Bagavan Sri Sathya Sai Baba O ISPRAVNOSTI DHARMAVAHINI PREDGOVOR Ova je knjižica zbirka članaka koje je Bagavan Sri Sathya Sai Baba napisao na temu ispravnoga djelovanja (dharma) za časopis Sanathana Sarathi što se izdaje u Prasanthi Nilayamu. Ovdje su napisani na engleskomu iako se mora istaći da je izvorni teluški jednostavniji i slađi. Teško je na engleskom jeziku izraziti temeljne postavke indijske kulture, jer je to prevoditelju i mnogim čitateljima strani jezik. Engleski rječnik ne sadrži odgovarajuće riječi za mnoge pojmove koji čine jezgru indijskih jezika. Stoga molim čitatelje da mi oproste na nejasnim kovanicama koje narušavaju čistoću i jasnoću Babinoga teluškog jezika. Još se nešto mora naglasiti kada je riječ o ovoj knjizi. Ona je autentični glas božanskoga utjelovljenja, koji posrnulu ćudorednost u ponašanju milijuna ljudi vraća na ispravan put te stoga zaslužuje potanko i predano proučavanje. Gospod je objavio da će kad ćudorednost posrne i ljudi zaborave ili zatome svoju svetu prirodu, On sam doći među njih i izvesti čovječanstvo na ispravan i sveti put. Gospod je tako došao. On vodi sve koji prihvaćaju Njegovo vodstvo, On zove one koji su zastranili da Mu se vrate. Babina je ljubav i mudrost beskrajna. Njegova milost ne zna za prepreke. On nije strog učitelj, Njegova je iskrena briga za naše blagostanje i stvarni napredak nesaglediva. Neka vas ova knjiga dotakne majčinskom ljubavlju s kojom je Baba pisao, očinskim autoritetom koji prožima sva upozorenja u njoj, učiteljevim prosvjetljivanjem koje krasi svaku rečenicu, te Gospodovom veličanstvenom sveprisutnošću koja vas poziva da šireći granice svoje osobnosti po¬stanete oruđe služenja. N. Kasturi Urednik Sanathane Sarathi

I. POGLAVLJE Što je Dharma? Čovjek se mora posvetiti ispravnosti i uvijek ispravno djelovati kako bi on i svijet živjeli i uživali u miru. Čovjek ne može steći istinski mir ni zadobiti Božju milost ako se ne ponaša ispravno. Ispravnost je temelj ljudskog blagostanja, to je vječna i nepromjenljiva istina. Kada ispravnost ne uspije preobraziti ljudski način života, svijet će snaći očaj i strah te će ga pokositi pobješnjela oluja ratova. Kada svjetlo ispravnosti ne dopre do ljudskih odnosa, čovječanstvo će zahvatiti noć tuge. Bog je utjelovljenje Darme

1

Bog je utjelovljenje ispravnosti, njegova se milost može zadobiti ispravnim djelovanjem. On neprestano bdije nad ispravnošću i uspostavlja je. On je sama ispravnost. Vede, šastre, purane i itihase jasno ističu veličanstvenost ispravnoga djelovanja. Sveti tekstovi različitih religija veličaju ispravnost jezikom koji je blizak vjernicima. Dužnost je sva-koga čovjeka uvijek i na svakom mjestu odavati počast utjelovljenju ispravnosti — dharmanarayani. Izvor ispravnoga djelovanja nikada ne bi smio presušiti, prestane li teći njegova bistra voda, nevolja je na pomolu. Čovječanstvo se nalazi u ovakvom stanju isključivo stoga što ispravnost, po-put rijeke Sarasvati teče neprimijećena ispod zemlje, hraneći korijene i puneći izvore. Čak se i ptice i životinje mora¬ju pokoriti ispravnosti da bi bile sretne, te opstale i živjele ugodno i radosno. Stoga vode ispravnoga djelovanja moraju neprestano i dostatno teći da svijet može uživati sreću. Danas nesreće bjesne i plešu na pozornici svijeta zato što je ispravnost zanemarena i postoji sumnja u temeljne postavke ispravnoga življenja. Dakle, čovjek mora jasno razumjeti istinsku bit ispravnosti. Darma je pogrešno shvaćena Što znači ispravno djelovanje (dharma)?. Što je bit ispravnosti? Može li čovjek, običan čovjek, sretno živjeti i opstati pridržava li se ispravnosti? Prirodno je da čovjeka tijekom života muče ovakva pitanja. Dobiti odgovor na njih ne samo da je nužno nego i hitno potrebno. Na spomen riječi ispravnost, običan čovjek pomisli kako je ispravno davati milostinju, nahraniti i smjestiti hodočas¬nika te prionuti uz vlastito zanimanje ili zanat, poštivati zakone, razlučivati dobro od zla, istraživati vlastitu prirodu ili hirove vlastitoga uma, zadovoljavati najskrivenije želje i tomu slično. Dakako, puno je vremena proteklo dok se besprijekorno pridržavanje ispravnosti narušilo do te mjere da se više ne može prepoznati. Prekrasna polja i voćnjaci propadaju zbog ljudske nebrige i ubrzo se pretvaraju u neprepoznatljivu šikaru i trnovitu prašumu, pohlepni ljudi sijeku stasita stabla te se izgled krajolika mijenja. S vremenom se ljudi naviknu na novo stanje stvari i ne primjećuju promjenu i propada¬nje. Isto se događa i s ispravnošću. Svaki bi se čovjek morao upoznati s naputcima o ispravnom djelovanju kojima obiluju Vede, šastre i purane. Nerazumijevanje, neizoštrena inteligencija, neobuzdane emocije i krivo shvaćanje uvelike su potkopali autoritet ovih svetih tekstova, te je njihova slava na žalost potamnila. Poput čistih kapi kiše koje se zaprljaju čim dotaknu do, neokaljana učenja drevnih mudraca (riši), svijetla poruka kojom sjaje njihova djela, časni i čisti motivi što su ih poticali na djelovanje sada se pretvaraju u ružne karikature kroz interpretacije neukih tumača i učenjaka. Knjige za djecu ukrašene su crtežima da bi tekst bio jasniji, ali djeca provode sve vrijeme gledajući slike i zaboravljajući poruku koju slike ocrtavaju. Isto tako, brzopleti i neuki misle kako su obredi koji imaju za svrhu približiti nam velike istine, sami sebi svrha. Oni ne primjećuju istinu što su je obredi trebali razjasniti. Putnici se na svome putu znaju odmoriti u usputnim konačištima gdje tijekom svoga boravka unište ili oskrnave mjesto na kojem su se odmarali. Isto lako, zaostali i nemoralni prekrajaju samu vedsku moral¬nost kojoj nas one uče, te zavode svijet na krivi put tvrdeći da je djelo njihovih ruku ono čemu Vede doista poučavaju!

2

Kada je ispravnost do te mjere narušena da je njezino lice unakaženo rukama Božjih neprijatelja, Gospod odgovara na poziv bogova i bogoštovatelja te spašava svijet od pro¬pasti tako što ponovno uspostavlja ispravnost i istinu na polju ispravnog djelovanja i karme svojim uzorom i primjerom. Tko danas može izliječiti svijet od sljepoće? Čovjek mora pogubiti šestoglavu zvijer imenom arišadvarga koja odvodi u propast uz pomoć požude, ljutnje, pohlepe, zablude, po¬nosa i mržnje. Samo se tako ispravnost može ponovno uspostaviti. Buda i Šankara su se držali Darme Vede Gospoda nazivaju samom ispravnošću, dok ga je Buda nazvao vrhovnim znanjem (vijnana). U davna vremena riječ Veda nije bila omiljena. Primjerice, u vrijeme demona (asura) po imenu Somaka, sljedbenici Veda ustručavali su se svete spise zvati Vedama, osim ako im nije prije¬tila smrtna opasnost. Pa ipak je Buda duboko poštivao Vede jer je neprestano bio uronjen u Boga. Često se Budu proglašava nevjernikom (nastika)! Ako je Buda nevjernik tko je onda vjernik (astika)? Sav je Budin život duga priča o ispravnome djelovanju. Šankaru neki optužuju da se usprotivio ispravnom djelovanju (dharma) i radu (karma). Međutim, istina je da je Šankara ustao isključivo protiv djelovanja i rada kojima je cilj samo zadovoljenje želje. On je uistinu bio velik učitelj koji je poučavao o putu ispravnoga djelovanja i ljudskim naporima koji proizlaze iz razumijevanja temeljne istine. Šankarino pridržavanje karme i ispravnog djelovanja zasnovanog na istini ili Budinu vjeru u osnovne postavke Veda, može razumjeti samo onaj tko je zadobio božansku mudrost. Bez nje različita će tumačenja čovjeka lako zavesti na krivi put. Do velikih visina dovest će nas samo one ljestve koje dosežu do njih, zar ne? Na putu Darme Onaj tko pokori vlastiti egoizam, pokorio je sebične želje, uništio životinjske osjećaje i porive i odrekao se prirođene sklonosti da tijelo smatra sebstvom. On je jamačno na putu ispravnosti i zna da je cilj ispravnoga djelovanja uranjanje vala u more, stapanje sebstva s vrhovnim Sebstvom. Što god radili na svjetovnom planu, morate paziti da ne povrijedite načela koja nalažu pristojnost i dobra narav. Ne smijete se oglušiti na upute unutrašnjeg glasa. Uvijek biste trebali biti spremni slijediti glas vlastite savjesti i pomno pratiti svoje korake da se ne nađete na tuđoj stazi. Neprestano morate biti budni i usmjereni na otkrivanje istine koja se krije iza ove varljive različitosti. Ovo je sva čovjekova dužnost, čovjekova dharma. Razbuktali plamen mudrosti (jnana) koji vas uvjerava da je sve vječni nepromjenjivi Apsolut (brahman) — sarvam khalvidam brahma — i da će u pepeo pretvoriti svaki trag vašeg ega i svjetovnih vezanosti. Opit će vas nektar sjedinjenja s Apsolutom (brahman) što je krajnji cilj ispravnoga djelovanja i karme koja je nadahnuta ispravnošću. "Na oltaru mudrosti (jnana) žrtvuj svoje neznanje (a-jnana) i ego (ahamkara) i ustoliči ispravnost" — poruka je Veda. Ispravan je svaki ne-sebični čin koji priprema tlo za stapanje duše s vrhovnom dušom, i koji nam pomaže da proširimo svoj pogled i vidimo da je vječni nepromjenjivi Apsolut (brahman) sveprisutan. Svaki takav čin mali je potok što se ulijeva u

3

rijeku svetosti koja žuri k moru spoznaje vječnog Apsoluta (brahma-jnana). Sve što činite jest obred štovanja vrhovne duše (paramatman) koja ispunjava svaki kutak svijeta. Sve što se radi s osjećajem posvećenja i predanosti sastavni je dio is¬pravnoga djelovanja i vodi k spoznaji. Način života Indijaca (bharatiya) usmjeren je posvećivanju svakoga trenutka, svake riječi, misli i djela kao koraka k ostvarenju. Simbolično značenje duhovnih termina i aktivnosti Morali biste razumjeti drevne, u skladu s dharmom izvođene obrede (dharmakarma) razmatrajući njihovo simboličko značenje. Na duhovnom polju ima puno izraza s osobitim značenjem. Njih se mora do kraja razumjeti kako bi se točno moglo shvatiti učenje šastri. Na primjer, u davna su vremena ljudi običavali prinositi žrtve (yajna) i žrtvovali su svete životinje (pašu). Međutim, životinja je samo simbol. Nije jadna životinja ono što treba sasjeći na komade. Živo¬tinja živi požrtvovnim životom čak i kada ne završi na čovjekovom žrtveniku! Životinja koju treba rasporiti i ponuditi predstavlja nešto drugo: U duhovnom rječniku životinja označava svjesnost o tijelu, svjesnost o egu — to je ono što treba žrtvovati. Gospoda nazivaju Pašupati ili Govinda. Pašupati znači gospodar svih pojedinačnih duša (jiva), pašu se odnosi na pojedinačnu dušu (jiva); Govinda znači čuvar krava ili pojedinačnih duša (jiva). Čuvanje krava je simbolična Kršnina igra (lila) koja ističe da je njegova misija zaštita ljudi. Šastre imaju duboko unutrašnje značenje. Cilj je ispravnosti (dharma) da pomogne pojedincu (jiva) da se odrekne vezanosti za vanjsku prirodu i zabludu koju ona stvara, te da ga otvori spoznaji vlastite istinske stvarnosti ili, bolje rečeno, da ga uvjeri kako je ono što smatra stvarnim nestvarno, tako da može otkriti svoj pravi identitet. Ta značenja moraju naučiti mladi i stari. Uzmimo na primjer Šivin hram. Ispred Šivinog lika nalazi se lik bika Nandija. Rečeno vam je da je sveti bik Šivino vozilo (vahana) i zato se on tu nalazi. Ali bik (pašu) zapravo simbolizira pojedinca (jiva) dok je linga simbol Šive. Izreka kaže: "Nitko se ne bi smio ispriječiti između bika i linge, to jest pojedinca (jiva) i Šive." To je zato što se oni moraju stopiti u jedno. Preporuča se Šivu pogledati kroz Nandijeva dva roga. Kad ljude pitate za značenje tog postupka, oni odgovaraju: "Pa, taj je način svetiji od bilo kojeg drugog načina promatranja linge " No istinsko je značenje sljedeće: "Morate vidjeti Šivu u pojedincu (jiva)." Pašu i Pašupati su jedno: Nandi i Išvara postaju Nandišvara. To su samo dva načina promatranja istog entiteta. Dok je u vezanosti, to je Nandi. Išvara je kad se vezani oslobodi i postigne Nandišvaru. Tada ga se štuje i on zaslužuje sve počasti. Kada se životinjsko u čovjeku (pašu) ponudi Gospodaru svih stvorenja (Pašupati) odbacivši svoj odvojeni identitet, to je tada istinska žrtva (yajna). No to je značenje danas zaboravljeno. Danas su takve simbolične radnje toliko promijenjene da ih se ne može prepoznati. Ono što se danas provodi u raskoraku je s principima koji su vladali u prošlosti. Čak i najsitnija pojedinost svjetovnog života mora biti nadahnu¬ta višim idealom duhovnoga ispunjenja. Tada će i neuki ljudi korak po korak kročiti k cilju. Kada ne razmišljate o svakom postupku i njegovoj svrsi te ga nastavljate činiti, on postaje smiješna okamenjena verzija istine. Jednom je Prahlada rekao:

4

"Budući da je teško uništiti ego, čovjeku je lakše umjesto toga žrtvovati jadnu životinju. Žrtvovanje životinja spada u područje svojstva tromosti (tamoguna), to je put vezanosti. Sveto (satvički) je žrtvovati životinju čovjekova ega — to je božanski put oslobođenja." Tako su najviši ciljevi (paramartha) iz davnih vremena danas izopačeni u besmislene ciljeve (pamarartha). Sve su drevne discipline nekada prepune značenja danas zarasle i zapuštene do te mjere da ih se više ne može prepoznati. Grane su se svinule u različitim pravcima te više nije mogu¬će iščupati drvo i zasaditi mladicu. Dakle, preostaje nam da izraslo drvo podrezujemo i usmjeravamo da raste uspravno. Neprestano treba imati na umu najviši cilj, a ne onaj koji se srozao do najnižega.

II. POGLAVLJE

Božanska i svjetovna Dharma Ispravno se djelovanje (dharma) ne može ograničiti na pojedino društvo ili narod jer je ono usko povezano s naslijeđem cijeloga živućeg svijeta. Ispravnom djelovanju nema premca u blagotvornoj djelotvornosti. Kršna je Arjunu poučio Giti, ali je ona namijenjena cijelomu čovječanstvu. Arjuna mu je poslužio kao izgovor. Ista Gita i danas pomaže čovječanstvu da se popravi. Ona nije namijenjena određenoj kasti, vjeri ili narodu, ona je životni dah svakoga čovjeka. Dharma se očituje u različitim oblicima. Ponekad se od¬nosi na osobe koje su je uspostavile pa se zove manu-dharma, nekad označava skupinu ljudi koji su je se pridržavali — varna-dharma, dok ponekad uključuje životno razdoblje primjerice grhastha-dharma. No, sve su to sporedne praktične pojedinosti, a ne temeljna pravila. Božanska ispravnost ili atma-dharma ono je o čemu govorim. Praktično ispravno djelovanje (acara-dharma) odnosi se na prolazne pojave i probleme, tjelesne potrebe, ljudske netrajne veze s pojavnim svijetom. Prvi uvjet koji je potreban da bi se temeljna pravila primijenila je ljudsko tijelo. Ono nije trajno pa kako bi onda takva ispravna djelovanja mogla biti vječna? Kako se njihova priroda može opisati kao istina? Vječno se ne može izraziti prolaznim, istina se ne može otkriti kroz neistinu, svjetlo se ne može stvoriti iz tame. Vječno može nastati samo iz vječnoga, istina izvire jedino iz istine. Stoga, objektivna pravila o ispravnom djelovanju što se odnose na svjetovne aktivnosti i svakodnevicu, premda su važna na svom području, moraju se primjenjivati s potpunim zna¬njem i svjesnošću o unutrašnjoj temeljnoj božanskoj ispravnosti (atma-dharma). Samo tada će unutrašnji i vanjski poticaji biti usklađeni i uroditi plodom blaženstva i napretka. Ako tijekom svakodnevnih zadataka istinske vrijednosti vječne ispravnosti pretočite u djela ispunjena ljubavlju, tad ispunjavate svoju dužnost prema unutrašnjoj zbilji i djelujete u skladu s božanskom ispravnošću (atma-dharma). Gradite li svoje življenje uvijek na temelju božanskosti, napredak vam je osiguran. Gledati Boga u kamenu Boga pretvaramo u kamen — u to danas ulažemo sve svoje napore! Kako takvi napori mogu dovesti do istine, kad je naša istinska zadaća vidjeti Boga u kamenu? Najprije se mora meditirati o Bogu dok nam se Njegov lik ne ucrta u svijest, zatim taj lik trebamo zamisliti u kamenu. Tijekom tog procesa kamen ćemo sve više zaboravljati sve dok se on potpuno ne preobrazi u Boga. Na isti način u svoju svijest moramo urezati osnovnu ispravnost (dharma), temeljnu činjenicu o atmanu kao jedinom entitetu, a zatim se ispu¬njeni vjerom i vizijom suočiti sa svijetom raznorodnih pred¬meta i stvari i njihovom privlačnošću i suprotnostima.

5

Samo se na taj način može ostvariti ideal. Ako tako činimo, nema opasnosti da će se izvorno značenje razvodniti ili da će božanska ispravnost (atma-dharma) izgubiti svoju slavu. Što se događa s kamenom kojega se štuje kao Boga? Neograničeni, sveprisutni, sveprožimajući unutrašnji entitet, Apsolut, zamišljamo u pojedinačnom, u konkretnom. Slično tome, ispravnost (dharma) koja je univerzalna, jednaka i slobodna, može se prepoznati i provjeriti u pojedinačnom konkretnom činu. Ne dajte se prevariti idejom da to nije moguće. Niste li ostvarili mnoge teške zadaće, iako su vas one ispunile još većom tjeskobom i strahom? Ako je čovjek mudar, nije li mu pametnije da se umjesto toga okrene vrjednijim stvarima koje će mu podariti mir uma? Slijedi božansku dharmu i budi slobodan Sloboda je vaše bogomdano pravo, ne budite vezani. Samo kad usmjerite svoje korake na put osvijetljen univerzalnom nevezanom ispravnošću (dharma), istinski ste slobodni. Ako odlutate od svjetla, vežete se i zaplićete. Neki bi se mogli upitati kako bi ispravnost (dharma) koja postavlja granice mislima i riječima, koja određuje i nadzire, mogla osloboditi čovjeka. "Sloboda" je ime koje ste nadjenuli određenoj vrsti vezanosti, istinska se sloboda zadobija samo kad nestane privid, kad se ne poistovjećujemo s tijelom i osjetilima i ne robujemo materijalnom svijetu. Vrlo su rijetki ljudi koji su se oslobodili takvih okova. Vezanost je rezultat svega što učinimo kad doživljavamo tijelo kao sebstvo, jer je čovjek tada samo igračka u rukama osjetila. Slobodni su samo oni koji su izbjegli tu sudbinu, ta je "sloboda" najviši stupanj do kojega vodi ispravnost (dharma). Onaj tko ovaj stupanj neprestano ima na umu i upusti se u životne aktivnosti, može postati oslobođen (mukta-puruša). Do vezanosti dolazi zato što vi sami sebe vežete, te skrećete s puta ispravnosti. Uvijek je tako, ne može vas vezati nitko drugi do vi sami. Da vaša vjera u Božju sveprisutnost ima dublje korijene, bili biste svjesni daje On vaše sebstvo i da se nikada ne možete vezati! Da bi se ta vjera razvijala, morate jasno razumjeti božansku ispravnost (atma-dharma). Stvarnost atmana je temelj, to je mudrost (jnana) koja je neosporiva (niščita-jnana). Onaj koji je lišen takvoga temelja, postaje plijenom sumnje, očaja i privida. Ispravnost (dharma) je djevojka koja neće poći za takvoga. Stoga najprije nastojte postati slobodni. To jest, kao osnovu za uspješan život njegujte vjeru u atmana koji je bit vaše osobnosti i naučite provoditi u život disciplinu koja je pri¬jeko potrebna da uspostavite vezu s tom biti u sebi. Kad steknete takve sposobnosti, možete se u potpunosti upusti¬ti u svjetovne aktivnosti, slijedeći ispravnost (dharma) koja ih propisuje. Tada ćete postati moralna osoba (dharma-puruša). Oni koji materijalni svijet doživljavaju kao sveukupni život, a tijelo kao sebstvo, vode isprazne živote koji su jednako besmisleni kao i pretvaranje Boga u kamen. Pretvaranje kamena u Boga svetija je i svrsishodnija zadaća. Isto tako, vidjeti božansku ispravnost (atma-dharma) u sva¬kom svojem pojedinačnom činu, pretvara taj čin u čin bogoštovlja, uzdiže ga i uklanja njegovo obilježje vezanosti. Ako se svjetovne dužnosti obavljaju bez svijesti o izvornoj istinskoj ispravnosti (satya-dharma), to je jednako bezbožno kao i odnošenje prema Bogu kao prema kamenu. Ako obavljamo svjetovne dužnosti (acara-dharma) a ne povezujemo ih s istinskom ispravnošću (satya-dharma), ili ako istinsku ispravnost (satya-dharma) odvajamo od svjetovnih dužnosti (acara-dharma), ni jedno neće uroditi plodom. Oni su neodvojivo isprepleteni pa prema njima tako trebamo i postu¬pati. Višem je činovniku potreban rad nižega, isto kao što je i nižemu činovniku potrebna pomoć višega. Tko je od njih onda vezan, a tko slobodan? Obojica su vezani za svoju želju da budu sretni i smireni. Sve dok se ne spozna atmana, vanjsko stanje vezanosti će trajati. Kad ga spoznamo, nećemo više robovati osjetilima i izvanjskom svijetu. Tada će se način ponašanja spram materijalnog svijeta spojiti s načinom ponašanja prema unutrašnjoj božanskosti, te će na taj način svi porivi zajedno surađivati u skladu.

