitelji su, kaže, opet bili oni koji spašavaju stvar i pokazuju odgovornost, ne odustajući i brinući, od početka do kraja školske godine. I iako već prema rezultatima raznih istraži-vanja znamo da će i zbog korone i potresa i stresa sigurno biti posljedica na mentalno zdravlje i dobrobit i učitelja i samih učenika, docentica Novak uvjerena je da je sve što se dogodilo svojevrsno ulaganje u razvoj otpor-nosti odraslih te djece i mladih na najrazliči-tije stresne situacije.

i predškOlCi onlineA oporavak djece nakon ovako stresnog razdoblja treba početi što ranije, odnosno već u predškolskoj dobi. I najmlađima je ovo bila pedagoška godina drukčija od bilo koje dosad. Psihologinja Eleonora Glavina iz Dječjeg vrtića Cipelica u Čakovcu navodi da će predškolci pamtiti ovu pedagošku godinu po dugotrajnom boravku u krugu obitelji i online vrtiću. O tome se nije mnogo govorilo, kaže, ali su brojni djelatnici u sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja osmiš-ljavali različite aktivnosti za roditelje, djecu i obitelji.

– Glavna je namjera ovakve komunikacije putem društvenih mreža bila održavati vezu vrtića i obitelji živom i aktivnom. Svima je nedostajalo veselje i igra u vrtićkim prostori-ma. Putem digitalnim medija bili smo bliže i ostali smo povezani iako smo bili fizički udaljeni. Upravo taj osjećaj povezanosti i zajedništva svima nama pomaže da se lakše nosimo s vlastitom uznemirenošću. Bliskost s drugim ljudima jačao je optimizam i vjeru da će i tome doći kraj – navodi Glavina.

Optimizam ima zaštitnu ulogu u psihič-kom i fizičkom smislu, dodaje naša sugovor-nica. U situaciji smanjenog broja aktivnosti tijekom dana dobili smo priliku promišljati o vrijednostima kao što su empatija, solidar-nost, pomaganje drugima.

– I roditeljstvo je bilo u izazovnoj situaciji. Djeca su upijala reakcije roditelja. Pri tome skrivanje nije dobra metoda jer će kod djeteta izazvati još veću uznemirenost. Iskrenost je uvijek bolji pristup i za dijete i za roditelja. Osvještavanje i prihvaćanje vlastite zabrinuto-sti, koja je sasvim prirodna reakcija u kriznim situacijama, dobar je početak za usmjeravanje na ono na što možemo utjecati i što možemo kontrolirati – kaže Eleonora Glavina.

saMO BeZ panikeUčiteljica razredne nastave Marija Devčić iz zagrebačke OŠ Gustava Krkleca u svemu što radi pokušava vidjeti nešto pozitivno, pa tako gleda i na ovu školsku godinu. Da, bila je stre-sna i izvanredna, kaže, ali radilo se o objektiv-nim okolnostima i tako je moralo biti. Učeni-ci su imali dvije škole, TV školu i nastavu na

daljinu sa svojim učiteljima. Srećom, barem se razredna nastava krajem školske godine vratila u „staru, normalnu školu”:

– Da se školska godina privede pozitivnom završetku pridonijeli su učitelji, učenici, ali i roditelji, posebice razredne nastave, jer je tim najmlađim učenicima trebalo najviše pomoći roditelja koji su s više pažnje i zainteresira-nosti pratili rad svojeg djeteta vezan za školu. Počeli su doživljavati i prihvaćati sposobnosti vlastite djece. Shvatili su kako im kvalitetno mogu pomoći, a da ne rade umjesto njih – opisuje učiteljica Devčić.

Dakako, i ona i svi prosvjetari nastavu na daljinu i izolaciju zbog korone pamtit će, jer su odrađivali dvostruki posao. Svakodnevno su bili na raspolaganju i učenicima i rodite-ljima. Uz to, nova ih je situacija natjerala da kvalitetnije i zanimljivije primjenjuju računa-lo i digitalne alate u nastavi. Istodobno, zbog svega toga učenicima je virtualni svijet postao manje zanimljiv i nedostajalo im je ono najprirodnije, a to je igra s vršnjacima, igra na otvorenom – ističe Devčić:

– U virtualnim su nam učionicama cijelo vrijeme nedostajale prirodne situacije, živa riječ učitelja, uzvraćen odgovor, pogled i smiješak učenika. Ponovi li se korona u rujnu svi ćemo nastaviti na započetom, bolje i s više iskustva jer to je očito nova stvarnost. Djeci o koroni treba govoriti iskreno, na način pri-mjeren njihovoj dobi, ali ih ne plašiti. Širenju panike ne smije biti mjesta! – smatra Marija Devčić.

pomoć maTuraNTima pri zaPošlJavanJuU sklopu projekta „Znanjem do prava”, kojemu je nositelj Sindikat Pre-

porod, provedeno je istraživanje među učenicima završnih razreda u 54 srednjoškolske ustanove. Njihove spoznaje i iskustva o zapošljavanju, radnom vremenu, plaći, otkazu, sindikatu, štrajku i mnogim drugim temama iz radnoga prva objedinjeni su u brošuri koja je podijeljena maturantima. Po-znavanje spomenutih sadržaja nudi se putem pitanja i ponuđenih odgovora te će sigurno biti korisno pri njihovu zapošljavanju i snalaženju u svijetu rada.

dr. sC. radOvan FuChs, Bivši Ministar OBraZOvanja

nema KvalItetne nastave bez rada u razredu

Prvo treba sve znanstveno istražiti i analizirati kao što se to nekad radilo. Ne mogu to raditi nekakve ad hoc imenovane radne skupine. Mi imamo znanstvene institute,

od Pilara nadalje, koji trebaju napraviti ozbiljne analize, vidjeti postoje li deficiti kod učenika i kako ih nadoknaditi pa da se onda donesu kvalitetne odluke

B ila je ovo sigurno jedna od najkompliciranijih školskih godina, ponajprije za učitelje, ro-ditelje i učenike. Razne su nedaće utjecale na izvođenje nastave, počevši od štrajka,

na što se nadovezala pandemija koronavirusa, pa još i potres u Zagrebu i okolici. Nastava je prebačena na daljinu, učitelji su se snalazili bolje ili lošije, mnogi su bili kreativni, a neki nisu mogli držati korak zato što sustav tehnički nije bio priređen za takvo nešto nego su se iskori-štavali u tom trenutku dostupni tehnički resursi. Roditelji, nažalost, koliko god pokušavali nisu mogli svom djetetu dostatno pružiti ono što mu mogu učitelji. No mislim da su svi dali svoj maksimum u zadanim okolnostima – kaže dr. sc. Radovan Fuchs, bivši ministar obrazovanja, te ocjenjuje da je lanjski štrajk prosvjetara trajao nepotrebno dugo.

– Govorio sam, a potvrdila je to i Vlada, da se nije radilo o materijalnoj komponenti i da je problem trebalo riješiti upravo onako kako je predlagala Vlada, a ne ministrica koja je od sa-mog početka krenula u nešto za što je znala da nije u njezinoj ingerenciji – a to je izmjena koeficijenata – pa je pritiskala na Vladu u kojoj sudjeluje. Kad se govori o materijalnom di-jelu, štrajk je bio nepotreban. Je li bio potreban u smislu vraćanja digniteta drugo je pitanje. Uvijek se zalažem za dignitet učitelja, ali na kraju osim promjene koeficijenata na podizanju digniteta struke nije učinjeno baš mnogo, barem što se resornog ministarstva tiče. Jer ono je trebalo poraditi na zaštiti učitelja, a tu je i pitanje ocjenjivanja, pritisaka i mnogo drugih elemenata koji utječu na dignitet. Siguran sam da je većina roditelja toga svjesna i zahvalni su učiteljima zbog onoga što rade za njihovu djecu. Uostalom, pokazalo se to i u vrijeme nastave na daljinu kad su učitelji bili maksimalno angažirani – ističe Fuchs, čvrsto vjerujući da ovako neobična školska godina ne će utjecati na ishode učenja, kompetencije i vještine učenika, jer se mnogo toga u obrazovanju može nadoknaditi.

– Iz vlastitog iskustva, pa i komparirajući američki i europski obrazovni sustav, mogu procijeniti da su naši učenici šire educirani. Američka sveučilišta prvu godinu studiranja uglavnom posvećuju tome da studentima prenesu dio gradiva koji se kod nas uči u za-vršnim razredima srednje škole. Mislim da je sve nadoknadivo, da ne ćemo dobiti ništa lošije generacije i da će sve doći na svoje mjesto. A kad je riječ o ishodima ne mogu iz rukava ispaliti odgovor. Prvo treba sve znanstveno istražiti i analizirati kao što se to nekad radilo. Ne mogu to raditi nekakve ad hoc imenovane radne skupine. Mi imamo znanstvene institute, od Pilara nadalje, koji trebaju napraviti ozbiljne analize, vidjeti postoje li deficiti kod učenika i kako ih nadoknaditi pa da se onda donesu kvalitetne odluke – decidirano tvrdi Fuchs, koji smireno objašnjava da će se državnu maturu provesti do kraja, mladi će se upisati na studijske programe, a onda će i sami morati nadoknaditi neke dijelove ako primijete da im nedostaju.

Fuchs vjeruje da ne će biti velikih problema sa znanjima, vještinama i ishodima učenja kod učenika koji su prošli turbulentnu školsku godinu i kaže da se za jesen ništa ne može predvidjeti, bez obzira na scenarije koje je nedavno predstavila ministrica Divjak, jer se epidemiološka situacija neprestano mijenja.

– Tu su tri scenarija koja smo imali i sada, ali na njihovoj razradi treba ozbiljno raditi. Treba napraviti analizu za slučaj da dođe do epidemioloških problema pa utvrditi koliko imamo učitelja koji su u rizičnoj skupini te razmišljati kako ih zamijeniti u neposrednoj nastavi, a njih angažirati na izradi nastavnih materijala. Godina je bila doista nezaboravna i posebna. To je posve novo iskustvo, ali važno je da su se učitelji brzo snašli u tim izvanrednim okolnostima. I mislim da bi sva informacijska tehno-logija trebala biti sredstvo odnosno alat pomoću kojeg se djeca educiraju. Loše će biti ako obrazovanje krene isključivo kroz online nastavu, jer nema kvalitetne nastave bez rada u razredu, bez žive riječi – zaključuje Radovan Fuchs.

6 broj 24-25 • Zagreb 30. lipnja 2020.školskenovine

Psihologinja Vlatka Boričević Maršanić iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreb upozorava da smo proteklih mjeseci bili izloženi novom, nesvakidaš-njem iskustvu koje nadilazi uobičajene svakodnevne izazove i prilagodbe, kako za odrasle, tako i za djecu. Jesmo li se mogli pripremiti za sve ovo, teško je reći, govori naša sugovornica:

– Stres kojemu smo bili izloženi nei-zbježno uzrokuje brojne reakcije. Normal-no je bilo u tim uvjetima osjećati strah, zabrinutost i tjeskobu. Dijete koje je bilo previše opterećeno i previše pod stresom imalo je vrlo visoku razinu ovih neugodnih osjećaja.

strah i raZdražljivOstBoričević Maršanić objašnjava da djeca koja pokazuju veću razinu stresa mogu imati problema sa spavanjem, smanjen ili poja-čan apetit, mogu biti okupirana negativnim mislima. Tu su i promjene u ponašanju u obliku pojačane motoričke aktivnosti, nemira i agresivnosti ili pak povlačenja, tromosti, djelomičnog ili potpunog prestanka aktiv-nosti. Zato je roditeljima tijekom proteklih mjeseci savjetovala da u slučaju nekih od ovih simptoma i teškoća u funkcioniranju kontak-tiraju liječnika primarne zdravstvene zaštite radi procjene i daljnjeg upućivanja psihologu ili dječjem psihijatru.

– U uvjetima stresa koji zahvaća cjelo-kupno stanovništvo oko 30 posto djece i mladih razvija dugotrajnije posljedice za mentalno zdravlje. To može biti akutna reakcija na stres, posttraumatski stresni poremećaj, depresija ili neki od anksio-

znih poremećaja, samoozljeđivanje, pa čak i suicidalna ponašanja. Drugim riječima,

sve ovo što su djeca proživjela ove školske godine mora ostaviti nekog traga.

Anksioznost je normalan osjećaj koji se javlja kad smo izloženi opasnosti. Osim katastrofičnih razmišljanja i predviđanja, na tjelesnoj se razini manifestira ubrzanim radom srca i disa-njem, znojenjem, smetnjama u

probavi, apetitu i spavanju – kaže Vlatka Boričević Maršanić te ističe

da ovakvu situaciju možemo doživje-ti i kao izazov iz kojega možemo naučiti

kako se nositi sa stresom te izići još jači i spremniji za nove izazove.

Slaže se s njom i Sonja Jarebica, socijalna pedagoginja koja ističe da na ovakve situaci-je nikad ne možemo biti pripremljeni.

– Preplave nas osjećaji straha, tuge, ner-voze, napetosti, neizvjesnosti. Svatko od nas traži načine da ostane zdrave glave. Nisu sva djeca na isti način doživjela to što su bila zatvorena u kućama i nastavu imala samo na daljinu. Neka su bila preplašena i pod akutnim stresom. U mnogim se obiteljima događalo nasilje, napetost, neizvjesnost i za-brinutost. Obiteljska je sigurnost bila naruše-na i bojim se da su djeca bila uvelike optere-ćena svime time. Mnoga su djeca spavala s roditeljima, budila se noću, bila su razdražlji-va, plačljiva… Stoga poručujem roditeljima da, ako već nisu, svakako sa svojim djetetom razgovaraju o svemu što se dogodilo – kaže Sonja Jarebica.

bjelodano je da obrazovni sustav može snagom ljudi koji u njemu rade i

uz podrŠku roditelja napraviti ono za Što smo mislili da je gotovo nemoguće,

a da su oni koji su im trebali davati podrŠku u svemu samo smetali i

nepotrebno odmagalisabina glasovac

izostalo je mnogo toga. ponajprije bezrezervna ministričina podrŠka

prosvjetarima u danima Štrajka, ali i podrŠka učiteljima koji su u potresu ostali bez radnih mjesta. izostala je i zahvala svim prosvjetarima koji su

dali sve od sebe kako ova Školska godina zbog pandemije ne bi bila

nepovratno izgubljenaželjko stipić

neka su djeca bila izrazito preplaŠena novonastalom

situacijom i pod akutnim stresom. u mnogim obiteljima događalo se

nasilje, napetost, neizvjesnost i zabrinutost. obiteljska

sigurnost bila je naruŠenasonja jarebica

učitelji su djecu poučavali tome kako se voli struka, kako se boriti za svoja

prava, kako se udružiti. pokazali su im i kako uložiti nadljudske napore

da Škola ostane zajednica, pokazali su kako je njima kad uče nove

vjeŠtine, pokazali su u kojim sve uvjetima mogu raditi... za mene su

ove godine učitelji junaci!miranda novak

istraživanje u Oš šiMe Budinića iZ Zadra

rad u razredu nenadomJestIvU zadarskoj Osnovnoj školi Šime Budinića

provedeno je istraživanje o stavovima i iskustvima učenika, učitelja i roditelja o životu i radu tijekom nastave na daljinu. Djeca su se najviše po-žalila na veliku količinu domaćeg rada, na tehničke poteškoće, od blokiranja uređaja, do nemogućnosti ili sporog učitavanja prezentacija. Poručili su i da bi voljeli kad bi njihovi nastavnici snimali vlastite video-lekcije kao da su u razredu te da im produlje rokove za ispunjavanje obveza.

Školska psihologinja Jagoda Gauta otkriva da su u ispitivanje bili uključeni učenici 23 odjela škole, od četvrtog do osmog razreda. Roditelji su zatražili smanjivanje količine gradiva i domaćih zadaća, bolje i detaljnije objašnjenje gradiva te organiziranje online nastava prema točnom rasporedu:

– Roditelji smatraju da je potrebno poticanje učeničke motivacije, ali i da se smanje negativne emocije vezane za ovaj oblik nastave, od panike, straha, zbunjenosti… Opterećeni su potrebom da pomažu djeci, osobito učenicima nižih razreda, koji bez njihove pomoći nisu mogli sudjelovati u nastavi na daljinu – navodi Gauta.

Učitelji su u anketi istaknuli neaktivnost učenika, neizvršavanje zadaće na vrijeme, predugo radno vrijeme, jer su angažirani doslovno cijeli dan. Svi su djeci i roditeljima bili dostupni putem komunikacijskih kanala stalno, čak i vikendima.

– Učitelji su se požalili da im je potrebno mnogo više vremena za pripre-mu nastave, odgovaranje na upite učenika i roditelja, pa je dio njih ograničio vrijeme u kojemu su im dostupni – saznajemo od školske psihologinje koja ističe da su se tijekom nastave na daljinu sve više koristili vlastitim video i audiozapisima te alatima za izradu interaktivnih sadržaja.

– U svakom razrednom odjelu ima učenika koji se nisu snašli u nastavi na daljinu i među njima ima i odlikaša i slabijih. Djelatnici u stručno-razvojnoj službi svima su nastojali pružiti pomoć u svim navedenim situacijama. I naš je jednoglasni zaključak da ništa ne može kvalitetno nadomjestiti rad uživo, u razredu – zaključuje Jagoda Gauta. .

7školskenovine

Ova je školska godina bila jedin-stvena, izazovna i neponovljiva. Da se takvo nešto događa jednom u stotinu godina pa i rjeđe

svjestan je i dr. sc. Josip Burušić, istraživač u Institutu Ivo Pilar, koji kaže da ovogodišnja iskustva svima u obrazovnom sustavu mogu biti kvalitetan temelj za mnoge spoznaje i pouke.

– Kao prvo istaknuo bih da je ova godina pokazala ono što je moguće i realno u životu, a to je da se više negativnih utjecaja sljubi i dogodi istodobno, premda mi u planiranju rada škola uvijek vjerujemo da će se negativni događaji zbivati neovisno jedni od drugih. A mi smo imali i štrajk prosvjetara i pandemiju koronavirusa, nastavu na daljinu te upliv obra-zovne politike takav kakav jest odnosno sva lutanja u politici – naprosto se sve to našlo na istomu mjestu u isto vrijeme i svako je na svoj način imalo efekata na rad škole, nastavnika i postignuća učenika – kaže Josip Burušić.

Dogodio se i razoran potres koji je pogo-dio Zagreb i okolicu.

– Istina, iako je korona bila najdominantni-ji događaj koji je obilježio najveći dio drugog polugodišta i uključio najveći broj ljudi u školama, dogodio se i potres koji je pokazao – premda kod nas dominira model jedna-kog pristupa školama te da su svi isti i da svi jednako rade – da to ipak nije tako. Jer potres je utjecao na gotovo 200 osnovnih i srednjih škola i na nekoliko desetaka tisuća učenika, a to nam treba biti i poticaj da razmotrimo da nam je i u normalnim okolnostima pogrješan pristup vjerovanju da sve škole rade u istim uvjetima. Naime, u nekim normalnim okol-nostima u mnogim su školama teški izazovi poput lošije strukture roditelja, njihova sla-bijega socioekonomskog statusa, nezaposle-nosti, siromaštva, loše razvojne sredine. I ovo je iskustvo s potresom pokazalo da moramo više promišljati i da ne stavljamo sve u isti koš i da ne tretiramo sve učenike kao da žive i obrazuju se u jednakim uvjetima.

Izdvojio bih i činjenicu da u jednom teškom traumatičnom trenutku kao što je pandemija i potres koji proizvodi mnogo negativnih emocija i tjeskobe, neizvjesnosti, obrazovna politika i resorno ministarstvo to su gurnuli u stranu i pristupali tom problemu olako, ignorirajući stvarnost i pokušavajući aktivnosti usmjeriti samo na učenje, ocjene, postignuća djece kao da je to najbitnija stvar na svijetu. U situaciji kad se javlja tjeskoba, prijetnja i strah mnoge obrazovne i psiho-loške teorije govore da je najvažnije smiriti učenike, roditelje, učitelje, da im treba poslati poruku ohrabrenja, osnažiti ih i smanjiti te negativne utjecaje. A tek potom raditi na postizanju nekih ciljeva. Ovdje smo naža-lost svjedočili ignoriranju svih tih strahova i teškoća u prilično hladnom pristupu koji je mnoge iznenadio. Previše se pričalo o tome radi li internet, jesu li se učenici logirali u sustav, jesu li odradili lekciju, prate li nastavu na televiziji... a u osnovi jedno ljudsko ‘kako si, ne brini se, riješit ćemo probleme zajednič-kim naporima, teška je situacija ali mi to mo-žemo’... toga uopće nije bilo. Usmjerenost na taj aspekt djelovanja, a škola je mjesto odgoja, socijalizacije, druženja i emocionalnog razvo-ja djece, prilično je nedostajala. Bilo je previše tehniciranja i usmjerenosti na tehničke stvari, a izgubio se čovjek.

Jesu li u tom gubljenju narušeni odnosi između prosvjetne vlasti i učitelja?

– Mislim da je došlo do podjele i da su se obrazovna vlast i učitelji počeli udaljavati. Tome svjedoči i štrajk koji je bio prilično pro-mašen, jer ono što je polučio kriza je anulira-la, a izazvao je goleme probleme i poremećaje u redovitom radu škola. Pokazalo se da je izostala razina komuniciranja vlasti prema učiteljima koja bi pokazala da se u većoj mjeri razumiju njihovi problemi, da se shvatilo što znači borba za dignitet učiteljske profesije i sve je to rezultiralo unošenjem negativne energije u obrazovni sustav. Prateći nastav-ničke društvene mreže moram priznati da me iznenađuje razina negativnosti u objavama, pa čak i animozitet i pogrdni izrazi na račun prosvjetne vlasti. A to nije svojstveno učitelj-skoj profesiji.

Je li tome kumovalo i ponašanje prosvjet-ne vlasti?

– Sve što se dogodilo pokazalo je da nam opet jako nedostaje znanja, obrazovnih insti-tucija, osmišljenih planova koji su usmjereni bilo na poboljšanje rada škola, na stvarnu digitalizaciju, bilo na razvijene modele rada s pojedinim skupinama učenika. U teškim okolnostima u kojima smo se našli mislim da je bilo mnogo improviziranja i pogrješ-nog pristupanja nekim izazovima. Učenici razredne nastave bili su jako ranjivi jer im treba izravni kontakt s učiteljima, budući da je to važno u njihovu razvoju, a to nije lako nadomjestiti, dok su pokušaji da se to ostvari u nastavi na daljinu ili uz pomoć tehnologije, u čemu bi roditelji trebali preuzeti ulogu, manjkavi i teško je očekivati neki uspjeh.

S druge su strane maturanti bili zaboravlje-ni, jer im nisu stizale očekivane informacije niti poruke ohrabrenja. Oni su najveći junaci svega ovoga, jer je njihova završna godina bila toliko teška, tjeskobna i puna neizvjesnosti pa im se istinski divim što su preživjeli i štrajk, i pandemiju, neizvjesnost s izvođenjem nastave, nejasne kriterije ocjenjivanja. Bili su suočeni s lutanjima obrazovne politike kad će i hoće

li biti državna matura, hoće li pisati izborne predmete i ti su mladi ljudi uistinu bili u teškoj situaciji. Pratilo ih je niz emocionalnih i psiho-loških izazova i prijetnji za mentalno zdravlje, jer škola nije samo mjesto učenja, dobivanja ocjena, nego i mjesto života, odrastanja, zaljubljivanja, stjecanja socijalnih vještina i za sve su to svi učenici zakinuti, od najmlađih do najstarijih. Iznenađen sam jer nisam čuo nijedan suvisao prijedlog ili ideju od obrazov-ne vlasti koja bi trebala napraviti smjernice za zaštitu mentalnog zdravlja djece, jer će sâm povratak učenika u škole također biti stresan budući da će se učenici ponovno morati pri-lagoditi na nove okolnosti. A provlači se ideja da je to proces koji će se odviti sam od sebe i da ne će biti nikakvih posljedica za mentalno zdravlje. Druge zemlje poput Danske i Škotske napravile su upravo smjernice za povratak u škole te pripremile priručnike kako bi olakšali i učenicima i roditeljima i nastavnicima cijeli taj proces.

Hoće li sve generacije učenika iz škola izići zakinute za određena znanja i vještine?

– Ma koliko mi šutjeli o tome, u situaciji kakvu smo imali i u kojoj se nastava svodila na bolje ili lošije oblike improvizacija više je nego jasno da će postojati rupe u znanjima učenika. Nije to najstrašnije, jer je važno da su učenici živi i zdravi, a rupe u znanju su nadoknadive. Ali i to je područje u kojemu nisam čuo nijedan smisleni prijedlog prema kojemu bi se iskoristio velik broj sati dodatne ili dopunske nastave koji postoje u tjednim zaduženjima učitelja za nado-knadu propuštenoga. O tome nitko ne govori. Kao istraživač u obrazovanju smatram da su kod nas i znanstvenici i istraživači obrazovanja potpuno gurnuti na marginu i njih nitko ne pita niti na bilo koji način sa svojim ekspertiza-ma sudjeluju u donošenju konkretnih i jasnih rješenja i odluka. To je duga tradicija u našem obrazovanju – da su svi veliki stručnjaci za ob-razovanje, a da se eksperte ne sluša niti pita. To je gluhost nositelja obrazovne politike, jer oni misle da sve znaju.

Razgovarao Marijan Šimeg

Dr. sc. Josip Burušić, zNaNstveNi istraživač u iNstitutu ivo Pilar

potresu i pandemiji obrazovna vlast pristupila olako

Kod nas su i znanstvenici i istraživači obrazovanja potpuno gurnuti na marginu i njih nitko ne pita niti oni na bilo koji način sa svojim ekspertizama sudjeluju u donošenju konkretnih i jasnih rješenja i odluka. To je duga tradicija u našem obrazovanju – da su svi veliki stručnjaci za obrazovanje, a da se eksperte ne sluša niti pita. To je gluhost nositelja obrazovne politike, jer oni misle da sve znaju

8 broj 24-25 • Zagreb 30. lipnja 2020.školskenovine

predstavio i optimizam mlade generaci-je koja otegotne okolnosti 2020. godine prevladava uz pomoć znanja i novih tehno-logija. Naime, izvevši kvalitetan aranžman hrvatskog pop-standarda Sanjaj me zbor je uputio toplu poruku prevladavanja socijal-ne distance uz pomoć ljubavi i glazbe. Kao dobitnik ove prigodne revijalne nagrade, Djevojački zbor Bersa pridružit će se po-bjednicima službenog dijela Natjecanja na Gala koncertu Zlatni zborovi 2021. godine u KD Vatroslava Lisinskog.

pOdijeliti radOstDjevojački zbor GŠ Blagoja Berse ima tridesetak članica i osnovan je u sklopu mješovitog zbora istoimene škole pri sa-mom njezinu osnutku. A škola je s radom krenula 1948. godine, isprva samo kao os-novna, a zatim i kao srednja glazbena škola. Zbor je neizostavni dio javnog života škole, ponajprije na nastupima u Hrvatskom glazbenom zavodu i Povijesnom muzeju povodom koncerata za Dan škole i javnim maturalnim koncertima, govori nam njihov voditelj, profesor Jurica Petar Petrač. Osim u sklopu školskih manifestacija, zbor su-djeluje i na određenim manifestacijama na razini grada i države u organizaciji Grada Zagreba i Ministarstva kulture.

