SCHWEIGER LERCHENFELD VON AMAND, LAND UND LEUTE VON BOSNIEN UNDHERZEGOWINA, WIEN 1878.

ZEMLJA I LJUDI BOSNE I HERCEGOVINE, BE, 1878.

Poput skrivene bae Sarajevo lei u dolini devet puta premotene rijeke, koja ovdje iz planinastie. Ono je opkoljeno brdima; golim i umovitim. Ne ba ovdje, nego dva sata zapadno od grada,granaju se sedlaste ulice poput onih na Kobiljoj Glavi. Rije je o mjestu Blauj, gdje stie glavni put,koji vodi iz dalmatinskih zemalja, preko ua Neretve u more, pa onda gore, u z tok rijeke, prekoMostara, da bi se izgubio u visokim brdima oko bosanske kotline.

Temelje ovdanjeg Sarajeva (Bosna Seraj) postavili su odmetnici, da ih tako nazovem, begoviSokolovi i Zlatarovi. injenica je da je Sarajevo ostalo glavno sjedite bosa nskog feudalnogplemstva. Grad broji oko pedeset hiljada stanovnika, od ega je oko 35 hiljada Muslimana.

Ne moe se rei da na dananjem Sarajevu lei teka sjena onog starog grada, u kojem su estoharali poari i pljakai Eugena Savojskog. Svaki put bi vale bi unitene vrijedne turske graevine, alibi se takoer grad uvijek iznova obnavljao i podmlaivao, dizavi se iz pepela i ruevina. Kao godinaosnutka dananjeg Sarajeva uzima se 1465. I tako se grad dizao, padao i razvijao etiri stoljea.

Postojao je ovdje grad i prije dolaska Osmana. Zvao se Bosna i nalazio se na izvoru rijekeBosne, jednu milju daleko odavde. Meutim, taj je grad, nakon dolaska Osmana uniten. Nedugonakon to su Sokolovi i Zlatarovi stigli u grad, Sarajevo je na istonom obr onku dobilo jednutvravu, koju je izgradio Husrev -paa, prvi vezir Bosne. I do dananjeg dana na tom su mjestu vidljivezidine.Sarajevo se nalazi dijagonalno od savskog puta i Egejskog mora. Ono se smatra centrom vlasti ovogdijela Carevine.

Ovdanje plemstvo znalo je iskoristiti strateki bitan poloaj grada. Vidljivo je to kroz brojneprivilegije koje su uivali begovi, te drugi bogati i ugledni. Trajalo je to vijekovima, sve dok eljeznaruka prepotentnog Omer-pae nije uinila kraj domaoj feudalnoj a ristokratiji. Bez obzira na takvuvladavinu Omer-pae, Muslimani Sarajeva se jo uvijek gorko ponose svojim gradom, nazivajui ganajljepim gradom Turske carevine poslije Stambola.

Sarajevo je okrueno visokim brdima i planinama. S jedne takve take prua se naroitofascinantan pogled. Na desnoj obali rjeice Miljacke prostire se glavnina grada, sa njegovim uskim izavojitim uliicama. Na lijevoj obali rijeke, kao i prema zapadu ire se razbacana predgraa. Kako seudaljavate od centra idete prema njima, loe ulice postaju jo loije, prepune dubokih rupa, na kojimabi se neizvjebane i nenaviknute noge mogle lahko slomiti.

Gradom dominira zelenilo, iz kojeg se uzdiu brojne munare, a visoko gore straari tvrava. Nesmijemo zaboraviti ni mostove, bili oni kameni ili drveni, kao ni dvije najznaajnije damije: Carevu,koja lei na lijevoj obali Miljacke, i nedaleko od nje Begovu, oko koje se grana sredite grada.

Ove dvije damije ponos su bosanskih Muslimana, iako se te graevine ni izbliza ne moguuporediti sa brojnim monumentalnim zdanjima Turskog carstva.

Spomenute damije izgledaju sasvim obino, pa i dosadno, i izvana i iznutra, iako ih krase lijepikrovovi u obliku kupola, a u njihovim dvoritima tee vesela voda adrvana, na kojima se izvravajuvjerska pranja.

Unutranjost damije krase areni stubovi i kaligrafski natpisi koji nam kazuju da nema drugogboga osim Allaha, Njega koji je Najmilosniji meu milostivim, i da je sve to se zbilo, jeste i bit e,odreeno njegovom voljom.

Na svodu visi veliki iani luster sa brojnim i raznobojnim sijalicama, koje se stavljaju zavrijeme mjeseca Ramazana, kako bi se postigao lijep ugoaj dok vjernici mole njihove veernjemolitve. Na vijencima kupola, kao i oko munare takoer u ovom mjesecu svijetle raznobojn a svjetla,inei sve ljepim i sveanijim. Kompletna slika odie skladom Orijenta i okolnih umovitih predijela.

Sarajevo nema mnogo velikih graevina: guvernerovo sjedite, Konak, dvospratna kasarna inekoliko hanova, te nekoliko veih kua bogatih musli mana i krana i rezidencije evropskih konzula.Karakteristino za ovaj, kao i svaki drugi orijentalni grad, jeste natkriveni bazar sa raznim duanima.Oko njega se granaju uliice trgovaca i zanatlija, dajui mjestu dah orijentalnog arenila.

I sa hanovima Sarajevo stoji bolje od mnogih drugih gradova Carstva. U boljim hanovimamoete nai i divane, to ne moete sresti u mnogim velikim anadolijskim i sirijskim hanovima, gdje sesjedi na golom prljavom podu, meu mnogobrojnim insektima.

Meutim, u tim zemljama Levanta neete vidjeti tamna i masivna groblja. Kada zaete unjihova bijela groblja, ukraena empresima, prije ete pomisliti da ste u kakvom parku.

Na muslimanskim ete grobljima petkom, koji je turska nedjelja, sresti mnogo dobroraspoloenih ena, koje e se uz razgovor i druenje pomoliti za svoje mrtve. Tada ete shvatiti kakomuslimani smrt smatraju normalnom pojavom, ba kao i ivot i kako nemaju nimalo straha niti tugepred smru.

I ne samo to; na muslimanskim grobljima ut ete brojne ptiij e glasove. Naime, muslimanimnogo dre do ovih razdraganih pjevaa, koji e na muslimanskim grobljima uvijek nai za njihostavljene hrane i vode u specijalnim posudicama postavljenim ba u tu svrhu...

U Sarajevu je drugaije; groblja su gola i niim ukra ena. Zasigurno ne mogu biti mjesto zaugodno druenje muslimanskih ena i lijenih narodnih poglavara. Ovi potonji e za mjesto svogadruenja radije izabrati jednu od brojnih kafana, koje su razbacane po mjestima sa kojih se pruakrasan pogled na grad. Ipak, ako pogledate u njih dok sjede u ovim kafanama, zakljuit ete da oni nisutu kako bi uivali u pogledu, nego da samo kunjaju u nekom svom polusnu.

Ipak, ne moemo staviti strogi znak jednakosti izmeu bosanskog muslimana, koji je ustvariSlaven koji pripada Poslanikovoj vjeri, i originalnog Osmana od Stambola, Kitaja, Konje ili Izmira iliarapskog odnosno kurdskog nomada.

Ipak, prizori ivota u Sarajevu su potpuno orijentalni; na svakom koraku srest ete ulice, zgradei ljude tako nalik onima na Bosfor u. Ovu orijentalnu sliku dopunjuju opori pasa lutalica, koji suizranjavani ljudskim rukama i meusobnim obraunima. Ovi psi, koji haraju gradom i vrebaju iz svakeulice, mogu e uporediti sa divljim akalima, ija nona zavijanja Evropljane bude iz sna. Potpuno jeorijentalna i tiina, skoro samostanska tiina, koja prekrije grad nakon zalaska sunca, kada se svaki ivistvor skloni pod krov svoje kue. Nju narui samo pokoji noni uvar, koji lupkajui tapom po mraku,koraa po ulicama, uvajui dobro od lopova.

Ipak, ovdje narod ne mora strahovati od lopova. Takvi se izrodi teko nau meu ovimnotornim potenjainama.

VON OBERST GEORG FREIHERRN VOM HOLTZ, DIE LETZTE KMPFE UND DERHEIMMARSCH 1878., WIEN UND LEIPZIG, 1908.

PUKOVNIK GEORG FREIHERR v. HOLTZ, POSLJEDNJE BORBE I POVRATAK UDOMOVINU 1878., BE I LAJPCIG 1908.

Trideset godina nakon osvajanja Sarajeva i aneksije zemlje, 1908. godine, izdata je knjigasjeanja Georga Freiherra, pukovnika K. K. monarhije, o austrougarskim trupama od Broda doSarajeva 1878. godine. Knjiga se zove Nae trupe u Bosni i Hercegovini 1878 pored osvajanjaSarajeva predstavlja svjedoanstvo o ivotu u gradu nakon uspostave austrougarske uprave.

OSVAJANJE SARAJEVA

BOSNA SERAJ 18. AUGUSTA 1878.

Grad Sarajevo ili Bosna Seraj brojao je oko pedeset hiljada stanovnika za vrijeme naeg prvogposjeta. Od toga je bilo 36 hiljada muslimana; etiri hiljade Srba pravoslavaca, koji su imali jednulijepu crkvu, zatim; oko hiljadu i po katolika, takozvanih Latina, koji nisu imali svoju bogomolju, pa suvjerske obrede odravali u jednom lokalu, franjevci su meutim imali malu crkvicu; bilo je vie oddvije hiljade panskih jevreja, koji su inili snanu zajednicu; ostatak stanovnitva otpadao je na Grke,Armene, druge jevreje itd. Sve lopov do lopova, bitanga do bitange. Ipak, da bih bio potpuno pravedan,moram rei da su od svih njih ipak najestitiji bili muslimani.

Takvo iskustvo imali smo neposredno nakon osvajanja! Izuzev nekolicine centralnih ulica, gradje potpuno odisao turskim stilom. Bio je premreen uskim, vijugavim i prljavim sokacima prepunimsmea kojim su krstarili brojni psi, a bilo je koliko i stanovnika. Od veih zgrada treba istai Konak,veliku kasarnu, Vojnu bolnicu, Grku crkvu, vie konzulata i nekoliko vr lo lijepih damija.Sarajevo je imalo oko stotinu damija. Pored nekoliko monumentalnih, bilo je mnogo skromnijih, odkojih je svaka mala svoju ar i po jednu visoku munaru, koje su izdaleka izgledale puput akalica.

Sarajevo nije imalo veih trgova. Po t urskom obiaju moglo se nai u centru grada mnogo,nasumice razbacanih, malih muslimanskih grobalja. Sredinom grada tee rijeka Miljacka, stotinjakstopa iroka i osam puta premotena.

Na istoku, tik ispod tvrave, u Miljacku se ulijeva prelijepa, divlja r ijeica Moanica. S drugestrane grana u susret joj tee Koevski potok, a hiljadu stopa dalje na Zapad i Suica. Poloaj grada jeraskoan. S tri strane grad opasuju brda i planine, djelimino gole, djelimino pokrivene umom. Samoje zapadni dio ravan. Sve to skupa ini prekrasan pejsa.

Na sjevero-istonom kraju grada uzdie se tvrava. Staru peterougaonu tvravu, visoku trimetra ini nekoliko kula. Na mjestu gdje se nalazi srueni zid nastavljaju se zidovi novije gradnje, kojaini novu tvravu i koja zauzima itav dio grada. Najnaoitiji dio nove tvrave je tzv. uti bastion (utatabija op.pr.), koji je ime dobio po specifinoj boji kamena od kojeg je izgraen. Gledajui odavde nagrad, sve bi moglo biti u dometu topovske paljbe;ba kao i u Viegradu . Grad bi mogao biti gaanjednako i sa june i istone strane, te iz pravca Huma.

Grad bi se sa zapada mogao zauzeti jedino pod uvjetom da su brda i planine, koje okruujudolinu Miljacke, pod kontrolom napadaa. Ova tvrava i Paino brdo, na suprotnoj st rani grada,najdominantnije su take grada. Sve ovo uzeli smo kao predispozicije u nau korist za ono to e seodigrati 19. augusta 1878. godine.

Napredovanje je zapoelo; dvije formacije krenule su ka gradu s desne strane. etvrta eta kaoprethodnica, iza nje trea, a mi, 52. eta, imali smo zadatak da iza njih krenemo.

Oko pet sati prethodnica je udarila na protivnika negdje na planinskom sedlu. I tako je dolo do prverazmjene vatre.Kapetan Steiner potisnuo je grupu od sedamdesetak upornih pobunjenika i tako stvorio preduslove zadalje napredovanje, koje je zapelo oko est sati na istonim obroncima. Upravo tu dolo je donajintenzivnije pucnjave. Pobunjenici su bili zauzeli poloaj u blizini tvrave. Iako je bio nii od naihpoloaja, pruao im je idealan zaklon, ali i omoguavao precizno pucanje. Poto je bitka sve ea,komandant prethodnice, major Franz v. Horvath, uveo je u bitku 52. etu. Neposredno na desno kriloizmeu 5. ete i izviaa.

Situacija se bliila kulminaciji. Najkritiniji trenuta k bio je kada su pobunjenici, sa neto vieljudi nego to je nas bilo, uspjeli da se popnu do naih poloaja, uzvikajui - Allah! Allah! Dolo je doborbe prsa u prsa.