6

Vedanta, šastre i dharma pozivaju čovjeka da se ponaša kao Gospod (bhagavan), a ne kao zatočenik. Tada sva djela postaju djela ispravnosti (dharma-karma), a ne djela učinjena sa željom da se uživa u njihovim plodovima (kamya-karma). Okovi vezanosti ne mogu se izbjeći jednostavnom promjenom aktivnosti. Oni se mogu izbjeći samo promjenom kuta gledanja od tijela (deha) do Boga (deva), od stvorenoga k Stvoritelju. Time će i moralne vrline također steći veću snagu i čvrstinu. Egoizam temeljen na tijelu je pakao Neki su ljudi mišljenja da je biti zaposlen vezanost, dok je besposleno sjedenje kod kuće sloboda! To je znak neshvaćanja. Kad je čovjek zaposlen, on mora po¬slušati svog pretpostavljenog. Ali može li čovjek izbjeći zahtjevima i prisilama rođaka čak i kad ostane u svom domu? Čak i ako je netko okružen isključivo prijateljima, može li izbjeći da ne djeluje u skladu s njihovim željama? Može li se barem osloboditi potrebe da se brine za vlastito tijelo i ispunjava njegove zahtjeve za udobnošću? Kako se čovjek može osjećati slobodnim dok je u kavezu vezanosti? Cijeli je život zatvor, bez obzira na različite vrste kazni. To ostaje tako sve dok se poistovjećujemo s tijelom. Zato je Šankara rekao daje "egoizam koji se temelji na ti¬jelu ono na što se misli kad se kaže pakao (naraka)". Egoizam te vrste samo je drugi oblik stajališta protivnih Bogu. Tko može ukloniti sve trnje i sve kamenčiće s lica zemlje? Jedini način da ih se izbjegne jest da se nosi obuća. Isto je i s filozofijom vedante (vedanta-daršana). Pogleda čvrsto usmjerenog na božansku zbilju (satya), s punom vjerom da je vječni nepromjenljivi Apsolut (brahman) vaša temeljna pri-roda, možete se izdići iznad potrebe da mijenjate vanjski svijet prema svojoj definiciji sreće i moći ćete postići istinsku ispravnost (satya-dharma). Oslobođen je onaj koji satre egoizam i nepokolebljivo izjavi: "Ja nisam zatočenik ovoga tijela u kojem su pohranjene sve vrste vezanosti — tijelo je moj zatočenik; ja sam gospodar i vladar svega, ja sam utjelovljenje slobode." Sva propisana pravila i dužnosti moraju pomoći u ovom procesu razaranja ega, ne biste ga trebali njegovati i dopuštati mu da podivlja. To je put do slobode. Ako čovjek koji se osjeća jadnim jer živi sa svojim sinom, ode živjeti kod kćeri, on nije zadobio slobodu! To je samo jedan od načina da se nahrani ego. Ta potraga za osjetilnom srećom ne može se uzdizati na visinu "dharme". Istinska ispravnost je temeljna osnova Na posljetku, čemu služi dom? Zbog toga što tu uživamo u blaženstvu kad kontempliramo o Gospodu, zbog toga što nam daje priliku da neometano meditiramo o njemu. Sve se ostalo može zanemariti, ali ovo ne. Istinska je ispravnost (dharma) pojedinca da osjeti blaženstvo stapanja s Apsolutom i postigne oslobođenje. Osoba koja dostigne ovaj stupanj nikada ne može biti vezana, čak i ako je zatočena u najgorem zatvoru. S druge strane, za osobu koja robuje tijelu, čak i vlat trave može postati uzrok smrti. Istinska ispravnost (dharma) znači uroniti u blaženstvo atmana, to je unutrašnja vizija, čvrsta vjera da je naša priroda istovjetna s prirodom Apsoluta, spoznaja da je sve vječni nepromjenljivi Apsolut (brahman). Sve četvero čini izvornu ispravnost (dharma). Na razini fizičkog postojanja pojedinaca, iz praktičnih se razloga (a ipak uronjena u unutrašnji doživljaj dharme kao božanske zbilje) zovu istina (satya), mir (santi), ljubav (prema) i nenasilje (ahimsa), tako da ih pojedinci koji su samo oličenja Apsoluta mogu slijediti u svakodnevnom živo¬tu. Najbolji način na koji se slijedi ispravnost (dharma), sada kao i u prošlosti, jest da se čvrsto prione uz ova uzvišena načela u svakom djelu i misli. Istina (satya), mir (santi), nenasilje (ahimsa) i ljubav (prema) danas znače neprekidnu uronjenost u atmana, pogleda čvrsto uprtog u unutrašnju istinu, kontemplaciju o vlastitoj stvarnoj prirodi i zna¬nju daje sve vječni nepromjenjivi Apsolut (brahman), jedan i

7

8

jedini. Ove temeljne i izvedene postavke moraju se prilagoditi i uskladiti. Samo ih se tada može nazvati božanskom ispravnošću (atma-dharma). Nije važno o kojoj je aktivnosti riječ ili koje ste ime i oblik odabrali. Lanac je lanac bez obzira na materijal koji vezuje, bio on željezni ili zlatni, zar ne? Isto tako bez obzira na vrstu rada koji se obavlja, sve dok se temelji na božanskoj ispravnosti (atma-dharma), a božansko načelo (atma-tattva) mu je korijen, to je nedvojbeno ispravnost (dharma). Takav će vas rad darovati blagoslovom mira (santi). Kad se podignu valo¬vi sebičnog straha ili pohlepe i pokrenu osobu naprijed, bilo u privatnost doma ili samoću šume, te u bilo kakvo drugo utočište, nemoguće je izbjeći patnju. Kobra ne prestaje biti kobra kad se sklupča. Ona ipak ostaje kobra. U svakodnevnom životu, kada nas na djela potiče temeljni princip atma¬na, svako djelo dobija pečat ispravnosti. Ali kada nas na djela potiču lagoda i sebični interesi, ispravnost (dharma) se promeće u neku lažnu ispravnost. To je samo druga vrsta vezanosti, ma koliko privlačna bila. Kao zatvorenici u zatvoru koje čuvari poredaju u kolonu kad ih vode na sud ili u blagovaonicu, tako i osjetilni poticaji usmjeravaju svog zatočenika k patnji ili k olakšanju. Čak su pogrešni i osjećaji poput "ovo mi je prijatelj, a ono neprijatelj". Taj privid mora nestati. Gospod, utjelovljenje ljubavi (prema), jedini je istinski prijatelj i rođak, suputnik, vodič i zaštitnik. Spoznajte to i živite u toj spoznaji. To je ispravnost (dharma) izgrađena na temelju razumijevanja, život izgrađen na temelju ispravnosti (dharma). Ako zanemarujemo temeljnu činjenicu, dok je pozornost usmjerena na izvanjski sjaj, cilj nam izmiče izvan domašaja. Vezanosti za svijet može se osloboditi jedino vezanošću za Gospoda. Zašto se žaliti da ne možete vidjeti tlo kada cijelo vrijeme upirete pogled u nebo? Spustite pogled i na površini vode vidjet ćete odraz neba — tek tada istodobno možete gledati i nebo iznad vas i do pod vama. Isto tako, ako morate slijediti istinsku ispravnost (satya-dharma), koja se na koncu svodi na provođenje u život unutrašnjeg principa atmana, morate vidjeti, u svakom svom djelu odraz slave atmana. Tada će vezanost za Gospoda preobraziti vezanost za svijet u čistu žrtvu. Cilj se ne bi smio mijenjati ili umanjivati, što znači da njegova bit mora ostati netaknuta. Ispravno djelovanje (dharma) ne ovisi o različitim imenima i oblicima koje njegova primjena neizostavno za sobom povlači, oni nisu tako važni, ona više ovisi o motivima i osjećajima koji je usmjeravaju i vode. Pripremili; Goga i Laci

Bagavan Sri Sathya Sai Baba O ISPRAVNOSTI DHARMAVAHINI III. POGLAVLJE Osnovna mana Čovjek ne može pobjeći od nemira tako dugo dok postoji njegovo temeljno neznanje. Puka promjena zanimanja, potaknuta željom za većom lagodom ili potrebom za zadovoljavanjem prolaznih hirova, neće vam darovati trajno zadovoljstvo. To je slično kao kad se nadate da će se okolnosti u mračnoj prostoriji poboljšati ako se u njoj na drugi način razmjesti namještaj. Ako se, nasuprot tome, u njoj upali svjetiljka, čak će se i bez razmještanja namještaja lako pronaći prolaz. To uopće nema nikakve veze s namještajem. Isto se tako u ovom svijetu ovijenom tamom teško kretati istinoljubivo, ispravno i mirno, a da ne udarimo u neku prepreku. Kako onda uspjeti? Upalite svjetiljku! Dopustite da ona otkrije stvarnost, zadobijte svjetlo mudrosti (jnana). To će riješiti sve vaše nedaće. Možete tvrditi da živite u skladu s ispravnim djelovanjem (dharma), ali vaša je osnovna pogreška to što svoja djela ne činite u duhu posvećenosti. Ako se tako obavljaju, djela će dobiti izvorni pečat ispravnosti (dharma). Neki pametnjakovići mogli bi se začuditi i upitati: "Možemo li onda ubijati i povrjeđivati u ime Gospo¬da posvećujući svako djelo njemu?" Pa kako osoba može doseći stupanj na kojem svako svoje djelo predaje Gospodu, a da u isto vrijeme nema čiste misli, riječi i djela? Ljubav, uravnoteženost, moralne vrline, nenasilje — to su vrline koje krase onoga koji služi Gospodu. Kako mogu grubost i bezosjećajnost pratiti ove vrline? Da bismo bili nesebični, da bismo njegovali duh samopožrtvovnosti i ostvarili duhovnu uzvišenost, što su uvjeti za posvećeni cilj — moramo najprije razviti četiri osobine: istinu (satya), mir (santi), ljubav (prema) i nenasilje (ahimsa). Bez njih, puke riječi neće učiniti ni jedno djelo zavjetnom žrtvom. Djela koja su izraz ispravnog djelovanja (dharma) besmrtna su i samo oni koji to znaju mogu ih činiti. To je čovjekova najuzvišenija sudbina. Umjesto da je dosegne, čovjek kao da namjerno čini ono što je suprotno ispravnom djelovanju (dharma). Čovjek se na svim planovima svog života i djelovanja od položaja djeteta besmrtnosti (amrita-putra) srozao na položaj djeteta neistine (anrita-putra)! Premda čvrsto držeći nektar u ruci, on pije otrov osjetilnih užitaka. Zanemarujući radost kontemplacije o atmanu, temeljnoj stvarnosti svijeta i svemira, on se upetljava u zamke materi¬jalnog svijeta ili vanjske pojavnosti. Možemo se jedino sažaliti nad ovime što je čovjeka snašlo! Dharma i Gita U Giti se također kaže: "Ja sam blaženstvo vječnog Apsoluta (brahman), nepobjedive besmrtnosti, bezvremenog ispravnog djelovanja (dharma), ja sam vječno blaženstvo." Taj se stih (sloka) nalazi u XIV. poglavlju: brahmano hi pratištha aham amritasya avyayasya ca šašvatasya ca dharmasya sukhasya aikantikasya ca

1

"Ja sam temelj vječne dharme i besmrtnog, nepromjenjivog, jedinstvenom srećom ispunjenog brahmana." - Bhagavadgita, XIV/ 27 Upravo je takva vječna ispravnost (amrta-dharma) opisa¬na u upanišadama, a kako je Gita sama bit upanišada, isto se tako naglašava i u njoj. Ispravan način života jest naš životni dah: to je put do sebeostvarenja. Oni koji idu tim putom, dragi su Gospodu. On je uz sve one koji su istinoljubivi, te čija djela izviru iz ispravnog djelovanja (dharma). Stoga Gita poučava Arjunu da razvije određene osobine koje omogućuju provođenje božanske ispravnosti (atma-dharma) u život. Tako stoji u stihovima (sloka) 13-19 u XII. poglavlju. Oni koji su se napili na izvoru Gite, razumjet će ih. Najvažniji stih u tom kontekstu jest: ye tu dharmyaamrtam idam yathoktam paryupasate šraddadhana mat parama bhaktaste ativa me priyah "Sljedbenici koji s vjerom slijede ovaj nektar ispravnog djelovanja, imajući mene za vrhovni cilj, izuzet¬no su mi dragi." - Bhagavadgita, XII /19 Kako veliku poruku prenosi ovaj stih! To je završni stih u nizu stihova koji opisuju odlike što ih čovjek mora razviti. Cijela se skupina stihova naziva nektar ispravnog djelovanja (dharmyamrta). Gospod je u njima objavio da su Mu oni koji imaju te odlike, koji vjeruju u Njega kao u konačni cilj, koji su Mu privrženi jednousmjerenom pažnjom, najbliži i najdraži. Obratite pozornost na izraz nektar ispravnog djelovanja (dharmyamrta) koji je ovdje uporabljen. Duboko se zamislite nad njim i crpite nadahnuće ih njega! Nektar Gospodove milosti zaslužuju samo oni koji se drže Gospodove ispravnosti (dharma). Obični ljudi vjeruju da njeguju ljubav prema Gospodu (bhakti), ali ne zastaju da se preispitaju ljubi li Gospod njih! Ljudi koji to žele otkriti, vrlo su rijetki. To je istinsko mjerilo duhovnog uspjeha. Ista osoba koja je kralj svojim podanicima, sin je svojim roditeljima, neprijatelj svojim neprijateljima, muž svojoj ženi, otac svome sinu. On igra mnoge uloge. Ipak, ako ga upitate tko je, dat će vam krivi odgovor ako navede bilo koju od ovih veza kao svoje obilježje jer ta se obilježja tiču tjelesnih veza i aktivnosti. Ona samo određuju srodstvo ili profesionalne odnose, to su imena koja se odnose na privremena stanja. On također ne može odgovoriti da je glava, stopala, ruke itd. jer to su samo dijelovi njegova fizičkog tijela. On je više od svojih udova, on je iznad imena i oblika koji su prividi što skrivaju temelj¬ni vječni Apsolut (brahman), on je znan kao "Ja". Duboko se zamislite nad time i otkrijte uistinu tko je to "Ja". Atma nema oblika Kad je tako teško analizirati i shvatiti svoje biće, kako možete s bilo kakvom određenošću izreći sud o drugima? Ono što vi nazivate "ja" i "ti", odnosi se na tijelo, pojavnost, a ne na istinu (sat). Atman je jedan i nedjeljiv. Dharma koja se temelji na istini, istinska je dharma. Neki se ljudi mogu zapitati: "Stalno se ponavlja atman, atman, a što je s njegovim oblikom (rupa)?" Ali, otkuda atmanu oblik? On je vječan, nepromjenljiv, besmrtan. On je dobrota, ispravnost, dobrobit. On je vječan, neokaljan i ne može se ograničiti na bilo koje određeno ime ili oblik. Može se shvatiti uz pomoć mudrosti (jnana) koja će zasjati kroz tijelo što je dobiveno kao rezultat djelovanja (karma-deha). Samo tijelo ima oblik i ime, i zato biste u svakoj aktivnosti tijela trebali očitovati božansku ispravnost (atma-dharma), ispravnost temeljenu na svjesnosti o atmanu.

2

Kaže se: "Atman nije niti muško niti žensko; on nije niti krava niti ovca, niti konj niti slon, niti ptica niti drvo, on je iznad svih kategorija". Ove se razlike temelje na djelima, atman se ne može mijenjati. Samo se jedno može sa sigurnošću ustvrditi za atmana — a to je da on jest. Puno znače¬nje tih riječi jest da je atman Apsolut (paramartha). Sve je ostalo djelomično, beznačajno, pogrešno, nestvarno, odredivo i može se svrstati u kategorije. Uzmimo za primjer nosiljku. Prije nego što je izrađena, to je bilo stablo od kojeg su ispiljene drvna građa i daske, i konačno je nastala nosiljka. Sa svakom promjenom oblika, mi¬jenjalo se i ime. Ako netko sjedi u nosiljci neće reći da sjedi na komadu drvne građe ili na drvetu. Predmeti prolaze kroz proces promjene, oni nisu vječni. Oni nisu stvarni (sat). Predmeti se mogu razlikovati jedino po imenu i obliku, može ih se opisati samo pomoću njihovih obilježja jer su napravljeni i netrajni. Što je točno stolac? To je drvo preoblikovano na određeni način. Uklonite li drvo, i stolac će nestati. Usredotočite se na drvo koje je srž, pa će "vanjski oblik" stolca nestati. Isto je i s dharmom. Dharma pojedinih društvenih staleža (varna-dharma), dharma kućedomaćina (grhastha-dharma), dharma onih koji se povlače iz obiteljskog života (vanaprastha-dharma), dharma isposničkog života (samnyasa-dharma), ili pak učeničkog, bezbračnog života (brahmacarya-dharma), ovakva ili onakva dharma... sve su to preobrazbe temeljne dharme poput preobrazbe drva u stolac, klupu, nosiljku itd. Odvojene preinake nestaju onog časa kad se duboko zamislite o njihovoj prirodi, sve vrste dharmi koje su vezane uz tijelo nestaju i ostaje samo božanska atma-dharma. Komadi namještaja nestaju i ostaje jedino drvo. Isto tako pojavne dharme nestaju, a jedino božanska atma-dharma ostaje sjati u svojoj nenadmašivoj slavi. Dakako, dharma na razini tijela vrlo je važna za svjetovna postignuća, neću reći da nije. Isto kao što se drvo preoblikuje u namještaj i koristi, tako se i božanska atma-dharma, nepromjenljiva šanta-dharma, ili istinska satya-dharma mora preoblikovati u dharmu kućedomaćina (grhastha-dharma), šumskog pustinjaka (vanaprastha-dharma), pojedinog društvenog staleža (varna-dharma), dharmu žene (strl-dharma), muškarca (puruša-dharma) itd. Bit je ista u svim odvojenim oblicima, njihova je bit istovjetna u svakom odvojenom obliku. Kako je moguće iscrpsti tu bit? Ona se samo može preobražavati i preoblikovati, a različite izmjene dobivaju različita imena već prema svojim različitim namjenama. Atma-dharma se može promatrati dio po dio i svrsta¬ti u razne odjeljke zbog različitih namjena — baš kao što se drvo obori, reže i veže, slaže i preslaguje — ali unatoč tome ona i dalje ostaje atma-dharma. Sve dok se iz toga "drva" dobivaju različiti vidovi dharme, nikakve štete, no upamtite da se namještaj nikada ne može ponovno vratiti u prvobitno stablo! Primjenjujte tu atma-dharmu u svjetovnim aktivnostima, ali ne nazivajte svoje svjetovne dharme atma-dharmom! Time ćete iznevjeriti ideal, sam Apsolut. Dharma je... Dharma je moralni put, moralni put je svjetlo, svjetlo je blaženstvo (ananda). Dharma se odlikuje svetošću, mirom, istinom i odlučnošću. Ona je joga, jedinstvo, stapanje; to je istina (satya). Osobine ispravnog djelovanja su: pravda, nadzor nad osjetilima, osjećaj časti, ljubav, dostojanstvo, dobrota, meditacija, suosjećanje, nenasilje. Takva je dharma koja odolijeva kroz stoljeća. Ona čovjeka dovodi k sve¬obuhvatnoj ljubavi i jedinstvu. To je najviša i najunosnija disciplina.

