Saff [broj 325, 5.10.2012]

Poštovani čitatelji! Ovim putem vas obavještavamo da je iz štampe izašla knjiga “Povratak u Džennet”, autora Muhameda Nasirudina el-Uvejda, koju je na bosanski jezik preveo Abdusamed Nasuf Bušatlić. Knjiga “Povratak u Džennet” je štivo koje se čita u jednom dahu. Ona tretira osnovne životne teme i na jednostavan i dopadljiv način objašnjava smisao životana dunjaluku kroz prizmu islama i nudi smjernice i upute za smislen i sretan život na ovom i postizanje potpunog uspjeha i sreće na budućem svijetu. Zato nikako ne propustite priliku da kupite knjigu “Povratak u Džennet”!

Informacije na tel: 061 515-515/ 061 736-651

3

22

24

38

45

62

16

10

8

SAFF broj 325

SadržajHutbe iz tri sveta mesdžida

Kuds

Odgovornost je u nama, ali je mi tražimo u drugima

Polumjesec

Zenica

Moramo poštovati vlastite principe da bi nas drugi poštovali!

Društvo

Livno: Postavljen kamen temeljac za Muzičku školu

Projekt vrijedan preko 1,7 miliona KM se realizira na muslimanskom haremu

Politika

Lokalni izbori u Bosni i Hercegovini

Smiješno istinita strana bh. politike

Vjera i društvo

Ispovijest Mélanie Georgiades (poznata pod pseudonimom DIAM’S) , najpopularnije bivše francuske RAP zvijezda

Da, toliko sam sretna, imam osjećaj sreće u srcu koji mi ne mogu ukrasti, imam vjeru

Ialamske teme

Razmišljanja

Zamijenimo Facebook učenjem Kur’ana

Svijet medija

Muslim rage

Breme bijelog čovjeka

Islambosna

Izvodi iz neobjavljenog intervjua

Alija Izetbegović o Srebrenici

5

IzdavačGID SAFFVelikog sudije Građeše 25, 72000 ZenicaTrg solidarnosti 13, 71000 Sarajevomob: +387 61 255 322distribucija: +387 62 287 412Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,Filijala Bugojnopart br: 6764162000885351;transakcijski: 1613000022234395

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

RedakcijaAbdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić

DTPSemir Šišić

LektorAbdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar, Fahrudin Sinanović

Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber

DirektorSemir Mujić

Direktor marketingaSemin Rizvić+387 62 343 635

Koordinator za dijasporuRamadan Rušid +386 41 255 239

ŠtampaEMANET d.o.o., Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju.

ISSN 1512-651X

[email protected]@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

Na izborima za reisu-l-ule-mu je pobijedila Islamska zajednica, a nije pobije-

dio ni jedan kandidat pojedinačno. To što je za novog reisu-l-ulemu iza-bran tuzlanski muftija mr. Husein ef. Kavazović i ne treba tumačiti kao njegovu osobnu pobjedu, jer ovo nije bilo nikakvo trčanje i takmičenje, već je bio ispit zrelosti za jedinstvo Islamske zajednice. Odlično je u ko-mentaru za jedan radio primijetio dr. Ahmet Alibašić, parafraziram – da je ovo pobjeda sistema. Smatra se, mada to nije eksplicitno rečeno, da je muftija Kavazović kandidat koji je sposoban prevashodno da održava sistem Islamske zajednice, a manje da ga unapređu-je, jer svako unapređenje sobom nosi i određene ri-zike, a Islamskoj zajednici je stalo do stabilnosti i op-stanka, u ovim vremenima kada se kidiše na tu naj-važniju instancu bošnjač-kog opstanka.

Na prvi pogled frustrirajuće djeluje spoznaja da su iz izbornog procesa eliminirani određeni viso-ko kvalificirani i stručni pojedinci, kakav je hfz. dr. Halil Mehtić, ali to treba tumačiti kao jednu staru paradigmu po kojoj previše kreati-van i previše slobodan pojedinac ne mora uvijek biti i najbolje rješenje za sistem. Jer sistem teži svome održa-vanju. Pa, pogledajmo samo koliko eksperata, univerzitetskih profeso-ra i briljantnih intelektualaca nisu danas članovi ili savjetnici ni jedne stranke, ni jedne vlade, zato što si-stemu negativne selekcije ne trebaju oni koji će stvari mijenjati, već mu trebaju oni koji će stvari kvalitet-no održavati. Sličan obrazac važi za mnoge revolucije, a to izrastanje Islamske zajedenice pod vođstvom reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića je bilo svojevrsna revolucija, jer smo za 20 godina izgradili medrese, islam-ske fakultete, stotine mekteba, ob-novili smo džamije i odgojili na de-setine hiljada mladih Bošnjaka koji nose Svjetlo Vjere. Reisu-l-ulema dr. Cerić je bio vođa te naše bošnjačke revolucije, iza koje stoje konkretna postignuća. A kao i svaka revoluci-ja, tako i ova, teži održavanju steče-

nog, teži stabilnosti sistema, a klonise revolucije kao trajnog procesa.Kad pogledamo revolucije u nekimislamskim zemljama, da ih sada neimenujemo, vidjet ćemo da su vođetih revolucija, koji su krenuli kao di-sidenti ili autsajderi, poslije postalinajveći pobornici čvrstog sistema.To je normalno, logično, a pogotovou poziciji strahovanja za stabilnostIslamske zajednice.

Pametni ljudi su procijenilida je tuzlanski muftija mr. Huse-in ef. Kavazović upravo ta ličnostkoja stečevine bošnjačke revolucije

može održavati u kolote-čini sistema, gdje neće biti velikih potresa i iskoraka, već će glavnina snage biti usmjerena na život odbra-njenog i stečenog. S druge strane, a svi mi to znamo, hfz. dr. Halil Mehtić nije čovjek inercije, već čovjek inicijative i promjena, što u ovom času sabornicima Islamske zajednice možda i nije odgovaralo (Ovo,

dakako, može biti samo moje su-bjektivno mišljenje koje i ne mora u potpunosti odgovarati činjeni-cama). Nisu nam nepoznata djelo-vanja svih predloženih kandidata u prošlosti. A to zašto je tuzlan-ski muftija bio ispred travničkog isarajevskog, stvar je nekih drugihprocjena. Ne treba bježati od otvo-rene i iskrene riječi da je Islamskojzajednici trebao reisu-l-ulema kojije umješan u “jedriličarstvu”, upraćenju ruže vjetrova, kako bi unarednom periodu Bošnjake vodiokroz mirne vode, neovisno o prin-cipima i ciljevima. Jer, opstanak Islamske zajednice je, trenutno,najveći prioritet, a što su pokazala iprošla desetljeća, posebno u prvoj idrugoj Jugoslaviji, kada je Islamska zajednice u ime opstanka ponekadmorala odšutjeti štošta.

Danas su druga vremena, Islam-ska zajednica se u posljednjih 20godina izborila za slobodu govora,za mrežu svojih obrazovnih ustano-va, za stabilnost koja je garantirana kritičnom masom Bošnjaka koji suobnovili svoju vjeru, tako da budućireisu-l-ulema dolazi na kormilo bro-da koji unaprijed zna svoj dugoročniput.

Impressum

UvodnikUvodnik

Čuvari revolucije

5. oktobar - 19. zu-l-ka’de

6

Hutba

Piše: Ismet Purdić

Zahvala dostoja i trajna pri-ZZpada Allahu Uzvišenom, a ZZmir i spas od Vladara nebesa ZZi Zemlje molimo za predvodnika pra-vovjernih Muhammeda poslanika,s.a.v.s.

Braćo u vjeri, podsjećam vas na blagodati neizbrojne kojima nas oba-sipa Svemilosni, a koje zaslužuju našuiskrenu i lijepu zahvalu, a ona podra-zumijeva: priznavanje da nimet dariva samo Allah Uzvišeni, iskazivanje zah-vale na njima riječima i korištenje Al-lahovih nimeta u dobre i korisne svrhe, a ne u haram, grijeh, smutnju i nepri-jateljstvo.

Blagodati mogu biti materijalne iliduhovne – osjećajne, u obliku indi-vidualnog ili kolektivnog stanja; zado-voljstvo, smirenost, ... ili, pak; strah,nesigurnost, izgubljenost itd. MolimoSvevišnjeg, a On srcima ljudskim up-ravlja: okreće ih na put pravi, a neka;pravedno, zbog griješenja ili naklonostidunjaluku i šejtanskoj vesvesi, ostavlja u zabludi, - da naša srca u vjeri učvrsti,a stanje popravi i učini vjerničkim iblagoslovljenim.

Naša obaveza

U posljednje vrijeme muslimani BiHsu zaokupljeni izborima u Islamskoj zajed-nici i predstojećim političkim lokalnim iz-borima u državi. U novinama, na internet portalima, javnim skupovima, druženjima i sijelima, priča se o izboru reisu-l-uleme i izboru novih/starih načelnika i općinskih vijećnika. Može se primijetiti da uvijek nešto očekujemo od onih kojima uprava bude dodijeljena. To je, s jedne strane, uobičajeno i prirodno, jer podrazumijeva promjenu stanja; na bolje ili, ponekad, u smijeru stagnacije i nazatka. O čemu to ovisi. Uvijek ćemo posegnuti za odgovorom koji nas osobno lišava odgovor-nosti: krivi su predvodnici. Međutim, nije tako. Prije sve-ga, mi smo ih birali i povjere-nje im ukazali, čak i slučaju glasačke apstinencije i “ne izlaska” na izbore, jer time smo omogućili da manjina, možda politički neupućena, nezrela ili fokusirana na lični interes, odabere umjesto nas, za nas i da ta grupa odlučuje i rješava pitanja koja se tiču cijele zajed-nice i društva. Važnije od ovog prethodnoga jeste činjenica da nikada ili rijetko postavljamo sebi pitanje: Šta predvodnici

j p j

očekuju od nas? Koja je naša obaveza u svemu tome? Nara-vno, o politici ćemo manje govoriti, jer ne da smo nadu izgubili, već smo razočarani i duboko povrijeđeni postupc-ima onih koji nas politički (ne)predstavljaju. Nadam se da nećemo ponavljati uvijek iste greške. Musliman kad glasa treba da povjeri svoj glas onome ko najviše i najbolje štiti i zastupa interes vjernika, vjere, nacije, domovine i drugih općih vrijednosti. Vjernik glasa za onoga ko je iskren, pošten, pravedan, odgovoran, radin i ko čelo Bogu na sedžu spušta; pred izbore i poslije njih.

Želim ovdje da skrenem pažnju na p j j

izbor novog reisu-l-uleme Husein ef. Kavazovića, moleći Allaha Uzvišenog da ga podrži u dobru, da mu podari snage, zdravlja, mudrosti i dobre i vrijedne

saradnike. Zašto govorim o ovome, zatošto je Islamska zajednica naša snaga inada, naše utočište i rasadnik dobra ivjere, uputa i savjeta; kako i na koji načinda ispunimo ulogu ubudijjeta (ispravnepokornosti) Allahu Uzvišenom.

Od novog reisa očekujemo puno; da nastavi misiju dobra i sve što je dosadašnjireisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić ostvario

i postigao, te da unaprijedi ipoboljša rad i funkcionalnostIslamske zajednice i njenihinstitucija, za dobrobit svihmuslimana, u korist njihovihrazličitih potreba, na različitimmjestima i situacijama.

Mirni san

Zato ću ponoviti onoprethodno važno pitanje: Šta

p

novi reis očekuje od nas?, jerod ovog pitanja ovisi kvaliteti količina željenih rezultata i postignuća IZ-a i nas kaomuslimana. Ako budemoiskreni i pravedni, zasigurnoćemo potražiti odgovor udubini naše duše, a onda od-govoriti svom individualnomzadatku vremena i stanja.

Pokušat ćemo olakšati no-vom reisu, a time i svima oni-ma s kojima komuniciramo iradimo; nikome nećemo bitikočnica, teret ili breme kojeosporava napredak i progresmuslimanske zajednice.

Nećemo optuživati, kri-tikovati, huliti, vrijeđati iobezvrjeđivati ono što drugirade, nego ćemo kao pčela: ra-diti u “svojoj košnici”, a svojim

trudom ćemo svima sladiti i mediti.Nećemo čekati po strani i gledati ono

što ne valja, nego ćemo pokušati poprav-ljati i mijenjati, a tamo gdje posustanemoi stanemo, kad snagu izgubimo, pozivatćemo u pomoć da se loše promijeni idobročinstvo upotpuni.

Nećemo dopustiti da govorimo ili da se govori o onome u što nismo upućeni, pa da sumnjamo, jer sumnja je grijeh, a grijehuskraćuje Allahovu milost i podršku.

Nećemo šutjeti pred nepravdom, a nećemo je ni činiti, jer Allah je pravedani voli pravedne. Na sve što nije po pravdi

Šta reis očekuje od nas


Nećemo šutjeti pred

nepravdom, a nećemo je ni činiti, jer Allah je pravedan i voli pravedne.

Na sve što nije po pravdi ukazat ćemo

na lijep način, s ciljem da se popravi stanje, a ne da nekoga

uvrijedimo, ponizimo ili obesmislimo ono što je od dobra uradio.

Blagodati mogu biti materijalne ili duhovne – osjećajne, u obliku individualnog ili kolektivnog stanja; zadovoljstvo, smirenost, ... ili, pak; strah, nesigurnosot, izgubljenost itd. Molimo Svevišnjeg, a On srcima ljudskim upravlja: okreće ih na put pravi, a neka; pravedno, zbog griješenja ili naklonosti dunjaluku i šejtanskoj vesvesi, ostavlja u zabludi, - da naša srca u vjeri učvrsti, a stanje popravi i učini vjerničkim i blagoslovljenim

7

ukazat ćemo na lijep način, s ciljem da se popravi stanje, a ne da nekoga uvri-jedimo, ponizimo ili obesmislimo ono što je od dobra uradio. Poslanik, s.a.v.s., pohvalio je i podržao trud prethodnih poslanika i vjerovjesnika, nastavljajući Put dobra i raspirujući baklju vjere, istine i pravde koja je na Zemlju spuštena sa Ademom,a.s. Tako moramo i mi postu-pati.

Ovo su sunnetske metode u poprav-ljanju stanja i odnosu prema pretpostav-ljenom i predvodniku. Junusov narod bio je pošteđen kazne, samo iz jednog razloga: pokazao je spremnost na promjenu, a Ju-nus, a.s., iako je bio predan i pokoran Al-lahu Uzvišenom, nije ostvario dunjalučku promjenu, iako je ispunio poslaničku misiju, bez podrške naroda i njihovog pri-hvatanja nebeske upute. Ovo je jedan od najboljih primjera odnosa između vođe i predvođenih u kontekstu uspjeha i raz-voja društvene zajednice.

Novi reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović u svom obraćanju muslim-anima nakon okončanja izbora za reisu-l-ulemu, primijenio je poslaničku metodu “mirnog sna za sljedbenike” u najavi prvih poslova u Rijasetu, a to je angažman na promjeni Ustava IZ-a; što znači da će svi članovi Islamske zajednice pronaći

svoje mjesto i pravo u novomustavu, zato mogu biti smirenii zadovoljni.

Pravda i pravo je osnova za napredak svake zajednice, jerje Poslanik, s.a.v.s., po dolaskuu Mekku, u obraćanju Me-kelijama koji još nisu prihva-tili islam, vizionarski i mudrorazriješio pitanje koje ih jesve mučilo i nosilo im noćnumoru: šta će uraditi s njima?Kako će prema njima postu-piti? Pa je Poslanik, s.a.v.s., na mudar i prefinjen način po-nudio im “miran san”, rekavši:“Reći ću vam kao što je Jusuf,a.s., rekao braći svojoj: ‘Ja vasdanas neću koristi! Možete ići(svojim kućama), svi ste vi slo-bodni!’” Time je Vjerovjesnik,s.a.v.s., olakšao brigu Mekelija, a ujednoih je na dostojanstven i pronicljiv načinpozvao u islam i da svoj potencijal uložeu novi razvoj i bolju epohu mekkanskedoline.

Izdvojit ću još jedan detalj iz pro-grama novog reisu-l-ulema Husein ef.Kavazovića, a koji je također iznikao izposlaničke metodologije razvoja i upravl-janja zajednicom; a riječ je o metodi “os-

nivanja općekorisnih ustano-va”. Poslanik, s.a.v.s., se po dolasku u Medinu, u prvim danima, dao na grad nju džamije koja je za tamošnje muslimane predstavljala cen-tar svih državnih i vjerskih institucija: mesdžid, školu, sudnicu, savjetovalište. Naš novi reis je najavio osnivanje više općekorisnih fondova, savjetovališta i centara – što daje nadu i otvara vidike no-vog i boljeg sutra za musli-mane BiH i sve one koji na dobročinstvu surađuju sa Is-lamskom zajednicom.

Na kraju, zahvaljujemoAllahu Uzvišenom na bla-godatima i onim čime nas je počastio kao muslimane, te

upućujemo iskrene dove za islam, mus-limane i našeg novog reisu-l-ulemu Hu-sein ef. Kavazovića; da ga Uzvišeni podrži, zaštiti i Svojom snagom pomogne, a da nas opskrbi znanjem, voljom i energijom da u dobru istrajemo i predano izvršimo svoj emanet kao sljedbenici i pripad-nici Islamske zajednice. Samo zajedno možemo više, bolje i sigurnije, jer Allah je uz zajednicu i pravovjerne.


Novi reisu-l-ulema Husein

ef. Kavazović u svom obraćanju muslimanima

nakon okončanja izbora za

reisu-l-ulemu, primijenio je poslaničku

metodu “mirnog sna za

sljedbenike” u najavi prvih

poslova u Rijasetu, a to je angažman na promjeni Ustava IZ-e.

8

Hutbe iz tri sveta mesdžidaMekka: El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) Medina: El-Mesdžidu-n-nebevijj

(Poslanikov mesdžid u Medini)

HATIB: dr. Usama HajjatPreveo i sažeo: Amir Durmić

B raćo muslimani, UzvišeniAllah kazao je: Knjiga kojuti objavljujemo blagoslov-

ljena je, da bi oni o riječima njezinimrazmislili i da bi oni koji surazumom obdareni poukuprimili. (Sad, 29.). Iskrenivjernici redovno razmišlja-ju o Allahovim ajetima iporukama i napucima kojeoni sadrže. Između osta-log, u tim ajetima Sveviš-nji Allah im je savjetovaoda razmišljaju i o Njego-vom savršenom vjeroza-konu – Šerijatu kojeg im

j

je objavio i naredio da ga slijede, a samim tim ujed-no im i zabranio da se pre-puste svojim strastima i da slijede zakone mimo Nje-govog. Neznalice i oni ne-upućeni u Allahovu vjeru,koji slijede zakone mimoAllahovog, na Sudnjemdanu neće biti u stanjuda pomognu onima kojisu ih na dunjaluku slijeposlijedili. Zato je UzvišeniAllah, naređujući SvomePoslaniku, s.a.v.s., da čvrsto ide pu-tem Njegovog vjerozakona rekao: A tebi smo poslije odredili da u vjeri ideš pravcem određenim, zato ga slijedi i ne povodi se za strastima onih koji ne znaju, jer te oni nikako ne mogu od Allahove kazne odbraniti; nevjerni-ci jedni druge štite, a Allah štiti one koji Ga se boje i grijeha klone. (El-Gašije, 18.-19.). Ne samo da im onineće moći pomoći već će se ovakvisvojih sljedbenika na Sudnjem danui javno odreći: Kada će se glavešine, za kojima su se drugi povodili, svojih sljedbenika odreći i kada će veze koje su ih vezale prekinute biti, i oni pat-nju doživjeti. (El-Bekara, 166.). Usuštini, postoje samo dva puta a tosu Put istine i upute i put laži i za-blude. Na ovom prvom putu su onikoji slijede Allahov zakon i SunnetNjegovog Poslanika, s.a.v.s., i to suoni koji su zadovoljni da im se sudiprema onome što je On objavio: I sudi im prema onome što Allah objav-ljuje i ne povodi se za prohtjevima

HATIB: dr. Abdulmuhsin el-Kasim

R iječ, u različitim ob-licima, sa sobom nosiveliku odgovornost.

Mnogo je propisa u islamu kojise zasnivaju na riječi (izgovoru),kao što su šehadet, proglašavanjeosobe nevjernikom, sklapanje irazvod braka, ugovori, zakletve,zavjeti i mnogo drugog. Opće-poznato je da nijedan postupak,pa ni izgovorena riječ, neće pro-ći bez obračuna. Poslušajmo šta o tome kaže Uzvišeni Allah: Onne izusti nijednu riječ a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdi-je. (Kaf, 18.). Štaviše, cijeli čo-

g j p j j

vjekov ishod na Sudnjem danumože zavisiti od samo jedne rije-či koju izgovori tek onako. Alla-hov Poslanik, sallallahu alejhi vesellem, rekao je: ‘’Čovjek izgo-

j

vori bogougodnu riječ, ne obra-ćajući na to pažnju, a Allah ćega zbog nje uzdići na visoke ste-pene; drugi izgovori riječ mrskuAllahu, ne obraćajući pažnju na nju, a zbog nje će biti bačen uDžehennem.’’ Osim toga Po-slanik, sallallahu alejhi ve se-llem, nagovještava da će jedanod osnovnih razloga čovjekovog ulaska u Vatru biti izgovorena riječ. Riječ je mač sa dvije oštri-ce, i kao što čovje k može zbog riječi postići kaznu, isto takomože ostvariti i nagradu. Izgo-varanje zikra, učenje Kur’ana,podučavanje vjeri, davanje sa-vjeta, samo su neka od polja obilne zarade. Zato je čovjekuoporučeno da govori samo lijeperiječi: ‘’A ljudima govorite lijepe ’riječi.’’ (El-Bekara, 83.). Lijepu

njihovim, i čuvaj ih se da te ne odvrate od nečega što ti Allah objavljuje. A ako ne pristaju, ti onda znaj da Allah želi da ih zbog nekih grijehova njihovih kazni. A mnogi ljudi su, zaista, ne-vjernici. (El-Maide, 49.). Što se tiče ovih drugih, jj ( )

to su munafici i šejtano-vi sljedbenici. O njima je Uzvišeni rekao: Zar ne vidiš one koji tvrde da vje-ruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred šejtanom sudi, a na-ređeno im je da ne vjeruju u njega. A šejtan želi da ih u veliku zabludu navede. Kad im se kaže: “Prihvatite ono što Allah objavljuje, i

Poslanika!” - vidiš licemjere kako se od tebe sasvim okreću. (En-Nisa, 60.-61.). Sprovođenjem Allahovog zako-na na Zemlji, ljudsko društvo će do-stići vrhunac uspjeha i prosperiteta u svakom pogledu. Pravda će dostići svoj vrhunac a nasilje i zločini će biti svedeni na minimum. Islamska držva je u svome zlatnom periodu vladala gotovo polovinom svijeta, a pod njenom upravom su u sreći i zadovoljstvu živjeli različiti narodi i egzistirale različite kulture. Među njima je bilo čak i onih koji nikada nisu primili islam, međutim, oni su i pored toga u toj državi uživali mir i sigurnost, te se u njoj prema nji-ma vrlo često postupalo pravednije i čovječnije nego u mnogim država-ma u kojima su na vlasti bili vladari njihove vjeroispovijesti. Zbog toga, draga braćo, naša je obaveza duge poučavati Šerijatu i u njega poziva-

g j g

ti, te ga predstavljati u najljepšem i najpotpunijem svijetlu, ili ukratko, onakvim kakav on u suštini i jeste.

Slijeđenje Allahovog zakona – kur’anski imperativLijepa riječ je kao

lijepo drvo


Među njima je bilo čak i onih

koji nikada nisu primili islam, međutim, oni

su i pored toga u toj državi uživali mir i

sigurnost, te se u njoj prema

njima vrlo često postupalo

pravednije i čovječnije

nego u mnogim državama

u kojima su na vlasti bili

vladari njihove vjeroispovijesti.

9

Kuds: El-Mesdžidu-l-aksa

HATIB: Jusuf Ebu SeninePREVEO I SAŽEO: Semir Ima-mović

Allahovi robovi,AAčuvajte se grijeha AAi činite dobra dje-AAla kako bi vas Allah obra-dovao Džennetom. Budi-te Mu pokorni kako bistebili u društvu prvaka ovog ummeta. Jedan od njih, ha-lifa muslimana Omer b. El-Hattab, radijallahu anhu, usamo jednoj svojoj rečeniciponudio je rješenje za sva vremena. Utome je spas iz ovog poniženja i slabostikoju proživljavamo. Opremajući voj-sku za oslobađanje ovog svetog mjesta,on im se obratio riječima: ‘’UzvišeniAllah vas je uzvisio islamom i njimevas snažnim i jakim učinio, pa kolikose god budete trudili da pored islama pronađete ponos i snagu, Allah će vassamo poniziti.’’ A zar poniženje današ-njih muslimana može biti u nečemudrugom mimo ovoga?! Mi ne smijemobježati od istine i krivce tražiti u ne-kome drugom mimo nas samih. Jesteda se Omer, radijallahu anhu, ne moževiše ponoviti, ali i oni koji su bili nižeg ranga od njega bili su kao Omer. EbuUbejde, njegov namjesnik u Palestini,bio je skroman musliman. Prilikomsvoje posjete Kudsu, Omer ga je obišaoi u njegovoj kući nije našao ništa drugodo ličnog naoružanja i opreme za ko-nja. Poželio je da vidi njegovu hranu,

riječ Allah po-redi sa lijepimi korisnim dr-vetom: Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo:korijen mu je čvrsto u zemlji,a grane pre-ma nebu; onoplod svoj daje u svako doba koje Gospodar

njegov odredi – a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku pri-mili. (Ibrahim, 24.-25.). Onajko nije u stanju govoriti lijeperiječi, njegova obaveza je da šuti,kao što mu to naređuje Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve se-llem, kada kaže: ‘’Ko vjeruje uAllaha i Sudnji dan, neka govoridobro ili neka šuti.’’ Čovjek ne

j g

smije sijati smutnju i nered svo-jim govorom. Ne smije prenositituđe riječi, izmišljati laži i go-voriti ono o čemu nema znanja.Vjernikove riječi ne smiju bitipovod neprijateljstvu i mržnji.

i on mu je iznio nekoliko sasušenih kora hljeba. Omer je zaplakao i rekao: ‘’O Ebu Ubejde, dunjaluk jedino tebe nije izmijenio.’’ Da je Omer znao kakvi će musli-mani doći nakon njih, on bi plakao i više. Plakao bi i on kao ova zemlja koja plače jer je zaboravljena od muslima-na, pa čak i od svojih sinova. Zar trčanje za dunjalukom i njegovim nasladama može biti preče od borbe i pri-pravnosti kojima smo poča-

šćeni?! Da li da na takav način povra-timo izgubljeni ponos?! Morate znati da je vama u emanet data ova zemlja i da će vas Allah pitati o tome. Svje-sni smo svoje slabosti, ali to ne znači da se moramo predati. Allah od nas čeka kada ćemo Mu se pokajati i biti onakvi kakvi želi da budemo. Pomo-zimo se saburom i namazom, dovom i suzama. Nemojte zaboraviti za dovu Junusa, alejhis-selam (la ilahe illa ente subhaneke inni kuntu minez-zalimin),jer Allah uslišava poziv onome ko Ga bude molio njome. Budimo jedinstve-ni i suprotstavimo se okupatoru onako kako to Allah želi. Odgovorimo im kada htjednu da ruše naše kuće, da nas iseljavaju... Očistimo svoje imetke od harama, jer Allah neće pomoći tijelo koje je othranjeno na haramu. Bojmo se Allaha, nemojmo trovati djecu mu-slimana i ne hranimo svoju djecu ha-ram imetkom.

Odgovornost je u nama,

ali je mi tražimo u drugima

Čovjek ne smije sijati smutnju i nered svojim govorom. Ne

smije prenositi tuđe riječi, izmišljati

laži i govoriti ono o čemu

nema znanja. Vjernikove

riječi ne smiju biti povod

neprijateljstvu i mržnji.

Da je Omer znao kakvi će

muslimani doći nakon njih, on bi plakao i više. Plakao bi i on kao ova

zemlja koja plače jer je

zaboravljena od muslimana,

pa čak i od svojih sinova.

