Simone WeililiUvod u kranski ivot jedne nekranke

Nisam osoba koja voli filozofiju. Smatram se vie osobom koja voli pred sobom imati opipljive, egzaktne injenice, stoga mi, ruku na srce, predavanja iz filozofije nisu zanimljiva. No zaudila me je moja osobna reakcija kad je profesor najavio iduu stranicu u gradivu kolegija. Bila je to Simone Weil. Rekao je (udostojati u se citirati, jer su mi se idue rijei urezale u pamenje): Svake godine se u ovu divu filozofije 20. st. zaljubi neki student teologije! Kad je potovani profesor rekao ove rijei rekao sam sam sebi iste one rijei koje su rekli neki Atenjani na Pavlov govor o uskrsnuu: Jo u o tome sluati (Usp. Dj 17, 32). Svaku rije koju je profesor taj sat izgovorio upio sam. Upio do te mjere da sam nakon predavanja otiao u knjiaru KS, i kupio si knjigu Iekivanje Boga, tj. sabrana pisma i nekoliko rasprava genijalne Simone Weil. No tko je ona? to je kod nje tako posebno, da bi jedna idovka (odgojena kao agnostik) mogla zaintrigirati studenta katolike teologije? Krenimo od prvog pitanja (a vjerujem da u u istome odgovoriti i drugo): Simone Weil je roena u Parizu 3. veljae 1909. god. Ve u ranom djetinstvu je pokazivala ljubav i samilost prema onima koji su bili nesretniji od nje. Upoznavi se s bijedom koju je donio 1. svjetski rat, odbijala je uzimati pa i kocke eera, ne bili se soliadarizirala, ili moda neto poslala onima koji su trpjeli na frontu. Kroz svoje djetinstvo pokazivala je i izuzetne intelektualne sposobnosti. Kasnije u svome pismu dominikancu fr. Perrinu[footnoteRef:1] da je bila izuzetno ljubomorna na svoga brata (kojeg je usporeivala s Pascalom) zbog njegovih izvanrednih darova i sposobnosti, dok je za svoje govorila da su osrednje. No uz svoje osrednje sposobnosti zavrava godinu filozofije u liceju Duruy, a zatim u liceju Henry IV. priprema se za upis na fakultet, koji upisuje s 19 godina, a ve s dvadeset dvije postaje profesor. Za vrijeme studija bila je izuzetno antireligiozna, tovie postoji svjedoanstvo da je bila u svai nekoliko mjeseci s nekim kolegom, jer je isti preao na katolicizam. Njezina aktivnost u ovom razdoblju je bila proeta agresivnim agnosticizmom. Odbijala si je uope postaviti pitanje Boga. Otprilike u ovo vrijeme poinje suraivati s sindikalnim pokretima (premda se nikada nije upisala u neku partiju). Kako bi upoznala bijedu radnikog ivota, ostavlja profesorski posao i poinje raditi u tvornici u Le Puyu. Cijelo svoje vrijeme dala je drugome, prijatelju radniku. Ve tu se oitala njezina dua koju je kranstvo privlailo kao magnet komadi metala. 1934. godine odluuje se u potpunosti posvetiti sivilu svakodnevice koju su bili prisiljeni kuati obini radnici. Pritom je iskusila glad, umor, otkaz, tjeskobu nezaposlenosti Svoje bie e unitavati s tom bijedom pune dvije godine, kada (tj. 1936.) izbija graanski rat u panjolskoj, u koji se ukljuuje, no u njemu sudjeluje tek dva tjedna. Naime, svojom nepanjom oprila se uljem. Otprilike u ovo vrijeme sa svojim roditeljima odlazi u Portugal. U tom trenutku se osjeala smrvljeno. Ve ovdje se naziremo djeje korake misticizma. Ona, kao i svi mistici prolazi kroz Tamnu no due. Fr. Perrinu govori u svom pismu: Dok sam bila u takvom bijednom fizikom