3

Sav ovaj "razvoj" započeo je od dharme, sve je učvršćeno u istini (satya), a istina (satya) je neodvojiva od dharme. Istina (satya) je zakon svemira, po kojemu se Sun¬ce i Mjesec okreću oko svoje osi. Dharma je sama bit Veda i mantri, to jest mudrosti (jnana) koju nam prenose. Dharma je smjer, put, zakon. Gdje god se ljudi drže moralnosti, tamo se vide istina (satya) i ispravnost (dharma) na djelu. U Bhagavati se isto tako kaže: "Gdje je dharma, tu je Kršna. Gdje su dharma i Kršna udruženi, tu je pobjeda." Dharma je samo utjelovljenje Gospoda. Budući da je svijet Gospodnje tijelo, svijet je samo još jedan naziv za moralni red, to nitko nikada ne može poreći. IV. POGLAVLJE Muška i ženska priroda Ljudi govore o različitim dužnostima, pravima i obveza¬ma, ali ona se ne odnose na temeljnu istinsku ispravnost (satya-dharma). To su samo sredstva i metode prilagođavanja složenim životnim okolnostima. Oni nisu temelj. Sva ta moralna pravila i prihvatljivi načini ponašanja izrasli su iz potrebe da se udovolji dvjema vrstama bića i dvjema prirodama - muškoj i ženskoj. Oni upućuju na prakrti i paramatmana - grubo i suptilno, beživotno i svjesno, sveprožimajuću dvojnost. Sva je ova mnogostruka raznovrsnost nastala iz uzajamnog djelovanja beživotnoga i svjesnoga, zar ne? Isto tako, cijelo je ovo mnoštvo nastalo uslijed podjele na dvoje. Do razdvajanja i razdiobe ispravnog djelovanja (dharma) na dvoje došlo je upravo zbog utjecaja muškog i ženskog principa. Glavne smjernice života Stoga je temeljna ispravnost (dharma) radi stvarnog na¬pretka svijeta uvjetovana moralnim vladanjem i ponaša¬njem ovog dvoga. Čemu god vas veliki učitelj poučio, to se ne može izdići iznad ove dvije različite prirode. Ispravno djelovanje za muškarca (puruša-dharma) i is¬pravno djelovanje za ženu (strl-dharma) dvije su važne primjene istinske ispravnosti (satya-dharma) o kojoj smo govorili. Druga pravila i odredbe samo su rukavci i pritoci poput rječica što se ulijevaju u Godavari dok ona i dalje teče naprijed. Oni se odnose na različite okolnosti, situacije i položaje koji su privremeni. Morate obratiti pozornost na rijeku, a ne na pritoke. Slično tome, muško i žensko ispravno djelovanje (dharma) shvatite kao glavne životne vodiče i ne stavljajte niže načine djelovanja na ključna mjesta u svom životu. Dharma za ženu O ženskom principu ispravnog djelovanja (dharma) govori se kao o prividu kojim se prekrio sam Gospod, kao o energiji kojom se je on zaogrnuo jer je to bila njegova volja. To je privid (maya), Gospodnji ženski oblik. Zbog toga se drži da je žena utjelovljenje uzvišene božanske energije (para-šaktisvarupa).

4

Ona je muškarčev vjerni suputnik, njegova sreća. Budući da je konkretizacija Božje volje, ona je tajna, čudo, simbol zaštitničkog principa, ona je kraljica njegova doma, dobrostivost i svjetlo koji ga krase. Žene su utjelovljenja božanske energije (šaktisvarupa) i ni na koji način ne mogu biti manje vrijedne jer je njihova priroda puna odlučnosti, strpljenja i ljubavi (prema)! Njihovoj se sposobnosti samo-nadzora rijetko može naći premca među muškarcima. One svojim primjerom i vodstvom sve ljude vode na duhov¬ni put. Čista nesebična ljubav ženama je urođena. Žene s velikim znanjem i kulturom, žene koje vodi ljubav i koje pomno razlučuju jesu li im riječi i djela u skladu s ispravnim djelovanjem (dharma) - takve su žene poput božice Lakšmi, i ispunjavaju dom radošću i dobrom srećom. Dom u kojem su muž i žena povezani svetom ljubavlju u jedno, gdje oboje svakoga dana čitaju knjige koje hrane dušu, gdje se pjeva Božje ime i govori o njegovoj slavi — takav je dom uistinu Gospodnji dom, Vaikuntha! Žena koja je zaljubljena u svoga muža i puna ljubavi, uistinu je cvijet koji odiše rijetkim mirisom, ona je skupocjen dragulj koji donosi svjetlost obitelji, žena koju krase vrline, zaista je blistavi dragulj. Moralna čistoća Moralna čistoća je ideal za ženski rod. Snagom zadobi¬venom putem te vrline, žene mogu postići sve. Savitri je na taj način uspjela vratiti svoga muža u život, čak se borila s bogom smrti. Anasuya, žena mudraca Atrija i Dattatreyina majka, uspjela je nagovoriti božansko trojstvo da se pretvore u dojenčad. Nalayani, koja je bila odana svome mužu iako je bio gubav, uspjela je tajanstvenom snagom svoje moralne čistoće zaustaviti kretanje Sunca! Moralna čistoća je krunski dragulj u žene. To je vrlina zbog koje se ženu najviše mora štovati. Njezino se dobro djelovanje ne može riječima opisati, ona je sam njezin životni dah. Pomoću moral¬ne čistoće i snage koju ona ženi daje, žena može spasiti muža od propasti. Svojom vrlinom ona spašava sebe i bez sumnje pridobija čak i nebo svojom moralnom čistoćom. Damayanti je lovca koji ju je pokušao napastvovati snagom svoje "riječi" pretvorila u pepeo. Podnijela je svu težinu samotnog života u prašumi, pošto ju je njezin muž, kralj Nala, napustio jer je iznenada postao žrtvom okrutne sudbine. Skromnost Skromnost je ženi prijeko potrebna, ona je njezin skupocjeni dragulj. Za ženu je protivno ispravnom djelovanju (dharma) da prekorači granice skromnosti, izlazak izvan tih granica donosi mnoge nesreće. Čak i sama slava ženskog roda bit će time uništena. Bez skromnosti, žena je lišena ljepote i kulture. Poniznost, čiste misli i ponašanje, blagost, predanost visokim idealima, osjećajnost, blaga ćud - oso¬bit spoj svih ovih odlika jest skromnost. To je najdragocjeniji od svih ženinih ukrasa. Skromna žena će se uvijek držati unutar granica, uz po¬moć svog osjećaja za umjerenost. Ona spontano postaje svjesna koje joj ponašanje priliči, a koje ne. Ustrajat će samo na vrlim djelima i ponašanju. Skromnost je test ženine veličanstvenosti. Ako žena nema skromnosti, ona ugrožava dobrobit ženskoga roda, a k tome potkopava vlastitu osobnost. Ona je poput cvijeta bez mirisa, koji svijet ne voli, ne poštuje i ne cijeni.

5

Odsutnost skromnosti čini ženin život, ma koliko on bio obogaćen njezinim dostignućima, beskorisnim i bezvrijednim. Skromnost je uzdiže do visina plemenite svetosti. Skromna žena vlada svojim autoritetom kod kuće, u društvu, a također i u svijetu. Netko bi u ovom trenutku mogao primijetiti: "Ali danas se štuju žene koje uopće nisu skromne i muči ih nečista sav¬jest! Šepure se uzdignutih glava i svijet ih ništa manje ne cijeni zbog toga." Nema potrebe da mi predočujete takve po¬jave u današnjem svijetu. Ja se ne zabrinjavam oko toga. One možda uživaju počasti i možda su na neki način cijenjene, ali takvo poštovanje nije zasluženo i ja ga ne odobravam. Kada se odaju počasti onome tko ih nije zaslužio, to je jednako uvredi. Prihvatiti ponuđeno u tom slučaju ponižava sam dar. Ovdje nije riječ o časti, već o laskanju kojim se koriste sebični i pohlepni da bi se dodvorili ne¬skromnima. To je poput ispljuvka, prljavo i neugodno. Dakako, skromna žena neće čeznuti za počastima i po¬hvalama. Ona će uvijek imati na umu granice koje ne treba prekoračiti. Počasti i pohvale dolaze bez poziva i neprimijećene. Med u cvijetu ili lotosu niti žudi za pčelama niti ih moli da dođu. Budući da su okusile slatkoću, same pčele tragaju za cvjetovima i hitaju k slatkoći. Isto je takva i veza između žene koja zna granice u svom ponašanju i poštovanja koje pobuđuje. Ako žaba koja sjedi na lotosu na sav glas razglašava tu činjenicu svijetu, znači li to da je spoznala vrijednost ljepote ili slatkoće toga cvijeta? Je li okusila ijedno od tog dvoga? Ona može laskati lotosu, ali da li je barem prepoznala njegov sadržaj? Danas toj vrsti žena poštovanje i čast iskazuju ljudi koji ne znaju što i kako trebaju cijeniti. Oni nisu upoznati s osnovama razlučivanja, nemaju vjeru u najviše vrijednosti, ne poštuju one koji su uistinu dobri i veliki; kako onda možemo nazivati ono što oni nude "počastima" ili "poštovanjem"? To se jedino može nazvati "bolešću" ili u najboljem slučaju "uljudnošću" i to je sve. Principi božanske ispravnosti (atma-dharma) ne dopuštaju da se riječju "žena" nazove "žena bez skromnosti". Ako se osobu koja ne slijedi božansku ispravnost (atma-dharma) zasipa počastima i izrazima poštovanja, to je poput nagomilavanja ukrasa na tijelo koje u sebi nema više života. Duša koja je napustila tijelo ne može uživati u počastima koje se iskazuju lešu. Isto tako, ako se sjajem i slavom okruni osoba nesvjesna božanske zbilje, osoba koja nije dokučila svrhu utjelovljenja atmana, tko će osjetiti radost? Skromna žena neće mariti za takve besmislice, nego će radije tražiti samopoštovanje koje donosi puno veće zadovoljstvo i ispunjenje. To je osobina zbog koje je svaka žena Lakšmi u svojoj kući. Zato se žena naziva grha-lakšmi. Ako žena nema to u sebi, dom postaje prebivalište nesklada. Žena: potporni stup doma i religije Žena je potporni stup doma i religije. Ona usađuje i njeguje vjeru u Boga ili je isušuje i iskorjenjuje. Žene imaju prirodnu sklonost za vjeru i duhovna pregnuća. Žene koje su predane, ponizne i imaju vjeru, mogu pomoći muškarcima da provode svete vrline i krenu na put k Bogu. One usta¬ju rano, prije zore, čiste dom, i nakon što se okupaju sjede neko vrijeme zaokupljene ponavljanjem Božjeg imena (japa) i meditacijom (dhyana). U svojem domu imaju jednu malu sobu koja služi samo za bogoštovlje. U njoj drže slike koje prikazuju razna božanstva, kao i slike svetaca, mudra¬ca, duhovnih učitelja (guru) i vođa. Tu sobu drže osobito svetom i ispunjavaju je dobrim vibracijama jer se u njoj mole ujutro i navečer svakodnevno, kao i za vrijeme blagdana.

6

7

Žena koja ustraje u tome moći će preobratiti čak i muža koji je nevjernik, uvjerivši ga da joj se pridruži u molitvama ili da se uključi u neke korisne aktivnosti i služi društvu u duhu predanosti Gospodu. Zaista, žena je ta koja održava dom, to je njezina zadaća. Ona je uistinu simbol Šakti. S druge strane, ako žena pokuša muža odvratiti s puta k Bogu te ga s duhovne razine spusti na osjetilnu, ili ako se muž prema ženi koja traži radost na duhovnom putu, odnosi kao prema osobi koja ide krivim putem i pokuša je skrenuti s njega, onda je dom takvog para nedostojan tog ime-na, to nije dom, već pakao u kojem uživaju duhovi i zlodusi. Zaista bi žena trebala težiti za znanjem o duši i svaki trenutak života provesti u svjesnosti da je njezino biće samo atman. Ona mora uvijek pokazivati da se želi stopiti u jedno s božanskom svijesti. Dom u kojem živi takva žena, gdje muž i žena zajedno slijede uzvišene ideale, gdje zajedno pjevaju u slavu Božjega imena i nesebično čine dobra djela, gdje vladaju istina, mir i ljubav, gdje se redovito čitaju svete knjige, gdje su osjetila pod nadzorom, gdje se podjednako odnosi prema svemu stvorenome zbog spoznaje da je sve jedno, takav je dom zasigurno raj na zemlji. Samo je žena takve prirode vrijedna toga imena. Ona svoga muža treba istinski voljeti, samo je tada možemo nazvati kućedomaćicom (grhini). Samo tada je svome mužu (dharma-patni, bharya - instrument i suputnica za ostvare¬nje ispravnosti (dharma), stjecanje bogatstva (artha) i ispunjenje želja (kama). Žena koja zna misli svoga muža i nježno i slatko govori, istinski je prijatelj. Štoviše, ponekad kad žena mora mužu pokazati put ispravnosti (dharma), ona preuzima na sebe čak i ulogu oca! A kada muža snađe bolest, ona je majka. Ženi na prvome mjestu treba biti služenje mužu, to je istinsko bogoštovlje za nju. Njezine molitve, bogoštovlje i puja mogu čekati. Ako ne služi mužu, ona ne može postići blaženstvo u bogoštovlju ili meditaciji. Zapravo, muža se mora prihvatiti kao Boga i sve služenje koje mu se ukazuje mora se uzdići na razinu bogoštovlja, to je put iskrene dužnosti. Ako se svako djelo radi u ime atmana i spajanja u jedno s paramatmanom, tada su djela posvećena Gospodu. Sva takva djela spašavaju, ona nas ne ve-zuju. Nije važno koliko je muž loš ili kako je nisko pao, žena ga mora svojom ljubavlju promijeniti i ispraviti, te mu pomoći da zadobije Gospodove blagoslove. Nije ispravno misliti da je važan samo njezin napredak i da se ne treba brinuti za napredak ili oplemenjivanje muža. S druge strane, ona mora osjećati da su muževa dobrobit, njegova radost, njegove želje i njegovo spasenje, istodobno lijek za sve njene bolesti. Takva će žena odmah primiti Božju milost, bez posebnog truda, milost će se izliti na nju. Gospod će uvijek biti uz nju i bit će joj naklonjen na svaki način. Svojom vrlinom žena osigurava muževo spasenje.

Dharmavahini V. POGLAVLJE Obrazovanje za ženu Odgoj i obrazovanje su prijeko potrebni i muškarcima i ženama. Ali odgoj i obrazovanje za žene mora biti u skladu s njihovim osobitim potrebama. Dobro odgojene i obrazovane žene istinske su zagovarateljice ispravnog djelovanja (dharma) za cijeli svijet. Roditelji isto tako moraju sudjelovati u odgoju svoje djece na ispravan način. Ženama se ne bi trebala dopuštati sloboda u nekim stvarima. Ja ne odobravam da im se daju takve slobode. One moraju postati idealne žene, stoga njihov odgoj mora biti tako usmjeren. Neograničena sloboda pogibeljna je za ispravnost (dharma), a osim toga, žene će na taj način naškoditi sebi. Uključivanje u društvo bez ikakvog razlučivanja imat će razorne posljedice. Dakako, i u prošlosti je bilo obrazovanih žena, ali one nikada nisu napustile ispravnost (dharma), nikada nisu zaboravile da im je cilj božanska ispravnost (atma-dharma). Stjecanje znanja (vidya) mora se temeljiti na razlučivanju (viveka). Sulabha, Savitri, Anasuya, Gargi, Nalayani i druge žene koje su ideali moralne čistoće, Gospodove poklonice kao što je Mira, jogine kao što je Čudala, bile su rođene u Indiji (bharatadeša), a svojom su privrženošću ispravnosti (dharma) osnažile ispravno djelovanje (dharma). Jednom kad je Sulabha držala govor o atmanu i svojem znanju i iskustvu, čak je i Janaka bio zapanjen! Putem primjera ovih velikih i svetih žena čiji su karakteri i ponašanje nadahnuli ljubav za Boga (bhakti) i mudrost (jnana), još i danas jednostavnost, poniznost i predanost sjaje u srcima žena Indije (bharatadeša). Ženama bi one trebale biti nadahnuće, moraju uložiti sve napore da žive onako kako su te žene živjele u prošlosti. I Hindu žena mora kao vodiča uvijek pred sobom imati ideal ispravnosti (dharma), napredak i duhovnu disciplinu. Ona može ovladati svime što se odnosi na pojavni svijet — kojemu se danas pridaje velika važnost — ali pri tome ne smije zaboraviti dobrobit duha, ona se mora zanimati za proučavanje vedante koja razvija unutrašnju viziju. Žena koja nije stekla takvu naobrazbu jest kamen bez uporišta predstavlja opasnost i za sebe i za druge, ona je vrlo neuravnotežena osoba. Sulabha i druge žene koje su se posvetile tom proučavanju postale su vrlo slavni tumači Veda (brahma-vaditi). Indija je dala nekoliko žena koje su bile mudre i svete. Panditi i vidvani dolazili su upravo takvim ženama tražiti nadahnuće i vodstvo. Napredak je zasnovan na ispravnom obrazovanju žene Na čemu se temelji napredak? Napredak naroda, zajednice i obitelji ovisi o ispravnom odgoju žena. Zemlju mogu do uzvišenih visina uzdići samo žene koje su usvojile znanje o atmanu (atmavidya), to jest znanost spoznaje božanske zbilje. Ako narod želi imati trajni napredak i mir, žene moraju steći naobrazbu u takvom odgojno-obrazovnom sustavu koji ističe moralno ponašanje i moralno savršenstvo. Uzrok današnjeg pada moralnih standarda i nedostatka mira u društvu jest zanemarivanje upravo tog vida naobrazbe žena. Zemlja i nebo još su uvijek isti, promijenio se samo odgojno-obrazovni cilj od ispravnosti (dharma) u neispravnost (adharma). Naobrazbu danas nazivamo vidya, ali naobrazba je samo naziv, ona ne zaslužuje to ime, osobito ako pogledamo sadašnja djela obrazovanih ljudi i njihove osobine. Odgojena i obrazovana osoba mora biti sposobna osjećati unutarnju radost atmana, bez obzira na vanjske okolnosti, ona mora shvatiti svrhu postojanja, mora biti svjesna načina spoznaje. Gospodnja milost bila je jedina diploma koju su studenti željeli dobiti u drevna vremena. Tu je diplomu mogao dobiti samo onaj koji je bio vješt u razvijanju morala, koji je stekao znanje o atmanu, koji je pročistio svoje porive, čovjek ispravnog ponašanja, čistih navika, s nadzorom nad osjetilima, zauzdanog uma i razvijenih božanskih osobina. Danas međutim stvari stoje drugačije. Diplome se mogu dobiti učenjem napamet nekoliko knjiga! Putem suvremenog obrazovanja ne može se postići moralnost i duhovnost. Svaka žena mora steći naobrazbu na dobro isplanirani način. Ona mora biti sposobna razumjeti probleme svoje zemlje. Mora služiti i pružiti pomoć svojoj zemlji, zajednici i obitelji u granicama svoje moći i sposobnosti. Narod se ne može izgraditi bez kulture svojih žena. Sutrašnju generaciju odgajaju majke današnjice, a ova je generacija toliko puna neispravnosti (adharma) i nepravde upravo stoga što majke koje su je odgojile nisu bile dovoljno budne i pametne. No, što je bilo, bilo je. Da bi se spasila barem sljedeća generacija, žene se moraju na vrijeme upozoriti i uputiti da slijede primjere iz drevne prošlosti. U prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti, za sva vremena žene su stup napretka, srce naroda, sam njegov dah. One igraju glavnu ulogu u ispravnosti (dharma) života na Zemlji, one imaju ključnu ulogu ispunjenu svetošću. Ženina je zadaća da postavi načela pravednosti i moralnosti. Ona mora svojoj djeci dati moralni i duhovni odgoj. Kad je majka ispunjena ispravnošću (dharma), i djeca će također imati koristi jer će i ona biti na sličan način ispunjena. Kad je majka moralna, i djeca uče biti moralna. Stoga razina odgoja žena određuje hoće li zemlja napredovati ili

