Salih Sabanovic: Gdje si Sarajevo.pdf

7/24/2019 Salih Sabanovic: Gdje si Sarajevo.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/salih-sabanovic-gdje-si-sarajevopdf 1/59



1

SALIH ŠABANOVIĆ

GDJE SISARAJEVO,GRADE MOJERADOSTI

U MLADOSTI

2002



2



4



5

SARAJEVO

NEKADISAD



6



7

SARAJEVO NEKAD I SAD

Tu su stoljeća stala. Nešto traže.Koraci valcera,tanga,

pa i trećeg plesa.Tu su sasvim blizuu jednom nizu.Kao da čekajuoči baronesa

leptir mašnevelikih knezovasusret princeza.Igru velikog pokera.Dok se iz dvoranedanas čuje pjesmačuvenog rokera.

Danas ništa nema. Ni blještave carskekrune,ni Gavrila Principa,ni kraljičinih safira.Tu se danas mladidružei rok muzika svira.BaščaršijomSarajlije kružejednom dušom dišu.Ćevapi i salepi

mirišu i mirišu.



8

MOSTOVI MILJACKE

U vedroj noćiu sjaju

i treptaju.Kao biseri

u ljepoticekoji bijelo lice

i grlo krase.U magli sete ljepote gase.

Po danukao rukavi

bajramskog kaputa.Zavidna je svaka

druga rijeka,jezero, more

i kamen s planine. Na kojem se nakon

zorekraj kozjeg puta

iz sna budi

zmija ljuta.



9

VRELO BOSNE

U zemlji Bosnijedno vrelo čudno,

rađ a rijeku.Prvo malu pa veliku.Istog imenakao i zemlja Bosnajoš od davnog vremena.

U zraku

po danu i mrakukapi vodekristalno čistekao suze.U buntu izvorana mlijeko ličeiz vimena koze

kojeg spretnim rukamadomaćica muze.



10

Ljepota te očara. Misliš u sebida te oko vara

da to nije vrelo Bosne

i korak u skoku bez štapa. Već Amazon rijeka.

Pa čak da si naPegazu

doletioi do Nijagarinog slapa.

Ljepota je ovdjekratko stala

i trajno ostala.



11

RIJEKA BOSNA

Kroz polja rodna plodnatiho tečekao bakašto sporo korača.O prošlosti Bosneunuk

pored rijeke baku svašta pita

dok se u sepete beru zrela žita.

Tjesnacima,klancimaskakuće.Ljubavne jade

šapućei pjeva balade.Umiljatoodlazi u nepoznato.Kao kaddjevojka mlada

bijelog ždrijepca jaše.Sladunjavo maše.U gori pored vodopadagdje s kamena na kamen

padavoda kao uspavanka.



12



13

GDJE SI SARAJEVO,GRADE MOJE RADOSTIU MLADOSTI

M olit Te, mnogo Te molim Milostivi, dragi, Božeda umre strah.Ovo nije grad.Ovo je avetinjski krah.

U ruhu strašila žitaljudi se kreću.

Nekad su imali sreću.

Na brdima ostao jadi zvjerski smradkao vampirski sklad.

I Baščaršija ružna. Nikada prije bila nijeovako, čudno tužna.

Na stazi Olimpa

samoća se premeće.Užas i strava.Prkos na licedolazećih putnikase nameće.



14

Život za inat nećeda stane,

ni da ustane…već danima

na koljenimaosvane.

Na stanicinema čekanja,

ni suza zbog sreće,ni zagrljaja ruku.

Ostatak plamenakao garave sjenke

na krovu kuća leže. Ni psi u lancuviše ne laju,

samo

promuklo reže.

Ljepote nema, pa nema.

Kao da se kataklizmagradu sprema.

Nebo

morske veličineolovne boje i težinekao u pola zime.

Gotov na zemlju leglokao nabreklo

kravlje vime.



15

Ulicama žurnoza groblje nišanevuku.U džamiji tehvidse učidok se moja duša

u mukama muči.

I vrisak u grlu stao.Oči bez suzačemer od duše.S Trebevićalahor poče da puše,kao mio vjetrić

u djedovom šljivikuu rano proljećenakon opake zime.Dok je voda(iz šumskog brzaka)u ibrikukao pjesma uspavanka

govorila,romantično romorila.



16

Gdje si Sarajevo,

grade moje radostiu mladosti?Kad je cvaoi mirisaojorgovan,

žuborio šedrvan.Dok su ulice

u predvečerjekao košnice pčela

zujale – brujale pune mladosti.

