ŠERIJATSKO PRAVO PREDMET:Pravne kodifikacije predmodernog doba

ARABLJANSKA DRŽAVA

Prve podatke o Arapima susrećemo u jednom asirskom natpisu iz 853 god. pr.n.e. kralja Sadmanasara III ,zatim u babilonskim izborima sve do VI v.pr.n.e. spominju se Arabi ,Arbi, kao dotadašnji naziv za Arape.O Arabiji su pisali Prometej ,Herodot ali i Evropljani (za Arape koristili naziv Saraceni , naziv došao iz grčke kulture ) .

Neki dijelovi Arabijskog poluotoka čine plodne oblasti ,dok je unutrašnjost uglavnom pustinja.Preko Arabijskog poluotoka išli su trgovački i karavanski putevi koji su povezivali zemlje oko Sredozemlja sa istočnim zemljama.Najrazvijenije naselje bio je grad Mekka .

Najstarije arapsko stanovnisštvo bili su pustinjski beduini ,koji živjeli gotovo isključivo od nomadskog stočarstva. Razvoj trgovine i zanata uslovio je raspadanje rodovskog uređenja.U beduinskim plemenima izdvaja se rodovska aristokracija.

U VI vijeku proces feudalizacije u Arabiji počinje zahvatati sve veći broj pokrajina.Na tom terenu javlja se politički pokret, zaodjenut u religioznu formu i dobija nziv "hanifski". Usmjeren je protiv plemenskih i gradskih kultova ,za stvaranje jedne religije koja priznaje jednog Boga.Hanifski pokret je u suštini bio feudalni i nastao je u središtu Arabije u Jemenu ,u gradu Jatribu ,ali je ovim pokretom zahvacena i Mekka ,jedan od predstavnika je bio Muhammed.

MUHAMMED A. S.

Rođen je 570./571 godine u Mekki ,u plemenu Kurejša. Počeo pripovjedati vjeru 610 godine.Širio je novo učenje u vrijeme kada se arapsko društvo preobražavalo iz rodovskog drustva u klasno .

Prema Muammedovom učenju ,njega je Allah izabrao za svog poslanika da bi narodu objavo pravu vjeru.

Islam znači pokornost Allahu ,jednom Bogu.Strogo zabranjuj zelenaštvo,odvajajući ga od trgovine.

Muhammed je priznao Kabu kao središnje arapsko svetilište. Kad je ugrožen njegov život u Mekki ,on je prešao u Medinu 622 g. Ta godina obilježava početak islamskog računjanja vremena ,preseljenje je dobilo naziv "hidžra" .

Mekka je lišena svojih saveznika beduina i bez borbe se predala Muhammedu i pristupila islamu 630.godine.

MEDINA I MEKKA

POSTANAK ARABLJANSKE DRŽAVE

Povezivanjem srodnih plemena, spajanjem Mekke i Medine, pridruživanjem beduinskih plemena Hedžasa i zapadnog Nedžda stvorena je zajednica koja je bila jezgro buduće arapske države.

Abu Bekr (632.-634.) god. završava ujedinjene Arabije.

632. god poslije Muhammedove smrti dolazi do polotičke krize. Dolazi do pitanja vođstva vjerske zajednice i države.

Nakon nekog vremena odlučilo se za hilafet- (zastupnik Božijeg poslanika)

Prvih četvorica halifa (" halife na pravom putu")

Halifat Omejada - osnivač dinastije Omejada ( 661.750. god) premjestio prestolnicu arapske države iz Mekke u Damask.

Godine 750. na vlast dolazi dinastija Abasije. Nova dinastija vezivala se za ličnost iz roda Muhammeda a.s. Došlo je do razovja nauke, književnosti i umjetnosti u muslimanskoj državi, nastali su brojni centri izučavanja prava i dolazi do razvitka pravnih škola. Država kojom su vladali Abasiji nazvana je Bagdadski halifat.

Period Dekadence - u provincijama se osamostaljuju guverneri i formiraju lokalne dinastije, jača moć komadanata.

Raspad Bagdadskog halifata počinje 940. godine kada vlast preuzima vojska. Halifa Radi bio je posljednji halifa koji je džao vlast nad vojskom.

Od 1517. turski sultani postaju halife - vjerske poglavice muslimana.

DRUŠTVENO - EKONOMSKO UREĐENJE

Vodeću ulogu u državi imala je arapska aristokratija. Arapi su došli u dodir sa mnogim narodima i upoznali ekonomski život u osvojenim zemljama: zemljoradnju, način navodnjavanja zemljišta, zanate,itd.

Stanovništvo je bilo različitog etničkog porijekla, vjerske pripadnosti, društvenih i političkih tradicija.