propasti. Njihova djela i ponašanje odlučujući su čimbenici. Odgovornost starijih i roditelja iznimno je velika u tom smislu. Uzmimo na primjer današnje studente: u njima ne-ma ni traga kulture, duhovna pitanja i razgovor o atmanu kod njih izazivaju ismijavanje! Izuzetna rječitost, robovanje odjeći, to je danas u modi. No to nije prava kultura. Danas su obrazovane žene bespomoćne kad je u pitanju vođenje domaćinstva. Za njih je dom poput hotela, one u svakom pogledu bespomoćno ovise o kuharici i sobarici. Obrazovana žena nije ništa drugo do iskićena lutkica koja uređuje suvremeni dom, ona je smetnja mužu, uteg oko njegova vrata. Neprestano ga cijedi svojim upornim novčanim zahtjevima za razne vrste stvari. Ona ne sudjeluje u održavanju domaćinstva, te stoga iz čiste besposlice samo jede i spava bez ikakve vježbe za tijelo, pa obolijeva od raznih bolesti koje je brzo vode u smrt. Bahato ponašanje žena ovilo je današnji svijet omotačem opadanja ispravnosti. Žene škode sebi trčanjem za prolaznim zadovoljstvima, a ne obaziru se na potrebu razvitka dobrog karaktera i uzvišenih osobina. One su očarane takozvanom "slobodom" koja potiče njihovu taštinu. Imati stalan posao, steći diplome, kretati se u svakakvom društvu bez razlikovanja i razlučivanja, odbaciti poštivanje starijih i odreći se straha od grijeha i zla, zanemarivati riječi dobrih i svetih ljudi, prisiljavati muža da pleše kako žena svira, zanijekati vrlinu pokajanja za vlastite greške - jesu li to znaci naobrazbe? Ne, to su sve nakazni oblici neznanja (a-vidya), nepristojni sebični postupci koji osobu čine ružnom i odbojnom. Ako žena osjeća da je dom njezinoga muža svet, onda će taj dom obdariti svim vještinama i sposobnostima. Nigdje na svijetu nema mjesta koje se može usporediti s takvim domom za nju. Jedan je svetac i pjesnik opjevao dom kao ženin hram, njezinu školu, igralište, političku scenu, područje požrtvovnosti i njezino utočište. Studij i društvo sami po sebi neškodljivi Obrazovana žena može na različite načine služiti zajednici u kojoj živi u skladu sa svojom vještinom, ukusom, sklonostima, željama, karakterom, naobrazbom, načinom života, disciplinom ili učenošću. Ona bi morala izbjegavati sramoćenje svojih roditelja, svoje obitelji ili same sebe. Žena bez dobroga karaktera isto kao i da je "mrtva", stoga žene moraju uvijek biti budne kad se kreću u svijetu. Žena koja ima moć razlučivanja upuštat će se samo u ona djela koja će pridonijeti sjaju muževljeve slave i časti, a nikada u ona djela koja će ih osramotiti. Upravo se zato kaže: "Vrlina (sad- guna) je znak odgojene osobe, ono što daje pravu vrijednost naobrazbi." Ne tvrdim da se žene ne trebaju obrazovati ili kretati u društvu. Kuda god se kretale, ako ih krase dobre osobine, ako su te dobre osobine dopunjene dobrim djelima i dobrim navikama, te privrženošću vječnim moralnim zakoni-ma (sanatanadharma) i duhovnoj disciplini (sadhana), tek je tada njihova učenost u stvari vrijedna i korisna za cijelo društvo. Učenost i društvo nisu sami po sebi loši, oni ovise o prirodi osoba koje ih koriste, te prema tome daju dobre ili loše rezultate. Mačka drži i mačića i štakora u istim zubima, ali s kakvom razlikom? Mačića mazi, a štakora ubija. Ugriz je neutralan, on ovisi o tome je li u pitanju štakor ili mačić. Isto tako, znanje može razvijati razlučivanje, nadahnuti služenje, potaknuti ispitivanje o božanskoj zbilji, unaprijediti potragu za Apsolutom, pa čak i popločati put do postignuća stupnja sebe-ostvarenog mudraca (paramahamsa). S druge strane, ono može hraniti i snažiti korijene neistine, dvoličnosti, okrutnosti i nepravednosti, može čovjeka naučiti novim sredstvima za varanje i uništiti njegov boravak na Zemlji. Ono može ljubav pretvoriti u otrovnu mržnju i istinu u sjeme razdora. Stoga, kakav god studij žene završile i svladale, kakve god diplome stekle, kakav god bio položaj muža ili nje same, žena mora čvrsto prionuti uz ove istine. Istinska dražesnost potječe od dobrog karaktera; moralnost je životni dah žene, skromnost je njezina životna snaga, privrženost istini njezina je svakodnevna dužnost. Ona mora posaditi mladice straha (strah od grijeha, strah od Gospoda) u svoje srce i uzgajati ih s ljupkošću poniznosti. Na religijskom, moralnom i fizičkom polju, ona mora čvrsto prionuti uz zapovijedi o ispravnom djelovanju (dharma) i prihvatiti ih kao bit svega znanja (vidya). Ona mora biti spremna žrtvovati čak i svoj život da bi sačuvala svoju čast. Mora njegovati i sačuvati svoju moralnu čistoću i divljenje za muža. To je glavna ispravnost (dharma) žene. To je razlog zbog kojega se rodila kao žena. VI. POGLAVLJE Primjenjujte Dharmu Principi ispravnog djelovanja (dharma) neće se mijenjati da bi odgovarali čovjekovoj lagodnosti. Dharma je nepromjenjiva. Dharma ostaje dharma, u prošlosti, sada i zauvijek. Dakako, postupci i pravila primijenjene

ispravnosti (dharma) mogu se mijenjati u skladu s promjenom uzroka, ali čak i tada će se ti postupci morati ispitati na temelju šastri, a ne na temelju koristi koju nam donose. Ne bi trebalo raditi nikakve računice. Šastre ne moraju uvijek podržati pravila koja daju opipljive i vidljive prednosti, i ne može se očekivati da će Vede i drugi sveti tekstovi govoriti samo o takvim djelima. Ispravnost (dharma) se ne može na taj način ispitati, nemoguće je dati izravni vidljivi dokaz. Mimamsake (sljedbenici sustava mimamsa) objavljuju da se ispravnost (dharma) može spoznati samo kroz vedske mantre, te da su Vede pokušaj pojašnjenja samo onih istina koje su izvan domašaja oka. Ako slijedimo ispravnost (dharma) misleći na posljedice, može se dogoditi da je zanemarimo kad korist nije očita ili trenutna. Neće svatko imati isti motiv ni isti standard. Na primjer, svatko će imati drugačije predodžbe o plodovima obrednog pranja (snana), bogoštovlju (sandhya), izgovaranju Božjeg imena (japa) i meditaciji (dhyana) koje se preporučaju. Neki ljudi ne izgovaraju gayatri mantru navečer, već umjesto toga recitiraju tisuću Višnuovih imena (višnusa-hasranama) ili tisuću Šivinih imena (šivasa-hasranama). "Izvodite bogoštovlje ujutro i navečer (sandhyavandana) u određeno vrijeme" - "Kale sandhya samacaret“ — to je preporuka. Ali, unatoč ovim zapovijedima, nije li kršenje ispravnog djelovanja (dharma) kada čovjek prestane izvoditi svakodnevno bogoštovlje (sandhya)? Slično tome postoje preporuke za svaki stalež (varna). "Caturvarnyam maya srštam guna karma vibhagah", kaže Gita. značenje i poruka su vrlo jasni: "Stvorio sam četiri kaste (varna), razdvajajući ih na temelju osobina i djela." Ali oslanjajući se na sitničave argumente i suhoparno razmišljanje, mnogi ljudi slijede onu ispravnost (dharma) koja im se najviše svidi bez straha od Boga ili od grijeha, oni odvlače bezazlene, neupućene ljude sa sobom na krivi put. Zaštita dharme Iz toga je razloga Gospod došao na Zemlju, da uzdigne potlačene i ponovno uspostavi ispravno djelovanje (dharma). To je uzrok Gospodovom utjelovljenju, tim riječima odjekuje Gita. "Dharma samsthapanarthaya sambhavami yuge yuge." Tu se jedno mora jasno razumjeti. Mnogi koji čitaju Gitu misle da se Gospod utjelovljuje kad je ispravnost (dharma) uništena i kad sile neispravnosti (adharma) nadvladaju. Ali nema opravdanja za zaključak da se ispravnost (dharma) može uništiti. Gita to također ne kaže. Riječ koja je upotrijebljena je glani što znači kad se pokaže da je ispravnost (dharma) u opasnosti, "Ja ću doći da bih je zaštitio od zla". On nije rekao da će doći na Zemlju da bi je zaštitio i održao nakon što je sama ispravnost (dharma) već uništena! Kakva korist od liječnika kad je život napustio tijelo? Isto tako, nakon što je ispravno djelovanje (dharma) - koje je životni dah čovječanstva - uništeno, kakva korist od liječnika ove sveopće boljke (bhavarogavaidya), odnosno od utjelovljenja Gospoda? Što će Gospod tada zaštititi? Zato se riječ "glani" upotrebljava da bi se označilo opadanje i slabljenje, a ne uništenje ispravnosti (dharma). Zaštita ispravnog djelovanja (dharma) Gospodnja je zadaća, jer je ispravnost (dharma) sam dah svakog živog bića (jivi). Zapasti u adharmu Ispravnost (dharma) nije obična stvar. Onaj tko ne provodi ispravno djelovanje (dharma), kao da je mrtav, a tko je provodi, on je božanske prirode. Danas je potrebno čovjeka vraćati na put ispravnosti (dharma) dobrim savjetima, privlačnim plodovima koje donosi pridržavanje tog puta, prijetnjom da se odvoji od onih koji to ne provode, pa čak i kaznom kao krajnjom metodom. To su tradicionalne metode pregovaranja (samari), podmićivanja (dana), razjedinjavanja i sijanja razdora (bheda) i izravnog napada (danda). U drevno doba ljudi nikada nisu odustajali od provođenja ispravnog djelovanja (dharma), čak i pod prijetnjom smrti i mača. Sad bez i najmanjeg pritiska drugih, ljudi skreću s puta i padaju u neispravnost (adharma). Zaista, dharma se tumači na toliko zamršenih načina, a oni koji se čvrsto drže ispravnog djelovanja (dharma) nailaze na prepreke, podsmjehuju im se i odnose se spram njih gore nego prema sasušenoj travi. Oni koji predano slijede ispravnost (dharma) nazivaju se varalicama, licemjerima i neznalicama. Zlobnici ne znaju što je ispravnost (dharma) i koji su njezini principi. Jadni takvi ljudi! Oni nemaju sposobnost da razumiju samu riječ ispravnost. Možete i sami uvidjeti kako će je razumjeti osobe koje ne znaju ni doslovno značenje riječi ispravnost. Što može osoba slijepa od rođenja znati o suncu ili njegovim zrakama? Dakako, može osjećati toplinu kad mu sunčeve zrake dodirnu tijelo, ali ne može pojmiti prirodu sunca, njegov oblik, sjaj itd. Isto tako, osobi koja nema pojma o ispravnosti (dharma), koja ne vjeruje u ispravnost (dharma), neshvatljiva je radost koju doživljava osoba koja je provodi. Učiti nekoga ispravnosti (dharma) ili uzdizati ispravnost pred takvom osobom jednako je beskorisno kao i puhnuti u školjku pred osobom koja je potpuno gluha. On samo može vidjeti školjku na usnama osobe ispred sebe, ali ne može čuti nikakav zvuk. Stoga, kad se ispravnosti (dharma) poučava ili se uzdiže njezina slava, mora

se paziti je li ta osoba puna vjere, iskrenosti i čežnje za njezinim provođenjem. Samo se takve osobe mogu poučavati i pokušati popraviti. Kasnije, uslijed poticaja iz vlastitog iskustva i radosti koju im ono daruje, čak će i najveće neznalice posaditi u srcu mladice ispravnog djelovanja (dharma). Međutim, danas su mnogi učeni ljudi koji dobro poznaju Vede, šastre i drevnu mudrost, izgubili vjeru u svete tekstove koje su svladali i boje se čvrsto prionuti uz ispravnost (dharma) jer ih ismijavaju njihovi cinični prijatelji. Podlegli su krivim tumačenjima kritičara i prodali svoje naslijeđe za beznačajne trice. Oni tumače da je post na dan ekadaši jedan od načina da se održi dobro zdravlje, da je prinošenje kamforova plamena lijek za astmu, da tehnika disanja (pranayama) olakšava probavu, da su hodočašća poučna putovanja, da je milosrđe način da se stekne dobra reklama ... te na taj način iskrivljuju i nagrđuju svete principe ispravnog djelovanja (dharma). Takvi ljudi samo varaju svijet, oni su barbari koji ne poznaju i ne slijede principe ispravnosti (dharma). Mogli bi nešto naučiti ispitivanjem manu-dharme. aršam dharmopadešam ca vedašastra avirodhina yastarkena anusandhatte sa dharmam veda, netrah "Dharmu spoznaje samo onaj tko proučava svete spise i moralne upute s logikom koja nije u suprotnosti s Vedama i šastrama." Tako je rekao Manu: "Dharmu spoznaje samo onaj tko proučava svete spise i moralne upute s logikom koja nije u suprotnosti s Vedama i šastrama.". Nijedan zaključak koji je u suprotnosti s Vedama ne može biti logičan. Suhoparna logika ne daje nikakve rezultate pa je Manu ne preporuča onima koji žele proučavati Vede. Unatoč tome danas se mnogi ljudi uporno drže takvog logičkog razmišljanja i sami slijede neispravnost (adharma), te odvlače i druge sa sobom na krivi put. Zato je Vedavyasa davno izjavio: na yakšyanti, na hošyanti, hetuvada vimohitah necakarma karišyanti, hetuvada virnohitah Što znači, oni koji slijede put uzročnosti i logike, tragajući za uzročno-posljedičnom vezom, neće ponuditi žrtvu svetoj vatri, oni će se izgubiti u niskim neispravnim djelima. Vedavyasa je to rekao u Aranyaparvanu Mahabharate, u opisu uvjeta koje treba očekivati u kali dobu. Slijedite dharmu kao što to rade i elementi Sunce i Mjesec nepogrešivo se okreću oko svoje osi samo zato što slijede put ispravnosti (dharma). Samo zov ispravnosti (dharma) sve božanske sile potiče na njihove različite dužnosti i odgovornosti, samo ispravnost (dharma) vezuje pet elemenata za principe njihove prirode. Trebali biste zadobiti najveće moguće blagodati od ispravnosti (dharma) i dok je slijedite, izbjegavajte nanositi povredu sebi i drugima. Morate širiti slavu ispravnog djelovanja (dharma) učinivši sebe svijetlim primjerom mira i radosti koje nam ono podaruje. Ne slijedite put suhoparne logike, ne zbunjujte svoj mozak cinizmom i predrasudama, ne zanimajte se za ono u što drugi vjeruju i ne pokušavajte ih promijeniti ili ispraviti njihove korake. Čvrsto vjerujte da je atman u vama vaša prava istina. Ispitajte svaki način ponašanja pitajući se hoće li to zaustaviti proces otkrivanja atmana u vama ili neće, te nastavite u svjetlu te vjere i provjere obavljati svoje svakodnevne dužnosti i obrede. Tad nikada nećete pogriješiti. Štoviše, osjetit ćete veliku radost. Neke svjetovne izreke poput: udyogah purušalakšanam ili karma purušalakšanam, kažu da je čovjek onaj tko se bavi nekom profesijom ili da je čovjek onaj koji obavlja neku zadaću itd. Međutim, istinska izreka glasi: dharmah purušalakšanam - čovjek je onaj tko ispravno djeluje. Svatko mora obavljati svoje zadaće na ispravan način (dharma-karma) dok ostvaruje četiri životna cilja: ispravnost (dharma), ispravno stjecanje bogatstva (artha), ispunjenje želja (kama) i dostizanje oslobođenja (mokša). Dharma za muškarca Kako je odanost mužu (pativrata-dharma) ispravan put za žene, tako je nadzor nad osjetilima (brahmacarya)

ispravan put za muškarce. Isto kao što žena mora samo jednu jedinu osobu smatrati svojim gospodarom i mužem, tako i muškarac mora biti odan samo jednoj jedinoj ženi, kao svojoj suputnici, svojoj supruzi. Ona mora u mužu gledati Boga i štovati ga, služiti mu i ispunjavati njegove želje da bi ispunila svoju dužnost pativrate, isto tako muškarac mora štovati svoju ženu kao "gospodaricu doma" i ponašati se u skladu s njezinim željama jer je ona grhalakšmi. Samo će tako zaslužiti status "čovjeka". Ime i slava, čast i sramota, zloba i pokvarenost, dobro i loše - sve je to jednako i istovrsno i za muškarce i za žene. Ne postoji nikakav način da samo žena bude vezana, a muškarac slobodan. Oboje su podjednako vezani pravilima ispravnog djelovanja (dharma). Oboje će se ponašati neispravno (adharma) ako ne uzimaju u obzir zahtjeve četiri životna cilja o kojima smo već govorili. Muškarci su u nekim stvarima jednako vezani kao i žene, ni oni nemaju pravo činiti neke stvari. Između muža i žene zato postoje važna obećanja. VII. POGLAVLJE Gayatri: Majka Mantri Sve što je vidljivo sjaji kao gayatri, jer zvuk ili govor (vac) jest gayatri svi elementi (bhuta) jesu zvuk ili govor, na njih govor ili zvuk (vac) ukazuje i obuhvaća ih. Vac je dakle govor ili zvuk. Vac ih opisuje, pojašnjava i obilježava. Svi su elementi isto tako od svijeta (prthivi). Ništa ne može ići izvan njega. Ovaj je svijet čovjekovo tijelo, čovjek ne može iz tijela iskočiti. Postoji životni dah (prana) kojim se tijelo održava. Dah (prana) se nalazi u "srcu" (hrdaya). Životni dah ne može izaći izvan srca (hrdaya). Gayatri ima četiri stopala i šest obilježja, a to su: govor ili zvuk (vac), elementi (bhuta), svijet (prthivi), tijelo (šarira), dah (prana) i srce (hrdaya). Božansko biće (puruša) kojega se veliča uz pomoć gayatri uistinu je uzvišeno, sveto i veličajno biće. Sve to mnoštvo elemenata, kao što je bilo rečeno, tek je mali dio njegova tijela. Broj i priroda tih elemenata (bhuta), veličina i njihovo značenje onkraj su razumijevanja, pa ipak sve je to tek jedna četvrtina veličanstvenosti božanskog bića. Ostale tri četvrtine čini njegov sjajan besmrtan oblik. Nemoguće je shvatiti tajnu tog sjajnog oblika. Ta je božanska osoba, koju se veliča uz pomoć gayatri mantre, uistinu brahman. Ona je prostor (akaša) i nalazi se iznad domašaja čovjekovog shvaćanja. O toj se osobi govori kao o prostoru izvan čovjekove osobnosti (bahirdha-purušakaša). To je obilježje budnog stanja, ta je božanska osoba (puruša) prostor (akaša) u čovjekovoj osobnosti ili antah-purušakaša. To je obilježje "stanja sna". Božanska je osoba prostor (akaša) u čovjekovom srcu. Čovjeka to božansko biće (puruša) ispunjava u potpunosti i to je "stanje dubokog sna". Tko god sazna ovu istinu, postiže ispunjenje i brahmana. To znači da onaj tko poznaje tri stanja svijesti (avastha): budno (jagat), sanjanje (svapna) i duboki san (sušupti), sam je brahman. Kako je žalosno to da je čovjek, koji je poznat kao božansko biće (puruša) i koji nosi naziv utjelovljenja atmana (atma-svarupa), smio postati spremište sebičnosti i nečistoće koja iz nje proizlazi, uključen u nedolična djela ne-pravde! Kako je to jadno! Zbog toga što se i danas naziva "božansko biće (puruša)", čovjek se mora držati puta koji će mu dati atom te božanske veličajnosti. Što dakle možemo reći o dharmi božanskoga bića (puruša-dharma)? Kako mogu božanska bića (puruša) koja ne haju da steknu čak ni beskonačno maleni dio slave Prvotnog Božanskog Bića (puruša), očekivati da sprovode puruša-dharmu? Čak ni najrevnije traganje sada neće otkriti djelić toga. Kao što je drevni mudrac govorio: Sandhya hino šucirnityam anarhah sarva karmasu yad anyat kurute karmano tasya phala bhagbhavet. To znači da kad onaj koji je dvaput rođen odustane od izvođenja sandhya obreda neće moći ubirati plodove ikakvih drugih obreda, te zapada u prokletstvo. Tako kaže cjelokupna indijska predaja (smrti). Oni koji zanemaruju sandhya obred, nemaju pravo na nijedan drugi obred. U drevna su vremena sveci godinama izvodili sandhya obred i zato su postigli dug život, ugled, slavu, mudrost i sjaj božanskosti. To je spominjao i Manu, zato s koje god točke gledali, nijedan svećenik ne može zaslužiti taj status ako ne meditira o gayatri. Naravno, svećenik (brahmana) u ovom smislu podrazumijeva onog čovjeka koji je ostvario Boga kao bezobličnu stvarnost (brahma-tattva) i koji je sebe pročistio uz pomoć vježbe, neprekidno kontemplirajući o Bogu. To nema nikakve veze s kastom pa čak ni s religijom. Ali oni koji su naslijedili naziv "svećenik" (brahmana), imaju osobitu