Kaldrmom su nogerazigrane bile

dok je u svakom koraku

na pretek biloradosti.

Gdje si, Sarajevovječna nado?

Gdje si putokazu pletenice puta?

Vraćam ti se s našomvelikom nadom. Vjeran i danas

kao sjenka tvojaljubavi moja.



17

Sve su polomili.Ostao je prah.Tijelo na mrtvo

prvo prebili pa dušu ubili. Na svakom pedljuomladili strah.

Sve su aršinom mjerili pa dijelili.U gluho dobadojenčad budili.Rafalima zvjerski sudili.

Na kraju svima

dok je vladala zima mrtvačku košulju nudili.

I kulu od kamenastamenagranatom razorili.Zatim je polahko,

ali sigurnouz pijanu pjesmukrvavim rukamado temelja oborili.



18

Natovarili velikiteret bremena

na tvoja snažnai široka ramena.

Duša je ipak ostala čista prkosito blista.

Kao lekcija u knjigamakoja nije lažna.

Označena masnim slovima

kao posebno važna.

Gdje si Sarajevo,srećni grade

riznico nade?Gdje su dolasci

vladara svijeta.U posjetu dođ usa puno slasti

nažalost,na kraju

svoje vladavine.Baščaršijom prođ u

s ljudima kahvenišui tu sjetnoo sudbinama predaka

eglenišu.



19

Gdje si sjedištuvezira,konzulata?…

Česti boravci prelijepih princeza.Dolasci sultana,cara.Da videsarajevskog svatas maramom vezenom,

fesom ilišeširom na glavidok se trećem,na istoj svadbi,

beretka plavi.I po tabijatu Bosnedo kasno u noć se slavi

i to – na javi.

Ako te neko pitajesu li bili zvani

prozvani,tada posebno čuvenisusreti Tita

i vladara velikih sila?S ponosom i dignuteglave

pričaj svimada je ovdje biloi Titove slave.



20

Tu su carevićivečerali.

Kod Marindvoravalcer i tango

grofice plesale.Baronese

barone voljele. A rimske pape,za dobro BosneBoga molile.

Ben Belai veliki šeicinamaze klanjali

u džematuBegove džamije.

Dok su na tezgi ulicekao halvu

do Stambola čuvene

prodavališarene

sarajevske šamije.

Gdje si Sarajevo,grade moje ljubavii beskrajne sreće?

Gdje su tek procvali mirišljavijorgovani

i šaptaći šedrvaniavlijske čuvene bašte?

Gdje su ljepotice Sarajkeiz knjiga mašte?



21

U duši nosimtegobu – muku.Ulicama žurnoza groblje nišanevuku.

U džamijitehvid se učidok se moja dušaod bola muči.Gdje si Sarajevo,grade moje radostiu mladosti?



22



23

KAPIJA

SMRTI



24

Poema “Kapija smrti” je

posvećenatuzlanskoj mladosti tj.tragičnomDanu mladosti Tuzle, 25.maju 1995.godine, u kojem je od

jedne agresorskegranate smrtno stradalo71 licea mnogo veći broj jelakše i teže ranjeno.Od poginulih i ranjenih

u mnogovećem su postotkumladići i djevojke,ili, bolje rečeno,djeca.



25



26

KAPIJA SMRTI

Noć se tiho spuštalasa krilima proljećana trotoaru parkui na prozore

gradske četvrtina Dan mladostiu kojem je minulih

proljeća bilo pregršt radosti.

Nebo

u stavu mirno.Fenjerskih migovanemani kometani meteorada leteda treptekao pokretne mete.



27

Jedino se mjesec

kao bosanski delijaispred ljepotica

namiguša zvijezdica ponosito šeta.

Noć maja nijemašuti

nešto sluti.U Jali pere nogei ruke.

Kao ključarzloglasne tamnice

nakon smjenečaršiji grada

u amanet predaje

sve ratne muke.

Odnekud iznenadacrna tama

užurbano padai pada.

Kao da želi biti

samai grad darivati poklonima od jada.



28

Ispred Kapije gradagdje su uvijekširom otvorena vrata

predah mladostisestra u džunglina asfaltudoziva brata.

Šapat se ulicomdružikruži.Ratni Dan mladostikao vodu na branušumskog slapanavodi mlade

da nova poznanstvasklapa.I zagrli val radostikao nabujali tok Jalenakon obilne kiše.O tome su hordes planine

dobro znale.