Major v. Horvath naredio je takoer juri i svih pet i po eta navalilo je na protivnika , da bi imse odmah sa desne strane pridruio neozlijeeni dio 6. ete i Prva izviaka eta. Protivnik je imaovelike gubitke, pa se jednim dijelom sklonio prema Moanici, a drugim dijelom u zaklon kod tvrave.

Napokon oko 12.45, uspjeli smo zauzeti dam iju koja je bila snano branjena. Potom jepotpukovnik Segerc nastavio napredovanje kroz etvrt pravoslavaca, gdje nije naiao ni na kakav otpor.Miljacku je preao na Carevom mostu, stigao oko jedan poslije podne kod Konaka i zauzeo ga.

Pokret Mulleovih jedinica; 27. lovaki bataljon, prvi bataljon i pola sedmog bataljona, tee,neometano dok prodiru u prve redove gradskih kua. Od 27. lovakog bataljona formirane su tri grupe,a dvije grupe od 2. ete. Oni su uspjeli osloboditi put do pukovnika egerca, k oji je bio zauzeodamiju, pa su ujedinjeni krenuli na pobunjenike pod tvravom. Prvu i drugu etu vodio je pukovnikSkrobanek. Oni su lagano pristizali iz pravca zapada, da bi oko dva poslije podne i uti bastion biozauzet.

Trei bataljon je prodro do gradskih ulica, 9. i 10. eta upali su u teku ulinu bitku s kojom suse mogli uspjeno nositi. A 12. eta, koja je bila pod komandom, pukovnika Deutscha, u juriu jezauzela prvo vei dio Vojne bolnice, a zatim i itavu bolnicu. Uspjeli su potom zauzeti i mostSkenderiju uprkos grevitoj i vrstoj odbrani pobunjenika. Potom su se spojili sa glavninom snaga 46.regimente. Jedan dio grada je bio uspjeno zauzet njihovim napredovanjem. Prodor je stao predpoloajima ispod tvrave, gdje su pobunjenici pruili v eliki otpor. Pucalo se dugo i estoko, ali bezrezultata. Brigadir je na prvu liniju sada poslao i pola6. ete, koja je stigavi tamo stala pod komanduzapovjednika napada. To se odigralo u 11.45.

Uporedo s tim na Goricu smo dovezli bateriju velikih topova , pa smo sada mogli uzvratiti navatru sa pobunjenikih poloaja. Uskoro je njihova paljba bivala sve slabija i slabija. Dva protivnikatopa na sjeveru bila su neutralizirana, a s naih poloaja mogli smo vidjeti kako se masa ljudi kreecestom prema Mokrom. Kada je brigadir uvidio da su pobunjenici uglavnom napustili svoje poloajenaredio je napad.

Kratko i intenzivno pukaranje odzvanjalo je unutar krune zidina. Trubai su trubili juriuvjereni u pobjedu, kao da su time uzvikali: ivio na Car! Vojnici pod komandom Franza Karla punielana s pokliima su se pribliavali srcu zidina.

Nekoliko stotina pucnjeva iz pobunjenikih puki nisu bili ni sjena opasnosti. Pobjednicinadirui masovno ulaze u tvravu, ak i kroz pukotine. Vojnici jedan drugom pruaju ramena kako bilake preskoili zidine. Zaostali branioci unutar tvrave bjee traei panino izlaz.

Bilo je oko 12.45 poslije podne, moda i ranije, ali nikako kasnije, kada je hrabri brigadiristaknuo pobjedniku zastavu regimente Mollinary na sjevern om bastionu, uzbueno uzvikajuiparole u ast Njegove visosti. Dakle zastava regimente Mollinary bila je prva koja se na sjevernombastionu zavihorila iznad osvojenog grada.

To je bio zaista lijep i svean trenutak. Sa bastiona se moglo okom obuhvatiti cijelo ratite.Grad je gorio na sedam mjesta. Zvuci rata i borbe jo su bili u zraku i vidjelo se kako nae trupe nadirusa svih strana. Na ulicama je jo bilo borbe; vidjeli smo to po bijelim oblaiima koji nastaju nakon

puanih ispaljenja. Na cestama koje vode prema Mokrom i Palama vidjeli smo kako pobunjenici bjeeiz grada.

Snage komandanata Villecza i Kaiffela napokon su zagospodarili gradskim kvartovima. Dojedan poslije podne Sarajevo je bilo zauzeto. U pojedinim ulicama tu i tamo su se ulini bo rci,mukarci, ene, pa i djeca, i dalje bacali kamenjem na nae borce. Morali su biti neutralisani. Do polatri poslije podne vatra je potpuno utihnula u cijelom gradu. U etiri sata je na tvravi bila istaknutavelika dravna zastava, uz sveani plotun s totinu i jednog topovskog pucnja. Sarajevo je pod nogamaNjegovog visoanstva, naeg gospodara u ratu i miru.

Do pet sati mir je potpuno uspostavljen. Sve dravne zgrade vojska je zauzela, kao i ulice.Komandant korpusa je sveano ulazio u zaposjednutu ka sarnu.

Kransko stanovnitvo, koje se krilo za vrijeme borbe, kako ne bi postalo rtvom fanatinihmuslimana, sada je izlazilo i punilo ulice kojima je sveano koraao general. Dok su pobjednicikoraali ispred Grke crkve, njena zvona su zvonila svom sna gom. Bilo je to zvono za sahranu turskevladavine u Bosni.

NAKON OKUPACIJE SARAJEVA

Bitka za Sarajevo je okonana. Grad je u naim rukama. Grupe ratrkane u vrtlogu ulinih borbisada se ponovo okupljaju i postrojavaju. Mrtvi su sahranjen i, ranjenici medicinski zbrinuti, vojni logorutaboren.

Jedan dio vojske stacioniran u grad, dok su izviai osmatrali smjeteni po okolnim brdima. Nastratekim takama u i oko grada trebalo je iskopati vojne rovove.

U tvravi se smjestila 7. rezerna regi menta. Divizijski tab sa administracijom rairio se pobrojnim kancelarijama dojuer turske vojne kole. ete vojske, koje nisu uspjele nai mjesta u gradu,ulogorile su se na zapadnoj strani grada, s obje strane Miljacke.

Moglo se rei da je tog 19. augu sta nastupio potpuni mir. Ali, povremeni detamani govorili suo tome da se pobunjenici nisu sasvim smirili. Meutim, sudei po mojim saznanjima ti pobunjenicipostojali su uglavnom u mati izvjetaa.

Naa regimenta bila je smjetena zapadno od grada iz meu ulice koja vodi ka Blauju, i junogruba Gorice.U zoru 20. augusta, imali smo pune ruke posla. Zalihe municije bile su pune ve 19. augusta uveer, pasmo se bacili na otklanjanje kvarova na mehanizaciji, nastalih pod utjecajima kie praine i borbi .Takoer smo uurbano radili na sakupljanju podataka za liste gubitaka, o poginulim i ranjenim, kojesmo hitno morali dostaviti nadreenima. Pisali su se prijedlozi za odlikovanja za hrabrost iskazanu uborbi. Trebalo je podijeliti novac borcima za slijed eih deset dana. Ukratko, bilo je posla do neba.

Uprkos tome, ve sutradan smo ustali rano, veoma raspoloeni, i ve oko deset sati prijepodne,zatraili od nadreenog da nam dozvoli odlazak u grad. On nam je dao odobrenje, uz savjet daponesemo pitolje, jer se na pojedince i manje grupe vojnika, jo uvijek tu i tamo otvori vatra. Kaoprimjer naveo nam je sluaj podoficira iz 47. rezervne regimente koji je to jutro ranjen. I tako smo naspetorica krenuli bez odreenog cilja, sa eljama da se provedemo.

Ve na zapadnom rubu grada naili smo na tragove jueranje borbe. Tu se borio na Treibataljon i 12. eta, pod komandom kapetana Rudolfa Deutscha. Oni su uspjeli hrabro zauzeti prvenizove kua i tursku bolnicu. U narednom kvartu bila je 9. eta. Vidjeli s mo kako dogorijeva nekolikoturskih kua. Kau da je ovdje pukovnik Imeli imao grdne muke da osvoji jednu kuu iz koje sepruao estok otpor. Kada im je konano polo za rukom da upadnu u kuu, vidjeli su da su improtivnici bili jedna trudna ena i dese togodinji djeak. Iako je vojska upala u kuu, oni su i dalje

pucali. Promaili su Imelia, ali su ranili one iza njega. Ljutiti vpjnici su htjeli na njih nasrnuti pukamai bajonetima, ali je tada ispod stepenica pokuljala masa pobunjenika. Vojska se brz o povukla i zapalilakuu, kako bi vatra i dim istjerala pobunjenike. Tako je na kraju i bilo.

etajui stigli smo i do mosta koji premouje Koevski potok i do prve i nama najbliedamije. Ovo je kvart 46. regimente, koja je ovdje imala veoma teak zada tak. Damiju su zauzelipobunjenici i utvrdili je za dugotrajnu odbranu. I ovdje su ene bile bitne sauesnice pobunjenika.Pruale su svoj doprinos borbi gaajui protivnike kamenjem sa munare.

Kada je vojska napokon upala u damiju, natjerali su pobunjen ike na munaru i bacili ih odozgo.One koji bi pad preivjeli, vojnici iz okolnog bunja bi upucali.

Leevi su sada bili sklonjeni, ali su oteenja i krvavi tragovi unutar damije i na munari,svjedoili kakva se krvava borba ovdje vodila.

Na dalji obilazak doveo nas je do kue u kojoj su do juer ivjele asne sestre, a danas je onatab 3. brdske brigade nae divizije. Ove asne djevice pokupile su samo najosnovnije stvari i pobjeglekako bi svoje djevianstvo sauvale pred naim divljim vojnicima.

Odatle smo izbili na glavnu sarajevsku ulicu. Sudei po irini, ne bismo ba rekli da je glavnaulica. Ipak, arhitektura okolnih zgrada daje joj evropski civiliziran izgled. Oko nas su simpatineradnjice, iji vlasnici sada marljivo rade na sklanjanju barikada , koje su sami postavili da zatite svojuimovinu u crnim danima Hadi Loje.

U jednoj takvoj radnjici uspjeli smo nai i kupiti nekoliko flaa veoma kvalitetnog, ali ne ipreskupog konjaka.

Unajmili smo nosae sa velikim sepetima na leima, kako bismo uspj eli nakupovati sve onoega smo se toliko poeljeli i koje nae oko dugo nije vidjelo. eljeli smo, napokon, napuniti svojevojnike ormarie i barem u tom smislu normalizirati uslove ivota. Bilo je tu zelenia za supe, povra,krompira... Stvari poput engleskog ili francuskog senfa bilo je teko nai, pa su te akonije bile pravadragocijenost. Svako od nas imao je spisak sa eljama naih drugova, koji nisu dobili dozvolu zaizlazak u grad pa su ostali u logoru.

U glavnoj ulici nalazio se jedini respektab ilan hotel ovdje. Mislim da se zvao Evropa. Otilismo u hotelski kafi, gdje smo sreli mnoge nae drugove iz drugih eta. Popili smo po kahvu i nastavilisa obilaskom.

Ulice su bile veoma ivahne i interesantne, arajui na vidokrug bezbrojnim i zanim ljivimorijentalnim nonjama. Osjetili smo na sebi nelagodnost neljubaznih pogleda nosaa koji su u grupistajali. Pravili smo se da nas to nimalo ne tangira i nastavili dalje. enska na ulici skoro da nije bilo.Tek tu i tamo zaklepetale bi drvene nanule srpskih ena i djevojaka. Bila je to obua drvenih potplatasa samo dva kona kaia koji pridravaju kou. Umijee hodanja u takvoj obui probudilo je nauzauenost.

etajui dalje naili smo na jednu nimalo lou apoteku. Morali smo kupiti i neke lije kove, pasmo uli unutra. Bili smo veoma ljubazno pozdravljeni. Apotekar je Austrijanac. Kae nam da se uprethodnih nekoliko dana dok su borbe trajale, morao dobro sakriti. U suprotnom, kae, ne bi se dobroproveo! Povjerio je svoju radnju prijatelju Fran cuzu i razglasio da je otiao na put. Meutim, bio jesamo u podrumu. Vratio se nakon to je saznao da su pobunjenici poraeni.

U apoteci su sjedili trojica turskih vojnih doktora, u tako lijepim uniformama, da posmatramora ostati oaran. Prilikom naeg ulaska u apoteku pozdravili su nas vojnikim pozdravom i nastavilirazgovarati sa apotekarom na solidnom francuskom jeziku. Meu sobom su razgovarali na nekomnama potpuno nerazumljivom jeziku, pri tom su stalno puili, pa smo imali dojam da smo u nekakvojpuionici, a ne u apoteci.

Apotekar nam je dao nekoliko vrijednih savjeta u vezi sa pravilima ponaanja u kontaktima saovdanjim trgovcima i gostioniarima. Kae, sada e oni kolosalno podii cijene, kako bi to vieprofitirali od naeg prisustva.

