133

Edin (Sarajevo)

svijet praznine

nije mijenjalo u slici svijeta - io je i dovoljan

u okviru -

udi agresivno

stva

izm - -

U tom smislu cilj ovog rada je, kroz analize romana NA D i THRONIKA,

-djela, intersubjektivna zajednica mogla i trebala vrednovati djelo ovog velikog pisca? Sa

, ,

?

Trideset pao na njenom praznom

potreba kola se gradi.

na njegovom praznom, upotreba mu se vidi.

Otvaranjem prozora i vrata soba se pravi, na njihovom praznom,

upotreba sobe se javlja. Zato,

puno je korisno, prazno je upotrebljivo.

(DAODEJING)

134

1.

da su ti elementi bez autonomne koenzistetncije, i u tom smislu prazni. Ipak

og i punog direktno se nadovezuje na dijalektiku -od-sebe.

avili

ovakav koncept svijeta. Svijet njegovih romana uvijek je satkan od nekolicine jedne

2.

Ako pojavna stvarnost jeste, jer je vidljiva, onda stvarnost fikcije jeste

ainstanca nije iskazani subjekt (kako bi mnogi u interpretaciji

.

niko nas nije htio zavarat

Historijski diskurs u romanu NA D je onaj fenomen koji se u

podrazu

naspram metafore ogledala. Ogledalo uvijek preslikava stvarnost koja se nalazi ispred njega, dok svjetiljka o

135

bez svog predmeta. Ali za razliku od predmet njoj

je neophodna vremenska dimenzija. Da bi percepcija kao svojstvo temporalnosti od historijskog

NA D vlada kao

drugih znakova.

perspektiva pisca prema stvarnosti svijeta koji prikazuje, a ta perspektiva je u e romana u kojima autor na osnovu karakterne

tekstova u kojima se kao strukturalna dominanta pojavljuje sili, pak, tekstova sa dominantnom imanencijom autorovog stava kroz

izuzetak, nego pravi izraz jedne sredine kojoj su rakija, nerad i grubost svake vrste glavne oznake. Defose je to pobijao. Takvih ljudi ima uvek u

(T )

stvarnosti

nivou cjelokupnog djela, svijest o vlastitom nedostatku, svijest o praznini.

Roman NA D sebe.

koji nije n

putem svojih likova (Dalvil, Defose, Miterer, Husref Mehmed-

136

,

pak bosanska, francuska ili

jednostavno ne postoji

Narod je, istina, podeljen na vere, pun sujeverja, podvrgnut najgoroj

i g. Defoseu, kao

(T )

fiktivna pojava koja kao i likovi

vlastite pripovjedne strategije, dio ispripovijedanog romanesknog teksta i kao danost

legende koje se vezuju za postanak i gra

(NA D )

: tog

.

verovali u nju, drugi nisu, ali su je svi ponavljali i prenosili. (NA D )

-

137

-prostornom

sukcesivno poredanih reagiranja na slijed okolnosti (otuda u THRONICI karneval neslivenih glasova-likova koji na ravnopravnom nivou

-uzimaju u obzir da odnos svijesti i vremena, praznine i punine nije ni blizu tako

nja koje je sve te zle nagone i grube

(NA D )

3.

T ili NA D nije neki prosti odraz stvarnost

no bahtinovskim redoslijedom stvari (polifonijska struktura

nu (u drugom), a tek

p.

138

ti u svjetlu Leibnizovih monada gdje je mikrokosmos ogledalo makrokosmosa jedinstvo

stvar, svaki znak, koji jeste misao, razgovara sa drugim znakom. To je i, u

se podr

jer svaki odgovara za svakoga, i svi za sve, i svaki je potpuno vezan sa

(T )

funkcija praznine je kao funkcija koju ima svjetlost

ena puninom. Ni

njih. -

sprovodi u neki teorijski okvir. Zen-budizam ne poznaje teoriju, on je praksis.

-prostora, dakle, pripovijedanja

neki drugi.

139

gle ni

ne bi se mogao dogoditi prelaz iz tamne u svijetlu podlogu, ili ne bismo bili

koja omogu

figuracijama i to ne samo u smislu da

od drugih.

NA D , u sebi i za sebe, ne postoji kao takva ona javlja uvijek i samo u odnosu na vlastitu puninu i prazninu drugog, nego

shvatiti kao prazninu samo u odnosu na vremensku dimenziju, jer se u tom

ktako i u karakterizaciji pojedinih likova. Nijedna materijalna forma, niti jedan

kojim drugim-od-

jer je unutar kruga postavljena patnja kao osnovni filter kroz koju prolaze svi se iz romana NA D

snage . A Gazda Pavle, svojim unutarnjim mo

stvarnosti:

, da su njegovi sinovi i

140

(NA D )

4.