stanju, ula sam u to portugalsko seoce koje je, na alost, takoer bilo bijedno, i to sama, naveer, po mjeseini, na blagdan njihova zatitnika. () Ribarske ene su obavljale ophod s barkama, nosei zvijezde i pjevajui zacijelo veoma stare crkvene pjesme pune bolne tuge. () Ondje sam najednom stekla sigurnost da je kranstvo religija robova, da robovi ne mogu a da mu ne pripadaju, i ja meu ostalima. Ovdje osjetimo da se ona smatra krankom. Ve je prije govorila kako je njezino poimanje ivota, istoe, ljubavi bilo izrazito kransko. Kao i siromatvo. Pisala je o sv. Franji koji ju je zanio im ga je upoznala. Vjerojatno ju je taj zanos odveo u Asiz 1937. god., gdje ju je, tonije u kapeli Santa Maria degli Angeli, prema njezinom svjedoanstvu: Neto jae od mene prisililo da kleknem. 1938. god., vjerovatno ponovo voena zanosom, nekim neodreenim glasom odlazi u poznatu benediktinsku opatiju Solesmes. Tamo je prisustvovala obredima Velikog Tjedna. Svjedoi kako ju je glava boljela. Boljela do te mjere da nije mogla pratiti bogosluje. Svaki zvuk joj je nanosio nepojmljivu patnju. Tek snanim naporom uspjela je izii iz svog bijednog tijela, te je nala istu radost u neuvenoj ljepoti pjevanja i rijei. [1: J.M. Perrin (1905.-2002.) je bio sveenik dominikanac i aktivist u francuskom pokretu otpora. Jedna je od najbitnijih osoba kad se govori o Simone Weil, jer je skupio njezina pisma i objavio ih.]

Bitno je naglasiti, iako se ovdje oituju mistine pojave, Simone Weil nije niti jednom uzela u svoje ruke djelo nekog mistiara, tovie prie o ukazanjima su je jo vie odbijala. Samo kroz patnju, a ne kroz neke senzacionalne duhovne pojave, je osjetila prisutnost ljubavi. Jedino to je itala bile su knjige za kojima je osjeala glad. Smatrala je da Krist od nas eli da prednost damo istinu, a ne Njemu. Pisala je fr. Perrinu: Ako se okrenemo od njega u potrazi za istinom, neemo puno tragati, a da mu ponovo ne padnemo u zagrljaj. Tako ona, odbivi itati teoloke knjige, itala je Platona, Ilijadu. Odlazi ak korak dalje da je rekla da su Dioniz i Oziris, kasnije i Orest iz Sofoklovog djela, na neki nain sam Krist. Ovdje ulazi u neki udni sinkretizam, ili je jednostavno itala neke antropologe koji u Kristu vidu samo pradigmu koja se pojavljuje u svim religijama (od Krine preko Herkula, pa sve do Mihaela). No usprkos tom tumaenju, prihvatila je Krista kao Boga, tj. kao Boje utjelovljenje, tovie rekla je da ga niti ne moe zamisliti nego kao Boga. Govorila je kako je prvi put pala na koljena u Asizu, ali prije niti poslije toga nije molila. Bojala se sugestivne moi koju ima molitva. No u ljeto 1941. godine s svojim kolegom se bavila grkim, te je odluila nauiti napamet Oe na na grkom. Nakon to je nauila, neprestano ju je ponavljala. esto puta bi naglas izgovarala rijei dok bi radila u vinogradu. Sama je sebe obvezala da e Gospodnju molitvu svako jutro izgovarati, i nastojati e je izgovoriti sa to veom panjom, i ako bi joj misli odlutale, molitvu bi zaopoela iznova, dok se ne bi u potpunosti sabrala. Govorila je da u trenucima kad bi postigla sabranost, Krist je osobno bio prisutan. No uza sva ta iskustva, bilo mistina, bilo isto spoznajna, Simone se odbijala krstiti. Patila je to se ne moe sjediniti s Euharistijskim Kristom. Smatrala je da niti u jednom trenutku nije osjetila da Bog eli da ona bude u Crkvi. S radou u se pokoriti toj naredbi ma glasila ona da poem u sredite pakla, i da ondje ostanem zauvijek. govorila je o tom Bojem planu to se tie njezina spasenja. U pismu koje je naslovljeno Njen intelektualni poziv kae: () U mome sluaju, da bih se rodila iz vode i duha, ja se moram odrei vidljive vode.