Pitao nas je koliko smo platili kahvu u hotelu. Odgovorili smo da smo za svaku oljicu plaalipo deset krajcara. Vidite, gospodo draga, rekao je apotekar, taj vas je lopov pokrao za etirikrajcara po kahvi, jer je kahva jo juer bila est krajcara. Kre ete u bazar, nastavio je apotekar,pa, posluajte kako ete, gospodo. Ako se odluite kupovati kod Srba, Grka ili Jevreja, platite impolovicu cijene koju trae i slobodno izaite sa kupljenom stvari. To nas je zaudilo, pa smo upitalihoe li se trgovci buniti zbog tako drastinog postupka. Ma kakvi, ti lopovi nee nita rei. I buditesigurni da ste ak i plativi pola cijene, opet vi ti koji su na gubitku, odmahnuo je rukom. Ja vamsavjetujem da kupujete kod muslimana, oni su ipak najpoteniji, nastavio nas je savjetovati. Kada smoupitali gdje moemo kupiti najbolji duhan, dao nam je adresu jednog starog Turina, koji je draoduan s vanjske strane bazara. To vam je jedan poteni starac koji e vas sigurno dobro i jeftinousluiti, kae na savjetnik.

Znajui da prisutni turski ljekari ne govore njemaki, rekao nam je na njemakom slijedee: Gospodo moja, pogledajte ove ljekare. Kao i veina njihove sorte, oni su Grci. Mislite li da e im pastina pamet da bi trebali vriti svoju slubu i zb rinjavati ranjenike i bolesne. Ma ni govora. Vesedmicama ovdje provode po pola dana, ometaju mi posao i dime mi cijelu apoteku. Ovo je krajturske ekonomije, ali s tim i naeg prijateljstva. Ako sami ne vide da su nepoeljni i ne napusteapoteku, jednostavno u ih izbaciti.

Nekoliko dana kasnije, saznali smo iz istog izvora, ova trojica ljekara, koji su sa svojim etamabili stacionirani u Sarajevu, vraeni su u svoju domovinu.Nakon korisnog razgovora krenuli smo zadovoljiti svoju radoznalost na bazar u. S vanjske strane ta namse graevina uinila visokom oko osam metara. Na blago zaobljenom krovu rasla je rijetka travica imahovina. Tri ili etiri staklene kupole osiguravale su da svjetlost stigne u unutranjost bazara.

Zakoraili smo u unutranjost kroz iroka otvorena vrata. Za nas je to bio poseban doivljaj, jerranije nikad nismo vidjeli Orijent toliko izbliza. Bezistan je u stvari hodnik dug oko 120 -130 stopa, airok 12-15. Na kraju hodnika, punog razliite robe naili smo na iroka vrata , ista onakva kroz kojasmo uli.

S obje strane nalazili su se duani, daskama meusobno odijeljeni. Na policama je bilaporedana roba, a ispred polica postavljen pult za prodavaa. Meutim, nijedan trgovac nije stajao zapultom. Svi su u blizini nemarno s jedili.

Trgovci koji trenutno nisu imali muterije stajali su i razgovarali na sred hodnika, pogledajuiprema svojoj robi. Ukoliko bi uspjeli privui neku muteriju, skakali su oko nje kao majmuni nudeirobu. Tako lukavo, napadno i neprirodno ponaali su se jevrejski, srpski i grki trgovci i najgori lopovi -Armeni.

Muslimanski trgovci nisu im bili ni nalik. Oni su mirno i spokojno sjedili na podu svog duana,puei predugake ibuke. Njih je bilo ba briga za vanjski svijet. Ukoliko bi muterija stala pr ednjegov duan, on bi je klimanjem glave pozdravio, ili je nikako ne bi pozdravio, zavisno odraspoloenja.

U oba sluaja, meutim, nije progovarao ni rijei. Ukoliko bi mu muterija zatraila neto, on bimu tu stvar dodao i rekao cijenu. Turci nisu zb og nas digli cijene, pa se s njima nije moglo cjenkati kaosa drugim prodavaima. Ukoliko bi ste se pokuali ipak cjenkati on bi rekao: Ne, gospodine, nee ii.Uzeo bi vam stvar ispred nosa uz kratko: jok!, vratio je na svoje mjesto i nastavio puiti svoj duhan,ne obraajui vie nimalo panju na vas ba kao da ste odjednom postali zrak i nestali. Poslije rijei:jok! svaki razgovor je zavren. Ma koliko se trudili on vam nita nee htjeti prodati. Sanemuslimanskim trgovcima ponaali smo se onako kako nam je apotekar savjetovao. I uspijevalo je.Plaali smo pola cijene i uzimali robu. Trgovci su forme radi galamili i odmahivali glavom, ali senijedan od njih nije zaozbiljno bunio.

Vrativi se u na logor prepriavali smo drugovima do u detalje ono to smo doivjeli. Moglo seovdje kupiti svega: od maketa lokomotiva i parobroda do arenih balona i drugih sitnica. Nevjerovatnokoliko je sve bilo zanimljivo i originalno. Sve je opinjavalo armantnim neredom i arenilom. Mogle

su se nai prave umjetnine u vidu runo vezenih ilima kao i koulja i nonji i to sve pored igraaka zatursku i kransku djecu. Bilo je tu i mlinova za kahvu pored parfema sumnjivog porijekla. Zatimibuci svih veliina pored enskih mahrama. Pa ajevi uz rum i maticu (blaga r akija sa aromom anisa).Sapuni i etkice za zube loeg kvaliteta sa lopatama, tavama, drvenom i konom obuom. Mogle su senai i sve vrste alata sa tofovima ivahnih boja. Duhan, fesovi, lampioni koji slue da stanovnitvoima svjetlosti i nakon to se u gasi javna rasvjeta, kako ne bi polomili vrat i noge kada se kasno vraajukui iz posjeta. Koulje, turske papue, srebrene tabakere i mutikle...

Srebrenina u kombinaciji sa drvetom ljive je umjetnost karakteristina za livanjski kraj, pa seotud i dovozi. Iz foanskog je, pak, kraja prijeklo vrijednog i izrezbarenog oruja itd.itd. Ukratko eza kupovinom mogla je biti viestruko zadovoljena.

Svi smo sebi kupili po jedan fes, koji nam je najbolje sluio kao nona kapa koja najbolje uvaglavu u taboru pod vedrim nebom. Osim fesova svi smo kupili i ibuke te lampione. Te su svjetiljkebile veoma praktino konstruirane i davale su dovoljno svjetlosti ak i za itanje i pisanje.

Na ova tri artikla fes, ibuk i lampion sarajevski trgovci napravili su van redan profit. Naime,samo tri dana nakon osvajanja Sarajeva, nije bilo austrijskog vojnika koji ih nije posjedovao. Kada bineki stranac zalutao ovdje, zakleo bi se da ovaj grad nije pod nogama Njegove Visosti, nego pod vlaupadiaha, jer bi na sve strane mogao vidjeti vojnike sa dreavim crvenim fesovima na glavi.

Zadovoljivi svoju radoznalost i nagon za kupovinom, napustili smo bazar i krenuli put radnjestarog Turina na kojeg nas je uputio apotekar, kako bi na ibuk i duhan bili vrijedni novca kojegplatimo.

Njegova radnja nalazila se s vanjske strane bazara, kako nam je apotekar rekao. Njegov duanbio je slino konstruisan kao oni u unutranjosti bazara, samo to su zid iza lea, kao i boni zidovi bilinaikani policama sa svim vrstama duhana sa itavim listovima biljke; od najsvjetlije ute donajtamnije smee sve su nijanse ovdje zastupljene. Jedan od nas, koji je znao srpsko -hrvatski jezik,prevodio je Turinu nae elje. Nakon svakog zahtjeva on bi sa razliitih polica uzimao po jedan listduhana, zarolao i rezao. Potom nam je dao cigaret -papir kako bismo na licu mjesta probali razliitevrste duhana i odluili se za onu koja nam najbolje pae.

Taj starac je nastojao izai u susret eljama svih nas. Kada je svaki od nas naao svoj duhan, onje listove prskao vodom i rezao ih veoma tanko, skoro na debljinu svilenog konca. To nam je biloveoma interesantno jer se sve radilo bez ikakvih maina, samo uz pomo jednog noia. Izrezani duhanje zatim izvagao i naplatio. Onda ih je stavio u plave papirn e vreice. Pazarili smo priblino jedankilogram. Opskrbljeni ovom aromatinom biljkom, koja nam je tako nedostajala proteklih dana, izalismo iz duana. Panju nam je privukla filigranska radnja preko puta, ali smo zakljuili da neemo imativremena da i tu uemo, poto smo se u logor morali vratiti do ruka. Stigli smo na vrijeme, natovarenisvojim orijentalnim blagom. Prijavili smo se nadreenom i onda poeli dijeliti kupljene stvari sa spiskanaih drugova koji nisu dobili dozvolu za odlazak u grad. Ku pljeni senfovi i druge akonije doekanisu sa oduevljenjem. Konano e na vojniki jelovnik biti obogaen. O tome kako smo se hranili vesam pisao u svom ranijem eseju Od Broda do Sarajeva. Sigurni smo da bi uspjeli i dodatno poboljatiishranu ukoliko bi due ostali u Sarajevu. Za sada, ne znamo hoemo li ostati ili e nas poslati negdjedrugo.

Poslijepodne smo opet otili u etnju. Sada smo posjetili drugu obalu Miljacke. Okrenuli smolea glavnoj ulici i preli preko Carevog mosta. Odmah nam je pa nju privukla oblinja turskaslastiarna, iji su slatkii u izlozima naprosto mamili. Iznad njih je u staklenim zdjelama bilo izloenomnotvo arenih bombona i drugih trajnijih slatkia. Orijentalci su poznati kao veliki ljubitelji slatkia,premda za tom strau nimalo ne zaostaju i naa gospoda pukovnici. Zato odluujemo ui, ne samo radisebe i svoje slasti, nego i radi naih oficira.

Unutra su sjedili neki turski oficiri, pili kahvu i puili duhan. Kada smo uli oni su ustali iljubazno nas pozdravili . Mi smo uzvratili pozdrav na isti nain. Nekoliko trenutaka kasnije sjedili smoskupa, a oni koji su znali njihov jezik bili su u ivahnom razgovoru. Ova muslimanska gospoda odmah

su poeli savijati duhan za mene i moje drugove. Sreom, njihova kultura je znatno uznapredovala, panisu lizali papir nego su pustili da sami to uradimo. Odbiti ponuenu cigaretu bila bi veoma velikauvreda. Pitam se ta bismo uinili da su lizali te cigarete. Mislim da bismo ipak prihvatili, jer ovjek,radi potovanja konvenci ja, mora prei preko kojeega. Ipak, drago nam je da je ispalo ovako.

Zanimljiva pria desila se poetkom oktobra jednom naem generalu koji je od vojne komandebio poslan da ode u posjet najuglednijem sarajevskom begu, kako bi usput razgovarali i pregovar ali.Beg se taman bio vratio iz svog stambolskog ljetnikovca. Je li ba bio na odmoru ili je bio na ratnomsavjetu? To niko nije znao! Ili nije htio znati! Dakle, na je general otiao begu u drutvu jednog oficirakoji je sluio i kao prevodilac. Za njima je ila i konjika pratnja. General je bio impresionirannjegovim bogatim posjedom. Beg ga je lino ekao na dnu stepenica i uz sve izraze gostoprimstvapoveo ga unutar kue. Nakon to su sjeli u luksuznoj primaoj odaji, sluga u bogatoj muslimanskojnonji servirao im je jaku crnu kahvu. Drugi sluga dodao je domainu dugaki, predugaki ibuk sapicem od jantara i drugim draguljima. Beg je uzeo ibuk i prislonio na duhan koji se ve puio nazapaljenom uglju.1

Beg je povukao nekoliko dimova i onda prui o ibuk generalu, duboko se naklonivi. Generalje bio zateen.Nisam znao ta da radim!, priao je kasnije general. Bio sam u dilemi da li da skinem dio koji sestavlja u usta. Hou li time uvrijediti bega. Od pomisli da u taj ibuk, koji je do malopr ije bio unjegovim starakim ustima, sa uasnim zubima, staviti sebi u usta okrenuo mi se stomak. Ovi ljudiznaju biti veoma osjetljivi kada neko povrijedi njihove osjeaje. A diplomat, ba kao i borac, nekadmora prei preko svojih principa. Dunost je vanija od stomaka. Zatvorio sam oi i povukao nekolikodimova. Jedva sam doekao da mu vratim ibuk uz kurtoazan naklon. Ali, gle, ovaj crni Turin brie osvoju odjeu mjesto koje se stavlja u usta i tek onda nastavlja puiti! Dolo mi je da ga iste seku ndezadavim!, pripovijedao je general.

Ali vratimo se ovoj otomanskoj gospodi, naim novopeenim prijateljima. Izgledali su dalekociviliziraniji od drugih njihovih oficira. Njihova oficirska ljestvica poinje tek od majora bimbae,koji je u kasarni smjeten zajedno sa svojim potinjenim, dakle bez oficirskih privilegija.Jedan od ovih oficira, koji je veoma dobro govorio francuski, kazivao nam je kako su se moralipobrinuti za sigurnost francuskog i engleskog i drugih konzula i konzulata u danima naeg osvajanjaSarajeva. To je bio njihov zadatak. Zahvalni su svom Allahu da sa tim pobunjenicima nemaju posla.Zaudili smo se njihovom nainu i obiaju sjedenja. Sjedili su na klupi privrenoj za zid, podavivipod sebe noge po tipinom turskom obiaju.

Izaavi iz slastiarne ugledali smo prelijepu Carevu damiju, koja se nalazi odmah do Carevogmosta. Ispred damije nalazio se ivi vozni park. Kaem ivi, zato to su terete umjesto vozila nosileivotinje, magarci i konji. Okolo su se vrtili ljudi zaduen i za istovar i hranjenje ivotinja. Damija jeprivremeno pretvorena u jedno veliko skladite.