Odbor za međureligijsku saradnju (filijala MRV-a BiH) u Zenici

organizirao je u saradnji sa Župom sv. ( j )

Ilije Proroka Međureligijske i molitvene susrete “U duhu Asiza”. Ovi međure-ligijski susreti po prvi puta su organi-zirani u Zenici. Na te susrete odazvali su se predstavnici svih vjerskih zajed-nica i Crkava te brojni čelnici društve-no-političkog života grada. Domaćin prvih zeničkih međureligijskih susreta bio je poznati kršćanski misionar don Anto Ledić, inače direktor Katoličkog školskog centra “Sv. Pavao” u Zenici. Anto Ledić nije krio oduševljenje što su na ovu njegovu manifestaciju došli predstavnici Islamske zajednice, naroči-to Zuhdija Adilović, doktor islamskog akaida, poznati islamski daija. Don Anto Ledić je na kraju pozvao sve pri-sutne da ustanu i da se svi zajedno po-mole, da na svoj na-čin zamole Boga, za mir i dobro Zenice, naše domovine i ci-jeloga svijeta. Sudeći prema foto-izvještaju press službe Odbora za međureligijsku saradnju Zenica, prisustvo Zuhdije Adilovića je bilo od izuzetnog značaja za njihovog predsjeda-vajućeg don Antu Ledića. Na većini fotografija u fokusu je Zuhdija Adilović. Ne sumnjamo da su dr. Zuhdija Adilović i ostali službenici i predstavni-ci Islamske zajednice u BiH imali dobre i iskrene namjere da svojim prisustvom na spomenutoj manifestaciji daju svoj doprinos širenju razumijevanja među narodima u BiH, odnosno u Zenici. Međutim, vjerujemo da su dr. Zuhdija Adilović i drugi predstavnisi islama bili zatečeni lukavim pozivom don Ante Ledića na zajedničku molitvu. Iako je to tako, mislimo da su dr. Zuhdija Adilović i ostali trebali odbiti činjenje zajedničke molitve. Jer, suština je da mi muslimani u akidi (doktrini vjerovanja) ne smijemo praviti ustupke nikome, ali to ne znači da smo mi odmah ratobor-no i neprijateljski raspoloženi prema nekome. Islam ne ostavlja mjesta za ustupke čak ni muslimanima koji čine neke novotarije, a kamoli kršćanima koji Isaa smatraju bogom ili Božjiim sinom, i to mora svima biti jasno, uko-liko se drugačije budemo ponašali znači

da nismo iskreni ni prema sebi ni pre-ma njima. Dakle, mi ovom prilikom neosuđujemo samo prisustvo spomenutihmuslimana u crkvi i njihovo učešće umeđureligijskom dijalogu. Jasno je da uislamu postoji jako mišljenje da je do-zvoljeno obaviti namaz u crkvi, bez ob-zira da li se u njoj nalaze ikone ili ne, alito mišljenje se ne može uzeti za davanjedozvole za činjenje “zajedničke molitve”sa onima koji čine širk, oštro suprotstav-ljanje vjerovanju u jednog Boga, takošto Isaa, a.s., smatraju bogom i Božijimsinom. Prenosi se od Omera, radijallahuanhu da je rekao: “Nemojte ulaziti ucrkve u danima kada oni nešto obilje-žavaju, jer se Allahova srdžba spušta na njih.’’ (Musannef(( Abdurrezzak, 1609.).fTakođer, Uzvišeni Allah je zabranio mu-slimanu boravak na mjestu na kojemse čini grijeh, a ima li većeg grijeha od

toga da se u molitvi Allahu Uzvišenompripiše drug, kao što to rade kršćani usvojim molitvama? Uzvišeni u Kur’anukaže: On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bi-ćete kao i oni. Allah će, sigurno, zajednosastaviti u Džehennemu licemjere i ne-vjernike. Rekao je El-Kurtubi: “Svakoko se nađe na mjestu na kojem se činijasan grijeh i to ne osudi, saučesnik jeu grijehu. Ako iz bilo kojeg razloga nijeu mogućnosti da to uradi, dužan je na-pustiti to mjesto, kako se na njega ne biodnosio ovaj ajet.’’ (Ahkamu-l-Kur’an(( , 5/417.). Međureligijski dijalog u Bosnii Hercegovini je potreban i svi u nje-mu moramo učestvovati. Međutim, mimuslimani u tom dijalogu ne smijemoodustajati od svojih islamskih načela.Moramo poštovati vlastite principe da bi nas drugi poštovali i vodili dijalog sa nama.

10

Polumjesec

Katolički centar pun bošnjačke djece

Katolički školski centar “Sv. Pavao” Zenica

K atolički centar “Sv. Pavao” u Zenici osnovan je rat-

ne 1994. godine. Od tada ovaj školski centar bilježi konstantan rast. Kao i drugi katolički škol-ski centri u Bosni i Hercegovini i ovaj zenički je otvorio svoja vrata bošnjačkoj djeci. Danas u Kato-lički školski centar “Sv. Pavao” ide mnogo bošnjačke djece. Ovaj centar je u novu školsku godinu upisao čak tri odjeljenja prvog razreda. RTV Zenica nedavno je objavila reportažni prilog o Ka-toličkom školskom centru “Sv. Pavao” Zenica. U toj reportaži se moglo vidjeti da veliki broj zeničkih Bošnjaka upisuje svoju djecu u KŠC “Sv. Pavao”. Naža-lost, ništa bolja situacija nije ni u drugim gradovima gdje postoje katolički školski centri. Ima Boš-njaka koji pri upisu svoje djece u škole preferiraju katoličke škol-ske centre. Oni se ne obaziru što njihova djeca usvajaju katolič-ke društvene vrijednosti. Tako, naprimjer, na facebook profilu jedne od bošnjačkih učenica Ka-toličkog školskog centra “Sv. Pa-vao” mogu se naći samo katolički sadržaji, kao što su božićne pje-smice i slično.


Moramo poštovati vlastite principe da bi nas drugi poštovali!Zenica

Uprošlom broju UU Saffa, u ovoj rubrici pi-sali smo o dvije decenije reisu-l-uleme UU

dr. Mustafe Cerića na čelu Islamske zajed-nice u Bosni i Hercegovini. Kao što se zna, u tom tekstu smo prenijeli i istakli nekoliko važnih rezultata koje je postigao naš reis u proteklom mandatu. U naslovu teksta smo istakli da je reis Cerić velikan bošnjačkog naroda. Na ovaj tekst od-mah su reagirali članovi tekfirske virtualne zajed-nice Putvjernika. Tako su putvjernikovci jedni dru-gima postavili sljedeće pitanje. “Kakav je status onoga koji hvali, podr-žava i propagira čovjeka

koji čini kufr? I još ti ljudi (SAFF) sebenazivaju šejhovima i daijama ehlu sunne-ta u BiH!!! Ovo je samo jedan, posljednjiprimjer, takve hvale, podrške i propagandečasopisa SAFF. Velikan bošnjačkog naroda dr. Mustafa ef. Cerić”. Odgovore nećemocitirati jer svi znamo kakvi se odgovori dajuna spomenuta pitanja. Samo ćemo konsta-

tirati da je veliki brojputvjernikovaca pro-čitao prošli broj Saffa.Nadamo se da su po-nešto i naučili iz našeg Saffa. Možda se jednog dana dozovu pameti ivrate pravom i isprav-nom putu vjernika.

11

Niko W. javno pred Izet ef. Bibićem izgovorio riječi šehadeta

Džemat “Fedžr“ Minhen

Prije nekoliko mjeseci u istoj ovoj rubrici pisali smo o Izetu efendi-

ji Bibiću, imamu Islamske zajednice džemata “Fedžr” u Minhenu, koji se dokazao kao predani i jedan od naju-spješnijih islamskih daija. Izet efendija Bibić je, uz Allahovu pomoć, postigao još jedan uspjeh, odnosno on i njegovi saradnici su prvih dana ovog mjeseca obavili jednu značajnu svečanost u ko-joj je Nijemac Niko W. prihvatio islam. Naime, 3. oktobra 2012. u prostorija-ma džemata Fedžr još jednom su oba-sute nurom Allahove upute. Niko W. odlučio je javno pred Izet ef. Bibićem izgovoriti riječi šehadeta. U potrazi za svojim nutarnjim smirenjem i dušev-nim zadovoljstvom Nijemac Niko W. je naišao na Allahovu uputu koju je čvrsto prigrlio i sa ponosom danas to javno posvjedočio. “Vjera islam je dala smisao života ovom momku koji sada nastav-lja da korača putem upute”, rekao je u obraćanju Izet ef. Bibić. Molimo dragog Allaha da bratu Niku podari snage u Svojoj čistoj vjeri, te da obilatom nagra-dom nagradi sve one koji su na bilo koji način doprinijeli da Allahova vjera i spas dođu do onih koji je traže. Izet efendija Bibić radi u džematu “Fedžr” Minhen u Njemačkoj od 2006. godine. Od tada do danas pred njim je čak 13 osoba javno izreklo riječi šehade-ta. Izet efendija je rođen 02.05.1980. u Rožajama. Nakon što je završio osnov-nu školu u rodnom mjestu Radetini upisuje srednju medresu Gazi Isa-beg u Novom Pazaru. Po završetku me-drese nastavlja po preporuci Mešihata Islamske zajednice Sandžaka sa studi-jama u Egiptu gde diplomira na čuve-nom Islamskom univerzitetu Al Azharu u Kairu, odsjek Hadis i Hadiske nauke. Nakon toga a po programu spajanja po-rodica dolazi u Minhen.


Konačno je završen izbor novog re-KKisu-l-uleme Islamske zajednice u KKBosni i Hercegovini. Izborom Huseina efendije Kavazovića za novog reisa IZ-e u BiH potvrdila se tačnost naših pro-cjena da će upravo on biti izabran na tu poziciju. Kada smo objavili svoja saznanja da će novi rei Islamske zajednice u BiH biti Husein efendi-ja Kavazović dobili smo ozbiljne kritike iz redova Kavazovićevih protukandi-data. Na kraju se eto pokaza-lo da smo baratali sigurnim informacijama. Iako nam je drago što smo pogodili ko će biti novi reis još nam je draže to što je izbor prote-kao u skladu sa interesima svih muslimana i Islamske zajednice. Izbor Huseina efendije Kavazovića za rei-sa je sigurna potvrda da će Islamska zajednica nastaviti utabanim stazama. Koliko god smo bili sigurni u izbor Huseina Kavazovića na mjesto novog reisa toliko smo sigurni da će Islamska zajednica sa njim i da-lje biti glavna i najjača institucija boš-njačkog naroda. To će biti tako jer će u Kavazovićevom timu biti ljudi koji žele i koji se svakodnevno bore da Islamska zajednica, bez obzira na sve razlike i po-neke nesuglasice, bude zajedničko do-bro svih muslimana Bošnjaka. “Svi mi imamo pravo na Islamsku zajednicu, da

budemo njen dio, utječemo na njen radi da tražimo da zadovoljava naše potre-be i zahtjeve. IZ nije ničije nasljeđe i toničiji babo nije nikome u miraz ostavio.Zato mi imamo svoju ulogu u radu IZ-ei ja i dalje mislim promovirati tu ideju,

ideju naše slobode, ideju srednjeg puta, ideju integra-cije i okupljanja. To su moja uvjerenja i dok god budem mogao na njima ću insisti-rati. Ima dosta ljudi koji su na tim stajalištima, tako da je to vrijedno dalje dijeliti i unapređivati. Ja vjerujem u sposobnost Islamske zajed-nice, njenu širinu i mlade neopterećene ljude koji će biti glasovi naše slobode i naše borbe. Te glasove je teško ušutkati. Zato vje-rujem u tu svijetlu buduć-nost”, kaže nam jedan od, akobogda, sigurnih budućih bliskih saradnika reis efen-

dije Kavazovića. Vjerujemo da će novireisu-l-ulema unijeti u IZ novu energiju,novi dinamizam, svoju prepoznatljivost ioriginalan doprinos. Vjerujemo da će reisHusein efendija Kavazović otvoriti nova područja rada i fokusirati se na nove pri-oritete, nastavljajući kontinuitet strateš-kih područja djelovanja. Uz iskrene čestitke našem novom reisuupućujemo dovu Allahu Svevišnjem da ga učini dostojnim vođom muslimana uBosni i Hercegovini!

Sa reisom Huseinom ef. Kavazovićem IZ će i dalje biti glavna i najjača institucija bošnjačkog naroda

Islamska zajednica u BiH

Tekfirska pitanja sa očekivanim odgovorimaTeme i dileme putvjernikovaca

12

Broj srpskog stanovništva RS-a smanjen za najmanje 50 hiljada

Republika Srpska

Milorad Dodik svaki dana upu-ti najmanje po jednu prijetnju

da se Bosni i Hercegovini bliži kraj i da Republika Srpska jedina ima per-spektivu u budućnosti. Međutim, pre-ma pouzdanim podacima o kretanju stanovništva u Bosni i Hercegovini, odnosno prema podacima o broju ro-đenih i umrlih u Bosni i Hercegovini jasno je vidljivo da se Republika Srpska nema čemu nadati, tj. da je buduć-nost Republike Srpske veoma upitna. Pregled broja umrlih i rođenih u pe-riodu od 2006. do 2010. godine ima sljedeći rezultat. U navedenom periodu Republika Srpska je izgubila čak 15.781 stanovnika. To je samo po osnovu više umrlih nego rođenih u navedenom pe-riodu. Naravno, isti trend je nastavljen i u 2011. i 2012. godini. Osim većeg broja umrlih Republika Srpska ima problema i sa migracijom stanovništva. Veliki broj Srba odlazi iz Republike Srpske, naroči-to iz istočnog dijela RS-a. Prostom ra-čunicom mogli bi doći do podatka da je broj stanovništva Republike Srpske od završetka rata do danas smanjen za najmanje preko 50 hiljada stanov-nika. U isto vrijeme broj stanovnika Federacije Bosne i Hercegovine, odno-sno Bošnjaka, jer i Hrvati imaju izuzet-no negativan natalitet, je porastao za preko 50 pedeset hiljada. Ovu procjenu temeljimo na pregledu broja umrlih i rođenih u periodu od 2006. do 2010. godine. Prema tome, u navedenom peri-odu broj Bošnjaka je povećan za 13.400. Ove brojke su najbolji pokazatelj ko će nestati a ko opstati. Dodiku bi bolje bilo da razmisli o navedenim informacija-ma nego što svaki dan prijeti Bosni i Hercegovini.


Komisija Medžlisa Islamske zajed-nice Tarvnik, u sastavu Halim

Spahić, predsjednik, Jasminka Žerić, član i Hazim ef. Tarahija, član, imala je zadatak da sve džematske odbore na području MIZ-e Travnik poduči kako izraditi godišnji izvještaj o radu džemata. Novoformirana komisija je nakon temeljitih priprema održa-la seminar za predsjednike džemat-skih odbora i blagajnike džemata 07.09.2012. godine u biljanskoj regiji u Mehuriću i 14.09.2012. godine u turbetskoj regiji u Turbetu. Odziv

predstavnika džemata je bio veoma dobar. Učesnici seminara su ima pri-liku upoznati se sa sljedećim temama:“Džemat kao organizaciona jedinica IZ”, “O blagajničkom poslovanju”,“Planiranje, izrada i izvršenje budže-ta džemata”, “Kako uspješno voditidžemat? - Kako ostvariti uspješnusaradnju sa džematlijama?” i “Forma džematskih dokumenata”. Seminarje trajao četiri sata. Privukao je pa-žnju učesnika. Komisija je uspješnoobavila amanet koji joj je MIZ-eTravnik povjerio.

Seminar za predsjednike džematskih odbora i blagajnike džemata u MIZ-e Travnik

Travnik

Na akdemiji Ilmijje povodom 100. NNgodišnjice od osnivanja uručena je NNnagrada za osvojeno prvo mjesto iz lite-rarnog rada na temu “Bjelina ahmedije mi je osvijetlila put”. Dobitnik nagrade je Ammar Cikotić, učenik Elči Ibrahim-pašine medrese Travnik. Ammar je sin Alje efendije Cikotića. Rad će biti objav-ljen u sljedećem broju Novog Muallima.

Ammar Cikotić pobjednik literarnog takmičenja Ilmije na temu “Bjelina ahmedije mi je osvijetlila put”

Elči Ibrahim-pašina medresa

Izgradnja gradske džamije u Bihaću ide planiranim tokom.

Bihaćka ljepotica svakim danomdobija svoje obrise pokazujući kakoće u budućnosti krajolik Bihaća bitimnogo ljepši sa džamijoj i njenim munarama, te u isto vrijeme daju-ći nam jasnu predstavu koliko jeona nedostajala u prošlosti Bihaću.Izvođač radova firma “DacoComerc” radi punim kapacitetima,Medžlis IZ-e Bihać je u svakod-nevnim aktivnostima prikupljanja sredstava i povećanju broja vakifa, a arhitekta džamije Aladin Saračeviću stalnom je nadzoru ovog velelje-pnog bihaćkog projekta. Fotografija izgradnje gradske džamije u Bihaću,koju objavljujemo uz ovaj tekst, do-kaz je njene ljepote.

13

Iz Rusije je proteklih dana stigla “stručna” provala da iza poža-

ra u Europi stoji Al Kaida. Slijedi spomenuta vijest. “Federalni si-gurnosni servis Rusije i obavje-štajne službe zemalja saveznica su se okupile na sastanku u glavnom gradu Rusije Moskvi. Direktor Servisa Aleksandr Bortnikov je u uvodnom izlaganju sastanka iznio zanimljivu tvrdnju da iza šumskih požara u Europi sto-ji teroristička organizacija Al Kaida. ‘Sabotaža je nova strate-gija Al-Kaide. Ta strategija im omogućava da uz malo ulaganja i pripremnog rada nanose velike ekonomske gubitke državama i tako utiču na demoralisanje naro-da’, rekao je Bortnikov. Bortnikov je istakao da je snagama sigurno-sti teško uhvatiti sabotere požara, a svoju tvrdnju o umiješanosti Al-Kaide u izazivanje požara širom Europe dokazuje i sve češćom pojavom termina ‘šumski džihad’ na nekim internet stranicama.” Moguće je da se ovaj Aleksandar Bortnikov nedavno družio sa Dževadom Galijaševićem ili Darkom Trifunovićem. Ovakvu glupost do sada su izvaljivali samo Galijašević i Trifunović. Sada znamo da i Rusija ima svog Dževada Galijaševića.

I Rusija ima svog Dževada Galijaševića

Ludi polumjesec


Foto polumjeseca

Bihaćka ljepotica Bihać

14

Facebook - Kewser Halal Torte Sarajevo

Vjera i društvo

Ubrzo sam otkrio da je majstor, odnosno majstorica halal torti , čije fotografije dominiraju profilom “Kewser halal torte Sarajevo”, naturalizirana Sarajka Kewser Mešanović. Nakon kratkog upoznavanja Kewser je pristala na kratki intervju za Saff. Kewser Mešanović je porijeklom Ruskinja. U Bosnu i Hercegovinu je došla prije desetak godina, kada je preko naše zemlje krenula put zapadne Europe gdje je mislila naći dobar posao i dobro se udati. Sudbina je htjela da ostane u Bosni i Hercegovini, da primi islam, uda se za Bošnjaka i postane privržena muslimanka

Piše: Ezher Beganović

Prije nekoliko dana na Facebo-ok profil stigao mi je zahtjev za prijateljstvo od profila “Kewser

halal torte Sarajevo”. Prije nego što samodobrio navedeni zahtjev malo sam istra-žio ko stoji iz spomenutog profila. Kada sam posjetio “Kewser halal torte Sara-jevo” odmah sam vidio da vlasnik ovog profila pravi vrhunske torte. Ubrzo samotkrio da je majstor, odnosno majstori-ca halal torti , čije fotografije dominirajuprofilom “Kewser halal torte Sarajevo”,naturalizirana Sarajka Kewser Mešano-vić. Nakon kratkog upoznavanja Kewserje pristala na kratki intervju za Saffff

Kewser Mešanović je porijeklom Ru-ski nja. U Bosnu i Hercegovinu je došla prije desetak godina, kada je preko našezemlje krenula put zapadne Europe gdjeje mislila naći dobar posao i dobro seudati. Sudbina je htjela da ostane u Bosnii Hercegovini, da primi islam, uda se za Bošnjaka i postane privržena musliman-ka. Ovo je njena kratka životna priča.

Put u Bosnu

Kewser Mešanović se nekada zvala Yulia. Kada je krenula trbuhom za kru-hom iza sebe je u Rusiji ostavila majku i sedmogodišnjeg sina iz prvog braka. “Ja sam u Bosnu došla 2001. godine kada sam krenula da tražim svoju sreću, bolji život i eventualno muža u Evropi. Me-đutim, prije dolaska u Bosnu imala sam velikih problema oko dobivanja šen-gen vize za europske zemlje. Nikako mi nije uspjevalo da dobijem tu vizu. Zato sam se odlučila na alternativnu putanju. Uporno sam htjela da stignem u Europu. Zato sam krenula drugim putem. Bez vize sam uspjela nekako doći u Bosnu i Hercegovinu. Dalje se nisam usudila ići jer je bilo veoma rizično, bojala sam se da ne upadnem u neku tešku nevolju. Tako sam ostala u Bosni i Hercegovini na duži period. Tokom tog mog boravka u Bosni i Hercegovini, odnosno tokom jednog izlaska u jednu kafanu tada sam upoznala svog današnjeg muža koji je tada radio kao konobar u toj kafani. Ubrzo sam se zaljubila u svog današnjeg muža. Ostala sam sa njim još neko vrijeme nakon čega sam se vratila nazad u Rusiju. Kada sam se vratila u Rusiju bila sam odustala od traženja viza za Europu jer sam postala svjesna da od toga nema ništa. Moj da-našnji muž mi je tada obećao da će mi srediti potrebne papire i da ćemo se ubr-zo vjenčati. Pravo da vam kažem, nisam se nešto previše nadala da će ispuniti svo-je obećanje. Međutim, jedno jutro ja do-bivam sms poruku na mobitel a u kojoj me on pita hoću li se udati za njega. Na-ravno, pristala sam i nakon kratkog vre-mena ponovo sam stigla u Bosnu i Her-cegovinu. Nisam prihavtila islam kada sam se vjenčala sa svojim mužem. Kada sam se ponovo vratila u Bosnu i Hercego-vinu sa sobom sam donijela dosta knjiga od Jehovinih svjedoka. Prije dolasku u Bosnu upoznala sam Jehovine svjedoke i njihovo učenje koje sam tada smatrala najvjerodostojnijim tumačenjem Biblije i najispravnijom vjerom. Tada još nisam ništa znala o islamu. Sa svojim mužem prije udaje, dok smo se zabavljali, uopće nisam pričala o islamu. Nakon udaje ja sam sa mužem počela raspravljati o vjeru. Počela sam mu govoriti da trebamo biti vjernici i da je to bitno u životu. Zvala sam ga da odemo kod Jehovinih svjedoka na sastanak da on to vidi sam i procijeni.

Muž nije pristao da idemo kod Jehovi-nih svjedoka. Umjesto toga počeo meubjeđivati da sam ja u krivu i da ne vjeru-jem ispravno. Da bih ga uvjerila da meposluša i priđe Jehovinim svjedocima ja sam za zadnjih deset maraka, što sam ihimala, otišla na Baščaršiju gdje sam kupi-la Ku’ran. Kur’an sam kupila kako bi mudokazala da ta knjiga nije ispravna. Sub-hanallah, kad sam otvorila Kur’an misli-la sam da ću naći upustva kako treba da se klanjamo Kabi, nekim božanstvima,kipovima i šta već ne. Čitajući Kur’an

j

niako nisam uspjevala pronaći te stvari.Umjesto toga, u Kura’nu sam pronalazi-la poznate predaje o događajima koji suopisani u Bibliji. Onda sam sama sebirekla da ja moram doći do prave istine,da vidim gdje griješim u shvatanju vjere.Našla sam knjigu koj ase zove “Trijumf istine”, prijevod Kur’ana i Bibliju i počela upoređivati. Allahovom voljom, nakonnepuna tri mjeseca rekla sam mužu da primam islam. Tako sam se ponovo ro-dila, el hamdulillah, kao muslimanka imolim Allaha da preselim kao vjernica.U cijeloj muževoj rodbini ja sam jedina,koja prakticira islam, zbog čega se njego-va rodbina još uvijek ne može da se na-čudi kako je to moguće. Hvala Allahu na uputi i milosti!

Halal torte

Yulia je primanjem islama promijenila ime u Kewser. Ubrzo nakon toga obu-kla je nikab kojeg i danas nosi. Nažalost,Kewser, njen muž, kćerkica i sin posljed-njih godina žive u teškim materijalnimuvjetima jer je gospodin Mešanović neza-poslen već šest godina. Ta teška materijal-na situacija natjerala je Kewser da počneizučavati poslastičarski zanat, kako bi svo-jim radom doprinijela poboljšanju mate-rijalnog stanja. “Dugo vremena smo biliu teškom materijalnom stanju. Bili smopodstanari i nismo mogli nigdje zaraditini feninga. Hvala dobrim ljudima koji sunam tada pomogli. Kada sam vidjela da moj muž nikako ne uspijeva naći posao ja sam počela da razmišljam kao bih ja mo-gla štogod zaraditi za svoju djecu. Nisampristala da sjedim i kukam. U prvo vrije-me išla sam čistiti stanove. Međutim, nija nisma dobrog zdravlja, pa sam odu-stala od tog posla. Poslije svakog čišće-nja imala sam bolove u kičmi zbog čega sam po cijeli dan morala ležati i liječiti se.

Kewser Mešanović, Kewser Mešanović, majstorica za tortemajstorica za torte


15

Kao što sam vam ranije rekla, prije udaje živjela sam u Rusiji gdje je bila ra-

j p jj

širena dobra ulična prodaja kolača. To me j j j g j jj j g j j

je nagnalo na ideju da pp

bih i ja mogla početi sa j g jj g

pravljenjem kolača. Je-j g pj g p

dini problem je bio štop j jp j j

nisam znala taj posla-p jj

stičarski zanat. Ja sam uj p

Rusiji radila kao majstormanikira i pedikira. Me-

j j

đutim, bila sam uporna.p

Uporno sam učila pra-pp

viti kolače. Kada samp p

naučila odlično pravitikolače krenula sam u

p

učenje pravljenja ukra-sa. Ubrzo sam naučila

j p j jp j j

praviti ukrase prekrive-ne šećernom masom,bojama i ukrasima odmase koja se zove fon-

j

dant, tako da torta kojujj

ja napravim izgleda kaoj

iz bajke. Ovim zana-j p gp

tom bavim se već tri ijj

po godine. U počet-ku sam kolače nosila p g pp g p

ispred džamije kralja Fahda, petkom za vrije-

p j jp

me džume i za ramazanp j

na teravija namaze. Uposljednje vrijeme sam

j

odlučila promijenitip j j jj

način prodaje. Više nep j

idem pred džamiju kra-p jp j

lja Fahda već sam otvo-p jp

rila Facebook profilj

putem kojeg pokuša-pp

vam reklamirati i pro-p j g p

davati svoje halal torte.p

Posla nema dovolj-jj

no, ali el hamdulillah,j

opet koliko toliko, el-hamdulillah! Nešta pp

prodam, neko se sjetida me pomogne, uglav-p jp

nom se ispliva Allaho-p g gg g

vom voljom i pregura mjesec po mjesec p

nekako. Ovaj posao bi se mogao dosta j p g j p jj p g j p j

tobro raditi da ja imam firmu za pro-j p gj p

izvodnju kolača,jer ima dosta zaintere-j pj

siranih radnji za njih, jer to je HALAL j jj j

proizvod i jedinstven je okus u ponudi, j j j jj j j j

koji nećete naći u slastičarnama i pro-p j j pp j

davnicama. Ovo što ja radim je pravi j pj

domaći, friški kolač – torta”, zaključuje j j pj j

na kraju Kewser.Kewser Mešanović je vrijedna i nada-

sve talentirana žena. Ona je primjer žene koja je spremna da se uhvati u koštac sa svakim problemom. Toplo preporuču-jemo svima da posjetite njen profil na Facebooku – Kewser halal torte Sarajevo (www.facebook.com/kewser.mesanovic(( ) i csami se uvjerite kakav je umjetnik Kewser Mešanović. Oni koji su zainteresirani za Kewserine torte iste mogu poručiti putem njenog Facebook profi la ili na e mail [email protected].