Od nedavnih uspjeha zbora vrijedi ista-knuti drugo mjesto na državnom natjeca-nju Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga 2018. godine te prvu nagradu na regionalnom natjecanju HDGPP-a 2020. godine. Državno se natjecanje nije održalo ove godine zbog karantene, no djevojke su ipak uspjele osvojiti nagradu za najbolju online zborsku izvedbu u karanteni, sazna-jemo od voditelja zbora:

– Repertoar zbora je raznolik, od rane glazbe, oratorijskih djela pa sve do suvre-mene i popularne glazbe, stranih i do-maćih skladatelja. Naravno, osim širenja vidika u pogledu zborske glazbe bitno mi je da se repertoar sviđa i djevojkama, jer

naučiti muzicirati te njegovati raznolikost i različitost do izražaja pogotovo dolazi u grupnom muziciranju. Svakoj novoj kompoziciji pristupamo s razumijevanjem teksta i nakon toga nema puno filozofije, odmah se pjeva!

Kad su krenuli u online projekt pjevanja, 15. natjecanje pjevačkih zborova u Zagre-bu još nije ni raspisalo nagradu za najbolji online video. Nastava zbora tijekom karan-tene bila je neizvediva, budući da je po-anta grupnog muziciranja upravo slušanje drugih i stvaranje harmonije unutar zvuka ansambla što je online načinom nemoguće. Ipak, odlučili su se za pokušaj gdje je svaka djevojka snimala sebe, posebno audio i video te slala profesoru na montažu:

– Bitno je napomenuti da je to bio moj prvi susret s montažom zvuka. Trebali su mi dani dok neke stvari nisu sjele na mjesto i dok nisam dobio zvuk svojeg zbora. Kad smo objavili video na YouTubeu dogodila se prava eksplozija emocija, sreće… Ponaj-prije djevojaka i kolega iz škole, ali i šire javnosti. Moram priznati da djevojke nisu ni znale da sam ih prijavio na natjecanje, zaista bez nekih očekivanja, no sama pobje-da je svakako trešnja na vrhu torte te veliko priznanje za uloženi trud.

Iako zadovoljan online nagradom, profe-sor Petar Petrač smatra da je sam proces, probe, druženje i upoznavanje ono što gradi zbor i ono gdje se rađa ljubav prema muziciranju. A podijeliti tu radost s nekim izvan zbora, s publikom, neizostavni je dio zborskog rada. No što je tu je, trebalo je iskoristiti najbolje od trenutačne situacije, izolacije. Nagrada koju su osvojili pokazuje da su i u takvom obliku nastupa bili iskreni i kvalitetni.

OdraZ duha današnjiCeGlazba je univerzalni jezik i neizostavni dio života svakog čovjeka, slažu se u tome i vo-ditelj zbora i članice Berse. Pogotovo u ovim neobičnim stresnim vremenima uz potres,

Djevojački pjevački zbor zagre-bačke Glazbene škole Blagoja Berse pobjednik je 15. natjecanja hrvatskih pjevačkih zborova

Zagreb 2020. Specifičnost ovogodišnjeg natjecanja jest ta što su zbog mjera distanci-ranja i zaštite od širenja zaraze COVID-19 zborovi i vokalni ansambli tijekom karante-ne u Hrvatskoj komunicirali putem snim-ki. Drugim riječima, pjevačko natjecanje održano je online.

Na natječaj su se prijavila 32 ansambla iz cijele Hrvatske, s raznolikim repertoarom: višeglasnim obradama pop-pjesama, tradi-cijskim hrvatskim pjesmama, ali i skladba-ma klasičnoga zborskog sloga. Sudjelovali su amaterski zborovi, vokalni ansambli i klape, dječji zborovi, zborovi općeobrazov-nih i glazbenih škola.

U tako velikoj konkurenciji pobijedio je Djevojački zbor Bersa, pod vodstvom pro-fesora Jurice Petra Petrača. Njima je pripala posebna nagrada za najbolju online vokalnu izvedbu ansambla nastalu za vrijeme traja-nja karantene.

Osim izvrsnoga višeglasnog nastupa, Djevojački zbor Bersa svojim je nastupom

pobjedu na 15. online natjecanju pjevačkih zborova zagreb 2020. donijela im je snimka hrvatskog pop-standarda sanjaj me, koju su snimili tijekom

karantene te objavili na YouTube kanalu

glazba jača od socijalne distance veliki usPjeh zbora glazbeNe Škole blagoja berse iz zagreba

napisao Branko Nađ

Mislav deFar, ravnatelj Gš BlaGOja Berse

bolna Je tIšIna u GlazbenoJ šKolIUz sudjelovanje na brojnim natjecanjima u Hrvatskoj i inozemstvu, učenici ove glazbe-

ne škole nastupaju na više od 100 koncerata godišnje

O vu nagradu ravnatelj škole Mislav Defar doživio je kao priznanje profesoru Petraču i djevojkama za njihov izniman trud i vrijeme koje

su uložili u realizaciju svoje ideje u trenutku epidemije, potresa i virtualne nastave. Nije razmišljao, kaže, o tome što bi nagrada eventualno značila za imidž odnosno ugled škole, već o radosti koju su im priredili, preprekama i udaljenosti koju su svladali i poruci koju su poslali:

– Naravno, svaka nagrada raduje, ali još više raduje zajedništvo koje nije nestalo unatoč odvojenosti i nastavi na daljinu. Zborsko pjevanje u našoj školi počinje već u trećem razredu osnovne škole i traje do samog završetka školovanja u četvrtom razredu srednje škole. Postojanje dječjeg, mješovitog i djevojačkog zbora te nastupi na koncertima i natjecanjima najbolje govore o važnosti i ulozi zborskog pjevanja u GŠ Blagoja Berse.

Glazbenu školu ove godine pohađa gotovo 500 učenika koje podučava više od 40 profesora - klavir, gitara, flauta, saksofon, klarinet, pjevanje, violina, viola, violončelo, kontrabas, harfa, harmonika i teorijski smjer.

Učenici uz sudjelovanje na brojnim natjecanjima u Hrvatskoj i inozemstvu nastupaju na više od 100 koncerata godišnje. Koncerti se održavaju u školi, dvoranama grada Zagreba te na gostovanjima u prijateljskim školama u Šibeniku, Rijeci i Dubrovniku. Uza sve nabrojano, treba spomenuti i suradnju sa školama iz Spittala i St. Stefana u Austriji.

– Ne mogu izabrati najveći uspjeh među brojnim koncertima i nagradama naših učenika. Međutim, najzahtjevniji i najveći projekt, Bersiana, ostvaren je prošle školske godine suradnjom s Glazbenom školom Slavonski Brod i Glazbenom školom Blagoje Bersa iz Zadra. Čak 200 učenika i profesora pripremalo je program u trima gradovima. U Slavonskom Brodu održane su zajedničke probe te koncert. Nakon toga, održani su koncerti u Zadru i Zagre-bu. Bio je to projekt posvećen skladatelju po kojem nosi ime naša škola, ali i projekt druženja i zajedničkog muziciranja.

Nastavu na daljinu, kao i drugi, provodili su koristeći se mnogim digitalnim alatima i platformama. Profesori su pokazali maštovitost i uložili golem trud, često i mnogo dodatnog vremena kako bi učenici što manje osjetili nedo-statke ovakvog načina rada, navodi ravnatelj. Ipak, s obzirom na to da se radi o glazbi i velikim dijelom o individualnoj nastavi, ne postoji platforma koja može zamijeniti sat u školi s profesorom.

– U slučaju drugog vala bit će lakše jer su svladani početni problemi i spremniji smo nego u proljeće. Nadamo se ipak nastavi uživo, jer ne želimo opet raditi na daljinu, ne želimo nakon toliko uloženog truda i vježbanja opet otkazivati koncerte. Ne želimo tišinu u školi. Ne ponovilo se!

9školskenovine

glazba jača od socijalne distance veliki usPjeh zbora glazbeNe Škole blagoja berse iz zagreba

koronu i zatvorene škole. Glazba je svima bila utjeha i vjera u bolje sutra. Ipak, glazba i umjetnost općenito, nažalost, ne dobivaju u općeobrazovnim školama vrijeme i pažnju koju zaslužuju, ističe naš sugovornik:

– Satnica je izrazito mala i još uvijek mi nije jasno zašto je bitnija, primjerice, bitka iz 480. pr. Kr. ili možda podatak o točnoj površini nekog jezera, na dvije decimale, od

neke Mahlerove simfonije. Meni je život bez glazbe nezamisliv. Gotovo se ne usuđujem misliti o tome.

Iako mnogi učenici ove glazbene škole već „ganjaju” svjetsku karijeru, njihov profesor ne bi izdvajao pojedince. Izrazito se ponosi, kaže, svakim učenikom koji je njegovim poticajem također izabrao glazbu kao ži-votni put. No još je ponosniji što su na tom životnom putu postali dobri ljudi.

O ukusima se, pa tako ni glazbenima, ne raspravlja, no morali smo se dotaknuti hrvatskih i inozemnih glazbenih ljestvica i trendova. I svakakvom šundu (ne samo glazbenom) kojem su današnje generacije izložene. Profesor Petar Petrač ima razumi-jevanja te zaključuje da je popularna glazba ono što je prije 150 godina bila klasična glazba:

– Odraz je duha današnjice i da bismo bo-lje razumjeli svijet oko sebe dovoljno je da se osvrnemo na glazbu. Iako osobno ne dijelim određeni glazbeni ukus nacije, mislim da ne smijemo biti izvan svijeta želimo li napraviti promjenu u njemu. Vjerujem da je obrazo-vanje ključ uz činjenicu da jedna iskra može zapaliti vatru. Svatko od nas je bitan te da bi mlada osoba upoznala takozvanu lijepu i kvalitetnu glazbu treba joj se prvo omogućiti susret s njom, ponajprije u školi, a zatim i u kulturnoj ponudi sredine.

pOnOsne pjevačiCe

NauČile smo paDaTi usTraJNo i poBJeđiVaTi sKromNo

Mia Đogić, 18 godinaPjevanje kao takvo sastavni je i neodvojivi dio glazbenog obrazovanja koje u glazbenoj školi stječemo. Ipak, ljubav prema glazbi i pjevanju prisutna je još od malih nogu; vječne melodije filmskih singlova i bezbrižni pjesmuljci zagrebačkih mališana obilježile su moje djetinjstvo. U šarenilu našega raznolikog repertoara može se pronaći za svakoga ponešto. Ipak smatram da bi bilo odveć teško izdvojiti samo jednu ili više kompozicija, s obzirom na to da ih sve, prije ili kasnije, više ili manje zavolimo. Neopisivo! Uza zavidno znanje koje smo imali priliku steći, pa sve do nezaboravnoga glazbenog iskustva koje nam je pruženo, Bersa nas je poučila još mnogočemu. Profesori: okorjeli kritičari i vječni motivatori, s kojima smo dijelili dobro i zlo, suze i smijeh, neumorno su u nama budili ljubav prema glazbi. Naučili su nas padati ustrajno i pobjeđivati skromno, slušati srcem i voljeti glaz-bom. Glazbu smatram svojim životnim pozivom. Želja mi je upisati Akademiju i nastaviti

se profesionalno baviti glazbom.

Ida Jadro, 19 godinaPjevanjem se bavim otkad znam za sebe, zahvaljujući svojoj mami i njezinim satima provede-nima pjevajući mi svašta, a najviše stare pjesme dalmatinskih klapa. Nakon divnog iskustva u djevojačkom zboru Zvjezdice, završene osnovne škole za violinu i nešto teoretskog odjela, napokon sam 2017. godine u Bersi upisala ono što sam oduvijek htjela – solo pjevanje.Što se tiče domaćih kompozicija, posebno volim izvoditi „Na Gondoli” (Mletačke elegije) i „Biljeg dragom” (Milo Cipra), a što se tiče stranih kompozicija nenadmašiva mi je Mozartova arija Susanne iz Figarova pira „Deh vieni, non tardar” i najradije bih je svake godine pjevala. Moja profesorica Klasja Modrušan uvijek zna odlično procijeniti što je za koga i što će nam se svidjeti.Život u Bersi je poseban. Nekad je izazovno, meni osobno uz faks, no ništa nije teško kad imaš profesore koji su uz tebe, koji te motiviraju i izlaze u susret. U Bersi se osjeća disciplini-

rana, ali izrazito ugodna atmosfera. Rezultat je taj da je glazbena škola mnogima poput drugog doma.Sigurna sam da će glazba, kao što je dio mog života oduvijek, tako biti i zauvijek. Bersa mi daje odlične teme-lje za nastavak pjevanja i upis na akademiju. Ako se slučajno ne odlučim ići na glazbenu akademiju, svejedno ću pjevati u crkvi i na vjenčanjima, a i djeci u vrtiću.

Anja Žužul, 18 godinaOtkad sam bila dijete stalno sam nešto pjevušila, no u prvi doticaj s ozbiljnijom glazbom i pjevanjem došla sam u glazbenoj školi. Sudjelovala sam u osnovnoškolskom (dječjem) zboru od trećeg razreda osnovne škole, a kad sam se upisala srednju glazbenu školu prebacila sam se u srednjoškolski zbor. Najviše volim izvoditi zborske stavke, kompozicije i klavirske minijature.Školovanje u GŠ Blagoja Berse zaista je bilo jedno nezaboravno iskustvo. Bilo je katkad teško uskladiti glazbenu i redovitu školu, no nije neizvedivo. Atmosfera je u glazbenoj školi uvijek pozitivna, svi se jako dobro slažemo, s profesorima i s drugim učenicima, a na hodnicima škole rodila su se velika prijateljstva i kvalitetni odnosi koji će se nastaviti i nakon završetka školovanja. Glazbena nas je škola također, osim očitoga, naučila i brojnim drugim vještinama kao što je, primjerice, dobra organizacija vremena.

Sve što smo naučili u glazbenoj školi – pjevanje, sviranje, aranžiranje, dirigiranje – sigurno ću primijeniti u živo-tu. Uvijek može biti korisno zasvirati i zapjevati na nekakvoj proslavi rođendana ili slično. Glazba će uvijek biti dio mog života, možda ne baš u profesionalnom smislu, ali sigurno će ostati barem hobi. Ali tko zna, možda i taj hobi preraste u nešto veće.

glazba je univerzalni jezik i neizostavni dio života

svakog čovjeka. pogotovo u ovim neobičnim stresnim

vremenima uz potres, koronu i zatvorene Škole.

glazba je svima bila utjeha i vjera u bolje sutra

satnica glazbe, ali i umjetnosti općenito, u

Školama je izrazito mala i joŠ uvijek mi nije jasno

zaŠto je bitnija, primjerice, bitka iz 480. pr. kr. ili

možda podatak o točnoj povrŠini nekog jezera, na

dvije decimale, od neke mahlerove simfonijeprofesor jurica petar petrač,

voditelj zbora

10 broj 24-25 • Zagreb 30. lipnja 2020.školskenovine

napisao marijan šimeg

Škola za grafiku, dizajn i medijsku produkciju u Zagrebu u posljednjih nekoliko godina ulaže mnogo ener-gije i truda da promijeni, poboljša i

prilagodi duhu vremena u kojemu živimo kurikulume za više zanimanja u području grafičke industrije, tiskarstva, grafičkog diza-jna. Njezini djelatnici stalno smišljaju kako uz postojeće praktikume i prave proizvodne tiskarske i grafičke pogone u školi učenicima još više približe svijet rada u struci za koju se obrazuju te da se već za četverogodišnjeg obrazovanja izvješte u izvršavanju radnih zadataka koji će ih čekati kad se zaposle.

– Neka zanimanja imaju obvezu strukovne prakse i učenici odlaze na rad u poduzeća koja se bave tiskom i doradom. Tamo stječu i radno iskustvo i upoznaju moguće radno okružje kad jednom izađu na tržište rada. Međutim, za nekoliko zanimanja nema obvezne vanjske stručne prakse pa ti učenici zapravo nikad tijekom školovanja ne dobiju priliku da organizirano iskuse rad u struci, da testiraju svoje sposobnosti i da upoznaju prednosti i potencijal zanimanja za koje se školuju. Čekajući reformu strukovnog ob-razovanja odlučili smo sami stvoriti priliku za njihov razvoj – kaže Ksenija Palameta Radković, profesorica likovne umjetnosti i stručnih predmeta i zamjenica predsjednika Zadruge te objašnjava kako je to bio glavni razlog za osnivanje Učeničke zadruge SLOG u kojoj su željeli stvoriti sve preduvjete ne samo za kvalitetnu stručnu praksu za uče-nike nego istodobno i poticati kreativnost učenika i razvijati im poduzetnički duh.

usavršavanje vještina– Za početak, osnovni nam je cilj bio zatvoriti proces od narudžbe, oblikovanja i tiska do dorade grafičkih proizvoda unutar školskih radionica kako bi učenici imali uvid u sve faze rada. Rad u zadruzi odvija

se kao izvannastavna aktivnost, a ravnatelj je odobrio da nam radni materijal, prostor i postojeća oprema u školi budu na raspola-ganju.

Naziv SLOG odabrali smo jer se refe-rira na samo jedno od mnogih grafičkih zanimanja koje je ostalo u nedavnoj proš-losti pregaženo tehnološkim inovacijama. Semantički, asocira na slogu, na srž zadru-garstva kao i na posao koji je objedinjavao i tekst i sliku. Nakana je zadruge da djelova-njem potakne zajedništvo smjerova unutar škole, nadopunjavanje i preplitanje oštro razgraničenih odjeljenja te jačanje osjeća-ja pripadnosti struci i pronalazak smisla i ljepote u nekom od zanimanja za koja se školuju – kaže profesorica Palameta Radko-vić, a profesor Bernardo Brčić, diplomirani dizajner, nastavnik grafičkog dizajna i vodi-telj sekcije Primijenjena grafika, objašnjava kako je zadruga učenicima predstavljena kao mjesto gdje mogu naučiti nove vješti-ne i nova znanja iz polja grafičkog dizajna i praktične nastave te usavršiti postojeće vještine prilikom izrade nekoga grafičkog proizvoda.

Važna je i motivacija, jer učenici imaju mogućnost predstaviti određeni proizvod na nekoj smotri ili izložbi, stavljaju ga u svoj portfolio, a naravno dobivaju i nagradu u obliku stručnih literatura, posjeta izložbi.

– Rad u zadruzi svojevrstan je spoj prakse i nastave. Svaki projekt odnosno proizvod ima svoj tijek izrade, a mnogi su proizvodi specifični, pa mlađi razredi imaju priliku upoznati alate i vještine koje se svladavaju u višim i završnim razredima. Učenici se osa-mostaljuju, potiče im se kreativnost. Istina, u početku im je bilo teško uskladiti obveze u redovitoj nastavi i sve druge aktivnosti s radom u zadruzi, ali s vremenom se sve po-složi i onda im je puno lakše. Učenici rado ulaze u zadrugu, jer je u njoj rad opušteniji nego na nastavi, a najveće im je zadovoljstvo kad vide gotov proizvod, jer znaju koliko su vremena i truda uložili u cjelokupni proces proizvodnje. Konačno, nakon svega dobiju priliku da pokažu u javnosti što mogu i što su napravili, da predstave sebe, zadrugu i školu – ističe profesor Brčić.

unikatni nakit, uredski priBOrPočelo se s četirima sekcijama. Primijenjena grafika bavi se oblikovanjem, Pogon proi-zvodnje tiskom i doradom, Poduzetništvo osnaživanjem produktivnosti i upoznava-njem osnova tržišno usmjerenog rada, a Manufaktura objedinjuje hobije i umijeća za opuštanje, uživanje u druženju i proi-zvodnju unikatnih predmeta poput modnog nakita ili prigodnih blagdanskih dekoracija. Mladi zadrugari, njih tridesetak stalnih kojima se povremeno priključi još barem toliko učenika, primarno se bave izradom materijala za darovni i školski odnosno uredski pribor, a tu su blokovi za crtanje, bilježnice, mape, stolni i zidni kalendari, papiri za umatanje, poklon-kutije i darov-ne kartice, motivacijski plakati, označivači stranica, bedževi.

Kako objašnjava profesorica Palameta, sekcija Poduzetništvo zamišljena je kao platforma za učenje osnova financijske pismenosti i poslovne komunikacije pa uče-nici upoznaju vrste ugovora, sustav poreza, izračun troškova.

– U tom je sklopu važno i pronalaženje i sklapanje poslova, što zasad radimo sponta-

učenička zaDruga „sLog” škoLe za grafiku, DizaJn i meDiJsku proDukciJu, zagreB

Kvalitetna nadopuna teorijskoj nastavi i stručnoj praksirad u zadruzi svojevrstan

je spoj prakse i nastave. svaki projekt odnosno proizvod ima svoj tijek izrade, a mnogi su proizvodi

specifični, pa mlađi učenici imaju priliku upoznati alate

i vjeŠtine koje se svladavaju u viŠim i zavrŠnim razredima. učenici rado ulaze u zadrugu, jer je u njoj rad opuŠteniji nego na nastavi, a najveće im je zadovoljstvo kad vide gotov proizvod, jer znaju koliko su vremena i truda uložili u cjelokupni proces proizvodnje

bernardo brčić

sve se radi prema idejama i dizajnu učenika koji u sekciji primijenjena grafika istražuju, crtaju i oblikuju buduće proizvode

prema principima grafičkog dizajna, primjenjujući znanja

i vjeŠtine koje takoreći bruse na nekoliko sadržajem srodnih predmeta

ksenija palameta radković

učenici rado ostaju u Školi i duže ako u tome vide svrhu i smisao. radom u zadruzi dobivaju priliku ostvariti vlastite ideje i planove koji

se možda i ne uklapaju u sam nastavni proces

nives butorajac

11školskenovine

no i izravno, na javnim okupljanjima. Bilo je simpatično slušati kako učenik Jan poku-šava prodati paket od 100 personaliziranih bedževa japanskim turistima u vrijeme smotre učeničkih zadruga na Zrinjevcu. Sekcija manufaktura okuplja hobiste i sve koji vole, za različite prigode, izrađivati unikatne proizvode koji nisu primarno u rasponu našeg djelovanja – blagdanske dekoracije, nakit, restauracija. Planiramo i radionicu pletenja prstima, a lani smo imali radionice izrade adventskih vijenaca i ukra-sa za božićnu jelku.

Pogon proizvodnje pokriva sve aktivno-sti tiska i dorade, i to je mjesto gdje inte-lektualni i kreativni napori dobivaju svoj oblik. Budući da škola ima vlastite tiskarske strojeve različitih tehnologija, rezače papira i strojeve za grafičku doradu u mogućnosti smo proizvesti širok raspon proizvoda – od promotivnih materijala, letaka, plakata, ma-njih kataloga, kalendara, vrećica, kutija do etiketa i cjelovite ambalaže. Učenici imaju predviđeno po šest do 12 školskih sati tjed-no za praktičnu nastavu pa kad se vrijeme koje im ostane nakon dovršetka nastavnih zadataka spoji s izvannastavnim vremenom dobivamo okvir u kojem nastaju čuda. Najslađe je što se sve to radi prema idejama i dizajnu učenika koji u sekciji Primijenjena grafika istražuju, crtaju i oblikuju buduće proizvode prema principima grafičkog dizajna, primjenjujući znanja i vještine koje takoreći bruse na nekoliko sadržajem srod-nih predmeta – kaže profesorica Palameta.

suradnja s udruGaMaPrvi veliki projekt bilo je osmišljavanje pro-izvoda za lanjsku smotru učeničkih zadru-ga. Kako je tema bila vezana za zagrebački Botanički vrt, učenici su odlučili napraviti zidni kalendar s prikazom autohtonih i endemičnih vrsta. Proučavali su biljne vrste, arhitekturu bilja, u nastalom kalendaru svaki je list nosio ilustraciju biljke, geome-trijsku konstrukciju strukture nekog dijela biljke, kratki opis i elemente vizualnog identiteta škole. Uz kalendar su napravljeni i promotivni materijali – notesi i bedževi s motivima kalendara. I predstavili su to i na sajmu zadružnog poslovanja uz branitelj-ske i poljoprivredne zadruge te bili jedina učenička zadruga.

Zadruga surađuje s mnogim udrugama pa su s udrugom Telecentar u projektu „U

potrazi za istinom”, a novcem koji su zara-dili kupili su šest iPad tableta s olovkama za crtanje. S udrugom Adopta učenici su promišljali o poticanju prakse posvajanja i oblikovali promotivne plakate i bedževe. Za uzvrat, zadruga je dobivala opremu poput aparata za izradu bedževa i materijala, a nedavno su nabavili i termoprešu za tisak na tekstil.

– Smotra nam je dobro došla da vidimo kako djeluju druge zadruge, pogotovo srednjoškolske koje su u manjini. I uvi-djeli smo svoju priliku da barem njima ponudimo svoje usluge, da njihove proi-zvode poput čipsa od jabuke ili sušenog začinskog bilja opremimo atraktivnom ambalažom. I ne tražimo u tome zaradu već mogućnost za suradnju, druženje i pro-mociju naše djelatnosti. Velika je prednost

rada u zadruzi što učenici odmah dobivaju povratnu informaciju. Rade bez straha, jer nema ocjena, usude se iskušavati nove tehnike i načine rada. A nagrada su im druženja, gostovanja i prilike da pokažu svoj rad potencijalnim klijentima kroz izravnu komunikaciju – upozorava profe-sorica Palameta, a socijalna pedagoginja Nives Butorajac, koja se u zadruzi brine o papirologiji, prati smotre, aktualnosti i razmišlja kako uključiti što više učenika i kolega, kako promicati rad Zadruge u školi i lokalnoj zajednici, dodaje:

– Radimo s mladim ljudima koji su u procesu učenja i za koje znamo da još ne znaju raditi, a itekako imaju puno potenci-jala i ideja koje uz stručno vodstvo, starijih zadrugara zna biti dobro kanalizirano kako bi se kod učenika stvorila intrinzična mo-tivacija. Učenici rado ostaju u školi i dulje ako vide svrhu i smisao. Radom u zadruzi dobivaju priliku realizirati vlastite ideje i planove koji se možda i ne uklapaju u sam nastavni proces. Jedna je od ideja da učenici kreiraju i šivaju korice bilježnica od reci-klažnog materijala. Koristimo se resursima Zadruge u svim projektima u kojima smo kao škola partner. Učenici se prezentiraju, sudjeluju kao aktivni članovi škole i lokalne zajednice, osjećaju se korisnima, a time po-staju i motiviraniji za rad i učenje. Imamo velike planove i bez obzira na silne prepreke na koje smo dosad nailazili polako i strplji-vo rastemo te se o nama priča i pričat će se – zaključuje Nives Butorajac.

ena stOjakOvić, druGi raZred

VažNi su uporNosT, origiNalNosT i želJaUčenica drugog razreda Ema Stojaković

priključila se zadruzi čim se upisala u Grafičku školu.