Neto dalje vidjeli smo zgradu Konak. To je sada rezidencija komandanta korpusa. Ne moemovidjeti nita iznutra, ali se s vana vidi da je ta zgrada jedno evrops ko zdanje.

Posjeujemo i veliku kasarnu u kojoj su pjeadinci. To je impresivna graevina na tri sprata. Tuje lovaki bataljon, peti bataljon i jedinica topovske baterije.

Poslije posjete kreemo nazad ka svom logoru. Planiramo stii prije sumraka, jer j o nijepreporuljivo kretati se ovim uskim vijugavim uliicama po mraku.

Naredni dani donijeli su dosta rada i slubovanja. Jo uvijek nisu bili otklonjeni svi kvarovi namehanizaciji. Zdravstveno stanje naih ljudi bilo je odlino. Od kue su krenuli sn ani i uhranjeni, panije bilo problema u privikavanju na ivot vojnika. Sve su podnijeli u zdravlju i uz zdrav humor.

1 Begovi su imali poslugu koja se brinula samo za ibuke, tzv. ibukdije op.a.).

Turin, mislim da se prezivao Jamakovi 2, bio je desna ruka onog bandita Hadi Loje. Nijeuspio pobjei s njim na vrijeme, pa je smaknut vjeanjem po odluci prijekog suda.

Uskoro je izvrenje smrtne kazne vjeanjem, na insistiranje muslimana, zamjenjenostrijeljanjem. To je za muslimane bila velika milost. Naime, za njih je vjeanje bilo neto najgore, jer jenjihov poslanik rekao da objee ni nee ui u raj. Vidite samo ta je vjera; ona i smrt moe uinitilijepom ili runom, kao da nije isto kako je ovjek umro.

Uprkos toj odluci, u blizini naeg logora, iza atora komandanta, bila su na vidno mjestopostavljena ogromna vjeala. Toliko vel ika i neproporcionalna okolnim stvarima, da se inilo da suizala iz slikovnice. Premda vie nisu koritena, bila su zastraujue upozorenje gospodi muslimanimada ipak postoji mogunost da njihova sudbina skona na ovoj drvenoj napravi. Nijedno smaknue nijeizvreno na ovim vjealima.

OPET U SARAJEVU

Ponovo smo u Sarajevu, u naem starom logoru. Sudbina se ponavlja. Po povratku sa nae prveekspedicije doekala nas je vijest o smrti pukovnika Kaltenbrunnera. Sada nas je na povratku opetdoekala tuna vijest: podlegao je komandant Treeg bataljona, major Ludwig Eimannsberger, koji jeprilikom osvajanja Sarajeva teko ranjen pucnjem u prsa.

Mi u regimenti nismo mnogo znali o majoru Eimannsbergeru; on meu nama nije puno boravio,s obzirom na to da je bio zapovjednik Centra za obuku kadeta u mjestu Liebenau u blizini Graza. Teknedavno bio je prekomandovan na mjesto komandanta Treeg bataljona.

Ipak, za to kratko vrijeme provedeno s njim shvatili smo da se radi o velikom ovjeku i drugu teoficiru velikog znanja i iskustvom. Taj hrabri ovjek neoekivano nas je napustio. Ta nas je vijestzaista pokosila i rastuila.

Sa ekspedicijom prema Mokrom, zavrio se ratni pohod nae regimente. Ovo vrijeme brzo jeproletjelo u svakodnevnim vojnim vjebama i sainjava nju potrebnih detamana.

Poslijepodne bismo odlazili u grad pred Carevu damiju, pred kojom je svakodnevno sviraovojni orkestar. Sjeli bismo u slastiarnu i, sluajui nau muziku, ispijali neko tursko pie.

Turci ba i nisu uivali u ovoj muzici. Vidjelo se to po njihovim ubrzanim koracima, kao da seele to prije udaljiti od orkestra. Meutim, bilo je tu kranskog svijeta i lijepih djevojaka,prvenstveno Srpkinja, sa malim kapicama na glavi, nalik na fes, i nehajno raskopanim vezenimprslucima, ispod kojih se nasluivala bujnost grudi prekrivenih skoro prozirnim lepravim kouljama.Njihovi orijentalni pogledi i noice u papuama uzrokovali su daleko vie ljepote i uzbuenja od etnjesa komandantom, koji je ovuda svakodnevno etao, gledajui narodno v eselje.

Uveer smo otili u restoran koji je ovdje otvorio bivi kuhar njemakog konzula. Nije biloloe, ali ni neto specijalno. Ovdje su nas privukla izvanredna peciva, kao i trudle, savijae od jabuka iknedle sa ljivama. Mnogi od nas nostalgino su eljeli poslije dugo vremena opet jesti ova jela, kojasu u njihovim dalekim domovima stalno spremana. Dobro vino moglo se nai kod jednog Hercegovca.Bilo je to vino neobinog ukusa i besprijekorne kvalitete. Poslije sam saznao tajnu neobinog ukusaovog vina. Naime, vinari uope ne koriste bave za spremanje vina, nego ga stavljaju u specijalneuture obloenje koom jarca. Ono se gostima slui upravo iz tih utura. Zaista izvanredan ukus.ovjek se na sve navikne osim na pomisao da e biti objeen, rekao je neki mudri Englez. Namadodue nije bilo teko navii se na kombinaciju vina i jarca. Sipali smo ga u grlo. Bilo je to sasvimtamno vino, pa nije udo to ga je ovdanje stanovnitvo nazivalo crno, a ne crveno vino. To snanovino imalo je svojstvo da vie udara u noge nego u glavu, pa smo morali biti veoma oprezni, kakobismo se bez teturanja vratili u logor.

2

Jednog dana stigla je zapovijest da se Drugi bataljon mora premjestiti u turski kvart smjeten naobronku Painog brda. To je za veinu bila dobr a vijest, premda se neki nisu s tim slagala. Jer ator jeator, a kua je kua, ma kakva bila, pogotovo kad kia pada.

Ja sam bio zaduen da istraim taj kvart, skupa sa zaptijom 3 i podnesem izvjetaj o tome gdje bibio najpogodniji smjetaj. Taj turski p olicajac je ve bio obavijeten o mom zadatku i dobio jeinstrukciju da mi se nae pri ruci.

Ovaj ovjek turskog imena i titule, Mustafa -aga, preao je u nau slubu skupa svojimpotinjenim, to je, ruku na srce, bila rijetkost. Bili su to vrije dni i pouzdani ljudi, zadovoljni to od nasredovno dobivaju plau i hranu. Poslije perioda neodgovorne turske vladavine to je za njih bilo pravoudo.I dalje su nosili svoje uniforme. Vremenom su na fes okaili mesinganog dvoglavog orla i dobili pukevinesterke.Na ovaj zadatak poveo sam porunika Baricha, koji mi je veoma koristio kao prevodilac. Mustafa -agaje bio visok, lijepo graen i markantan mukarac. Uz to bio je vrlo ljubazan te nas je odmah ukratkoinformirao o lokalnim zbivanjima.

Nakon to smo se srdano rukovali, zamolio sam porunika Baricha da mu kae kako samiskreno uvjeren da e bam on pomoi da naemo adekvatan smjetaj te da se iskreno nadam da neemomorati zauzeti njegovu kuu.

Ovaj na musliman je klimnuo glavom i nasmi jeio se, uvjeravajui nas da emo biti odlinosmjeteni i da e bimbaa biti zadovoljan. A taj bimbaa sam bio ja gospodin major.

Ja sam se iskreno poslije zauzimanja Sarajeva osjeao kao paradni konj, nakien noviminovima i unaprijeen u komandanta ete. Malo me je kosnulo to to njima nije bilo jasno.

Zahvaljui pronicljivosti naeg Mustafe i njegovim dobrim poznavanjem lokalnih prilika,zadatak je bio brzo i kvalitetno obavljen, na zadovoljstvo naih pretpostavljenih. Svaki makar povrnipoznavalac vojnih prilika potvrdit e da je to pravo udo, jer na svijetu ne postoji nezadovoljniji stvorod pretpostavljenih oficira. Mislim da je tom njihovom zadovoljstvu pridonijela injenica da su dugoboravili na otvorenom, pod atorima, i da im je toga bilo preko glave. Valjda mi niko nee prigovoritito to sam sebi i svojima izabrao najbolji smjetaj.

Za oficire Treeg bataljona izabrao sam po Mustafinom savjetu, jednu lijepu kuu na ugluulice. Bila je u vlasnitvu bogatog Turina koji je u blizini imao etiri kue. Tri smo mu oduzeli zasmjetaj vojske, a etvrta je ostala njemu i njegovom haremu. On je sam izabrao koja e mu kuaostati.Nama je pripala jedna prostrana orijentalna kua. U prizemlju su bile svakodnevne prostorije, a naspratu su ivjele njegove tri ene. To da su u gornjim odajama ivjele ene, vidjelo se i po tome to suprozori bili zatieni gustim drvenim reetkama. Od prostorija u prizemlju kua je imala veliku i malusobu, kuhinju i prostranu konjsku talu. Kroz kuu su bogato izrezb arene iroke stepenice vodile nairoku verandu.

Ovoj kui pripada i prekrasan vonjak, ali je on od kue odijeljen zidom. U vonjak vode jednasasvim mala vrataca. Toliko mala da smo se sasvim morali sagnuti kad smo kroz njih prolazili. Cij eloimanje opet je bilo ograeno vrstim zidom, ija je visina dosezala do prvog sprata kue. U blizinikapije nalazila se mala kuica sa jednom sobicom; sigurno je to bilo mjesto za osmanskog domara iuvara. Kada smo stupili u odaje na prvom spratu zatek li smo vlasnika koji je jo uvijek pakovaostvari. Bio je to jedan mali ovjek, skoro komian, sa ogromnim krivim nosom i golemom bradavicomte sa gustom crnom bradom, koja je tek ponegdje poela sijediti. Na njemu je bila skupa odjea,prvenstveno svileni pojas majstorski primjerak orijentalne umjetnosti. Ostavljao je dojam veomabogatog ovjeka, to je i bio. Stojei pred nama gledao nas je nimalo ljubaznim pogledom, to je

3 pripadnik andarmerije, policijski oficir op.pr.)

sasvim razumljivo, mrmljajui neiskrenu dobrodolicu. Po njegovom nalogu sluge s u sve jastuke ikrevete odnijeli na sigurno, pa je nama preostalo da sjedimo i spavamo na golim daskama.

To je prevrilo svaku mjeru, pa sam naloio Barichu da diskretno kae Mustafi da smjesta rijeiovaj problem, kako ne bismo bili prinueni posluiti se stvarima iz njegove kue. To je izvrsnodjelovalo, poput magine rijei. Mustafa se uozbiljio i rekao vlasniku: ta misli, brate, gdje e ovagospoda spavati kad ti sve odnese. Gdje god hoe, to je njihova stvar, mrmljao je vlasnik.Vidi, brate, ovaj ovdje gospodin bimbaa, kojeg je poslao vapski car, neka ga Bog nagradi to miredovno daje plau, kae da nema dovoljno mjesta za smjetaj carskih vojnika. Ako ih ovdje ne uspijesmjestiti, morat e dio vapskih vojnika smjestiti i u tvoju kuu, gdje boravi sa svojim enama,namrgoeno mu je Mustafa govorio.

Ta mogunost, da vapski vojnici borave u istoj kui s njim i njegovim enama, potpuno jeparalizirala malog Turina.

Ukoliko vrati dueke, jastuke i jedan sto, ovaj gospodin bimbaa ti daje r ije da nee nijednogvojnika smjestiti u tvoju kuu, ponudio mu je Mustafa spasonosno rjeenje. Dok smo trepnuli, jastucisu vraeni na svoja mjesta i mi smo se zadovoljni udaljili.

Sljedeeg jutra smo se uselili. Tom prilikom vojnicima je proitana zapo vijest o tome kako semoraju ponaati. Zapovijest je nalagala da se tue stvari moraju uvati, da se stanovnitvo ne smijeuznemiravati. Svaka je kua imala vonjak, ali se voke, (poto je to bio period kada zriju) ne smijubrati i uzimati. Data je instrukcija da se te voke otkupe od vlasnika, poto stanovnitvo ivi od toga, a ijeftino je. Prema vlasnicima se moralo odnositi ljubazno i s uvaavanjem. to se tie njihovih ena,vojnici su se morali ponaati kao da one ne postoje.

Bili smo sigurni da nai momci nee praviti probleme. Ne samo da su bili posluni, nego im jebilo veoma stalo do dobrog glasa koji je pratio nau regimentu.- Ipak, uvijek se moralo raunati na izuzetke. -

Smjestili smo se u na novi dom. U domarevu kuu smjestili smo dvojicu ra unovoa iz 5. i 6.ete. Veliku sobu u prizemlju dali smo posluzi, a malu sobu konjuarima; oni su brinuli o naim dragimivotinjama, koji su nosili sanitetski materijal za potrebe itavog bataljona. Tu je rezervni ljekarbataljona, doktor Stocker, ljubaz ni medicinar vrio preglede. U velikoj sobi na spratu ivjeli su ostalipotinjeni bataljonci, njih petorica, i doktor Stocker. U manjoj sobi na spratu, veliine svega etirikvadrata, u koju su vodila mala vrataca, poput onih u vonjaku, bili smo smjete ni kapetan Steinberg ija. U ovoj je sobici bivi vlasnik usreivao svoje supruge, ispunjavajui svoje brane obaveze, otkrionam je Mustafa na mangupski osmijeh.