Posla nema dovoljno, ali

el hamdulillah, opet koliko-toliko, el-

hamdulillah! Nešta prodam, neko se sjeti da me pomogne,

uglavnom se ispliva Allahovom

voljom i pregura mjesec

po mjesec nekako. Ovaj posao bi se

mogao dosta tobro raditi da ja imam firmu za proizvodnju

kolača, jer ima dosta

zainteresiranih radnji za njih, jer to je HALAL

proizvod i jedinstven je okus u

ponudi, koji nećete naći u

slastičarnama i prodavnicama.

Ovo što ja radim je pravi domaći, friški kolač – torta.

16

Livno: Postavljen kamen temeljac za Muzičku školu

Društvo

Za razliku od harema “Zgona”, kojeg zapravo više i nema, općinske vlasti su skupa sa “bošnjačkim predstavnicima” u istoj bile jednoglasne da se zaštiti i konzervira srednjovjekovno katoličko groblje Svetog Ive sa suprotne strane rijeke Bistrice, što je u redu. Međutim, nije u redu da se ne sačuva makar dio i muslimanskog, daleko mlađeg groblja “Zgona”, da i ono svjedoči livanjsku historiju, niti je u redu izmještati kosti bez adekvatnog vjerskog čina i pristojnog ukopavanja istih u neki drugi harem

Piše: Ale Kamber, Livno27.09.2012.god.

N akon što je u ovoj,predizbornoj godini, OV Livna dalo saglasnost, a

nadležne službe izdale dozvole za lokaciju i izgradnju, položen je ka-men temeljac za zgradu Muzičkeškole u Livnu. Uprkos prostranostiLivanjskog polja i brojnim zgrad-ama koje godinama zjape prazne,temeljac je položen za još jednuzgradu u dvorištu Osnovne škole“Ivan Goran Kovačić” koja je isama, skupa sa fiskulturnom salomi igralištima, te temeljima buduće“Glazbene škole” zapravo na mus-limanskom groblju, haremu u ko-jem su ukopani brojni muslimaniu vrijeme osmanske vladavine, alii oni poginuli u odbrani Livna od

Austro-Ugarske. I umjesto da se zaslužnim herojima Livna osigura dostojanstveni smiraj, pa čak do-datno podigne i zasluženo obilježje, tišinu nekadašnjeg harema i šum sasječenih stabala na planiranom temelju, pomiješan sa cvrkutima ptica, uskoro će zamijen-iti akordi harmonika, gi-tara, truba, klavijatura i bubnjeva, te solo i klapska natpjevavanja u Osnovnoj i Srednjoj muzičkoj školi i koncertnoj dvorani istih.

Kamen temeljac za ovajobjekat čija je vrijednost procije njena na preko 1,7 miliona KM postavljen je 27.09.2012. godine, u sklopu obilježavanja Dana općine Livno. U prisustvu brojnih učenika osnovne škole, građana i pred-stavnika vlasti, nakon posvećenja građevinskog prostora i kamena temelj-ca od strane katoličkog svećenika, kamen temel-jac je postavio načelnik općine Luka Ćelan koji j j p

je došao u pratnji pred-sjednika OV Livno Ni-jaza Goluba (SDP), katoličkih svećenika, te Borjane Krišto i osta-lih visokih funkcionera HDZBiH. “Projekt je vrijedan 1.750.000 KM i realiziraće se u tri faze. U prvoj će se graditi škola, u drugoj koncertna dvorana sa 290 mjesta, a u trećoj je zamišljen završetak svih radova na objektu u ko-jem će uz Osnovnu biti i Sredn-ja muzička škola. Općina će i u buduće pomagati ovakve projekte i mlade”, izjavio je Ćelan na ovoj

p g p j

svečanosti u povodu Dana općine. Čitavu svečanost pratio je i nastup

p p

harmonikaša Muzičke škole Livno. Predstavnika MIZ-e Livno nije bilo kao ni predstavnika SPC. Postavl-janju kamena temeljca prethodili su uobičajena predizborna govoran-cija čelnika općine, te posvećivanje i blagoslov gradilišta i temeljca od

strane katoličkog svećenika: “Bla-gosiljam i posvećujem gradilištei temeljac, dakle ovaj objekat u cjelini, a pozdravljam sveprisutne, posebno našeg Luku,Borjanu, Matu…i našeg Nijaza”,izjavio je svećenik škropeći radilište

i kamen teme ljac nakonuobičajene katoličke mo-litve, a aludirajući na načelnika Luku Ćelana,

j

Borjanu Krišto, MatuFranjičevića i Nijaza Gol-uba.

Izvođač radova na livanjskoj Muzičkoj školije duvanjska f irma In-tergradnja d.o.o a pro-jektant sarajevski DVO-KUT pro.

Katolički blagoslov namuslimanskom groblju

Valja napomenuti da je gradilište Muzičkeškole na prostoru neak-tivnog muslimanskog groblja, gdje su još vidlji-vi nišani, te da je i OŠg j g j j j

“I.G.Kovačić” sa f iskul-turnom salom, koja je u

vrijeme posljednjeg rata bila i je-dan od logora, prvo za Srbe, a po-tom i za Bošnjake, kao i igrališta uznju, sagrađena u drugoj poloviniprošlog stoljeća, također dijelomna spomenutom muslimanskomgroblju. Ekshumacije nije bilo niu vrijeme prve komunističke grad-nje, ni u predizbornom septem-bru 2012.godine, kad je katoličkisvećenik blagoslovio školski ob-jekat na muslimanskom groblju.Posječeno je na desetine stabala,čak i četinara, u krugu škole kakobi se osigurao prostor za gradilišteMuzičke škole. Zanimljivo je da nijedna stranka, čak ni one kojeslove za “bošnjačke”, nije izrazila protivljenje lokaciji škole na hare-mu u kojem su ukopani brojni mus-limani iz vremena osmanske vlasti,ali i neki poginuli branioci Livna

Projekt vrijedan preko 1,7 miliona KMProjekt vrijedan preko 1,7 miliona KMse realizira na mse realizira na muslimanskouslimanskom haremum haremu


Muzička škola se već gradi,

a gdje su iskopavanjem

temelja za dvije škole i igrališta oko njih završile

kosti ukopanih u ovom

nekadašnjem groblju “Zgona”

više niko i ne zna.

17

od Austro-Ugarske. Nijese usprotivio ni pred-sjednik OV Nijaz Golub,niti njegova “socijalde-mokratska i multietnička partija(SDP)”. Službenose nije usprotivila nilivanjska IZ, niti suse suprotstavili pred-stavnici vakufa sa višihnivoa, za već davno “na-cionaliziranu” haremskupovršinu čija se uzurpaci-ja i dalje nastavlja, pa jevišehektarski harem sve-den na svega dva nišana okovana građevinskimmaterijalom i iskopina-ma, te okružena na vakufskoj zem-lji sa po dvjema školama, dvjema salama i stadionima, gradskom zaobilaznicom...

Muzička škola se već gradi, a gdje su iskopavanjem temelja za dvije škole i igrališta oko njih završile kosti ukopanih u ovom nekadašnjem groblju “Zgona” više niko i ne zna. Ovakvim činom se briše jedna, a piše sasvim nova historija. Za razliku od harema “Zgona”, kojeg zapravo više i nema, općinske vlasti su skupa sa “bošnjačkim predstavnicima” u is-toj bile jednoglasne da se zaštiti i konzervira srednjovjekovno katoličko groblje Svetog Ive sa su-protne strane rijeke Bistrice, što je u redu. Međutim, nije u redu da se ne sačuva makar dio i musliman-skog, daleko mlađeg groblja “Zg-ona”, da i ono svjedoči livanjsku historiju, niti je u redu izmještati kosti bez adekvatnog vjerskog čina i pristojnog ukopavanja istih u neki drugi harem.


Kršćanski blagoslov škole na muslimanskom groblju

Temeljac postavio načelnik Luka Ćelan

Predsjednik OV Nijaz Golub na temeljima Muzičke škole

“Blagosiljam i posvećujem

gradilište i temeljac, dakle

ovaj objekat u cjelini, a

pozdravljam sve prisutne,

posebno našeg Luku, Borjanu, Matu…i našeg Nijaza”, izjavio

je svećenik škropeći radilište i kamen

temeljac nakon uobičajene katoličke molitve.

Na temeljcu zasvirali i učenici Muzičke škole

18

Borba za opstanak

Kolumna

U OHR-u su pomislili da se Mostar može realizirati kao mirnodopska Srebrenica: nigdje krvi, nigdje masovnih grobnica, a nigdje ni Bošnjaka. Genocid koji u Mostaru sprovode OHR i dejtonske strukture, s ciljem minorizacije i raseljavanja Bošnjaka, odavno već traži organizaciju jednog autoritativnog skupa sa kojega bi se digao glas protiv ponavljanja one greške koju je međunarodna zajednica počinila u Srebrenici, kada je pristala da sponzorira zločin entičkog čišćenja.

Bošnjački vapaji iz Mostara podsjećaju na posljednje jav-ljanje za BHT Nihada Čatića p j j p j j jj

iz Srebrenice, od 10. jula 1995., kadkaže da će to biti njegov posljednji iz-vještaj, jer su četnici već na prilazima gradu. Ta sličnost ne proizilazi iz ko-ličine preostalog života, jer je to rela-tivno, koliko iz spoznaje da nam se toobraća neko koji zna da će uskoro bitimrtav, pa je samom tom spoznajom većunaprijed mrtav. A koliko su Bošnjaciu Mostaru uistinu mrtvi ne pokazujenjihov stišani život, kojega je i u eko-nomskim i u kulturnim damarima svemanje, koliko to pokazuju nametnutezakonske perspektive iz kojih je jasnoda će Bošnjaci u Mostaru ili živjeti kaograđani drugog reda, ili će pod priti-skom tog poniženja odseliti. A šta je tonego smrt?! A šta je nasilna smrt negozločin?! Bošnjaci Mostara osjete da imse navlači omča oko vrata, da im se poddiktatom OHR-a i dejtonskog (veliko-srpskog i velikohrvatskog) Ustavnog suda otima rođeni grad, baš po mode-lu pravničkog barbarizma po kome sucionistički zlotvori otimali palestinskuzemlju. Kada je u avgustu, na obilježa-vanju Dana Kudsa u Mostaru, herce-govački pisac Enes Ratkušić govorio na temu “Palestina u Hercegovini”, uspio

je da u nekoliko rečenica izrazi nagon-sko protivljenje toj zamisli da Bošnjaci-ma bude otet Mostar i da se palestinska bespomoćnost naseli u Hercegovinu. Taj nagonski krik za opstankom već mjesecima se čuje iz Mostara grada,a biva popraćen šupljom tišinom od strane mnogih koji se zaklinju u boš-njaštvo, antifašizam, zajed-ništvo. Zašto je to tako? Zatošto iza genocida nad Bošnja-cima Mostara – a genocidnije samo ubijanje već i obe-spravljivanje s ciljem tjeranja na iseljavanje – stoji OHR,a evo i Ustavni sud koji po-država guranje Bošnjaka u podstanarski status u rođe-noj kući, tako što je progla-sio nevažećom odredbu o izboru po tri vijećnika iz šest gradskih područja. Ustavni sud je zapravo trebao sebe proglasiti nenadležnim, jer propituje odluku, odnosno Statut koji je 2004. namet-nuo OHR, a o čemu bi se jedino moglo izjašnjavatiVijeće za implementaciju mira, tim prije što se jedi-no Mostar pominje u Spo-razumima iz Washingtona i Daytona. Nametnuti Statut nije domaća, već je među-narodna odluka, pa domaći,Ustavni sud, tu nema šta tra-žiti. A činjenica da se Ustav-ni sud petlja u poslove izvan svoje nadležnosti, govori o ideološkoj, velikohrvatskoj instrumentaliziranosti tog Suda.

Genocid nad Bošnjacima Mostara time je projekat dejtonskog režima, da-kle, jedne veoma kompaktne ideološke strukture koja ima za cilj da po svakucijenu od Mostara napravi tzv. stolni grad u Hrvata. Ono što je novo u ovoj priči jeste jedinstvo mostarskih Bošnja-ka, koji bošnjačke interese zastupaju sa pozicija gradskih vijećnika, Islamske zajednice i boračkih udruženja - onih koji su u ratu odbranili ovo što se u miru otima. I novo je da se nedvosmi-sleno, direktno, proziva OHR za “obe-zbjeđivanje političke dominacije hrvat-skog naroda u Mostaru”. A da li to štoje “novo” moralo sada postati novo, ili se moglo znati još prije desetak godina?

Mostar aparthied deunion

Prije desetak godina OHR je, odno-sno tadašnji njegov šef Wolfgang Petritsch,donio genocidnu odluku o prekrajanjuopćinskih granica između Zavidovića,Maglaja i Žepča, kako bi se Žepču pripo-p gg

jile mjesne zajednice sa hrvatskim stanov-ništvom, čime je Žepče postalo

j

općina sa hrvatskom većinom.U to vrijeme je Petritsch imaonekakav svoj “savjet”, u komesu sjedili i nekoliki bošnjačkiintelektualci, poput predsjed-nika “Preporoda” Šaćira Filna-

p p p j

dre, a bezbeli su primali i nekepare za to sjedenje, ali, niko odnjih nije digao svoj glas protiv zločinačkog djelovanja među-narodne zajednice na planuetničkog inžinjeringa, koji sesamo u metodama razlikujeod projekata Slobodana Mi-loševića i Franje Tuđmana.Bošnjaci Žepča su se odvažno

j

vratili u svoj grad, nakon pro-gonstva od strane HVO-a, a onda su obaviješteni da će utom svome gradu biti manji-na. Na sličan način se do da-nas tolerira hrvatska okupator-ska infrastruktura i ikonografi-ja, recimo, u Jajcu ili Prozoru.No, slučaj Žepča je paradigma j J j

na kojoj je moguće prepoznatigenocidni program OHR-a prema Bošnjacima, a koji će seubrzo očitovati na slučaju Mo-stara, kada je potonji visokipredstavnik Paddy Ashdown

nametnuo lažno “ujedinjenje grada”, a za-pravo ukinuo općine koje su Bošnjacima,ispostavit će se, garantirale autonomiju iopstanak. Time je međunarodna zajedni-ca izdala rješenja koja je u februaru 1996.ustoličio upravitelj nad Mostarom HansKoschnick, kada je potpisao Prijelaznistatut grada, odluke arbitra o upravnimgranicama šest u Daytonu dogovorenihopćina i Uredbu o općinskim izborima,čime je, kako je rekao - “stvorio pravnuosnovu za novu organizaciju”, a na šta suvelikohrvatski ekstremisti reagirali oruža-nom pobunom. Ispada da im se isplatiooružani napad na Koschnicka.

Ono što vazdan fascinira u Bošnjaka jeste da se probude tek u smrti. A bolje iu smrti nego nikako. Ipak, ne možemo a

Mostar je Mostar je dejtonska Sdejtonska Srebrenicrebrenicaa


Ono što vazdan fascinira u Bošnjaka

jeste da se probude tek u smrti. A bolje i u smrti nego

nikako. Ipak, ne možemo a da ne pomislimo

kako bi pravovremene

reakcije preduprijedile

mnogo toga što se u Bošnjaka

naopako odmotalo.

19

da ne pomislimo kako bi pravovremene reakcije preduprijedile mnogo toga što se u Bošnjaka naopako odmotalo. Izvodi iz moja naredna tri teksta pokazuju kako se moglo vidjeti kuda voda ide, ali da to u datom vremenu nije imalo nikakvu težinu, izuzev što je autoru priskrbilo razne etikete. Ko je prije desetak godina uopće smio pomisliti da OHR nije bo-sanski, već je beogradski i zagrebački?!

U tekstu “Herceg-Ramallah” od 11. XII 2002. (Walter, br. 69) piše(m) rrda - “ako Bošnjaci prihvate inicijativu HDZ-a za jedinstvenom mostarskom općinom sljeduje ih nestanak”, odnosno da je “prijedlog za ukidanjem općina namjera da se konačno, zauvijek, uđe i u ovaj tzv. bošnjački dio”, a iz čega vidimo da je HDZ gurao opciju koju će poslije nametnuti OHR. Devet mjeseci poslije, u tekstu sa podnaslovom “Zapadni Mo-star na istočnoj obali” i naslovom “Mo-star Apartheid Reunion”, 2. IX 2003. (Walter, br. 89), piše(m):rr

- “Činjenica da Hrvati danas traže je-) p ( )

dinstven grad kazuje nam da su Hrvati pred ostvarenjem ideje o stolnom hrvat-skom gradu. To znači da je iz zapadnog Mostara defi nitivno nestalo 20.000 Boš-njaka, da su desetine hiljada hrvatskih izbjeglica iz srednje Bosne, uz pomoć žu-

panijske vlade, izgradili kućeu južnim predgrađima, čimeje strateški izmijenjena etnič-ka struktura grada na čijoj te-ritoriji danas dvije trećine sta-novništva čine Hrvati. Dakle,potrebno je jedino još tu nasi-ljem stvorenu realnost preto-čiti u zakonske okvire. Pojamjedinstvenog Mostara otudje doživio semantičku preo-brazbu, jer ta sintagma danasoznačava nastojanje HDZ-a da kroatizira i katolicizira cijeli Mostar, onako kako jeučinjeno sa zapadnim dijelomgrada. Mostar sve ove godine funkcionira na osnovu Prelaznog statuta, po kome suu gradskoj zajednici tri općine hrvatske,a tri bošnjačke, a HDZ želi da na StatutMostara preslika obrazac po kome funk-cionira Hercegovačko-neretvanska župa-nija, u kojoj otkad joj je ukinut specijalnistatus više nema pariteta, već su Hrvatiuvijek u većini, i u pravu.”

Velikohrvatsko insistiranje na institucionalizaciji apartheida u Mostarudoživjelo je realizaciju nametanjem Statuta od strane OHR-a i Paddyja Ashdowna,čime je šest općina razobličeno u šestpodručja, tj. izbornih jedinica.


Kao što je danas očita veza između velikohrvatskog plana za Mostar i djelovanja Ustavnog suda, tako je i pri-je osam godina bilo očito da OHR silom nameće HDZ-ov projekat tzv. stolnog grada, zaklanjajući svoju prljavu ra-botu ispod ideje o ujedinjenju grada. U tekstu pod naslovom “Mostarska podvala” od 3. II 2004. (Walter, br. 100), napi-rrsao sam da je – “Ashdownova Odluka o preustroju Mostara pod logotipom jedinstvenog grada i jednakopravnosti svih

naroda sakrila suštinu po kojoj će gra-dom na Neretvi ubuduće vladati hrvat-sko-srpska koalicija iz Karađorđeva”, te dodao sljedeće:

- “Ashdown se osvjedočio kao igračhrvatske politike. Zašto bismo vjerovali da je Ashdownu preči mostarski, nego hrvatski Mostar? Otud je logična naša sumnja u karakter Ashdownove Odlu-ke. Šta se krije iza fasade o jedinstvenom

j

Mostaru u kome navodno ni jedan na-rod neće biti nadređen drugome. Da li je to baš tako? Hrvati, kao većina koja je u Mostaru stvorena izraelskim mode-lom naseljavanja okupiranih teritorija,

Ustavni sud je donio rješenje

o ukidanju odredbi koje se

tiču Mostara i zatražio od

Parlamenta BiH da to riješi, a kako rješenja

nije bilo, izbori u Mostaru

su odgođeni, što taman pogoduje

jačanju Hrvata i osipanju Bošnjaka.

po ovom konceptu, nikada ne mogudominirati u gradskoj skupštini. Ne bise reklo. Koalicija iz Karađorđeva je po-sljednju svoju promociju imala upravo uMostaru, kada su iz Banja Luke stigli srp-ski političari da podrže hrvatski konceptjedinstvenog grada.”

Most(ar) bošnjačkog opstanka

Za ovih osam godina se vidjelo kakofunkcionira tzv. stolni grad, ali, veli-kohrvatski ekstremisti u Mostaru, iza kojih, očito je, stoji OHR, Američka ambasada i druge poluge marionetskog dejtonskog poretka - nastoje da bošnjač-ki faktor u Mostaru svedu na minornumjeru. Stoga su velikohrvatski političaritražili od Ustavnog suda izmjene Izbor-nog zakona kojim različit broj birača uMostaru bira jednak broj zastupnika,drugim riječima, tražio se princip “je-dan čovjek jedan glas”. Ustavni sud jedonio rješenje o ukidanju odredbi kojese tiču Mostara i zatražio od Parlamen-ta BiH da to riješi, a kako rješenja nijebilo, izbori u Mostaru su odgođeni, štotaman pogoduje jačanju Hrvata i osi-panju Bošnjaka. U obrazloženjima sestalno navodi usporedba mostarskog iz-bornog područja Sjever sa 6.000 birača i izbornog područja Jugozapad s 24.000birača koji bira jednak broj vijećnika (3)u Gradsko vijeće Grada Mostara, te sekaže kako je – “glas građana bošnjačkenacionalnosti vrijedio kao glas troji-ce birača hrvatske nacionalnosti, zbog čega su Hrvati bili u neravnopravnompoložaju u Mostaru” (što je neistina!), a niko se ne pita koliko će vrijediti boš-njačka jednakost ako se uvede princip“jedan čovjek jedan glas”?! Znakovito jeda Hrvatima ne smeta paritet na svimnivoima, iako ih je desetak posto, ali imsmeta samo u Mostaru, pa se valja zapi-tati – ko bi Hrvate zastupao u Federacijiako bi se prihvatio princip “jedan čovjek jedan glas”. Ako, pak, Hrvati misle da je“jedan čovjek jedan glas” mjera demo-

kratije i ravnopravnosti, zašto onda ne traže da se to sprove-de u cijeloj Federaciji – gdje imaju više prava i pozicija nego što ih fi zički ima! - a ne samo u Mostaru!? Ne može jedna logika važiti za Hrvate Mostara, a druga za Hrvate Federacije!

Uslijedio je razumljiv ot-por bošnjačkih nacionalnih subjekata u Mostaru, koji su u nekoliko navrata objaš-njavali pogubnost svođenja Bošnjaka na manjinu. Na ža-lost, ovo pitanje nije odmaklo dalje od Mostara, a dosad je moralo biti predmet jednog autoritativnog okruglog stola, i proglasa, u organizaciji svih patriotskih stranaka, Bošnjač-ke akademije (za koju, evo, jedva da čujemo!), Islamske zajednice i mnogih nevladinih organizacija. Jer, činjenica da OHR i Ustavni sud sponzo-riraju genocidnu ideju o istje-rivanju Bošnjaka iz Mostara, ne samo da se tiče Bošnjaka, već antifašističkog i demokratskog kredibiliteta ovog društva. Na žalost, korupcija duha je uzela toliko maha, da takvih snaga u Bošnjaka gotovo da i nema.

Nikada niko od bošnjačkih zvanični-ka, iz političkog ili vjerskog života, nije eksplicitno optužio međunarodnu zajed-nicu za neko zlodjelo, kako su to učini-li bošnjački prvaci u Mostaru neki dan, optužujući međunarodnu zajednicu i OHR da – “od Mostara želi napraviti hr-vatski stolni grad”. Takva optužba impli-cira da iza nje ne stoji neki pojedinac, au-tor ili medij, već da je to stav bošnjačkog naroda, kojega su na zajedničkoj konfe-recniji za štampu zastupali predstavni-ci Kluba Bošnjaka u Gradskom vijeću Mostara, Islamske zajednice i mostarskih boračkih udruženja. Na ovoj press konfe-renciji je prezentirano pismo koje je Klub

20

Bošnjaka poslao predsjedni-cima stranaka koje sudjeluju u radu Parlamentarne skup-štine BiH, u kome se navodi kako su - Bošnjaci Mostara bili protiv ukidanja općina, sumnjajući u dobre namjere OHR-a, koji je time učinio samo prvi korak u obezbje-đivanju političke dominacije hrvatskog naroda u Mostaru. Veli se da je - cilj izmjena i dopuna Statuta Grada Mo-stara i Izbornog zakona BiH osiguravanje trajnih uslova za obezbjeđivanje natpolovične većine hrvatskim političkim strankama u Gradskom vijeću i time siguran izbor gradona-čelnika iz reda Hrvata. “Prin-cip jedan čovjek, jedan glas u Mostaru nije primjenjiv u postojećoj političkoj situaciji, jer je to nastavak etničkog či-šćenja”, kaže se u ovoj reakciji.

Uloga međunarodne za-jednice u potpomaganju ge-

nocida nad Bošnjacima, putem embarga na oružje Armiji RBiH, legalnoj oružanoj sili međunarodno priznate države, putem izgladnjivanja i iznurivanja stanovništva pod opsadom, pa i putem zaštite svojih zločinaca, kakav je bio kanadski general Louis McKenzie, koji je silovao zaroblje-ne Bošnjakinje – bjelodana je. Genocid u Srebrenici samo je kruna saučesništva međunarodne zajednice u zločinu nad Bošnjacima. Pošto bošnjačke poglavice nisu ništa učinile da to saučesništvo pro-zovu, ovjekovječe u knjigama i muzejima, i da ga pravno gone, već su se trudili, u stilu koloniziranih divljaka, da pužu oko dejtonskih robovlasnika – logično je što su u OHR-u pomislili da se Mostar može realizirati kao mirnodopska Srebrenica: nigdje krvi, nigdje masovnih grobnica, a nigdje ni Bošnjaka. Prevarili su se. Mo-star je most bošnjačkog opstanka. ...Ako izgubimo Mostar, izgubili smo sve.


Kada je u avgustu, na

obilježavanju Dana Kudsa u Mostaru,

hercegovački pisac Enes Ratkušić govorio na temu

“Palestina u Hercegovini”,

uspio je da u nekoliko

rečenica izrazi nagonsko

protivljenje toj zamisli da Bošnjacima bude otet

Mostar i da se palestinska

bespomoćnost naseli u

Hercegovinu.

22

Lokalni izbori u Bosni i Hercegovini

Politika

Pripremio: Ezher Beganović

Laktaši: Koalicija “Vozi, Miško”

U Laktašima će najveća konkuren-cija Miloradu Dodiku biti Koalicija “Vozi, Miško”. Iza ove koalicije stoji Vukašin Vojinović, koji je kandidat za načelnika općine.

DNZ-ova izborna nada ZuhraKovačević sa osam razreda školske spreme

Predizborne dječije radosti

Lopov garantuje bolje da dolaze boljidani za Teslić

Gacko – stočna izložba predizbornihplakata

Gdje svi Bošnjaci tu i Gradimir Gojer

SNSD od malih nogu

Smiješno istinitaSmiješno istinita strana bh. pstrana bh. politikolitikee


Predizborna kampanja za lokalne izbore u BiH je pri samom kraju. Na svakom uglu, banderi, svakom slobodnom mjestu nalaze se predizborni plakati. Čini se, nikada kao za ove lokalne izbore nije bilo više plakata i kandidata. Ovogodišnji lokalni izbori ostaće upamćeni po veoma zanimljivoj predizbornoj kampanji, čak bi se moglo reći da se predstojeći lokalni izbori i predizborna kampanja mogu proglasiti kao najsmješniji i najzanimljviji u historiji izbora u BiH. Mnogi se slažu da su ti smiješni i zanimljivi predizborni plakati, izjave, video i foto zapisi sa predizbornih skupova najbolja analiza kakva je politika i kakvi su političari u Bosni i Hercegovini. Zato, umjesto političke analize i prognoza objavljujemo nasmiješnije i najzanimljivije detalje ovogodišnje predizborne kampanje. Slike govore više od hiljadu riječi

23

Za Hameta ba

U Edhema Bičakčića oktobarski izbori su 7. rujna

Predizborni saveti - Nemojte sav prljav veš izneti odjednom

Ne glasati za Edu je atentat na zdrav razum

Sdpeovac Dževad Bečirević –vulkanizer

Prodaja predizbornih kurbana

Sdeaova vesela snaga BiH

Svakoj vladi treba jedan Adi pa ćeš vidjeti kako radi


Pseća kritika

S Pašom u Evropu

24

Ispovijest Mélanie Georgiades (poznata pod pseudonimom DIAM’S), najpopularnije bivše francuske RAP zvijezde

Vjera i društvo

DIAM’S se od tada nije oglašavala u javnosti, već je u međuvremenu sklopila brak, postala majka, i posvetila se porodici. Tako je bilo sve do 30. septembra 2012., kada se odlučila dati eksluzivni intervju popularnoj francuskoj televiziji TF1. Istu noć je snimak intervjua postavljen i na youtube, te je za samo nekoliko sati zabilježio preko million posjeta i na hiljade komentara, što je utjecalo da već naredni dan snimak bude uklonjen, navodno zbog autorskih pravaObrada i prijevod: IMEDIA-UMA.COM

Francuska je poznata po mno-go čemu, pa i po umjetnostii velikom broju umjetnika.