odgovornost u vršenju sandhya obreda i gayatri. Četiri čovjekove dužnosti Što je ustvari sandhya? San znači pravilno, a dhya proizlazi iz riječi dhyan i znači meditacija. Tako se sandhya odnosi na pravilnu i duboku meditaciju (dhyana) o Gospodu, to znači usredotočenost na Boga. Da bi se um usredotočio na Boga, moraju se obuzdati aktivnosti. Da bi čovjek uspio u procesu nadzora nad svojim djelima, on mora svladati zapreke što ih postavljaju tri svojstva prirode (guna) i to: sattva, rajas i tamas. Kada se ti oblici prirodnih impulsa prevladaju i nastoji ih se usmjeriti njihovim tokovima, čovjek mora moliti Boga da poništi njihov utjecaj. To je prva dužnost čovjeka koji stremi k Bogu. Pravilo prirode nalaže daje "jutro" razdoblje satvičkih osobina, "podne" je rajasičke prirode, a "večer" tamasičke. U osvit dana um se budi iz ugode sna oslobođen uznemirenosti i depresija i on je tada miran i bistar. U to doba dana i u tom mentalnom stanju, kao što znate meditacija o Gospodu (dhyana) vrlo je uspješna. Stoga se preporuča pratah-sandhya obred. Ali ne znajući značenje tog obreda ljudi ga i dalje izvode mehanički, samo zato što su ga propisali njihovi preci. Sljedeća čovjekova dužnost je da izvodi sandhya obred, nakon što je shvatio njegovo dublje unutrašnje značenje. Kako dan prolazi, čovjek je sve više prožet aktivnom snažnom prirodom (rajo-guna) dok obavlja svoj svakodnevni posao i rad. Prije podnevnog obroka propisi mu nalažu da ponovno meditira o Gospodu i da posveti svoj posao, a njegove rezultate preda samome Gospodu. Tek nakon tog čina posvećenosti i prisjećanja na Gospoda te zahvalnosti prema njemu, on može započeti s obrokom. To je značenje podnevnog štovanja (madhyamika). Kad se čovjek drži toga obreda, rajo-guna se drži na uzdi. Tako se rajo-guna savladava uz pomoć sattva-gune. To je treća čovjekova dužnost. Kad se spušta noć, čovjeka obuzima treće svojstvo prirode (tamas) i on se žuri kući da se najede i odmori i tada ga svladava san. No čeka ga još jedna dužnost. Jesti i spavati sudbina je lijenčina i besposličara. Kad najgore od svojstava – tamas - prijeti da zavlada čovjekom, on mora uložiti osobit napor kako bi izbjegao njezin utjecaj. To će uspjeti kad se okrene molitvi zajedno s onima koji veličaju Gospoda, koji čitaju o njegovoj veličajnosti, njeguju dobre osobine te se odlučno pridržavaju pravila dobrog ponašanja. To je večernja sandhyavandana koja se preporučuje. Stoga, um koji se budi iz praznine sna valja pravilno usmjeriti i savjetovati, mora se osjetiti da su blaženstvo meditacije (dhyana) i radost koja nastaje kada se povučemo iz izvanjskog svijeta, mnogo veći i trajniji od ugode koju donosi dnevna količina spavanja. Ovo blaženstvo, ovu radost mogu osjetiti i ostvariti svi, moć razlučivanja će vam to približiti. To je čovjekova četvrta dužnost. Čovjek koji se, sve dok u njemu ima života, pridržava sandhya obreda tri puta dnevno, uistinu je najviši uzor, on je uvijek blažen, on postiže sve što želi. Nadasve, takav je čovjek oslobođen čak i dok je još u tijelu, on je jivan-mukta. Gajite duševnu snagu Mora se paziti da se sandhya obred ne izvršava rutinski, da se ne smatra samo još jednim obredom više kojeg se valja pridržavati. On se mora obavljati sa svjesnošću o njegovom značenju, razmišljajući o unutrašnjem smislu. Čovjek bi trebao jasno razumjeti smisao gayatri mantre. Potrebno je da se osjećate poistovjećenima s tim sjajnim Bićem (Atma-svarupa) kojega spominje mantra. Samo oni koji ne znaju značenje gayatri, zanemarivat će ovu mantru. Manu posebice ističe da je gayatri sam životni dah svećenika (brahmana). No, to nije samo njegova tvrdnja - to je istina. Što je sjajnije za duhovno uzdizanje od meditacije (dhyana), od sjaja koji obasjava i hrani čovjekov intelekt? Što je važnije, plodonosnije od molitve koja moli za spasenje uma od grješnih nakana? Za čovjeka nema bolje zaštite od njegovanja vrlina. Manu tvrdi da svećenik (brahmana) neće izgubiti svoj status sve dok se drži gayatri mantre i sve dok ga nadahnjuje njezino značenje. Manu kaže da ukoliko je um previše slab da nastavi s proučavanjem Veda, onda mora barem ponavljati gayatri mantru i slijediti je do kraja života. Drevni duhovni tekstovi i predaja (smriti) isto tako kažu da nema blaga većeg od gayatri. Snaga duše može obaviti sve zadatke što ih svijet postavlja pred nju, a kako gayatri daje unutrašnju snagu i podupire ju, mora ju se njegovati s posebnom pažnjom, bez zapuštanja. Za rast i razvitak tijela potrebna je satvička hrana, zar ne? Tako se isto i sjaj sunca mora privući kako bi obnovio unutrašnji čovjekov sjaj koji ima

oblik stvaralačke mašte (bhavana). Kada snaga duše ojača, osjetila se isto tako pokrenu i usmjere u korisne pravce. Kad ona oslabi, malaksaju i osjetila i iznevjere vas. Zato, ako u kritičnom trenutku privučemo energiju sunca, to će biti kao kad se u određeno godišnje doba posije sjeme, tada će i žetva biti osigurana. Može li tama nešto sakriti i pomutiti kad se pojavi sunce i okupa zemlju svojim svjetlom? Može li nas nadvladati tuga kad upijemo taj sjaj? Kako možemo biti lišeni snage kad nju crpimo sa samog Svevišnjeg izvora — Boga (brahman)? Tehnike ovog procesa utemeljili su naši preci, za dobrobit svih onih koji tragaju za istinom. Naučite te tehnike i primjenjujte ih. Vlastito će vam iskustvo omogućiti da svjedočite o istini njihovoga puta. Kakva je svrha upanayana obreda? Koja se mantra toga dana dobija? Zašto se tada poučava jedino ta mantra? Zašto se drugim mističnim formulama ne pridaje jednaka važnost? Promislite o tome i tada ćete otkriti da je gayatri vladarica nad mantrama. Isto ćete tako otkriti da će obredi zasjati novim značenjem, obredi i provođenje stroge discipline imat će svoju svrhu, a djela i iskustva naših predaka činit će se uistinu vrijednim. Ako ne pokušate saznati značenje, tumačit ćete ih kako vam mašta nalaže i tada ćete se upustiti u varke i lukavštine uma da pobjegnete od obveza koje vam nalaže život. Bit ćete tada uhvaćeni u nepravdu (anyaya) i nemoral (adharma). Stvarno značenje Gayatri Koje je dakle pravo značenje riječi gayatri? Pokušava li ga itko danas otkriti? Ljudi misle da riječ označava ili božicu Gayatri ili mantru. Gayatri je ono što štiti (thra) životne dahove (gaya ili prana) odnosno osjetila (indriya), od kojih je prvi govor (vac). Osim toga, kaže se da se ono što spašava osobe koji je izgovaraju, štuju i ponavljaju, ili o njoj meditiraju naziva gayatri: gayantam trayate yasmad gayatri tena kathyate Ova je sveta mantra preobrazila kraljevskog mudraca (rajarši) kao što je bio Višvamitra, u božanskog mudraca (brahmarši). Majka će Veda (vedamata) izliti sve blagoslove na one koji je štuju. Božica je opisana uzvišenim riječima u svetim tekstovima kao što su brahmane i dharma- sutre. Ako ih dobro razumijete, tada gayatri možete spoznati izravno. Danas se dharmu koja je prožeta tako dubokim tajnama svojevoljno tumači i pridaju joj se razna bezvrijedna značenja, što je i razlog zašto je došlo do opadanja dharme. Stoga je prijeko potrebno obnoviti sanatana-dharmu i načela tumačenja koja su prirođena istini o atmanu kao samom temelju dharme. Inače će se njezino značenje u potpunosti iskriviti i prevladat će hirovi pojedinaca. Svako će se djelo, ma kakvo ono bilo, tada označavati kao dharma. VIII. POGLAVLJE Životno razdoblje domaćina Postoje četiri životna razdoblja (ašrama) koja određuju čovjekov život: razdoblje u kojem je on učenik (brahmacarjin), domaćin (grhastha), šumski pustinjak (vanaprastha) i isposnik (samnyasin). Sva ta životna razdoblja temelje se na razdoblju u kojem je čovjek domaćin (grhastha). To je glavno razdoblje jer domaćin podržava ostala tri i zato je ono najvažnije razdoblje. Kako opstanak svih živih bića ovisi o zraku, tako i ostala tri razdoblja ovise o domaćinu (grhastha). Domaćin (grhastha) ne samo da hrani i odijeva druge, već on i osigurava pogodnosti za proučavanje Veda. Manu to vrlo jasno ističe u svojoj Dharma-šastri. On tvrdi da i domaćin (grhastha) isto tako postiže oslobođenje (mokša), samo mora strogo slijediti dharmu koja je propisana za njegovo životno razdoblje. Nema sumnje da će, ma kojem razdoblju pripadao, svaki onaj tko štuje dharmu toga razdoblja, postići oslobođenje (mokša). Sva četiri razdoblja vode oslobođenju U Manuovim tekstovima Manusmriti, u Narada Upanišadi (parivrajaka upanišad) i drugim sličnim tekstovima

spominje se da se u nekim slučajevima domaćin (grhastha) koji štuje dharmu smatra najvišim čovjekovim uzorom, dok se u nekim drugim tekstovima tvrdi da samo sveci koji su se svega odrekli zaslužuju štovanje. Stoga se može pojaviti sumnja može li čovjek izabrati obiteljski život (grhastha-ašrama) koji je osnova i održavatelj svega, ili bi trebao zakoračiti u opće-poštovano razdoblje samnyasina, na put povlačenja iz svijeta (nivriti). Postoji bliska veza između domaćina vrijednog štovanja i svete sebe-ostvarene osobe (paramahamsa). Dakle, ma kojem razdoblju pripadali, nemojte činiti ništa loše. Sva četiri razdoblja vodit će vas do oslobođenja (mokša) ako strogo slijedite dharmu propisanu za svako pojedino razdoblje i ako se iskreno posvetite svome duhovnom uzdizanju. Svako je razdoblje važno u pojedinom razdoblju života. No ponaša nje pojedinca, ono što on primjenjuje, to je najhitniji test. Ako se netko vlada dobro, svako je razdoblje sveto i hvalevrijedno. Tako se kaže u šastrama. Oni kojima je dana spoznaja atmana koji je njihova temeljna priroda, prelaze ocean rođenja i smrti i bez sumnje postižu oslobođenje. S druge pak strane, oni koji ne poznaju zavjete i obrede što su im propisani, kao i oni koji ne proučavaju Vede, upanišade i Gitu, već se zadovoljavaju pukom izvanjskom čistoćom i pokazivanjem, takvi će zasigurno patiti. Obredi i zavjeti što su propisani za svakodnevno štovanje (nitya-anušthana) vrlo su važni među duhovnim vježba-ma. To je najviša pokora (tapas), najviša dharma. Jeste li primijetili što Gita, koja je bit svih upanišada, ima za reći o tome? Oni koji su uvijek zaokupljeni radom na duhovnom polju, ma kojem životnom razdoblju i kasti pripadali, oni stižu do Gospoda. To isto kaže i Manu: "Oni su obdareni višim duhovnim znanjem (vijnana)." Čovjek koji je oslobođen od svih želja, koji nema ni najmanju želju da nešto posjeduje ili da uživa u svijetu osjetila, koji nema ni tračka sebičnosti ili prisvajanja, koji je uvijek u blaženstvu svijesti o Bogu (brahman), daleko je od ikakvog tračka tuge, on je učvršćen u najvišu radost i mir. U zadnjim trenucima svoga života, ako je usredotočen na znanje o svojoj temeljnoj prirodi koja je Bog (brahman), on se bez sumnje može uspješno sjediniti s Gospodom. Stanje u kojem je čovjek čvrst i nedirnut radošću i tugom, te je staložen u svakoj situaciji (sthitaprajha), posve je prirodno za takve osobe. Stalni osjećaj "Ja sam Bog (brahman)" lijek je protiv svih čovjekovih bolesti. Oslobođenje dolazi kroz tu spoznaju "Ja sam brahman (aham Brahmasmi)". To je čovjekova istinska dužnost: da njeguje taj osjećaj i iskusi ga. Neznalica (a-jnani) kojeg pokreće princip inercije (jada), vjeruje da je on tijelo. Znalac koji tumači svete tekstove pandit koji je sposobniji da logički zaključuje i istražuje, zna da je pojedinačna duša (jiva) u tijelu "ja". Ali mudri ljudi koji mogu vidjeti ne-atmana kao odvojenog od atmana, znaju da je istina "Ja sam Bog (brahman)", i ne može ih se omesti u tom uvjerenju. Kaste kao što je svećenička (brahmin), boje kože kao što su bijela i crna, životno razdoblje kao što je učeništvo (brahmacarya) i drugo — sve su to tjelesna uvjetovanja, to nisu obilježja atmana. Ona su uvjetovana vremenom i prostorom te pripadaju ovom svijetu vezanosti. Ta su uvjetovanja određena uzrocima povezanim s ovim svijetom. Njima zapovijeda božanska volja kako bi svijet mogao uredno funkcionirati. Njih se mora pridržavati onaj koji je ograničen svjetovnim ograničenjima. Za one koji nisu pod utjecajem ograničenja, to jest za one koji su iznad svjetovnih vezanosti, ta su uvjetovanja nevažna. To je i razlog zašto ih se ljudi koji su usredotočeni na temeljnu božansku stvarnost (brahma-ništa), ne pridržavaju tako mnogo! Oni nisu vezani uz kastu, oni sve doživljavaju kao osnovnu stvarnost. Kako onda mogu obraćati pažnju na ono što se zove kasta? Ali dok se ne dosegne taj stupanj, morate slijediti pravila kaste i životnog razdoblja (ašrama) bez iznimke. To je ispravnost (dharma) za "svjesnost sebe kao tijela". Čvrsto prianjaj uz Dharmu Veliki mudraci (maharši) koji su spoznali atma-dharmu izjavljivali su da je sat, cit i ananda osnovno obilježje Sebstva. Stoga se za one dobre poznavatelje duhovnog znanja (vijnani) može reći da su dosegli Boga (brahman) koji je sama bit (sat), svijest (cit) i blaženstvo (ananda). Za oslobođenje je dovoljna jasna vizija da bi se doživjelo atmana, to je osnovno, a ne boja kože i kasta. Kako zadobiti tu jasnu viziju? Odgovor glasi kroz provođenje dharme koja je uvjetovana kastom i životnim razdobljem (ašrama)! Dharma omogućava spoznaju atmana, bez ikakvog vela koji bi ga skrivao. Provođenje dharme ispunja vas iskustvom, a pomoću njega se učvršćuje istina. Istina se jasno objavljuje i vizija te istine pruža oslobođenje. Ljudi koji su oslobođeni unutarnjeg vela koji skriva atmana, mogu pripadati bilo kojoj kasti i bilo kojem životnom razdoblju (ašrama), to nije važno, takve osobe uistinu postižu oslobođenje. Ovo pročišćenje čovjekovih unutrašnjih omotača (anthakarana suddi) spisi veličaju kada govore o spasenju. Oni koji osjećaju vezanost i mržnju, čak iako borave u šumi, na osami, ne mogu izbjeći zlu. Oni koji su pobijedili osjetila, čak iako su domaćini, mogu biti trapljenici (tapasvi). Ako su uključeni u izvršavanje djela koja nisu škodljiva ili za osudu, njih se tada može nazvati mudrima (jnani). Čovjekov je dom trapljenička šuma (tapovana) za postizanje nevezanosti. Oslobođenje se ne može zadobiti potomstvom ni davanjem milostinje ili bogatstvom, žrtvovanjem (yajna) ili jogom. Oslobođenje zahtijeva pročišćavanje samoga sebe. Da bismo odlučili što je dobro, a što loše, jedini su nam autoritet šastre, bez obzira kojem životnom razdoblju

čovjek pripadao. Ako je njegov cilj ostvarenje Boga (brahman) i ako teži da ostvari svoju vlastitu istinsku prirodu (sva-svarupa), uspjet će ukloniti veo neznanja i spoznati da je on Bog (brahman). Pažnja usmjerena na vlastitog atmana — to je način postizanja oslobođenja. Najviši se stadij (paramapada) može postići uz pomoć razumijevanja onoga što nas Vede poučavaju, te ako provodimo životna načela koja su propisana za pojedina životna razdoblja, bez obzira na kastu. Postoje li volja i snaga da se strogo pridržava dharme, čovjek koji nema poteškoća u postizanju duhovnog znanja (jnana), može ostati domaćin bez ulaska u životno razdoblje isposništva, a ipak biti oslobođen. Veliki kraljevski mudraci (rajarši) poput Kralja Janake, Ašvapatija, Dilipa postigli su božanski cilj dok su bili domaćini. U tom razdoblju oni su se borili i uspjeli ukloniti sve prepreke koje priječe zadobivanje Božje milosti. Njihov je cilj bio da dosegnu Boga. Prema tome, nemojte u to sumnjati, životno razdoblje u kojem je čovjek domaćin nije zapreka ostvarenju Boga. Sklad u domaćinstvu Potaknuti željom da prijeđu ovaj ocean svjetovnog postojanja (samsara), i muž i žena moraju imati sklad uma. Odlučnost da se dosegne cilj mora biti jednako čvrsta i snažna kod oboje. U protivnom, isposništvo (samnyasa) postaje bijeg! Vidite da je čak i podnevno sunce povezano sa svojom družicom sjenom (chaya), šesnaesta mjesečeva mijena je blisko povezana s osvježavajućim zrakama svjetlosti koje djeluju poput nektara. Gospodarica doma mora biti ljubazna, strpljiva, smirena, dobra i mora imati sve vrline. Tada će njezin dom sjati i bit će dom pobjede i na duhovnom polju. Nema pravila koje kaže: ako čovjek naiđe na probleme na duhovnom polju kod kuće, on mora uzeti zavjet isposništva (samnyasa) i napustiti dom. Ako muž prihvati taj zavjet bez potpunog odobrenja svoje žene, zavjet nikad neće donijeti plodove. Najbolje je tada da zajedno sa ženom napusti dom i bude šumski pustinjak (vanaprastha) koji je odan dharmi tog novog životnog razdoblja. Ako ima djecu o kojoj valja brinuti i skrbiti, sveti tekstovi ne odobravaju da čovjek postane šumski pustinjak. Čovjek mora djecu postaviti na vlastite noge, a onda ih ostaviti same. Spisi stoga zahtijevaju da čovjek mora biti domaćin do četrdeset osme godine života, bilo mu to drago ili ne. Čovjek mora biti domaćin i boriti se da izvršava vlastitu dharmu (sva-dharma) bez straha od prepreka. Ako se prepreke ipak pojave, valja ih posvetiti Gospodu. Shvatite ih kao Božju igru (lila) i njegovu nakanu. To je način na koji valja slijediti disciplinu domaćinskog životnog razdoblja (grhastha), tog puta kojeg jednako moraju slijediti i muškarci i žene.