Pernati jastuci koje smo kapetan i ja nabavili na bazaru, sluili su nas veoma dobro. U naojsobi nije bilo divana, pa smo improvizovali sa koferima i jastucima. Ekseri na zidovima sluili su namkao vjealice i bili smo potpuno zadovoljni svojim smjetajem. Ako je bilo toplo, pokrivali smo sesamo kaputima, ako je bilo hladno spavali smo u odje i. Bilo kako bilo, najvanije je da smo podkrovom.

Bilo je mnogo smijeha u naoj sobici. Nezaboravni trenuci. Ukoliko ne bi izali u grad, naipotinjeni sjedili bi na rubovima naih improviziranih leaja i do kasno iza ponoi priali ale, viceve,doivljaje. Objedovali smo na verandi kad je bilo lijepo vrijeme. Ukoliko je bila kia, onda u sobi zapotinjene. Bilo je smijeha i za vrijeme tih obroka. Sto koji nam je vlasnik ostavio, prije se mogaonazvati malom toklom, irokom tek pola metra. Na njega s e mogla smjestiti samo jedna zdjela. E, okotakvog stola na divanima je sjedilo i jelo nas osam mukaraca. Izgledalo je kao da sjedimo jedan nadrugom. To je stvaralo komplikacije i izazivalo smijeha. Pukovnik grof Bolza bio je visok ovjek i nijeznao kud bi sa svojim nogama.

Kupili smo zemljano posue kako na limenim tanjirima iz oficirske kuhinje ne bismo opekliprste. Dan nakon to smo se smjestili vraao sam se kui i u dvoritu zatekao vlasnika. Razgledao jeelei vidjeti kako su se vabe smjestili u njegovoj najboljoj kui. Kada je probao zaviriti u naeprivatne prostorije, sluge su ga u tome taktino sprijeile.

Pozdravio sam ga po obiajima ove zemlje. Brzo mi je odzdravio i odmaglio kroz malavrataca. Slijedio sam ga da vidim ta ustvari hoe. P ogled mu je iao od stabla do stabla dok je etaovonjakom. Oekivao je da nee zatei niti jednu voku. Meutim sve voke koje su juer bile nagranama i danas su bile tu. Ovo je pomjerilo njegove horizonte shvatanja. Ljubazno mi se naklonio,nasmijeio i udaljio se.

ef kuhinje je javio da je ruak spreman. Otkako smo u Sarajevu uivamo u bogatstvima ukusa.Imamo meso, povre, krompire, voe... Sve one stvari kojih smo se luaki bili zaelji.

Tamam smo bili zavrili ruak i pili jaku crnu kahvu kad su n am sluge javile da je napoljuvlasnik kue i da je svim silama navalio da s nama razgovara. Dozvolili smo da ue.

Pojavio se na verandi sa velikom srebrenom zdjelom, punom prelijepog voa, koje je on linobrao iz mase drugih voki. Sada nam je to, pomal o sveano, elio ponuditi. Iako smo svi znali pokojureenicu srpsko-hrvatskog, dovoljnu za osnovnu konverzaciju, dobro nam je dolo prisutsvo porunikaBaricha, ve spomenutog prevodioca.

Rekao je Turinu da kapetan Steinberg pita koliko kota to voe. B ogami nita, odgovorio jeTurin potpuno iznenaen. Kapetan je insistirao da Turin kae svoju cijenu, ili da ode sa svojimpoklonom jer, kako je rekao, austrijski oficiri ni od koga ne primaju poklone. Kada mu je porunikpreveo kapetanove rijei, Turin se potpuno prenerazio. Nije bio kadar ni rije prozboriti. To mu sesigurno nikad u ivotu nije desilo. Na kraju je zamolio da njegov mali poklon ne bude odbijen, jer bi gato strano uvrijedilo. I tako smo prihvatili njegov poklon i pozvali ga da sjedne s nama i popije crnukahvu, koja je upravo posluena. Prihvatio je s radou na poziv. Ponudili smo ga duhanom, pa je sebismotao jednu cigaru. Sve vrijeme izgledao i drao se veoma stidljivo. Kada smo mu se zahvalili nanjegovoj panji, digao je ruke uvi s, kao da odbija te rijei i uzviknuo: Nita, nita! Na kraju smo murekli da bi nam uinio veliku uslugu kada bi nam svakodnevno isporuavao voe i mlijeko, dakako uzplau. Rado je prihvatio ponudu i obeao da e to uiniti za veoma povoljnu cijenu. Ot vorili smokonjak, te smo i njemu ponudili aicu.Morali smo mu se zakleti svim na svijetu da je to rakija, da nijevino. Nije nam ba vjerovao, pa je mirisao pie prije nego to ga je sasuo u grlo. Da, ovo zaista nijevino, potvrdio je.

Nakon druge-tree ae, postalo mu je ugodno. Nije vie bio stidljiv nego naprotiv, veomarazgovorljiv. Barich ga je s osmijehom upitao: Ti, ti si sigurno bio jedan od onih koji su pucali nanas kada smo napadali grad 4. To je Turin ustro opovrgnuo, pravei se nevin poput janjeta. Mi mu,dakako, ni najmanje nismo vjerovali. Onda smo ga upitali bi li pucao na nas da se sad vrati njegovavojska. Nisam lud. Nai kad dou prvo to urade jest da ti sve pokradu. Vai ljudi su potpuno drukiji.Da su nai na vaem mjestu, j a sad ne bih imao nijednu voku. Vi nita neete uzeti ako ne platite. Viste zaista estiti ljudi, rekao je sasvim iskreno.

Nakon etvrtog konjaka upitao nas je jesmo li mi pravi mukarci. Porunik Barich na to jerekao:Vidjeli ste u borbi da smo mukar ci, ba kao i vi.To mi je jasno, gospodine, nisam na to mislio. Mislio sam na injenicu da uope ne gledate nae ene.One su, sreom, sasvim mirne od vas. Kada bi dolazila naa vojska morali smo dobro sakriti naeene, pojasnio je. Bilo mu je objanj eno da su nai vojnici odgojeni u duhu potovanja tuegvlasnitva, bez obzira radili se o obinoj ljivi ili eni te da im je nareeno da ne smiju uznemiravatistanovnitvo, tim prije to su doli ovdje da ostvare red i mir.

Kao to italac vidi, sve smo uinili da ne uznemiravamo graane i da na najbolji nainpromoviramo svoje vrijednosti.Turin je zamiljeno klimao glavom dok je govorio:Da smo znali kakvi ste vi ljudi niko se protiv vasne bi borio. Svi bismo ostali kuama. Konjak je udario u noge, pa je on sad teko ustao,nerazgovijetno se zahvalio i otiao kui.

4 ( U to vrijeme nisu poznavali persiranje op.a.),

Nekoliko dana kasnije na Painom brdu sasvim se udomaio na bataljon. Poslije naegvojnikog objeda domarirali smo do cilja oko dva poslije podne. Ve sam rekao da su na stratekimtakama oko Sarajeva bili postavljeni vojni rovovi. Tu je i dalje bilo nesigurnosti te jo nije prestalapotreba za dranjem tih linija. Tek krajem oktobra reducirali smo ove strae.

Sa ovih mjesta najbolje se moglo osmotriti Sarajevo. Vojnici i oficiri poduz eli su sve kako bi sezatitili od varljivih vremenskih neprilika. Improvizirali su odlino s obzirom da nisu imali atore, anoi su bile hladne i vjetrovite na ovim planinskim visinama. Oficiri i vojnici iskazali su svojevanredne arhitektonske talente, za koje ne bi ni znali da ih imaju da ih ovdje nuda nije natjerala.Uglavnom, osvjedoili smo se u umjetnost improvizirane gradnje.

Sklonita su bila kamuflirana busenjem, a krovovi su sainjeni od isprepletenih letvica i granja.Zaista relativno udobno i izvrsno utopljena u okolinu sklonita. Meutim, kada bi padala kia, blatnjavekapi curile bi po glavama vojnika, te su tada izgledali kao da im je ten od okolade. To je bila jedinamahana ovim nastambicama, ali je, s obzirom na okolnosti, ne bi trebalo uzeti zllo.

Neka od ovih sklonita ranije su koristili pobunjenici koji su, povlaei se uklonili i unitilinosee krovne grede, to je nama uzrokovalo brojne komplikacije. Stolovi i klupe bili su jednostavnoali majstorski napravljeni. Leaji su bili us tvari daske privrene za pod prekrivene slamom. Ali, od teslame nije bilo kakve koristi; spava bi ve poslije par minuta leao na goloj dasci, a slama bi pobjeglalijevo i desno. Vrlo brzo, meutim, vojnici su shvatili da je svjea trava, a ne suha sla ma, daleko boljaprostirka. Kada smo mi stigli ve su u djelo provodili taj pronalazak;svjeu travu prostrli su pokrevetima, a suhu slamu zapalili pred ulazom. Taj potez imao je veoma koristan uinak, jer je dim brzorastjerivao bezobrazne mieve, koji su skupa sa vojskom uselili u ove zemunice.

Nakon to se vatra ugasila s radou smo mogli konstatovati da smo se potpuno rijeili tihdosadnih sustanara. Meutim bilo je ve kasno da zaponemo popravke na zemunicama, pa smo samonapravili planove za sutra i otili se odmarati.

Ni sat nismo s mirom leali, a ve je na nau zemunicu ponovo izvrena prava invazija mieva.Hrabro su juriali preko naih tijela i glava prema hrani, glodali su kone torbice i uasno cijukali.Cijelu no proveli smo u borbi protiv ove miije armije.

Poueni tim iskustvom sutradan je pred spavanje bila provedena opsenija operacija loenjaslame. Oko naeg sklonita dugo je gorio krug slame. S velikim nadama poli smo lei. Meutim,ponovila se sinonja situacija;svi mievi bili su na svojim mjestima im su se pogasila svjetla izavladao mir.

Sutradan sam dao prijedlog da sklopimo primirje sa naim dosadnjakoviima. Naime, prije negoemo lei, ostavili smo na stolicu ostatke hljeba i mesa, da se oni poslue. Uz svjetlost lampiona, k oji jegorio cijelu no, vidjeli smo da je sto potpuno prekriven i da vrvi mievima. Vremenom su bili svesporiji, da bi na kraju, siti do gue, otili spavati u svoje labirinte od slame. I mi smo tada mogli zaspati.Druge odbrane od ove napasti jednostavn o nije bilo.

to se tie naih rovova, oni su svakim danom bivali sve bolje utvreni, jer je svaka smjenastrae odreeni dio vremena radila na proirivanju rovova i njihovom dodatnom utvrivanju.

Sa desne strane rovova do prije nekoliko dana nalazio se je dan mladi umarak. Sada vie nepostoji svo drvee je oboreno. Korist od toga bila je dvostruka; prvo, nijedan ovjek ne bi seneopaen mogao privui do rovova, a drugo, to drvee naveer smo koristili za loenje vatre. Ovdjeozbiljno razmiljam da napi em odu naoj pjeadiji i njihovim lopatama. Jer, ono to su oni uspjeliuraditi uz pomo te alatke granii sa nevjerovatnim; pred tim lopatama nestala je itava uma (bezsjekire), iskopani su rovovi, lopatama su cijepali drva za potpalu i rezali meso! ak je bilo pokuaja daih se upotrijebi kao tave. To nije uspjelo. Da jeste, stvarno bi bilo previe.

Na linijama smo svakodnevno imali goste koji su nam, s vremenom, zaista prirasli za srce. Tigosti bili su mnogobrojni sarajevski psi. Ove jadne i bijedne p se vjerovatno su napustili njihovi ranijivlasnici. Voeni instinktom i glau nali su se u blizini naih rovova. Vojska ih je hranila otpacima, pasu uskoro nae rovove voljeli kao svoje kue. Ljudi su se dobro odnosili prema njima, a psi su to znali

uzvratiti. Osim to su bili dobra zabava vojnicima, uskoro su i sami postali nai straari. Svezani psiproveli su preko noi sa straom. Ujutro bi ih pustili da se istre. Uvijek bi se vraali kad namiriudoruak.

Psi su najivahniji oko devet ujutro, kada u gledaju tovarne ivotinje koje donose hranu zanaredna 24 sata. Oni pola sata ranije stre do grada i trkaraju za tovarnim ivotinjama, veselo lajui,sve do poloaja. Ipak najvie uzbuenja bilo je kada kuhari sijeku meso. Psi su stajali na potrebnojudaljenosti, maui repovima i gotovo se smijeei. Kada kuhar baci komad mesa on dadne znak zapoetak borbe.

Ponekad je bilo pokuaja da poneki pas pokua uzeti komad mesa sam. Ti bi pokuaji zavravaliudarcem u njegove slabine i pokajnikim skianjem.

Prednost njihovog prisustva bila je i u tome to uope nije bilo smrdljivog smea okopoloaja;svi nai otpaci zavravali su kao slasni zalogaji u njihovim stomacima. Neki psi toliko suomilili vojnicima, da su ih poslije odveli sa sobom kao ljubimce u Be.