– Mislila sam da će prvi razred biti vrijeme prilagodbe na novo društvo, okruženje i sam način rada i profesori su nam predložili da se uključimo u zadrugu kako bi se pridružili u izradi kalendara. Bio je to vrlo složen i ozbiljan zadatak za nas buduće grafičke dizajnere, ali smo se dobro snašli. Podijelili smo poslove, svatko je radio ono što mu najbolje ide – neki su crtali na papiru, a neki na računalu. Naš kalendar predstavili smo na Smotri učeničkih zadruga grada Zagreba i na Danima otvorenih vrata naše škole. Vidjelo ga je puno lju-di i svi su bili oduševljeni – kaže Ema i ističe da joj se najviše sviđa to što joj zadruga omogućava da upotrebljava i usavršava naučene vještine i znanja.

– Radeći u zadruzi mogu iznijeti svaku ideju i uvijek će me saslušati i usmjeriti moji mentori i moj tim. Zadruga nam daje mogućnost da se mak-simalno izrazimo na način koji to želimo i u to uložimo svu svoju kreativnost i stvorimo jedinstveni proizvod. U sklopu Zadruge radimo na projektima koji su vrlo slični našem budućem zanimanju. Učimo izvršavati zadatke u zada-nom roku, prolazimo cijeli postupak izrade određenog proizvoda i komunika-ciji s klijentima. Radeći u zadruzi shvatila sam da su u poslu važni upornost, originalnost, želja i ustrajnost, jer ne će sve uvijek biti baš onako kako smo zamislili – kaže Ema Stojaković.

jan vasiljević, učenik druGOG raZreda

BeDžeVi su moJa lJuBaV Upisao sam prvi razred i dosta se dugo tražio u crtanju i onome što

volim raditi. Upoznao sam prijatelje u razredu i dosta profesora, a među njima i socijalnu pedagoginju Nives Butorajac, koja mi je predložila da se pridružim zadrugarima. Za ulaženje u zadrugu najviše me motiviralo izrađivanje bedževa, a draga mi je i izrada kalendara, bilježnica za crtanje i pisanje i naravno prodavanje svih tih proizvoda. Materijale nabavljamo novcem od zadruge i vraćamo ga zarađenim novcem. Prošle smo godine bili na Zrinjevcu, predstavili se sa svojim štandom i prvi put prodavali svoje proizvode.

učenička zaDruga „sLog” škoLe za grafiku, DizaJn i meDiJsku proDukciJu, zagreB

Kvalitetna nadopuna teorijskoj nastavi i stručnoj praksi

12 broj 24-25 • Zagreb 30. lipnja 2020.školskenovine

a sad je već 20 godina u Zapruđu. Priznaje kako ju je na odlaske u brda nagovorilo njezino dijete Mirta, kad je bila mala. Tad je radila u Horvaćanskoj i imali su u razredu dijete čiji su roditelji bili planinari. Otišli su zajedno prvo na samoborski Okić, potom na još nekoliko izleta, pa kad se zaposlila u OŠ Zapruđe pokrenula je planinarsku sekciju.

I dalje aktivno promiče planinarstvo, a usmenom se predajom djece i roditelja „reklama” o Gojzekima širi svakodnevno. I oni koji dođu jednom ostaju s njima godi-nama. Dobro je da je tako, zaključuje naša sugovornica, jer su djeca već godinama žrtve pretjerane digitalizacije, društva oko nas, sad i školstva. Stoga je bolje da odu u šumu, na brdo, i ondje trče, padaju, zamažu hlače i gojzerice nego da ostaju kod kuće, igraju videoigre i gledaju prekrasnu prirodu – samo na ekranima.

Mnogi roditelji jednostavno ne znaju kako kvalitetno iskoristiti vikend, koji i oni i njihova dje-ca žudno čekaju. Naročito u ve-

likim gradovima gdje se druženje s djetetom najčešće svede na odlazak u (preskupo) kino ili neku od igraonica unutar brojnih trgovač-kih centara. Ni ne sjete se često odvesti ih u prirodu, u šumu, na brdo, da se klinci istrče i izdivljaju na nekoj ledini. A to nam je danas, nakon višetjedne korona izolacije i zatvore-nosti po kućama, potrebnije nego ikad.

Srećom, postoji skupina zagrebačkih rodi-telja koji znaju da je za cijelu obitelj najzdra-vije provesti subotu ili nedjelju u prirodi. Dok ih dio redovito pohodi zagrebački Maksimir i Jarun, ima i onih „odvažnijih” koji s djecom odlaze na hrvatske vrhove. Okupili su se u Planinarskoj grupi Gojzeki, našoj najbrojnijoj i najdugovječnijoj školskoj sekciji planinara koju već godinama vode učiteljica Duška Marcić-Svilar iz OŠ Zapruđe te planinarski vodič Alan Čaplar.

resOCijaliZaCijaUpravo ove godine Gojzeki obilježavaju 20 godina postoja-nja, a djeluju unutar Hrvatskoga planinarskog društva Želježničar koje pak slavi pola stoljeća aktiv-nog rada. Cijela je priča krenula iz Osnovne škole Zapruđe. Sama grupa ima oko 180 aktivnih članova, što djece što njihovih roditelja, zaista svih generacija. Tako na izlete, pješačenja i pla-ninarenja idu djeca još u nosiljkama, pa sve do baka koje brinu u svojim unucima i koje su nerijetko cijelu obitelj potaknule na ovu aktivnosti.

– S obzirom na to da grupa jako dugo po-stoji, oni prvi članovi Gojzeka već imaju svoju djecu pa i oni sad istražuju brda i planine. Raste broj ljudi koji prepoznaju planinare-nje kao zdrav, svrsishodan i zanimljiv način života. Danas u Hrvatskoj ima oko 37 tisuća registriranih planinara, od čega je 7000 djece i mladih – govori nam vodič Čaplar, ujedno glavni tajnik Hrvatskoga planinarskog saveza.

Na ovakvim se izletima Gojzeka potpuno ostvaruje odgojno-obrazovni trokut – siner-gija djece, roditelja i učitelja. Oni su na izletu svi na istome zadatku, druže se međusobno i mogu doći do spoznaja koje su sasvim drukčije od onih u razredu. Često roditelji tek na planinarskim izletima ovakvih grupa vide svoju djecu u interakciji s drugom djecom. Roditelji ne vide kako izgleda radni dan u razredu, a ovdje su po cijeli dan svi „osuđeni” biti zajedno, igrati se zajedno, družiti se, da vide kako njihova djeca komuniciraju.

Obišli su dosad Paklenicu, Zavižan, Baške Oštarije i Dabarske kukove, Risnjak, Bije-le stijene, Klek, Bjelolasicu, Vražji prolaz i Skradski vrh u Gorskom kotaru, Žumberak, Ivanščicu, Kalničku i Petrovu goru…

Planinarenje je kao aktivnost vrlo poželjna i važna za zdravi razvoj djece, ne samo zbog socijalizacije, već i zbog fizičkog zdravlja, poručuje Čaplar. A definitivno se radi o jefti-nijoj i dostupnijoj aktivnosti.

Djeca planinarenjem postaju samostalnija, društvenija, fizički aktivnija, otvorenija. Ali ne samo djeca, nego i njihovi roditelji koji se

povežu i djeluju već nakon neko-liko izleta kao skladan kolektiv,

koji mnogo korektnije i otvore-nije nastupa prema učitelju, bez možebitnog straha da su učitelji i roditelji na suprot-nim stranama.

punjenje Baterija– Planinarenje je definitivno pu-

njenje baterija, čišćenje od stresa i svega negativnoga što nam se eventualno dogodilo u tjednu iza nas. Naši se mali Gozjeki u po-nedjeljak ujutro na prvome satu pojave orniji, raspoloženiji, puni atraktivnih doživljaja koje rado prepričavaju drugim prijateljima u razredu. A drugi to mališani sve pažljivo slu-šaju i vidite im po očima da su pomalo tužni što i njihov vikend nije bio tako ispunjen i atraktivan. Roditelji često nemaju vremena ni energije za neke izlete, a kad ih i puste van da se igraju u parku onda su u strahu pa radije budu za računalima ili pred televizorom i vikend im prođe brzo i beskorisno – jasna je učiteljica Marcić-Svilar.

Radi u razrednoj nastavi u Osnovnoj školi Zapruđe, dok je u prosvjeti ukupno dulje od tri desetljeća. Počela je raditi kao učiteljica u prigradskom naselju Horvati, potom u OŠ Horvati u zagrebačkoj Horvaćanskoj ulici,

Školska PlaNiNarska sekcija „gojzeki” slavi 20 godiNa

NaKoN KoroNe i izolaciJe, vratImo se u PlanIne!

alan Čaplar na čelu kolone gojzeka na kamenjaku

PlanInarImo od VrTićKih DaNa

Marta Mikac, peti razredMoja je mama otkrila planinarenje kao aktivnost i prije nego što sam krenula u prvi razred i već smo tad počeli hodati po brdima. Puno smo vrhova prošli, a nekako mi je najviše u sjećanju ostao uspon na Klek iznad Ogulina. Naime, padala je kiša cijeli putem, bilo je sve puno blata, ali to je nezaboravna avan-tura koju rado prepričavam svojih prijateljima. Svu djecu pozivam da nam se pridruže, jer je zabavno, lijepo, mogu svašta lijepoga vidjeti i doživjeti.

Tara Klemen, peti razredI ja sam počela s roditeljima planinariti još u predškolskoj dobi, kad sam imala pet godina, iako ne u ovoj grupi. Vidim u tome vrlo zdravu aktivnosti, koja nam pomaže da se pravilno i zdravo razvijamo. Na svježem smo zraku, hodamo, trošimo energiju, družimo se i puno smijemo. Moj je najviši vrh bio na Velebitu, kad smo se popeli iznad tisuću metara. Teže se uvijek popeti, iako ni spuštanje nije lako, jer se prsti nabijaju u gojzerice, a i koljena malo bole.

Neli Čičak, drugi razredCijela je moja obitelj u planinarenju otkad znam za sebe, i mama, i tata, i seka. Jako se dobro zabavljamo na tim izletima, a i dobro upoznajemo Hrvatsku pa ono što recimo učimo iz prirode i društva možemo vidjeti u šumi ili na brdu. Uspon na Klek bio mi je vrlo težak, ali i smiješan, jer smo hodali po blatnjavoj šumi. A veselile su nas i priče o vješticama koje se okupljaju i plešu na Kleku.

Naši se mali gozjeki u ponedjeljak ujutro na

prvome satu pojave orniji, raspoloženiji, puni atraktivnih doživljaja koje rado prepričavaju drugim prijateljima u razredu. a drugi to mališani sve pažljivo slušaju i vidite im po očima da su pomalo tužni što i njihov vikend nije bio tako ispunjen i atraktivan

Duška Marcić-Svilar, OŠ Zapruđe, voditeljica sekcije

GOjZeki su iMe dOBili pO

liku iZ karikatura pOkOjnOGa plani-narskOGa karika-

turista senaida serdarevića

– sene

napisao Branko Nađ

13školskenovine

Kako biti sretan i zadovoljan sam sa sobom, pitanje je koje muči i nas odrasle, ali i djecu. I kao što se može naučiti bilo koja

vještina, tako se može naučiti i kako biti sretan, osvijestiti si da ne postoje dobre ili loše emocije već samo bolji načini nošenja s neugodnim emocijama – tako tvrdi Tamara Vučković, učiteljica razredne nastave i en-gleskog jezika u Osnovnoj školi Bana Josipa Jelačića u Susedgradu koja je upravo zato prije četiri godine osmislila izvannastavnu aktivnost pod nazivom Radionica sreće na kojoj učenicima razredne nastave kroz igru i zabavu želi pomoći da razviju emocionalne kompetencije.

– U školi me jako veseli osobni rast i razvoj svakog učenika i svakog učitelja i vjerujem da jedino sretan učitelj može biti dobar učitelj, a isto tako i da sretno dijete može biti sretan učenik. Mi odrasli nismo uvijek sretni, ali moramo imati mir u sebi i moramo znati djeci ponuditi vještine i alate za život, jer ško-la ne smije biti samo obrazovna ustanova. I zato sam se usmjerila na razvoj emocionalnih kompetencija kod djece koja su sve pametni-ja, ali im nedostaje empatije, prepoznavanja tuđih osjećaja, nedostaje im smirenosti, kon-centracije za rad, ne znaju kako se boriti sa strahovima, kako svladati ljutnju ili bijes, ne znaju da svaki njihov izbor u životu za sobom povlači posljedicu – kaže Tamara Vučković te objašnjava kako u radionici rade i vježbe opuštanja, uče načine kako da pronađu mir u sebi.

prOnaći Mir u seBi– Igramo različite igrice, slušamo kratke meditacije koje sam osmislila za djecu, vježbamo disanje, kako opustiti misli koje im se vrzmaju u glavi i odvlače pažnju od onoga što su naumili raditi. A sve je krenulo od moga šestogodišnjeg sina koji nije htio ići spavati pa sam smišljala kako ga opustiti i smiriti i shvatila sam da nemamo takvih programa namijenjenih najmlađima pa sam smislila nekoliko vježbi, zapisala ih i odjednom su se ideje počele rojiti. Kroz sve aktivnosti želim djecu naviknuti da gleda-ju, čuju, osjećaju svijet oko sebe pa je tako nastala i moja prva slikovnica. Oduvijek obožavam slikovnice i meditirajući i presla-gujući vlastite misli došla sam do pojma Ov-djezemska na koji sam nadogradila priču o jednorogu Zemu koja i odrasle i djecu uvodi na put usmjerene svjesnosti. Naime, često djeci govorimo da se koncentriraju. Želimo da nas pažljivo slušaju, da napišu zadaću, no teško im je ostati fokusiranima kad su stalno izloženi brojnim informacijama i utjeca-jima izvana. I tu onda nastupa usmjerena svjesnost, namjerno usmjeravanje pažnje na osjećaje, misli i osjete u tijelu u sadašnjem trenutku te prihvaćanje svega onoga što se događa u nama i oko nas – kaže učiteljica Vučković te ističe kako je svoje meditacije za djecu objavila i na Youtube kanalu kako bi bile dostupne svima, a s kolegicom Tiha-nom Lipovec Fraculj organizira radionice sreće za djecu, ali i predavanja za roditelje, odgojitelje i učitelje kako bi ih osnažila za kvalitetniji odgojni rad s najmlađima. Kako kaže, učiteljski je posao vrlo težak i stresan i treba nam svima pomoć da to prevlada-mo te da budemo dobri sami sa sobom i da

surađujemo s kolegama u zbornici. A nova znanja kolege mogu barem na satu razredni-ka primijeniti i razgovarati s učenicima.

slikOvniCe – pOtiCaj Za čitanje– Poslije Ovdjezemske napisala sam i objavi-la još dvije slikovnice – Mirko Bjesnomirko u kojoj kroz zanimljive priče nudim alate kako da dijete nosi svoju ljutnju i bijes, kako da rješava sukobe s vršnjacima, te Gospodin Iz i gospođica Po u kojoj opisujem situacije u kojima svatko od nas ima izbor i poslje-dicu pa kroz kratke primjere djeci najlakše objasnimo koje su posljedice lošeg izbora. Ako kasno ustanu, zakasnit će u školu. Ako ne ponesu kišobran, pokisnut će. I da nikad ne koristimo riječ kazna. Jer zbog kazne nas djeca mrze, a da i dalje ne shvaćaju da je nji-hovo ponašanje u određenoj situaciji dovelo do posljedice. I moraju znati jedno: ako su katkad napravili loš izbor to ne znači da su loša djeca. I u vježbaonici sreće uvijek nagla-šavamo da pogrješke ne postoje, već da su to pokušaji i tako moramo osnaživati djecu. Djecu možemo na simpatičan način i bez kazni usmjeriti i podržati na putu da izrastu u zadovoljne ljude koji se znaju nositi sa samima sobom. A slikovnice su tu da im to još više približe, ali i da ih privuku čitanju, jer naša djeca jako malo čitaju – naglašava Tamara Vučković te priznaje da kao dijete nije voljela čitati lektire.

– Naravno, jer nitko od nas ne voli čitati ono što mora, nego ono što voli. I moramo djecu dobiti da čitaju, a roditelji su tu pre-sudni jer djecu ne možemo učiti onime što im pričamo nego onime što radimo. Meni je moj tata uvijek pričao priče i to je bilo presudno da obožavam i priče i slikovnice pa i ja čitam i pričam svojim sinovima i tako se niz nastavlja. Meni je prekrasno kad djeca otkriju čaroliju knjige, čaroliju priče, da vole čitati, da vole učiti, a ne da uče zato što moraju. I u školi je možda previše toga što se mora. Možda bi bilo bolje da slijedi-mo interese i potrebe djece pa da im nudi-mo takve sadržaje. Zato svojim učenicima nudim slikovnice. Kroz pričice koje su im, nadam se, zanimljive, i s čijim se likovima mogu lako poistovjetiti, postaju čitači, stvaraju si naviku i ne mogu bez slikovnice ili knjige u rukama. U tom kontekstu im je lakše po-nuditi i različite teme s kojima se poistovjete, glavne likove u čije cipele uđu i pokušavaju rješavati situaci-je u kojima su se našli. I nesvjesno ovladavaju razli-čitim vještinama, razvijaju i prepoznaju cijeli spektar emocija – objašnjava naša sugovornica te ističe kako je u početku u njezi-noj izvannastavnoj aktivnosti sudjelovalo petero ili šestero učenika, ali kad su vidjeli što i kako se radi i kad su to prepoznali i roditelji, već je iduće godine imala čak tri grupe s pedesetak mališana.

učiteljica Tamara VučkoVić godiNama vodi radioNice sreće za Najmlađe

vježbe za koncentraciju i sretan život

pripreMa Za živOt– Roditelji su prepoznali što radimo i željeli da im djeca idu na radionicu. Djeci to dođe kao pravi sat sreće koji provedu u osmišlje-nim aktivnostima u kojima su sretna i opu-štena. Najprije vježbamo opuštanje, a zatim slijedi razgovor o njihovim emocijama. Imaju uvijek toliko toga za reći, povjeriti se, pričati o tome što im se događa u životu i onda o tome razgovaramo, kao grupa pomažemo u rješavanju problema, bude suza i zagrljaja i potpore. I za vrijeme nastave na daljinu svojim učenicima šaljem kratke pričice, vjež-bice za eliminaciju straha, igrice i ako smo u kontaktu. A djeca osjete da dobivaju potporu i da i vršnjacima i meni mogu povjeriti puno toga. Ne dobivaju rješenja, ali ojačaju i shvate da su posebni, da ocjene nisu najvažnije, jer svatko je u nečemu dobar. Kad to shvate lakše im je nositi se sa školom i svatko je sretan sam sa sobom. Naraste im samopouzdanje, tolerantniji su, znaju kako reagirati u kriznim situacijama, kako da plove po nemirnom moru života – zaključuje Tamara Vučković.

Marijan Šimeg

mi odrasli nismo uvijek sretni, ali moramo imati mir u sebi i moramo znati djeci ponuditi vještine i alate za život, jer škola ne smije biti samo obrazovna ustanova. i zato sam se usmjerila na razvoj emocionalnih kompetencija kod djece koja su sve pametnija, ali im nedostaje empatije, prepoznavanja tuđih osjećaja, nedostaje im smirenosti, koncentracije za rad, ne znaju kako se boriti sa strahovima, kako svladati ljutnju ili bijes, ne znaju da svaki njihov izbor za sobom povlači posljedice

14 broj 24-25 • Zagreb 30. lipnja 2020.školskenovine

Ograničenje uvjeta stručne spreme članova školskog odbo-ra prema stavku 4. članka 119. ZOOOSŠ-a odnosi se samo na članove školskog odbora koje imenuje osnivač samo-stalno, a koji trebaju imati završen najmanje preddiplom-ski sveučilišni studij ili stručni studij na kojem se stječe najmanje 180 ECTS bodova i ne mogu biti radnici školske ustanove u školski odbor koje se imenuju. Kod imenovanja članova školskog odbora u školama u kojima se nastava održava na jeziku i pismu nacionalnih manjina, osiguravat će se razmjerna zastupljenost pripadnika nacionalnih ma-njina i to prema proporcionalnom (razmjernom) udjelu učenika iz redova nacionalnih manjina u ukupnom broju učenika te škole prema stavku 2. članka 119. ZOOOSŠ-a.

U skladu s člankom 120. stavcima 1. i 2. ZOOOSŠ-a školski odbor može se konstituirati ako je imenovana ve-ćina članova školskog odbora, a konstituirajuću sjednicu

školskog odbora saziva ravnatelj najkasnije u roku od 15 dana nakon što je imenovana većina članova školskog odbora. Većinu članova školskog odbora čine četiri člana, iz čega proizlazi da se školski odbor može konstituirati kad su imenovana četiri člana školskog odbora.

Svaki član školskog odbora može biti izabran za predsjednika, a do izbora predsjednika sjednicu vodi najstariji član školskog odbora prema članku 119. stavku 7. ZOOOSŠ-a. Način sazivanja konstituirajuće sjednice školskog odbora te način i postupak izbora predsjednika i zamjenika predsjednika školskog odbora kao i način rada školskog odbora propisani su statutima školskih ustanova.

Ovlasti školskog odbora propisane su člankom 118. stavkom 2. ZOOOSŠ-a prema kojemu školski odbor:

– imenuje i razrješuje ravnatelja – daje prethodnu suglasnost u vezi sa zasnivanjem

radnog odnosa u školskoj ustanovi – donosi statut i druge opće akte na prijedlog ravnatelja – donosi školski kurikulum na prijedlog učiteljskog,

odnosno nastavničkog, odnosno odgajateljskog vijeća i ravnatelja

– donosi godišnji plan i program rada na prijedlog ravnatelja i nadzire njegovo izvršavanje

– donosi financijski plan, polugodišnji i godišnji obra-čun na prijedlog ravnatelja

– odlučuje o zahtjevima radnika za zaštitu prava iz radnog odnosa

– predlaže osnivaču promjenu djelatnosti i donošenje drugih odluka vezanih za osnivačka prava

– daje osnivaču i ravnatelju prijedloge i mišljenja o pita-njima važnima za rad i sigurnost u školskoj ustanovi

– donosi odluke i obavlja druge poslove utvrđene zako-nom, aktom o osnivanju i statutom.

Statutima školskih ustanova koji školski odbori donose uz prethodnu suglasnost osnivača detaljnije se propisuju ovlasti te prava i obveze članova školskog odbora.

U skladu s člankom 119. stavkom 8. ZOOOSŠ-a odluke školskog odbora pravovaljane su ako za njih glasuje većina od ukupnog broja članova. Školski odbor ima sedam članova, stoga je svaka njegova odluka pravovaljana ako su za nju glasovala najmanje četiri člana. Svako glasovanje na sjednici školskog odbora s trima glasovima „za” (ili manje) za određenu odluku, prijedlog ili akt, ne može rezultirati valjanom (zakonitom) odlukom, prijedlogom odnosno aktom. Sjednica školskog odbora može se odr-žati ako su na njoj nazočna najmanje četiri člana, ali su u tom slučaju odluke pravovaljane ako su sva četiri nazočna člana školskog odbora glasovala za određenu odluku.

/ Pravo /

napisala olivera marinković, dipl. jur.

sTraNi JeziK – prozor u sViJeT

Želja za čitanjem i sposobnost čitanja bitan su predu-vjet cjelovitoga osobnog razvoja. Osim toga, čitanje omogućuje znatno podizanje razine općega i specifič-noga obrazovanja te lakše stjecanje stručnih kompe-tencija. Ono izravno i neizravno utječe na poboljšanje ukupne kvalitete života pojedinca i društva. Čitanje na stranom jeziku način je na koji širimo svoju opću kulturu i otvaramo si vrata svijeta. Ako ovladamo čita-njem na stranom jeziku, u mogućnosti smo čitati knji-ževna djela napisana na tom jeziku bez posredovanja prevoditelja i tako ostvarujemo sasvim drukčije isku-stvo. Kad čitamo na materinskom jeziku, u mozgu se stvaraju veze između određenih kombinacija neurona. Mnogi se znanstvenici slažu da je mozak dvojezičnih ili višejezičnih osoba premrežen na drukčiji, bogatiji način. Važno je osvijestiti doprinos koji vještine čitanja na materinskom jeziku mogu dati čitanju na stranom jeziku, ali istodobno osigurati dovoljnu količinu unosa na stranom jeziku i razvoj vještina čitanja na stranom jeziku. To se može postići eksplicitnim poučavanjem čitanja na stranom jeziku.

Grabe predlaže deset polaznih točaka na temelju kojih bi trebalo organizirati nastavu stranih jezika: 1. potreba za bogatim vokabularom; 2. potreba za ek-splicitnim poučavanjem stranog jezika kako bi učenici prešli njegov prag; 3. potreba za poznavanjem načela po kojima se diskurs organizira; 4. korisnost grafičkih prikaza u poučavanju čitanja s razumijevanjem; 5. važnost metakognitivne svjesnosti i strategija učenja, odnosno potreba da učenici postanu strateški čitatelji;

6. potreba za vježbanjem tečnog čitanja kako bi se razvio automatizam; 7. važnost ekstenzivnog čitanja i izloženosti velikom broju različitih vrsta tekstova; 8. korisnost integriranog poučavanja čitanja i pisanja u nastavnim sredinama; 9. potreba za razvijanjem učinkovitog poučavanja čitanja unutar pojedinih pred-meta; 10. potreba za motiviranjem učenika da čitaju. Razvojem biheviorizma u psihologiji počinju se bitnije ispreplitati lingvistika i psihologija, a učenje jezika smatralo se intelektualnom vještinom koja se sastoji od učenja pravila i razumijevanja gramatičkoga sustava jezika te vježbanja koje je bilo usmjereno na prevođenje riječi, fraza i rečenica.