Postoje četiri osnovne kategorije stanovništva:

SLOBODNI MUSLIMANI - pripadnici starih arapskih plemena.

PRIPADNICI POKORENIH NARODA - prešli na Islam.

ZIMIJE - pripadnici nekih drugih vjera u državi.

ROBOVI - zarobljen u ratu, kupljen ili rođen kao rob.

DRŽAVNO UREĐENJE

Abasijski halifat bio je centralisitički uređena država.Osnovni organi vlasti na centralnom novou su halifa i vezir, na pokrajinskom i lokalnom nivou valije i amili.

Halifa - politički šef države i vjerski poglavar muslimana.

Vezir - glavni zastupnik odnosno ministar vladara. Postoje dvije vrste vezira:

1. Opunomoćni ministar

2. Izvršni ministar

Val - namjesnik centralne vlasti u pokrajinama

Amil - naziv za državne službenike različitog ranga i nadležnosti ( mogli su biti zaduženi za prikljupljanje poreza, za kontrolu trgova, mjera, ponašanja trgovaca, te ostalih građana te čuvanje javnog morala ).

Kancelarske poslove za različite nivoe vlasti obavljali su divani ( " kancelarije" ).

IZVORI ŠERIJATSKOG PRAVA

Postoje glavni i sporedni izvori šerijatskog prava.

Glavni izvori su: Kur'an, Sunnet, Idžma i Kijas.

Sporedni izvori su: Urf adet i Er rei.

Dopunski izvori: El- istihsan, El- istislah, El- urf, pravne škole ( hanefitska, malikitska, šafitska, hanabalitska ).

KONCEPT PRAVA I PRAVDE

Ključni islamski termin za pravo jeste šerijat. To je sistem normi objavljenih od Boga koji muslimani treba da slijede na ovom svijetu da bi postigli spasenje. Šerijat obuhuvata vjerske, moralne i pravne norme. Šerijat je prema muslimanskom vjerovanju od Boga dato pravo. Cjelina ljudskog tumačenja šerijata uobličena je u pravni sistem fikh ( " razumijevanje " ), on je historijski uslovljen i promjenljiv. Jedna od ključnih vrijednosti šerijata jeste pravda.

Islamski pravnici dijele pravnu nauku na djela služenja Bogu, društvene poslove i kaznene radnje. U prvu oblast spadaju molitva, post, hadž i zekat. U društvene poslove spadaju, kupovina i prodaja, sklapanje ugovora, brak i porodica i slično. U kaznene spadaju ubistvo, krađa, alkohol i slično.

Sva pravna područja se dijele na ona koja se odnose na ličnost,svojinu i čast.

GRANE PRAVA

Bračno pravo

Nasljedno pravo

Krivično pravo

Stvarno pravo

Materijalno pravo

Obligaciono pravo

Međunarodno pravo

BRAČNO PRAVO

Brak ili nikah je osnov porodice.Brak je ugovor građanskog prava između mladoženje i pravnog staratelja mlade.

Bračni ugovor se sklapa ponudom i prihvatom pred dva svjedoka.Ugovor uključuje i određivanje viine bračnog dara (mehr) koji mladoženja iplaćuje mladoj.Ograničena poligamija je bila dozvoljena.Slobodan musliman mogao je sklopiti brak s četiri žene istovremeno stim da je svaku ženu morao izdržavati.Zabranjeno je sklapanje braka muškarca s njegovim ženskim precima i potomcima ,ranijim ženama njegovih predaka ,sestrom i ženskim potomcima sestre i brata ,tetkama po ocu i majci ,punicom i ženskim potomcima supruge,pokćerkom i ostalim ženskim potomcima supruge.Brak je mogao prestati na više načina:

1. jednostranim otkazom od strane muža

2. razvodom braka

3. postupkom hul

4. ostvarivanjem zakletve muža da neće imati bračne odonose sa subrugom tokom četiri mjeseca

5. procedurom međusobnog proklinjanja supružnika

NASLJEDNO PRAVO

Šerijatsko pravo poznaje dva osnova za nasljeđivanje :

- testamentom

- zakonski nasljedni red

Zakonsko nasljeđivanje je jače od testamentarnog.Ostavitelj koji ima zakonskog nasljednika testamentom može raspolagati jednom trećinom svoje imovine ako ih nema može raspolagati cijelom imovinom.

Zakonski naslijedni red čine tri kategorije lica :

1.Ashabu-l-feraid

2.Asaba

3.Zevu-l-erham

KRIVIČNO PRAVO

Postoje tri vrste krivičnih djela :

1. krivična djela protiv života i tijela -ubistvo i ranjavanje

2. krivična djela koja su spomenuta u Kur'anu (hudud),to su razbojništvo,izvanbračni polni odnosi ,neosnovana optužba za izvanbračne polne odnose ,pijenje alkohola ,istupanje iz vjere .