Nije bilo nikakvih doivljaja vrijednih spomena tokom naeg etverodnevnog boravka napoloajima. Jedva smo doekali da se vratimo kui u tursku etvrt. U septembru su dodjeljivana vojnaunaprjeenja, pa je dolo do izmjena u regimenti. Na komandant batalj ona, kapetan Schmotzer, postaoje major i preuzeo komandu nad Treim bataljonom. Nama je stigao novi komandant iz 27. lovakogbataljona, major Ferdinand Schkrobanek, koji je 1859. godine odlikovan za zasluge, da bi 1866.godinedobio orden eljeznog kria za hrabrost. Dobili smo veselog i iskusnog komandanta, uvijek spremnogna alu, ali i cjenjenog u cijeloj regimenti.

Jutra smo uvijek provodili u vojnim vjebama, a poslijepodne smo jahali sa komandantom okoSarajeva. Jednog dana odjahali smo do doline Luk avice, elei posjetiti porodicu koja pravi kvalitetnodomae pivo. Nali smo i pivara, i njegovu enu, ali i mnogo naih zemljaka...

STRAUSZ ADOLF, BOSNI EN. LAND UND LEUTE.HISTORISCHETNOGRAPHISCH.GEOGRAPHISCHE SCHILDERUNGEN, WIEN 1883., II, 53-67.

BOSNA. ZEMLJA i LJUDI. HISTORIJSKI, ETNOGRAFSKI i GEOGRAFSKI PRIKAZ, BE, 1884.

Poto smo vam ve opisali stil gradnje i obiljeja mjesta detaljno emo opisati i dva grada.Dakako, najvie panje posvetit emo glavnom gradu. Po miljenju bosanskog naroda, Sarajevo jecentar ljepote kojeg ine monumentalne moderne zgrade, te sjaj i rasko, koje jedan grad samo moeimati. Ko je Sarajevo vidio, sve su mu se elje ispunile. Sa bosanskog aspekta Sarajevo je, bez sumnje,od najvee vanosti. Sarajevo je ogledal o Bosne. Naime, rijetko gdje ete nai grad koji tako vjernooslikava itavu zemlju.

Drugi gradovi Bosne, premda daleko manji, imaju karakter potpuno jednak karakteru Sarajeva.Ba kao to mali kolibri ima sve iste organe kao i kralj ptica, samo mnogo man je tako se i svakabosanska provincija moe ponositi da ima iste karakteristike kao i Sarajevo. Svaka vanija bosanskacesta vodi ka Sarajevu, najvanijem trgovakom i politikom sreditu.

Ko je u Sarajevu bio prije nekoliko godina, danas ga vie ne bi pre poznao. Glavni grad doivioje veliki preokret nakon okupacije. Na sve strane srest ete vidljive tragove napretka. Kao da se grad,uljuljkan tromom indolencijom Orijenta, odjedanput trgnuo iz sna pa sad naprosto pulsira ivotom. Danije bilo okupacije, to zasigurno ne bi bio sluaj. Grad se nalazi na 1750 stopa nadmorske visine.Omeen je planinama, Humom i Mrkvinim brdom na sjeveru, na istoku Bakijom i na jugu Trebeviem.Grad lei u kotlini. Centar je poput amfiteatra, a naseljeni obronci poput terasa. S a svih strana svijeta nagrad se prua zanosan pogled.

Grad je presjeen tokom Miljacke, rijeke iroke svega 80 -100 stopa. Kupole, bae, kue imunare utapaju se u areni prizor koji podsjea na prefinjeni rad nekog starinskog prsluka.

Panorama Sarajeva gledana iz daljine toliko je fascinantna, da s pravom moemo rei da nemamnogo takvih gradova na svijetu.

Popis stanovnitva iz 1879.godine pokazao je da grad broji 21.377 stanovnika. Od toga 14.848muslimana, 3.447 pravoslavaca, 698 rimokatolika i na kra ju 2.077 Jevreja. Dakle preko sedamdesetposto su muslimani.5

Treba spomenuti vremena kada je u gradu ivjelo i 60 -80 hiljada ljudi. Mnogi su, meutim,usljed burnih vremena i okupacija, odluili nastaniti se u mirnijim krajevima. O tome danas svjedoebrojne naputene kue. Navodno, muslimani su bili ti koji su masovno naputali grad i zemlju.

Kau da su bosanski muslimani najfanatiniji od svih muslimana koji su ivjeli u okvirimaTurske imperije. I danas glatko odbijaju svaki pokuaj reforme. Iako su i mali prilike potpuno seosvjedoiti u dobre namjere austrijskog cara, oni i dalje odmahujui glavom s nepovjerenjem gledajuna sve nae skupe investicije u Bosni. Po njihovom stavu da se primjetiti da su mirni samo zato to suna to primorani. O lojalnosti i prilagoenosti nema ni govora.

Sve slube Zemaljske vlade svoje sjedite imaju u Sarajevu. Ovdje se nalazi Vrhovni sud,pravoslavne i katolike bogomolje, Gimnazija, pravoslavna gimnazija, djevojaki dom, sveadministrativne i finansijske slube...

Rijeka Miljacka je devet puta premotena. etiri mosta su snane kamene konstrukcije,izgraene u 15. i 16. stoljeu. Njihova ljepota e se zasigurno dojmiti svakog putnika. Cijeli grad leina podruju neto veem od pola kvadratne milje. U dolini pokraj Milj acke kue su zbijene. Kako se tiredovi penju prema obroncima, bivaju sve rjei; sve je manje kua, a sve vie bai koje ih okruuju.

Ulice Sarajeva su uske i vijugave. Krovovi kue ne samo da se dodiruju, nego su skoro jednacjelina. To je neizecivo opasno kada doe do poara. Sarajevo je nestajalo u plamenu vie puta: 1480,1644, 1656, 1687. i djelimino 1878.godine.

Ulice su poploane kamenjem. Od okupacije su ulice Sarajeva osloboene smea i prljavtine.Zahvaljujui trudu policije, psi beskunici ne tumaraju gradom. Glavne ulice su lagano zadobileevropski izgled. Tu se umjesto malih zbijenih kuica danas nalaze evropske zgrade, izgraene odvrstih materijala, te gostione, restorani i kafane, takoer u evropskom stilu. Za javnu rasvjetu koristese petrolejske lampe, to godinje kota dravu oko deset hiljada guldena.

Meu najuglednije gradske zgrade ubrajamo Konak, koji se nalazi na desnoj (lijevoj, op.pr.)obali rijeke, zatim Filipovia kasarnu, izgraenu 1857.godine, oba beszistana sa svojim otmjen imduanima, koji su imovina vakufa, tursko kupatilo pod kupolama, novoizgraeni oficirski kasino, teataru emalui, stare begovske kue te nekoliko novijih privatnih zgrada.

Od crkava je najdominantnija pravoslavna crkva u glavnoj ulici Franza Josepha. To jenezgrapna graevina masivnih dimenzija obojena u bijelo. Crkva ima toranj, ali se on mora jo graditiuvisinu. Na tome upravo rade. Pravoslavci su i ranije pokuavali isposllovati dozvolu za podizanjetornja, ali su turske vlasti to zabranile, uz obr azloenje da bi tako crkva zadobila monumentalan izgled,to je protivno turskim zakonima. Taj zakon nalae da nijedna zgrada ne smije visinom nadmaitimunaru. Rimokatolika, kao i druga pravoslavna crkva, potpuno su neugledne graevine.

Treba spomenuti da je ogroman broj damija u gradu. Najvanija je Gazi -Husrev-begovadamija sa predvorjem, okruena zidom i utopljena u kronje drvea. U damijskom dvoritu nalazi sesveti bunar sa mermernom fontanom, gdje vjernici obavljaju svoja obredna pranja. Gornji dio, krovbunara, postavljen na stubovima, ima dosta slinosti sa bunarom Aja Sofije u Carigradu. Damijskopredvorje, poduprto stubovima, raskono je ukraeno. Tu se donese umrli muslimanski prvaci prije putana vjeni poinak, kako bi oaloeni izmolili posljednju molitvu za njega i izrekli posljednje zbogom.Unutranjost damije je u polumraku, pa se na zidovima tek razaznaju ispisani stihovi iz Kur'ana ilusteri koji vise sa plafona kupola. Udubljenje u zidu pokazuje pravac Meke, a pored njega s lijevestrane je postavljena propovjedaonica, sa koje se ita Kur'an ili dri propovijed. Desno od udubljenja je

5

mimber, uzdignuto mjesto sa kojeg se petkom i praznikom obavlja molitva za vjernike i sultana. Samovee i uglednije damije imaju mimber. Pod je pre kriven raznovrsnim ilima. to svjetlost jasnije ulaziu damiju, mi sve vie razaznajemo koliko su ti ilimi skupocijeni.

Muslimani izuvaju opanke u predvorju. Od stranca takoer oekuju da izuje obuu prije negoto stupi u damiju. Pored damije se nala zi kapela u kojoj poivaju kosti osnivaa i njegove ene . 6

Sarkofag Husrev-bega posebna je i raskona znamenitost; ogromnih je dimenzija, prekrivenskupim prekrivaima i mahramama sa zlatovezom. Preko svega je prebaena crna tkanina, sa zlatomispisanim rijeima iz Kur'ana. Na mjestu gdje mu je glava postavljen je ogroman turban. Uz Husrev -begov mauzolej priljubljen je neto manji onaj njegove ene. Graditelji su na zidu, kojim se dodirujuova poivalita, ostavili jedan prozor sa reetkama, kako bi njih dvoje se i vijekovima poslije mogligledati.

Uz Begovu moramo spomenuti i Carevu damiju na lijevoj obali Miljacke u blizini Konaka.Njena munara, visoka 25-30stopa, izdie se iz manjih i veih damijskih kupola. Na iljastom vrhumunare postavljen je polumjesec, a ispod, skoro takoer na vrhu, tik ispod krova, nalazi se terasica kojaokruuje munaru, s koje mujezin pet puta dnevno poziva na molitvu. Munare slie jedna drugoj, azgrade damija, iako meusobno nalikuju, ipak se razlikuju. Ulaz svih damija je na sjeverozapadu,kako bi se muslimani im uu u damiju odmah nali lice u lice sa pravcem gdje se nalazi Meka.

Sarajevo ima 42 kamene damije; sve ostale su drvene. Nakon okupacije mnogo drvene damijesu stradale u poaru i do dan -danas nisu ponovo izgraene. Pojedine damije bile su u nekoj vrstivlasnitva pojedinih porodica. Nakon to su te porodice napustile grad i damije su ostale puste. I danassu to naputene bogomolje. U njima su do 1882.godine bile smjetene vojne strae, poto drava nijeimala novca za njihov smjetaj. U ulici Fahadija (greka, ulica Terezija op.pr.) malazi se jevrejskasinagoga. Pored nje je jo jedna sinagoga, ve stoji zakljuana i naputena. Obje sinagoge graene suod vrstog materijala. U njihovoj unutranjosti nalaz e se galerije za ene. To su molitvene kuepanskih jevreja, koji ovdje obavljaju svoje udne i zanimljive vjerske obrede. Inae panske jevrejeSarajlije smatraju domaima. Za razliku od njih ovdje postoji i mala grupa novodoseljenih jevreja, kojise zadugo nee smatrati domaima, ija bogomolja je smjetena u jednoj kui u ulici Franza Jozefa.

Stranac e se, etajui ulicama Sarajeva, zauditi kad vidi skoro u svakoj ulici javne esme, ijese vode nikad ne zaustavljaju, ni po danu, ni po noi. One vijek ovima tako teku i poje. Kristalno istavoda tee iz cijevi, as privrene za kameni zid, as za drvenu ogradu. Mislim da niko nije izbrojaokoliko ih ima. Zasigurno mnogo, jer svaki ovdje bogatiji musliman rado e izdvojiti novac za gradnjuesme. To je skoro religijska obaveza, sticanje velikog broja dobrih djela. Jer koliko se samo ednih tunapije, putnika osvjei, vjernika opere pred molitvu...

Mnoga razbacana groblja nalaze se u sreditu grada. Pored skoro svake druge tree kue naiiete na mala groblja. Mnoga groblja smjetena su oko svih damija. Boije njive!

Kada se ima u vidu muslimansko pravilo da se grob ne smije dirati, dakle da na tom mjestumnogo godina niko zasigurno nee biti pokopan, moete samo zamisliti koliko su se groblja proiri la.Mnoga od najveih grobalja sa najmonumentalnijim turbetima nalaze se u centru grada. Pogaate, nesmije se ni pomisliti tu kopati i graditi. Zbog toga ete vidjeti da nova groblja vie ne niu u naseljenimkvartovima, nego na rubovima grada.

Ba kao to se fizionomija ulica promijenila, i stanovnitvo se promjenilo. Pored stare bosanskenonje vidjet ete i francuska odijela, a iz mase turbana izronit e eir trgovca ili inovnika. Poredene pod feredom ulicom koraa dama odjevena po evropskoj modi, sa eirom ukraenim perima.Kada su se prve ovako odjevene ene pojavile u Sarajevu izazvale su opu sablazan, pa i osudustanovnitva. Danas su one jedno od lica grada, toliko uobiajeno da se ni djeca vie ne obaziru na njih.Stranac e tek iz radoznalosti i doivljaja egzotinog staviti fes na glavu. Ne moemo rei da je ova

6 To je netano, pored Husrev-bega, sahranjen je Murad-beg, op.pr.

arolikost stigla sa Austrijom. Naprotiv, Sarajevo je oduvijek bio grad kontrasta, nadmaivi u tomedruge gradove Osmanske carevine. Nae prisustvo samo je dodalo nove boje njegovo j ivopisnosti.