U Ujedinjenom Kraljevstvu svake se godine izdaju tisuće slikovnica. Djeca kojima je engleski materinski jezik imaju mnoštvo prilika uživati u tim slikovnicama i nema razloga zašto to isto ne bi mogla činiti djeca koja engleski uče kao strani jezik. Djeca neće odmah biti spremna o slikovnicama razgovarati na engleskom jeziku. Svako iskustvo čitanja na zabavan način, bez pritisaka, u ranoj dobi u kojoj se oblikuju stavovi koji će mladu osobu pratiti čitav život može pridonijeti razvo-ju pozitivnog stava prema stranim jezicima.

Knjige na stranim jezicima  najbolje su za svladava-nje novih vještina. Naš se mozak fizički mijenja zahva-ljujući iskustvu čitanja na stranom jeziku. Čitanje na stranom jeziku može biti jednako zabavno kao i čitanje na materinskom jeziku. Ovisno o razini znanja, ali i o težini odabranog štiva, čitanje na stranom jeziku može biti užitak, ali i prilično komplicirana radnja.

Među nama ima dosta onih koji se rastuže i isplaču ako se na televiziji prikazuje neka srcedrapateljna serija ili film. Nekima u takvim trenutcima nisu dovoljne niti tri maramice po epizodi. Stručnjaci kažu da to nije ništa čudno ni neobično. Ustvari, oni baš ohrabruju i potiču povremene izljeve suza. To je prirodni odušak našeg organizma u vrijeme neu-godnih potištenosti, žalosti... Ako ne možete plakati ili nikad ne plačete, liječnici su utvrdili da možete dospjeti u velike nezgode, i fizički i emotivno.

Nitko ne zna točno zašto je tako, ali mnogi se slažu da su suze dobar lijek. Plakanje je univerzalna reakcija na bol – emocionalnu ili fizičku. Sretan ili tužan događaj, svadba ili pogreb, silan je stres. A mi samo trebamo jedan sigurnosni ventil, koji će opu-stiti, olakšati nešto od tog pritiska i napetosti. Plaka-nje je siguran, zdrav, opuštajući olakšavajući ventil za snažne osjećaje, koji bi se inače opasno nagomilali u nama. I dokazano je da plakanje ima niz ljekovitih učinaka. A ako ne možemo plakati, poznato je da te zadržane, zakočene emocije s vremenom iskažu sebe na druge, za organizam štetnije načine.

Stručnjaci se slažu u mišljenju da suze imaj golemu psihološku važnost, jer su često tihi signali duševne boli, tjeskobe, nevolje. One upućuju na emotivno preopterećenje i omogućuju onome tko plače da, bez upotrebe riječi, zatraži pomoć, utje-hu ili bodrenje. Kada, gdje, kako i zašto plačemo u određenim situacijama nešto je što dolazi iz naših gena, ali je istodobno i pod utjecajem okoline. To

znači da, iako je naš temperament u jakoj vezi s na-šim suzama, i ljudi oko nas naši su emotivni modeli. Mnoga društva, uključujući i naše, ne vole vidjeti odrasle muškarce da plaču. Jedan je od najkrućih nepisanih zakona da pravi muškarac ne plače u javnosti. Plač se, nažalost, smatra nemuževnim, neprimjerenim muškarcu, a upravo je to pogrješno shvaćanje. Muškarci, za svoje napetosti i stresove, radije traže zaborav i odušak u alkoholu, cigareti... Ne biti sposoban zaplakati znači biti lišen jednoga važnoga koraka prema potpunoj relaksaciji.

Čudno je ironično i tužno da trošimo prekomjer-ne količine lijekova za smirenje, tableta za spavanje, velikih količina alkohola za olakšanje briga. U isto vrijeme, međutim, često obeshrabrujemo i odvra-ćamo ljude od jednog od najboljih raspoloživih prirodnih lijekova – dobroga plača.

Prije nekoliko je godina jedna moja poznanica slomila kralježnicu u strahovitom sudaru automobila. Tijekom sljedeća tri dana, za vrijeme mučnoga i bol-noga bolničkoga postupka, ona se vrlo dobro držala, sa stavom: „Glavno je da je glava na ramenu.” Nijednu suzu nije pustila. Četvrtog dana, sama u svojoj sobi, konačno je počela plakati. U jednom je trenutku, ot-prilike nakon sat vremena, medicinska sestra provirila u sobu, nasmiješila se i rekla s olakšanjem: „O, vi imate stvarno dobar plač.” Zadovoljna, zatvorila je vrata sobe i otišla, znajući iz svoga dotadašnjeg iskustva, kao medicinska sestra, da će pacijent s tim plačem olakšati i poboljšati stanje i svog tijela i svoje duše.

/ PsIholoGIJa ////////////////////////////////////////////////////////////

naš se mOzak fizički mijenja zahvaljujući iskustvu čitanja

na stranOm jeziku kOje mOže biti jednakO zabavnO kaO i čitanje na

materinskOm jeziku

/ zDraV žiVoT /////////////////////////////////////////////////////////////

plakanje je siguran, zdrav, Opuštajući Olakšavajući ventil za

snažne Osjećaje, kOji bi se inače OpasnO nagOmilali u nama

napisala sanja režek, profesor psiholog

napisao dr. ivo Belan

škOlski OdbOr ima sedam članOva, stOga je svaka njegOva Odluka

pravOvaljana akO su za nju glasOvala najmanje četiri člana

plaČ –emocioNalNi VeNTil

šKolsKI oDBor (3)

15školskenovine

najveća Škola u hrvatskoj radi na čak deset lokacija

Osnovna škola Vladimira Nazo-ra iz Pazina najveća je škola u Republici Hrvatskoj. Trenutačno je pohađa nevjerojatnih 1269

učenika u redovitoj nastavi i 104 učenika u Glazbenom odjelu. Rad je organiziran u 79 razrednih odjela, među kojima i dva poseb-na odjela za učenike s teškoćama u razvoju. Devet je glazbenih razreda.

Ne treba posebno govoriti da je svakod-nevni odgojno-obrazovni rad s tim brojem djece veliki izazov za sve djelatnika škole, a posebnost je škole i to što rade na čak deset lokacija. Matična je škola u samome Pazinu, no tu je još šest osmorazrednih područnih škola: PŠ Trviž (80 učenika), PŠ Karojba (112 učenika), PŠ Motovun (58 učenika), PŠ Tinjan (131 učenik), PŠ Sv. Petar u Šumi (100 učenika) i PŠ Lupoglav (94 učenika). Dvije su četverorazredne područne škole PŠ Ce-rovlje (21 učenik) i PŠ Gračišće (20 učenika) te spomenuti Glazbeni odjel.

Područne su škole na udaljenosti od osam do 23 kilometra od matične škole, što ne bi bio problem da povezanost javnim prije-vozom od kuće djece do sjedišta škole nije prilično loša, govori nam ravnateljica Zdenka Turkalj-Čohilj:

– Učenike na nastavu prevoze školski auto-busi koji su djelomično prilagođeni početku i završetku nastave u određenoj školi. U pojedinim su pravcima jedina dnevna veza pa osim osobnim automobilom nije mo-guće stići do neke škole izvan voznog reda školskog autobusa. Zbog toga škole počinju s nastavom u različito vrijeme, jer ovise o prijevozu učenika putnika.

iZvan pedaGOškOG standardaRedovita se nastava u svim školama održa-va u jutarnjoj smjeni, osim Područne škole Trviž, i poslijepodne za dio učenika razredne nastave. U drugoj smjeni radi i Glazbeni odjel. U Glazbenom odjelu učenici mogu upisati program klavira, harmonike, klarine-ta, trube i violine.

Matična škola Pazin te područne Tinjan, Motovun i Sv. Petar u Šumi imaju sportske dvorane, dok ostale škole nemaju pa nastavu tjelesnog učitelji izvode na školskim igrališti-ma. Za svu je djecu škola osigurala marendu te ručak za djecu iz produženog boravka. Školske knjižnice djeluju u MŠ Pazin i u svim osmorazrednim školama, dok četverorazred-ne škole u svojim prostorima na raspolaga-nju imaju tek određeni broj lektirnih naslova.

napisao Branko Nađ

mjerilo uspjeŠnosti jedne Škole nisu samo ocjene. važno

je od svakog učenika izvući njegov maksimum i pomoći mu da bude Što uspjeŠniji. učenici

su uspjeŠniji kad uče u igri, iskustvenim učenjem, kad rade ono Što ih zanima i kad je ono Što uče povezano sa stvarnim

životomravnateljica zdenka turkalj-čohilj

osnovna Škola

vladimira nazora,

pazin

16 broj 24-25 • Zagreb 30. lipnja 2020.školskenovine

zrednih odjela, a oprema je još uvijek vrlo skupa, govori nam ravnateljica.

Konačno, namjera je u svim školama sve učionice opremiti „pametnim pločama”, kabi-nete biologije, kemije fizike i tehničke kulture u cijelosti opremiti opremom za izvođenje eksperimenata i rad svakog učenika te konti-nuirano obnavljati knjižni fond. Potrebno je učionice opremiti i novim funkcionalnijim namještajem.

Unatoč svim tim nedostatcima, redovito se ulaže u učitelje i stručne suradnike odnosno njihovo stručno usavršavanje. Primjerice, nakon provedenih edukacija sustava učenja NTC (Nurturing Talented Children), za pedesetak učitelja koji su završili edukaciju o novim metodama učenja i poučavanja, OŠ Vladimira Nazora kao prva u Republici Hr-vatskoj dobila je licencu NTC škole, saznaje-mo od ravnateljice:

– Radi se o novom pristupu učenju u kojem dominira aktivnost djeteta i njegov uspješan psihomotorni razvoj. Program nudi načine prepoznavanja darovite djece, njihove karak-teristike, razvoja sposobnosti i stvaralačkog mišljenja, naglašava se važnost obitelji i šire društvene zajednice u razvoju darovite djece. Metoda učenja NTC zasnovana je na igri, a provodi se u 15 europskih zemalja uključuju-ći i Republiku Hrvatsku.

Dakako, i dalje će se poticati učitelje na stručna usavršavanja i organizirati edukacije na razini škole kako bi se uključilo što više učitelja i stručnih suradnike. Svjesni su svi djelatnici ove škole da u njihovu pozivu cjelo-životno učenje nema alternativu.

I baš zato mogu vrjednovati svaki aspekt dječjeg razvoja i truda, a ne samo reprodukci-ju naučenoga gradiva. Ravnateljica prva ističe kako mjerilo uspješnosti jedne škole nisu samo ocjene.

– Poštujemo svoje učenike i smatramo da se svaki učenik mora truditi u izvršavanju svojih obveza. A jako su nam važni surad-nički odnosi, kako između učenika i učitelja tako i između učenika i učitelja međusob-no. Iz dobre suradnje pokrene se niz ideja i realizira mnogo projekata, postiže se veća motiviranost učenika i učitelja za rad. Lakše pridobijete učenike za istraživački rad, rad na projektima, sudjelovanje u izvannastavnim aktivnostima. Važno je od svakog učenika izvući njegov maksimum i pomoći mu da bude što uspješniji. Svim učenicima ne leži

Matična škola posjeduje dobro opremljenu učeničku knjižnicu s čitaonicom s više od 20 tisuća knjiga i još toliko u područnim školama. Svake godine objavljuju školski list „Proljeće” koji će ove godine, zbog specifič-nih okolnosti, biti objavljen u elektroničkom obliku.

– U ovakvom ustroju djelujemo od 1989. godine. Budući da smo škola izvan Državno-ga pedagoškog standarda, pred osnivačem i školom predstoji izrada prijedloga nove mre-že škola i u skladu s time definiranje upisnih područja i reorganizacije ustanove na manje škole. Uz mene kao ravnateljicu, imenovani su voditelji područnih škola koji imaju bitnu ulogu u organizaciji rada, jer je potrebno svakodnevno se brinuti o organizaciji rada, zamjenama i rješavati probleme, naročito u osmorazrednim školama – pojašnjava nam kompleksnost vođenja ove najveće hrvatske škole ravnateljica Turkalj-Čohilj.

Dodaje da rad voditelja područnih škola nije odgovarajuće vrjednovan, iako oni uz redoviti posao učitelja mnogo svog vremena posvećuju rješavanju tekućih problema u ško-li i suradnji s ravnateljicom. Na organizaciju rada škole znatno utječe i spomenuti prijevoz učenika, što ih dodatno ograničava u realiza-ciji dodatnih aktivnosti s učenicima.

Radi se stoga stalno na nalaženju boljih, odgovarajućih rješenja. Primjerice, u tijeku je izrada izvedbenog projekta za dogradnju ma-tične škole u Pazinu kojim bi poboljšali uvjete rada za redovitu nastavu, u Glazbenom odjelu i produženom boravku učenika.

status ntC škOleMaterijalna sredstva namijenjena za održa-vanje objekata i nabavu opreme nažalost nisu dovoljna da bi se kvalitetno održavali svi škol-ski objekti i jednako kvalitetno opremile sve škole koje spadaju pod OŠ Vladimira Nazora. No ipak svake godine ulažu znatna sredstva u opremu. Posljednjih nekoliko godina više su se usmjerili na informatičku opremu i uvo-đenje bežičnog interneta u sve škole. Sad su dobro opremljeni računalima i projektorima. Svake se godine nabavi i nekoliko „pametnih ploča”, no to je sve jako malo s obzirom na to da rade na mnogo lokacija i da imaju 88 ra-

Broj učenika: 1269 (+ 104 učenika Glazbenog odjela)Broj zaposlenih: 206najstariji zaposlenik: sonja prelovšek-peroš, fizika i matematika, 65 godinanajmlađi zaposlenik: Ana Milanović, matematika, 27 godinanajuspješniji učenik: Nika Rusijan (PŠ Karojba)poznate osobe, bivši učenici škole: Dražen Bratulić (kazališni, televizijski i filmski glu-mac), Sanja Mikleušević-Pavić (novinarka, TV voditeljica), Rudolf Ujčić (pjesnik, esejist,

dijalektolog), Josip Voltić (jezikoslovac i leksikograf), Dean Kotiga (lovac iz popular-noga kviza „Potjera”), Josip Bratulić (filolog i povjesničar književnosti)Broj savjetnika: 8Broj mentora: 7Broj smjena: dvije ima li škola sportsku dvoranu: davlastita kuhinja: daponos škole: uspješnost učenika, kvaliteta rada, redovito napredovanje učitelja u zvanju

osobna karta Škole

najbolji sportaŠi u zemlji

Valja istaknuti kako je Školsko sportsko društvo Mladost godinama nominirano za najuspješnije društvo na državnoj razini, a dvaput su ponijeli i titulu najuspješnijih u državi (2011. i 2012. godine). U nekoliko navrata osvojili su drugo i treće mjesto.

Osim toga, unatrag 13 godina (od 2007. godine) prisutni su na državnim natjecanjima iz atletike u konkurenciji djevojčica i dječaka gdje su često učenici osvajali prva mjesta i bili na vrhu ljestvice. Također, od 2006. godine proglašeni su 11 puta kao najuspješnije školsko sportsko društvo u Istarskoj županiji. Nastavnici TZK zahvaljuju svim generacijama učenika i učitelja koji su ostvarili zavidne rezultate koje će još dugo pamtiti.

stručna služBa: pedaGOGinja BarBara MOčiBOB, psihOlOGinja jasna MatOšević i edukaCijska

rehaBilitatOriCa ana juričić

građaNsKi oDgoJ Kao PrevencIJa nasIlJa

Već niz godina u svim trećim razredima provodimo program CAP (Child Assault Prevention), koji podrazumijeva primarnu preven-

ciju zlostavljanja djece. Program osnažuje djecu u sprječavanju napada vršnjaka, napada nepoznate osobe (otmica) i napada poznate odrasle osobe. Osim toga, Društvo „Naša djeca” u Pazinu u suradnji s našom ško-lom redovito provodi projekt Pepe i prijatelji s učenicima 4., 5. i 6. razreda čija je svrha spriječiti rizična ponašanja i razvoj poremećaja u ponašanju djece, senzibilizirati učenike za različitost, razvijati toleranciju te poučavati kreativnom rješavanju problema. Učenici sedmog razreda uključeni su u vrlo uspješan projekt u suradnji s Centrom za socijalnu skrb Pazin i Druš-tvom „Naša djeca” u Pazinu pod nazivom Rano pijenje mladih čija je svrha prevencija razvoja ovisnosti kod djece i mladih.

Veliku pažnju također posvećujemo komunikaciji na internetu, druš-tvenim mrežama i prevenciji online nasilja te svake godine održavamo radionice za učenike i predavanja za roditelje s temom sigurnoga korište-nja modernim tehnologijama.

Hrvatski odgojno-obrazovni sustav pred brojnim je izazovima i promje-nama te je bitno naglasiti potrebu sustavnog uvođenja Građanskog odgoja i obrazovanja (na nacionalnoj razini) kao važnog resursa za aktivan dopri-nos zajednici i oblik prevencije nasilja kod mladih u školski kurikulum.

domaćinstvo – glačanje

17školskenovine

i međunarodnim natjecanjima harmonika-ša te brojnim državnim i međunarodnim likovnim i literarnim natječajima – nabraja ravnateljica.

Ničega jasno ne bi bilo bez pozitivnog ozračja u OŠ Vladimira Nazora iz Pazina, pa i tijekom ove, najstresnije nastavne godine u posljednjih pola stoljeća. Njeguju se ovdje suradnički odnosi, a prepoznatljivi su po uspješnim učiteljima čiji su rad prepoznali nadležno ministarstvo i AZOO. Djelatnici se u kolektivu međusobno podržavaju, a primjer je toga učitelj Darko Suman koji je na prijedlog Učiteljskog vijeća nagrađen državnom nagradom Ivan Filipović za 2018. godinu. Sigurni smo da će takvih nagrada za djelatnike OŠ Vladimira Nazora biti i više u godinama koje dolaze.

školsko učenje i formalno obrazovanje. Uče-nici su uspješniji kad uče u igri, iskustvenim učenjem, kad rade ono što ih zanima i kad je ono što uče povezano sa stvarnim životom. Često učenici koji nisu uspješni u osnovnom obrazovanju, nakon što upišu strukovno obrazovanje, postanu dobri đaci i vrijedni majstori jer su programi rasterećeni općih predmeta.

ekOlOška prOMišljanjaŠkola već niz godina ostvaruje dobru su-radnju s jedinicama lokalne samouprave i osnivačem Gradom Pazinom. U suradnji s Općinom Tinjan prošle školske godine energetski su obnovili zgradu PŠ u vrijednosti od 4,2 milijuna kuna. Otvoreni su uvijek i za suradnju s roditeljima, pomažu jedni drugima

u rješavanju problema pa se roditelji rado i aktivno uključuju u rad škole putem projeka-ta, donacija, prijedloga za poboljšanje rada te Vijeća roditelja.

Voditi bilo koju školu nije lako, a nekmoli najveću školu u zemlji s tolikim brojem đaka, djelatnika, deset lokacija koje svaka traže pažnju, angažman i ulaganja. Ravnateljici Turkalj-Čohilj u tome pomažu 34 godine sta-ža u školstvu. Počela je prvo raditi u srednjoj školi, no najveći dio radnog vijeka provela je u OŠ Vladimira Nazora.

– Ako bih usporedila suvremeno školstvo sa svojim školovanjem, mislim da se najvaž-nija razlika u pristupu učenju i poučavanju odnosi na to da je sad učenik subjekt nastav-nog procesa i aktivan dionik, za razliku od tradicionalnih metoda poučavanja koje su nekad dominirale.

Od 2008. godine škola je dio međunarodne obitelji ekoškola. Stekli su srebrni status, a ove bi godine trebali steći zlatni. Dobili su i status eTwinningove škole te uključili u Erasmusove projekt. Prepoznatljivi su kao sportska škola jer su godinama proglašavani najuspješnijim školskim sportskim društvom u Istarskoj županiji, a više puta i na državnoj razini. Uključeni su u program GLOBE, provode i izvannastavnu aktivnost iz Robotike.

– Valja istaknuti kako naši učenici sa svo-jim mentorima postižu izvrsne rezultate i na državnim natjecanjima iz biologije, smotri dramsko-scenskog stvaralaštva Lidrano, robotike, tehničke kulture, kemije, državnim

učitelji slOžni:

moTiViraNi uČeNiK ostvaruJe mnoGo vIše

Dalibor Radović, TZKVoditelj sam školskoga sportskog društva i već niz

godina postižemo izvrsne rezultate na svim razinama sportskih natjecanja. Uspjesi su rezultat rada svih mojih kolega. Nastojimo ponuditi što širi spektar sportskih disciplina kako bi svako dijete pronašlo

nešto što voli, da motiviramo što više učenika na bavljenje sportom i osvijestimo važnost tjelovježbe i

zdravih navika. Svake godine tražimo novi model jer je svaka generacija priča za sebe. Učenici naše škole već niz godina postižu zavidne rezultate. Svaku generaciju pamtimo, svaki trenutak s učenicima živimo, svako putovanje na natjecanjima Lijepom Našom osjećamo, svaki rezultat proživljavamo i uživamo prisjećajući se kao da je bilo jučer.

Darko Suman, tehnička kulturaSvojevrsni smo rekord ostvarili 2018. godine kad je

naša škola imala sedam sudionika državnog natjeca-nja u šest različitih kategorija. Tijekom godina imali smo nekoliko državnih prvaka, doprvaka i trećepla-siranih. Osobno sam tijekom sedamnaest godina bio 46 puta u ulozi mentora na državnom natjecanju,

četiri puta državnim prvacima. Učenike privlači prakti-čan rad i svrhovitost sadržaja učenja. Nastava tehničke

kulture omogućuje promišljanje o tehničkim tvorevinama iz svakodnevnog života, ali i učenicima uvijek zanimljive susrete s novim tehnologijama kao što su danas sveprisutnija robotika i 3D ispis. Stoga je robotika već samim nazivom primamljiva učenicima i u izvannastavnim aktivnostima. S druge strane, učitelj treba biti ustrajan u permanentnom usavršavanju uz praćenje i odabir najprimjerenijih metodičkih, hardverskih i softverskih rješenja za rad s učenicima.

Hana Gržinić Kraljić, povijestRadim u školi koju sam pohađala i kao učenica, što me izrazito veseli. U radu s učenicima najviše ulažem u međuljudski odnos jer smatram da je to put prema stjecanju znanja i uspješnoj suradnji bez koje nema uspješnoga nastavnog procesa. Jedan je od glavnih

zadataka koji postavim pred sebe taj da povijest približim učenicima i razvijem kod njih ljubav prema

povijesnoj tematici. Iza toga stoji kvalitetno razrađen plan nastave i strategije rada koje ću primjenjivati. Naravno, tu su i razni digital-ni alati koji tu motivaciju olakšavaju, jer se djeci na zanimljiv način mogu približiti i komplicirane nastavne jedinice. Gradivo povezujem s vremenom u kojem učenici žive, kako bi lakše shvatili povijesne procese. Učenik na taj način postaje aktivan sudionik nastavnog procesa i u stalnoj je interakciji sa mnom. Mišljenja sam da kvalitetna nastava više ovisi o odnosu učenika i učitelja, nego o samoj reformi.

Ivan Štefanić, engleski jezikI ja sam ovu školu pohađao kao učenik. Zato razvoj samopouzdanja, tolerancije i kritičkog mišljenja smatram jednim od svojih najvećih zadaća u radu s učenicima. Također, humor, pristupačnost, rad, teme-ljitost, uvažavanje i suradnja otvaraju mnogobrojna

vrata uspjeha. Motivirani učenik ostvaruje mnogo više. Nastavu pokušavam učiniti dinamičnom, veselom,

kreativnom, izaći iz zadanih okvira i potaknuti učenike na promišljanje. S kolegicama sam u školi pokrenuo Book club. Osjećaj kada dobijete grupu djece voljne doći popodne u školu i razgovarati o knjigama neprocjenjiv je i upravo ono što nas najviše hrani kao ljude i učitelje.

Kristina Mijandrušić Ladavac, engleski jezikKao učiteljica u PŠ Karojba upoznajem svoje učenike u prvom razredu i pratim ih na školskom putu do kraja osmoga. Upoznajemo se kao odgajatelj i dijete, skoro kao članovi šire obitelji. Upravo smo zbog toga u mo-gućnosti vidjeti kod učenika više od samog uspjeha u

predmetima. Promatramo ih kako odrastaju, oblikuju karakter i razvijaju se u zrelije osobe. Želim vjerovati da

će s godinama koje su pred nama kvaliteta i autonomija učiteljskoga rada pomoći učenicima da preuzmu odgovornost za svoje učenje i postupke, a time i za vlastitu budućnost.

erasmus – posjet valenciji

projektni dani u pŠ karojba

kolektiv škole

Robotika

18 broj 24-25 • Zagreb 30. lipnja 2020.školskenovine

napisala marija Drobnjak posavec

Mali susjed Anto, simpatičan i pametan dječačić u trećoj godini

svog života, već mnogo toga zna, komunikativan je i bistar, ali mu je problem odlazak u vrtić i svakog bi jutra plakao prije odlaska. I baš kad se pomalo priviknuo, vrtić se zatvorio pa je opet morao plakati. Njegova sestrica Mila upisala se ove godine u prvi razred, zavoljela je baš svoju učiteljicu i vjeroučiteljicu, hvalile su je i poticale i bila je sva sretna, ali je onda i ona plakala kad se i škola zatvorila. Plakale su i mama i baka, možda i tata po skrivečki.

Angažirale su se bake i djedovi i jedna sestrična pa se stanje smirilo.

Ali smirilo se ponešto i u zdravstvenom pogledu i opet se sudbina preokrenula pa je sad Anto morao ići u vrtić, a najdraža je seka imala privilegij i nije morala ići u školu. Opet su plakali, seka je plakala zato što najljepši braco plaće, a on je još više plakao što opet ide u vrtić.

Tješili su ga svi, mitili i obećavali svašta, ali je plač bio obvezatan ritual.

– Reci svome deki što to tebi fali u vrtiću? – pitao ga je djed. Nije se Anto mogao dosjetiti što je to što fali, ali je plakao.

Nažalost, tome se nisu mogli dosjetiti ni oni koji su bili zaduženi da se o tome staraju još ranije, dok se škole i vrtići nisu morali zatvarati.