Bagavan Sri Sathya Sai Baba O ISPRAVNOSTI DHARMAVAHINI IX. POGLAVLJE Duhovna mudrost je svima dostupna Plemić ili siromah, bogat ili siromašan, muško ili žensko — svatko je podložan bolesti i svatko ima pravo tražiti lijek da se izliječi. Isto tako svatko boluje od bolesti rađanja i umiranja i svatko ima pravo na lijek koji se naziva spoznaja Boga (brahma-vidya). To je naslijeđe svih. Ovisno o postignutom stadiju i stupnju razvitka u duhovnoj vježbi i o količini probavljenog lijeka, svakoj će se osobi poboljšati zdravlje i imat će veći mir i staloženost. No ovdje se mora nešto posebno naglasiti, a to je da se uz lijek mora strogo pridržavati uputa i poštivati određeni način života. Lijek — svijest o brahmanu mora dobiti potporu i snagu kroz dharmu, kao što se mora njegovati i posvećenost Bogu (bhakti), duhovno znanje (jnana) i nevezanost (vairagya). Dijeta kao i ostala ograničenja osnovne su komponente u liječenju bolesti. Stoga, puki čin uvođenja u znanje o brah¬manu (brahma-vidya) nije dovoljan. Bez smirenosti (sama), samokontrole (dama) i drugih moralnih i duhovnih od¬lika, nitko, bio on car ili kmet, visokog ili nižeg staleža, ne može dosegnuti cilj. Premda svatko ima pravo na naslijeđe znanja o brahmanu, samo oni koji se oboružaju potrebnim odlikama mogu ga zadobiti. Čovjek mora biti dovoljno jak da može proći postupak liječenja i da probavi i upije lijek, zar ne? Ako ta snaga nije u njemu, sam veliki Liječnik neće potvrditi da pacijent može uzeti lijek. Neki liječnici, kad vide stanje pacijenta, besplatno daju lijek onima kojima je silno potreban, ako su suviše siromašni da bi mogli sami pribaviti lijek. Što je onda s Gospodom, najvećim od svih liječnika, božanskim izvorom sažaljenja i milosti? On uzima u obzir mogućnost i potrebu i osigurava nabavku lijeka. Žene mogu tražiti znanje o Brahmanu Tu se sada javlja problem — je li ženama dopušteno da traže znanje o Bogu (brahma-vidya)? Na to je pitanje već od¬govoreno. Ako žene ne zaslužuju to znanje, kako je onda Višnumurti poučavao Bhudevi o tajni Gite? Kako je Paramešvara učio Parvati Guru-gitu? " Dharovaca", "Parvatyuvaca" (Dhara reče, Parvati reče) — takve tvrdnje otkrivaju da su oboje, i Dhara i Parvati sudjelovali u raspravama i postavlja¬li pitanja da raščiste neka gledišta. Išvara je poučavao Par¬vati učenje o jogi (yoga-šastra) i o mantrama (mantra-šastra). Stoga to mora biti ispravno, potvrđeno šastrama, zar ne? U Brihadaranyaka upanišadi spominje se da je Yajnavalkya poučavao Maitreyi o spoznaji brahmana. Vede se sastoje iz dva dijela: karma-kanda za neznalice (a-jnani) i jnana-kanda za one koji poznaju duhovno znanje (vijnana). Gledamo li šastre i one su podijeljene na dva dijela: riječi učenih ljudi i riječi mudrih koje proizlaze iz njihova iskustva o samospoznaji (atma-jnana). Riječi onih koji su se oslobodili ideje "da su činitelji svojih djela", nastale su kao rezultat njihove spoznaje da su Bog (brahman) i Sebstvo (atman) jedno te isto. Riječi onih koji znaju i misle daje isto Sebstvo (atman) sadržano u mnogostrukosti života, koji su izgubili svaku razliku između "moje" i "tvoje", koji traže dobrobit za sve stvoreno (i živo i neživo), samo su riječi takvih spoznavatelja atmana istinite i vrijedne. U Brihadaranyaka upanišadi, spomenute su svetice kao što su Gargi i Maitreyi, a u Mahabharati nailazimo na imena Sulabha i Yogini. Žene bi trebale biti nadahnute njihovom moralnom ispravnošću i čvrstoćom i trebale bi krenuti na duhovni put. Tek onda mogu razmišljati o dostizanju tih visina. Gudala, Madalasa i druge velike žene postigle su znanje o brahmanu još dok su živjele obiteljskim životom (grhastha-ašrama). Žene mogu pomoću duhovne discipline (sadhana) doseći tog postojanog, savršenog, milostivog Boga (brahman). Ovo je objašnjeno u Yoga- vasišthi, a isto tako i u puranama. Sumnje će se pojaviti samo kod onih koji šastre ne proučavaju ispravno. One koje su se pripremale za svećenički poziv, žene redovnice, domaćice, žene-pustinjaci zbog svog su čista srca i svetog ponašanja postigle cilj. Sve bi žene trebale težiti da postignu to dvoje: čisto srce i sveto ponašanje. "Duhovni učitelj (acarya) deset je puta vrjedniji od učitelja filozofije ili znanosti. Otac je deset puta vrjedniji od duhovnog učitelja (acarya), majka je tisuću puta vrjednija od oca." To je Manuova tvrdnja iznesena u Manu-smrtiju. Taj sveti tekst (smrti) povezuje sve dharma-šastre, kao njihov temelj. Vidite li kako se veliko štovanje ukazuje majci! Lakšmi, gospodarica bogatstva žensko je božanstvo. Kada se ženama upućuje pismo, obično se počinje ovako: "Za ... jednaku Lakšmi, na svaki način" ... Ženama se odaje duboko poštovanje. Uzročne pojavnosti Boga kao što su Rama i Kršna, vjerski učitelji kao što su Šankara, Ramanuja i Madhava, nositelji mudrosti poput Bude, Isusa Krista i Muhameda — nisu li sve njih rodile žene? Njihove su majke bi¬le oličenja svete slave i one su svijetu dale sinove koji su taj svijet preobrazili. Žene koje slijede njihov primjer i žive čistim životom, usredotočene na Boga, stječu pravo na znanje o brahmanu (brahma-jnana) koje im nitko ne može osporiti. Zapravo, atman je iznad razlikovanja muškog od ženskog. On je vječna (nitya), čista (šuddha) svijest (buddhi),

koja samu sebe osvjetljava svjetlom (svayah-jyotis) itd. Žene mogu doseći položaj tih svetih žena tek onda kad postanu svjesne prirode Sebstva (atman). Zaštitnice znanja, bogatstva i mudrosti - Sarasvati, Lakšmi, Parvati — sve su žene. Stoga je nemoguće vjerovati da žene nemaju pravo na duhovnu disciplinu, da nemaju pravo ići prema stapanju s Bogom (brahman) do konačnog oslobođenja od ropstva. Prakticirajte duhovne mjere Usnuli lav nije svjestan svoje prirode. Tako i usnuli čovjek spava ovijen u privid (maya) i nije svjestan da je on blistavo Sebstvo (atman). Na tom stupnju neznanja, on razvija svoje predrasude i samo ono što voli svrstava u šastre! Spisi to nikad neće tvrditi. Spisi su čovjeku oko (netra), one su oko koje pokazuje put, osvjetljava i vodi. Slijedite njihove smjernice — to je sva čovjekova dužnost. Danas je pred svijetom veliki zadatak. Ako se spisi dobro razumiju, niti će biti sumnji niti će biti potrebne rasprave. Nije ispravno one stvari koje su vam simpatične odabirati ili dodavati šastrama, i ne biste smjeli kršiti zabrane koje su dane u šastrama. Grijeh je čak kritizirati ih ili loše govoriti o njihovim zapovijedima. Svijet je došao u ovu jadnu situaciju uglavnom zato što se zapostavlja primjena šastra. To je tragedija, moralni pad. Oni koji su započeli put k oslobođenju ponajprije moraju primjenjivati pravila i propise što su propisani u šastrama za uzdizanje karaktera i posvećenje osjećaja. Bez ovog oslobađajućeg znanja o brahmanu (brahma-jnana), puka učenost stečena napornim proučavanjem šastri samo je vrlo zamoran teret! Takvi su učeni ljudi poput žlica koje se okreću u slatkišima i desertima, ali ne mogu osjetiti sam okus slatkiša! Mundaka upanišada uspoređuje učene ljude koji nisu upili bit šastri, a vode druge usprkos vlasti¬tom neznanju, sa slijepim čovjekom koji vodi slijepe, a rezultat je toga vodstva da i vođa i vođeni padaju u bunar! Čak bez znanja o šastrama, ako ste kroz iskustvo i primjenu stekli mudrost, na taj način možete postići cilj te voditi i druge putem kojim ste prošli. Lijeni nemaju potrebu za šastrama. Isto tako ni sveti čovjek koji je uvijek u Bogu (brahman), koji u svakoj prilici kontemplira o njemu i o slatkoći tog blaženstva, nema potrebu za šastrama. Narav¬no, strogo prianjanje uz istinu i primjenu dharme sigurno donosi teškoće, ali imajući na umu blaženstvo koje vas na kraju čeka, morate izdržati sve to i sve podnijeti s radošću. Jedino se razumni ljudi mogu spasiti spoznajom istine. Ostali će ostati vezani. Klasifikacija četiri razdoblja (yuga) Vremenska razdoblja (yuga) su podijeljena na temelju uloge koju je u njima imala dharma. Kaže se daje u krita-yugi dharma išla na četiri noge, sretna i sigurna. U treta-yugi je dharma imala samo tri noge, dok se u dvapara-yugi morala klimati na samo dvije noge! U sadašnjem kali razdoblju, prema toj tradiciji, dharma ima samo jednu nogu. Četiri no¬ge dharme su: istina (satya), suosjećanje (daya), pokora (tapas) i darežljivost (dana). Ako čovjek posjeduje sve te četiri osobine, tada se za njega može reći da je u krita-yugi, ma koja yuga bila kalendarski. Ako u čovjeku nije čvrsta istina (satya), a ima tri ostale odlike, za njega se može reći da je u treta-yugi. Ako nedostaju istina (satya) i suosjećanje (daya), a pokora (tapas) i darežljivost (dana) ostaju, za ljude koji su u toj kategoriji može se reći da su u dvapara-yugi. Ako među¬tim od četiri odlike ostane samo darežljivost (dana), to jest ako dharma stoji samo na jednoj nozi, čovjek koji prianja uz darežljivost (dana), usprkos svemu što je nestalo, nalazio se u kali-yugi, iako možda živi u kronološkom razdoblju koje se naziva krita. Vremenska se razdoblja mijenjaju s promjenom u dharmi, a ne samo pukim prolaskom vremena. Zli Hiranyakašipu i plemeniti Prahlada, obojica su živjeli u is¬tom kronološkom razdoblju. U istoj yugi bio je Dharmaraja koji je bio oličenje ispravnosti i mira (santi), kao i najveći varalica Duryodhana. Dharma dakle određuje vremensko razdoblje (yuga) za svakoga, čovjek može uvijek biti u krita-yugi ako ima sve četiri odlike dharme. Čovjekovo ponašanje stvara ili nagrđuje povijest i pretvara zlatno doba u željezno. X. POGLAVLJE Božja Kuća A sada nešto o Božjoj kući, mjestu boravka Božjega predmetnog aspekta (koji se naziva alaya ili mandir), o hramu i pravilima dharme u njemu. Pravila su prerasla i zatrpala ove institucije jer su slijedila hirove i predrasude raznih autoriteta. Ona odvode ljude od ispravnosti (dharma) i Boga (brahman), pa čak i od pravilnog djelovanja (karma). Pravila poklonicima stvaraju neugodnosti jer su mnogobrojna i pretjerana. Na njima se slijepo inzistira što nanosi mnogo štete cijelome svijetu. Zapravo, ova su pravila i formalnosti prvi koraci koji dovode do udaljavanja od Boga. Ona u velikoj mjeri jačaju ateizam.

Namjene hramova Dobro razmislite čemu hramovi služe. Oni su središta discipline, gdje početnik korak po korak stječe viziju istine. Hramovi su škole za duh. To su akademije za promicanje proučavanja spisa, oni su instituti uzvišene nauke i laboratoriji za provjeru životnih vrijednosti. Hramovi su bolnice za liječenje ne samo bolesti "rođenja i smrti", koja u čovjeku postoji odvajkada, već i za liječenje očitijeg problema "mentalnih poremećaja" što muče one koji ne poznaju tajnu postizanja mira (šanti). Hramovi su gimnazije gdje se čovjeka ponovno uči i liječi njegova neodlučna vjera, izblijedjelo uvjerenje i uzoholjeni egoizam. Svrha hrama jest da probudi božansko načelo (madhavatva) u čovjeku (manavatva), potičući čovjeka da vjeruje kako je njegovo fizičko ti¬jelo u kojemu živi zapravo Božja kuća. Stoga sve hramske formalnosti kao što su obredi, ističu i njeguju sve znanje o brahmanu (brahma-jnana), istinu da je pojedinačna duša (jiva) tek jedan val mora. Predanost (bhakti) je kraljica Sveti spisi poučavaju čovjeka da sva njegova djela i sve njegove aktivnosti moraju na kraju dovesti do nevezanosti jer to je najbolji preduvjet za razvitak znanja o brahmanu. Između predanosti Bogu (bhakti), znanja (jnana) i nevezanosti (vairagya), predanost Bogu je kraljica. Pravila i obredi su dvorske dame. Kraljica se bez sumnje ophodi prema dvorskim damama s obzirom i naklonošću, ali ako ceremonije koje su samo "sluge" i "pripomoć" zanemare kraljicu, nemilosrdno će biti izbačeni. Dakle, sve formalnosti i obredi u hramovima moraju služiti veličanju kraljice, to jest odanosti Bogu (bhakti). To je saže¬tak i bit dharme koja mora usmjeravati i voditi sve hramove. Samo tada čovjek može doseći božanski cilj. Predanost Bogu najlakše pomaže da se postigne blaženstvo stapanja s Bogom, tako što usmjerava čovjekove mentalne uznemirenosti, osjetilne želje i čovjekove unutrašnje osjećajne porive ka Gospodu. U tom su pravcu usmjerene sve pojedinosti vezane uz štovanje Gospoda u hramu. Sve što se odvija u hramu — od "budnice Bogu" (koja se pjeva u ranim jutarnjim satima) pa sve do polaska na spavanje, do kasno u noć — namijenjeno je jačanju i promicanju devocijskih stanja uma. Svaki pojedini događaj pomaže uživljavanju u takve osjećaje na osebujan dražesni način. U uzvišenosti tog iskustva gubi se i nestaje nemir nižih osjećaja. Obični osjećaji svakodnevnog života uzdižu se na razinu štovanja i posvećenosti Svemoćnoj Prisutnosti. Gospod će u svakome izazvati onaj osjećaj kojeg ta osoba povezuje s njim. Ako ga se zamišlja kao čudovište (bhu¬ta), on će plašiti ljude kao čudovište. Ako ga se zamišlja i vjeruje daje gospodar pet elemenata (bhuta-natha), on će se tako i očitovati. Možda se pitate kako? Fundamentalnu glupost doba čini sam stav sumnje. Danas je postalo moderno dijeliti savjete, to je moda koju si dopuštaju i oni koji znaju i oni koji ne znaju. Njih nije briga slijedi li se savjet ili ne. Ljudi se odaju tom nadmoćnom stavu davanja savjeta samo da bi se osjećali važnijima i hvalisali se svojim statusom. Oni su zaslijepljeni vlastitom umišljenošću. Takve ljude treba više žaliti nego osuđivati, jer, nitko ne može tvrditi "ovako i nikako drugačije", kad je riječ o Gospodu. Štoviše, iako se znanje (jnana) i nevezanost (vairagya) mogu na neki način izmjeriti, predanost Bogu (bhakti) ima vlastita mjerila. Ona će poprimiti mnoge oblike, u skladu sa stajalištima onih koji su predani Bogu (bhakta). Kamsa, Jarasandha, Šišupala, Hiranyakašipu i drugi zauzeli su neprijateljski stav prema Gospodu, stoga se Gospod pojavio kao njihov neprijatelj i okončao njihove životne uspone i njihove borbe. Ako se Gospoda doživljava kao najvoljenijeg, kao što su to činili Jayadeva, Gaurahga, Tukaram, Ramdas, Surdas, Radha, Mira i Sakubai, on se pojavljuje kao najbliskije biće koje nas obasipa blaženstvom (ananda). Malo dijete poistovjećuje sunce s točkom kumkuma na majčinu čelu, ali stariji koji znaju što je Sunce, vide ga kao veliku kuglu koja nas obasjava svjetlošću i koje nam daje toplinu. To pokazuje učinak mentalne slike na proces razumijevanja. U slučaju božanstva kao i hrama, primjenjuje se isto pravilo. Čovjek bi u pravilu morao imati uzvišeni stav prema Gospodu kao i prema njegovu mjestu boravka, to jest hramu. Taj stav isto tako donosi veliku dobrobit. Dok je primjereno da čovjek zamišlja Boga (madhava) u ljudskom liku, nije poželjno gledati na Gospoda kao na običnog čovjeka. Načelo predanosti Bogu (bhakti) uključuje da se Boga zamišlja kao osebujnu osobu okrunjenu savršenom slavom. Navale osjećaja tokom štovanja Osjećaj pobuđen tijekom štovanja mora biti sladak i skladan i mora ne-zamjetno preobraziti niže želje i žudnje ljudi koji su vezani za materijalno. Te želje i žudnje ne smiju probuditi ili potaknuti skrivene životinjske porive u čovjeku. Evo jednog primjera: Tyagaraja je zaboravio da bi trebao ići spavati, u svojoj želji da Ramu stavi u krevet. Ovdje ne biste trebali misliti kako je samo Tyagaraja uspavao Ra¬mu u ljuljački, već biste trebali vidjeti kako je Rama posjeo Tyagaraju u ljuljačku odanosti (bhakti) i nježno ga ljuljao da zaspi (ili da zaboravi na sve materijalne stvari). Nemojte razmišljati o vlastitom djetetu, dok ljuljate svoje odabrano božanstvo (ištadevata) u srebrnoj ili zlatnoj kolijevci, radije njegujte stav da vidite svoje odabrano božanstvo (išta¬devata) Ramu ili Kršnu u kolijevci kad

zibate vlastito dijete. Stoga i vi, kad stojite pred ustoličenim izabranim božanstvom, morate biti uvjereni da ste ustoličili Boga (brahman) u svome srcu kao stvarni temelj vašeg postojanja znanja i blaženstva. Obredi i ceremonije koje se izvode u hramovi¬ma organizirani su s jednom svrhom, naime, da usade taj osjećaj. Stoga, ne biste smjeli smatrati Sita-Ramu, Radha- Kršnu, Lakšmi-Narayanu ili Parvati-Paramešvaru u hramu "običnim parom" koji nekako preživljava bijedu života u nekom usputnom svetištu, koji ovisi o hrani što mu je svećenik (arcaka) daje i koji taži žeđ onime što mu svećenik po¬nudi. Svećenici (arcaka) kažu: "Gospod spava" ili "Gospod jede" dok odbijaju otvoriti vrata svetišta. To je besmislica. Oni čak nekad prisiljavaju na tišinu jer "Gospod spava i buka bi ga mogla prerano probuditi". Ne žele čak ni u važnim slučajevima praviti ustupke. Tvrdnje poput ovih mogu stvoriti krive zaključke u čovjekovom umu. One izazivaju mnoga smiješna pitanja kao što su problemi da Gospod odgovara na prirodne potrebe dok je zatvoren u niši. Takve tvrdnje promiču ateizam među ljudima. I svećenici (arcaka) i zlobni nevjernici ne znaju stvarne principe štovanja u hramovima. To je razlog što se tako loše ponašaju. Morali biste biti dovoljno kulturni da izbjegnete niži svjetovni put. Pravila u hramu ne bi smjela biti kontradiktorna najvišim konceptima predanosti Hram uopće ne biste smjeli vrednovati kao nešto svjetovno. Jedino stav odanosti Bogu može omogućiti i uljepšati osjećaje koji vas inače povlače na niži svjetovni put. Danas su, zbog novih iskrivljenih gledišta, hramovi postali predmetom ismijavanja. To je tužno stanje stvari. Stoga je potrebno javno objaviti stvarni cilj štovanja u hramu i uz¬dići hramove na ono mjesto koje zaslužuju. Hram mora ponovo procvjetati. Kako je glupo biti pod dojmom da Gospod spava kao i vi dok se pjeva uspavanka, ili da se budi kao i vi, kad netko bučno zazove, ili da jede kad mu netko ponudi hranu, kao što vi to želite činiti, ili da postaje sve slabiji kao što se to vama događa, ako mu se redovito ne donosi hrana. Ispunjavajući cijeli svijet sve i do najmanjeg djelića atoma, nevezan vremenom, blještavog sjaja koji se ne može opisati, milostiv iznad svakog očekivanja, Gospoda treba doživljavati kao životnu energiju koja uvijek sve prožima. Kako je glupo podvrći Gospoda takve veličine zlobnom podrugivanju cinika i pogrešnim teorijama neznalica! Možete li vezati Gospoda za neki raspored kao što je to slučaj s bhaktom? Muke ne napadaju onoga koji ljubi Gospoda (bhakta) u neko određeno vrijeme, zar ne? Mora li bhakta čekati dok se Gospod ne probudi iz sna? O, kakva glupost! Dijete može zaplakati bilo kada za majčinim mlijekom i majka će se probuditi iz sna i nahraniti ga. Neće dakle ostaviti dijete, ljuta što ono vrišti dok ona spava. Gospod, koji je majka svega stvorenog, morao bi se dakle buditi mili¬jun puta, kada bi uopće spavao. Sve to ovisi o napretku vaših mentalnih sposobnosti. One moraju doseći najvišu razinu. Gospod je svugdje u sve¬mu sadržan, on sve može, on je sveprisutni svjedok. Nema ničega što on ne zna. Ove se istine moraju smatrati nepobitnima i svi obredi i duhovne discipline (sadhana) moraju se podrediti i tumačiti u skladu s tim istinama. Nikakav niži osjećaj i ponašanje ne bi se smjeli povezivati sa štovanjem Gospoda ili s njegovim imenom i likom. Stoga, najuzvišenija ljubav prema Bogu (bhakti) i obredi koji je prate od najveće su važnosti. Reći da će Gospodnji san biti narušen, da ga se ne smije prekidati dok jede i da tada vrata hrama moraju ostati zatvorena, u najmanju je ruku djetinjasto. To je pokazatelj da stajalište nije dalekosežno ni ispravno. Kad sazrije osjećaj ljubavi za Boga (bhakti) i rascvjeta se u potpunosti, tada niži svjetovni osjećaji nestaju. Sada sam se sjetio jednog događaja. Jednom u Calcutti, u hramu božice Kali kojeg je dala sagraditi Radžina žena Rani Rasmani, pao je kip Gopale i njegovo je stopalo napuklo. Kako su mnogi stariji izjavili da se prema šastrama na¬pukli kip ne bi smio štovati, Rani Rasmani je kod jednog kipara dala napraviti novi kip. Ramakrishna je to čuo i prigovorio Rani: "Maharani, da je tvoj zet slomio nogu, što bi ti učinila? Što je ispravno, zaviti nogu i izliječiti je ili odbaciti zeta i umjesto njega naći drugoga?" Stariji i panditi ostali su bez teksta. Gopalino napuklo stopalo bilo je popravljeno pa je kip bio postavljen i ljudi su ga štovali kao i prije. Vidite, kad je ljubav za Boga pročišćena i uzvišena, Gospod će biti prisutan čak i u napuklom kipu. I to je dharma koju objavljuju šastre. Kad su vrata zatvorena, pravila mogu reći da se ne smiju otvarati, ali to je samo općenita uputa. Jer kad osobe kao što su Šankara, Sandana, Jayadeva, Caitanya, Gauranga i drugi dođu u hram, postaje nemoguće slijediti to pravilo, zar ne? Gospod se Kršna okrenuo Udipi da podari daršan svome bhakti, Šiva se pokorio pred silinom Nandine duboke ljuba¬vi i odanosti. Razlog da se zatvore vrata nije povezan s Gospodom, takva su pravila uveli naši stari radi razloga koji ne¬maju nikakve veze s božanskošću. Morate imati pravila koja se ne sukobljavaju s najvišim idealima bhakte. Ako oni koji služe u hramovima nemaju točan raspored i ako je sve prepušteno njihovom hiru i mašti, hram neće moći usaditi predanost prema Bogu u um običnog čovjeka. Neka su ograničenja i pravila potrebna da bi se potaknulo strahopoštovanje i štovanje bez kojih nema predane ljubavi za Boga. To je razlog zašto su određeni sati za ulazak u hramove i za otvaranje svetišta za štovanje. Takva ograničenja nisu proturječna temeljnom principu jer je cilj hrama da promiče dharmu, da razvija unutrašnju kulturu i duhovnu disciplinu. Ljudsko ponašanje, djela i stavovi — sve to treba služiti korisnoj potrebi da se raste u svijesti o Bogu kao živoj prisutnosti. Stoga su neka pravila za ispravno obavljanje obreda u hramu bez sumnje potrebna. Inače obični ljudi neće naučiti čvrstoću, vjeru i disciplinu i neće rasti u dubokoj predanosti Bogu (bhakti]). Odgovornost što leži na