Mukarci su ovdje veoma lijepi. Ulice su pune ovih visokih i lijepih ljudi, u njihovoj istoj izanimljivoj nonji. Sarajevsko stanovnitvo, naroito muslimansko, veoma je svijetle puti. Istovremenosu i snani, to je rijedak sluaj kod pl avih ljudi, koji su uglavnom njenije konstrukcije. Svaki, pa inajobiniji musliman, prema kraninu e pokazati ponos i nadmo, vie nego ijedan na visokiaristokrat. Uprkos tome muslimani su mirne prirode i ne priaju puno. Kao da se plae da e otkrit ineku tajnu ako progovore. Nikada nisam vidio djecu tako ozbiljnih lica i zrelih manira kao to je tosluaj sa djecom bosanskih muslimana. Kao da se raaju sa ezdeset godina. ini se da potpunorazumiju ozbiljnost situacije koja je u Bosni nastala nakon okupacije; koliko je to iskuenje za njihovuvjeru i nain ivota. ivahnost i divljenje neemu ipak se moe proitati u njihovim oima. Meutim,ba kao i odrasli, ne bi to ni za ta na svijetu jasno iskazali.

Orkestar prolazi povremeno ulicama Sarajeva , ali nikada neete vidjeti da za njim tre djeca,kao to je to kod nas sluaj. Ponaanje ove djece je detaljno usmjereno. Ono je tek dio tihog politikogprotesta odraslih.

Nonje svih naroda Bosne ba se i ne razlikuju. Prije ete ih razlikovati po njih ovom dranju ifizonomiji; muslimana ete prepoznati po mirnom i dostojanstvenom stavu, pravoslavca po zaraslimsastavljenim obrvama i dugim tamnim brkovima i prodornom pogledu s kojim nisi naisto ta smjera,katolika po njegovoj otvorenosti i iskrenoj po drci Austriji, a jevreja po ustrim poduzetnikimpokretima.

Ovdanji pravoslavci ostavljaju jednak utisak kao ugarski Srbi. Oni se odijevaju raskonije odkatolika, a i bogatiji su od njih. Jevrejska nonja slina je onoj koju nose bogati muslimani. Kadzakorae u starost, oni puste brade, stave turbane i odjenu duge kaftane. Kada ih posmatrate, ovakogorde i patrijarhalne, uini vam se da vidite likove pristigle sa stranica Starog zavjeta. U ruci vrte svojukrunicu sa bobicama od jantara kako bi ubili do sadu beskrajnih sati.

Muslimanke na ulicu izlaze lica i tijela potpuno prekrivenih. ene drugih vjera ne pokrivajulica, a rijetko i glave. Muslimanske ene strogo se pridravaju zakona i Kur'ana, koji nalae da niko nesmije vidjeti njeno lice izuzev mu a, djece i najbliih srodnika. Dodue, ima u Sarajevu nekolikofamilija koje dozvoljavaju da im se ene kreu pokrivene pomalo prozirnim velovima. Meutim, drugimuslimani na to gledaju ne krijui prezir.

Cigani u Bosni su se priklonili muslimanskoj vjeri. Meutim njihove ene i kerke ne nose veopreko lica. Zbog toga oni nisu priznati od muslimana, pa ih ak ni u damije ne putaju.

Ciganke su jedine muslimanske ene u Bosni koje stranac moe vidjeti bez vela. Vjerovatno tulei barem dio arolije ciganskih mahala, u koje stranci tako vole zalaziti.

Moramo priznati slijedee; bosanske ene nisu tako lijepe kao mukarci. Prelijepi su i plavi,kakvih ih je veina, ali jo su ljepi ako se dese tamnokosi. Djevojke im se mogu smatrati lijepima do13-14 godina; kada se obino udaju. Poslije udaje ubrzano stare i propadaju. Nakon udaje tako sepromijene, da u jednoj dvadesetogodinjakinji vie neete nai ni traga onoj jedrini i mladosti kakve jeimala kao petnaestogodinjakinja.

Njihove noge i ruke su masivne , nos povijen, usne tanke, a velike oi jo veim ine dugetrepavice. Tokom praznika moete ih vidjeti kako stoje na svojoj kapiji, posmatraju prolaznike i urazgovoru ubijaju dokono vrijeme. Sveana odjea im je raskona i bogata. Za vrijeme praznika sva ka,pa i najsiromanija bosanska ena nosi nakit ili barem neto to svjetluca. Bisera na vratu i u kosi nenedostaje. Nema veze to nisu pravi, to su stakleni. Na ulicama moete vidjeti samo kranke.

Muslimanke, iako potpuno pokrivene, nikada neete vi djeti da stoje na ulici. To je ispodnjihovog dostojanstva. Samo u rijetkim prilikama izau same iz kue. Samo tokom praznika moete ihvidjeti kako u grupama odlaze u kupatila ili u posjete. U kuama muslimanke nose ivopisnedopadljive haljine. Na ulicam a, meutim, u svojim dugim feredama i utim ravnim izmama slika su iprilika nezgrapnosti.

Do nedavno eljeznika pruga nije vodila do Sarajeva, pa se putnik morao truckati na koijiulicom Franza Josepha. Poslije vonje tom neravnom ulicom osjetili bi ste se kao da vas je cijelu noneko drmusao. Netom poslije okupacije potanska koija koja je ila na relaciji Zenica -Sarajevo bila jenajudobnije prevozno sredstvo. Tim kolima prelazili biste dva kamena mosta preko Miljacke. Ukolikobi se stranac uveer vozio ulicama grada ovom koijom, ugledao bi kako za kolima tre ljudi jadnogizgleda. Trka bi trajala i petnaestak minuta. Zaista se ovim ljudima mora priznati da su u dobrojkondiciji. Uinilo mi se da bi se bez problema mogli takmiiti i sa snanijim i brim konjima. Ovi ljudisu Sarajevski nosai, koji prenose prtljag za nekoliko krajcera. Na ovaj nain, trei za koijama, oni sebore za komadi posla. Oni ne nose uniformu niti broj, ali se njihov posao smatra zanatom. ak sudobili i odobrenje vlasti da to smiju raditi, kao i garanciju da su sasvim pouzdani. Moete ih prepoznatipo debelom uetu koje nose umjesto pojasa. Nosai se uglavnom okupljaju na ariji, ali ih ima i uoblinjim ulicama. Oni su veoma snani iako, tokom cijele godine ive samo od hljeba i sira, jernjihova primanja nisu dostatna za bolju ishranu.

Najinteresantniji dio Sarajeva je arija. Ona lii na ogromno dvorite u ijim su ulicama jedando drugog poredani mali duani. Slika je veoma misteriozna nou dok grad miruje. Ko nikad nije vidioOrijenta neka doe u Sarajevo pa e ga vidjeti, upoznati i osjetiti. Ko ariju posjeti oko deset ujutro,dobit e sliku o trgovakim, zanatskim, socijalnim i proizvodnim odnosima cijele zemlje. areniju slikune moete vidjeti ni u udnim snovi ma. arija se sastoji od 30 -40 ulica, koje vrve posjetiocima. Uduanima se roba i proizvodi, a ne samo prodaje.

Pored toga to su trgovine, oni su i radionice. U 10 -20 duana prave se opanci, pored njihkrojai iju garderobu, kovai lupaju po vrelom eljezu, pekari peku tanke okrugle hljebove(somuneop.pr.). Razne zanatlije izrauju razne predmete za domainstvo. Moete vidjeti i pokrivene ene kojeprodaju svoje rune radove; vezove, mahrame, ilime...

Vjeti hadija proizvodi masu raznoraznih ibuk a. Ipak najbrojniji su kotlari koji izraujuposue i druge predmete od bakra (kazandije op.pr.). Osim toga oni su i najuticajnija i najuglednijagrupa ljudi na ariji i veinom su muslimani. Ujutro svi kreu u ariju; neki da prodaju, neki da kupe,neki da posjete prijatelje i drue se, neki jednostavno da prohodaju. Mala drutva utke sjede uduanima, pomiui svoje turbane tek da bi srknuli gorku kahvu ili prinjeli ibuk ustima. Svakog danaoni se ovako drue i odmaraju oi i due na uvijek istom pri zoru arije, koja opet uvijek iznova pruanove i nepoznate drai.

Ovdje ete nai i potpuno bosanske kafane u kojima nema ni traga evropskim utjecajima. Onesu po cijeli dan prepune gostiju, a stalni gosti okupiraju i prostor pred kafanom. Oni kahvu ugl avnomispijaju na kredit. Vrlo je interesantno vidjeti sve te silne raune ispisane kredom po zidovima.

Ipak, najvea dra arije upravo je ivahnost koja bruji sokacima. Muslimani, krani i jevrejinude u duanima svoju robu, zanatlije bez urbe stvaraj u svoje proizvode, kazandije svojim ekiimatako snano lupkaju i udaraju da prolaznik zaglui, vjeti nosai na glavama nose ogromne tepsije sahranom i drugom robom koju nude prolaznicima, a slijepac melanholinim glasom pjeva o narodnimjunacima, ljubavi, mladost, borbi, srei i tuzi. Njegov glas je jednolian i otegnut, pa stranac koji nerazumije jezik nikad ne bi mogao pogoditi o emu pjeva. U ruci onog ulinog slijepog pjevaa nalazi seinstrument sa jednom jedinom icom, kojim on svoju pjesmu prat i. Malo ko obraa panju na njega islua rijei pjesama. Tek jedno dijete stoji pored njega i paljivo slua velike rijei koje slijepac pjevaiz dubine svoje due, pokuavajui taknuti srca prolaznika.

Ovaj areni, veseli i buni ivot toliko vas ponese da potpuno zaboravite na neravnu kaldrmupunu rupa pod vaim nogama. Jer etnja arijom prava je pustolovina, koja se sastoji od probijanjakroz masu kupaca, etaa, etaa i uglednih begova na rasnim konjima, koje okruuju brojne slugeodgurajui ustranu prolaznike kako bi svome gazdi raskrili put. Hajkai uzvikuju, konji njite, azaptije (policajci op.pr.) sa fesovima na glavi nastoje napraviti neki red, iako im se po ponaanju vidida im do reda ba i nije previe stalo. Na ulicama arije nalaze se b rojne javne esme, kako bi vjernicibrzo mogli obaviti obredna pranja prije molitve, a edni se napiti.

Kada mujezin sa damije oglasi zalazak sunca i pozove na predveernju molitvu, svi duani sezatvore i u roku od samo nekoliko minuta arija sasvim opu sti. Muslimani idu u damiju, a krani ijevreji svojim porodicama. Nikome na licu ne moete proitati da li je zadovoljan poslom tog dana ilinije. Nevjerovatna ravnodunost i pokornost sudbini je ono to moete itati na njihovim licima. Takvoto moete sresti na Orijentu i nigdje vie.

Duani zatvaraju kod zalaska sunca, a otvaraju oko devet sati izjutra. Moramo spomenuti da sena ariji slavi tri dana u sedmici. Muslimani slave u petak, jevreji u subotu, a krani u nedjelju. Svakakonfesija duboko potuje svoju religiju. Nita manje ne potuju ni religije svojih komija. Naime, tolikopaze da ne poremete osjeanja drugih da se u ova tri dana ak i trgovina svede na nuni minimum.

Sarajevo ima dva specifina bazara. Prvi je Bezistan u ulici Franza Jos epha, a drugi je smjeteni jednoj kamenoj graevini na vrhu arije. Bezistan je dugaka nadsvoena hala uz ije su zidovesmjeteni mali duani, skoro kabine. Ovdje su samo ugledni trgovci koji su kadri vakufu platitli visinuzakupa. Trgovac u Bezistanu nije isti kao drugi trgovci. Trgovati u Bezistanu stvar je prestia. Bezistanje do pola ukopan u zemlju, pa ljeti posjetioci ovdje svraaju ne samo da bi kupili nego i da bi serashladili.

U duanima moete nai mnotvo vrijedne i neobine robe, meu kojo m i austrougarskeproizvode, koji su ovdje na cijeni, pa su stoga i skuplje od domaih, moete kupiti. Na sve strane vrviod robe; ibuci od jasminovog ili trenjinog drveta optoeni zlatom, ilimi, ferede, srebrene iposrebrene sitnice itd.

Ponos Bosne su njihove nacionalne kape, predmeti od jantara i service za kahvu sa prefinjenimduborezom. Ulazak u Bezistan donekle podsjea na nae trnice na kojima se u nepregledno arenilostopi stara i nova, jeftina i skupa roba.

Ukoliko trgovac mirno sjedi, p ui i bez nestrpljivosti eka muteriju on je zasigurno musliman.Uvjeren sam da je njegov dnevni Pazar daleko manji od onog koji zarade agilni i napadni jevrejski ikranski trgovci. Oni najbolje muterije salijeu na ulici i uvlae ih u svoje radnje pre d nosom svojihkolega muslimana. To muslimana nimalo ne nervira. Navikao je na to. Osim toga on vrsto vjeruje dae zaraditi tano onoliko koliko mu je sueno, trudio se ili ne.

Bosanac voli da njegovo oko uiva u ljepoti, pa zlatoveze virtuoznih oblika i ara postavljajudoslovce na sve; ikebane, ferede, cipele, kape stoljnake...