Skoro se navršilo već tri godine odkako se jedna od francuskih umjet-nica, inače tamošnja najpopularnija a i planetarno poznata RAP zvijezda poznata pod pseudonimom DIAM’S,neočekivano povukla sa muzičkescene, i to na vrhuncu svoje popular-nosti. Od tada se uveliko govorkaloda je DIAM’S (Mélanie Georgiades),

u koju su francuski zagovarači “jed-nakosti” spolova polagali velike nade, prihvatila Muhammeda, s.a.v.s., za svog poslanika, a Allaha Uzvišenog za svog Gospodara. Takva in-formacija, uz par fotografi -ja, je plasirana još tokom 2009. godine od strane uglednog francuskog ned-jeljnika MATCH PARIS. Na objavljenim fotografi jama se vidi Diam’s kako odjevena u tradicionalni hidžab napušta jednu od pariških džamija. Naravno, uslijedilo su kri-tike na račun RAP zvijezde, prvenstveno od strane fran-cuskih fundamentalističkih sekularista, koji su izražavali otvorenu zabrinutost, da će njena konverzija znatno utjecati na njene fanove, te da će se i oni odvažiti saznati nešto više o islamu i odlučiti se možda na isti korak. Međutim, DIAM’S se od tada nije oglašavala u javnos-ti, već je u međuvremenu sklopila brak, postala majka, i posvetila se porodici. Tako je bilo sve do 30. septembra 2012., kada se odlučila datieksluzivni intervju popu-larnoj francuskokj televiz-iji TF1. Istu noć je snimak intervjua postavljen i na youtube, te je za samo nekoliko sati zabilježio preko millionposjeta i na hiljade komentara, što jeutjecalo da već naredni dan snimak bude uklonjen, navodno zbog autor-skih prava. Međutim, aktivni članovi medijske sekcije udruženja Unija mla-

dih aktivista su se potrudili da videozapis intervjua blagovremeno prevedus francuskog na bosanski jezik. Slijeditranskript spomenutog intervjua.

Gotovo 4 godine nistese pojavljivali na televiziji,oklijevali ste. Je li to zbog hidžaba?

Diam: Iz više razloga, prvonačin mog odijevanja sigurnoće izazvati čuđenje, ali, i zbog sadržaja pitanja. Jer, znam da nije svako baš dobronamjer-an, nema svako ni poštovanjeniti je svako tolerantan.

Bojite se da ne budete u fokusu samo zbog hidžaba?

Diam: Ustvari, ne bojimse da se o tome govori, ali mismeta način na koji se to čini.Znam da to izaziva čuđenje jer nije tako česta pojava. Ponekad je to bez presedana jer sam bila reperica tako da razumijem. Toliko sam do-bila na miru i spokoju da na zlobu i mržnju nemam viševremena da odgovaram. Viševolim da ostanem u kući, umiru.

Da li je hidžab reguliraosve ono što vas je boljelodok ste bili na sceni?

Diam: Naravno, pot-puno je izliječio moje srce, jer ja sada znam šta radim na zemlji. Znači,nisam više slobodni elektron, zrnoprašine u oluji koji ne zna zašto jetu. Ja znam zašto sam tu. I znate,ustajući ujutru nastojeći da budetebolji nego noć prije, to je veliki dnev-ni program.

Da, toliko sam sretna,Da, toliko sam sretna, iimam osjećamam osjećaj sreće u srcu j sreće u srcu koji mi nkoji mi ne mogu ukrasti, imae mogu ukrasti, imam vjerum vjeru

I onda, odjednom dođe jedna prijateljica i kaže odoh se moliti. I onda sam rekla i ja se hoću moliti.

I ja hoću da razgovaram sa

Bogom. Ona mi je rekla pa

hajde dođi. Tada sam

doživjela jedan trenutak, tada sam napravila prvu sedždu u životu. Prvi put sam tada

pala na sedždu, prvi put sam spustila svoj ečelo na pod.

25

Da li biste rekli da ste otkriva njem Boga imaliprvi put osjećaj da ste is-

j gg

tinski voljeni?p p jp

Diam: Znate, kada im-ate Božiju ljubav, osjećatese ispunjeni.

Napisali ste na jednom mjestu u knjizi: “Ljudi biželjeli da izgorim u slavipoput Ami Winehouse!”

Diam: Tako je. Pitala sam se slušajući kritikena moj račun šta bi se de-silo da sam završila kaoAmi Winehouse. Ili, kao ovi bezobrazni umjetnicikoje vidimo svaki dan na televiziji. Da li bi seo meni govorilo ono što se govori? Da li bi se tada reklo da sam opasnost za mlade. Je li to opas-nost da pozivaš miru iželiš biti dobra osoba? Da želiš porodični život? Na kraju sam rekla ako žele, ako im to izaziva želju za pljuvanjem, neka sami pljuju. Ja, ja ne sa njam otakvom kraju.

Obožavali ste rap?Diam: Da, bio je cijeli

moj život. Kao što sam go-vorila, to je žanr muzikekoji ne traži od mene da znam da pjevam, da znam svirati neki instrument. Ne, ono što je bilo važno to je da imaš nešto da kažeš i način na koji ćeš to reći. Kada sam imala nešto u srcu to bih povikala pod znacima navoda. To je išlo samo od sebe.

Prvi album sa 17 godina a zvi-jezda rapa sa 22 godine. Najveća prodavačica rapa u Francuskoj?

Diam: Da, istina je čak da sam i sama bila zatečena. Znam da je to ri-jetko izneseno.

To ste pokazali publici koja vas je voljela, koja vam nedostaje danas?

Diam: Da, ljudi, nikada nisam svoje slušaoce smatrala gomilom. Za mene su to bile ličnosti svaka za sebe. To znam, jer što sam govorila, koliko puta su mi rekli to je ono što živimo, to je ono što osjećamo. Voljela sam da im se povjerim i oni su se povjeravali meni. I patila sam najzad zbog toga što sam prikazana kao neko bez srca i ko nije u stanju da razgovara sa nekim ko pati.

Ali, Vi ste imali sve prednosti reperke, imali ste obuću, automo-bile, telefone, hirove reperske zvi-jezde...?

Diam: Sve što je neko sanjao da kao zvijezda ima, ja sam to imala.

Znači Vaš san je biogreška?

Diam: Ne, ja samvjerovala u taj san. Najzad,to je bio mamac. Ustvari,kažem nisam bila umišljena,ali sam imala sve simptome.Toliko sam bila zamagljena svojim malim bićem da samzaboravila na druge. Idemohiljadu na sat, odemo neg-dje gdje se nalazi 100 osoba.Ne razmišlja se da svima zahvališ na odlasku. Danassam toga svjesna.

Koliko ste prodali albuma?Diam: U albumima mislim da je to

neka cifra, u diskovima mislim da smonegdje oko 3-4 milona.

Pisali ste da ste kupili stan Vašojmajci i jedan prostran stan za sebe u Port Mailot. Samo noću ste ostajalisami u tom stanu?

Diam: Da plakala sam sama. Ust-vari, to je ono što ljudi ne vide. Zato memnogo nasmije kada čujem komentareda sam uništila svoju karijeru. Moramupitati je li to taj život da uspiješ ukarijeri. Koliko je ljudi završilo vješanjemili na drogama nakon pokušaja da budu direktori u preduzećima?


Ja znam da to nije to. Znam, jer sam bila ta,

jj

bila sam šef preduzeća, jj

bila sam poslovna žena. To je ono što sam posta-la. Ali, bila sam nesretna.

jj

Bila sam sama u svom krevetu. Plakala sam kao beba. Ne znajući šta ra-dim na zemlji. Zašto ja?

j

Zašto taj uspjeh, zašto j j

taj novac, ta slava, čemu j j

sve to?Na vrhuncu ste slave.

U knjizi pišete da ste tri sedmice prije toga bili u bolnici na psihijatriji gdje ste proveli mjesec i po, a dva dana kasnije ste se ponovo tamo vra-tili?

Diam: Uzimala sam mnogo pilule, izašla sam sa psihijatrijske klinike. To radim jer to moram tada svi ustaju i to me je potpuno premašilo. Ni-sam mogla da zaustavim suze, htjela sam reći lju-dima da prestanu. Ovdje vidite samo omot, ali unutrašnjost je mrtva. Nema ništa, tužna sam, prazna, ne volim svoj život. Htjela sam vikati na mikrofon: prestanite, molim vas, prestanite da

aplaudirate! Dva dana kasnije

odlazite u bolnicu?Diam: Dva dana kas-

nije odlazim i to je sila-zak u pakao sa lijekovi-ma. Lijekovi, psihijatrija, pokušavaju da vam po-mognu, ali ako ne uspije-vaju izliječiti bol onda vas uspavaju. Uspavali su moj bol s pilulama. Nema više inspiracije, nema više tek-stova, nema više srca.

I onda vam se dešava nešto što opisujete kao najbolju stvar u svom životu. Jedne noći ste bili sa dvije prijateljice, Charlote koja je katolkinja i Susu koja je muslimanka. Susu je rekla da hoće da obavi molitvu a vi ste rekli da želite isto da molite?

Diam: Treba napomenuti da tokom cijele godine, kada su se re-dali problemi, depresije, psihijatri-je, lijekovi, pokušaj samoubistva, bila sam vjernica, ali sam imala poteškoće da se povežem sa Bogom. To znači da vjera nije bila centralna osovina mog života i da nije bila tako bitna.

Kada neka djevojka primi

islam inače se kaže ili je

indoktrinirana ili ju je muž prisilio. Kao da nemam

intelektualne autonomije i kao da sam poznata kao

žena bez karaktera.

Kršćanskog Boga?Diam: Bila sam vjernica u jednog

Boga, Stvoritelja. I povremeno, na tre-nutke imala sam lucidnost, željela sam da razgovaram s Bogom. Tako je samodolazilo, pa bi onda odustala i rekla pa to se ne radi, ostavi to. I onda, odjed-nom dođe jedna prijateljica i kaže odoh se moliti. I onda sam rekla i ja se hoćumoliti. I ja hoću da razgovaram s Bo-gom. Ona mi je rekla pa hajde dođi.Tada sam doživjela jedan trenutak, tada sam napravila prvu sedždu u životu.Prvi put sam tada pala na sedždu, prviput sam spustila svoje čelo na pod. To je bilo nešto što se ne radi pred drugimosim pred Bogom. Bilo je čudno na sedždi. Kao da su cijele planine pale sa mojih ramena u tom trenutku.

Vaši roditelji su katolici, zašto is-lam?

Diam: U tom trenutku sam bila izgubljena. Majka koja me odgojila nijemi mnogo pričala o vjeri. Djed i baka subili čvrsti katolici. Od njih sam naučila o katoličanstvu, išla sam na mise i sveto. Bila sam krštena, pričešćena, nakončega sam bila sa prijateljima svih vjera.Duhovnost muslimana koji su bilioko mene se osjetila, dok duhovnostdrugih nisam vidjela. Muslimani suimali ramazan, radili su nešto za Boga.I ja sam željela da radim nešto za Boga.Tada sam otputovala na Mauricijus sa časnim Kur’anom u torbi, jer su meposavjetovali da ga uzmem i pročitam.I tu knjigu sam uzela sa takvom jed-nom jednostavnošću ne sluteći šta ćučitati.

I to je bilo otkrovenje?Diam: To se zaista može reći,

to je bilo otkrovenje, jer sam imala ubjeđenje da Bog postoji.

Tada ste još reperka, zar se nistepitali da li će to biti komplicirano?

Diam: Tada je bio trenutak hidžaba.Namazi, rekla sam, dobro obavljaću tonegde u kraju...

Ali zašto onda dolazitedo hidžaba, može se biti muslimanka bez hidžaba?

Diam: Vidite, što sam više čitala ubjeđenje je bilo sve veće. Kasnije sam pročitala da se za ženu preferira da ostane diskret-na da ostane skromna. I onda sam pročitala taj ajet o pokrivanju, tako da sam rekla ah... I rekla sam tako kako sam napisala u knjizi ne, ne znam to neću moći, čudno je. Sjećam se da sam sama hodala po plaži i sama sebi rekla: Melani, svjedočiš da je Bog stvoritelj sunca, neba, kiše a sad kada On od tebe zahtijeva hidžab to oklijevaš. Rekla sam, hajde probaću.

Ali vaš Bog ne zahtijeva od vasda nosite hidžab, ima mnogo mus-limanki koje ga ne nose?

Diam: Ustvari, na početku ni-sam znala razliku između zahtjeva ili preporuke, nisam bila u to upućena. Znači, pokriću se. Ali, kako nisam poznavala pokrivene žene rekla sam radiću malo svoj posao. Rekla sam staviću neku kapicu i pokazaću više skromnosti. I tako, malo pomalo uči se, pročita se...

Treba reći da je u tom trenutku Vaša vjera nešto vrlo intimno, što niko oko vas i ne zna?

Diam: Moji bližnji znaju da sam primila islam. Upoznajem svoje bližnje, svoje saradnike. Sve se ubr-zalo, bila sam preduhitrena.

Uistinu, bio je to zemljotres, vina slici izlazite iz džamije. Cijeli svijet tada otkriva da Diam nosi hidžab?

Diam: Da, to je bila krađa, pokradena sam. Ukraden je jedan dio mog života.

Vaša majka to nije znala?Diam: Moja majka me nikada

nije vidjela ovako obučenu, kao ni

26

djed, nana, moj dajdža niti moji prijatelji. Svi su se izgubili, moji bližnji sig-urno ali i ljudi koji su radili samnom. Izgubila sam ve-liki dio svoje ekipe, jer više niko nije imao povjerenje.

Tada je rečeno da ste Vi opasnost za jednu gen-eraciju, za mlade djevo-jke koje su vas slijedile u rapu?

Diam: Kada neka dje-vojka primi islam inače se kaže ili je indoktrinirana ili ju je muž prisilio. Kao da nemam intelektualne au-tonomije i kao da sam poznata kao žena bez karaktera.

U knjizi opisujete da govor o islamu, isključivo kroz ekstremne grupacije koje bacaju bombe na četiri strane svijeta, Vas najviše pogađa?

Diam: U potpunosti, jer to nije ono što sam otkrila. Ja sam otkrila jednu vjeru mudrosti, nenasilja, mira, udjeljivanja, dobrote. To je vjera Isaaova, Musaova, Ibrahimova, Sulejmanova i vjera svih poslanika. Zašto se tako prikazujemo. Ni u kom slučaju ne smatramo normal-nim da nevini gube živote u atenta-tima. Nezamislivo je da vjernik ubija nevine.

Je li teško biti žena muslimanka sa svojim hidžabom danas u Fran-cuskoj?

Diam: Ovo jeste zemlja slobode, u smislu da imamo pravo da stavimo hidžab. Ali, predrasude, zloba, kri-tike, zamorno je ...

Vaša knjiga se završava sa glavnom informacijom a to je da ste danas veoma sretni?

Diam: Da, toliko sam sretna, imam osjećaj sreće u srcu koji mi ne mogu ukrasti. Ni slikama, ni napadi-ma, niti bilo čime. Imam vjeru!


Ja sam otkrila jednu vjeru mudrosti,

nenasilja, mira, udjeljivanja, dobrote. To je vjera Isaaova,

Musaova, Ibrahimova, Sulejmanova i vjera svih poslanika.

27

Zapis iz bolesničkog kreveta

Društvo

U bolnici imate vremena na pretek. I za razgovor sa pacijentima koji s vama leže. Saznate tako svašta lijepog, korisnog, zanimljivog pa i duhovitog. Tako saznah da u Kalesiji ima i čovjek koji je sa svega tri godine radnog staža otišao u penziju. Invalidsku. Dobio je tako što je uzeo ispljuvak od tuberkuloznog komšije i podvalio doktorima. E, sad, da li su doktori zbilja prevareni ili su sami pristali na “prevaru“ baška je pitanje

Piše: Fahrudin Sinanović

Koliko puta niste obišli naj-bliže rođake ili prijateljeuz izgovor da nemate vre-

mena. “Ma nejma se kad, život idesto na sat”, tako smo sami sebe prav-dali. Nerijetko nam se čini da će svi-jet stati ako neko upadne u naš sva-kodnevni raspored, našu ustaljenukolotečinu, u naš raspored sati u ko-jem polijepo vremena zauzima bulje-nje u TV i sjedenje kraj kompjutera. A onda vam se desi, kao potpisnikuovih redova, da se iznenada razboli-te i završite u bolnici gdje provedetedesetak dana. Ali, gle čuda, život nestane, sve se odvija svojim tokom. Ibez vas. Sve funkcioniše kao da vasi nije bilo. Tada čovjek, dok leži ubolseničkoj postelji, shvati da je sebepomalo precjenjivao. Da je sebi da-vao previše važnosti. Zaboravljajući

da je obična prašina. Onda se sje-tite da su i poslanici umirali pa je život tekao dalje. A da ne teče kad se jedan obični ja/ti/vi/mi razboli/mo.

Cjenovnik za bolovanje

Koliko god je ležanjeu bolnici mučno, nezgod-no, najskraja, i bolno, ima ono i svojih dobrih strana. Jednostavno, imate više vremena za razmišljanje. Za inventuru svoga živo-ta. Tad se, bukvalno na bolan način, uvjerite da se ima vremena za sve. Samo se treba dobro or-ganizirati. A i Svevišnji nas upućuje na planiranje i organiziranje. Zato, iz-među ostaloga, nije dao da onih pet namaza otkla-njamo u jednom komadu i da smo poslije rahat, kako bi to neki željeli. Od 24 sata dnevno po 10-15 mi-nuta nam je ON uplanio (ujutro, u podne, u po-slijepodnevno vrijeme, u ranu večer i u kasnu noć – vrijeme pet dnevnih namaza), a nama je ostavio da preostalo vrije-me isplaniramo po svome. E sada, da li ga na pravi način koristimo, pri tom pridržavajući se Allahovih smjernica datih u Kur’anu i u prak-si Poslanika, a.s., to je druga priča.U bolnici imate vremena na pretek. I za razgovor sa pacijentima koji s vama leže. Saznate tako svašta lije-pog, korisnog, zanimljivog pa i du-hovitog. Tako saznah da u Kalesiji ima i čovjek koji je sa svega tri go-dine radnog staža otišao u penziju. Invalidsku. Dobio je tako što je uzeo ispljuvak od tuberkuloznog komšije i podvalio doktorima. E, sad, da li su doktori zbilja prevareni ili su sami pristali na “prevaru” baška je pitanje.U priči o doktorima nezaobilazan je prijeratni kalesijski doktor J. T. Za njega kažu da je imao cjenovnik

za izdavanja uvjerenja o bolovanju.Tačno se znalo koliko treba izdvojitiza sedam, koliko za 10 ili 15 dana, a

koliko za mjesec dana bolo-vanja. Ima i onih koji su ga uspijevali prevariti. Naime,takvi bi u zdravstvenu knji-žicu stavili sto maraka idoktor bi, računjući da je tohedija za njega, izdao uvje-renje o bolovanju. Naravno,hediju bi lijepo pospremiou ladicu koja je uvijek bila otvorena. Nakon pola sata čovjek bi se vratio i rekao:“Doktore, oprostite, bilomi je u knjižici sto maraka;izgleda da je ispalo ovdje.”Kud će šta će, doktor jemorao vratiti pare, usputprodajući priču kako je vi-dio da su ispale ispod stola pa ih je on pospremio dok se vlasnik ne vrati. Nakonpar takvih prevara, bolova-nje se nije moglo dobiti akose prije u fioku ne ubacinovac.

Cijeli ramazan postio, a iz bolnice ugovara pečenje rakije

Čuo sam i priču o doktoru koji jesvog postarijeg komšiju, koji se žaliona bolove, zvao da dođe kod njega lično na pregled. “Jesi li ti dobardoktor”, upita ga komšija. . “Čovje-

p g J

če, pa ja sam liječio rahmetli Edisa,rahmetli Miralema, rahmetli Ni-sveta, rahmetli Adnana, rahmetliSenada, rahmetli Amira...” – počeomu je nabrajati doktor. Na to ga ko-mšija dočeka pitanjem: “Stani malo,ima li iko da si ga ti liječio a da jeozdravio, da nije rahmetlija?”

Nekad nam se čini da su doktoribezosjećajni. Prosto ti se čini da imje srce od plastike. A, zapravo, radi sesamo o tome da oni samo svoj posaoodrađuju profesionalno, bez emoci-ja. Jer, emocije znaju biti teret. Za ra-zliku od nas, oni se svakodnevno su-sreću sa teškim povredama i bolesti-

U bolnicama liječimo naše tijelo, U bolnicama liječimo naše tijelo, duše naše bismo trebali liječiti u džamijamaduše naše bismo trebali liječiti u džamijama

21. septembar - 5. zu-l-ka’de

Možda kao nigdje drugdje,

u bolnici uvidite kako su zabrane koje je Allah propisao

propisane samo radi našeg dobra, a ne

radi toga što se nekome nešto

hoće i želi uskraćivati i zabranjivati.

28

ma, sa amputacijama ruku ili nogu, sa krvarenjima, jaucima i kricima...Na sve su to svikli i svemu tome pri-stupaju bez unutrašnjih osjećaja sa ka-kvima mi doživljavamo takve scene. Jedan doktor mi je pričao: “Kad sam studirao, radili smo obudkci-ju, praktično vježbali na nekom be-skućniku. U početku sam povraćao nakon takvih vježbi, toliko mi je to bilo mučno, da bih kasnije, nakon nekoliko takvih vježbi, jeo sendvič i sve to gledao.”

Prijatelji offline i online

U bolnici se susrećete sa situa-cijama kakve su vam nezamislive u svakodnevnom životu. Recimo, nađete se u situaciji da, dok vi jede-te jabuku, čovjek u krevetu do vas počne da vrši veliku nuždu. Desi se i da morate tješiti i ohrabrivati pacijenta do vas kojem su doktori naredili amputaciju noge. Šta reći p j j

u takvim situacijama? Učinilo mi se priličnim da mu ispričam priču o čovjeku kojem je granata, izme-đu ostalog, povrijedila oči, te da je danas potpuni slijepac, ali da se ne predaje. Bez ičije pomoći, bez ikak-vih problema, zamijeni kremen na upaljaču, sam se snalazi i hoda po stanu. Isti taj čovjek mi je rekao da se ne može načuditi kako zdrav čo-vjek može kukati na bilo šta. Ništa mi pametnije nije palo na pamet čime bih ga utješio. Helem, htio sam reći da uvijek od goreg ima gore. Pozivati se na vjeru i govoriti mu da je sve što se dešava Božija volja i odredba, nije baš bilo uput-no. Tako se bar meni tada činilo, jer, koju minutu prije toga, isti taj pacijent telefonom je ugovarao ku-povinu šljiva za pečenje rakije. A, opet, pričao mi je da je ispostio cijeli ramazan, koji je minuo prije samo dvadesetak dana. Prisjetih se onog Bošnje iz “Kuće na dva sprata plus potkrovlje” koji cijeli ramazan posti i klanja, a ha prođe ramazan počne piti i svašta raditi.

Ležeći u bolničkom krevetu sjetih se i riječi prijatelja Fude koji je govo-rio: “Da sam ja vlast, naredio bih da svaki čovjek jednom mjesečno mora posjeti bolnicu ili ‘ludnicu’ da vidi kakvih sve gariba ima.” Jedna od do-brih strana ležanja u bolnici je i to što tada najbolje shvatite ko su vam najpreči. Dakako, to su članovi po-rodice, najbliži rođaci i rijetki iskreni prijatelji. Onda se uvjerite da, kada ste off line, baš i nemate prijatelja, kao što ih imate kada ste ste online, na fejsbuku.

Kako spoznajetekur’anske ajete u bolnici

Možda kao nigdje drug-dje, ovdje u bolnici shvatiteznačenja nekih kur’anskihajeta. Skoro da nema paci-jenta pušača koji se ne bunii ne galami što mu bolniča-ri ne daju da puši.

- Ja moram zapalit,meni cigara treba, ja beznje ne mogu, govori takav pacijent.

A meni na um pade ajetu kojem se kaže: ... Ne vo-lite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite,a ono ispadne zlo po vas.– Allah zna, a vi ne zna-te. (El-Bekara, 216.). Baškako što djeca ne vole gorke sirupekoji im pomažu da što prije ozdra-ve. Ne vole ih, a oni su dobri za njih.Jedna od glavnih bolesti savreme-nog doba jeste – pretilost, debljina,gojaznost. Ima nas koji se susrećemo


s tom bolešću – da, da, to, ta naša debljina, je bolest, trebamo to sebi priznati, jer, svjesno ili ne, zane-marujemo kura’nske riječi u kojima se kaže: Jedite i pijte, ali ne pretjerujte! (Ali !Imran, 31.).

Bolnice su prepune lju-di koje je tu doveo alkohol. Bilo da je riječ o onima koji su zaradili povrede u sao-braćajnim nesrećema koje su se dogodile jer je vozač bio pijan, bilo da su od al-kohola stradali jetra ili živ-ci. Piju ljudi alkohol uspr-kos činjenici da u Kur’anu piše: O vjernici, vino, koc-ka, kumiri i strelice za ga-tanje su odvratne stvari,

šejtanovo djelo, zato se toga klonite da biste postigli što želite... (El-Ma’ida, 90.). Džaba nekome i hadis u kojem je Poslanik, a.s., rekao: “Allah je pro-kleo alkohol i onoga ko ga pije, toči, prodaje, onoga kome se prodaje, ono-

Utakmice u bolnici nisam gledao jer u našoj sobi

broj 11 nismo imali televizor. Srećom. Baš

se insan odmori i od

te “šejtanske kutije”. A i

shvatite koliko vas, zapravo, dok ste kod

kuće, zamara i opterećuje

gledanje televizije i surfanje po internetu.

ga ko ga pravi, ko ga nosi i kome senosi.” (Ebu Davud, hadis sahih, Sa-hihu Ebu Davud, 3380, Albani).dd

Možda kao nigdje drugdje,u bolnici uvidite kako su zabra-ne koje je Allah propisao propi-sane samo radi našeg dobra, a neradi toga što se nekome nešto hoćei želi uskraćivti i zabranjivati.Ovaj zapis iz bolnice ne može proći a da ne spomenem anegdotu iz ratnog vremena dok sam bio urednik RadioKalesije. Glavni lik ove anegdote jekolega Hasan Mujčinović, tadašnjitonac na radiju. Helem, za nekolikominuta je trebala da se emituje repor-taža koju je kolegica Mediha Delićnapravila sa ranjenicima koji su ležaliu stacionaru u Tojšićima. S obziromda je na programu bila emisija “Že-

j

lje i pozdravi”, rekao sam dobromkolegi Hasanu da pripremi i pustineku pjesmu koja bi bila prikladanuvod u priču o ranjenicima. Dobrinaš Hasan pustio je pjesmu: “Na me-zaru majka plače”. Zapomagao samiz sveg glasa: “Bolan Hasane, šta topusti. Pa još su živi, kakav te mezarsnašao.” Nešto slično je napravio ipuštajući pjesmu koja je trebala bitiuvod u emisiju “Obzorja islama”,koju je uređivao Enver ef. Alić. Tada je, dobri naš Hasan, našao za shod-no da pusti pjesmu “I Bog je od nasdigao ruke”.