29

I kad se ni sanjalo nijekao nikada prije

nebom se šumstravičan oglasi

gdje se mladost zbilai kao dojenče nevina

skrila.

Bljesaks nakitom od mrtvih glava

pitomu noć nakiti.Te kao zemljotres

i veliko njihalo stravečaršiju pokrenu

tamo i amo.

Krik mladosti! Vrisak majki u žalosti!

Ulicama gradaodjezdi

u nezaboravnoj noći.

Na asfaltu izdahnui dječiji smisao radosti.



30

Na Kapiji grada

gdje su uvijekširom otvorena vratau bljesku i vatrisestra uporno doziva

brata.

Uzvik se zatalasa

iz sveg glasa:Kapija smrti!Kapijasmrti!Dok su po avlijamau lance čvrsto vezanizapomagaliveliki hrti.

Nakon velikog stresajauci do nebesa.Puni bolaod smrtnih rana.U pomoć zovu

moćnog maga

plemena Afrike.Pomoć treba pa nek je i odcrnog vraga.



31

O, kakav prizorkakva strava!Pametan čovjek

ne prihvata da je java. Već da je na platnu

uspješna slikagenijalnog umjetnika.

Kapija smrtinije slika

nadarenog umjetnika,ni ekran filma iz mašte

ni stihovi balade,već rijeka od krvikomadi mesa

otkinute glave.To je java

prave strave.

Niko prvi

ni zadnji umro nijeveć svi u istom trenu.

Nisu biralini dijete u bešicini nedužnu ženu,

ni djevojku po imenu Fata

ili Kata.Golobradog dječaka, majku

ispruženih rukusa ukrasimaod zlata.



32

To nije plač višesa puno jauka i suza.To su očne kiše.To nije lelek

već kidanje grudiod živih ljudiiz kojih se tekrođ enom djetetuživot nudi.

To je molitva

na koljenima pored komada mesanajmilije kćerijedinoga sinakoji su u istom trenu

prestali da dišu.O njima će

posebno pametne glave

od velike slavehistorijske straniceda pišu.



33

Noć!Stravična noć

na Dan mladostinovom danu plovi.

Tuzla od bolajedva diše.

Nikada višenema radosti mladosti

kod Kapije grada.

Skamenjena tuganeće kritida je drug

izgubio druga brat brata majka sina

kod Kapije smrtikad su po avlijama

u lance čvrsto vezanizapomagali

i veliki hrti.



34

Noć! Velika grehotastrahotanekud odeu cik zore.Kad se na istoku neba

pojavilo krvavo morei glave zvijeri.U krugu se vrtekao da igraju“Kolo smrti”.

Na orguljama sviraju pa se cerekaju barabinski pjevaju

pa kao da ciknus kamom u rukamaviknui na kraju riknukao prastare životinjena granici milenijakad su umirale u mukama.



35

Nestazore.

Na istoku nebanesta

i krvavo more.

Nestaše i glavezvijeri.

Presta igra“Kola smrti”.

Dok su po avlijamau lance čvrsto vezani

već promuklo

i dalje zavijaliveliki hrti.

Tuzla se pita:Gdje je Dan mladosti,

Štafetai igra ispred Tita?Gdje su Jugosloveni

odani?Da istinu kažu

da ne lažu.Jesu li ovo djeca

ili stado iz klanca pušteno iz lanca?Odgovor se čeka.

Dok u nama šuminešto kao jekaa koljeno noge škleca

i škleca.Suza nema više

ni leleka.Samo se jeca i jeca.



36

MEZARJE ŠEHIDA “BARICE”U PURA ČIĆU

Na urankuna proplankušehitluk blista.Dok iz šikaresve više

provirujezelenog listanakon proljetne kiše.Bjelina nišana čista.

Rosa blještavo sjajiu travi.Kao ljepoticana krilu princakoja u carskoj bašti

pjevuši i šeta.Zemlja kao u mašti.

Ista u proljećei u pola ljeta.



37

U šumarkui živici kraj puta.

Ptice pjevaju pjesmu ranu

koju ne pjevaju

po danu.Za trenutak mislišda su doletjele

pravo iz Dženneta.

Na mezaristanucvijeće u sjaju

i milovanju

kapima rose.Kao đ erdan

u njedrima mlade po običaju

na šerijatskom vjenčanju.