svećenicima (arcaka) i redarima (dharma-karta) koji održavaju hram i onih koji u njemu vrše bogoštovlje uistinu je velika. Svi moraju biti svjesni svrhe koju imaju hramovi i potrebe da se izvode obredi u njima. Oni više od svega promiču ne¬pokolebljivu vjeru (šraddha) i ljubav za Boga (bhakti). Stoga vrata hrama moraju biti stalno otvorena da omoguće gorljivim tražiteljima da štuju Boga. Nitko ne bi smio zaboraviti ili zanemariti ovu činjenicu da "hramovi postoje za čovjekov napredak i njegovu dobrobit". XI. POGLAVLJE Tri razdoblja Postoje tri razdoblja, svrstana prema načelima i primjeni duhovnog napretka kako ga propisuje hindu dharma: 1. vedsko razdoblje, tijekom kojeg se velika važnost pri¬daje karmi ili obredima 2. upanišadsko razdoblje, kada se više od svega isticalo duhovno znanje (jnana) 3. razdoblje purana kada se tvrdilo i propisivalo daje za duhovni napredak najvažnija odanost Bogu (bhakti). Vedsko razdoblje Vedska se književnost sastoji od: samhita, brahmana, aranyaka i upanišada. Prve tri se odnose na karmu i poznate su pod nazivom karma-kanda, a upanišade se odnose na duhovno znanje (jnana) i nazivaju se jnana-kanda. Skupine mantri u Veda-samhiti su pune hvalospjeva (stotra) koje veličaju bogove kao što su Indra, Agni, Varuna, Surya i Rudra. Arijci su u drevna vremena stjecali mir i zadovoljstvo te ispunjenje svojih želja uz pomoć žrtvovanja i obreda, koji su se prinosili bogovima preko mantri. Oni su spoznali da je načelo Apsoluta, paramatman jedan i samo jedan. Isto su tako znali da se on očituje i kao mnoštvo i mnogostrukost u različitim imenima i u različitim likovima. U mnogim Rg-vedskim mantrama jasno se kaže: ekam sat vipra bahudha vadanti agnim yamam matarišvana mahuh "Postoji jedino i samo Jedan. Oni koji su spoznali istinu veličaju Ga na mnoge načine: Agni, Yama, Matarišvan." Taj brahman, jedan jedini, opisan je u Rgvedi kao Hiranyagarbha, Prajapati, Višvakarma i Puruša. Hiranyagarbha sukta i Puruša sukta su klasični primjeri takvoga gledanja. Način življenja drevnih Arijaca naziva se dharma. On se još može nazvati i žrtvovanje (yajna). Njihove su svakodnevne aktivnosti bile ispunjene obredima, štovanjem (puja) i veličanjem, predanošću i posvećenošću, stoga su njihovi životi tako bili ispunjeni predanosti Bogu (bhakti). Možda se riječ bhakti kao takva ne koristi u samhitama, ali zar je ne zamjenjuje riječ šraddha — nepokolebljiva vjera u Boga? šraddhayagnih samidhyate šraddhaya huyate havih šraddham bhagasya murdhani-vacasa Vedayamasi "Samo uz pomoć nepokolebljive vjere (šraddha) plamen se žrtvene vatre pali i održava. Jedino uz pomoć nepokolebljive vjere (šraddha) naše žrtve stižu do bogova koje smo prizvali. Veličajmo tu nepokolebljivu vjeru koja je najviši oblik štovanja." Vidite koliko je moćna snaga nepokolebljive vjere (šraddha)! Jednostavni spontani običaji i discipline vedskog razdoblja postupno postaju sve složeniji i nastaje zbrka zbog prevelikog broja obreda i formalnih pravila. Kako je vrijeme prolazilo, tvrdilo se da se dharma sastoji od prinošenja žrtve (yajna) i ponuđenih predmeta koji se stavljaju u žrtvenu vatru (homa), da se nebo može zadobiti samo izvođenjem takvih obreda! Premda je yajna uistinu bila način štovanja bogova, štovanje se umjesto bogova počelo prenositi na sam žrtveni obred. "Bogovi su bili samo sredstvo, oni koji žele zadobiti nebo moraju izvoditi žrtveni obred (yajna)." Tako se tvrdilo u to doba. Upanišadsko razdoblje U međuvremenu započinje upanišadsko razdoblje. Upanišade su odbacile materijalne ciljeve jer su smatrale da

nemaju trajnu vrijednost, pa su ih osudile kao manje vrijed¬ne. Zapravo se karma-kanda iz Veda preobrazila i ponovno dobila važnost u upanišadama, kao sredstvo za oslobođenje čovjeka od ropstva što ga uzrokuju rođenje i smrt te kao čamac kojim se prelazi ocean svjetovnog postojanja (samsara). Vizija upanišadskog duhovnog tražitelja (sadhaka) prodire kroz ovaj "izvanjski svijet osjetilnih objekata" i usredotočuje se na "unutrašnji svijet". Upanišadski mudraci (rši) zajedno ovako potvrđuju prirodu Najvišeg Načela: U samoj srži ovog promjenljivog svijeta imena i oblika (nama-rupa jagat) postoji jedna vječna nepromjenljiva istina (sat). To je Apsolut, parabrahman. To najviše načelo može se spoznati uz pomoć joge znanja (jnana-yoga)." Stoga: "Otkrijte To, otkrijte brahmana (tad vijnasasva tad brahma)." To je znanje o spoznaji brahmana (brahma-vidya), to je uče¬nje upanišada i vedante. Osim toga, upanišade isto tako tvrde: "Vede, osim što se uglavnom bave čovjekovom željom da dođe u raj, ujedno su i vježbalište za postizanje oslobođenja (mokša). Postignuće Apsoluta ne ovisi potpuno ili isključivo o ovladavanju tom spoznajom brahmana (brahma-vidya). Ono je izvan dosega proučavanja, učenja ili intelektualnog svladavanja. Apsolut se može spoznati jedino uz pomoć posvećenosti (upasana)." Ako učeni čovjek sa svom težinom svoje učenosti uto¬ne u posvećenost (upasana), njegov je život uistinu svet! Pred takvim duhovnim tražiteljima, Gospod će se objaviti u svoj svojoj slavi. To je značenje sljedeće tvrdnje u Brihadaranyaka upanišadi o vezi između individualne duše (jivin) i Apsoluta (paramatman). ešo'sya parama gatih-ešo'sya parama sampad ešo'sya parama loka-ešo'sya paramanandam Apsolut je najviši čovjekov cilj, njegovo najveće bogatstvo, najveće uzdignuće, najdublja radost. U Taittirya upanišadi stoji: "Paramatman je izvor zadovoljstva jer On je utjelovljenje slatkoće (rasa), najčistijeg osjećaja. Postižući Njega, individualna duša (jiva) može biti uronjena u radost. Ako paramatman ne sjaji na nebeskom svodu srca, tko će kušati, tko će živjeti? On svemu daje blaženstvo (ananda)." Razdoblje purana Sjemenke čiste ljubavi za Boga (bhakti) koje se mogu naći rasute u veda-samhitama, iznikle su u upanišadama i procvjetale punim cvatom u puranama. Ipak, mnogi su još zbunjeni kad treba zaključiti što za¬pravo jest bhakti, što je priroda stanja kojeg nazivamo bhakti! Nemoguće je točno odrediti što je bhakti, a što ne. Bhakti ima bezbroj vidova. Jedino čiste, nježne, trpeljive, smirene duše koje su pune ljubavi, najbolji medu svetim ljudima (sadhu), sebe-ostvarene duše (hamsa) što se uvijek zanimaju za društvo srodnih ljudi koji su predani Bogu (bhakta), mogu razumjeti čistoću i njezinu dubinu. Drugima će biti jako teško otkriti bhakti u čovjeku kao što im je teško otkriti mekoću u kamenu, hladnoću u vatri ili slatkoću u nimu". Bhakta smatra Gospoda dražim od vlastita života. Gospod je u jednakoj mjeri vezan za onoga tko mu je odan (bhakta). Neki veliki ljudi izjavljuju da je bhakta čak više od samoga Boga (bhagavan). Ratar voli oblake više nego ih voli ocean jer samo oblaci donose oceansku vodu na njegova polja. Ocean ne dolazi izravno na njegova polja. Tako Tulsidas opisuje vezu između bhakte i bhagavana. Oblaci donose milost, ljubav, veličajnost i miris oceanske atmosfere i raspršuju ga u obliku kiše po cijeloj zemlji. Tako i bhakte nose svoja velika obilježja kamo god pošli. Kao što se zlato kopa i vadi iz rudnika, tako su i ove osobine dio božanskosti u čovjeku. Mudrac Durvasa jednoga je dana stigao na dvor kralja Ambariše da iskuša učinkovitost posvećenosti Bogu (bhakti). Za tu svrhu on je iz srdžbe stvorio ženu demona Kritja za Ambarišino uništenje. Ali je Gospodov disk (cakra), koji uništava strah u srcima poklonika, uništio Kritju i počeo progoniti Durvasa na kraj svijeta. Durvasa je bježao preko brežuljaka i dolina, jezera i rijeka i preplivao sedam mora, pokušavajući dobiti dopuštenje za ulazak u nebo, ali bhaktin neprijatelj nije nigdje mogao dobiti utočište. Napokon je pokajnički, sav iscrpljen, pao pred Narayanina stopala u Vaikunthi. No Gospod je izjavio da je on uvijek na strani svojih bhakta i da nikad neće napustiti poklonika koji u njemu traži svoje utočište. "Ja slijedim bhaktu kao što tele slijedi kravu, jer bhakta se radi mene odriče svega što je poželjno na svjetovnom planu." Jednom je Kršna rekao Uddhavi: "Trapljenje (tapas), znanje (jnana), nevezanost (vairagya), joga, ispravnost (dharma), prihvaćanje zavjeta (vrata), hodočašće — sve dobrobiti koje oni daju moje bhakte dobivaju čak mnogo lakše." Vidite li koliko je velika istinska odanost Bogu! Pomoću nje nedodirljivi (candala) je mogao nadmašiti čak i svećenika! Svećenik (brahmana) koji nema ljubavi niži je od nedodirljivog (candala) koji je obdaren odanošću za Boga (bhakti). To je objašnjeno u puranama. Ono što je u Veda¬ma opisano kao "ne ovo, ne ovo" (neti-neti), ono se opisuje kao "iznad domašaja riječi, izvan poimanja uma", to što je nedokučivo osjetilima, umu ili intelektu, takav entitet mogu doživjeti i osjetiti samo oni koji su upijeni u meditaciju (dhyana). Odanost prema Bogu (bhakti) s lakoćom nam to dovodi u svijest, ona ispunja poklonika blaženstvom.

Bog (bhagavan), kako ga opisuju purane, nije samo nešto što se spoznaje, neopisiv, nepromjenljiv, jedinstven brahman (nir-guna- nirvikaraadvitiya brahman), izvor svega stvorenog, oličenje čiste svijesti (cit-svarupa). On je is¬to tako oličenje svih plemenitih, uzvišenih i ljupkih osobi¬na. On je podsjetnik i utočište svemu što je krasno i puno ljubavi. On uzdiže, daje snagu i pročišćuje. Neočitovanog nir-guna brahmana spoznaje se na vrhuncu puta duhovnog znanja (jnana-marga). Njega ne može spoznati osoba koja je usredotočena na osjetila, bez vlastitog truda i poteškoća, i to je razlog zašto purane govore više o sa-guna vidu Boga nego o nir-guna vidu Boga. Najprije duhovni tražitelj mora vježbati sadhanu koja je određena za spoznaju sa-guna vida Boga. To će ga obdariti sposobnošću usredotočenja i poslije, prema zakonu prelaska s grubog na suptilno, on može svoj um uroniti u samog nir-guna brahmana. Fatamorgana odvodi žednoga daleko od vode, on se tada okreće i vraća na mjesto gdje je voda dostupna, dolazi do spremnika s vodom i tada je zavrijedio da pije vodu i utaži svoju žeđ. To se naziva sthula-souram-bhika-anyaya. Tako i oni, nakon što su oslobođeni dobivaju želju za spoznajom bezobličnog Gospoda (nir-gunopasana). Gospod koji voli onoga tko mu je odan (bhakta), poprima likove koje sveti ljudi (sadhu) i sebe-ostvarene duše (mahatman) traže. On iz svoje milosti daruje sva četiri čovjekova životna cilja (purušartha) — zadovoljenje želja, stjecanje bogatstva, izvršavanje dužnosti i duhovno oslobođenje. XII. POGLAVLJE Hramovi Naši su preci smatrali da hramovi nisu samo boravišta bogova (deva-mandir), već da su to i boravišta mudrosti (vijnana-mandir). Oni su znali da se Boga može doseći služenjem koje valja vršiti neprekidno i s potpunim razumijevanjem njegova značenja. Oni su držali da su hramovi akademije višeg znanja, gdje čovjek razvija istinsku kulturu uma. Naši su preci znali da će Božja kuća u čovjekovu srcu biti onoliko čista i sveta koliko je čista i sveta Božja kuća u mjestu gdje žive. Možete saznati kakvi su ljudi u nekom mjestu samo ako pogledate mjesni hram i njegovo okružje. "Ako se hram održava čistim i ako ozračje u njemu odiše svetošću, možete zaključiti da su mještani čisti ljudi, ispu¬njeni strahom od grijeha, koji koračaju putem dobrote" — tako su razmišljali naši preci. Takvi hramovi božanskog znanja (divyajnana mandir), takva središta pouke o atmanu (atmopadešalaya), takve institucije koje nadahnjuju duhovno, danas su se izopačile u mjesta gdje se dijele "žrtvene ponude" i gdje se zabavlja. Besposličari se okupljaju na prostoru ispred hrama, kartaju i kockaju ili igraju slične igre. Mračni vladar ovog doba (kali-puruša) se izvrsno zabavlja kad se takve skupine okupe u hramovima. Hram je srce sela To je suprotno dharmi. Hram je središte svakog mjesta, on stoga treba biti zaštićen, njega se treba održavati i na njega valja paziti kako dolikuje svetištu. Budite uvjereni da Bog šeće hramom. Hram je njegovo mjesto boravka. Svima je dužnost da zaštite svetost tog ugođaja koji pruža radost služenja Gospodu. Vjerujte da je hram srce svega. Kad se to dogodi, tada će božanskost (madhavatva) u čovjeku zasjati poput dragulja. To je istina, to je razlog za svu žrtvu i patnju kojoj su se ljudi podvrgli u izgradnji hramova. Ugledni i utjecajni ljudi u mjestu ili vladini povjerenici ili same bhakte moraju poduzeti sve potrebne pripreme da razviju duhovnu disciplinu i mudrost. Tek će tada čovjek zasjati u božanskome sjaju. Ali to nije sve. Postoje najsuvremeniji kriti¬čari koji ne odobravaju ukrašen prolaz velikih vrata hrama (gopura) itd. i smatraju to uzaludnim bacanjem novaca. To pokazuje potpunu odsutnost istinskog uvida. Netko tko ima uzvišene ideale ili uzvišenu viziju, neće davati takve primjedbe. Ako se udubite u značenje riječi gopura, uvidjet ćete koliko je ona sveta, koliko tajnovita i kako jasno upućuje na svoju svrhu. Gopura poziva putnike koji su se izgubili i od¬lutali od istine: "O vi smrtnici! Zaslijepljeni maglom vezanosti za tijelo i napuhani željom za isticanjem, napadnuti za¬razom svjetovnih želja koje su prolazne i lažne, zaboravili ste mene, koji sam izvor i održavatelj svih vas. Podignite pogled tome vječnom, uvijek čistom tornju punom radosti. Zaboravljajući mene, zapadate u grijeh, slijedite iluziju u pustinjskim postajama. Dođite, imajte vjere u mene vječnoga. Borite se da izađete iz tame, i uđete u carstvo svjetlosti, te izađite na kraljevski put mira (šanti). To je put dharme. Dođite, dođite, o dođite!" Tako Gopala poziva sve podignutih ruku, visoko s pročelja kuća u svakom mjestu. Dakle, s tog uzvišenog stajališta gopure se mogu pošto¬vati kao simboli koji slave ljudske ideale i potiču dobro ponašanje. To je načelo koje je u osnovi gradnje gopure. Takvi visoki ideali nadahnuli su te građevine. To je istinsko znače¬nje koje se može doživjeti i osjetiti. Svjetlo je na gopuri simbol svjetla koje je utočište svih, ono predstavlja unutrašnje svjetlo koje nikad ne treperi, već je uvijek postojano, ono je upaljeno na samo-postojećem plamenu. To je unutrašnje svjetlo koje se zadobiva sjedinjenjem s Bogom (Hari). Hramovi su oaze u pustinjskim prostranstvima, za one koji su izgubili svoj put u vrućem pijesku jada i pohlepe. To su hramovi božanskog mira (prašanti-mandir) i zadovoljstva duhovne discipline (santoša sadana) koji vam izražava¬ju dobrodošlicu da bi vas rashladili mirom koji daje radost. Gopure su vodiči za one koji su se predali