Kada ovdanji trgovci hvale svoju robu, oni se toliko uive da te situacije postaju gotovokomine. Kao da mi pojma nemamo o bekoj, petanskoj i transkoj robi. Oni pak gor ljivo tolikohvale svoju ove imitacije kao da su to sve samo dragocijenosti iz Indije, Japana i Carigrada.. Sposebnim zanimanjem gledali smo ukrase za ene; minue i igle za kosu sa specifinim bosanskimfiligranskim radovima, autentini su proizvodi. Sv e drugo su bjelosvjetski plagijati, i uvoz izaustrougarske.

Rumelijski trgovac prodaje originalno ruino ulje koje je ovdje dovezeno ak iz tataristanskoggrada Kasanlika. Ovdje u Bezistanu prodaje se raznobojna minka za lice, ruke, nokte i kosu. Ova rob ase mnogo kupuje, to svjedoi o velikoj tatini bosanskih ena. Ova potreba za minkom i drugimsredstvima za uljepavanje veoma je rairena u Orijentu.

Nakon okupacije oko Bezistana su nikle mnogobrojne evropske radnje iji veliki natpisiprivlae kupce. Moete tu nai parfimerije, prodavnice escajga, odjee i druge raznovrsne radnje. Onejo nisu poluile znaajne poslovne rezultate, ali bez sumnje u budunosti imaju perspektivu. Njihovnajopasniji konkurent je domai veletrgovac. Ovdje ih ima trideseta k, od kojih su veina pravoslavci, tenekoliko muslimana i jevreja.

Prije okupacije oni su nosili cjelokupnu trgovinu, snabdijevajui robom i glavni grad i drugegradove u zemlji. Nakon okupacije njihov se promet smanjio. Veletrgovci nemaju nijednu vlasti turadnju, nego samo drugim trgovcima prodaju svoju robu, uskladitenu u velikim magacinima saeljeznim kapijama. U tim magacinima uvaju se velike zalihe kahve, rie, eera, tkanine, mahrame,vunene i svilene materijale, namotane u velike rolne itd. Pro daju se po povoljnim cijenama, kako bi i

trgovci mogli zaraditi prodajui ih. Ovi veletrgovci svoje su poslovanje povjeravali poslovoama, kojisu imali zadatak biljeiti sav robni promet. Meutim, ne moe se rei da su oni ba uredno vodili knjigeulaska i izlaska robe iz magacina.

Veletrgovcima koji su ovdje doli nakon okupacije trebalo je dosta truda i ulaganja kako bi stalirame uz rame domaim veletrgovcima, koji su napunili robom svoja skladita prije ustanovljavanjavisokih carina. Plaanje carina izazvalo je znatno poveanje cijena. Domai veletrgovci, zbog toga, tosu se snabdjeli robom prije nego je nastala obaveza plaanja carina, prodavali su robu ispod cijene,pogotovo eer i riu. To je izazvalo i jo donekle burna negodovanja novih veletr govaca.

Neto prije okupacije u Sarajevu je bilo izgraeno nekoliko gostiona i hanova u viem stilu.Jugozapadno od arije, na uzvisini, nalazio se hotel Orijent, koji je mogao zadovoljiti evropskestandarde. On je raspolagao, uz gostionu, sa nekoliko k onfornih soba, restoranom i kuhinjom. Ostaligradski hanovi bili su ispod evropskog prosjeka, ali su oni zadovoljavali potrebe bosanskogstanovnitva.

U ulicama Franza Josepha i emalua nakon okupacije nikla su moderna evropska zdanjahotelskih zgrada, koje su gradili i domaini i doljaci. Pored kafana namijenjenih Bosancima poele suse otvarati biljar sobe sa velikim ogledalima i mermernim stolovima, gdje se uz pie mogu itati stranenovine. Jo uvijek su Bosanci rijetki gosti u modernim kafanama. Ipak , mnogo ih je vie nego godinu -dvije ranije. Po tome moemo zakljuiti da se polahko navikavaju na nae prisustvo i na nain ivota.Ve ima nekoliko mladih Bosanaca koji su se prouli kao izvrsni igrai biljara.

Uz stare kuhinje smjetene u mizernim da arama izgraeni su veleljepni restorani sa bogatomponudom, u kojima se moe objedovati a la carte. Najbolji sarajevski restoran bez konkurencije jeonaj u oficirskoj kasini; to je nova, lijepa i raskona zgrada na otvorenom trgu, gdje se organizujuplesovi i koncerti.

Kada su u pitanju duhovni uici treba spomenuti teatar koji je osnovao jedan ugledni panskijevrej. Tu se zimi mogu pogledati drame, komedije, opere i operete na njemakom jeziku. Domaestanovnitvo uope ne mari za ovu vrstu umjetnosti, pa teatarske predstave uope nisu posjeene.Malobrojna publika sastoji se od oficira, slubenika i trgovaca doljaka. I ova publika dolazi vie zbogdrutva i druenja nego zbog predstava. Bosanci koji ne posjeuju ove amaterske predstave, ruku nasrce, ne gube puno.

Sarajevo je toliko lijepo da su austrougarski muziari masovno pohrlili ovamo. Oni sada svirajupo luksuznim restoranima dok gosti sjede i objeduju. Mislim da veoma uivaju jer ih se ovdje uzdie uvrlo ugledan sloj.

Jedna ena vie uz gitaru. Poslije nje svoj repertoar izvodi drugi pjeva, iji se nastup s pravommoe nazvati direktnim napadom na moralne i estetske vrijednosti.

Srea da ljeti ovdje svi praznuju. Ko bi se maltretirao sa ovim bezveznjakoviima kad moe umiru i slobodi provoditi vrele dane u prirodi, na otvorenom, u prelijepom sarajevskom okruenju. Jedandio stanovnitva ide kolima ili konjima na izvanredno kupalite na Ilidi, a drugi dio penje se premastarom gradu, ka tvravi, odakle se moe baciti neopisiv pogled na areni ilim glavnog grada.

Ipak najvie ljudi odluuju otii na Trebevi, odakle se prua najljepi pogled prema svimstranama grada i okoline. Na takve izlete ponese se i hrana, te se vrijeme provede u ugodnom druenjui veselju uz bosansku gitaru.

Dok se mladi vesele, stariji prepriavaju svoje negdanje doivljaje, ili jednostavno ute,utapajui se u dim duhana, prirodu i neporemeeni orijentalni mir.

Na planini Trebevi mladi pleu za prazninih dana. To im ujedno bude prilika, ne samo da seprovesele, nego i da iskau meusobne emocije.

U prvom dijelu ove knjige, gdje govorimo o etnografiji, opisivali smo plesove ovog naroda, kojiimaju veoma vanu ulogu u porodinom i drutvenom ivotu.

U okolini Sarajeva, kao i u cijeloj Bosni, noi su hladne. Zato se ovi ljudi, prije mraka,zatvaraju u svoje domove.

Nou je Sarajevo mirno, kao i svaki drugi orijentalni grad. Tu i tamo moete vidjeti ponekogslugu kako nosi svjetiljku, osvjetljavajui gazdi put kojim se kree. Noi se provode u krugu porodice,a samo se mukarci meusobno posjeuju. U kuama uglednih begova uveer se skupljaju njegoviprijatelji i tu pretresaju javna i privatna pitanja. None posjete imaju veoma veliku vanost, pogotovokada se vre u nemirnim vremenima, pa ih policija prati sa velikom panjom. Velika bura koja jeprotutnjala ovom zemljom bila je posljedica ovog tajanstvenog nonog sastajanja.

J. Nohavec, Im Fluge durch Neu Oesterreich, Theresienstadt, 1885.

LET NOVOM AUSTRIJOM

Ve dugo moj duh prieljkuje upoznati novoosv ojene austrijske zemlje. Toliko sam uo oprirodnim ljepotama Bosne i Hercegovine o plodnosti njenih krajeva i neobinim stanovnicima, da samodluio lino se u to uvjeriti.

Naalost morao sam to zbiti u samo 14 dana, koji su morali biti dovoljan period da u njemuzadovoljim svoju e za upoznavanjem ovih krajeva.

Osobe koje su boravile u Bosni i Hercegovini savjetovale su mi da krenem preko Banje Luke,Jajca i Travnika u Sarajevo, a potom da se vratim kui preko Mostara i Dalmacije.

Putovanje sa prijateljem istih elja bilo bi daleko ugodnije. Sreom, uspio sam nai jednogtakvog. Mnogo su nam koristila njegova poznanstva u vojnim krugovima. Naime, du itavog puta onasu nam lake otvarala sva vrata i pomagala savladati prepreke.

Nakon izvjesnog vremena i ja sam se, na svoju radost, osjetio dijelom tih krugova. Tu epizodunikada neu zaboraviti i uvijek u je se rado sjeati.

* * * *

Ostavljali smo Visoko kada je no poela padati. Odustali smo od razgledanja ovog gradia jerje mrak bio gust i bez mjeseine. Sjedili smo nemirno u osvijetljenom kupeu, nestrpljivo oekujui dastignemo u glavni grad zemlje.Na eljeznikoj stanici zatraili su da pokaemo pasoe, isto kao prethodno u Banjoj Luci. Predstaninom zgradom stajali su fi jakeri na kojima su bila napisana imena hotela. Nedaleko od njih bio jeparkiran vagon sa konjskom vuom, koji je saobraao na relaciji eljeznika stanica - grad.

Redari i slubenici na stanici bili su odjeveni u odore svojih bekih kolega. Nismo imali os jeajda smo u Sarajevu. Prije bi rekli da smo stigli u neku tipinu austrijsku provinciju.

Ranije smo telegrafski rezervirali sobu u hotelu Evropa. Stoga nas je na stanici saekao agenthotela pored koije na kojoj je pisalo Hotel Evropa. Prema gradu smo sporo napredovali, s obziromda su ulice bile posute krupnim ljunkom. Pri krtom svjetlu uline rasvjete razaznavali smoimpozantne evropske graevine u glavnoj sarajevskoj ulici Franza Josepha. Konano je fijaker skrenuolijevo i nali smo se pred glavnim ulazom u na hotel. Zvonce je zazvonilo.

Konobar u fraku sa bijelom kravatom i sobarica sa besprijekorno istom bijelom kapicomljubazno su nas poveli do sobe, koja je, na nae zadovoljstvo, bila luksuzna i konforna. U prostranomhotelskom lokalu, svi stolovi su bili zauzeti; za njima su sjedili oficiri, inovnicic i dame. Ba kao i unaim restoranima, i ovdje su konobari, sa nametljivom ljubaznou i revnou, svako malo prilazilistolu i zapitkivali treba li goste usluiti. Moj saputnik susreo je ovdje neke svoje poznanike i prijatelje,koji su nau malu dvolanu druinu razveselili.

Iste veeri kad smo stigli, bila je subota, mogli smo kod oblinje damije pogledati izvanredniderviki vjerski ritual. Stajali su u krugu maui glavama, uz izgov aranje jednolinih ali upeatljivihrijei. Kako je vrijeme odmicalo, pokreti su bivali sve bri i snaniji, dok su se vrtjeli oko sebe. Kada jenjihov zanos dostigao vrhunac i kad im je znoj natopio ela, pali su. Ritual je bio gotov.

Doruak je u restoranu hotela bio odlian. S uivanjem smo gustirali kahvu i pecivo,prelistavajui novine kako bismo saznali novosti u naoj domovini. A onda smo krenuli.

Prvo smo posjetili veliku i lijepu pravoslavnu crkvu, koja je ovdje izgraena za vrijeme turskevladavine. nakon etnje novoizgraenim dijelom grada svratili smo u Potu kako bismo preuzeli pismanaih porodica, a potom se zaputili u telegrafski ured kako bi im odgovorili i javili da smo sretno stigli.Na svim osvojenim podrujima vojna ruka upravlja potans kim i telegrafskim slubama. Ve u BanjojLuci zaudio sam se nad enormnim taksama koje treba uplatiti da bi se poslala poruka u Austriju.

Mislim da bi trebalo olakati, a ne oteati, ljudima koji se ele javiti u svoju domovinu. Trgovci i drugiposlovni ljudi muku mue i sa cijenama eljeznikog transporta u okupirana podruja.

Nedaleko od pote nalazi se stara turska kasarna, u kojoj je sada naa pjeadija. To jedvospratna zgrada impozantnog izgleda. Unutranje odaje i stepenita su od drveta, to upoz oravakoliko bi bilo opasno da ovdje izbije poar.

Odmah pored je zgrada Konaka, koja danas slui za rad i smjetaj komandanta vojske inamjesnika ovog dijela okupiranih podruja. Konak nalikuje dvospratnoj seoskoj kui, zatienojtankim ali visokim zidovima. Unutranje prostorije su svijetle i iroke. U okolini su austrijske vlastiuredile prostrane i idiline parkove.

Nedaleko odavde nalazi se crkva i samostan, gdje franjevaki redovnici obavljaju svoju slubu.Ona je za sada jedina bogomolja ovdanjih k atolika. eljeli smo baciti pogled na Sarajevo, pa smo seodluili popeti do tvrave na brdo, sa koje se prua pogled na itav grad, pogotovo njegovu istonu isjevernu stranu. Prijatelj moga saputnika bio je toliko ljubazan da nam je postao vodi. Prvo na s jeodveo u jednu albansku kafanu, gdje smo popili nekakav gusti bukuri. Potom smo poeli uspon dotvrave strmim ulicama.

Sarajevo je smjeteno u dolini. Potpuno ga okruuju obronci brda i planine. Sredinom dolinetee M