Odmor od “šejtanske kutije”

U bolnici čovjek, na-ravno ako ga ne pritišću posve golemi bolovi, ima dosta vremena za čitanje. Zato bi svaka bolnica tre-bala da ima mini bibliote-ku. Dok sam ležao u bolni-ci Barselona i Real su igra-li dvije utakmice španskog super kupa. Nisam niti jednu gledao. I, vjerujte mi na riječ, ne osjećam da sam bilo šta izgubio. A, da sam bio kući, teško da bih to propustio. Sport je dobar ako se vi njime bavite. Nije dobar ako ćete zalud trošiti i vrijeme i novac da bi-ste gledali razmažene zvijezde poput Ronalda i njemu sličnih. Utakmice u bolnici nisam gledao jer u našoj sobi broj 11 nismo imali televizor. Srećom. Baš se insan odmori i od te “šejtanske kutije”. A i shvatite koliko vas, zapravo, dok ste kod kuće, za-mara i opterećuje gledanje televizije i surfanje po internetu. Nesvjesno, svi mi višesatnim gledanjem televi-zije i čitanjem štošta na internetu bombardujemo naš mozak raznim informacijama i time ga, dakako, opterećujemo. Pa se onda čudimo kako poslije toga nismo raspoloženi

29

za pisanje ili za neki drugi rad. Pokušajte da nekoli-ko dana ne gledate TV i ne visite na internetu. Bit ćete iznenađeni koliko će vam mozak biti svježiji, odmorniji.

Nikad ne kukajte na doktore i na vatrogasce kad ništa ne rade. Da Bog da svi oni dobijali plate, a nikad ništa ne morali da rade.

U bolnicama liječimo naše tijelo. Kad se razbo-limo, sami požurimo u bolnicu. Duše naše bismo

trebali liječiti u mesdžidima, dža-mijama. Izvan džamija, mekteba i mesdžida dosta je ljudi čije su duše bolesne. No, oni ne trče u bolnicu. Možda zato i što ne znaju da lijek mogu tamo naći. Dužnost nam je svima da takve ljude, na mudar i lijep način, uputimo u džamiju. I imami bi se trebali pozabaviti onima koji lutaju oko džamije, a ne samo vaziti onima koji dođu u džamiju.

I, za kraj, makar me bolnica ovo-me naučila: vrhunska mudrost na ovome dunjaluku je da znate pore-dati svoje prioritete. Na prva dva mjesta neka vam budu porodica i zdravlje. Zdravlje i tijela i duše.


Bolnice su prepune ljudi

koje je tu doveo alkohol. Bilo da je riječ o onima koji su zaradili

povrede u saobraćajnim

nesrećema koje su se dogodile jer je vozač bio pijan, bilo da

su od alkohola stradali jetra ili

živci.

30

Znakovi na putu

Islamske teme

Najbolji mogući odgovor na uvrede i blasfemiju je širenje Poslanikovih moralnih i ljudskih vrlina, prije svega vlastitim primjerom, a zatim i adekvatnim edukacijskim programima kod nas i na Zapadu i javnim tribinama koje bi imale za isključivi cilj rasvijetliti ovaj važan aspekt Poslanikove ličnosti, i pokazati svim dobronamjernim ljudima, ili onima koji to nisu, da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije nikakav razbojnik, siledžija, terorista, uzurpator ljudskih prava, nego naprotiv najveći čovjek i moralna veličina kojoj ljudski rod nije zapamtio ravne

Piše: Semir Imamović

OPoslanikovom Sunnetu, i obaveznosti nje-govog slijeđenja,

danas se, u islamskim aka-demskim ali i krugovima običnih ljudi, mnogo go-vori i piše. To je, sa aspekta islamskog učenja, sasvim razumljivo i poželjno, s ob-zirom da Sunnet, zajedno sa Kur’anom, čini osnovni izvor (vrelo) pravno-normativnih, doktrinarnih, socijalnih i moralnih regulativa. S druge strane, Sunnet je praktična realizacija kur’anskih impe-rativa, preporuka i upustava, i zato ga je važno upoznati i njemu podučiti druge. No, indikativno je da se aktuelna priča o Sunnetu, uglavnom, završava na teorijsko-filozof-skoj, ili eventualno, suptilno-emotivnoj razini, a rijetko se o njemu govori kao obrascu života, praktičnoj manife-staciji vjere u Allaha i Sudnji dan, te oživotvorenju Poslanikovog lika i djela, baš kao što je Poslanik, sallallahu alej-hi ve sellem, na isti način, svim svojim bićem, nastojao (i u tome u potpunosti uspio), kur’ansku poruku, pretočiti u stvarni život. Od njegove supruge Aiše,

radijallahu anha, naučili smo da je onbio “Kur’an koji hoda’’, ili da je “njegov moral bio kur’anski moral”. Korijene

ovakvog, jednostranog pri-stupa Sunnetu treba, prijesvega, tražiti u pomanjkanjupersonalnih ambicija, nepo-stojanju općeg društvenog ambijenta u kojem je primje-na vjerskih postulata ako nevažnija a onda bar jednakovažna kao i njihovo teorij-sko poznavanje, ali i nepo-znavanju suštinskih faktora uspjeha prvih generacija mu-slimana, prije svega ashaba kao unikatne i neponovljivegeneracije, a zatim njima naj-bližih generacija (tabiina i ta-bitabiina), koji se dakako neogledaju u njihovoj dobrojinformiranosti i preciznommemorisanju vjerskih istina,mada ni ona nije zanemariva,nego u njihovoj spremnostida naučene informacije tre-nutno, bez odlaganja i sa zna-čajnom dozom natjecatelj-

skog duha, primijene u svome životu.

Džehennemsko gorivo

Samo u tom kontekstu možemopromišljati riječi Osmana ibn Affana i Abdullaha ibn Mesuda, radijallahu

Sunnet kao moralni Sunnet kao moralni i ljudski ži ljudski životni obrazaivotni obrazacc


Što se tiče globalnog

plana, najbolji mogući

odgovor na uvrede i

blasfemiju bio bi pokretanje

kampanja širokih

razmjera sa ciljem

upoznavanja svjetske

javnosti sa Poslanikovim

moralnim i ljudskim vrlinama.

31

anhuma: “Nakon naučenih deset aje-ta Kur’ana, nismo učili nove ajete, sve dok ovih deset ne primijenimo u praksi, tako da smo u isto vrijeme i učili i pri-mjenjivali Kur’an.’’ Kod nas je situa-’cija obrnuta: mi prvo naučimo cijeli Kur’an, značajan broj hadisa i izreka prvih generacija muslimana (selefa), pa tek onda pravimo kalkulacije hoćemoli i u kojoj mjeri postupati u skladu sa naučenim. Časne titule kakve su hafiz

j j j p p

Kur’ana, hafiz hadisa, nosilac idžazet-name (diplome) u ovoj ili onoj šerijat-skoj disciplini i sl., u našem slučaju, često nemaju odgovarajuće praktične implikacije, u smislu prihvatanja druš-tvene odgovornosti i jedne od vodećih uloga u promoviranju i širenju istine, pravde i dobra, nego su naprotiv, kod jednog dijela naših učenih i obrazova-nih ljudi, postale instrument za ostvari-vanje jeftinih materijalnih interesa, ali i za osiguravanje što povoljnijih pozicija u trenutačnom političko-društvenom rasporedu snaga. A da je hifz (memo-zrisanje cjelog Kur’ana), posebna blago-dat i privilegija koja za sobom povlači i posebnu odgovornost, ali i tešku ka-znu, ukoliko ne bude upotrijebljena na ispravan način, govori hadis u kojem je hafiz (koji je pronevjerio od Allaha dati mu emanet) svrstan u grupu ljudi s kojima će biti potpaljena džehennem-ska vatra? Razmislimo dobro o ovome: neko ko bi trebao biti na samom vrhu ahiretske vrjedonosne ljestvice, zavr-

šit će kao obično gorivo za Džehennem, samo zato štoje Kur’an uzeo kao sredstvo svog dunjalučkog probitka,a ne kao svjetlost i uputu,sebi i drugima.

Poseban problem u da-našnjoj percepciji Sunneta predstavlja minimiziranje ilinedovoljno posvećivanje pa-žnje njegovoj moralno-ljud-skoj dimenziji, iako je najve-ći dio Poslanikovih hadisa,kako onih verbalnih tako ipraktičnih, usmjeren upravo u pravcu kreiranja što bo-ljih međuljudskih odnosa u privatnom i javnom životu istvaranje što ugodnijeg druš-tvenog ambijenta. Na krajukrajeva, Poslanik, sallallahualejhi ve sellem, je kao jedan od najvaž-nijih ciljeva svoje misije istakao “usa-vršavanje (upotpunjavanje) plemenitih osobina kod ljudi.’’ (Buharija u ’ Edebu-l-mufredu, br. 273., Ibn Sa’d u Tabekat,tt1/192., Hakim, 2/613., Ahmed, 2/318i dr., šejh Nasirudin el-Albani ga jeocijenio dobrim u Es-Silsiletu-s-sahi-ha, 1/75.). On je također naglasio da će mu na Sudnjem danu biti najbližioni koji su imali lijepo ponašanje (kojisu se prema drugima lijepo ophodili), a lijepo ponašanje je temelj na kojempočivaju dobri međuljudski odnosi i međuljudska komunikacija. Kao kru-


na na sve to dolazi kur’anska sintagma milost svim svjetovi-ma’ koja Poslanikovoj, salla-’llahu alejhi ve sellem, misiji daje istinski moralno-ljudskiobol i promovira je kao op-ćecivilizacijsku i univerzalnuljudsku misiju. Isticanje mo-ralno-ljudskog aspekta Po-slanikove misije posebno se čini važnim u ovim danima u kojima iz različitih poli-tičkih, društvenih i vjerskih krugova na Zapadu, a sa jed-nim ciljem, dolaze najgnu-snije optužbe na njegov ra-čun, i umjesto da se ozbiljnoprihvati te zadaće i da svojimdostojanstvenim držanjemi civiliziranom reakcijom pokaže pravo lice islama i

njegov sveljudski karakter a samim time u pravom svjetlu predstavi svoga Poslanika, islamski ummet svojim ha-otičnim djelovanjem, paljenjem i de-vastacijom, ubijanjem nedužnih ljudi, pokazuje upravo suprotno. Onima kojinapadaju i upadaju u ambasade nemu-slimanskih država i ubijaju uposlenike tih ambasada, treba postaviti otvoreno pitanje: može li se Poslanikova ličnost,od nemoralnih nasrtaja, štititi i brani-ti brutalnim kršenjem njegovih jasnih zabrana, kao što je zabrana ubijanja onih kategorija nemuslimana s kojima muslimani imaju zaključene ugovore o

Razmislimo dobro o ovome:

neko ko bi trebao biti na samom vrhu

ahiretske vrjedonosne

ljestvice, završit će kao obično gorivo

za Džehennem, samo za to

što je Kur’an uzeo kao

sredstvo svog dunjalučkog

probitka, a ne kao svjetlost i uputu, sebi i

drugima.

zaštiti života, časti i imovine, i da li suuopće čuli za riječi Poslanika, sallalla-hu alejhi ve sellem: “Ko ubije mu’ahida(osobu s kojom muslimani imaju za-ključen ugovor o zaštiti), neće osjetitimiris Dženneta, a njegov miris se osjetina udaljenosti od četrdeset godina.’’ (Buharija, 2995).

Slamka spasa

Da li smo se ikada zapitali, ima linaše suodgovornosti u tome što na Za-padu, o Poslaniku i islamu, uglavnomvlada iskrivljen pogled? (Ovim pita-njem, ne želim, na bilo koji način, do-vesti u pitanje sramnu ulogu zapadnihpolitičara, crkve i filmskih umjetnika u širenju islamofobije, mržnje prema islamu i muslimanima, ona je očita ineupitna, i o njoj smo u našem časo-pisu u više navrata opširno pisali). Akokažemo da muslimani nisu doprinije-li stvaranju loše predstave o islamu, ida su mržnja i negativan stav prema islamu jedini i isključivi krivci za an-tiislamsko raspoloženje, onda nam se,samo po sebi, nameće jedno drugopitanje: kako okarakterizirati bombaš-ke napade u kojima većinom stradajunedužni civili, a koje, pod imenom dži-hada na Allahovom putu, provode ra-zličite militantne islamske organizacije,otmice i ubistva humantarnih radnika inovinara pod sumnjom da djeluju kaošpijunsko-obavještajni elementi u mu-slimanskim državama, što je jako teškodokazati, s obzirom da su upravo novi-

nari i razne humanitarne or-ganizacije bili ključni faktoru prenošenju pravih infor-macija iz ratom zahvaćenihpodručja i obima počinjenih zločina, napadi na ambasadezapadnih zemalja i ubijanjenjihovog osoblja, javni po-zivi na neslektivno ubijanje“nevjernika i njihovih po-magača’’, devastacija i palje-nje privatne i javne imovine prilikom demonstracija, i drugi oblici represivnog (de-struktivnog) djelovanja? Ne može li upravo, nešto od pobrojanog, poslužiti bolesnim zapadnim umovi-ma, različitih profila, kao alibi (“slam-ka spasa’’) u njihovoj prljavoj i nečasnoj misiji sataniziranja Poslanika islama, ali i kao dokaz opravdanosti straha od isla-ma i muslimana u onim objektivnijim zapadnim krugovima? Bez namjere da bilo koga uvrijedim, niti da ulazim u bilo čije motive, ali ne čini li nam se ap-surdnim da antizapadne demonstracijekoje se održavaju diljem svijeta u povo-du najnovijih ataka na ličnost Poslani-ka, sallallahu alejhi ve sellem, i pored svoje energičnosti, masovnosti, jedin-stvenosti i žestine, polučuju najmanjerezultata na lokalnom nivou, ustvari donose jako malo pozitivnih promjena u muslimanskim društvima, kako na vjerskom, tako i na političkom, eko-nomskom i socijalnom planu. Džamijesu i dalje prazne, moral ne može biti gori, stvara se sve veći jaz između bo-

32

gatih i siromašnih, privile-giranih i zanemarenih, krše se osnovna ljudska prava, kriminal i korupcija uvukli su se u gotovo sve pore ži-vota, podjele, stranačenja i pocjepkanosti raznih vrsta dostigle su kriznu tačku. Istinska ljubav prema Posla-niku, ukoliko je ima, a sigu-ran sam da ima, morala bi stvoriti kritičnu masu onih koji će, jednako energično, masovno i iskreno, kao što to rade u izvanrednim situa-

cijama, pokrenuti inicijative za promje-nu takvog stanja.

Što se tiče globalnog plana, najbolji mogući odgovor na uvrede i blasfemi-ju bio bi pokretanje kampanja širokih razmjera s ciljem upoznavanja svjetske javnosti sa Poslanikovim moralnim i ljudskim vrlinama, prije svega kroz vlastiti primjer, a zatim i kroz ade-kvatne edukacijske programe kod nas i na Zapadu, javne tribine, seminare, konferencije na kojima bi se govori-lo o različitim aspektima Poslanikove ličnosti. Važnija stvar od ove, a ujed-no i naša obligatna obaveza, je da, kao njegov ummet i njegovi sljedbenici, na djelu pokažemo uzvišene islamske principe samilosti, solidarnosti, soci-jalne pravde, humanizma, tolerancije, odgovornosti, altruizma, samopožr-tvovanosti, korisnosti, jer ćemo samo tako opravdati ulogu “svjedoka protiv drugih naroda”, koju nam je Uzvišeni


Poslanik, sallallahu alejhi

ve sellem, je kao jedan od najvažnijih

ciljeva svoje misije istakao “usavršavanje

(upotpunjavanje) plemenitih

osobina kod ljudi.”

ljubivosti, makar se radilo o zakletim neprijateljima, kakvi su bili pojedini sljedbenici Knjige, koji su otvoreno nastupali protiv Poslanika i države ko-jom je upravljao. U tom smislu El-Eš’as ibn Kajs, radijallahu anhu, je ispričao sljedeći slučaj: “Između mene i jed-nog jevreja desio se spor oko zemlje, za koju je on tvrdio da je njegova, a ja da je moja. Odlučio sam, povodom toga, pokrenuti tužbu pred Poslanikom, sa-llallahu alejhi ve sellem, a kako je uo-bičajena sudska praksa nalagala da onaj koji tuži, svoju tužbu potkrijepi kon-kretnim dokazima, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je od mene tražio da iznesem svoje dokaze. Na moj odgovor da nemam dokaza, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se obratio jevreju sa zahtjevom da zakletvom potvrdi svoje vlasništvo nad zemljom. Pomalo izne-nađen ovakvim Poslanikovim gestom, u čuđenju sam upitao: ‘Allahov Posla-niče, zar ćeš mu tek tako dopustiti da se zaklete i nepravedno uzme imetak koji pripada meni?!’, međutim Posla-nik, sallallahu ‘aljehi ve sellem, se nije osvrtao na moju zamjerku. Povodom toga Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, je objavio: Oni koji obavezu svoju prema Allahu i zakletve svoje zamjenjuju ne-čim što malo vrijedi - na onome svijetu nikakva dobra neće imati, Allah ih neće ni osloviti, niti će na njih, na Sudnjem danu, pažnju obratiti, niti će ih očisti-ti - njih bolna patnja čeka. (Ali Imran, 77.).’’ (Buharija, 2285.). Poslanik, sa-llallahu alejhi ve sellem, se, uprkos či-

njenici da se pojedini jevreji, zbog zavi-sti i mržnje koju su gajili prema njemu i njegovim ashabima, nisu libili ni od najtežih oblika prevare, laži i falsificira-nja činjenica, što mu je El-Eš’as poku-šao svojom upadicom indirektno suge-rirati, ipak odlučio za jednaku primjenu zakonskih regulativa, na sve ljude, od kojih je posebno važna ona po kojoj je tužilac dužan iznijeti dokaz, a optuženi se, u korist svoje odbrane, zakleti, što je rijedak primjer pravde i pravičnosti pre-ma drugom i drugačijem, kojeg ćemo teško naći u drugim vjerskim tradicija-ma i kulturama. Štaviše, u cilju razbi-janja eventualnih pogrešnih predstava kod svojih sljedbenika i uspostavljanja jednakog vrjedonsnog kriterija, po ko-jem će se do Sudnjega dana suditi svim ljudima, bez obzira na njihovu religij-sku, etničku, rasnu pripadnost, politič-ki, ekonomski i društveni status, on je izrekao svoje poznate riječi: “Ko nanese nepravdu nemuslimanu, ili mu uskrati zakonom zagarantirano pravo, ili ga za-duži preko njegovih mogućnosti, ili mu nasilu nešto uzme, ja ću mu biti parničar na Sudnjem danu.’’ (Ebu-Davud, 3052. Vjerodostojnim ga je ocijenio El-Alba-ni u Sahihu-l-džami’, br. 2655.). Samo onaj ko je spreman, u ime pravde i vi-ših ideala, koristiti jednake aršine pre-ma svojim prijateljima i neprijateljima, istomišljenicima i protivnicima, kao što je to bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, može povesti čovječanstvo pu-tem njegovog prosperiteta, blagostanja i ovodunjalučke sreće.

33 5. oktobar - 19. zu-l-ka’de

Allah dodijelio: I tako smo od vas stvori-li pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik bude protiv vas svjedok. (Prijevod značenja, El-Bekara, 143.).

Jednaka prava za sve

S druge strane, želimo li se namet-nuti kao ozbiljan faktor na lokalnoj i globalnoj civilizacijskoj sceni, onda svakako moramo promijeniti svoj od-nos prema Poslanikovom Sunnetu, kao svojoj životnoj vodilji i obrascu, tako što ćemo, umjesto teoretiziranja i uzvi-kivanja velikih parola, konačno prio-nuti na posao i konkretnim društvenim angažmanom dokazati sebi i drugima da smo sposobni za najveće civilizacij-ske i ljudske poduhvate, kao što su to nekada bili naši slavni preci, i da rije-či (parole) koje izgovaramo nisu samo prazni slogani, nego iskrena obećanja koja prate još iskrenija i temeljitija dje-la. Kao podsticaj na tom putu mogao bi nam poslužiti kur’anski imperativ: O vjernici, dužnosti prema Allahu izvr-šavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!, kao i mnogobrojni pri-mjeri iz Poslanikovog života, koji ne-sumnjivo svjedoče važnost i ozbiljnost praktične implementacije usvojenih teorijskih načela, posebno načela etič-nosti, pravednosti, iskrenosti i istino-

34

Feljton: Tako se pobjeđuje očaj – (XIII dio)

Islamske teme

‘’Nema ni jednog vjernika, kojeg snađe nevolja, pa prouči Junusovu dovu: La ilahe illa ente subhanek, inni kuntu minez-zalimin’’, a da mu Allah neće uslišati dovu i izbaviti ga iz nevolje.’’ (Tirmizi). O, ti, kojem je zemlja postala tijesna zbog nevolje i iskušenja koje te je snašlo, uputi ovu dovu Allahu, dž.š., i nadaj se skorom i sigurnom izbavljenju iz nevolje

Piše: Sevla el-UdejdanPreveo i prilagodio: AbdusamedNasuf Bušatlić

Muhammed, sallallahu ale-jhi ve sellem, bio je milos-tiv i brižan učitelj svojim

ashabima. Bio je uporan u svom nas-tojanju da im poveća samopouzdanje,podigne moral i probudi ambicije. Iuspio je u tome.

Tako je on za Ebu Bekra, r.a., govo-rio: “Da sam ikoga uzeo za prisnog pri-jatelja, uzeo bih Ebu Bekra.”

Omeru, r.a., govorio je: “Tako miOnog u čijoj ruci je moja duša, nikada te šejtan nije sreo, a da nije krenuo dru-gim putem.”

Upozoravajući ashabe na Osmanov,r.a., ahlak i moral, rekao je: “Zar senećete stidjeti čovjeka kojeg se melekistide.”

Obraćajući se jedanput Aliji, r.a.,rekao mu je: “Ti si kod mene na ste-penu na kojem je Harun, a.s., bio kodMusaa, a.s., s tom razlikom što poslijemene nema poslanika.”

Sa’d ibn Ebi Vekasu je govorio ujednoj od bitaka protiv nevjernika:“Gađaj, gađaj, Sa’d, ti si mi umjestooca i majke!”

Za Zubejra, r.a., je kazao: “Svakiposlanik je imao svog pomoćnika (apostola), moj pomoćnik je Zubejr.”

Pokazujući ashabima na Ebu Ube-jdu, rekao je: “Ovo je povjerenik moga ummeta!”

Tako se odnosio i prema ostalimashabima, pa su ga oni toliko zavoljeli da su u svakom trenutku bili spremni žrtvovati svoje živote za njega.

Prenosi se da je šejh Ali et-Tantavigovorio: “Kada ti dođe neko ko želi da nauči gramatiku za tri dana, nipošto mu ne reci: ‘To je nemoguće!’, pa da mu ‘ubiješ’ volju i ambiciju, već ga podučavaj tako da mu omiliš gramati-ku kao nauku. Možda će, nakon toga, sam shvatiti da je to nemoguće, ali će se istinski predati učenju gramatike i neće odustajati.”

“Čovjek bez cilja je kaoj

lađa koja ne zna gdje će pri-stati, na kraju oboje udare u liticu.” (Tomas Karlajl).

“Istinski učenjak krčiput onome koji zna kud je krenuo.” (Ralf Emerson).

“Tvoje oči nisu ništa drugo do refleksija tvojih misli.” (Dr. Ibrahim Fekki).

Podizanje morala kodljudi rađa nadu, pa ne budi onaj koji sije očaj, beznađe i pesimizam oko sebe, već budi poput oblaka punog berićetne kiše, kojem se obraduje suha i zamrla ze-mlja.

Zarobljenik u utrobi ribe

Na području Iraka, bli-zu današnjeg grada Mosula, postojao je grad Niniva, čiji su stanovnici bili skrenuli s pravog puta i ogrezli u idolatriji i obožavanju kipo-va i raznih lažnih božanstava. Zbog toga im je Allah, dž.š., poslao poslani-ka Junusa, a.s., da ih poziva u tevhid, u vjeru u jednog Boga, a da ostave po-liteizam i obožavanje kipova koji niti štete niti koriste ljudima. Međutim, oni su odbili njegov poziv i ustrajavali su u svom idolopoklonstvu. I ne samo to, već su Junusa, a.s., utjerivali u laž, ismijavali ga i na razne načine vrijeđali. Junus, a.s., je bio zabrinut i tužan zbog odbijanja njegovog naroda da prihvate

poziv u vjeru u jednog Boga, pa mu jeAllah, dž.š., objavio da obavijesti svojnarod da će ih Allah kazniti zbog nji-hovog nevjerstva i inata.

Junus, a.s., je narod upozorio na ka-znu koja im se sprema, a onda je, srditna njih, napustio Ninivu bez dozvoleAllaha, dž.š. Nakon što je napustio svojnarod otišao je na obalu mora i ukrcaose u lađu koja je bila puna putnika. Ne-dugo zatim, zaduvao je jak vjetar, morese uzburkalo, a njegovi, poput brda ve-liki valovi, udarali su u lađu i zamaloje bili prevrnuli i potopili. Pošto je lađa

bila pretovarena, ljudi su ba-cali neke stvari u more ne bili olakšali lađi plovidbu. Nito nije pomoglo. Valovi sui dalje udarali u lađu i no-sili je čas desno, čas lijevo, ibilo je pitanje trenutka kadće se ona prevrnuti. Tada su putnici donijeli odlukuda iz lađe izbace “teret”u ljudskom obliku koji jemožda bio uzrok toj nesreći.Odlučili su bacati kocku, pa na koga kocka padne, on ćebiti bačen u more. Prvi putje kocka pala na Junusa,a.s., ali su ljudi odbili da ga bace u more, jer su na njemu primijetili tragovesavršenog morala i lijepog ponašanja, pa su odlučilibacati kocku po drugi put.I drugi put je kocka pala na Junusa, a.s. Onda su odlučili

baciti kocku još jednom, pa ako i trećiput kocka padne na njega, onda će ga baciti u more. I treći put je kocka pala na Junusa, a.s., nakon čega je on samustao i bacio se u more. A u moru ga je čekao ogromni kit kojeg je Allah po-slao i naredio mu da proguta Junusa,a.s., ali da ne ošteti i ne polomi ni je-dan dio njegovog tijela, o čemu govoresljedeći ajeti: I Junus je bio poslanik.I on pobježe na jednu lađu prepunu i baci kocku i kocka na njega pade, i riba ga proguta, a bio je zaslužio prijekor.(Es-Safat, 139.-142.).

Ne može biti reformatorNe može biti reformator onaj ko nije spreman na žrtvu i odricanjeonaj ko nije spreman na žrtvu i odricanje


Prenosi se da je šejh Ali

et-Tantavi govorio: “Kada ti dođe neko ko

želi da nauči gramatiku za tri dana, nipošto

mu ne reci: ‘To je nemoguće!’,

pa da mu ‘ubiješ’ volju i ambiciju, već ga podučavaj

tako da mu omiliš

gramatiku kao nauku.”