lutanju. Oni drže visoko uzdignut stijeg Božjeg imena, svi bi smo im trebali biti zahvalni za to služenje. Razlog za mizeriju Uistinu, mnogi bešćutni suvremenici ne znaju koja je svrha svih tih građevina, ne poznaju uvjete i načine gradnje kao i običaje koji prate gradnju hrama. Oni ne mogu shvati¬ti značenje nekog odgovora koji je iznad njihovog ograničenog razumijevanja. Bolesniku koji ima visoku temperaturu činit će se čak i slatke stvari gorkima. Tako i oni koji su u vrućici svjetovnosti nikad ne mogu okusiti stvarnu slatkoću istine. Visoka temperatura svjetovnosti mora pasti i tek tada će oni moći cijeniti vrijednost duhovnosti. Koja je svrha ljudskoga života? Koji to cilj čovjek mora spoznati? Je li to samo jedenje, pijenje, spavanje ili doživljaj malo radosti i tuge i na kraju umiranje, kao u ptica i zvijeri? Ne, zasigurno ne. Kratki trenutak razmišljanja otkrit će da to nije točno. Cilj je spoznati Apsolut, brahmana (brahma-sakšatkara)! Bez toga nijedan čovjek ne može po¬stići mir (šanti). Čovjek mora zadobiti to blaženstvo božanske milosti. No, što više teži k sreći dobivenoj iz mnoštva svjetovnih stvari, količina zadovoljstva je sve manja, jer je mir (šanti) nemoguće zadobiti posredstvom svjetovnih stvari. Um može imati mir (šanti) samo kad uroni u apsolutnu svijest, prvotni uzrok, nepromjenljivo postojanje. Čak i najudobnija kuća sa svom mogućom raskoši za kojom čovjek žudi, čak i gomile bogatstava nemoćne su da čovjeka obdare mirom (šanti). To se može postići samo predanošću Bogu, koji je sama bit čovjekova bića, sam izvor sveg života i življenja. Razmotrimo sljedeće: imaju li mir oni koji su dovoljno sretni da posjeduju bogatstvo, zlato, imovinu i sve udobnosti? Ne, nemaju. Jesu li ljudi koji su stekli visoku naobrazbu ili oni koji imaju osebujnu ljepotu ili posjeduju nadljudsku tjelesnu snagu — jesu li takvi ljudi u miru sa samim sobom i sa svijetom oko sebe? Što je uzrok jada takvih ljudi? Uzrok je taj da su zaboravili božansku podlogu svega stvorenoga, oni zanemaruju jedno apsolutno načelo koje je temelj svemu. Bijedni su svi životi koji se žive bez vjere i posvećenosti Bogu kao najvišemu Gospodaru. Životi u kojima se ne osjeća nektar božanskog načela izgubljeni su. To je uistinu čudan preokret! ...Vaša stvarna osnova, izvor vaše radosti, vaše istinsko načelo najviše istine (paramartha), postalo vam je nešto izvanjsko i nevažno, ne¬potrebno i za čime ne treba tragati, a s druge strane, svijet je sa svojim blistavim lažnim sjajem postao stvaran i prirodan, prijeko potreban i poželjan. Lišavajući sebe blaženstva koje se zadobija predanošću Gospodu, ljudi suludo trče amo-tamo u ime posvećenosti Bogu (bhakti), obilaze sveta mjesta, ljude i rijeke. Trunka is¬krene posvećenosti (bhakti) probudit će ih iz zablude. Ona će ih naučiti da čovjek može steći mir (šanti) jedino povratkom svome rodnom domu, to jest Bogu. Sve do tada čovjeka će progoniti čežnja za tim domom. Hramovi su pozivnice ka Bogu i podsjetnici Boga Hramovi su pozivnice tome domu, vidljivi znakovi koji čovjeka onamo upućuju. Jednom je prilikom Šri Ramacandra ovako govorio okupljenima koji su ga došli slušati na brežuljku Citrakuta: "Zora sviće i sumrak se spušta. Sa zorom se u čovjeku budi pohlepa, a sa sumrakom ga svladava žudnja. Zar bi tako trebao izgledati vaš način života? Zar bi to trebao biti cilj vašega života? Sa svakim danom koji prođe čovjek potrati još jednu dragocjenu priliku i napravi još je¬dan korak bliže prema špilji smrti. No, zar mu je to ikad žao? Tuguje li za izgubljenim danom?" Vidite koliko je ova poru¬ka vrijedna prisjećanja! Zbog takvih je podsjetnika u kulturi Indije (bharata-varša) Bog glavna tema. "Bha-ra-ta" znači zemlja koja je privržena (rati) Bogu (bhagavan). Ako su se zapadnjaci od¬rekli svega u svojoj iskrenoj odanosti i želji da otkriju zakone koji vode izvanjski svijet, ovdje se ljudi Bharata-varše odriču svega u želji da otkriju i dožive Apsolut, koji je prvotni uzrok svijeta i koji, ako ga se spozna, daje nepomućeni mir (šanti). Zapadnjaci se svega odriču radi prolaznoga. No ovdje je posrijedi odricanje za vječnost. To je odricanje za više duhovno znanje (vijnana), dok je njihovo odricanje za neznanje (a-jnana). Prvo je pokora (tapas), a drugo neznanje (tamas). Zato stoljećima, čak i danas, sjaj svetih ljudi (rši), mudraca i jogina sjaji na licima ljudi. Ako katkada sjenke očaja, neraspoloženja i nezadovoljstva prijeđu preko lica ljudi u ovoj zemlji, to je upozorenje na opadanje vjere u samu dharmu. Hramovi postoje da bi upućivali ljude u umijeće skidanja vela vezanosti koji prekriva njihova srca. To je razlog zašto je Tyagaraja u hramu u Tirupatiju uzviknuo: "Ukloni veo taštine i mržnje u meni!" Magla privida (maya) istopila se pod zrakama milosti pa je tako mogao razabrati i opisati izgled božanskog čara u pjesmi "Sivudavo madhavudavo" koja opisuje slatkoću toga lika. Žar njegova srca uz pomoć božanske formule proizvodi iskru duhovnog znanja (jnana) i ona izrasta u plamen bogo-ostvarenja. Ne samo u ovom dobu kali-yuge, već čak i u ranijim razdobljima (yuga) krta, treta i dvapara, izgovaranje Božjega imena bilo je tajna oslobođenja od vezanosti. Hram je mjesto gdje se izgovaranje Božjeg imena (nama-smarana) odvija spontano i neometano. Stoga je odlazak u hram prijeko potreban, osobito u ovom kali dobu kad je zrak

prepun bezbožnih i loših misli. To je razlog zašto je u Giti Kršna izjavio: "Među žrtvenim obredima (yajna) ja sam žrtva u vidu ponavljanja Božjeg imena (namayajna)", žrtva u kojoj se nude životinje u svetu žrtvenu vatru, koja simbolizira životinju neznanja (a-jnana). Da bi se čovjek izliječio od jada i zadobio radost, hramovi u kojima se može prisjećati na Božje ime i te kako su potrebni. "Da bi zadobio blaženstvo, potrebno je neprekidno ponavljanje Božjeg imena (smarana), a za to neprekidno ponavljanje (smarana) potrebni su hramovi" — to je redoslijed. Ništa nije plodonosnije ni radosnije od ovoga. "Kad imate njegovo uzvišeno ime, uvijek dostupan jezik i hram gdje je njegov očaravajući lik ustoličen tako da tamo možete pjevati u njegovu slavu uzvišenim glasom ... zašto biste morali trčati prema vratima pakla?" — pitao se Vyasa. Njegovo je pitanje nastalo iz vlastitog iskustva o moći Božjeg imena i njegovog izgovaranja (smarana). Tako je živio i Tulsidas, u hramu neprestano pjevajući od radosti i slatkoće koju je doživljavao. "No, nažalost, kad ljudi odustanu od Božjeg ime¬na i hrama te potraže mir i radost na drugim mjestima, sjetim se gluposti onih koji su se odrekli bogatstva i ukusnih jela sa svojih tanjura te prose ispruženih ruku ostatke s tuđih tanjura", žalio se Vyasa. Čak i u vedskoj disciplini, kao najvažnije ističe se Božje ime i potreba da um ostane postojan na imenu. "Om - taj jedan slog je brahman" om ityekakšaram brahma izjavljuju arijski ršiji. Istražite, ako želite, da li je neki svetac bio spašen bez Božjeg imena ili bez Božje kuće! Za Gaurangu, Jagannatha mandir je bio nadahnuće i utočište, za Jayadevu bio je to Radhakršna mandir, a za Nandanara hram u Chidambaramu koji mu je omogućio sebe-ostvarenje. Vallabhacarya, Kabir, Nanak, Mira, Radha, Ramanuja, Madhvacarya, Šankaracarya, Namdev, Tulsidas, Tyagaraja — svi su oni postigli božansku viziju i štoviše samu božansku mudrost u hramu i preko hramova. Što se još treba čekati? Čak i u sadašnje vrijeme, zar nije u hramu božice Kali koji je dala sa¬graditi Rani Rasmani, Ramakrishna Paramahamsa osjetio božansko blaženstvo i otkrio svoj božanski identitet? Duhovnim tragačima su hramovi neophodni Zloupotrijebiti takve hramove, narušiti sveti ugođaj njihovih prostora, zaboraviti svetost njihove uzvišene zadaće, poniziti ustaljena pravila i običaje koji tamo vladaju i utrti put za njihovo propadanje i oskvrnuće — to je nesumnjivo a-dharma, a nikako ne dharma. Oni koji rade takve stvari ne¬maju niti unutrašnjeg niti vanjskog svjetla, oni su u potpunome mraku. Štovanje u hramovima, društvo svetih ljudi, izgovaranje Božjeg imena, obožavanje kipa ili simbola — sve su to izvanjski izvori svjetla; meditacija (dhyana), pokora (tapas), promišljanje o iskustvu (manana) — sve su to izvori unutrašnjeg svjetla. Ako nema jednoga i drugoga, kako ljudi mogu doživjeti viziju božanske slave? Nije čudo što je Tulsidas Gosvami jednom izjavio: "Treba li vam svjetlo i u kući i izvan nje? Tada stavite lamu na kućni prag! Isto tako, imate li želju da širite svjetlo mira (šanti) izvan sebe, ali i u sebi? Tada izgovarajte Gospodnje ime koje predstavlja prag pred vratima vaše osobnosti! Svjetlo Božjeg imena na jeziku neće titrati ni izblijediti, ono se neće ugasiti. Ono će dati mir vama, ali i svima s kojima dođete u doticaj, cijelome svijetu." Dakle, da bi se čovjek spasio, valja prizvati Božji lik. Samo prisjećanje na Božje ime prizvat će njegov lik. Lik u svom svome sjaju i slavi prikazan je u hramovima da bude poticaj za one koji su tek krenuli na duhovni put. Stoga, bez obzira na to promatraju li ga uobičajenim načinom gledanja ili ne, oni koji traže božansku istinu drže da su hramovi prijeko potrebni. XIII. POGLAVLJE Darmička osoba Dharma nema predrasuda ni pristranosti, ona je prože¬ta istinom i predanošću. Zato čovjek mora čvrsto prionuti uz dharmu i mora shvatiti da nikad ne smije ići protiv nje. Krivo je skrenuti s puta dharme. Taj put zahtijeva da se čovjek odrekne mržnje prema drugima i njeguje uzajamnu slogu i prijateljstvo. Kroz slogu i prijateljstvo svijet će napredovati iz dana u dan i pretvoriti se u sretno mjesto. Ako su sklad i prijateljstvo dobro utemeljeni, svijet će biti oslobođen nemira, nediscipline, nereda i nepravde. Čime god da se bavite, najprije morate sagledati stvarno značenje, a potom to trebate svakodnevno njegovati, za svoje dobro. Na taj način raste mudrost i postiže se trajni mir. Postoje dvije bitne stvari: ispravnost (dharma) i djelovanje (karma). Mudar je čovjek onaj koji je nepristran i koji nema predrasuda, onaj koji je učvršćen u dharmi i ide putem istine (satya), kako ga upućuju Vede. To je danas is¬pravan put za sve ljude.

Tri razine puta prema dharmi Znanje o dharmi dostiže se na tri razine: 1. morate dobiti poduku od znalaca (vidvani) koji su isto tako nadahnuti dharmom 2. morate težiti postići samo-pročišćenje (atmašuddhi) i istinu (satya) 3. morate shvatiti vrijednost vedskog znanja (veda-vidya), to jest glasa Paramešvare. Kada postigne to troje, čovjek shvaća istinu i način na koji se ta istina mora odvojiti od neistine. To istraživanje istine mora se odvijati u okružju prijateljstva i međusobne suradnje, svi moraju biti jednako revni da bi je otkrili za dobrobit svih. Mišljenje svakoga mora biti stavljeno na kuš¬nju dharme, sveopće dobrobiti (sarva-lokahita). Oni principi koji prođu taj test moraju se posebno odvojiti i koristiti te širiti svijetom za promicanje ljudske sreće. Pomoću toga svi i će u jednakoj mjeri osjetiti radost i sreću. "Jednakost treba biti univerzalna (samitih samani)" — kažu sveti tekstovi. Svi imaju jednako pravo na duhovnu mudrost (jnana) i na sredstva pomoću kojih mogu postići tu mudrost, kao što je naobrazba. Zato svi moraju činiti dobra, plemenita i čista djela. Držanje uma i svijesti na putu Odricanje od loših djela, napuštanje želja ... to se dvoje postiže istim instrumentom koji se naziva um (manas). Četiri cilja ljudskog života (purušartha) moraju se ostvariti je¬dino tako. Kao rezultat stalne vježbe, um će naučiti pokori¬ti se vašim interesima. Svijest i podsvijest (citta), s druge strane, predstavljaju vaša prošla i sadašnja iskustva i potiču vas da vidite stvari s tog gledišta i prosudite ih u odnosu na prošlost i sadašnjost. Taj se proces odvija u podsvijesti citti i kroz nju se mora postići staloženost uma. To znači da moramo postati uravnoteženi. Zapamtite isto tako da oboje — um (manas) i podsvijest (citta) — moraju uvijek ostati na putu dobrobiti za čovječanstvo (sarva-manava-sukha) Dharma će zasjati i svijetliti samo u onoj osobi koja služi svima i prenosi radost na sve. Takva će osoba primiti ne samo Božju milost, već i jedinstvenu povoljnu priliku stapanja s njime. Što god nekomu dajete ili od nekoga primate, pazite da ne prekršite ograničenja koja određuje dharma. Ne idite protiv njezinih zapovijedi. Slijedite je uvijek, vjerujući da je to vaša sveta duž¬nost. Ispunite svaku česticu svoje energije smislom dharme i nastojte napredovati na putu svakim danom sve više i više. Dharmička će osoba u svemu što čini pokazivati odlučnost i radost koja oduševljava. Tako se očituje njezino prianjanje uz dharmu. Ona mora njegovati stav da Gospod uvi¬jek sve vidi, neprestano promišljati da ne podlegne grijehu i imati prirodnu sklonost prema istini i ispravnom ponaša¬nju. Um (manas) je obdaren takvim vrlinama. Vaš je zada¬tak da ga usmjerite i korisno upotrijebite za dobrobit cijelog čovječanstva. Oslanjanje na dharmu osigurat će sreću i povećavati je. Dharma može ukloniti zlobu koju osjećamo prema drugima. Ona vam neće dopustiti da se napuhavate od ponosa kad drugi pate ili tuguju. Može li vam takva zloća podariti sreću? Možete biti sretni samo kad su svi sretni, zapamtite to! Uvijek volite i slijedite jedino istinu. Laž nikada ne donosi ništa dobro. Ljudi ili poštuju druge ili ih ocrnjuju, ali nećete naći ni¬koga tko štuje nepoštenje, prijevaru i nepravdu. I svi će po¬štovati istinu, neposrednost i pravdu. Dharma, kako je propisuju Vede, već je bila iskušavana i može se ponovno iskušati. Ona je nepristrana i pravedna. Vjera u nju raste kad je primjenjujemo. Štovanje bogova mora slijediti pravila koja su propisale Vede, tako će ljudi ojačati u provođenju dharme. Ta je dharma Gospodnja zapovijed, ona je izvorni Božji glas i zato je svi mogu slijediti. Tko je božanstvo (devata)? To je samo ime za osobu koja se drži istine (satya) kao svoga zavjeta (vrata) u svakodnevnom životu. Razmislite o tome koliko je talenata Gospod dao čovjeku. S tom darovitošću tražite čovjekova osnovna četiri cilja (purušartha) i idite naprijed putem prema Gospodu, strogo poštujući ono što zahtijeva istina (satya). Tome je namijenjena darovitost kojom je Bog obdario čovjeka, to je svrha toga dara. Samo oni koji su obdareni vidom mogu vidjeti, slijepi nemaju tu sreću. Isto tako oni koji su obdareni istinom (satya) žude za najvišim duhovnim bićem (puruša) i slijede istinu, oni mogu vidjeti Gospoda, svi ostali su slijepi. Gospod je čovjeku dao potrebne instrumente da razvije svoj intelekt i moć razlučivanja. Ako ih on koristi ispravno i nastoji spoznati sebe, Gospod će u njega uliti novi talent i novi izvor snage, jer Gospod je prepun milosti prema onome koji se muči. Kad se čovjek trudi da slijedi dharmu, i istina će mu se objaviti. Disciplina istine (sathya) Ako ne marite za disciplinu istine (satya), svaka dužnost koju će vam dharma postavljati i svako djelo (karma) koje je potaknuto dharmom bit će vam težak teret. Tragajte za stvarnošću koja se nalazi iza svih tih pojava i to će traganje sva djela učiniti ispravnima (dharmakarma), vrijednima i ugodnima. Gospod je oblikovao čovjeka tako da

on bude sklon Bogu, radostan kad širi svoju viziju i sretan kada je moralan i plemenit. Stoga čovjek najbolje služi vlastitim interesima prianjajući uz svoju temeljnu prirodu, usredotočujući se na brahmana, njegujući istinu (satya) i primjenjujući ispravnost (dharma). Istina se mora istraživati i ispitivati svim postavkama dostupnim razumu. Disciplina se sastoji od • junaštva koje se očituje u čvrstom pridržavanju dharme (ojas), • neustrašivog samo- nadzora (tejas), • odbacivanja osjećaja radosti i tuge u usponima i padovima života, • nepokolebljive vjere u istinu (satya) i ispravnost (dharma) — sahas, • savršenog zdravlja uma i tijela koje se postiže disciplinom i beženstvom (brahmacarya) —bala, • želja i sposobnosti da se govori ljubazno i iskreno, što se postiže primjenom istine (satya) i ljubavi (prema) — vac, • udaljavanje pet organa opažanja (jnanendriya) i pet organa akcije (karmendriya) od loših navika i grijeha i uporaba svih organa (indriya) u služenju istini (satya) — indriya-moha, • zadobivanja prevlasti nad svim svjetovima pobijedivši unutrašnji svijet — šri, • uništenja čovjekovih predrasuda i stalne potrage za istinom (satya) - dharma. Čovjek treba moliti: "Neka mi sve to bude dano", kako stoji u Camaki" (ojascame), itd. Dharma svima donosi dobro, ona daje blaženstvo (ananda) sada i ubuduće. Prijeko je potrebno da čovječanstvo danas vidi veličajnost te univerzalne dharme. Osobine kasti Svećenika (brahmana) se prepoznaje po njegovim istaknutim obilježjima, po znanju (vidya), vrlini, djelima (karma) i to onima koja su najuzvišenija i najblagotvornija, i po širenju vrline vlastitim primjerom. Onaj tko promiče, njeguje i razvija te odlike jest svećenik (brahmana), kojoj god kasti pri¬padao. To su preduvjeti za stjecanje autoriteta po kojima se prepoznaje svećenik. Samo visoko-učeni čovjek koji se po¬naša kako dolikuje njegovom statusu, može zaslužiti taj naziv. Da bi stekli te sposobnosti, oni koji žele opravdati taj položaj, moraju uložiti napor. A sada nešto o obilježjima zaštitnika (kšatriye) — to su njihova djelotvornost u svemu što poduzimaju, junaštvo i odvažnost da se izlože opasnostima kako bi kaznili zle i zaštitili časne i poštene. Oni koji su obdareni takvim odlikama mogu se nazivati kšatriyama. Oni se moraju prihvatiti svih zadataka s tim stavom i u kući utemeljiti valjana pravila koja su povoljna za sve. Idealna obilježja poslovnih ljudi (vaišye) sastoje se u sljedećem: oni mora¬ju nastojati organizirati da trgovina teče glatko i brzo, da stvaraju komunikacijske veze koje će povezivati narode u jednu zajednicu i time povećati bogatstvo u svijetu. To je njihov zadatak. Oni moraju jamčiti da je sklad medu narodima čvrst i jak. Oni moraju težiti za slavom (yašas) i po¬moći da se širi sjaj (varcas) koji izvire iz pomaganja u šire¬nju naobrazbe i zdravlja podizanjem škola, bolnica i drugih sličnih ustanova. Moraju darovati svoje bogatstvo za unaprjeđenje svih hvalevrijednih pothvata. Time će njegovati vrlinu i ispravnost. Idealna obilježja radnika (šudre) su ova: oni moraju proizvoditi i prikupljati stvari koje su vrijedne, ne skrećući s puta dharme. Uvijek moraju biti zainteresirani za shvaćanje ciljeva ljudskog života i radit na njihovu ostvarenju. Oni moraju razumno čuvati i zaštititi stvari koje proizvedu i moraju nastojati proizvesti što više dobara za zajedničku dobrobit. Tako prikupljena dobra moraju se slobodno koristiti za širenje čistog znanja (vidya) te kao potpora časnih ljudi. Na taj način, zajedničkim naporima ovih četiriju vrsta ljudskog nastojanja, bogatstvo će se povećavati i umnožiti, a čovjek će biti sretan. Četiri kaste (vama) moraju shvatiti da je cilj takvog društvenog poretka sveopće održavanje dharme u svijetu (loka-dharma). Ako svaka kasta (varna) po-štuje svoje dužnosti, dobrobit će svijeta time nesumnjivo biti osigurana. Osim toga, svatko će moći zadobiti ono najvažnije, naime blaženstvo atmana. S druge pak strane, ako svi misle da ima samo jedna kasta (varna), jedan kodeks dužnosti i ista pravila za sve, bogatstvo i sigurnost svijeta bit će izloženi opasnosti. Ako se svi počnu baviti trgovinom, tko će kupovati i tro¬šili ponuđena dobra? Ako svi započnu poučavati, gdje su oni koji će učiti i naučeno primjenjivati? Ako svi zapovijedaju, tko će poslušati? Ako svi proizvode i uzgajaju, tko će tražiti plodove njihova truda? Upravo je kroz različitost koja pridonosi jedinstvu u primjeni istine (satya) i

ispravnosti (dharma), u osobnom i društvenom djelovanju, Gospod odredio način življenja u skladu s dharmom pojedine kaste (varna-dharma). Vjeruje se da su djelatnosti i zanimanja (vrtti) slijedile kastu (varna), da se odabir zanimanja temeljio na kasti (varna). Ne, kaste (varna) se tako nazivaju isključivo na osnovi zanimanja (vrtti). Danas nema niti kasta (varna) niti zanimanja (vrtti). Jedno zanimanje danas, drugo sutra. Jedna kasta (varna) danas, a druga sutra. Upravo je ta nesigurnost uzrokom neuravnoteženosti u svijetu i nezadovoljstva koje se svugdje proširilo. Natopite svaku profesiju i zanimanje unutrašnjom moralnošću, stalnim prianjanjem uz istinu, nepokolebljivom staloženošću i čvrstinom, te slijedite dužnosti kaste (varna) s njezinim propisanim zvanjima — to je summum bonum, najviši blagoslov. Ako ne uspijete to činiti, čovječanstvo će biti jadno i silno siromašno. Izbor je između prve, Ramine zaštite (šri-rama-rakša) i druge, kazne svijeta (lokašikša) u vidu sveopće oskudice (durbhikša). Vaš je zaštitnik (rakša) od te kazne (šikša) proučavanje dharme (dharma-šikšana).