() Da bih sluila Kristu ukoliko je Istina, ja se liavam udjela u njegovu Tijelu (misli na Crkvu).Uz razloge koje je navela zato je odbila krtenje iz ruku fr. Perrina, postoji jo jedan razlog, tj. dvije rijei: Anathema sit. Smatrala je da Crkva, kao i druga institucija, moe kazniti razum, ako on savjetuje djela koje ona ne opravdava. Ali na to nema pravo. Smatrala je da nema pravo guiti ideje, koje mogu biti pogubne, niti kanjavati njihove teorije. Osobito ih se ne smije liiti sakramenata, jer ma to rekli, pa i zanijekali i postojanje Boga, oni moda time uope nisu sagrijeili. Zajednica je uvarica dogmi, ali zbog dogmine biti pojedinac, osobito njegov razum, pati. To se ne moe zanijekati. Sam Krist kad bi govorio pred nekim koncilom, ne bi se moga posluiti govorom, kojim se koristi u razgovoru s prijateljem. Tako Simone razlikuje dvije vrste jezika: kolektivni i individualni jezik. Duh Sveti nam govori preko oba, premda se ta dva jezika ne podudaraju. Weil je citirala ovdje mistiara Meister Eckharta, koji je govorio kako jezik javnog trga nije jezik brane noi.Ali dok govori kako dogmatizam moe biti poguban, smatra da je Crkva kao uvarica dogme prijeko potrebna, no isto smatra Crkva zloupotrebljiva vlast kad nastoji prisiliti razum i ljubav da uzmu njzin jezik. Ta zlouporaba nije od Boga. U jednome trenutku, u svojim pismima okrutno se okomljuje na fr. Perrina, i na cijeli njegov Red, tj. sud koji je dominikancima preda u povijesti, na Inkviziciju. Smatrala je da kako bi se Crkva uspjela ukorijeniti u drutvu treba otvoreno rei da se promijenila. Zanimljivo je to da se sv. Ivan Pavao II., pola stoljea nakon ispriao za sva zla koja su napravljena u ime Boga i Crkve. Kroz razdoblje Srednjeg vijeka, dolo je do crkvenog totalitarizma, i to sve zbog te dvije rijei Anathema sit. tovie, Simone smatra da su svi totalitarini reimi samo preinaka te upotrebe.

Svoje pismo koje je fr. Perrin nazvao Duhovna autobiografija zavrava sa odreenom isprikom. Ispriava se fr. Perrinu to je bila estoka i okrutna, no, kae, da je jednostavno morala izbaciti iz sebe te ideje koje joj naviru. Godine 1942. se ukrcava na brod i odlazi u New York. Tamo se upoznaje s bijedom tog velegrada. Nedugo nakon odluuje se na povratak u Europu. Dolazi u London u studenom 1942. godine. No doekuje ju razoaranje. Dola je s namjerom da se cijela dade za drugoga, ali su joj dali intelektualne poslove. Znala je sate provoditi uredu, esto ne okusivi niti zalogaja i bez sna. eljela je biti od koristi. No, njezini prijatelji su joj izbjegavali dati tee zadatke, ne bili je potedjeli nepotrebnog napora. U travnju 1943. godine, odvode je u bolnicu u Middlesex. Boravak u toj ustanovi joj nije pomogao, te ju prevoze u sanatorij u Ashfordu, gdje umire 24. kolovoza 1943. godine.

Ivan Jordan, bogoslov