35

I ko mu je tada naumpao i koga je Junus, a.s., spominjao i dozivao? Oca,

j p g j

majku, suprugu, djecu, braću? Ne, p jp j

već je Junus, a.s., ostao u utrobi ribe j p g j

veličajući Allaha, dž.š., i moleći Ga jj

da ga spasi i izbavi iz te nevolje, na šta jj

aludiraju ovi ajeti:g pg

I Zunnunu se, kada j

srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti, j jj j

pa poslije u tminama zavapi: “Nema p g

boga, osim Tebe, hvaljen neka si!, a ja p p j pp p j p

sam se zaista ogriješio prema sebi!” odaz-g j j

vasmo i tegobe ga spasismo; eto tako Mi g j pg j p

spasavamo vjernike.g g pp

(El-Enbija, 87.-88.). Nakon toga, Allah je naredio p j jj

kitu da izbaci Junusa, a.s., na obalu g jg j

mora, na kojoj je izrasla vriježa tikve čiji su veliki listovi štitili Junusa, a.s.,

j j j jj j j

od sunčevih zraka i nesnosne vrućine. j

O tome Kur’an veli: I Mi ga izbacismona jedno pusto mjesto, a on je bio bolan,

g

i učinismo da iznad njega izraste vriježa j p j jj

jedne tikve. (Es-Safat, 145.-146.). Za-j g jj g

tim ga je Allah, dž.š., poslao njegovom j

narodu da ih obavijesti da im je Allah g j p j gj p j g

oprostio, nakon što su se pokajali kada j jj j

su ugledali crne oblake u kojima je bila p p jp j

kazna. Junus, a.s., se vratio u Ninivu, g j j

obavijestio je svoj narod da im je Allah, dž.š., uslišao dove i primio tevbu, i oni

j j j jj j j j

su svi, do posljednjeg, postali vjernici. pp

U Kur’anu stoji: I poslasmo ga stotini j g p jp

hiljada ljudi, i više, i oni povjerovaše, j p g

i njima dadosmo da do roka određenog j j p jp j

požive. (Es-Safat, 147.-148.). Allah, g

dž.š., je u Kur’anu pohvalio poslan-pp

ika Junusa, a.s., objavivši: j pj

I Ismaila i p

El-Jese’a i Junusa i Luta - i svima smo j

prednost nad svijetom ostalim dali. (El-En’am, 86.). Muhammed, sallallahu p j

alejhi ve sellem, rekao je da će Allah otkloniti nevolju od onoga ko u tom

j jj j

stanju bude učio Junusovu, a.s., dovu. j gj g

On je u jednom svom hadisu rekao: j

“Nema ni jednog vjernika, kojeg snađe j jj j

nevolja, pa prouči Junusovu dovu: j g j j gj g j j

La ilahe illa ente subhanek, inni kuntu

j p pj p p

minez-zalimin, a da mu Allah neće uslišati dovu i izbaviti ga iz nevolje.” (Tirmizi).

O ti, kojem je zemlja postala tijes-na zbog nevolje i iskušenja koje te je snašlo, uputi ovu dovu Allahu, dž.š., i nadaj se skorom i sigurnom izbavljenju iz nevolje.

Japanci ne poznaju riječ, nemoguće!

Godine 1950. Japan je bio potpuno uništen. U toku Drugog svjetskog rata Japan je, procentualno, izgubio više omladine od svih drugih nacija, dok su njihovi gradovi spaljeni i sravnjeni sa zemljom. Međutim, i pored toga, Ja-pan je smogao snage da sazove sastanak na koji su pozvani, osim državnog i političkog vrha, predstavnici i vodeći stručnjaci u industriji i obrazova-nju, kako bi napravili plan koji će im

omogućiti da se ujedine i da ostvare cilj koji bi im povra-tio nacionalni ponos i eko-nomski prosperitet. Na tomsastanku zaključili su da utom desetljeću, Japan mora postati vodeća zemlja u svi-jetu u proizvodnji tekstila. Iostvarili su taj cilj.

1960. godine upriličilisu novi sastanak na ko-jem je postavljeno samojedno pitanje: šta je našcilj u ovom desetljeću?Na kraju su zaključili da im je cilj da postanu vodeća država u prozvodnji čelika. Japanci su sebizacrtali nemogući cilj! Zašto je to bionemogući cilj? Zato jer Japan nema prirodnih nalazišta i resursa, ni uglje-na, ni nafte, ni željezne rude, zbog čega su bili primorani da uvezu prirodnimaterijal i sirovine hiljade kilometara daleko od njihove države, zatim da izgrade fabrike za proizvodnju čelika,da proizvedu prvoklasni čelik koji ćeonda opet izvoziti hi ljade kilometara daleko od Japana i prodavati ga pokonkurentnim cijenama. Apsolutnonemoguć san, zar ne!? Međutim, oni senisu osvrtali na ono što ne posjeduju(prirodne resurse i rudnike), već su seoslonuli na ono što posjeduju, a to jejaka volja i želja za radom i napretkom.I ostvarili su i taj cilj.

Godine 1970. upriličili su i trećisastanak na kojem je zaključeno da u tom desetljeću Japan treba postativodeća svjetska država u proizvodnjiautomobila. I postao je! A 1980. go-dine odlučili su da postanu vodeća sv-jetska sila u proizvodnji kompjutera idruge elektronike. I postali su!


Eto, to se zove čarobnizov ciljeva i jasna vizija za sve! Zato odredi svoj cilj i budi snažan i postojan dok taj cilj i san ne pretvoriš u stvarnost.

Tako to rade pravi reformatori

Imam Muhammedibn Abdul-Vehab rodio se 1115. godine po Hidžri. Vrlo rano je naučio Kur’an napamet, nakon čega se

posvetio studiranju islamskih nauka pred svojim ocem, šejhom Abdul-Vehabom ibn Sulejmanom. Kada je postao puno ljetan obavio je hadž i tu priliku je iskoristio da se, u haremu Ka’be, sretne s mnogim islamskim učenjacima. Nakon toga optutovao je u Medinu gdje je nastavio svoje studi-je pred najvećim učenjacima Medine, u to vrijeme. Iz Medine je otputovao u Irak, tačnije u Basru u kojoj je slu-pao predavanja najpoznatijih iračkih učenjaka. Osim što je u Basri učio i slušao predavanja drugih učenjaka, on je i javno iznosio i proklamirao svoje stavove, pozivajući ljude da se vrate tevhidu, odnosno izvornoj is-lamskoj akidi na kojoj su bile prve generacije muslimana. Govorio je da je obaveza muslimana da uzimaju vjeru iz dva glavna islamska izvora, Kur’ana i Sunneta, a da ne slijede no-votarije, neprimjerene interpretacije islamskog vjerovanja i kojekakve običaje.

Iz Basre se vratio u rodni krajHurejmel, a onda je otišao u grad Ujejnu čiji je emir ili namjesnik u to

Podizanje morala kod

ljudi rađa nadu, pa ne budi

onaj koji sije očaj, beznađe i pesimizam oko sebe, već budi poput oblaka

punog berićetne kiše, kojem se obraduje suha i zamrla zemlja.

vrijeme bio Osman ibn Muhammedibn Ma’mer. On je šejha Muhamm-eda ibn Abdul-Vehaba lijepo primioi rekao mu: “Pozivaj javno u Alla-hovu vjeru, a mi ćemo te pomoći.”Pokrajina Nedžd, prije nego je šejhMuhammed ibn Abdul-Vehab počeosvoje da’vetsko djelovanje, bila jeogrezla u različitim oblicima širka,ljudi su obožavali razno “sveto”drveće, kaburove samozvanih ev-lija koji su u stvari bili obični ah-maci i seoske varalice. Pokrajinom setakođer bio proširio sihr i vračanje,nemoral i razvrat su sve više uzimalimaha, a pored svega toga, mnogiljudi su upućivali dove džinima išejtanima, tražili od njih pomoć,prinosili im žrtve kako bi ih umilos-tivili, kao i mnoge druge vrste širka izabludjelog vjerovanja.

Šejh Muhammed ibn Abdul-j g j j

Vehab je, još od rane mladosti, sveto svojim očima gledao, pa je, nakondugogodišnjeg školovanja, ustao da seodlučno suprotstavi tim novotarijama i da poziva ljude u ispravnu akidu,utemeljenu na Kur’anu i Sunnetu.Bio je svjestan da je to težak put, kojizahtijeva strpljivost i odricanje i koji ćedonijeti mnoge probleme i iskušenja. Spodučavanjem ljudi počeo je u Ujejni,odatle je slao pisma ulemi da ga podržeu njegovoj nakani i da se uključezajedno s njim u ovu hairli misiju.

Mnogi učenjaci iz Nedžda, Jeme-na, Mekke i Medine, odazvali su senjegovom pozivu, a mnogi su to od-bili i osudili njegovu ideju i postupke.Pedeset godina je šejh Muhammed ibnAbdul-Vehab ustrajavao u svojoj borbi

i pozivanju ljudi u vraćanjeizvornom islamu i u svojojda’vi je ostvario ogromnerezultate. Mnoštvo mus-limana se vratilo u okriljeispravne akide, ostavili sunovotarije i zablude i timeiznova proširili svjetlo is-lama, na Arapskom po-luotoku i šire. Mesdžidi subili puni onih koji su željelida uče vjeru, da uče Kur’ani Sunnet. I nakon njegovesmrti, 1206. godine po Hidžri, njegovi potomci i njegovi mnogobrojni učenici nastavili su sa da’vom. Muhammed ibn Abdul-Vehab je doživio mnogo-brojna iskušenja na tom putu i velike probleme su mu pravili kolovođe no-votarija i njihovi sljedbenici. Međutim, on nije očajavao, nije gubio nadu, niti je i jednog momenta odustao od ple-menite misije, poziva ljudi u vraćanje izvornom islamu i čišćenja ljudskih mozgova od raznih natruha širka i no-votarije.

Neka se Allah smiluje ovom ve-likom alimu i mudžahidu, koji je mus-limane naučio neizmjernom dobru, i koji je bio primjer strpljivosti i žrtve za Allahovu vjeru.

Izgorjela koliba bila je znak za spašavanje

Svako putovanje morskompučinom nosi sa sobom neizvjesnost. Nikad se ne zna kad će se more uz-joguniti i početi praviti probleme onima koji njime plove u lađama i brodovima. Tako je bilo i sa lađom

36

iz ove priče. U jednom tre-nutku je puhnuo jak vjetar i potopio lađu i putnike koji su bili u njoj. Samo neki od putnika uspjeli su se spasiti. Jedan od njih je i čovjek s kojim su se valovi poigra-vali dok ga nisu izbacili na obalu, na jedno pusto i njemu nepoznato ostrvo. Izvjesno vrijeme je ležao onesviješćen i nepomičan na obali mora, a kada se os-

vijestio i shvatio gdje se nalazi, mo-lio je Allaha da ga spasi iz te nevolje. Nekoliko dana je sam boravio na tom ostrvu. Hranio se raznim plodovima s drveća i zečijim mesom koje je uspio uloviti, a vodu je pio sa obližnjeg po-toka. Spavao je u maloj kolibi koju je napravio od pruća, da ga noću štiti od hladnoće, a danju od vrućine. Jedan-put je, želeći spremiti ručak, naložio vatru pored kolibe i stavio hranu da se kuha, a on je otišao sabrati još drva. Međutim, kad se vratio dočekao ga je zapanjujući prizor. Vatra se proširila i zahvatila njegovu kolibu od pruća i u pepeo je pretvorila. Kad je to vi-dio, nekontrolirano je počeo vikati i urlati: “Zašto, Bože, ovo? Ja na ovom dunjaluku ništa nemam i usamljen živim na ovom mjestu, a evo sad mi je i koliba u kojoj spavam izgorjela. Zašto, Bože dragi, mene snalaze ova silna iskušenja?!” Nakon izvjesnog vremena, skrhan od tuge, umora i gladi, zaspao je. Kada se probudio čekalo ga je novo iznenađenje. Ugled-ao je lađu kako se približava ostrvu i ljude koji su mu mahali rukama da


Eto, to se zove čarobni zov

ciljeva i jasna vizija za sve! Zato odredi svoj cilj i

budi snažan i postojan dok taj cilj i san

ne pretvoriš u stvarnost.


se ukrca u lađu. Bio je izvan sebe od sreće. Kada se ukrcao u lađu upitao je ljude koji su došli po njega: “Kako ste znali da sam ja ovdje?” Odgovorili su: “Ugledali smo vatru i dim i znali smo da je tu neko u opasnosti, pa smo evo došli.” Neka je slavljen Onaj koji zna stanja ljudi i mjesta na kojima se nalaze! Neka je slavljen Onaj u čijoj ruci je odredba svega, onoga što zna-mo i onoga što ne znamo! Zato, kada te snađu iskušenja, ne boj se, samo čvrsto vjeruj u Allaha i budi siguran da se u svemu što te snađe krije mu-drost makar je ti ne razumio, i imaj lijepo mišljenje o svome Gospodaru. Čak i onda kada ti se zapali koliba, znaj da je to dobro za tebe i da je to znak da će te Allah spasiti sa pustog otoka i poslati onoga ko će te odvesti tvojoj kući.

Od običnog vojnika do akademika

On je rođen 1354. godine po Hidžri i kao svako drugo dijete iz tog kraja, odrastao je pokraj zelenih brda i livada slušajući gukanje golubova i poj slavuja.

Njegovo djetinjstvo bilo je ograničeno na čuvanje ovaca koje je posjedovao njegov otac, a i opće pri-like su bile takve da nisu bili stvore-ni uvjeti za veću naobrazbu. Naš junak je pohađao seosku školu ili mekteb u kojem je naučio dva džuza Kur’ana (jedan džuz je 20 stranica), osnove čitanja i pisanja i zadovoljio se tim stepenom naobrazbe, a onda je, 1370. godine po Hidžri, otišao u vojsku.

Dakle, kad je primljen u vojsku kao profesionalni vojnik, imao je samo os-novno obrazovanje ili osnovnu školu.

To je ono malo znanja što je “zahva-tio” u seoskom mektebu, ali je njegova duša bila željna znanja i učenja, uprkos činjenici da je bio zaposlen i zauzet obavezama na radnom mjestu, jer je shvatio da se veliki ciljevi ne mogu dostići samo pustim željama i emo-cijama, već se mora uložiti trud i biti spreman na žrtvu i odricanje na putu traganja za znanjem.

Upoznao je svoga oca sa svojom željom za naukom i spremnošću da spoji i kombinira posao vojnika sa studiranjem. Bio je to težak izbor, ali je on u njemu osjećao slast i pose-ban užitak, jer je on predstavljao ostvarenje njegovog sna i izazov da ide naprijed i teži visinima. Ponekad mu se dešavalo i to da je ispit pri-premao duboko u noć pod uličnim svjetlima, sve dok ga umor i san ne bi savladali.

Godine 1376. po Hidžri, junak naše priče je donio hrabru odluku koja je označila i otvorila novu stranicu u njegovom životu, podnio je ostavku na vojnu službu i potpuno se posvetio učenju.

Najprije je otišao u Šakru da upiše koledž, nakon kojeg je up-isao Fakultet islamskih nauka u Rijadu, 1382. godine po Hidžri. I pošto prilike uvijek traže one koji ih zaslužuju, on je izabran za učitelja na koledžu iako je tada bio na drugoj godini studija. U isto vrijeme je bio i učitelj i učenik, i u istoj torbi je nosio knjige sa studija i kontrolne radove

učenika iz koledža. Nakon toga je obnašao dužnost direktora koledža u Nedžranu, a kada je završio studij na fakultetu u Rijadu, želio je da nas-tavi studiranje, pa je na Univerzitetu El-Azhar u Kairu upisao i uspješno završio postdiplomski studij, a zatim odbranio i doktorat. Godine 1393., nakon što je ostvario svoj san i napo-jio žednu dušu znanjem za kojim je tragao, vratio se u rodni grad.

Odmah je imenovan za profesora na Fakultetu islamskih nauka na Kat-edri tefsira i kur’anskih znanosti, a u isto vrijeme se posvetio pisanju knji-ga. Nakon toga izabran je za direk-tora biblioteke na Univerzitetu Imam Muhamed bin Saud, zatim na mjesto dekana Islamskog fakulteta u Ebhi i članom Medžlisi-šure. Održao je ve-liki broj predavanja, seminara i večeri islamske književnosti i poezije, unutar i izvan Kraljevstva. Autor je dvanaest knjiga od kojih su neke naučnog kara-ktera, neke zbirke poezije i autobio-grafija.

Da zaključimo. U dvadeset i drugoj godini on je bio obični vojnik, a onda je počeo da ostvaruje svoj san uprkos svim preprekama i poteškoćama. Nije se pokolebao i nije stao. Na koncu kon-ca, ne bi ni počinjao da je ikada pomis-lio stati na putu do svog cilja.

On je Zahir ibn Avad el-Almai, saudijski pisac i poznati akademik.

Nadam se da će ova priča inspira-tivno djelovati i barem malo pobuditi entuzijazam, posebno kod omladine koja je sklona očajavanju i pored toga što im je danas sve dostupno i na doh-vat ruke.

38

Razmišljanja

Islamske teme

Neki od nas imaju svakako želju da uspostave divan odnos s Kur’anom, ali im je on, nažalost, dosadan, težak za razumijevanje i težak za čitanje. Mi smo navikli na kratke statuse i virtualno komuniciranje, MSN, chat. Mi preferiramo emoticone i slike koje oduzimaju dah. Mi dajemo prednost stvarnim ljudima, izmjeni riječi i prijateljskih osjećaja – ili, ako ništa, makar Facebook prijateljstava. Čak, mnogi od nas nikako ni ne poznaju ljude koje dodaju za prijatelje na Facebooku

Piše: Nedim Botić

Mnogi muslimani su, manjeili više, ovisni o Facebo-oku. Provjeravamo naše

accounte opsesivno, čak i više puta dnevno. Ponekima je odlazak na Fa-cebook postao rutina, posljednja stvar koju učine pred spavanje, i prva čim seprobude; kad se ljudi “uloguju”, vrije-me prosto leti, i osjetimo navalu zado-voljstva i ispunjenosti.

Ali koliko nas ima sličan odnos,ma i bilo koliko kakav odnos – sKur’anom? Allahova Knjiga je tran-sformisala alkoholičare, zulumćare,ljude koji su sahranjivali vlastitu djecuu najbolje ljude koji su ikada živjeli,u pozivače u dobro, branitelje potla-čenih, njihova srca se se s Kur’anomrazmekšala, i oni su se predali ibadetuStvoritelju. Ukoliko je ta Knjiga doni-jela mir srcima i slobodu dušama kojesu bile okovane u slijeđenju vlastitihstrasti, bez sumnje može i nama pomo-ći i ukloniti naše probleme i brige. Me-đutim, jedna od stvari koje utječu da

lijek za naše stanje ne prona-lazimo u Kur’anu je svakakoto što smo u našim životima mnogim stvarima dali pred-nost u odnosu na Kur’an.

Neki od nas imaju svaka-ko želju da uspostave divan odnos s Kur’anom, ali im jeon, nažalost, dosadan, težak za razumijevanje i težak za čitanje. Mi smo navikli na kratke statuse i virtualnokomuniciranje, MSN, chat.Mi preferiramo emoticone i slike koje oduzimaju dah. Mi dajemo prednost stvar-nim ljudima, izmjeni riječii prijateljskih osjećaja – ili, ako ništa, makar Facebook prijatelj-stava. Čak, mnogi od nas nikako ni ne

p j j

poznaju ljude koje dodaju za prijateljena Facebooku.

U stvarnosti, sve ono što mi želimoi volimo, to nam Kur’an već nudi. Sto-ga je potrebno da promijenimo načinna koji gledamo na Kur’an: moramo ga uzeti za vrhunac našeg života, našeg stalnog saputnika, našu utjehu.

Početak promjene našeg odnosaspram Kur’ana

Šta je to što ima Facebook, ilidrugi oblici medija zbog čega im se iznova stalno vraćamo, pa i više puta dnevno? Da li je to stalna promjena,

čitanje novih statusa ili pro-nalazak novih slika? Da li je to zbog osjećaja da neštovrijedimo ako neko lajka ilikomentariše naš status? Da li je to zbog povezanosti s ljudima, ili jednostavno jernemamo ništa pametnije da radimo? Koji god da je vašrazlog zbog kojeg se vraćate,potrebno je da budete iskre-ni prema sebi i identifi cirate ga. Nakon toga, uzmite tajrazlog i primijenite ga na Kur’an; pronađite u Kur’anunešto što će vam pružitiidentičan osjećaj ispunjen-osti.

Kada, npr., u Kur’anu učimo ajeteo poslanicima, kada čitamo o mu-kama kroz koje su prolazili dok susvoje narode pozivali istinskom Bogu,nastojmo da razumijemo ta kazivanja u njihovoj pravoj slici. Zamislimo setad na tom mjestu, vidimo to naselje,ljude, njihove nastambe. Hilja de slika pred nama su, jer s Kur’anom vrijemenije prepreka. Zar to nije uzbudljivijeod statusa: “Evo me u gradu na kahvi,druga mi je danas”?

Kur’an obiluje dijalozima. Isa, a.s.,nešto kaže, odgovore mu njegovi sljed-benici ili narod, Musa, a.s., nešto kaže,faraon uzvrati. Usporedimo živost isnagu tih rasprava, ljepotu izraza i us-poredimo to s nivoom i “uzbudljivim”

Zamijenimo FZamijenimo Facebook acebook učenjem Kur’anučenjem Kur’anaa


U stvarnosti, sve ono što mi

želimo i volimo, to nam Kur’an

već nudi. Stoga je potrebno da promijenimo način na koji gledamo na

Kur’an: moramo ga uzeti za

vrhunac našeg života, našeg stalnog

saputnika, našu utjehu.

39

razgovorima na Facebooku, koji se svode na ponavljanje uvijek sličnih fra-za: “Kako si? Šta ima? Evo me. Ne pitaj

p j j j

me kako sam, kako ću i biti!?”Ponekad nam je Facebook zanim-

ljiv jer nam pruža mogućnost da razg-ovaramo s prijateljima, komentarisa-nja i lajkanja statusa. Pa potrudimo se da Facebook zamijenimo s Kur’anom, jer nam Kur’an pruža mogućnost da komuniciramo s Allahom Milostiv-im. Kada učimo Kur’an i želimo da “lajkamo” nešto recimo elhamdulil-lah! Ako hoćemo da “komentarišemo” neki ajet, podignimo ruke i proučimo dovu! Na taj čin dobijamo sevape i milost kao nagradu. Umjesto da gu-bimo vrijeme, na ovaj način jačamo našu “konekciju” s Onim Koji sve čuje i sve zna!

Kur’an – naš najbolji prijatelj

Često, kada smo tužni ili usamljeni,kada pucamo od sreće ili uzbuđenja, mi to objavimo na internetu, želeći da naše osjećaje podijelimo s drugima. Da, sveje ljepše i lakše kad se s bliskima dijeli. U stvarnosti, ljudi se prema Facebooku odnose kao prema najboljem prijatelju; posjećujemo ga i “selamimo” često. Evo nam prilike da zamijenimo tu vezu s jednom drugom: hajde da nam Kur’an bude NAJBOLJI PRIJATELJ. Sami sebi počnimo govoriti: “Kur’an je moj najbolji prijatelj.”

Sjetimo se kako se odno-simo prema našim najboljimprijateljima, kako želimo da sečujemo s njima, da izađemo ušetnju, kako dijelimo njihovebrige i sreću, smijeh i suze.Kada imamo neki problem,tu osobu zovemo i znamo da će nam se javiti i biti uz nas.

Sad, prenesimo to ra-zumijevanje prijateljstva na naš odnos spram Kur’ana.Ako uzmemo Kur’an za naj-boljeg prijatelja, žurit ćemoda ga dodirnemo ako je bli-zu, spremni da ga čujemo šta nam ima za reći od koristi,blagodati i sreće. Ako smo tužni, u prob-lemima, pohrlit ćemo našem najboljemprijatelju, staviti ga blizu srca, otvoriti ga i učiti, utjehu pronaći u riječima našeg Tvorca koje se odnose baš, baš na nas.Kada smo puno sretni, u životu smonešto ostvarili, posao dobili, ozdravili,vjenčali se, dobili dijete, sreću našu dije-limo s najdražim našim, uzmemo ga iučimo, znajući da se vraćamo OnomeKoji nam je podario sve te blagodati.

Šta da radim da mi Kur’an pružisreću?

Nijedno prijateljstvo ne može op-stati bez brige i truda. Ako nam jeKur’an najbolji prijatelj, moramo uzetina sebe obavezu da izgradimo ispravan


odnos s njim. Pravi prijateljse ne stječe preko noći; isti je slučaj s Kur’anom. Kako budemo popravljali odnosspram Kur’ana, ustvari mipoprav ljamo i naš odnosspram našeg Stvoritelja Koji čuje naše dove i pozna našeželje. A zar to nije san svak-og vjernika i vjernice, zar tonije najveća želja svih nas? I svakako je to veći uspjeh od bespotrebne komunikacije s nepoznatim osobama preko interneta.

Postavimo sebi za ciljda SVAKI DAN proučimo

određeni broj stranica Kur’ana, bez obzira na sve okolnosti. Potrudimo se i da svakako pročitamo prijevod značenja, kao i tefsir ajeta koje učimo. Radimo to svakodnevno i konstatno, bez obzira bilo to 20 stranica ili samo jedan ajet, jer nas je Poslanik, s.a.v.s., podučio da su najbolja djela ona u kojima smo us-trajni, pa makar ona bila i mala.

Facebook je samo SREDSTVO za komunikaciju, nemojmo da nam post-ane CILJ i da preraste u ovisnost koja ne donosi skoro nikakve koristi u našeživote. Vratimo se Allahovoj Knjizi,našem NAJBOLJEM PRIJATELJU.Zamijenimo želju da nam prijatelji laj-kaju statuse na Facebooku, s željom da Uzvišeni bude zadovoljan s nama. To je investicija za dunjaluk i ahiret.

Facebook je samo

SREDSTVO za komunikaciju, nemojmo da nam postane

CILJ i da preraste u

ovisnost koja ne donosi

skoro nikakve koristi u naše

živote. Vratimo se Allahovoj

Knjizi, našem NAJBOLJEM PRIJATELJU.

40

Razmišljanja

Islamske teme

Svako od nas, koga je Allah, dž.š., počastio mogućnošću da zaista bude slobodan, bez stege nevidljivih okova savremenog ropstva, ima priliku da “kupi“ svoj džennet i svoju eksluzivnu bočicu napuni mirisom, tako što će skinuti okove svome bratu dužniku, tako što će interese i potrebe zajednice staviti ispred ličnih interesa, i tako što će svojom intelektualnom plodnošću osvajati medijski prostor i na pozitivan način utjecati na kreiranje svijesti društva.

Piše: Selma El Hadž Ahmad

V eć pri samoj pomisli na VV riječ rob, prva asocijacija VVnas vodi u daleku prošlost,VVu vrijeme robovlasničkog društva,koje je bilo koncipirano na odno-su gospodar – rob, unutar kojeg surobu bila oduzeta sva ljudska prava i smatran je vlasništvom drugog čo-vjeka – gospodara.

S druge strane, moderna društva koja teže poštivanju, unapređenjui zaštiti osnovnih ljudskih prava iuspostavljanju jednakosti među lju-dima, ne ostavljaju prostora da se ostatusu roba promišlja u kontekstudanašnjeg vremena.

Ako dublje analiziramo način ži-vota savremenog, slobodnog čovjeka,za kojeg je ropstvo samo stvar dalekeprošlosti, možemo li sa sigurnošćutvrditi da i mi nismo robovi u okovi-ma modernog doba, a da toga nismoni svjesni?!

Materijalna ovisnost

Ljudska težnja da se ide u korak svremenom, koja iz dana u dan nameće sve više standarde, okovala je ljude ne-vidljivim okovima i na suptilan način ograničila njihova i prava i slobode.

Zar u materijalnoj ovisnosti sa-vremenog čovjeka, koju možemo sa-gledati, primjerice, kroz kreditna, ili zaduženja druge vrste, uvjetovanošću napretka na društvenim i kadrov-skim ljestvicama političkom podob-nošću, te agresivnom utjecaju medi-ja na oblikovanje ljudske svijesti, ne prepoznajemo elemente robovlasničkog društva u jednoj suptilnijoj formi?!

U borbi za rješavanjemosnovnih egzistencijalnih pitanja, ljudi su prinuđeni pribjegavati kreditnim ili drugim zaduženjima, čime se stvara privid lagodnog života, u kojem se i dalje teži visoko nametnutim ži-votnim standardima.

Bez obzira da li se radio hipotekama na stambene objekte, kreditnim kartica-ma za kupovinu, zajmovi su ciljano stvoreni da potiču kupovinu, opterećuju nas dugovima, ili drugim rije-čima kazano, pružaju nam mogućnost da živimo život bez pokrića.

Sve se to ostvaruje uzpomoć medija, koji nas kroz različite reklame uvjeravaju da trebamo kupiti određene proizvode, čak i onda kada to sebi ne možemo priuštiti, a mi, preokupirani borbom za što većom zaradom i nametnutim dugovima ne-mamo vremena da zastanemo i razmi-slimo o svemu ovome.