Počeli su se tu i tamo prisjećati što bi to trebalo sve pa da dječji vrtići budu pristojno opremljeni. Gle čuda, najpri-je dječjih vrtića nema dovoljno gotovo nigdje u Hrvatskoj, nema ni odgajateljica, pedagoga, psihologa, pedijatara, defektologa. Vjerovali ili ne, u mnogim vrtićima nema ni tople vode tamo gdje bi dječica morala naučiti prati ručice u toploj vodi i tekućim sapunom, nema dovoljno papir-natih ručnika, salveta, toaletnoga papira. Nestašica je i krevetića za dnevni odmor, prikladnih slikovnica, igračaka, krpene i sve koje se ne mogu prati ni dezinficirati pod hitno se bacaju. Djeca često ne prepoznaju svoje tete jer nose maske kao da su svi zubari, od čega se djeca prepa-daju i doživljavaju traume.

Sad se mnogima otvaraju oči i vide ono što se nije dosad htjelo gledati. Da smo siromašni jako, ali imamo mnogo onih koji imaju previše i rasipaju na sve strane. Ne znaju uopće što bi sa svojim blagom učinili pa rasipaju po bijelome svijetu od Gluve Jaruge do Tahitija, od Male Mučne do Konga. Nije da se nema, lepršaju jahte, proradili zimski i ljetni bazeni, lete privatni avioni, voze se skupi auti. Dobro je da imaju oni vrijedni, iznimni i poduzetni koji koriste sebi, ali i onima koji rintaju od jutra do mraka, a ne mogu sastaviti kraj s krajem. Neki čak ne mogu ni poslati svoje dijete u vrtić, makar da je i bez tople vode, jer ga nemaju čime platiti.

Ne plaču djeca samo zato što nemaju tople vode. Plaču i oni čiji tata mora otići u bijeli svijet na rad, a ne vidi svoju obitelj po pola godine… Plače tamo tata, plače doma mama, a plače i dijete koje je zaboravilo i kako tata izgleda. Najgore je ipak kad svi odu, a ostanu starci prepušteni na milost i nemilost sami sebi. Koliko su tužnih priča imali čuti dragovoljci koji su u Zagrebu pomagali starima i bolesnima kad je bio potres. S petoga kata silazi stariji bračni par i vode u jednoj ruci na uzici psa, a u drugoj kavez s ptičicom. Kći im je u Kanadi, jedna unuka udana u Švedskoj, ima dva dječačića koje prabaka i pradjed još nisu ni vidjeli.

Možemo se samo pitati tko nam je to posložio tako kockice i zašto baš nama... Teškoće postaju vidljivije kada dođu zla vremena, a kad se smiri onda opet sve po starom. Traže državni, naš zajednički prihod, načelnici, pročelnici, agencije, savjetnici, lobisti, udruge, sportski klubovi, a onda nemamo ni za toplu vodu da operu ruke dječica u vrtiću.

A možda bi ruke trebali prati još mnogi...

NaŠa svakidaŠNjica

VrTići Bez toPle vode

sad se mnogima otvaraju oči i vide ono što se nije dosad htjelo gledati.

Da smo siromašni jako, ali imamo mnogo onih koji imaju previše i

rasipaju na sve strane. Ne znaju uopće što bi sa svojim blagom učinili

Svjetski dan zaštite okoliša obilje-žava se svake godine 5. lipnja na godišnjicu održavanja Konferen-

cije Ujedinjenih naroda u Stockholmu posvećene okolišu, na kojoj je usvojen Program zaštite okoliša Ujedinjenih naroda. U OŠ Mahično ovaj dan sve-čano su obilježili posebnim ekološkim događajem.

Tijekom ove nastavne godine s učenicima razredne nastave provodi se ekološki projekt pod nazivom „NE plastičnim vrećicama”. Voditeljica je projekta učiteljica razredne nastave Jasmina Štefan. Osmišljenim aktiv-nostima učiteljica Katarine Kranjčec, Branke Grčić i Jasmine Štefan učenici su istraživali, bilježili, prikupljali i pred-stavili informacije o utjecaju plastike na život svih živih bića.

Učenici 4. razreda s učiteljicom Re-natom Sambol uključili su se oslikava-njem platnenih vrećica. Svrha projekta bila je osvijestiti učenike i članove njihovih obitelji, a time i širu lokalnu

zajednicu na potrebu mijenjanja navika odabirom ekološki prihvatljivijih proi-zvoda. Istražujući uporabu plastičnih vrećica učenici su zaključili kako je uporaba platnenih vrećica prihvatljiviji izbor te su i sami dizajnirali vlastite platnene vrećice koje su na Svjetski dan okoliša odnijeli svojim obiteljima te se njima od danas mogu zajednički

koristiti. Zadatak je učenika podsjećati roditelje da se koriste ovom ambala-žom, što su oni s veseljem prihvatili. Učiteljice koje su radile s djecom vjeru-ju u ekološku svijet učenika i roditelja te su ponosne na njihov mali, ali važan doprinos očuvanju našeg planeta i okoliša u kojem žive.

Jasmina Štefan

MahičnO • OsnOvna škOla

međunarodni dan zaŠtite okoliŠa

istražujući uporabu plastičnih vrećica, učenici su zaključili kako je uporaba platnenih vrećica prihvatljiviji izbor te su i sami dizajnirali vlastite platnene vrećice

Čitanjem priče „Stanari u slovu” Dubravka Horva-tića učenici 2. b razreda OŠ Vladimir Nazor iz Budinščine završili su s lektirnim djelima za ovu

nastavnu godinu. Za početak sata njihova im je učitelji-ca Jadranka Plantak prikazala kratki dokumentarni film

pod nazivom „Slon Tango” – o neobičnom slonu koji je izvodio kretnje kao da pleše tango. Iako je većina učeni-ka već čula za tango, naučili su kakav je to ples, ponovili obilježja dokumentarnog filma, ali i saznali nešto novo o predivnim, velikim životinjama – slonovima.

Nakon kraćeg ponavljanja sadržaja, slijedio je razgo-vor o priči. Najviše se raspravljalo o osobinama slona i stanara te o njihovim postupcima.

U stvaralačkom dijelu sata radilo se u skupinama, no na daljinu. Izrađen je plakat s prozorčićima u obliku slona na kojem su učenici izložili svoje radove. Jedna je skupina izrađivala šarene prozorčiće s motivima prekrasne prirode u kakvoj bi sve životinje uživale. Druga je skupina prikazala četiri čarobne riječi koje otvaraju sva vrata, a ljudi ih često zaboravljaju. Zatim su predložili pravila kućnog reda za sve buduće stanare. A na kraju su s glavnim likom poručili svim ljudima: Ne iskorištavajte tuđu dobrotu! Čuvajte prirodu i brinite se o životinjama!

Jadranka Plantak

Budinščina • Oš vladiMir naZOr

stanari u slonuČitanjem ove priče Dubravka horvatića o stanarima u slonu učenici 2. b razreda završili su s lektirnim djelima za ovu nastavnu godinu

U moru digitalnih alata u kojem smo plivali, i još uvijek plivamo (neki više, a neki manje uspješno), pokušali smo se na trenutak vratiti u prošlost i zaigrati popu-

larnu dječju igru školica.Na zanimljivoj radionici u OŠ Kamen-Šine iz Splita koju

smo nazvali Školica za život odlučili smo, igrajući se, ponoviti znanje o piscima. Odabrali smo tri velikana hrvatskoga pjesništva 20. stoljeća: Dragutina Tadijanovića, Dobrišu Cesarića i Tina Ujevića. Na satu informatike, uz pomoć nastavnice Marine Perice, podijeljeni u skupine, sedmaši su vrijedno istražili život i rad naših pjesnika, a zatim su na satu hrvatskoga jezika sastavili osam pitanja o svakom od njih. Slijedio je praktični rad. Svaka je skupina izrezala osam kvadrata od spužve i na njih napisala s jedne strane pitanja, a s druge odgovore. Nakon slaganja kvadrata na pod, započela je vesela igra. Stara je to igra, poznata u cijelom svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Učenici su ponovili godine rođenja i smrti pisaca, zbirke pjesama koje su napisali, saznali za neke od anegdota iz njihovih života. Bilo je svega: padanja i smijeha,

znanja i neznanja, navijanja… I tako, dok odrađujemo zadnje zadatke u virtualnim učionicama, s nostalgijom se sjećamo rada u razredu i maštamo o nekim novim radionicama u kojima ćemo uživati zajedno s učenicima.

Nataša Kelava

split • Oš kaMen-šine

Školica za životsedmaši su vrijedno istražili život i rad naših pjesnika, a zatim su na

satu hrvatskoga jezika sastavili osam pitanja o svakom od njih

19školskenovine

Vukovarskom gimnazijalcu Luki Prci, kao predstav-niku generacije mladih koji su spremni mijenjati društvo i svijet nabolje, dodijeljena je nagrada Luka

Ritz za ostvarena postignuća u promicanju tolerancije, humanoga i nenasilnoga ponašanja te pozitivnog odnosa među učenicima i odraslim osobama.

Luka je maturant jezičnog usmjerenja vukovarske gimnazije koji namjerava upisati studij sestrinstva. Nesebično pomaže žrtvama nasilja, brani slabije te potiče i podržava svoje vršnjake u pozitivnim i humanim idejama. Bez dvojbi, odgovorno i otvorena srca organizira i sudjeluje u humanitarnim akcijama te sudjeluje s drugim učenicima i nastavnicima u projektima prevencije nasilja, u organizaciji mirovnih koncerata, izložbi, tribina, konfe-rencija, seminara, okruglih stolova, radionica, sportskih natjecanja i priredbi.

Volonter je u brojnim udrugama, a sve ove godine bio je od velike pomoći u obilježavanju školskom Danu sigurnijeg interneta kojim se promiče odgovorno i sigurno korištenje internetom kroz pripremu, organizaciju i sudje-lovanje.

Ovo je samo djelić Lukinih aktivnosti koji dokazuje kako s nama žive „mali”, samozatajni, nesebični, a tako „veliki” ljudi koji nam svojim pozitivnim i empatičnim stavom i proaktivnošću pokazuju i dokazuju da svijet može postati bolje mjesto, jer čovjek je doista velik onoli-ko koliko daje.

Sanja Pavlović Šijanović

vukOvar • GiMnaZija

luki prci nagrada luka ritz

ovaj je maturant volonter u brojnim udrugama, a sve ove godine bio je od velike pomoći u obilježavanju

školskog Dana sigurnijeg interneta kojim se promiče odgovorno i sigurno korištenje internetom

Kad su ove školske godinu u rujnu učenici 3. a razreda OŠ Ante Kovačića u Zlataru krenuli u školu, nisu mo-gli ni zamisliti kako će ova školska godina izgledati.

Početkom siječnja slušali su kako roditelji doma razgova-raju gledajući TV o Kini, a njima se Kina činila jako daleko i to nešto što se događa Kini njima se činilo nemogućim. Na-stava se normalno odvijala sve do jednoga petka sredinom ožujka kad je objavljeno da od ponedjeljka više ne mogu dolaziti u školu i da će se nastava održavati na neki drugi način. Počela je Škola na HRT3, a uključili su se i roditelji koji su putem Vibera povezivali njihovu učiteljicu Ankicu Krajnik, vjeroučiteljicu Ivanu Lisak i učiteljicu njemačkoga Suzanu Očko sa svojim učenicima i obrnuto jer, naravno, trebalo je napisanu zadaću snimiti i poslati na uvid. Učenici su promptno dobivali povratne informacije. Suradnja je bila vrlo dobra: svi su aktivno sudjelovali u radu, s veseljem

radili zadane projekte i pripremali prezentacije, a u e-dnevni-ku nizale su se bilješke o uspješnoj ostvarenosti zacrtanih ishoda. Uz HRT3, radili su i dodatne zadatke pa su tako sa svojom učiteljicom Ankicom Krajnik snimili radijske emisije kojima su obilježili Noć knjige i Majčin dan. Bili su jako veseli kad su mogli čuti svoje glasove u emisijama koje su postavljene na školske mrežne stranice. Radosti pak nije bilo kraja kad je nakon desetoga tjedna karantene objavlje-no da se 25. svibnja svi sigurno mogu vratiti u školu. Svi su na vrijeme stigli u školu, nažalost, bili su tužni jer se zbog obveze držanja razmaka ne mogu zagrliti, no istodobno ve-seli jer su svi ipak nakon deset tjedana bili zajedno. Veselje je još bilo veće kad im je, kao iznenađenje, njihova učiteljica svima uručila diplome za marljivost, aktivnost i uspješno praćenje nastave na daljinu.

Ankica Krajnik

Učenici 2. e razreda Osnovne škole Stjepana Radića u Metkoviću završili su projekt „Jabukom do zdravlja”. Projekt smo počeli u prvom razredu. Obilježili smo Dan

jabuka i dramatizirali igrokaz „Dva sina”, koji govori o pomoći sinova pri branju jabuka. Sudjelovali smo na školskom i među-gradskom natjecanju te došli do županijske smotre LiDraNa.

Učenici su tijekom drugog razreda istraživali najpoznatije sorte jabuka, zašto jabuku zovu kraljica voća te zbog čega se kaže „Jedna jabuka na dan tjera doktora iz kuće van”. Dan jabu-

ka obilježili smo degustacijom hrane od jabuka. Tu su se našli kolači, svježe jabuke, sok od jabuka, čips od jabuka...

Učenici su izrađivali likovne radove o temi jabuka u različitim tehnikama. Pisali su pjesme prvoslovke u oblikovane jabuke kojima smo ukrasili zajedničko stablo jabuka.

Vodili su tjedne tablice zdrave prehrane tako da su bilježili kad su pojeli jabuku ili neko drugo voće, ali i dan kad nisu kon-zumirali grickalice i gazirane sokove. Skupljali smo i recepte koje su učenici pripremali sa svojim roditeljima te napravili

malu kuharicu. U želji da na jedno mjesto skupimo sve što smo naučili i uradili složili smo našu knjigu „Jabukom do zdravlja”.

Svrha projekta bila je potaknuti učenike da razvijaju zdrave prehrambene navike. Najvažnije je od svega što su naučili ko-liku važnost ima jabuka za zdravlje svakog čovjeka. Iako smo projekt dovršili, ne ćemo prestati raditi na usvajanju zdravih prehrambenih navika ni ubuduće.

Sandra Šutalo

Zlatar • Oš ante kOvačića

diplome trećaŠimaradosti pak nije bilo kraja kad je nakon desetoga tjedna karantene objavljeno

da se svi sigurno mogu vratiti u školu. Veselje je bilo još veće kad im je učiteljica uručila diplome za marljivost, aktivnost i uspješno praćenje nastave na daljinu

Svakoga svibnja obilježava se Svjetski dan pisanja pisama, a svrha mu je skrenuti nam pozornost na važnost i prisnost komunikacije kroz rukom napisano

pismo koje s razvojem elektroničkog dopisivanja postaje pomalo zaboravljeno. Ovaj zanimljiv dan također je jedan od važnih datuma školskoga kurikuluma povodom kojega se za učenike, uglavnom u suradnji sa školskom knjižni-com, organiziraju razne prikladne radionice pisanja pisama ili, primjerice, uvoda u filateliju i pravila ovoga zanimljivog hobija temeljenoga na sustavnom skupljanju i proučavanju poštanskih maraka iz svih dijelova svijeta i iz svih razdoblja otkad one postoje. Ovogodišnji Svjetski dan pisanja pisama u OŠ „Srdoči” obilježen je uvelike drukčije od nekih prijašnjih, ali nipošto manje aktivno i zanimljivo.

Učenicima nižih razreda putem njihovih virtualnih učio-nica poslana je prezentacija iz koje su mogli saznati nešto više o važnosti i simbolici rukom pisanih pisama tijekom povijesti, tko je zaslužan za obilježavanje ovoga dana te otkad se on i zašto obilježava, a predočen im je i pravilan model koncipiranja (ponajprije privatnog) pisma.

Kao kreativan zadatak dobili su sastaviti vlastito kratko pismo upućeno nekome od svojih ukućana ili prijatelja.

Učenici predmetne nastave ove su godine, uz prigod-nu prezentaciju izrađenu u programu Adobe Spark, imali priliku saznati osnovne stvari o filateliji, povijesnom razvoju i važnosti poštanskih maraka te razne druge zanimljivo-sti vezane za ovaj zanimljivi hobi u nestajanju. Njihov je zadatak bio projektan: nakon odgledane prezentacije mogli su napraviti sintezu predočenog im materijala i/ili provesti

dodatno samostalno istraživanje o navedenoj temi te usvo-jeno/istraženo predstaviti autorskim digitalnim posterom i/ili autorskom digitalnom poštanskom markicom izrađenom u digitalnom alatu Canva.

Učenici su prethodno dobili uputu kako se valja registri-rati te su se u slučaju bilo kakve poteškoće mogli, putem digitalne platforme Edmodo, obratiti knjižničarki, učiteljici Informatike L. Lempl ili predmetnim učiteljicama Hrvatskog jezika s kojima je ova međupredmetna suradnja osmišljena i provedena.

Nensi Čargonja Košuta

rijeka • Oš „srdOči”

svjetski dan pisamaučenici predmetne nastave ove su godine imali priliku saznati osnovne

stvari o filateliji, povijesnom razvoju i važnosti poštanskih maraka

MetkOvić • Oš stjepana radića

jabukom do zdravljasvrha projekta bila je potaknuti učenike da razvijaju zdrave prehrambene navike.

Najvažnije je od svega što su naučili koliku važnost ima jabuka za zdravlje svakog čovjeka

20 broj 24-25 • Zagreb 30. lipnja 2020.školskenovine

Vijest o početku nastave na daljinu, kao i većinu učenika, obradovala je i 6. c razred OŠ „Đuro Ester” iz Koprivnice. No dok su drugi imali poteškoća s prijavom i instaliranjem Yammera, za nas nije bio problem, jer su učenici od petog razreda bili upoznati s tim alatom. Nitko nije mogao predvidjeti da

će online nastava zaista zaživjeti, ali 6. c bio je pripremljen i za tu opciju. U sklopu c-projekta (projekt online suradnje dvaju „c” razreda), učenici su se upoznali s radom alata Office365 i Loomena na način da su im zna-nja prenosili godinu dana stariji prijatelji iz iste škole. Kako se gradilo prijateljstvo i poticala suradnja, tako su rasle i informacijsko-komunikacijske sposobnosti. Na zadovoljstvo učenika, roditelja i nastavnika koji im predaju, možemo reći da je nastava na daljinu dovršena vrlo dobro.

Martina Trešćec Godek

šestašI svladalI sve Online IzazoveKUTA

K ZA

VAŠ TRENUTAK

dejana Šturbek

dino Mihalić

luka puškaš

adam jug

Hana peleskHelena suknaić

Matej Hržić

lana Čengija

Miroslav Bajrić

Filip nakić

Nitko nije mogao očekivati da će nas jednoga dana dočekati nastava na daljinu. Nismo mogli ni pomisliti da će sve to biti zbog virusa koji nam je želio pomrsiti planove. I uspio je. Izazov nam je bio postavljen, a mi smo se snašli. Nismo se dali i baš smo se zabavili.

Roditelji su bili glavni prenositelji boravkaških zadataka. Bili su to zadatci u kojima smo ostvarili mnoge obrazovne ishode kao što su: važ-nost održavanja osobne higijene, očuvanje prostora, predmeta i okoliša, pokazivanje odgovornost za održavanje čistoće u životnom prostoru… Obilježili smo i mnoge važne datume. Uspomene, prepune fotografija, na jednome mjestu. Imamo svoju prvu digitalnu knjižicu, ali ne i po-sljednju. Prolistajte je i poslušajte na poveznici https://www.storyjumper.com/book/read/84729055/5edc991d2225e.

Miliana Škurla

usPomene boravKaša Iz PIsarovIne

jurica Hrašćanecluka prepelić

Renato prekpalaj Filip Figač

elena gašparić

Hana Bijelić

dino Čižmak

Fran antolić

karlo kuhar

lorena Miklošić

josip Marković

lucija turk

dora koščak

vinko tišljarić

21školskenovine

Dobro je to što su učenici OŠ Milana Langa u Bregani do četvrtog razreda naučili osnovno za daljnje školovanje: pisati, čitati i računati. Informatički su također pismeni. Naučili su raditi samostalno, u paru i u grupi, tako da su se i u ovom učenju na daljinu izvrsno snašli. Loše je bilo

to što su svima nedostajali prijatelji, željeli su ići u školu, učiti u školskim klupama. Cijeli dan biti u kući nimalo nije lako, pogotovo djeci njihove dobi. Žale što svoje slobodno vrijeme ne mogu provoditi u igri s prijateljima. Žale što ne će ići u školu u prirodi. I meni su jako nedostajali učenici. Njihov smijeh, pričanje i svađanje! Srećom, vratili smo se, gotova je ova neobična školska godina.

Anita Ban

srećom, goToVo Je

Marina vapnar

anja gregorićsonja Horvat Hana Bišćan jakov Čučić jakov kovačić

ema Bukvić

leona lugarić

Filip Celizić

jelena kruhan noa noršić taboršak tena gotić

gabriela tamajo Fran Bošnjak dorija Babojelić

lara kostelić

luka vlašić

katija ivošić

vito Matić nikol petelin

ivona Rahelić

lorena kučan lovro Rukavina nevena Zorić

Zara Remenarić

Nastava na daljinu iziskuje mnogo više pripreme, to je gotovo cjelodnevni angažman. Snalazili smo se, učili uz veliku zahvalu našim roditeljima koji su nam u ovim okolnostima velika potpo-ra. Kako su učenici doživjeli protekla tri mjeseca? Lovro kaže: „Nedostaju mi prijatelji, učiteljica

i druženje s njima.” Katija dodaje: „Virtualna učionica je zabavna, zato što imamo kvizove i razne aktiv-nosti, ali nedostaje mi škola jer ne viđam prijatelje i profesore.” Ivanu nedostaju treninzi, dok Luka Dorić poručuje: „Zahvaljujem svojoj učiteljici koja je bila dostupna 24 sata da bih ja sve to polovio!”

Sunčica Vučković

uČeNici iz KralJeVice u NasTaVi Na DalJiNu

Mihael Regović tonka Horvattin Horvat patrik kordić valentina ažić

sunčica vučković

ivan vidaković

noa Zagorac

22 broj 24-25 • Zagreb 30. lipnja 2020.školskenovine

Tijekom lipnja, a nakon prethodne neizvjesnosti koju je u naše živote unijela korona-kriza pa i dovela u pitanje, među ostalim, i održavanje

tradicionalne Sinjske alke, u Sinju su ipak počele pripreme. Predavali su se kulturni i drugi programi koji će se održavati tijekom manifestacije Dani Alke i Velike Gospe 2020., koja traje tijekom srpnja i kolovo-za s tradicionalnim vrhuncem početkom kolovoza, ove godine 9. kolovoza, kad će biti održana 309. po redu Sinjska alka, najstarija i najpoznatija viteška igra na ovim prostori-ma. O važnosti te igre govori i činjenica da je Sinjska alka 15. studenoga 2010. upisana na UNESCO-ov popis nematerijalne svjet-ske baštine.

nastavak viteških nadMetanja Gradonačelnica Sinja Kristina Križanac kazala je kako vjeruje da će brojne kulturne i sportske udruge imati priliku, u ovom vremenu velikog izazova, svojim sugrađani-ma i svim dragim gostima iskazati dobro-došlicu putem brojnih programa koje su pripremili.

– Svjesni smo činjenice da je proglašavanje kraja epidemije koronavirusa još uvijek nepoznanica, a zajedno ćemo naći načina, poštujući mjere i upute Nacionalnog stožera, da nam Dani Alke i Velike Gospe budu održani na najvećoj mogućoj razini – rekla je gradonačelnica Križanac.

Kako je zapisao u svojoj knjizi Sinjska alka povjesničar umjetnosti Joško Belamarić, Sinjska alka organizirana je po uzoru na srednjovjekovne viteške turnire u spomen na pobjedu 700 sinjskih vitezova nad gotovo stostruko brojnijom turskom vojskom, pod vodstvom Mehmed paše Čelića, koja je opsjedala Sinj 1715. godine i u slavu Gospi koja je, prema legendi, tad spasila grad, a Alka kontinuirano traje do danas.

Belamarić ističe kako se počela trčati vje-rojatno u ljeto 1718. godine nakon usposta-ve Požarevačkog mira, potpisanog 21. srpnja između Habsburške monarhije, Osmanskog carstva i Venecije. Mletačkoj Republici pri-ključeno je područje Dalmacije, s Imotskim i Vrgorcem:

– Moglo se to dogoditi nakon što su minule godine strašne gladi koja je uslijedila nakon obrane Sinja u malom ili Sinjskom ratu 1715. godine, u kojem je cijela Cetinska Krajina bila poharana i u kojemu nijedna kuća u Sinju nije ostala neoštećena.

Dakle, kako navodi Belamarić, Alka je nastala početkom 18. stoljeća kao nastavak viteških nadmetanja koja su se održava-la diljem mletačke Dalmacije: u Zadru, Imotskom i Makarskoj, a najstariji pisani spomen tri su soneta i oda koje je na talijan-skom jeziku ispjevao Julije Bajamonti 1784. godine. Najstariji službeni spis jest pismo grofa Rajmunda Thurna, prvoga austrijsko-ga komesara za novozaposjednute krajeve od 10. veljače 1798. tadašnjem zapovjedniku Sinja Jakovu Grabovcu. U tom ga pismu obavještava da je Dvorska komisija odobrila daljnje održavanje Alke u Sinjskoj krajini,

kako je dotad bilo uobičajeno, na posljednji dan karnevala.

Alka se u starini trčala u različito vrijeme nego danas, a prigodice i po dva puta na go-dinu. Od 1849. redovito se trči 18. kolovoza, na rođendan cara Franje Josipa, što je utvr-đeno i Statutom iz 1902. Otad se Alka stalno trči u kolovozu (i po novim pravilima), u prvoj trećini toga mjeseca, tako da se Bara, Čoja i Alka održe u istom mjesecu.

u čast vladaraGodine 1818. na putu po Dalmaciji, Sinj je posjetio car i kralj Franjo II. U čast njemu mještani su priredili svečanu alku. Car je dobitnika nagradio briljantnim prstenom vrijednim 800 forinti. Od te je, za Alku, vrlo važne godine Beč slavodobitnika nagrađivao nagradom od 100 forinti. To je vjerojatno bio glavni poticaj daljnjem očuvanju te viteške igre.