Poznato je da se roman NA D

ika mosta se, naspram ljudske prolaznosti, ogleda kroz njegovu materijalnost-trajnost i njegov oblik-

ga

most putem kojeg ljudi

svim ostalim, ali sada je i za posljednjeg nevernog kasabliju bilo jasno da svi oni zajedno

stoji iza svake od tih pojedinih radnji. (NA D )

paralelna toka: kroz historijsko-biografsko vrijeme, odnosno, racionalno

tar kasabe gdje

historijsko-biografskog (smrt) i mitskog (ispunjenje sudbine) vremena, otvara i ponovni povratak haosa i kraj svijeta. Ali s obzirom

a samo jedan od glasova romana, Pandorina kutija jeste

svijetom kontingencije i usuda.

141

Tu je u n

. (NA D )

datosti historije, u romanu

sa jasnim akcentom na roman NA DRINI

5.

eka vrsta

U

(NA D )

abi, strah je ljudima ledio utrobu a noge su im obamirale. Varljiva ljudska priroda (s kojom

, nije dozvolila tim ljudskim tijelima skupljenim sa obje strane Drine 1989: 149) Ali ta

vrsta rituala nije prikazana u smislu da bi se dostigla prvobitnost (ma kako

prije Abidage, zatim

na 1989

142

posmatranje je ipak jedino

svest puno

novembarskog dana desilo [...]

(NA D A)

poznate svakodnevnice. Zlo s licem Asistema (jer da jeste ne bi se pojavio Arifbeg), nego je proizvod individualnih

[Arifbeg dodao E.P.] [...] Svi su

bolje nego za Abidagina vremena. (NA D )

straha

glavni vezirov povjerenik za gradnju mosta. Bio je svjestan da posao oko mosta ide sp

Abidaga: radovima,

te svet gleda i od tebe strah hvata i pamet u glavu uzima. (NA D )

143

kao zamrznutu sliku u ogledalu, a ne kroz njegovu temporalnu organizaciju.

(Lao-Ce 2003: 98) Abidagin unutarnji monolog, kojim se i priprema scena nabi pogubljenja:

[...] podsmevaju (ah, samo ne to), da nisi

Stambola, negdje u progonstvu [...] Ne, samo to ne! (NA D )

Granice

Gradnja i

niskosti bez koje nije moglo opstati nijedno vrijeme. To je svijet hijerarhije gdje strah putuje kao avet, i u kojem svako ima nekoga kome mora

Abstract

Historical perspective, seen through the lens of ethics, clearly shows that not much has ever changed about ethical vision of the world: the way people live has always been ultimately determined by politics. This embeddedness of the social and the political in the ethical view of the world was sufficient reason for Aristotle never to make a decisive distinction between ethics and politics. Ethics, according to Aristotle, teaches us about the human need. Human needs, on the path from the singular to the universal, can show their purpose only within the social and political discourse. When political discourse distances itself from the common courtesy, ethical norms become increasingly perverted. As the political system in Bosnia-Herzegovina in the last 20 years has become more and more perversely one-sided, individuals have become more and more aggressive in promoting their own national culture and religion without the possibility of establishing the minimal courtesy which would enable the establishing of understanding and respect for others who are different.

144

If paradigms in this world are changed and shaped by texts and by culture, the social reality of Bosnia-Herzegovina (geographically surrounded by Serbia and Croatia as the main mentors of the correct and consistent national identity in BH, and inwardly marked by the constant confirmation of that identity by establishing its superiority over others, but now, paradoxically, between three or four ethnic groups) has gained a new paradigm of what reality is through the old (and, it seems, never really abandoned and overcome) positivist-ideological literary criticism: and it is the paradigm of hatred. In that context the aim of this paper is to try to find, through the analysis of the novels THE BRIDGE ON THE DRINA and THE CHRONICLE OF TRAVNIK, as well as an analysis of various positivist and national-ideological interpretations of these texts, an answer to the question of how an intersubjective community could or shouldevaluate the opus of

is it not? Should the Bosnian, as well as the wider regional community have a firm and decisive answer to this unprecedented important question?

Literatura:

, Sarajevo, Svjetlost Znakovi pored puta, Sarajevo, Svjetlost

(2004): hronika, Sarajevo, Civitas (2004a): ; izabrao i priredio

(1976):

Eagleton, Terry (2005): Teorija i nakon nje Foucault, Michel (2002): ; preveo

Golden marketing Lao-Ce (2003): Knjiga o Daou i Deu