38

MUHADŽIRSKA NOĆ

Sjenke u pokretu.Uho je postalo zlato.Oči se mičustrelimice kruže.Hod u nepoznatonade nemasjenke kao daiz zemlje ničusve su duže i duže.

Pojavom zoreulica grada sniva.

Mjesec se okom šumeumiva.Dok strah vladai kod zmije

dok se na kamenuu jazbini krije.

Selo se gubiu srce se skriva.Zorasviće.Korak je kaou čoporarugobakamenog dobakad su s drvetaslazilei prvi put

po zemlji gazile.



39



40

LJUBAVNA

IDRUGA

SJEĆ ANJA



41



42

SJEĆ ANJA O DJETINJSTVU

U jesen smo zbog gladi(kao pupoljci mladi)dok još nije ustalarosa

pečurke bralina livadi.

Leđ a golanoga bosa.

Kao u jeseni u proljeće smogladni, goli i bosi,

prije sunca,

uz muziku ptica po rosi(na “Ražovištu”)

pored šumarkai živicegranice livadesve do kolskog putajagode braligdje je carovalaostrugaza noge bosezmija ljuta.



43

Ljetidok su krave

pasle travu mladuna istoj livadi

ležali smo u hladui maštali,

kako djeca znaju,da će mo kao ljudiimati sreće

posebno u proljećekad na istokuzora zarudi.

U kasnu jesen

pa sve do zimena mehkoj travi

kao od svileili kosa šumske vile

bila je igrasa loptom od krpa

ali skakutava

kao živa čigra.



44

Bilo je smijeha, pjesme i vike.Do beskraja

putujuće cikesve dok nas majkane viknedolaskom noćida peremo rukeI večeramo.

Ni sanjali nismotadada će u našoj

zreloj dobiiznenadarat zakucatii na naša vrata.Da će mnogina istom “Ražovištu”sahraniti brata

kao šehidaheroja iz rata.



45



46

NEOBIČ NA ŽENA

R astanak s tobomje moja velika sreća

jer sam goriodo pepelai presušiokao Panonsko moreod vatre usanai života noćusve do zore.

Sve bi toišlo do beskrajada nisi iznenadado golih tjelesastanovnika ludnicaotišlakao neobična žena

da kidaš ostatak mesai piješ krviz mladalačkih venakao velika bludnica.

Rastanak s tobomje čobanska sviralakoja čudnu muzikusvirajer si zaista bilaneobična ženakao Kraljica vampirakoja nema miradok vrelim usnamane popije krv iz vena.



47

SRETANJE S GOSPOÐOM OD BOSNE

Sretanje je iznenadno bilo

da se ni u snuslično nije snilo.

Suza nema višeda kapaju i liju

kao kišeiz vedra neba.

Kad smo bez svjedokanekada davno

u tamiostajali sami.

I danas si ista.Lijepog lica.

Noge u pokretu susignal svjetionikasa ostrva dalekog mora

na kojem nema pticakad osvane zora

da pjevuše očimakoje po nebu plove

dok zrele dunjeu njedrima mirišu

jedva dišudok uzdišu i uzdišu.



48

EL HAM PA SUZE

Na bajram ujutrokraj mezarael ham sam učio.

Na kraju suzu pustioi s mislima sedugo mučio.

Gdje su uspomenenezaboravljene?Pantalonekao perje labudauz tijelo priljubljene?Gdje je kosakovrdžavakao alkezamršenog lanca?

Na vjetru lepršavakao grivna u vranca.Gdje su usne mednei riječisa uzdahom izgovorene?Kao da su vodesastudenca žedne.

Gdje su suzei stablo jasenana kojeg si bilanaslonjena?Gdje je ljubav zastala,zaspalai trajno ostala moja Puračanko malena?



49

OSTALA SI U ZAGREBU

Ostala si u Zagrebuda čekaš vlak

iz Dobojau ponoć.

Koji gromoglasno(malo duže)

svira

pa se čuje sve do Maksimira.

Ostala si u Zagrebuda čekaš brod

iz Bombaja pisma iz Puračića

koja počinju s riječima:“Eleonora moja,ja sam sreća tvoja!”

Nikada višeni za vrijemeljetne kiše

cipela nema s prozorimani crnog kaputa

sa zakrpom od platnažuta.



50

Nikada više

pjesnika nemaduge kosei bradatog licakao u klošara gradskihulicakoji za bocu vinasadaku prose.