Alka je u više navrata održavana prigodom posjeta vladara ili važnih osoba. Tako je 28. ožujka 1842. održana u čast austrijskoga nadvojvode Albrechta koji je posjetio Sinj, a iste godine u čast nadvojvode austrijskoga Franje Karla, koji je također tad posjetio Sinj. Prigodom boravka u Sinju cara i kralja Franje Josipa I., 18. svibnja 1875. održana je izvan-redna svečana Alka. Tadašnjega slavodobit-nika Matu Bonića car je nagradio zlatnim prstenom. Kasnije će se alka trčati i u čast i pod pokroviteljstvom drugih vladara i držav-nih čelnika, koji su bili nazočni na Alkarskim utrkama: Petar Karađorđević, Aleksandar Karađorđević, pa predsjednici država Josip Broz Tito, Franjo Tuđman, Stipe Mesić…

Kako navodi Belamarić, u Alki su se sin-kretički isprepleli drevni lokalni, orijentalni i mletački utjecaji u raskošnim nošnjama i vojnički razrađenim pravilima natjecanja:

– Izrazit istočnjački pečat ogleda se već u etimologiji njezina imena, hijerarhijskoj strukturi alkarske čete, dijelovima alkarske opreme i konjske orme. I sama riječ alka dola-zi preko turskog halka pa je značenjski srodna s igrama koje u nazivu imaju izraz prstenac.

Belamarić dodaje da je to tipična pojava s dinarske katoličko-islamske granice, do danas je očuvala autentičnost izvornoga povijesnoga kolorita:

– Na dojmljiv način zrcali vjekovnu koeg-zistenciju i osmozu različitih, na prvi pogled i oprečnih, civilizacijskih modela. Alkari, na primjer, imaju nošnje nalik na one elitne bosanske plaćeničke konjice u pruskoj vojsci u 18. stoljeću, ali i na nošnje knezova, serdara, harambaša seoskih zajednica Dalmatinske zagore, domaćih vojnih časnika baroknoga doba.

Koliko samo alkarsko nadmetanje, toliko je dojmljiva i svečana povorka u kojoj su alkarski vojvoda s pobočnicima, čete alkara, čete momaka i pratnje. Alkarsku četu tvore alkari natjecatelji sa zapovjednikom (alajča-ušem). Četu momaka tvore alkarski momci, na čelu s arambašom. Pratnja se sastoji od alkara koji ne sudjeluju u natjecanju, i to barjaktara, njegovih od dva do šest pratilaca i vojvodina ađutanta (pobočnika); momaka, i to dva momka koji vode edeka, jednog momka štitonoše, dva momka buzdovandži-je, tri bubnjara (talambasača), tri trubača. Svi alkari jašu na konjima, a momci i ostali dio pratnje idu pješice. Namještač alke, pomoćnik namještačev, trubač i pucač mač-kula sastavni su dio Alke, ali ne sudjeluju u povorci. Bubnjari, trubači, namještač alke i njegov pomoćnik odjeveni su u jedno-stavniju narodnu nošnju. Članovi Časnoga suda nose svečana crna građanska odijela s plavom vrpcom na prsima.

sinJska aLka

igra auTeNTiČNoga PovIJesnoGa KolorIta

sinjska alka organizirana

je po uzoru na srednjovjekovne viteške turnire u spomen na pobjedu 700

sinjskih vitezova nad gotovo stostruko brojnijom

turskom vojskom, pod vodstvom mehmed paše Čelića, koja je opsjedala sinj 1715. godine i u

slavu gospi koja je, prema legendi, tad spasila grad, a alka kontinuirano

traje do danas

napisao ivica Buljan

23školskenovine

Na dan Alke, rano ujutro, s Grada, odno-sno tvrđave, oglašuju se mačkule, a zatim glazba svira budnicu prolazeći glavnim ulicama Sinja. Nakon budnice, na Gradu se okupljaju alkari, momci i narod. Tu se obnavljaju sjećanja na junačku i slavnu pobjedu Cetinjana nad turskim zavojevači-ma i na borbe za slobodu Cetinske krajine. Prijepodne vojvodin ađutant (pobočnik), u ime vojvodino, sa svojim momkom u kočiji obilaze i pozivaju na Alku predstav-nike političkih, vojnih i crkvenih vlasti. Dva sata prije početka Alke tri trubača i tri bubnjara s Kamička pozivaju alkare i momke da se okupe kod alajčauša u sve-čanoj odori i naoružani. Nakon okupljanja alajčauš obavlja pregled alkara, a arambaša momaka te svi alkari i momci, uza zvuke trube i bubnjeva, idu vojvodi u Alkarske dvore, gdje su već oku-pljeni barjaktar, poboč-nik vojvodin i pratioci barjaktarevi, konj Edek, kojega se prigodom sva-kog izvođenja Alke vodi u povorci, a simbolizira zarobljenoga konja tur-skoga vojskovođe koji je predvodio glavni napad na Sinj, njegovi vodiči, štitonoša i buzdovan-džije.

MuZej sinjske alkeOblikovanjem Alkarskih dvora u starom baro-knom Kvartiru, konačno su se stekli uvjeti da viteška igra Sinjska alka dobije svoj reprezentativni muzejski okvir koji će 365 dana u godini biti potpuno otvo-reni javnosti, namjernicima, ekskurzijama i prije svega samim Sinjanima.

Muzej je svečano otvoren 8. kolovoza 2015. godine u sam osvit proslave velike obljetnice. Tako su u ozračju tri stoljeća slavlja postojanja Viteško alkarsko druš-tvo i Muzejski fundus starih alkarskih odora i opreme našli mjesto pod primje-renim krovom i u sugestivno uređenom ambijentu.

Muzej Sinjske alke svojim stalnim posta-vom doseže najviše muzejske standarde, prezentacijske i tehnološke te tako staje uz bok ostalih vrhunskih muzeja u Republici Hrvatskoj. Sam je prostor inkorporiran u

u srIdu A lka je kolut od kovanog željeza i napravljena je od dvaju obruča: manjeg promjera 3,51 cm i većega promjera 13,1

cm. Obruči su međusobno spojeni s trima krakovima koji vanjsku kružnicu dijele na tri jednaka polja. Obruči i krakovi alke debeli su 6,6 mm te imaju oštar rub s one strane s koje se gađa u alku. Za vrijeme trka alkara na konju do alke, na konju i alkaru sva je oprema i nijedan komad opreme ne smije otpasti. Ako se to ipak dogodi, a sam alkar to ne primijeti, uz dozvolu alkarskog vojvode može (a i ne mora) dobiti ponovno pravo trkati trku. Ako alkar primijeti da mu je otpao dio opreme dužan je protrkati trkalištem bez gađanja alke, to jest sa „spuštenim kopljem”.

Pogodak u donja dva polja velikoga kruga naziva se „u jedan”, pogodak u gornje polje velikog kruga naziva se „u dva”, dok se pogodak u mali krug naziva „u sridu”. No ako se i ne pogodi alka, ako je alkar kopljem dodirnuo alku, kaže se „u ništa”, a ako alka ostane netaknuta kaže se „promašio”.

Svaki pogodak „u sridu” uz samog alkara koji je pogodio slavi i cjelokupno gledateljstvo, jer smisao samog nadmetanja nije samo pobijediti ostale takmace, već zbog same težine zadatka pogoditi što više srida uopće, što iziskuje veliku vještinu i umijeće alkara u rukovanju kopljem, upravljanju konjem i oštrom oku. Svaki pogodak „u sridu” slavi se oglašavanjem limene glazbe te pucnjima iz „mačkula” – starinskog topa.

Trče se tri utrke i bodovi se zbrajaju. Alkar s naviše osvojenih bodova postaje slavodobitnik. Ako nakon tri utrke dvaju ili više natjecatelja postignu isti broj bodova, oni međusobno nastavljaju natjecanje u dijelu koji se naziva „pripetavanje”, dok jedan od njih ne postane pobjednik.

reKorDer NiKola ceriNić s dvanaest PobJedaI zvan Sinja, Alka se trčala četiri puta: 1832. u Splitu, 1922. u Beogradu,

1946. u Zagrebu i 2017. u Vukovaru. Alkar s najviše pobjeda jest Nikola Cerinić koji je u drugoj polovici 19. stoljeća trčao čak 32 alke, a pobijedio 12 puta. Vicko Grabovac bio je najdugovječniji alkarski vojvoda s 28 zapovijedanja alkar-skom feštom (1908. − 1936.). Bruno Vuletić bio je vojvoda 21 put (1964. − 1985.), a Ivan Vuletić 17 puta (1872. − 1894.).

Prije same Alke, održavaju se dvije generalne probe. Na Bari i Čoji natjecanje se provodi po pravilima Alke, samo što su sudionici bez svečane odore. Bara se održava dva dana prije Alke. Dobitnik Bare dobiva brončanu alku, a u povorci kroz Sinj nosi na koplju dva metra zelenog sukna.

Čoja se održava uoči samog natjecanja. Dobitnik Čoje dobiva srebrnu alku i u povorci kroz Sinj nosi 311 cm crvene čoje na koplju. U Alci može sudjelovati najmanje 11 i najviše 17 alkara. Alkar, jahač na konju, u punom trku mora proći trkalištem dužine 160 m (tolerira se vrijeme do 12 sekundi) te pokušava kopljem

pogoditi središte maloga željeznog kruga koji se zove alka. Visina alke je 3,32 m, mjerena od njezina središta do zemlje. O postavljanju i točnoj visini brinu „namještač alke” i njegov pomoćnik: namještač alke štapom dužine 3,22 m umiruje alku i istodobno kontrolira njezinu visinu, dok pomoćnik zateže uže o koje je alka obješena.

sInJsKa GosPa I nJezIna PobJeda Nezaobilazna su događanja u vezi s Alkom i svetkovanje Gospe Sinjske, čijoj se čudotvornosti pripisuje i pobjeda nad

Turcima 1715. godine. Njezina je slika sve vrijeme opsade bila u tvrđavi, kamo je bila prenesena iz franjevačkog samostana podno grada da je Turci ne oskvrnu. U zahvalu na pomoći providur je Balbi s časnicima odmah skupio 80 zlatnika koje su poslali u Veneciju da se skuje zlatna kruna i križ i da se okruni Gospin lik. Pri dnu krune urezao je u dva reda riječi :In perpetuum coronata triumphat – Anno MDCCXV (Zauvijek okrunjena slavi slavlje – godine 1715.).

Gospa Sinjska ime je dato slici Presvete Bogorodice Milosrđa u Sinju, slavljenoj kao čudesnoj u Cetinskoj krajini. Gospa je opisana kao rajska i zemaljska kraljica, postavljena na prijestolje njezine dobrote, ljubavi i milosrđa. Gospa Sinjska znamenita je širom svijeta, gdje god ima Hrvata.

Slika je naslikana na platnu dužine 58 cm, a širine 44 cm. Naslikao ju je nepoznati mletački slikar u 16. stoljeću. Bila je u Rami kod franjevaca. Međutim, Turci su svećenike smatrali glavnim krivcima za pobune puka te su oni, ne mogavši snositi visoke globe i samovoljno zulumčarenje, od Stojana Jankovića tražili da ih oslobodi. Janković je 1687. provalio u Duvno i izveo više svećenika iz Rame. Nakon oslobođenja, svećenici su se nastanili u Sinju 1692. te su sa sobom donijeli čudotvornu Gospi-nu sliku i tu sagradili samostan. Puk koji ih je slijedio nastanili su po okolnim selima.

središnji dio Alkarskih dvora, kao povezni-ca od ulaza Petrovac na jugu do Vojvodinih prostorija na sjeveru.

Muzejski postav uključuje mnoštvo odora, opremu i oružje sinjskih alkara te alkarske statute i pravilnike koje donosi u suvremenoj digitalnoj formi. Posebna je atrakciju postava prikaz alkarske povorke načinjen u prirodnoj veličini, a prikazana je i rekonstrukcija bitke pod Sinjem iz 1715. gdje će posjetitelji u multimedijskom okruž-ju moći doživjeti tu slavnu bitku.

– Alka nije samo istinski amalgam pokre-ta, zvukova i boja, visoko stilizirani perfor-mans, strogi oblik teatralizacije društvene zbilje. Ona je apoteoza sklada i ravnoteža društvenog sloga. Alka je narativna povorka koja kodificira hijerarhiju dostojanstva i kroz tu sliku utvrđuje društvena pravila među pojedinim skupinama, rodovima, obiteljima. Ona je hodajući statut zbog strogo kodificiranog poretka svih sudio-nika igre. Sav taj viteški obred odvijao se i odvija se u posve konkretnim prostorima koordinata grada. Čitavi taj visoki stilizi-rani natjecateljski ritual prividno efemerna trajanja, vjekovnim ponavljanjem pretvoren je u činjenice društvene stvarnosti, obliku-jući konačno i sam sinjski identitet – navodi Belamarić.

24 broj 24-25 • Zagreb 30. lipnja 2020.školskenovine

Objavljena je knjiga „Intimni tre-nutci” u povodu 130. obljetnice smrti Ivana Mažuranića, autora

najboljega i najljepšega spjeva hrvatske književnosti „Smrt Smail-age Čengića”.

U ovoj je knjizi, koju je priredio Božidar Petrač, uredio Ivica Matičević u izdanju Društva hrvatskih književnika, objavljeno svih osam Mažuranićevih ljubavnih pjesama te ljubavna pisma koja je izmjenjivao s budućom suprugom Aleksandrom.

Prvu na hrvatskome jeziku objavljenu pjesmu „Primorac Danici”, Mažuranić je objavio 17. siječnja 1835. godine u drugome broju Danice, gdje je od samo-ga početka bio jedan od najzapaženijih i najizrazitijih pjesnika, a kao čovjek neobično uman, temeljite naobrazbe i prostranih vidika, preporodni pokret shvatio je dublje od mnogih, u punom totalitetu kulturno-političkih namjera i nijansi.

– Osim toga, kao državnik, prvi ban pučanin, svojom odmjerenom poja-vom doima se kao čovjek koji se rijetko

prepušta kakvu izljevu osjećaja, doima se kao sumoran i ozbiljan čovjek u ban-skom ornatu, koga zaokupljaju isključi-vo ozbiljne, velike i sudbonosne teme. No kao mladac i on je pjevao ljubavne pjesme. Istina, napisao je samo osam ljubavnih pjesama, i to u razdoblju dok je osvajao srce svoje odabranice Alek-sandre Demeter, negdje od 1838. do ženidbe 28. lipnja 1841. Intimni Mažu-ranić čovjek je kojeg znatno slabije ili gotovo nikako ne poznajemo – navodi priređivač knjige „Intimni trenutci” Bo-židar Petrač te dodaje kako njegove lju-bavne pjesme, a osobito ljubavna pisma koja je pisao svojoj zaručnici Aleksandri Demeter, upućuju na zaključak da je riječ o iznimno osjetljivom i zaljublje-nom biću koji u pjesmama – alegorijski – ali u pismima vrlo otvoreno izriče svoje osjećaje i svjedoči o svojoj zalju-bljenosti.

Zapravo, u nekim su pismima umet-nute i neke od tih ljubavnih pjesama te se ta pisma mogu čitati kao određena objašnjenja vlastitih ljubavnih čežnja i

raspoloženja, u neku ruku kao Novi život Francesca Petrarce. Knjiga Intimni trenutci donosi osam njegovih pjesama: Mojoj, Napast, Javor i Javor i tamjanika, Peru, Jur višekrati, Poslanica i Zaručnici. Neke je od njih pjesnik objavio, neke ostadoše u pohrani do izdanja Mažu-ranićevih pjesama 1895. Osim toga, bit će objavljena i Mažuranićeva pisma zaručnici Aleksandri do njihova vjenča-nja. Naime, poslije ženidbe, Mažuranić više nije pisao ljubavne pjesme, dok je u pismima postao suzdržan, bez većih – osim pozdravnih izraza ljubavi – ljubav-nih iskaza.

– Kao da su ljubavne pjesme i pisma u funkciji osvajanja žene, ali i sjajno otkri-vaju duh vremena: njegove je ljubavna poezija oslonjena na narodnu baladu, dubrovačku petrarkističku liriku koja je apsolutizirala ljubav prema ženi i na duh moderne osjećajnosti koju je iznjedrio romantizam. U ljubavnim pjesmama Aleksandri zapravo tumači svoju lju-bavnu liriku. Prigodom 130. obljetnice Mažuranićeve smrti imamo i intimnoga Mažuranića, kakvoga nismo poznavali, a kakvim ga otkrivaju ljubavne pjesme, osobito ljubavna pisma – navodi se u pogovoru priređivača.

I. Buljan

ivan Mažuranić: „intiMni trenutCi”

banove lJubavne PJesme

nOve knjiGe

u knjizi „intimni trenutci” objavljeno je svih osam mažuranićevih ljubavnih pjesama te ljubavna pisma koja je izmjenjivao s budućom suprugom aleksandrom. prigodom 130.

obljetnice mažuranićeve smrti imamo i intimnoga mažuranića, kakva nismo poznavali, a kakvim ga otkrivaju ljubavne pjesme, osobito ljubavna pisma

u knjižaraMa

hrvOje kOvačević – tajna MalOG Brata

omiljeni pisac najmlađe čitalačke publike

Tajna malog brata šesnaesta je knjiga Hrvoja Kovačevića koja u svom naslovu sadržava riječ tajna. Ovaj novi uradak omiljenog pisca najmlađe čitateljske publike izašao je u izdanju Školske knjige, s ilustracija-ma Branke Hollin-gsworth. Junak je

knjige Domagoj Kovačić, koji je glavni lik i knjige Tajna Ribljeg Oka u kojoj osvaja srce djevojčice Jagode i rješava zagonet-ku stariju čak i od njegove majke, a u Taj-ni mačje šape otkrio je tajnu misterioznih nestanaka svojih prijatelja i znanaca.

U nastavku sage Jagoda mu je cura od petog razreda, pa mu sad nije bilo lako čuti od nje da je „totalni idiot”. To ne bi volio čuti ni od koga, a kamoli od nje. Nisu bili u idiličnim odnosima već neko vrijeme, možda od početka sedmog razreda. Ljeto je bilo vrijeme naglog odra-stanja. Oboje su se promijenili, ali svatko na svoj način. Jagoda se nekako utišala, smirila, prgava hajdučica pretvorila se u gracilnu damu, a s Domagojem je sve bilo posve suprotno. Ni samome mu nije bilo jasno zašto je izgovorio većinu onoga što je rekao.

Kao i drugi dosad, i Jagoda je na Do-magojeve ispade počela gledati pomalo svisoka. No Domagoj je i dalje maštovit i pametan, i dalje se sve zagonetke lijepe za njega. I ovaj je put Domagoj odlučan u namjeri da riješi zbrku nasta-lu nakon što je u svojoj školskoj torbi pronašao kockice za jamb koje je toga dana netko ukrao iz kioska u njegovu susjedstvu.

Hrvoje Kovačević omiljeni je pisac najmlađe čitateljske publike, a njegove krimiće i trilere vole čitati tinejdžeri, roditelji, nastavnici i knjižničari. Kova-čević je izniman graditelj kriminalistič-kih struktura s osobitim smislom za originalno smještanje teme u gradsku sredinu te vješto, disciplinirano i napeto vođenje radnje. (ib)

ivana šOjat: ZMajevi kOji ne lete

katarzična priča o trojici prijatelja

Zmajevi koji ne lete potresna je, ali i katarzična priča o trojici prijatelja koji se krajem osmoga razreda osnovne škole upuštaju u konzumaciju sintet-ske droge poznate pod nazivom Osvje-živači. Priča ispriča-na riječima glavnog lika Marijana itekako podsjeća na niz

istinitih događanja o kojima smo mogli čitati u tisku, a događala su se diljem gradova Republike Hrvatske, nažalost s tragičnim završetkom u Osijeku i Zagre-bu, i govori o tipično dječjoj, mladenač-koj potrebi za isticanjem u društvu, za položajem vođe unutar dobne skupine, ali i o potrebi za ljubavlju, koja dovodi do ruba tragedije. Priča je to o takozvanim prijateljstvima, ali i o obiteljima čiji ras-padi dovode do osnovnih pitanja glavnih junaka: Gdje pripadam? Tko me voli?

Potresna priča o upitnoj snazi koja je zapravo nemoć što vodi prepuštanju ovisnosti i o borbi za povratak u svakod-nevni život. (ib)

Izdavač: Školska knjigaUvez: tvrdiBroj stranica: 168

U nakladi Školske knjige stigla je dugo iščekivana serija slikovnica Mali ljudi,

veliki snovi Marije Isabel Sanchez Vegare. Radi se o inspirativnim biografijama svjetski poznatih ličnosti, od Davida Bowieja do

Stephena Hawkinga, prilagođene dječjoj dobi.

– Te jedinstvene slikovnice kombiniraju kreativnost i učenje na primjeru znamenitih osoba koje su ostavile neizbrisiv trag u našem društvu. Biografijama prila-gođenima djeci nastoji se poručiti kako su i junaci tih slikovnica, danas iznimno cijenjeni u svijetu umjetnosti, dizajna i znanosti, nekad i sami bili malena djeca s velikim snovima koja su se na svojem putu do uspjeha i ostva-renja snova susretala s raznim izazovima. Te dugo iščekivane,

jedinstvene slikovnice kombiniraju kreativnost i učenje na primjeru znamenitih osoba koje su ostavile neizbrisiv trag u našem društvu – poručuju iz Školske knjige te dodaju kako bogatstvom boja i vedrih ilustracija te inspirativnim pričama i snažnim porukama one nadahnjuju neke nove male ljude i ohrabruju ih da ostvare svoje velike snove zahvaljujući kojima će mijenjati svijet.

Serija donosi biografije modne ikone Coco Chanel, osebujne umjetnice Fride Kahlo, glazbenog genija Davida Bowieja, kreativne

arhitektice Zahe Hadid, znanstve-nika i vizionara Stephana Hawkin-ga te prve svjetske programerke Ade Lovelace. Na kraju svake od edukativno-zabavnih priča životo-pis je osobe kojoj je posvećena, s obiljem podataka i fotografija.

Autorica Maria Isabel Sanchez Vegara rođena je u Barceloni u Španjolskoj, a njezina je serija slikovnica koje istražuju živote jedinstvenih ljudi prodana u gotovo 1,5 milijuna primjeraka te je postala nezaobilaznim dijelom dječjih biblioteka širom svijeta i dosegnula status uspješnice. (ib)

NaDahNJuJuće BiograFiJe u oblIKu slIKovnIca

NepriJeporNi pJesNiČKi ugleDUbrzo nakon objavljivanja prve pjesme u Danici njegov

pjesnički ugled bio je u to doba već tako neprijeporan da ga je tek osnovana Matica ilirska izabrala da za njezino prvo, inauguralno izdanje dopiše XIV. i XV. pjevanje Gundulićeva velikog epa. Tri pjesnika okušala su se u tom poslu prije njega: Pjerko Sorkočević, Marin Zlatarić i jedan koji se nije potpisao; poslije njega nitko više nije ni pokušavao nadmašiti Ivana Mažu-ranića: toliko se njegova dopuna stopila s cjelinom Gundulićeva djela. Dopuna Osmana Mažuranića je predstavilo kao erudita i snažnog umjetničkog potencijala. Uspio se saživjeti s tekstom, usvojivši Gundulićev stil, jezik i izraz u cjelini, ali tu iskazuje neke originalne hrvatske konciznosti, metaforiku i refleksije, što vidimo u njegovu spjevu „Smrt Smail-age Čengića”.

Uspjeh je i u javnosti bio tolik da ga je, kao karlovačkog odvjetnika, šurjak Dimitrija Demeter, brat njegove supruge Alek-sandre, nagovorio da za almanah Iskra: zabavni sastavci od više domorodnih spisateljah napiše nešto novo. To novo bio je spjev „Směrt Čengić-age”, prvi put objavljen u Iskri 1846. godine koji nije samo ispunio sve nade nego i nadmašio sva očekivanja. Djelo „Smrt Smail-age Čengića” prevedeno je na brojne svjetske jezike, kao što su mađarski, armenski, češki, poljski, ruski, albanski, njemački, engleski, španjolski, talijanski, švedski, latinski, esperanto...

Izdavač: DHK Uvez: meki Broj stranica: 112

Izdavač: Ljevak Uvez: tvrdi Broj stranica: 168

25školskenovine

osnovana nacionalna mreža druŠtveno-kulturnih centara

Na inicijativu udruga, saveza udruga i platformi koje u desetak hrvatskih gradova

upravljaju postojećim društveno-kulturnim centrima osnovana je nacionalna Mreža društveno-kultur-nih centara (DKC-HR).

– Osnivanje formalne nacionalne mreže nastavlja se na višegodišnje procese razvoja društveno-kultur-nih centara i polazi iz potrebe za njihovim jačanjem, zajedničkim nastupanjem prema poboljšanju zakonodavnog okvira za njih te povećanjem vidljivosti modela civilno-javnog partnerstva i sudioničkog upravljanja u javnosti – priopćeno je iz Mreže te se dodaje da će Mreža zagovarati javnu politiku za održivu infrastrukturu društveno-kulturnih djelatnosti temeljenu na sudioničkom upravljanju i civilno-javnom partnerstvu te pružati podršku postojećim centrima i lokalnim inicijativama kroz prijenos znanja i iskustava.

Osnivači su Art radionica Lazareti, Dubrovnik, Forum udruga nezavisne kulture – FUNK, Koprivnica, Platforma Doma mladih Split, Split, Platforma Hvar, Hvar, Savez udruga Kaoperati-va, Karlovac, Savez udruga Klubtura, Zagreb, Savez udruga Molekula, Rijeka, Savez udruga Operacija Grad, Zagreb, Savez udruga Rojca, Pula. Na osnivačkoj skupštini za predsjednicu Mreže odabrana je Mirela Travar (SU Operacija Grad).

Osnivanje Mreže proisteklo je iz Saveza udruga Klubtura koji je bio nositelj projekta DKC-HR sufinanciranog iz Europskoga socijalnog fonda koji umrežava postojeće lokalne civilnodruš-tvene inicijative za uspostavu društveno-kulturnih centara na razini Hrvatske.

Svrha je projekta bila prenijeti znanja i iskustava o sudionič-kom planiranju i upravljanju između DKC-a te o sudioničkom upravljanju u EU, zatim umrežiti DKC-e i uspostaviti model pro-gramske suradnje te upoznati javnost i dionike s civilno-javnim partnerstvom i sudioničkim upravljanjem u kulturi.