Mediji imaju ogromnu moć u ma-nipulaciji širokih narodnih masa, oni nam kreiraju stvarnost, određuju šta je to što je prihvatljivo u društvu, a šta nij e, šta je to moderno i popularno, i kroz ponuđene programske sadržaje nude iskrivljenu sliku o prioritetima i vrijednostima kojima čovjek treba te-žiti u životu.

O ukusu glazbenih žanrova kojise promoviraju i kojima se daje ogro-man medijski prostor suvišno je igovoriti, a ljudi, posebno omladina,povode se i prepuštaju nametnutimtrendovima da bi se osjećali “pri-hvaćeno”. Sve ovo vrijedi i za modu,kuće, automobile i druge materijalnestvari kojima težimo, jer vjerujemoda ćemo time sebi priskrbiti sreću izadovoljstvo.

U ovakvim okolnostima namećese pitanje koliko je savremeni čovjek uistinu slobodan i u čemu je razlika u

odnosu na roba sa početka ove priče?!

Iz razloga što danas ne-mamo vidljivih okova i bi-čevanja, i zbog postojanja vrlo suptilne strategije ko-jom nas drže u pokornosti,od posebne je važnosti da znamo prepoznati situaci-je u životu, kada neko nadnama ima potpunu kon-trolu, čime nam, malo pomalo, uzima i ono malo slo-bode što nam je ostalo.

Ljudski um je danassputan okovima modernog ropstva, toliko, da više niprilikom izbora običnog artikla u prodavnici nismosigurni da je to uistinu našizbor, odnosno da nam nijenametnut kroz različite me-dijske kampanje, pa akotome dodamo činjenicu da su nam i proporcije tijela

već unaprijed određene i propisane,zaista je upitno koliko imamo prosto-ra za vlastiti izbor.

Sloboda je u vjeri

Jedini način da se čovjek oslo-bodi tih nevidljivih okova jeste da u vjeri pronađe smisao i svrhu svoga postojanja.

Činjenica je da su se ljudi danasj j

udaljili od vjere i temeljnih vjerskihpropisa, tako da je umjerenost, kojuislam zagovara, nespojiva sa stalnimstremljenjem da se dostigne što višistupanj nametnutih, prolaznih -dunjalučkih standarda.

Skinimo okove Skinimo okove modernog ropstvamodernog ropstva


Islam je vjera i ljepote i čistoće, što znači da su

obje ove stvari u islamu i poželjne i

pohvalne, ali ne na način da čovjek robuje

isključivo ljepoti tijela

i modnim trendovima

i daje joj prednost u odnosu na

ljepotu i čistoću duše

41

A dostizanje tih visokih, nametnu-tih dunjalučkih standarda nije svrha

jj

našeg postojanja na ovome svijetu, jer smo svi samo putnici, koji

g p j j

treba da teže Allahovom za-p jp

dovoljstvu.To ne znači da u islamu

nije pohvalno biti ambicio-zan, sticati imetak, postav-ljati i ostvarivati visoke ci-ljeve, naprotiv, Allah, dž.š.,je ljudima, koje je počastioimetkom, znanjem i drugimblagodatima na ovome svije-tu, dao ujedno i iskušenje usvemu tome, da bi provjerioda li će Mu na tim blagoda-tima biti zahvalni i pokorni,i da li će u poklonjenom du-njalučkom bogatstvu voditiračuna da se ispoštuje islam-ski princip brige za komšiju,koji je možda gladan.

Nadalje, islam je vjera iljepote i čistoće, što znači da su obje ove stvari u islamu ipoželjne i pohvalne, ali ne na način da čovjek robuje isklju-čivo ljepoti tijela i modnimtrendovima i daje joj pred-nost u odnosu na ljepotu i čistoću duše.

Ljepotu i čistoću duše možemo uporediti sa lijepim mirisom koji ne gubi svoju draž time što je upakovan u estetski, manje lijepu bočicu, dok s druge strane, u lijepo dizajniranoj am-balaži možemo imati otrov, što najsli-kovitije pojašnjava ovo o čemu govori-mo.

Vjerničke duše trebaju težiti, prije svega, da imaju najljepše mirise koje će pakovati u ekskluzivne ambalaže, jer samo na ovakav način poredane stvari mogu imati originalan i vrije-dan proizvod.

Svako od nas, koga je Allah, dž.š., počastio mogućnošću da zaista bude slobodan, bez stege nevidljivih oko-va savremenog ropstva, ima priliku da “kupi” svoj džennet i svoju eksluzivnu bočicu napuni mirisom, tako što će ski-nuti okove svome bratu dužniku, tako što će interese i potrebe zajednice staviti ispred ličnih interesa i tako što će svo-jom intelektualnom plodnošću osvajati medijski prostor i na pozitivan način utjecati na kreiranje svijesti društva.

Kur’an je neiscrpna riznica, čije bo-gatstvo je univerzalna vrijednost pri-mjenjiva u svim vremenima, pa čak i za one stvari koje, površno gledajući, pripadaju dalekoj prošlosti, kao što je to slučaj sa ropstvom.

Zato, obaveza je svakog muslimana vjernika da u svome životu teži da bude slobodan čovjek, i kao takav, uzme sebi u obavezu da skine okove modernog ropstva svome bratu muslimanu.


Ljepotu i čistoću duše

možemo uporediti sa lijepim

mirisom koji ne gubi svoju draž time što je upakovan u

estetski, manje lijepu bočicu, dok s druge

strane, u lijepo dizajniranoj

ambalaži možemo imati

otrov, što najslikovitije pojašnjava ovo o čemu govorimo.

UNahli teku pripreme za početak drugog stepena ciklusa seminara “Probudite sreću u sebi” koji će

se održati od 8. oktobra do 24. decembra 2012. godi-ne. Prijava su bile otvorene do 5. oktobra!Pojam “pozitivna psihologija” obuhvata univerzalnevrijednosti, kao što su mudrost, humanost, radinost,pravednost, umjerenost, poštivanje sebe i drugih,konstruktivno razmišljanje, upornost, velikodušnost,integritet, transcen-dentnost i slično, koje će ljude potaknuti da identificiraju i razvi-jaju pozitivne emocije, iskustva i karakterne crte. Potiče dobro i optimalno funkcioni-ranje zdravih ljudi, a to je stanje koje po-vezujemo sa srećom. Pozitivna psihologija želi pomoći čovjeku da otkrije i približi sve te vrijednosti koje omogućuju pojedin-cima i zajednici da se razvijaju njegujući au-tentičnu sreću u sebi i u svom okruženju.

Pozitivne emocije nam pomažu da bolje pamtimo ida se bolje osjećamo. Dobre emocije povezane su sa zdravljem, poslovnom produktivnošću, boljim me-đuljudskim odnosima, odgojem i obrazovanjem, tese stoga isplati ulagati u osjećaj sreće. Predavanja za polaznice drugog stepena počinju u ponedjeljak, 8.oktobra 2012. godine u 18 h. Predavačica je psiholo-ginja Aida Tule.

42

Kutak za islamsku omladinu


Ciklus seminara iz Pozitivne psihologije s aspekta islamaNahla

Humanitarna akcija za muslimane Burme i SirijeUdruženje “Solidarnost” Bihać

Udruženje “Solidarnost” u saradnji sa partnerskimudruženjima iz BiH “Dirhem” iz Sanskog Mosta,

“Knjiga-Izvor” iz Zenice,te Džemat “Ikre” iz Minhena,“Šesto čulo” iz Doboja,Udruženje

j g

“Istanbul”. Pored toga akciju supodržale te joj se i pridružile gru-pe građana, kao što su volonte-ri Tesnima, “Oči duše” iz Tuzle iŽivinica,“Muslimanke na djelu”iz Kaknja, Travnika, Donjeg Va-kufa..., organizacijom IHH izTurske želi pomoći narodu koji jepo procjenama UN-a najugrože-niji narod na svijetu – Rohingya muslimanima Burme. S obziromna dešavanja u Arakanu i inertnostcijele međunarodne zajednice,Udruženje “Solidarnost” priključi-lo se velikoj kampanji organizacijeIHH kojom se materijalno poma-žu muslimani Burme, ali i nastojeosigurati njihova prava zagaranti-rana međunarodnim humanitar-nim pravom.SVI KOJI ŽELE POMOĆI NOV-

p

ČANE PRILOGE MOGU SLATIJ

NA ŽIRORAČUN UDRUŽENJA

“Solidarnost” sa naznakom “za muslimane Burme” ili “za mu-slimane Sirije”.ŽIRORAČUN UDRUŽENJA”SOLIDARNOST”:

j

TURKISH ZIRAAT BANK BO-SNIA D.D.U KM VALUTI: 186-000-1053170055DEVIZNI SWIFT Code: TZBBBA22IBAN: BA391860001653170151Tel: +38761/604-093, fax +38737/223-485Web: www.solidarnost-bosnia.com E-mail: [email protected] primamo i putem “WesternUniona” na spomenuti mail.Putem PayPal računaKontakt: [email protected] ilihttp://www.facebook.com/sanja.pro-lazOrganizirat ćemo i ulične štandove(UKOLIKO DOBIJEMO ODO-BRENJE), i to 28. septembra od12.00-17.00 sati na sljedećim lokaci-jama:Ispred Katedrale, BBI Centra, Dža-mije “Kralj Fahd” i na Maloj aleji na Ilidži.


Devetnaest bosanskih bunara u AfriciUdruženje “Solidarnost” Bihać

Udruženje “Solidarnost” iz Bihaća je kao partner turske organi-UUzacije IHH dalo inicijativu za prikupljanje priloga na području UUBosne i Hercegovine za izgradnju jednog bunara u Africi, pod sim-boličnim nazivom “Srebrenica-Bosna”. Projekt izgradnje bunara u Africi je trajnog karaktera i uplate se mogu vršiti tokom cijele godi-ne, ali je Udruženje “Tesnim” iz Sarajeva iniciralo ideju da se napra-vi velika ramazanska akcija, zbog posebnog bereketa i nagrade koju Allah obećava u tom svetom mjesecu. Humanitarnu akciju zajedno su pokrenula sljedeća udruženja: “Solidarnost” iz Bihaća, “Tesnim” iz Sarajeva, “Hedija Sarajevo” sa svojim podružnicama u Bugojnu, Travniku, Zenici, u Srbiji, kao i širom svijeta, od Amerike preko Evrope, zatim “Dirhem” iz Sanskog Mosta, “Knjiga-Izvor” iz Ze-nice te Džemat “Ikre” iz Minhena, “Taqwa” iz Graza, “Šesto čulo”

p g j g

iz Doboja. Pored toga akciju su podržale te joj se i pridružile grupe građana, kao što su “Oči duše” iz Tuzle i Živinica, “Muslimanke na

j g j p j j p g p

djelu” iz Kaknja, “Omladinski centar” iz Turbeta, AHI iz Travnika, te mnogi džemati i pojednici na području Bosne i Hercegovine, ali i iz zemalja regije i svijeta. Planirali smo jedan bunar, a Allah je odre-dio da se prikupe sredstva za 18 bunara, s ukupnim iznosom od 59.540,13 EUR. Ova ramazanska akcija podrške i pomoći narodu Afrike pokazala je svu ljepotu ramazana, naše plemenitosti, dare-žljivosti i suosjećanja s onima koji nemaju hrane i vode, ali isto tako koliko toga možemo postići kada smo jedinstveni i kad udružimo snage. Osim 18 bunara koji se tek trebaju izgraditi, u Africi već po-stoji jedan bosanski bunar a sredstva za njegovu izgradnju donirala je porodica Burak iz Novog Travnika.S ovim donacijama Bošnjaci će omogućiti da u 19 afričkih sela teče voda te da se na taj način obnovi život u njima.Nemjerljiva je radost zbog ovog ogromnog uspjeha koji niko od pokretača akcije nije očekivao. Sama činjenica da će neko piti vodu iz bunara koji je rezultat tvog djelovanja unosi mir u dušu ibudi posebna osjećanja.Osim “Srebrenica-Bosna” bunare smo odlučili nazvati prema udruženjima koja su Allahovom odredbom najzaslužnija za ova-kav uspjeh. Sredstva za dva bunara donirali su pojednici te su im oni odredili i nazive.

Nazivi bunara:“Selam” – donator sestra iz Bihaća“Adel D” – donator brat iz Amerike““Hedija Bosna”“Hedija Europe”“Hedija Sandžak”“Hedija Amerike”“Tesnim-Bosna”“Dirhem-Bosna”“Knjiga Izvor-Bosna”“Solidarnost-Bosna”“Taqwa-Graz”“Ikre-Minhen”“Bosnia-Saint Louis”“Ridvan-Bosna”“Islam-Bosna”“Bosna-Rahmet”“Srebrenica-Bosna”“Bosna i Hercegovina-Sarajevo”.

Upis u novu školsku godinu Fondacija “Daru-l-Kur’an” Mostar

U toku je upis u novu školsku 2012/2013. godinu. Svi kandidati to mogu učini-

ti lično u prostorijama škole Kur’ana u ulici Maršala Tita 168 (niže zgrade Karađoz-begove

medrese, u blizini Starog mo-sta). Prijavu također možeteobaviti online ili na naše broje-ve telefona.

Vodič novom muslimanuUdruženje “Poziv u raj”

Udruženje “Poziv u raj” Bosne i Hercegovne u saradnjisa Udruženjem “Modern Guide” iz Saudijske Arabije

prevelo je i odštampalo knjigu “Vodič novom muslimanu”,autora Fahd Salim Bahumama.Knjiga je namijenjena početnicima u islamu, kao i nemuslima-nima koji žele da saznaju nešto više o islamu. Knjiga je do sada zabilježila veliki uspjeh na svjetskom nivou, jer pored bosanskog jezika prevedena je i na 16 drugih svjetskih jezika. Pored printa-nog kolor izdanja, knjiga će biti dostupna u elektronskoj i audio

verziji.Za nas u Bosni i Hercegovini pred-stavlja veliko osvježenje u da’vi jer predstavlja jedan sasvim novim pristup u smislu korištenja novih tehničkih dostignuća. Sve dodatne informacije vezano za distribuciju knjige možete dobiti putem mail adrese [email protected]

44

19. Europsko natjecanje učača Kur’ana

Islamske teme

Orahovički imam ovoga puta nije uspio osvojiti “medalju“, ali i samo takmičenje u najjačoj kategoriji (učenju cijelog Kur’ana napamet) na europskom nivou je veliki uspjeh! Upravo zbog toga, ponovo su ova dva džemata – Džemat Velika Brijesnica i Džemata Donja Orahovica u najboljem svjetlu predstavljali svoje medžlise, muftijstva, ali i širu zajednicu!

Pripremio: Samir Dedić

Na netom završenom, 19. Europsko natjecanje uča-ča Kur’ana, koje se od 27.

do 29. septembra ove godine održalo uIslamskom centru Zagreb, veliko-bri-jesnički imam, hafiz Zaim ef. Šiljić

g

je osvojio 2. mjesto u kategoriji –hifz 15 džuzeva (učenje napamet pola aKur’ana)!

I Medžlis IZ-e Gračanica je imaosvoga predstavnika i to u najzah-tjevnijoj kategoriji – hifzu cijelog Kur’ana. Predstavnik Medžlisa je bioimam Džemata Donja Orahovica,hafiz Alen ef. Kehić, koji je na nedav-no održanom 7. državnom takmičenjuu hifzu cijelog Kur’ana osvojio drugomjesto!

Orahovički imam ovoga puta nijeuspio osvojiti “medalju”, ali i samo ta-kmičenje u najjačoj kategoriji (učenjucijelog Kur’ana napamet) na europ-skom nivou je veliki uspjeh!

Upravo zbog toga, ponovo su ova dva džemata – Džemat Velika Brijesni-ca i Džemat Donja Orahovica u naj-

boljem svjetlu predstavljali svoje medžlise, muftijstva, ali i širu zajednicu!

Inače, na 19. Europskomnatjecanju učača Kur’ana sudjelovala su 74 takmičara iz čak 22 europske zemlje!

Organizatori 19. Europ-skog natjecanja su Svjetska organizacija za hifz Kur’an-iKerima iz Džedde, MešihatIslamske zajednice Hrvat-ske, te Medžlis Islamske za-jednice Zagreb.

Hafiz Zaim ef. ŠiljićHafiz Zaim ef. Šiljić oosvojisvojio do drugrugo mo mjestjestoo

na 19. Europskom natjecanju učača Kur’anana 19. Europskom natjecanju učača Kur’ana


Inače, na 19. Europskom natjecanju

učača Kur’ana sudjelovala su 74 takmičara

iz čak 22 europske zemlje!

45

Muslim rage

Svijet medija

Newsweek je nakon 11. septembra 2001. godine izašao pod naslovom “Why do they hate us?“ (Zašto nas mrze?). Ispod naslova slika mrzovoljnog mladića, očigledno muslimana, s plastičnom puškom u ruci, uperenom u zrak. Naslovna priča je bila djelo urednika za inostrane vijesti indijskog porijekla, Fareeda Zakarije, i bavila se temom “Korijeni islamskog bijesa - šta možemo uraditi protiv toga“

Izvor: Junge Welt 27.09.2012Prijevod s njemačkog: Senada Meša-nović

Zapadnjački izvještaji o protesti-ZZma protiv antiislamskog huš-ZZkačkog videa “Muslimanska ZZnevinost” reproduciraju kolonijalne ste-reotipe. Neokonzervativci žele torpediratiameričku saradnju s arapskom svijetom.

“Muslim Rage”, muslimanski bijes,naslov je američkog magazina Newsweekod 24. septembra. Na naslovnoj sliciekstremno mali isječak slike, vjerovatnomanje grupe demonstranata. U prvomplanu dvojica muškaraca s izobličenimlicima. Na prvi pogled je već bilo jasnoda se radi o protestima protiv filma kojeg je snimio egipatski kršćanin u egzilu, a financiranog od strane neokonzertivaca,koji ismijava i vrijeđa islamskog poslani-ka, Muhammeda, s.a.v.s.

Newsweek je nakon 11. septembra k2001. godine izašao pod naslovom “Why do they hate us?” (Zašto nas mrze?). Is-pod naslova slika mrzovoljnog mladića,očigledno muslimana, s plastičnom puš-kom u ruci, uperenom u zrak. Naslovna priča je bila djelo urednika za inostranevijesti indijskog porijekla, Fareeda Zaka-

rije, i bavila se temom “Korijeni islam-skog bijesa - šta možemo uraditi protiv toga”. Autorica aktuelne naslovne pri-če je Ayaan Hirsi Ali, Somalijka i bivša muslimanka, inače idol svih desničara. A naslov sada glasi: “Kako sam ga (očito se misli na muslimanski bijes) ja preživjela i kako ga možemo zaustaviti?”.

U Njemačkoj su dnevne novine Die Welt, u izdanju izdavačke kuće Sprin-ttger, centralni organ svih onih koji ek-scesivno klevetanje muslimanske vjerske zajednice vide kao neizostavni dodatak 150% podršci Izraela. Od početka pro-testa protiv antiislamskih izmišljotina 11. septembra, čitatelje lista je preplavila bujica primitivnih, uglavnom jednolič-nih propagandnih članaka.14. septembra se Alan Posener žalio na “jezovitu nezahval-nost” u islamskim društvima. “Ko donosi slobodu i civiliza-ciju, žanje mržnju.” “U prak-si se ispružena ruka Zapada često ugriza”, jer muslimani žude samo za “mentalnim ropstvom”. Bez očigledne ironije je Posener navodio duge citate iz pjesme “The White Man’s Burden” (1899), Rudyarda Kiplingsa, u kojima se evropski kolonizatori u nar-cisoidnim jadikovkama žale na nerazum podjarmljenih “divljaka”, nazivajući ih još i “pola đavo i pola dijete”, želeći im samo dobro i lijepo.

Islamistička furija

15. septembra je Thomas Schmidobjavio nagli kraj nade “da će ono što je počelo kao Arapsko proljeće imati umje-reni razvoj”. Kroz proteste protiv videa obistinio se “strah da bi oslobađanjem iz autokratskih okova furija islamizma mo-gla dobiti odriješene ruke”.

Istog dana je Richard Herzinger podnaslovom “Islamizam nastoji vladati svi-jetom”, objavio kako su nasilni demon-stranti “na dramatičan način pokazali da Nijemcima i Evropljanima pokušaji distanciranja od SAD-a ništa ne koriste ukoliko islamski ekstremisti iskaljuju svoju ubilačku mržnju protiv dekadentne

i bezbožne zapadnjačke civilizacije”. Du-goročno gledano “najveću opasnost” nepredstavljaju “militantne selefije i njiho-ve pristalice, teroristički džihadisti”, već“snažno egipatsko Muslimansko brat-stvo”. Njima Herzinger pripisuje “poseb-nu virtuoznu” dvostruku strategiju s ko-jom “ucjenjivanjem upravljaju Zapadomkao s marionetom”.

16. septembra je Alfred Hackenber-ger oštro napao internacionalne selefije uSiriji zbog aktivnosti u građanskom ratupoistovjećujući ih s fantomskom organi-zacijom Al Kaidom. S tim se suprotsta-vio mainstreamu po kojem zapadnjačka podrška “sirijskih boraca za slobodu”uopće ne može biti dovoljno dalekosež-

na i opširna. U međuvreme-nu, islamofobični extremistipod neokonzervativcima uSAD-u propovijedaju još odpočetka Arapskog proljeća, da se Zapad, a pogotovo Oba-mina administracija, upustiou samoubliačku saradnju s AlKaidom, a s kapitulirajaćom“smirujućom politikom” usaradnju s egipatskim Musli-manskim bratstvom i njima sličnim strujama u drugim ze-mljama, uključujući i Tursku.Zagovornici Roberta Spence-ra i Pamele Geller, te idejnog tvoraca norveškog masovnog ubistva Andersa Breivika, topovezuju s otkačenim fanta-zijama zavjere o navodno du-

bokim podrivanjima američke vlade odstrane islamskih fundamentalista.

Vratimo se na njemački Welt. 17.septembra je Henryk M. Broder optu-žio muslimanske demonstrante da seponašaju kao “nevaspitana djeca”, koja su “svjesna svoje moći, koja znaju da se niko ne usuđuje stati im na put”.Pitao se prije svega: “Šta rade ovi ljudi

j p

kada ne demonstriraju? Imaju li poro-dice koje moraju da prehrane? Radeli? Žive li od pomoći organizacija koje

j j p

se brinu o siromašnim i izrabljenim utrećem svijetu?”. Njegov recept protiv infantilizma demonstranata je već po-znat: Ti mnogi uzrujani muslimani netrebaju od Zapada razumijevanje, većčvrstu ruku.

Breme Breme bijelog čbijelog čovjekovjekaa


“Da li demokratija na Bliskom

istoku zaista postoji?”, pitao se

neokonzervativac Michael Rubin 20. septembra na web stranici desničarskog

američkog kanala Fox

News.

46

Broder se 20. septembra ponovo ja-vio za riječ. Ovaj put je jadikovao da se

j

“oh tako prosvijetljen okcident” dopu-j j j jj j j j

šta “porobiti od fanatika”. Zapadnjačka j jj j

civilizacija je putu samouništenja “zbog jj

samoprouzrokovane ovisnosti od fanati-j j j gj

ka kojoj prosvijetljeni zapadnjak, sve što se ona brutalnije i bezobzirnije ponaša,

j j j j jj j j

sve spremnije izlazi u susret. To je, usput j jj

rečeno, tačno ona predstava ludila koja j jj

je dovela Breivika do krvoprolića među jj

predstavnicima ove ‘kapitulacije’”.j

21. septembra je na redu ponovo bio Herzinger. Pod naslovom “Zapad se ne smije više ucjenjivati”, polemizirao je protiv “pokušaja smirivanja” američke vlade, što se pod “islamskim bičevima” može poimati samo kao “skromno pri-znanje krivice” i “ponovnu indiciju za patetičnu slabost Zapada”.

Sve je baš bezze

Nakon što je gro njemačke štampe skoro dvije sedmice muslimane stalno demonizirao kao povrijeđeni, razdražljivi i nasilni kolektiv, jedan od njihovih glav-nih komentatora, Hannes Stein, iznena-da je 24. septembra ponudio sasvim dru-gačiji pogled na stvari. “Islamu je video o Poslaniku sasvim svejedan”, signalizirao je autor već u naslovu na senzaciju. “Ve-ćina muslimana na svijetu se i ne obazire na ovaj YouTube video, nisu povrijeđeni, sve im je svejedno”, tvrdi 47-godišnjak iz Bavarske, koji po njegovim informacija-ma već nekoliko godina živi u New York-u i često se može naći na Broderovoj web-stranici “Achse des Guten”.

Šta u stvari želi dokazati ovaj do-kazani prijatelj Izraela s ovom tezom, koja totalno proturiječi stavu izdavač-ke kuće Springer? Muslimanska srdž-ba zbog filma je, kao uostalom i cijeli Occupy pokret, samo “medijski plod” njegovih “kolega”, zapadnjačkih novi-nara, piše Stein. Zaključak: Ne treba oklijevati kada se vrijeđa religija islam. Problem nisu muslimani, oni su svaka-ko ravnodušni prema vjerovanju, već “da se zapadnjački političari zavode vlastitom histerijom da ukinu central-nu građansku slobodu”.

Da bi potvrdio svoju tezu, Stein spominje izvještaj Amerikanke Megan Reif, koja radi kao politolog na Uni-verzitetu Colorado. Ona je pokušala sakupiti sve demonstracije protiv filma o Muhammedu, s.a.v.s, i ako njene re-zultate saberemo, dolazimo na manje od 40.000 demonstranata. Od toga je 5.000 u Iranu, što iziskuje trijumfirajući komentar: “Klerikalfašistički režim ko-jem je nekad bilo dovoljno da zvizne na prste i okupi na desetine hiljada koji su uzvikivali Marg bar Amrika (smrt Ame-arici), danas ne uspijeva sakupiti više od 5.000 demonstranata”.

Čini se da Steinu predstav-lja zadovoljstvo da podvaljujesvojim čitateljima. Prvo, broj-ke demonstranata ne govoreni približno o tome kako jefilm utjecao na većinu musli-mana. Da njih 99,99% zbog toga nije izašlo na ulice nepokazuje da im je ocrnjivanjevjere svejedno, kako to rečeStein.

Drugo, Reifov izvještaj jenastao 16. septembra. To jebilo 8 dana prije objavljivanja Steinovog članka. Dan kasni-je je u Bejrutu demonstriralooko 100.000 ljudi pod zasta-vom šiitskog Hezbollaha. Izdana u dan su slijedile demon-stracije u ostalim dijelovima Libanona, ni jedna sa manje od 10.000učesnika. Također su prošle sedmice uTeheranu i ostalim iranskim gradovima održani veliki protestni marševi. Pakistanse na Reifovoj listi ne spominje, a bio jeu sedmici nakon 16. septembra poprištevelikih demonstracija u velikim gradovi-ma, a također i u glavnim provoncijskimgradovima Belučistan i Khyber Pakh-tunkwa, Quetta i Pešavar.

Treće, analiza politologa je jasan apelprotiv demoniziranja muslimanske vjer-ske zajednice kroz mainstream medije.“Senazacionalistički, naivni i pretjranootvoreni odgovor na proteste protiv an-tiislamskog filma čini već mnogo da binas otuđio od prodemokratskih reforma-tora arapske revolucije, koju mi navodnopodržavamo”, piše Reif iskazujući takovjerovatno mišljenje liberalnog dijela de-mokratske partije SAD-a. Međutim, au-torica je sa svojom izjavom da je na ulič-nim protestima bio mali broj muslimana u pravu, ali njeno zastarjelo realiziranjemomenata dovodi da zaključka da ona nema predstavu o dimenzijama.


Ograničavanje razlika

16. septembra je SarahKendizor, antropolog na Univezitetu Washington u St.Louisu, zbog generalizaci-je i stereotipa zapadnjačkih mainstream medija, na web-stranici Al Džazire zahtijeva-la da se potpuno ukine izraz “muslimanski svijet”. Takav naziv sugerira kolektivitet i uniformnost, iako u stvar-nosti razlike postoje značajne između zemalja kao i između država. Za bolju ilustraciju je Kendzior citirala naslove i fraze poput “Zašto se mu-slimanski svijet tako lahko uvrijedi?” (Washington Post, tt

14.9.) i “Bolni odnos između SAD-a i muslimanskog svijeta” (New York Times, 12.9.). Ako u Google ukucate “Muslim world”, pojavi se preko 87 miliona po-godaka, za razliku od “Christian world” sa samo 5,8 miliona pogodaka. “Ten-dencija viđenja muslimanskog svijeta kao generalnog problema znači da se specifični problemi unutar musliman-skih zemalja ne zapažaju.” Također od zapadnjačkih propagandista izmišljeni izraz “arapsko proljeće” služi tome da se različite situacije, pozadine i razvoji na nedozvoljen način miješaju i stvaraju veze koje u stvarnosti ne postoje.