3.Krivična dijela koja nisu precizno definisana ali prestavljaju prekršaje vjerskih i moralnih normi ili ugrožavaju javni poredak to su :tazir i sijase.

STVARNO PRAVO

Stvari koje su predmet pravnih poslova u šerijatskom pravu se nazivaju mal.Ove stvari se dijele na pokretne (menkul), nepokretne (gajr menkul), zamjenljive (misli), nezamjenljive (kimi). Posebnu vrstu imovine predstavlja zadužbina (vakuf).

Vlasništvo (milk) se razumijeva kao potupuno raspolaganje sa stvarima ili njihovim koristima (usufruct) i razlikuje se od posjeda (jed).

Obligacije (iltizamat), nastaje na osnovu ugovora. Ugovori u šerijatskom pravu konsenzualni. Sklapaju se ponudom i prihvatanjem. Zabranjeno je ugovaranje kamate (riba). Postoje obaveza izvršenja ugovora. Oštećenje tuđe imovine povlače obavezu nadoknade imovine ako je riječ o zamjenjivim stvarima odnosno naknadu štete ako je riječ o nezamjenjivim stvarima.

MATERIJALNO PRAVO

Stanovnštvo islamske države pravno se dijelilo prema kriteriju slobode na slobodne i robove, a prema kriteriju vjere na muslimane i nemuslimane. U pogledu slobodnih lica (hurr) postojala je pravna jednakost svih muslimana.

Pravni položaj robova (rekik, 'abd ili memluk), je kompleksniji, rob je bio smatran za lice te je posjedovao vjerska prava i obaveze. Robovi su imali pravo sklapanja braka sa robovima i slobodnim licima.

Nemuslimani koji su bili podanici islamske države pravno su imali status ehlu-z-zimme (zaštićeni). Smatralo se da između ovih zajednica islamske države postoji kolektivni ugovor o zaštiti. Pravo za zaštitu imali su pripadnici "objavljenih religija", odnosno "ljudi Knjige". Tu su spadali kršćani, jevreji a zatim zoroastrovci i hindusi.

Glavne obaveze zaštićenih nemuslimana bili su lojalnost državi i plaćanje poreza. Osnovni porez bila je glavarina (džizija), koji je plaćan kao naknada za izuzeće od služenja u muslimanskoj vojsci.

OBLIGACIONO PRAVO

Obaveze se dijele na:

- obaveze bez uslova i vezane uz neke uslove

- obaveze gdje je zainteresovano jedno ili više lica

- proste ili alternativne obaveze

- djeljive i nedjeljive obaveze

- jednostrane i višestrane obaveze

- obaveze koje potiču iz ugovora i obaveze koje potječu iz pričinjene štete

Za punovažnost ugovora postojali su ovi uslovi:

- prisustvo obje ugovorne stranke

- dobrovoljni pristanak na sklapanje ugovora

- pogodbeni predmet ugovora

MEĐUNARDONO PRAVO

U šerijatskom pravu razvijena je posebna grana koja je tretirala odnose muslimanskih i nemuslimanskih država u doba rata i mira. Ova grana nazvana je sijer (postupak ili tok). Zemlje su prema shvatanju muslimanskih klasičnih pravnika podijeljene na tri vrste.

1. Daru-l-islam ("kuća islama") odnosno islamska teritorija.

2. Daru-l-ahd ("kuća ugovora") odnosno prijateljske nemuslimanke države.

3. Daru-l-karb ("kuća rata") odnosno neprijateljska nemuslimanka država.

Rat (džihad) mogao je narediti samo poglavar islamske države (imam).

Bilo je zabranjeno napadati sveštenike, bogomolji, civile, žene i djecu, uništavati usjeve, trovati vodu, progoniti neprijateljsku vojsku koja se povlači itd.

ORGANIZACIJA SUDA I SUDSKI POSTUPAK

Osnovni sudski organ jeste kadija. Imenuje ga halif. Kadija je morao punoljetan, neporočnog ponašanja, odličan poznavalac šerijatskog prava i arapskog, (kasnije i prezijskog jezika). Kadije se imenuju za pojedine oblasti tzv. kadiluke.

Sudski postupak- nisu postojala posebna pravila o postupku, on je veoma jednostavan. Kao dokazna sredstva koriste se uglavnom racionalni dokazi, priznanje, svjedoci, zakletve i sve ono što može doprinijeti istini pravde.

Postupak ima optužni, akuzatorni karakter. Sudija je dužan brinuti o javnim interesima tj. moralnim načelima islama, utvrditi materijalnu istinu i sam biti pokretač dokaza i postupka koji će dovesti do istine.