Ukupna vrijednost projekta iznosi 800 tisuća kuna. Sufinan-cirala ga je Europska unija iz Europskoga socijalnog fonda, Operativni program Učinkoviti ljudski potencijali, u iznosu od 680 tisuća kuna. (ib)

Digitalnom platformom na adresi filmskanastava.hfs.hr Hrvatski filmski savez dovodi Filmsku

naSTAVu u sve hrvatske osnovne i srednje škole! Filmska naSTAVa interak-tivan je program filmskog obrazovanja namijenjen osnovnoškolskim i srednjoš-kolskim učenicima diljem Republike Hrvatske.

– Program je namijenjen djeci i mladima te njihovim nastavnicima. Svi oni imaju priliku u svojim učionica-ma pogledati raznovrsna nagrađivana filmska djela mladih autora, prikazana u okviru Revije hrvatskoga filmskog stva-ralaštva djece te Filmske revije mladeži i Four River Film Festivala. Filmovi su birani prema estetskoj vrijednosti, ali i primjerenosti dobi učenika. Gledanjem i

pomnijim analiziranjem uradaka svojih vršnjaka sudionici Filmske naSTAVe i sami dobivaju poticaj za bavljenje fil-mom – navode u Hrvatskom filmskom savezu.

Platforma omogućuje učenicima i nastavnicima aktivno sudjelovanje u kreativnom nastavnom procesu, na-stavnicima pruža unaprijed oblikovana pitanja za vođenu raspravu, a dostupna je na poveznici filmskanastava.hfs.hr i besplatna je za uporabu.

Uporaba platforme počinje gledanjem uvodnih videopriloga koje su snimili voditelji Filmske naSTAVe, a svrha im je pobliže upoznati sudionike sa svijetom filma i filmskog stvaralaštva djece i mla-dih. Gledaju se odabrani filmovi te se od nastavnika, nakon odgledanih filmova, očekuje vođenje i moderiranje rasprave učenika, u čemu će im pomoći usmje-rena pitanja oblikovana prema posebno izrađenim predlošcima. Filmovi na digi-

talnoj platformi ostaju dostupni učeni-cima pa ih oni mogu ponovo pogledati, kao i samostalno odgovoriti na pitanja kreirana sa svrhom pomnije analize sa-držaja, i to na interaktivan način. Ovim aktivnostima stječe se temeljno filmološ-ko znanje (od teorije do povijesti filma), filmska pismenost i razvija se razumije-vanje filmskog jezika.

Program u trajanju jednoga školskog sata, u kojem će učenici i nastavnici zajedno gledati filmove, sačinjavaju

kratkometražni filmovi nagrađeni na Reviji hrvatskoga filmskog stvaralaštva djece, Filmskoj reviji mladeži te Four River Film Festivalu.

Program je utemeljen na metodici nastave filma, a nastao je prema idejama i višegodišnjoj praksi njegovih vodite-ljica Ane Đordić, prof. i doc. art. Jelene Modrić te na poticaj Vere Robić Škarice, tadašnje predsjednice Hrvatskoga film-skog saveza.

I. Buljan

FIlmsKa nastava dobIva dIGItalnu PlatFormu

Koncertom Simfonijskog orkestra HRT-a „Mediteran na Forumu” pod ravnanjem Ivana Repušića 16. srpnja otvorit će se jubi-

larne, 60. Glazbene večeri u sv. Donatu, najavljeno je u ponedjeljak u Zadru na konferenciji za novina-re Koncertnog ureda Zadar.

– Program je nekoliko puta bio revidiran zbog pandemije koronavirusa, no osnovno mu je obiljež-je posvećenost Zadru. Svaki koncert bit će posve-ćen našemu gradu, a glazbenici koji nisu Zadrani izvodit će programe zadarskih autora – rekao je umjetnički ravnatelj Festivala Jurica Šoša.

Istaknuo je da će Splitski virtuozi izvesti koncert Pavla Dešpalja, Ženski zbor HRT-a s maestrom Tomislavom Fačinijem na programu će imati djelo Igora Kuljerića „More”, a Kalamos kvintet gostovat će s djelima Blagoja Berse.

Ukupno će biti izvedeno jedanaest koncerata, a posebno će dirljiv biti, kako je naglasio Šoša, kon-cert na zatvaranju Festivala, 14. kolovoza naslovljen „Za Pavla” i posvećen Pavlu Dešpalju, velikom diri-gentu koji je osnovao Glazbene večeri u sv. Donatu.

Uz najavu programa, Koncertni ured Zadar pred-stavio je i novi vizualni identitet festivala Glazbene večeri u sv. Donatu, za čiju je izradu bio angažiran stručni tim sa zadarskim arhitektom Feđom Vuki-ćem na čelu, voditeljem studija dizajna na Arhitek-tonskom fakultetu u Zagrebu.

– Projekt je zasnovan na detaljnom istraživanju svega što festival jest, što je bio, što je sve prošao, a primarni mu je cilj da to bude identitetski komuni-kacijski sustav koji će trajati i po kojem će festival imati višu, kvalitetniju razinu percepcije u odnosu na ono što radi. Motivi kojima se vodilo u krea-

tivnom procesu jesu glazba, arhitektura, lokacije grada, mediteranska kultura i način života – ustvr-dio je Vukić.

Ravnateljica Koncertnog ureda Zadar Melita Iv-ković istaknula je kako se na izradi novoga vizual-nog identiteta Glazbenih večeri radilo godinu dana, a predsjednica Vijeća Glazbenih večeri i pročelnica UO za kulturu i šport Grada Zadra Dina Bušić dodala je da će se 60. obljetnica festivala povezati i s obljetnicom Zadarskoga komornog orkestra.

Od osnutka 1961. godine, Glazbene večeri u sv. Donatu postale su nezaobilazan festival za ljubitelje klasične i rane glazbe. Pokrenute su zahvaljujući entuzijazmu tadašnjeg mladoga glazbenika, danas jednog od najvećih hrvatskih dirigenata, Zadranina Pavla Dešpalja. Na osnivanje su ga potaknule dvije davnašnje želje – da crkva sv. Donata postane kon-certni prostor i da Zadar ponovno dobije vlastiti orkestar. Dešpalj je osnovao Zadarski komorni or-kestar koji je 1961. inauguriran na prvom koncertu Glazbenih večeri u sv. Donatu. (ib)

GlaZBa

glazBeNe VeČeri u sV. DoNaTu oD 16. srpNJa Do 14. KoloVoza

FilM

platforma omogućuje učenicima i nastavnicima aktivno sudjelovanje u kreativnom nastavnom procesu, nastavnicima pruža unaprijed oblikovana pitanja za vođenu raspravu, a dostupna je na poveznici filmskanastava.hfs.hr i besplatna je za uporabu

razvIJatI KomPetencIJe mladIh lJudI

Namjera je projekta potaknuti ravnomjerni razvoj filmske pismenosti na područ-ju cijele Hrvatske i razviti sustav koji će filmsku umjetnost približiti školama,

neovisno o njihovoj geografskoj lokaciji. Poseban je fokus na školama koje nisu u mogućnosti sudjelovati u redovitim programima HFS-a poput Škole medijske kulture Dr. Ante Peterlić, filmskih radionica za djecu i mlade u Kraljevici, obrazovnih programa u kinu Tuškanac te Filmske naSTAVe u gostima ili u kinu Tuškanac. Ovaj projekt pridono-si razvijanju kompetencija mladih ljudi, a nastavnici se stručno usavršavaju u području koje je nedovoljno zastupljeno, kako u nastavi, tako i u programu stručnih usavršavanja te time postaju konkurentniji na tržištu rada, a i otvaraju im se nove mogućnosti za rad s djecom i mladima. Zasad imamo zaista pozitivne povratne informacije učitelja i učenika koji su već uključeni u projekt – kazala je Sanja Zanki Pejić, voditeljica revijskih i obrazovnih programa Hrvatskoga filmskog saveza.

26 broj 24-25 • Zagreb 30. lipnja 2020.školskenovine

napisala

ana Tadić marjanović, prof. učiteljica biologije i kemije

oš stjepana radića, Bibinje

Izgraditi učenike koji propituju sebe i svijet oko sebe trebala bi biti primarna osobina svakoga učitelja. Samo oni učenici koji imaju intrin-

zičnu motivaciju mogu napredovati i nastojati dati svoj maksimum.

pOZitivne eMOCijeU vremenu smo bezgraničnih mogućno-sti i bezbroj informacija, a u virtualnom svijetu učenici često znaju izgubiti kom-pas. U nedovoljno izazovnom zadatku učenici mogu izgubiti volju za pronalaže-njem vlastitoga rješenja problema.

No ako se pred učenike postavi izazo-van zadatak, kao na primjer da izrade model presjeka kroz kost, prikažu način na koji je kost građena i u svojoj pre-zentaciji objasne kako su napravili svoj rad, 99,9 posto učenika samostalno će i uspješno odraditi zadatak. Stvaranje je u ljudskoj prirodi, jer stvaranjem novoga u čovjeku se pobuđuju različite pozi-tivne emocije. Pozitivne emocije utječu na učenikovo prosuđivanje, a tijekom izlaganja učenik razvija samopouzdanje, stav, govorništvo. Slušajući druge kako iznose svoje kritičko mišljenje, učenik uči slušati i uvažavati druge. Slušajući druge, učenici se uče svladavati ograni-čenja individualnoga mišljenja i emo-cija. Kreativnim izražavanjem učenik razvija osnovne životne vještine: spo-sobnost donošenja odluka i rješavanja

nasTaVa u VriJeme korone

Kreativnim izražavanjem učenik razvija osnovne životne vještine: sposobnost donošenja odluka i rješavanja

problema, kreativno i kritičko mišljenje komunikaciju i interpersonalne vještine. i ne zaboravimo najvažnije –

učenici uče uz igru i zabavu

KreaTiVNošću Do žiVoTNih VJešTiNa

Fotografija iz projekta kruženje vode u prirodi

napisala Kristina Darmopil, prof. stručna suradnica školska knjižničarka

oš K. š. gjalskoga, zagreb

Za vrijeme pandemije bolesti COVID-19 često smo mogli čitati kako je nastava na dalji-nu donijela mnoštvo izazova

i poteškoća učenicima, roditeljima, učiteljima i svima uključenima u od-gojno-obrazovni proces. No nastava na daljinu ima i onu drugu stranu – učenici su se hrabro i uspješno suočili s poveća-nom odgovornosti za svoje obrazovanje, roditelji su bili neizostavna tehnička i obrazovna podrška svojoj djeci u nasta-vi, a učitelji i stručni suradnici svakod-

nevno su tragali za novim, kreativnim i inovativnim rješenjima kako učenicima olakšati, ali ih i zainteresirati za ovakav oblik nastave.

virtualna iZlOžBaIz mnoštva primjera uspješnoga i krea-tivnoga snalaženja u nastavi na daljinu za ovu ćemo prigodu izdvojiti projektni zadatak „Recreating Paintings With Stuff You Can Find at Home” (Reinter-pretiranje slika pomoću predmeta koje pronađete kod kuće) koji je s učenici-ma šestih razreda OŠ Ksavera Šandora Gjalskoga iz Zagreba tijekom nastave na daljinu osmislila i provela učiteljica engleskog jezika Jasminka Šilović u suradnji s knjižničarkom Kristinom Darmopil.

Naime, učenici su dobili zadatak oda-brati omiljeni umjetnički rad, istražiti osnovne informacije o radu i umjetniku, a zatim samostalno pokušati reinter-pretirati izabrani rad pomoću predmeta koje pronađu kod kuće. Umjetnički rad koji su odabrali, kao i svoje razloge za odabir upravo tog rada, učenici su pred-stavili i opisali na engleskom jeziku.

Mnoštvo izvrsnih i kreativnih radova pretočeno je u virtualnu izložbu koja je nastala u suradnji sa školskom knjiž-ničarkom. Izložba je, uz suglasnost roditelja, javno objavljena na virtualnoj stranici knjižnice te u virtualnim učioni-cama učenika.

Nakon objave izložbe u virtualnim učionicama učenici predmetne nastave

dobili su zadatak kritički prokomentira-ti izložbu, također na engleskom jeziku.

Neki od učeničkih komentara na izložbu (koje ovdje donosimo u prijevo-du na hrvatski jezik):

K. M.: „Virtualni muzej u kojem je postavljena izložba ,Reinterpretiranje slika pomoću predmeta koje pronađete kod kuće' vrlo je zanimljiv. Zadatak koji smo dobili originalan je. Bio je to veliki izazov, ali i zadovoljstvo sudjelovati u njemu. Sva su djela lijepa i izražavaju naše misli.”

J. W.: „Jako mi se sviđa trud uložen u prezentaciju i rad. Moj je favorit Bar-tolova Posljednja večera Leonarda da Vincija. Smatram da je to vrlo kreativno i originalno.”

kultura Na daljiNu

učenici – reinterpretatori umjetničke baŠtineNastava na daljinu, osim poteškoća koje je donijela, imala je i onu drugu stranu – učenici su se hrabro i uspješno suočili s povećanom odgovornosti, roditelji su im bili neizostavna tehnička i obrazovna podrška, a učitelji i stručni suradnici

svakodnevno su tragali za novim, kreativnim i inovativnim rješenjima

sophie pia schwalberger, 6. a, sophie s Morning

sun

dora Firšt, 6. a, dora with a pearl

earring

27školskenovine

problema, kreativno i kritičko mišljenje komunikaciju i interpersonalne vješti-ne. Slušajući izlaganja drugih učenika razvijaju se samosvijest i empatija, sposobnost prepoznavanja i izražavanja emocija i odgovarajućega reagiranja u stresnim situacijama. Ne zaboravimo najvažnije, učenici uče uz igru i zabavu. U ovakvim radovima iznimno je važno i vršnjačko vrjednovanje, ali i samo-vrjednovanje. Navedene vještine trebale bi postati temelj svakog učenika jer samo učenik koji ima razvijene osnovne životne vještine može postati dobar i konkurentan na tržištu rada.

Slijedom navedenoga odlučila sam u školi povremeno tijekom redovite nasta-ve i nastave na daljinu tražiti od učenika izradu različitih modela umjesto kla-sičnih domaćih zadaća. Učeničke sam radove skupila na jedno mjesto i napra-vila virtualnu izložbu na temu „Ljudsko tijelo”. Izložba se sastoji od slika i video-zapisa. Cijela se izložba može pogledati na: http://anatadicmarjanovic.simplesite.com/?fbclid=IwAR3FU4j1kmr-bbGsR8a-Nx0s2s5zv8GPG_v-HvdrewHnZ-B9G4Y-mDi8cJvw.

U drugom su primjeru učenici OŠ Obrovac dobili zadatak istražiti na

internetu kako čovjek svojim ponaša-njem utječe na prirodu, koja je prednost obnovljivih izvora energije te koji su nedostatci uporabe fosilnih goriva. Od svog istraživanja napravili su kratak vi-deo, a ja sam njihove kratke videouratke povezala u film kojim smo obilježili Svjetski dan obnovljivih izvora energije.

Cijeli se film može pogledati na: https://www.youtube.com/watch?v=0pB_vzOHW8I&list=LL&index=2&t=70s&fbclid=IwAR0_24d_pyJrtp2ld6xn4BwyENsg7v8iBwYCrjptyj2uXitJjvkwkMOclE0&app=desktop.

U trećem su primjeru učenici OŠ Obrovac, u sklopu nastavne cjeline „Voda u prirodi”, dobili zadatak pri-kazati ciklus kruženja vode u prirodi. Iznenađujući je podatak da su svi učenici petih razreda napravili zadatak i uspješno objasnili proces kruženja vode u prirodi na svom prikazu. Ovdje, kao primjer, donosimo fotografiju iz projek-ta „Kruženje vode u prirodi”.

Kroz ovakve radove učenici se razvi-jaju, surađuju, uče na vlastitim i tuđim pogrješkama, zabavljaju se i raduju sva-kom novom zadatku jer nakon dobro obavljena zadatka imaju neopisiv osjećaj zadovoljstva.

nasTaVa u VriJeme korone

KreaTiVNošću Do žiVoTNih VJešTiNa

D. P.: „Svidjela mi se izložba. Svako umjetničko djelo i reinterpretaci-ja imali su priliku zasjati. Možete zaustaviti snimku i čitati o svakom umjetničkom djelu i onome što je bilo potrebno da bi se ta ,replika' stvorila. Stvarno mi se sviđa. Moja je omiljena reinterpretacija umjetnička djela vje-rojatno ona Evina Djevojke s bisernom naušnicom. Sviđa mi se što je pozirala njezina sestra, izgleda kao pravi mo-del. Također mi se jako svidio vlastiti rad, naravno.”

D. B.: „(Izložba je bila nevjerojatna! Svidjeli su mi se svi radovi. Posebno se istaknula Dorina reinterpretacija Žene s mačkom. Vjerujem da je bilo teško natjerati mačku da pozira, pa je to za mene (osobu koja ima mačku) zaista impresivno! Ali ne ističe se samo njezin rad, svako je umjetničko djelo lijepo na svoj način.”

dOsada – kakva dOsada!?Daljnjom diseminacijom projekta bavi se knjižničarka, a izložba je podijeljena kao primjer dobre prakse na promotiv-nim stranicama Knjižnice Medveščak te na Portalu za škole.

Na samom kraju, kao što navodi učiteljica J. Šilović: „Iako je većina nas tijekom karantene zapela kod kuće, to ne znači da život mora biti dosadan i da ne možemo uživati u umjetničkim radovima i kulturi”.

Virtualnoj izložbi može se pristupiti skeniranjem QR koda:

Školska kNjižNica u vrijeme koroNe

virtualna knjižnica u virtualnom prostoru

Virtualne knjižnice u virtualnom prostoru čine ono što i tradicionalne knjižnice – pronalaze, vrjednuju, odabiru,

organiziraju, opisuju i daju na korištenje pouzdane i kvalitetne izvore informacija

napisala Jelena Kelava medaković, prof. stručna suradnica školska knjižničarka, oš špansko oranice, zagreb

U običajilo se već da školske knjižnice imaju svoje mrežne stranice u sklo-pu mrežnih stranica svojih škola. Informacije koje se nude na mrežnim stranicama školske knjižnice jesu podatci o fizičkoj knjižnici (adre-

sa, telefonski brojevi, e-mail adresa, smještaj knjižnice u zgradi škole, radno vrijeme knjižnice, podatci o fondu, o korisnicima, o osoblju školske knjižnice, uvjetima članstva i posudbe građe i sl.), zatim podatci o autoru mrežne stranice školske knjižnice, podatak o datumu posljednjeg ažuriranja sadržaja, poveznice na online kataloge (online katalog vlastite školske knjižnice i online kataloge dru-gih knjižnica), razne upute za korisnike i zbirku poveznica na različite e-izvore informacija namijenjene učenicima i nastavnicima.

Upravo je zbirka poveznica na različite e-izvore informacija postala dio kojim se školski knjižničari u vrijeme održavanja nastave na daljinu bave više nego inače. Zbog specifičnih uvjeta rada u nastavi na daljinu i potrebe preseljenja kompletne djelatnosti školske knjižnice iz fizičkoga u virtualni prostor školski su knjižničari marljivo i sustavno izradili stranice virtualne školske knjižnice na-mijenjene učenicima, nastavnicima i roditeljima svoje škole. Virtualne knjižnice u virtualnom prostoru čine ono što i tradicionalne knjižnice čine u fizičkom prostoru tradicionalne knjižnice – pronalaze, vrjednuju, odabiru, organiziraju, opisuju i daju na korištenje pouzdane i kvalitetne izvore informacija. S dodat-nom prednošću u odnosu na tradicionalne knjižnice, jer korištenje virtualnom knjižnicom nije ograničeno radnim vremenom knjižnice i mjestom stanovanja korisnika.

Do 7. lipnja 2020. školski su knjižničari na mrežnoj stranici Virtualne na jed-nom mjestu! na UDK 02 – repozitoriju školskoga knjižničarstva Hrvatske mreže školskih knjižničara prijavili poveznice na 228 virtualnih školskih knjižnica kreiranih u vrijeme nastave na daljinu (popis još uvijek raste i dostupan je na: http://www.knjiznicari.hr/UDK02/index.php/Virtualne_na_jednom_mjestu!).

Ova praksa školskih knjižničara ne iznenađuje ako se ima na umu dužnost školskih knjižničara da prilikom obavljanja svojih djelatnosti odabiru sadržaje koji će učenicima pružiti informacije potrebne i primjerene njihovoj dobi, ali i pouzdane sadržaje koji će učenike zaštititi jer su učenici korisnici knjižnica koji se još uvijek informacijski opismenjuju.

Potpunim prelaskom djelatnosti školske knjižnice iz fizičkoga u virtualni pro-stor, školski su knjižničari ažurirali postojeće ili izradili nove zbirke poveznica na e-lektire, e-knjige, e-časopise, e-referentnu građu, popise korisnih poveznica prema nastavnim predmetima i popise korisnih mrežnih stranica za nastavnike. Zatim, mislilo se i na kvalitetne zabavne sadržaje namijenjene učenicima pa su tako nastali popisi poveznica na virtualne šetnje muzejima, online kazališne predstave, audiopriče, razna popularno-znanstvena predavanja i edukativne igre. Također, školski su knjižničari izradili i vlastite zbirke edukativnih i zabav-nih sadržaja poput raznih uputa, videopredavanja, kvizova, igara i sl. te i njih učinili dijelom virtualnih školskih knjižnica.

Stranice virtualnih školskih knjižnica nastale su s namjerom da se učenicima, nastavnicima i roditeljima na jednom mrežnom mjestu ponude organizirane poveznice na kvalitetne i pouzdane sadržaje. Nastale u izazovnom vremenu rada u nastavi na daljinu, i virtualne školske knjižnice pokazale su kreativnost školskih knjižničara te otvorenost struke prema promjenama.

kultura Na daljiNu

učenici – reinterpretatori umjetničke baŠtine

virtualna knjižnica oŠ Špansko - oranice

dora pecigoš, 6. b, Women with a cat

named lina

28 broj 24-25 • Zagreb 30. lipnja 2020.školskenovine

Što sada, nakon što su se učenici i učitelji razredne nastave vratili u škole, reći o iskustvi-ma, prednostima i nedostatcima nastave na daljinu?

Ponajprije, opća slika u odnosu na aktiv-nost i postignuća učenika ovise, ponajprije, o dobi učenika. Dob učenika bila je i plus i minus. Učenici starije dobi, kojima svlada-vanje početnih, temeljnih, znanja nije više u fokusu, bili su u povoljnijoj situaciji jer su nastavu na daljinu mogli pratiti samostalno. Veći je izazov i pomoć roditelja zahtijevala nastava na daljinu za najmlađe učenike koji još nisu svladali početno čitanje i pisanje.

napisala đurđica Krtanjek učiteljica razredne nastave

oš Franje serta, Bednja

Nastava na daljinu, e-nastava, virtu-alna nastava, online učenje... samo su neki od izraza koje smo često mogli čuti u posljednje vrijeme,

„novo normalno vrijeme” koje nas je sve snaš-lo početkom ove godine.

„Dostizanje znanja i vještina dostavlje-nim informacijama i uputama, primjenom različitih tehnologija i ostalih oblika učenja na daljinu” jest definicija učenja na daljinu prema Američkoj udruzi za učenje na daljinu (The United States Distance Learning Association).

pOučavali i saMi učiliMinistarstvo znanosti i obrazovanja taj oblik nastave povezuje s procesom učenja i pouča-vanja koje se odvija kod kuće pa je potrebno osigurati određene preduvjete za učenje, ali i procijeniti koliko zapravo treba učiti (https://skolazazivot.hr/preporuke-o-organizaciji-rad-noga-dana-ucenika-tijekom-odrzavanja-nasta-ve-na-daljinu/).

Svi mi u obrazovnom sustavu susretali smo se i ranije s tim pojmovima, a neki od nas bili su i sudionici različitih oblika online učenja. Bili su to različiti online tečajevi koje smo po-hađali ovisno o svojim interesima i motivaciji za dodatnim učenjem i unaprjeđenjem osob-nih stručnih kompetencija. Međutim, takve su aktivnosti bile iznimke, a nikako pravilo. Većina učitelja i nastavnika, pogotovo onih čiji predmeti ne podrazumijevaju uporabu IKT-a, nije imalo osobno iskustvo provedbe nastave na daljinu.

Također, dobar dio učitelja i stručnih su-radnika nije imao ni iskustva ni širega znanja o aplikacijama, platformama i alatima kojima bi nastavne sadržaje svoga područja rada na najbolji i djeci najprimjereniji način mogao prenijeti u uvjetima nastave na daljinu.

Koliko god naši učenici bili djeca 21. stolje-ća, ni oni nisu imali bitnije iskustvo, a ni zna-nje za takav oblik nastave. Njima su poznate društvene mreže, YouTube, igre... Ali situacija u kojoj proces učenja ovisi najviše o njihovu angažmanu i odgovornosti, a bez okružja na koje su navikli, bila je novína za njih. Da ne govorimo da mnogi učenici u svojim domo-vima nisu imali idealne uvjete za nastavu na daljinu – od pristupa internetu do uređaja na kojima bi mogli raditi.

prednOsti...Dakle, u trenutku kad su se škole zatvorile za učenike našli smo se u situaciji u kojoj je bilo potrebno na brzinu se organizirati i svlada-ti osnovne alate za prezentaciju i prijenos nastavnih sadržaja na daljinu, organizirati virtualne učionice i uspostaviti komunika-cijske kanale i s učenicima i s roditeljima. I jesmo, organizirali smo se, sjeli, pomogli jed-ni drugima, podijelili svoja znanja i praktična iskustva i još jednom dokazali da su učitelji i nastavnici temelj obrazovnog sustava i oni bez kojih ništa u tom sustavu ne bi funkcio-niralo – ni reforma, ni izvanredna situacija u kojoj smo se našli!

škoLa u VriJeme korone

u trenutku kad su se škole zatvorile za učenike našli smo se u situaciji u kojoj je bilo potrebno na brzinu organizirati virtualne učionice i uspostaviti komunikacijske kanale i s učenicima i s roditeljima za prezentaciju i prijenos nastavnih

sadržaja na daljinu. uspjeli smo u tome i još jednom dokazali da su učitelji i nastavnici temelj obrazovnoga sustava

Nastava na daljinu – stvarnost, a ne mit

izgled padleta za dijeljenje radova i prikaz komunikacije odgojitelja i djece

STARiJi SU UčENici Bili U PoVolJNiJoJ SiTUAciJi JER SU NASTAVU NA DAlJiNU MoGli PRATiTi SAMoSTAlNo, PA SU KATKAD SVoJE oBVEZE i UčENJE NA DAlJiNU i ZANEMARiVAli. VEći JE iZAZoV i PoMoć RoDiTElJA ZAhTiJEVAlA NASTAVA NA DAlJiNU ZA NAJMlAđE UčENiKE

samoeDuKaciJa uČiTelJaVažna je dobrobit ove situacije bila i ubrzana samoedukacija učitelja i

stručnih suradnika, temeljena na dijeljenju znanja i iskustava kolega što je zajednicu odgojno-obrazovnih djelatnika povezalo i dalo joj novu kvalite-tu. Nastavili smo poučavati, osigurali smo kontinuitet toga procesa, a usput i sami pojačano učili dijeleći iskustva, materijale i dobru praksu. Bili smo na raspolaganju jedni drugima, svojim učenicima i roditeljima svakodnevno i cjelodnevno – bez praznika, bez vikenda... Maksimalno smo se posvetili svojim učenicima vođeni odgovornošću prema zvanju koje ne samo radimo nego živimo te imajući razumijevanje za situaciju koja je zahtjevna i za naše učenike!