Postao samčudo od poetekojeg euforičnona rukama nose.

Ako sretanje budekad zlatno lišće

Maksimir krasi.

Na Trgu Republiketramvaj će da seoglasikao čudesna jeka.U plavom odijelus kravatom o vratui naramkom knjiga

kod Klinike “Rebro”gospodin iz Bosneće da te čeka.



51

Ako sretanje budes prvim dolaskom

zime?Sa znakom tuge

označićeš moje ime.Jer su godine

kao stoljeće dugeotišle u nepoznato.Spomen ostaje suzavrijedna kao zlatoi sjećanje pričamo

javnoda si nekada davno bila moja muza.



52

BEOGRADSKA DAMA

Novembar se2000.družiosa bojama neba,šarenike jabukekad počinje da zrije.Dok je na sokaku

i klupa u parkusve po staromkao i prije.

Lišće boje žeženog zlatazimu sanja.

Jaruga je kao nikadado sada prepuna blata.

Tu je i hor ptica malenihrepića i krilcad šarenih.Lokomotiva plavasviradok na prozoru viri

mašinovođ inagarava glava.



53

Na mjestu čekanjakraj samog puta

zjapi iskopana(ratnom granatom)stravična jama.

Samoća se tmurnatu stalno nastanila

kao noćna tama.

Gdje je novembar ‘63. pun ljubavne srećei viđ enje

na istom mjestu?Gdje je proročanstvokruga sa neba vrana

i predvodnika gavrana?Gdje nam bol nijema

drijemaod neviđ enjih rana?

Vjetrovi šapućui sada

da si postala beogradska dama

koja u proljećei u kasnu jesenu predvečerje

pored Save i Dunavaredovno šetai to sama.



54

Pitaju se zaljubljeni

pored Save i Dunavazagrljeni:Zašto u očimatamnuje tamausne otvorene“Košavu” vole?Šta ruke

mirišljave i bijele polu gole pred oltarom beogradskog hramaBoga mole?Zašto u predvečerje

beogradska damaredovno šeta

i to sama?

Mahala se čudi.Pitaju se ljudi:Zašto poetas kravatom o vratulaganim korakom

svakog ljetau predvečerje mahalama zavičajausamljen šeta?



55



56

SPAŠAVAJ SE NARODE

S pašavaj se narode,od ljudizle ćudi,slijepe pohlepe,silnog svatakoji otima i krade

djevojke mladeza svoja jata.

Sa devet bravazaključaj vrataod kugegube

pijanih škrgutavihzubi.Od špekulanata

profitera rata prevaranatai do sadaneviđ ene laži

moj narode

od svega najdraži.



57

SALIH ŠABANOVIĆ jerođen 12. januara1945. godine u Pura-čiću kod Tuzle,Bosna i Hercegovina.

Objavio jezbirke pjesama Čoban

bez stada, 1968.godine, Samostanizgnanika, 1975.godine, Za nas jeodređ en dan, 1980.

godine, Vidi se, majko, Tuzla je blizu, 1995. godinei Ljubavni jadi sina

Bosne, 1997. godine.Objavio je poeme Spasitelj, 2000. godine iKapija smrti, 2001. godine.

U povodu Jubileja (1961-2001) 40

godina književnog stvaralaštva objavio je2001. godine zbornik poezije (od 3.novembra 1961. do 31. decembra 1998.godine) pod nazivom Bosna me zove da

pjevam .Objavio je roman Lude igre, prvi dio

1991. godine.Objavio je hroniku Puračić u

prošlosti 1996. godine.

Objavio je historijska svjedočanstvalukavačke općine: Lukavački šehidi i

poginuli borci, 1997. godine i Ratnelegende ili nešto slično tome, 1998.godine.

Radi u Fabrici sode Lukavac.Živi u rodnom Puračiću.



Salih Šabanović

GDJE SI SARAJEVO,GRADE MOJE RADOSTIU MLADOSTI

Izdavač BIBLIOTEKA GRADA SARAJEVA

Za izdavačaMuhamed Zlatan Hrenovica

Lektor

Larisa Softić-Gasal

Naslovna strana i ilustracijeĆamil Osmanović

DTPRasim Kovačević

ŠtampaPrint »M»

Za štamparijuHalid Mulalić

Tiraž 1000 primjeraka

Salih Sabanovic: Gdje si Sarajevo.pdf

Documents

Transcript of Salih Sabanovic: Gdje si Sarajevo.pdf