29školskenovine

škoLa u VriJeme korone

Nastava na daljinu – stvarnost, a ne mitS druge strane, upravo ti najmlađi učenici redovitije su pratili nastavu i radili zadaće (sigurno i radi uključenosti roditelja), dok su stariji učenici svoje obveze i učenje na daljinu katkad zanemarivali.

Što se pokazalo prednostima nastave na daljinu?

Kao učiteljica razredne nastave s dugogodiš-njim iskustvom mogu reći da je svladavanje početnoga čitanja i pisanja, odnosno same teh-nike čitanja, u uvjetima nastave na daljinu išlo začuđujuće dobro te mi se čini da su učenici glasovnu analizu i sintezu svladali uz mnogo manje teškoća. Razlozi sigurno leže u mnoštvu kvizova i sličnih aktivnosti u kojima su oni bili „prisiljeni” čitati upute i zadatke. Dakle, čitali su i kad su mislili da ne čitaju!

Prednošću smatram i novu kvalitetu odnosa učitelj – roditelj. Pomažući djeci roditelji su stekli potpuniji uvid u nastavni proces i same sadržaje koje poučavamo djecu. Stekli su potpuniji uvid i u ulogu učitelja u procesu poučavanja – u svu njegovu kompleksnost i zahtjevnost. Vjerujem da su i sami svjesni koliko smo radili i bili dostupni, naučili više ci-jeniti naše zvanje i utjecaj na dobrobit njihove djece. Nadam se!

Prednost je bila i sloboda u organizaciji rad-noga dana djeteta. Djeca su mogla raditi kad je to bilo najzgodnije organizirati u obitelji, a s obzirom na prostorne uvjete i obiteljski dnevni ritam. Također, tempo učenja svako je dijete moglo prilagoditi sebi.

... i nedOstatCi nastave na daljinuOno što je smetalo i što je svima nama bilo nešto na što nismo navikli, pogotovo djeci kojoj je fizički kontakt s vršnjacima dobna karakteristika, bila je izolacija. Vjerujem da je emocionalno stanje djece u toj situaciji na neki način utjecalo na njihov osobni anga-žman u nastavi na daljinu i možda izazvalo čak averziju prema aktivnostima koje su se od njih očekivale.

Bez obzira na nužan angažman roditelja, pogotovo najmlađih učenika, on se u nekim slučajevima pokazao negativnim utjecajem. Zašto? Zato što su neki učenici (a možda i roditelji?) roditeljima prepustili potpunu organizaciju njihova dnevnog rada, ali i neke od zadataka.

Zbog toga se, sad nakon povratka u školske klupe, kod nekih učenika pokazala dispro-porcija između rezultata rada u nastavi na daljinu i ovih koje ostvaruju učenici sami, sada u školi.

Sjetimo li se da je aktualna reforma u prvom razredu naglasak unutar Hrvatskog jezika sta-vila na jezično izražavanje učenika, tad je očito da se u uvjetima nastave na daljinu nije moglo raditi na ostvarivanju tog ishoda u mjeri koliko bi to bilo moguće u školi.

Što reći na kraju?I pandemija COVID-19 posvjedočila je da

živimo u vremenu koje ruši granice uobičaje-noga, onoga što nam je poznato i što smo svi uzimali zdravo za gotovo. Ta su vremena, oči-to, prošla! Pred nama su, sasvim sigurno, novi izazovi i, poučeni ovim iskustvom, potrebno je biti pripravan za njih. Pokazalo se da je digi-talizacija obrazovanja, bez obzira na naš izbor i mišljenje o njoj, nužna. Zato treba stručno usavršavanje odgojno-obrazovnih radnika obogatiti praktičnim znanjima i vještinama s područja IKT-a. Potrebno je organizirati stručna usavršavanja i s temom metodologije rada na daljinu. Potrebno je, također, poslušati i nas, učitelje praktičare, kad se budu planirale aktivnosti za buduće, slične, situacije.

napisala anja gabršček, univ. dipl. pedag.

srednja škola za uslužne djelatnosti i logistiku, celje slovenija

Prestankom redovite nastave u odgojno-obrazov-nim ustanovama, zbog korone, došlo je do kao-tične situacije u obiteljima s djecom školske dobi.

S jedne strane, u takvim obiteljima imamo sretnu djecu koja ne moraju ići u školu, a s druge strane, zabrinute roditelje koji se moraju brinuti o toj djeci, a ujedno i o ekonomskoj stabilnosti obitelji, a da o skrbi za zdravlje i ne govorim.

Roditelji moraju biti svjesni da djeca prestanak redo-vite nastave u školi na neki način razumiju kao početak praznika, što znači da su njihove prve asocijacije vezane za bezbrižno i zabavno provođenje toga razdoblja. Stoga je iznimno važno kako će roditelji djeci objasniti nastalu situaciju, kako bi dani provedeni kod kuće prošli što je više moguće bez stresa.

Do kvalitetna suživota dolazi ako roditelji svoju odluku da ostanu kod kuće s djetetom internaliziraju i prihvate je kao svoje poslanje koje inače povjeravaju pe-dagozima. Ovoga puta neka se pouzdaju u sebe i nastava će kao i posao kod kuće koegzistirati ruku pod ruku.

Dakle:Budite mirni, ali ne bezbrižni, tako će se dijete osjećati

sigurnim i prihvaćenim. Na jasan i njemu primjeran način (bez apstrakcija) objasnite mu nastalu situaciju, uz napomenu da to nije vrijeme praznika, igre i bez ikakvih školskih obveza.

Prvo, pobrinite se za njegovo zdravlje i zdravlje cjelokupne obitelji, ali ga nemojte plašiti. Objasnite mu i naučite ga (ako to još ne zna) osnovnim higijenskim navikama, tako da mu sve pokažete.

Pokažite mu da ste zapravo zadovoljni (sretni) što ćete moći više vremena zajedno provoditi s njim, pa i u učenju. Tako ćete otvoriti vrata spremnosti na suradnju i pobuditi dječju radoznalost koja je najbolja motivacija za njegovu aktivnost.

Uzmite vremena i s djetetom izradite plan rada za dva do tri dana (što je dijete mlađe neka tri vremenski razmaci budu kraći). Strukturirajte dan tako da prije-podne bude namijenjeno radu za školu i posao. Pri tome vam može pomoći

školski raspored koji u načelu nije potrebno mnogo mijenjati.

Dijete može s vašom pomoći i na temelju svoga škol-skog rasporeda, odnosno aktualnih uputa iz škole (e-učionice...) izraditi svoj domaći raspored rada za školu. Neka ga objesi na vidljivo mjesto. Osjetit će zadovoljstvo da sam upravlja vlastitim učenjem, što je izvrsna motiva-cija. Svoje radne obveze, koliko je to moguće, prilagodite djetetovu rasporedu.

U raspored uključite i zajedničku pripremu obroka (užina, ručak) i pospremanje.

Ne zaboravite stanke za odmor (od 5 do 15 minuta), a učenje za školu neka ne bude dulje od 45 minuta odjed-nom. Stanke provedite zajedno (provjetrite prostorije, pripremite užinu, vježbajte, pripremite nastavna sredstva za sljedeći „sat”...).

Djetetu za „školski sat” dajte jasne i kratke upute, zatim ga ostavite da zadatak obavi samostalno. Objasnite mu da istodobno i vi imate zadatak za svoj posao i zbog toga oboje trebate mir. Prvo će vas vjerojatno pokušati zadržati uza se, ali ustrajte na svome i pohvalom ga potaknite.

Na kraju sata (tijekom stanke) napravite evaluaciju obavljena rada: dijete neka vam pokaže što je napravilo (izračunalo, nacrtalo, napisalo, obojilo...), a i vi njemu recite/pokažite što ste radili. Pohvalite ga, ako je zadatak dobro obavljen. Ako s njegovim zadatkom niste zado-voljni, to mu na primjeran način i kažite (ne osuđujte ga, inače ćete izgubiti njegovu spremnost za suradnju s vama).

Budite dosljedni, iako će prvi dani možda biti prilično naporni za vas, jer naravno niste navikli na trostruku ulogu – biti istodobno učitelj, roditelj i zaposlenik.

Ne očajavajte. Budite svjesni da djeca žude za dru-ženjem s vama, budući da se u vašoj blizini osjećaju sigurnima i voljenima. A to je najbolja investicija za razvoj njihova pozitivnog samopouzdanja i sastavni dio oblikovanja osobnosti. Djetetu ne obećavajte materijalne nagrade za uspješan rad, jer će za njega najveća nagrada biti vrijeme proživljeno u vašem društvu.

I još savjet:Pokušajte „podjetinjiti”, na trenutak

postati dijete, čega se možda plašite. Neka vaše vrijeme proživljeno s djetetom bude vrijeme dobre volje, ali odgovornih radnji, pa će zadovoljstvo svih sudionika u tom procesu biti veliko.

Škola u vrijeme koroNe

kako biti roditelj, učitelj i zaposlenik?

roditelji moraju biti svjesni da djeca prestanak redovite nastave u školi na neki način doživljavaju kao početak bezbrižnih školskih praznika. stoga je iznimno važno kako će roditelji djeci objasniti nastalu situaciju, kako bi dani provedeni

kod kuće prošli što je više moguće bez stresa

pokuŠajte na trenutak

„podjetinjiti”. neka vaŠe vrijeme

proživljeno s djetetom bude vrijeme dobre

volje, ali i odgovornih radnji, pa će

zadovoljstvo svih sudionika u tom procesu biti

veliko

30 broj 24-25 • Zagreb 30. lipnja 2020.školskenovine

Upoznavanje krajolika u školi uglavnom se odvija izvan školskih klupa. Pažnju učenika možemo privući izvan četiri zida, među-

tim, lekcije na terenu sasvim su posebne. Iskustvo pokazuje da su učenici tako više zainteresirani, više su uključeni, na svoj račun dolaze sve vrste učenika (vidni, kinestetički i slušni tipovi) i kao rezultat – svi uče više i znaju bolje.

Kras (krš) posebno je područje, jer procese na njemu učenici obično manje razumiju. Vjerojatno zato što se događaju vrlo spo-ro, rastvoreni vapnenac je premali da bi se mogao vidjeti, a njegov prijenos se odvija pod zemljom. To ne mogu promatrati s isku-stvom, pa je to i teže razumljivo.

na pOvršiniObično sa studentima odlazim na teren u Škocjanske jame. Podzemlje i kraški krajolik iznad njih dobar su izbor, jer je to lijep pri-mjer krša i svjetski priznate prirodne ljepote, koji je 1986. uvršten i na UNESCO-ov popis svjetske prirodne baštine.

Nakon dolaska na lokaciju usmjerimo se najprije na krajolik. Budući da smo na kršu, pokušajmo pronaći komad vapnenca i uzeti ga u ruke. Srećom, koji od učenika može pro-naći u vapnencu tragove morskih fosila koji dokazuju njegovo podrijetlo u moru. Tako provjeravamo njegovu tvrdoću, uočavamo pukotine kroz koje oborinska voda brzo pro-dire u podzemlje, zbog čega je jako smanjena mogućnost samočišćenja vode. Na vapnencu učenici pokušavaju ubrzati proces korozije, koristeći se solnom kiselinom. Ispuštanjem nekoliko kapi solne kiseline na kamen, čuje se cvrčanje, a time i dokaz njegova otapanja. Iz onoga što su vidjeli razumjeli su kako se karbonatne stijene otapaju, prirodno, mnogo sporije. U vodi rastopljeni vapnenac prodire kroz pukotine u podzemlje, gdje se kasnije može promatrati na stalaktitima.

Sljedeći element krajolika na koji obraćamo pozornost jest tlo – na kršu tipično crven-kasto-smeđe boje. Promatrajući krajolik oko sebe, plitkost tla je jasno uočljiva. To se može povezati s tvrdoćom vapnenca i njegovim

vrlo sporim mehaničkim i kemijskim troše-njem.

Iz informativnog centra parka lijepa staza vodi do vidikovca, gdje se mogu vidjeti prirodni most, koji je ostatak srušenog špilj-skoga stropa i ponor rijeke Reke. Na istom mjestu možemo promatrati osobitost krške hidrologije.

u pOdZeMljuNa području ponora rijeke Reke događa se kontakt fliša i vapnenaca, zbog čega površinski vodotok tone u Škocjanske jame. To je velika rana koja se otvara u podzemlje i sa sobom donosi kontaminiranu vodu. Na isti način oborinska se voda transportira (vrlo slabo pročišćena) pod zemljom kroz pukotine u va-pnencu. Stoga ponori i špilje ne smiju postati prikladni crni deponiji, jer njihove procjedne vode prije ili kasnije završe u pitkoj vodi.

Prije nego što nas lokalni vodič provede kroz krško područje do umjetnog ulaza u špilje učenici u grupama po četiri pripremaju mjerače LabQuset. Skupine će cijelim putom mjeriti svaka svoj parametar: temperaturu, tlak zraka, relativnu vlažnost, sadržaj CO2 i radioaktivnost. Mjerenja počinju odmah ispred upravne zgrade i završavaju nakon obilaska Škocjanskih jama, na istom mjestu. Dobivene rezultate spremaju za analizu u učionici.

U Škocjanskim jamama promatraju pod-zemne krške pojave. Jedna je od najvećih podzemni kanjon rijeke Reke, koji se na ne-kim mjestima širi u goleme dvorane. Najveća je Martelova dvorana, koja je sa svojih 2,2 milijuna četvornih metara obujma najveća u Europi i jedna od najvećih u svijetu. Divi-mo se i različitim vrstama špiljskih ukrasa: stalaktitima, stalagmitima, stalagnatima... Primjećujemo neprestano kapanje vode i razumijevamo međuovisnost kišnice, koja je prethodno rastvarala vapnenac na površini i polako, kroz pukotine, dovodila ga u špilju. Ovdje se rastvoreni kalcijev karbonat polako učitava na zidovima i stropu špilje, s time što se ovaj put zove siga.

u učiOniCiNakon povratka u školu osvježimo što smo radili i vidjeli na terenu. Ponovimo vrste krških pojava koje smo uživo promatrali i objasnimo njihovu formaciju. Uz pomoć fo-tografija i skica također opisujemo i imenuje-

mo sve ostale krške pojave koje nismo vidjeli. Tako produbljujemo i učvršćujemo znanje.

Dobivena mjerenja analiziraju se grafičkim prikazima. Gledamo pojedinačne grafiko-ne izmjerenih parametara, analiziramo ih, komentiramo i tražimo uzroke dobivenih vrijednosti. Grafikon 1 prikazuje mjerenja temperature. Krivulja u početnom, zatvore-nom dijelu špilje dokazuje da je temperatura špilje prilično konstantna i odgovara prosječ-noj godišnjoj temperaturi mjesta iznad nje. U slučaju Škocjanskih jama to je 12 ⁰C. Nakon spuštanja dublje u špilju, gdje se špiljski zrak polako miješa s vanjskim, temperatura se sve više i više mijenja ovisno o sezoni.

Uvijek je lijepo raditi s mladima, pogotovo kad vidite njihovu motivaciju, entuzijazam i volju, što još više dolazi do izražaja u prirod-noj učionici. Takvom nastavom „uživo”, iako vrlo zahtjevnom, trudim se koristiti što je više moguće. Takav oblik rada zahtijeva više vremena, osim cjelodnevnog izleta, najmanje sat ili dva priprema prije odlaska i isto toliko nakon povratka. Stoga si to mogu priuštiti samo jednom godišnje u određenom razredu, jer se nastava geografije sluša samo u prvoj godini srednje škole u kojoj radim.

Nastava geografije u sredNjoj Školi

uČeNJe Krša Na KršuNastavom u prirodi „uživo”, iako vrlo zahtjevnom, treba se koristiti što je više moguće. Takav oblik rada zahtijeva, naime, više vremena, osim cjelodnevnog izleta, još najmanje sat ili dva priprema prije odlaska i isto toliko „ponavljanja gradiva” nakon povratka. iskustvo, međutim, pokazuje da su učenici tako više zainteresirani, više su uključeni i kao rezultat – svi

uče više i znaju bolje

napisala Tina stanič, prof. učiteljica geografije

školski centar Nova gorica

ponor rijeke Reke

vidikovac nad ponorom rijeke Reke Mjerenje Co2

UViJEK JE liJEPo RADiTi S MlADiMA, PoGoToVo KAD ViDiTE NJihoVU MoTiVAciJU, ENTUZiJAZAM i VolJU, ŠTo JoŠ ViŠE DolAZi Do iZRAžAJA U PRiRoDNoJ UčioNici

31školskenovine

jezikČasopis za kulturu

hrvatskoga književnog jezika, br. 1, veljača 2020.

Na prvome mjestu časo-pis donosi vijest o jednom važnom događaju za hrvatski jezik i hrvatsku kulturu. Riječ je o Rješenju Ministarstva kulture RH, od 29. studenoga 2019., kojim su hrvatska nar-ječja proglašena nematerijal-

nim hrvatskim zaštićenim kul-turnim dobrom. Neprijeporan prinos tomu dao je svakako Drago Štambuk, pjesnik, kul-turni djelatnik i diplomat, koji pod nazivom Zlatna formula ča-kaj-što godinama promiče hrvatska narječja. Uz ovu krat-ku vijest časopis donosi i tekst Rješenja Ministarstva kulture s opširnim obrazloženjem odluke.

Ostali članci: Sanda Ham, Brozovićev Jezik sadašnji i Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, Milan Nosić, Ljudski život traje od začeća do smrti, Artur Bagdasarov, O Institutovu Pravopisnom rječniku sa slabije strane.

Pitanja i odgovori: Fazan (Sanda Ham).

Osvrti: Temelji novoj sintezi (Nataša Bašić, osvrt na knjigu Marija Grčevića Ime „Hrvat” u etnogenezi južnih Slavena).

meridijaniČasopis za zemljopis, povijest, ekologiju i

putovanja, br. 210, ožujak 2020.

Glavna tema broja: Tole-do – nekadašnja španjolska prijestolnica (Marko Godinić i Petra Somek).

Intervju Meridijana: Prof. dr. sc. Laura Šakaj (razgovarao Hrvoje Dečak).

Ostali članci: Hrvatska kroz statistiku (akademik Dragutin Feletar), Najveći nenaseljeni otok u Hrvatskoj – Prvić (Kru-noslav Rac), Torinski „rudarski papirus” (Tihomir Marjanac), Ponos Kambodže – drevni grad

Angkor (Jurica Galić Juka), Australski požari (Tihomir Marjanac), Ekobomba uz za-grebačko vodocrpilište (Romeo Ibrišević), Toplo i sunčano lice Švicarske – Mondeni Luga-no (Dora Fratrić), Američki nacionalni parkovi (Siniša Golub), Rijeka Jesenica (Faruk Islamović, fotografije: Nikola Cetina), Slavne povijesne lič-nosti – Faust Vrančić (Hrvoje Gračanin).

Poseban prilog Meridijana: Svjetski putnici, pustolovi i istraživači – Braća Seljan (Juraj Bubalo).

lađaČasopis za promicanje

religioznog odgoja i vrjednota kršćanske kulture,

br. 1/2020.

U uvodnom članku glavna urednica časopisa Ružica Razum piše o novim moguć-nostima filozofsko-teološke, teološko-religijske i crkveno-glazbene formacije na katolič-kom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Ostali članci: Ivan Dod-lek, Ljepota kao oblik dobra i kao sjaj istine (rubrika Via pulchritudinis)

Metodičke upute/preporu-ke (glavna tema: korizma): Tomislav Šegina, Alojzije Ste-pinac, Mirjana Novak/Dijana Požgaj, Tajna svijeta i čovjeka u svjetlu Biblije, Jelena Miha-lić, Korizma, Inka Salopek, Naši grijesi i Božje milosr-đe, Marica Balog, Isusove i naše kušnje u pustinji, Ivana Sučija, Sakramenti, Valentina katolik-Krajačić, I zimi sunce zasja (o samoposluzi Sun-čeva zraka u OŠ Draganići),

Janja Škraba-Stanešić, Emaus – drugi pogled...

Iz različitih motrišta: Iva Noršić, Pod križem, Nikola Kuzmičić, Između forme i sadržaja, Ante Vranković, Pranje nogu.

mflmatematičko-fizički list, br.

4/280, 2019/2020.

Matematičko-fizički list, koji ove godine obilježava 70 godina postojanja, na prvo-me mjestu donosi intervju s Anom Smontarom, istaknu-tom znanstvenicom i popula-rizatoricom fizike, urednicom za fiziku MFL-a gotovo jedno desetljeće.

Ostale važnije teme: Potraga za egzoplanetima uz Nobelovu nagradu za fiziku u 2019. godi-ni (Vibor Jelić), Jedan teorijski dokaz Dopplerovog efekta i učinak pri mjerenju brzine radarom (Filip Vučić), Odre-đivanje polinoma kroz zadane točke (Josip Matejaš, Valen-tina Šimić), Jedna algebarska nejednakost i njena primjena (Belma Alihodžić, Šefket Ar-slanagić)... U rubrici „Iz moje radionice i laboratorija” Siniša Režek opisuje pokus Heronova fontana – vodoskok.

matkaČasopis za mlade

matematičare, br. 111, ožujak 2020.

Članci: Sanja Sruk, Abelova nagrada, Dragoljub Miloše-vić, Četiri rješenja zadatka o jednokračnom trokutu, Franjo Vuković i Nikola Borzić, Alica u zemlji logičkih zagonetaka 2, Valentina Joha Breberi-na, Vidite li ušima?, Ivana Jurjević, Aboridžini i brojenje bez brojeva, Franka Miriam Brückler, Miševi koji se igraju lovice, Helena Car, Proljeće u znaku lastavica, Nikol Rado-vić, Spirale – konstrukcije bez riječi.

Povijest: Matea Gusić, Mađarska matematika, Željko

Brčić, Matematički vremeplov – sto godina robotike.

Matematičko putovanje: Sanja Janeš, Švicarska.

Matemagičar: Petar Mla-dinić, Mozgalice sa zapisom brojeva...

obnovljeni život

Časopis za filozofiju i religijske znanosti, br. 1 i 2,

2020.

U broju 1 uvodnik je posvećen stotoj obljetnici rođenja Karola Józefa Wojtyłe — Ivana Pavla II. (Stjepanka Stanić), a zatim slijede izvorni znanstveni radovi:

Neki ključni vidici selilaš-tva i izbjeglištva u Svetom pismu (Niko Bilić), Rješenje enigme navodnoga pisma nadbiskupa Stepinca papi od 18. svibnja 1943. godine (Jure Krišto), Stavovi prema Crkvi i vrijednosne orijenta-cije kao prediktori interesa za okultno (Zlatko Šram), Isusovački Syllabus vocabu-lorum Alvaresove gramatike u hrvatskim izdanjima (Ivana Kresnik i Vladimir Horvat) i Budakov Blažić kao antago-nist i farmakos (Dean Slavić) te dva prethodna priopćenja: Katolička crkva i migranti: prema prihvaćanju multikul-turnoga modela integracije migranata (Snježana Gre-gurović) i Videoigre i njihov utjecaj na uspjeh, sposobno-sti i svjetonazor studenata (Predrag Haramija, Ðuro Njavro i Philip Vranešić) te O starenju koje to možda i nije (Ružica Martinović–Vlahović).

Uvodnik u broju 2 po-svećen Ludwigu van Beet-hovenu, uz 250. obljetnicu rođenja (Davor Brđanović), a zatim slijede tri izvorna znanstvena rada: Primje-na “dostojanstva” u svjetlu raznih tipologija pojma (Kateryna Rassudina), Odnos osobnih prava vjernika u Cr-kvi i temeljnih ljudskih prava (Marija Džinić) i Prelazak astrologije iz sfere znanosti u domenu pučke literature u tekstovima hrvatskih autora 18. i 19. stoljeća (Marijana Borić) te četiri pregledna rada: O naravi i stupnjevima zaređenih službenika u pismi-ma sv. Jeronima (Anto Mišić), Aspekti razvoja židovske poli-tičke mesijanske misli nakon Bar Kohbina ustanka (Boris Havel), Hrvatsko narodno vi-jeće od 1974. do 1990. (Tanja Trošelj Miočević) i Krizni menadžment u Katoličkoj crkvi (Davor Trbušić).

poučakČasopis za metodiku i

nastavu matematike, br. 81, ožujak 2020.

Članci: Ivana Pleše i Rajna Rajić, Primjena matrica reda 2 u rješavanju problema rotacija, Nives Baranović, Ivo Baras, Renata Kožul Blaževski, Kako premostiti razliku između ono-ga što studenti prve godine zna-ju i onoga što mi mislimo da bi trebali znati, Fata Dževahirić, Melina Kukić, Vahidin Had-žiabdić, Grupni rad u nastavi matematike, Šefket Arslanagić, Jedna zanimljiva trigonome-trijska nejednakost za trokut i njezina primjena.

Iz nastavne prakse: Marija Damijanić i Ivana Slamić, Simulacija u nastavi vjero-jatnosti, Tatjana Bednjanec i Antonija Capan, Grad Karlo-vac kroz integriranu nastavu matematike, povijesti i geo-grafije, Martina Krcivoj, Pris-tup pojmu mase u 3. razredu osnovne škole, Petra Jazbec i Matea Gusić, Matematičke zagonetke u razrednoj nastavi matematike.

Priredio Ivan Rodić

Časopisi

U doba korone u naše je uredništvo prispjelo desetak novih brojeva časopisa koje smo redovito prikazivali na stranicama Školskih novina. S obzirom na novonastale okolnosti prednost smo, zbog ograničenoga prostora u listu, morali davati tekstovima koji se odnose na nastavu

u uvjetima pandemije. Stoga u ovom broju donosimo kratke prikaze novopristiglih časopisa.

32 broj 24-25 • Zagreb 30. lipnja 2020.školskenovine ogla

s