U smislu Kendziorove kritike mo-ramo konstantirati da su na pojedi-nim protestima, izazvanim uglavnom uvrjedljivim videom, bili prisutni razli-čiti i djelimično kontradiktorni motivi i interesi. Također je tok demonstraci-ja i okupljanja bio različit. Na kraju, samo je jedan manji dio demonstra-cija bio nasilan, dok se u mainstream medijima upravo taj aspekt šematski generalizirano postavljao u prvi plan.

Ova kampanja ima jednu

sasvim lažnu, populističku

stranu rezultiranu iz američke predizborne kampanje.

Kada je riječ o internacionalnom

islamizmu, predsjednik Obama treba biti prikazan

kao mekušac, pa čak kao i simpatizer islamizma.

Ukoliko se izuzme napad na američkikonzulat u libijskom Benghaziju, čija

pp

pozadina još nije jasna, preko 60 mrtvihj g j jj g j j

je gotovo isključivo nastradao od pucnje-p j j j pj j p

va pripadnika siguronosnih snaga. Ipak j g j p jj p j

su tipični naslovi poput “Bijesni prote-p p g g pg

sti odnijeli više ljudskih života” (p p p jp p p j

Spiegelp

, ll14.9.2012.).

U poređenju s prethodnim sličnimprotestnim valovima, zadnji su bili 2006.godine zbog objavljivanja karikatura oMuhammedu, s.a.v.s., u Danskoj, kojesu zatim drugi zapadnjački mediji provo-kativno preštampali, ovi protesti ni kva-litativno ni kvantitativno ne predstavljauništa novo. Ni protesti ni uvrjedljivi vi-deo nisu pogoršali odnos prema Zapadu,već su samo još jednom jasno ukazali na postojeće kontradikcije.

Neokonzervativna kampanja

Osim, nažalost, normalnih reakcija zapadnjačkih medija koji su muslimanskedemonstrante opečatili kao “nasilne raz-bojnike”, uglavnom se u SAD-u primje-ćuje kampanja neokonzervativaca i repu-blikanske stranke koja na osnovu protesta zahtijeva strateški preokret: Umjesto pra-gmatične saradnje s umjerenim islamskimstrankama i političarima, kao npr. u Egip-tu, Tunisu ili već odavno u Turskoj, mora se preći na konfrontacije. To rezultira perverznim konstelacijama, kada republi-kanski kandidat za predsjednika Mitt Ro-mney s jedne strane zahtijeva da se Egiptu“zavrne pipa” jer se predsjednik Mu-hammed Mursi nije dovoljno brzo distan-cirao od demonstracija, a s druge stranezahtijeva od Obame da “olakša” opskrbuoružjem selefijskih pobunjenika u Siriji.Ova kampanja ima jednu sasvim lažnu,populističku stranu rezultiranu iz američ-ke predizborne kampanje. Kada je riječ ointernacionalnom islamizmu, predsjed-nik Obama treba biti prikazan kao me-kušac, pa čak kao i simpatizer islamizma,što se godinama već i prakticira. Jer su seObama i njegova državna tajnica Clintondistancirali od videa kritizira se kao “smi-rivajuća politika”. Također se i povlačenjevojnih snaga iz Iraka, što je inače usvoje-no još od Obaminog prethodnika Georga W.Busha, i iz Afganistana smatra znacima slabosti, što je opet podstaklo musliman-ske ekstremiste da napadnu američke di-plomate.

U međuvremenu, bar po svim dosa-dašnjim predznacima, ne može se oče-kivati da bi republikanci u slučaju da dobiju izbore 6. novembra, koji ne odlu-čuju samo o poglavaru Bijele kuće već i osastavu Kongresa, zaista promijenili poli-tiku prema Bliskom istoku. Konkretno,pragmatična kooperacija s regirajućimislamistima u Egiptu, Tunisu i Turskoj,kao i dominantnim političkim i vojnimsnagama u Pakistanu.

Neokonzervativci i njima vrlo bliski extremistički dio proizraelskog lobija to vide sasvim drugačije. Benjamin Netanjahu i izraelska vlada su “arapsko proljeće”, a po-gotovo pad diktatora Hosnija Mubaraka, od samog počet-ka komentirali sa sumnjom i ogorčenjem. Kao prvo, Izrael je oduvijek mogao sarađiva-ti s autokratskim režimom u regiji, kao i ranije s iranskim šahom, dok svaka promjena u postojećoj strukturi vlasti sadrži elemente neizvjesnosti. Drugo, cionistička propagan-da još uvijek rado tvrdi da je Izrael “jedina demokratija Bliskog istoka”. No, to nije nikada bilo tako. Direktno na svojoj sjevernoj granici “židov-ska država” ima susjeda drža-vu Libanon, koji ne samo da je već de-setljećima demokratski, već je u odnosu na Izrael omogućio ravnopravno učešće u vladi svim vjerskim i etničkim grupama, što se uprkos teškim uvjetima vrlo dobro prakticira. Ipak, besmislena bajka o “je-dinoj demokratiji” se na Zapadu dobro prodaje. Taj izraelski priviligovani status tendeciozno ugrožavaju nepredvidiva de-mokratska dešavanja i njihov razvoj po susjednim zemljama.

“Uništite džihad”

“Da li demokratija na Bliskom isto-ku zaista postoji?”, pitao se neokonzer-vativac Michael Rubin 20. septembra na web stranici desničarskog američ-

47

kog kanala Fox News. Vrlo smiono je “nasilje zadnjih sedmica” uporedio s raspi-rivanjem terorizma tokom Francuske revolucije i pro-gnozirao da će “demokratija Bliski istok još desetljećima zaobilaziti u širokom luku”. Neokonzervativac Charles Krauthammer je 21. sep-tembra u svojoj kolumni u Washington Postu govorio o “kolapsu kairške doktrine”. Mislio je na Obamin govor 4. juna 2009. u egipatskom glavnom gradu. Tada je on retorički “muslimanskom svijetu” obećao “novi poče-tak” uz “uzajamno pošto-vanje”. Daniel Pipes je 21. septembra na Fox-ovoj web stranici pozvao Zapad da iz dana u dan objavljuju kari-

kature Muhameda, s.a.v.s, i da obeča-šćuju Kur’an sve dokle muslimani ne prestanu da protestiraju.

Tačno u srž su pogodili Robert Spencer i Pamela Geller s izbornim motivom neokonzervativaca. U više američkih gradova, među njima New York i San Francisko, na vozilima jav-nog prijevoza objavljene su plakate s natpisima “U svakom ratu između ci-viliziranog čovjeka i divljaka podržite civiliziranog čovjeka. Podržite Izrael. Uništite džihad”. Krug se zatvara sa Kiplingovim “Bremenom bijelog čo-vjeka” i evropskom kolonijalizmu 19. stoljeća, koja se uvijek opravdavala sa “civilizacijskom zaostalošću” potlače-nih i opljačkanih naroda.


U više američkih

gradova, među njima New York i San

Francisko, na vozilima javnog

prijevoza objavljene su plakate s natpisima “U svakom ratu između civiliziranog čovjeka i divljaka podržite

civiliziranog čovjeka. Podržite

Izrael. Uništite džihad”.

48

Ahmed-paša Sarhoš

Naši velikani

Ahmed-paša Sarhoš je bio sposoban državnik, upravitelj i vojskovođa, što se može zaključiti na osnovu različitih funkcija koje je obnašao. Bašagić u svojoj knjizi “Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci” spominje, između ostalog, za njega: “Hvale ga kao požrtvovana i oprezna vojskovođu i državnika. Nije dao svojoj okolici da se miješa u njegove poslove.“

Piše: Jusuf Džafić

KaKK iro je tokom svoje burnehistorije bio u rukama Fa-KKtimija, Ejjubija, Memluka,KK

Osmanlija, Muhammed Alija i njego-vih potomaka, Britanaca, vojnih dik-tatora; da bi na kraju došao u ruke dr.hafiza Muhammeda Mursija, prvog demokratski izabranog predsjedni-ka Egipta, u čijim se rukama trenut-no nalazi. Svi oni su postavljali svojezastupnike (namjesnike, guvernere,gradonačelinike i sl.) koji su u njiho-vo ime upravljali Kairom. Neki odtih upravitelja su bili tako beznačaj-ni da im kairska historija ni spomennije ostavila. Drugi su, pak, igraliznačajnu ulogu, bilo pozitivnu, bilonegativnu, u okviru historije Kaira,tako da je iza njih ostao trag, pisani,arhitektonski, usmeni. Jedan od tihupravitelja koji je ostavio svoj zapažentrag u historijskim analima Kaira je iAhmed-paša Sarhoš, obnovitelj Kaira,i što bismo uobičajeno rekli za našeg zemljaka koji se istakao van Bosne –naše gore list.

Ahmed-paša Sarhoš obnašao jefunkciju valije, osmanskog namjesnika Kaira, godinu i šest mjeseci, u perioduizmeđu 1689. i 1691. godine.

Požrtvovan i oprezan vojskovođa i državnik

Godina i mjesto rođenja Ahmed-paše nam nije poznato. Glede njegovog rođenja jedino je sigurno da je iz Bosne. U službi je, prema raspoloživim bio-grafskim podacima, brzo napredovao. Bio je ćehaja beg. Do Kara Mehmed-paše dopro je dobar glas o njemu, tako da 1674. godine (1085. h.g.) postaje beglerbeg Ozije. Na-kon beglerbegluka nad Ozi-jom, obnaša dužnost begler-bega Konje, Anadola, Egra i na kraju dolazi do položaja vezira 1683. godine (1095. h.g.). Godine 1684. godi-ne (1096. h.g.) vrši službu muhafiza (zapovjednika) Ja-nove, da bi nedugo iza toga postao kapudan-paša (mi-nistar, vrhovni zapovjednik mornarice). Sljedeće godine je serasker (vrhovni zapo-vjednik) u Ugarskoj, a 1686. godine (1098. h.g.) serasker kod Budima. Određen je za nadzornika azijskih pro-vincija 1687. godine (1099. h.g.). Dvije godine kasnije, 1689. godine (1101. h.g.)

postavljen je za namjesnika Egipta.Preselio je 1691. godine (1102. h.g.).Ukopan je Velikoj Karafi u Kairu.

Ahmed-paša Sarhoš je bio sposo-ban državnik, upravitelj i vojskovođa,što se može zaključiti na osnovu razli-čitih funkcija koje je obnašao. Bašagiću svojoj knjizi Znameniti Hrvati, Boš-njaci i Hercegovci spominje, izmeđuiostalog, za njega: “Hvale ga kao po-

žrtvovana i oprezna vojsko-vođu i državnika. Nije daosvojoj okolici da se miješa unjegove poslove.”

Dočim, stanovnici Ka-ira toga doba Ahmed-pašupamte najviše kao opravite-lja i obnovitelja. Naime, biloje to doba kada je Osman-sko carstvo polahko počeloda posustaje. Katastrofalniporaz Kara Mustafe-pašepod Bečom 1683. godinesamo je bio odraz unutraš-nje slabosti na ekonom-skom, kulturnom, tehno-loškom, društvenom ali i na vjerskom planu. Glosiranjei komentiranje već postoje-ćih naučnih djela, beskrajnemeđumezhebske rasprave,sektaštvo, pretjerani mistici-

BBošnjaošnjak kk kojoji je i je rrenovirao Kairenovirao Kairoo

Do nekih boljih vremena po

našu historiju, ljudi će hoditi starim dijelom

Kaira, ne znajući da ga je prije nešto više od 300 godina jedan Bošnjak renovirao. Do tada, mujezin će iz Sultan Muejjedove

džamije, džamije koju je obnovio Ahmed-

paša Sarhoš, pozivati ljude

na namaz.

49

zam i preziranje dunjaluka, preziranjeaktuelnih dostignuća Zapada, a veliča-

j j j

nje nekadašnjih dostignuća Ummeta, gg

političke intrige, poglavito među janji-j j gj g

čarskim krugovima, koji sug gg g

predstavljali kičmu Osman-g jg

skog carstva – samo su nekijj

razlozi koji su doveli do na-gg

zatka Osmanske države. Za-jj

okupivši se ovim sekundar-nim stvarima, Osmanlije suzanemarile primarne stvari

j

koje se tiču unutrašnjih po-slova. Kao posljedica toga,

j jj

između ostalog, zapostav-j g

ljeni su gradovi, pa čak i onigg

najveći, kakav je bio Kairo uj gg

taj vakat.

Džamija u kojoj je nauku širio Ibn-Hadžer

Dolaskom sposobnog Ahmed-paše Sarhoša u Ka-iro na mjesto egipatskog valije, spriječeno je da Kai-ro postane ruševina. Uzevšistvar u svoje ruke, Ahmed-paša je započeo zahtjevniprojekat renoviranja kairskeinfrastrukture. Mnoge zgrade su ob-novljene i popravljene, uprkos činjenici da se Osmansko carstvo tada nalazilo u općoj krizi i rasulu, prouzrokovanim Velikim bečkim ratom (1683.-1699.). Možda bi Ahmed-paša i dovršio re-noviranje cjelokupnog Kaira, te na-pravio i koji novi objekat, da ga smrt nije pretekla u tome, prekinuvši tako njegovo kratko, ali izuzetno značajno i progresivno namjesnikovanje. Poznati kairski hroničar i nekrolog Abdurrah-man el-Džeberti, zabilježio je u svojoj Historiji, Ahmed-pašino namjesniko-vanje Egiptom: “Razbolje se Ahmed-paša, te umrije dvanaestog džuma-de-l-ahira 1102. godine. Ukopan je u Karafi. Doba njegova namjesnikovanja je trajalo jednu godinu i šest mjeseci. Među njegova slavna djela spada i ob-nova Muejjedove džamije. Prijetila joj je opasnost od urušavanja, pa je nare-dio da se utvrdi njeno stanje. Onda ju je popravio i renovirao.” (El-Džeberti, Tarih, str. 34)

Među objektima koje je Ahmed-paša renovirao zasigurno je najznačaj-nija upravo džamija sultana Muejje-da, čije renoviranje i Džeberti ističe u svojoj Historiji kao najznačanije djelo iAhmed-paše tokom njegovog namje-snikovanja Egiptom. Džamiju je na-pravio memlučki sultan El-Muejjed Šejh (1412.-1421.) u periodu između p jjp

1415. godine i 1421. godine (džamija je završena nakon smrti sultana Muej-jeda 1422. godine) tik uz vrata Zuvej-la (Babu ez-Zuvejla). Podignuta je na

mjestu na kojem se nalazio zatvor ukojem je sultan Muejjed bio pritvorenza vrijeme vladavine sultana Feredža.Muejjed je tokom svog boravka u za-tvoru veoma patio od buha i vaši, pa se zavjetovao Bogu da će na mjestuzatvora sagraditi džamiju i medresu za obrazovanje učenjaka, ako ikada dođena vlast. Što se zavjetovao sproveo je u

j j

djelo kad je došao na sultanski prijesto.Nikla je jedna je od najljepših kairskihdžamija iz memlučkog doba. Imala jetri munare, od kojih se dvije i danasnalaze na vratima Zuvejla, te četiri ula-za. Njena unutrašnjost spada u jednuod najraskošnije ukrašenih kairskihdžamija. Posljednja je velika hipostil-ska (natkriveni hodnik sa stubovima)džamija koja je napravljena u Kairu. Ine samo to, džamija je postala jedan odglavnih obrazovnih centara – medresa tokom XV stoljeća. U njoj je svoje-vremeno poznati učenjak Ibn Hadžerel-Askalani, pisac Fethu-l-barija, naj-vrednijeg komentara Buharijine zbirkehadisa, predavao šafijsko pravo. To netreba da čudi, jer je prema originalnojvakufnami džamija služila za izučava-nje četiri fikhska pravca – mezheba uislamu; u njoj su trebala da žive i stu-diraju pedesetorica hanefija, četrdese-


torica šafija, petnaest malikija i deset hanbelija, zajedno sa svojim imamima i muderisima. Kako nas izvještava je-dan hanefijski učenjak, postojala su još četiri razreda: dva sa po dvadeset uče-nika, za tefsir i hadis, te dva sa po deset učenika, za kiraet (učenje Kur’ana) i pravne nauke.

Kao što se moglo i pretpostaviti,o Ahmed-paši Sarhošu se izuzetno malo pisalo, bez obzira da li se radi o domaćim ili stranim izvorima. Izu-zev njegovog šturog spomena u Dže-bertijevoj historiji (Tarih el-Džeberti,Ažaibu el-asar fi et-teradžimi ve el-ahbar), te njegove kratke biografije rkod Safvet-bega Bašagića (Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci) i Jusufa Ramića (Bošnjaci u Egiptu u vrijeme tursko-osmanske uprave), nema nekog eeznačajnijeg autora koji je njemu po-svetio malo više prostora, barem koli-ko je nama poznato.

Do nekih boljih vremena po našuhistoriju, ljudi će hoditi starim dijelom Kaira, ne znajući da ga je prije nešto više od 300 godina jedan Bošnjak re-novirao. Do tada, mujezin će iz Sultan Muejjedove džamije, džamije koju je obnovio Ahmed-paša Sarhoš, pozivati ljude na namaz.

Džamija je postala jedan

od glavnih obrazovnih centara –

medresa tokom XV stoljeća.

U njoj je svojevremeno

poznati učenjak Ibn Hadžer el-

Askalani, pisac Fethu-l-barija, najvrjednijeg

komentara Buharijine

zbirke hadise, predavao

šafijsko pravo.

Munare džamije sultana Muejjeda na vratima Zuvejla

50

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima

Zločin

Nastavljamo sa objavljivanjem svjedočenja Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. I ova svjedočenja koja ćemo objaviti dogodila su se u sklopu sudskih procesa pred Haškim tribunalom

Pripremio: Ramiz Hodžić

Srpsku stranu priče o ratnimzločinima nad Bošnjacima nastavljamo svjedočenjem

Milorada Miće Davi dovića, danaspenzioner a u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu bio je glavniinspektor policije Saveznog SUP-a. “Oženjen sam i trenutno živim uBeogradu. Penzionisao sam se iz po-licije i trenutno sam akcionar u jed-noj građevinskoj firmi. Imam dvojeodrasle djece i unučadi. Kao inspek-tor u Saveznom SUP-u, odgovornostisu mi bile sljedeće: Koordinacija rada raznih policijskih snaga u republici,davanje savjeta i instrukcija republi-kama, koje su republike mogle da prihvate ili odbiju. Savezna Vlada je ovlastila Savezni SUP da održava kontakt sa republičkim MUP-ovima i vrši instruktivni nadzor. O izvrše-nim poslovima je Savezni SUP treba-lo da izvijesti Saveznu Vladu.”

Šešeljevi radikali

Poslije povratka iz Bosne u Be-ograd, 2-3 dana pozvan sam da sejavim ministru Bulatoviću, koji meje upoznao sa novonastalim pro-blemima u Pljevljama, Crna Gora.Tamo je došlo do napada od grupenaoružanih lica i zauzimanja držav-nih organa, Skupštine opštine, pošta,elektrodistribucija, pekare i drugihfirmi i institucija s ciljem da se stvorihaos koji bi oni iskoristili za pljačkui protjerivanje Muslimana. Ministarme je zamolio, zbog iskustva koje

sam imao u ranijim razoružavanju paravojnih formacija, da od pripad-nika Savezne brigade formiram je-dinicu od oko 100 ljudi sa komplet-nom borbenom opremom i zaštitnim sredstvima i da odmah drugi dan u ranim jutarnjim satima, preko Prije-polja krenem ka Pljevljima. S obzi-rom da su Pljevlje bile opkoljene od strane tih paravojnih formacija, koje su čak napravile i ulazne barikade u grad koje su zaposjeli sa oružjem, prije samog ulaska u Pljevlje jedinica se organizovala, zauzimala barikadu po barikadu, ušla u Pljevlje, zauzela zgradu opštine i sve ključne instituci-je u gradu stavila pod svoju kontrolu, a lica koja su počinila, priveli i zadr-žali u SUP-u u Pljevljama. Prilikom njihovog privođenja, izvršena je iden-tifikacija tih lica, gde smo utvrdili da se radi o licima iz Crne Gore, iz mjesta od Pljevalja, Plužina, Žablja-ka i drugih krajeva koji se graniče sa Republikom Bosnom i Hercegovi-nom. Utvrdili smo da njime rukovo-di Čeko Dačević, član i predstavnik

j

Radikalne stranke za taj kraj. Inače, on je bio dobrovoljac koji je odlazio na ratište u BiH, na prostor Čajniča,

j j j j

prema Goraždu i Foči. Tu je organi-zovao grupe dobrovoljaca, odvodio ih na ratište, da bi ih poslije mijenjao sa drugim dobrovoljcima. Inače, lice je ranije registrovano kao lice sklono vršenju krivičnih dela i za to je osu-đivan od strane sudova, a isto tako, došlo je do saznja da je kao dobrovo-ljac bio boravio u Hrvatskoj, na pro-storu Vukovara. Odmah po dolasku u Pljevlje, i urađenih osnovnih zada-taka za uspostavljanje zakonom pred-viđenih funkcija organa unutrašnjih poslova, uputio sam se u opštinski SUP Pljevlje, gdje sam zatekao na-čelnika za policiju Republike Crne Gore, FNU Paunovića. Razgovarali smo i upoznat je o dosad urađenim poslovima. Dogovorili smo se da se o svemu upozna republičko Mi-nistarstvo unutrašnjih poslova, što smo pismenim putem uradili i dobili odgovor da je prema Pljevljima heli-

kopterom krenuo zamjenik ministra unutrašnjih poslova, Mićo Marković.Poslije sat vremena stigao je u zgraduSUP-a. Održan je odmah sastanak,upoznat sam sa stanjem o događanji-ma u Pljevljima, dogovoreni su mje-re i zadaci koje je trebalo preduzetii redoslijed akcija u prevazilaženjunastalih problema. Problem koji sejavio u Pljevljama karakteriše pro-blem blizine ratnih događanja u BiHi grupe koje, predvođene Dačevićem,odlaze na liniju fronta sa oružjem ivraćaju se sa oružjem u Crnu Goru.Tamo su širili svoju ideologiju patri-otizma i nacionalizma, predstavljalise kao heroji, koji navodno zastupajuinteres srpskog naroda, a u stvari suse organizovali i odlazili prije svega u pljačku imovine koja je ostala ili jeod Muslimana. Muslimane su pljač-kali ili proterivali a imovinu zadržaliza sebe. Nije bilo nikakve kontrolenjihovog slobodnog kretanja niti jepostojao bilo kakav granični oblik kontrole ulaska i izlaska u BiH.

Odmah po dolasku ostvaren jekontakt sa predstavnicima društve-no-političke zajednice, i komandomgarnizona, koji se nalazio u Pljev-ljama. Komandant me upoznao da je više od mjesec dana situacija vrlosložena, da paravojne formacije kojepredvodi Dačević, napadaju Musli-mane po Pljevljama, pucaju po nji-hovim kućama, pa su Muslimani unekoliko navrata bili prisiljeni da bježe u kasarnu i tamo traže zaštitu.Pukovnik ih je smještao u garnizon,i sprječavao da paravojne formacijeupadnu i da se sa njima razračuna-vaju, što je stvaralo dodatnu tenzijui sukobe. O svim tim saznanjima idogađanjima, pomenuti pukovnik komandant garnizona, obavještavaoje vojnu bezbjednost, koja mu je iz-među ostalog ponudila da mu pošaljepojačanje od 100 ljudi iz specijalnejedinice iz garde, i da sa jedinicomSaveznog SUP-a, uz koordiniranuakciju, zaustavi divljanje tih paravoj-nih formacija, zaštiti Muslimane ionemogući njihovo dalje djelovanje.

Izvadili su ruku ubijenom muslimanu Izvadili su ruku ubijenom muslimanu iz zemlje i ostavili ukočena tri prsta da vire iz zemljeiz zemlje i ostavili ukočena tri prsta da vire iz zemlje


51

Čeko Dačević

Moram istaći, da je do uspostav-ljanja reda trebalo desetak ili više dana, da se kod velikog dijela sta-novništva stvorio otpor prema našoj akciji koju preduzimamo prema Da-čeviću i njegovim ljudima, jer su isti smatrani nekakvim herojima i bor-cima za srpstvo. Odmah po dolasku uspostavili smo punkt na graničnom prelazu Metlika, gdje smo postavili zajedničke patrole vojske i policije i u prvom trenutku potpuno zabranili kretanje oružanih grupa s jedne na drugu stranu granice, i nošenje bilo kakvog naoružanja i vojne opreme. To je izazvalo dosta velikih problema sa pojedincima, a posebno sa Dačevi-ćem, koji je bez obzira što je počinio krivično djelo, zauzeo državne in-stitucije i onemogućio rad državnih organa, na osnovu zaključka MUP-a Republike Crne Gore i dalje bio na slobodi i slobodno se kretao. Na naše insistiranje da vršimo razoru-žavanje, poslije par dana dobili smo saglasnost MUP-a Crne Gore da se pokrene akcija dobrovoljne predaje naoružanja i opreme od civilnih lica koje imaju kod sebe, ali i naređenje da se ne sprečava kretanje prevoza robe ili putnika bez obzira o čemu se radi, da li je civilna ili vojna oprema koja prelazi granicu. Ja sam takođe, s namjerom da spriječim kretanje gru-pa i pojedinaca preko granice, otišao u Čajniče, upoznao Milana Kornja-p p j p g

ču, koji je bio ljekar po profesiji, ali i predsjednik Kriznog štaba, i glavno lice u Čajniču, koji je sa svojom bra-

p j g gj

ćom, Milunom i još jednim kojem ne znam ime, komandovao svim vojnim i paravojnim formacijama u tom di-jelu Bosne. On mi se požalio na to što sam tražio da se ne može ići oruž-jem na drugu stranu granice, ali je prihvatio i pristao da nagovori Čeku j g g j

Dačevića da oružje koje je prenio u Crnu Goru preda u SUP i da se ra-zoruža na području Crne Gore, a da će opremu i oružje dobiti kada dođe da ratuje u Bosnu od njega i Kriznog štaba. Tako da smo mi poslije toga pokrenuli akciju da se razoružaju paravojne formacije, a zauzvrat smo obećali Kornjači i njegovoj braći da ih nećemo dirati, ni maltretirati i da će oni moći da prelaze preko grani-ce. Svo oružje koje je oduzeto nika-da nije bilo dato nikome osim što je predato u magacin SUP-a i vojske. Ali smo time u dobroj meri uspjeli da spriječimo nošenje oružja kod civil-nih lica. Kornjača mi je pričao kako je Dačević dobar borac, da su oni svi radikali, da su dobro organizovani, da sa njim rukovodi Šešelj, te da su

g

imali nekoliko vrlo kori-snih akcija koje su odra-dili, pa je pored ostalog spominjao kako su pobilineke Muslimane, zakopaliu zemlju kraj puta, izvadi-li ruku iz zemlje i ostaviliukočena tri prsta da vireiz zemlje. Iznoseći takomorbidne konstatacije, iujedno hvaleći se, posebnoMilun Kornjača, kako jeon pobio neke Muslimane,među kojima je spominjaoi nekog šefa TO, kojeg jeubio. Sve to iznosim kaopodatak da ukažem na grupe i pojedince, koji supod okriljem određenihpolitičkih partija, ovog puta SRS-a,naoružavani, upućivani na ratište da za interes te političke partije njiho-vog šefa, “brane srpstvo”. No, i poredpreduzetih mjera i dalje su ljudi oku-pljeni oko Dačevića dolazili u Pljevlje,i svojim ponašanjem, vikom, cikom,“lajanjem kao psi”, narušavali javnired i mir, i izazivali, tražili sukob sa jedinicom Saveznog SUP-a, te tražilida se međusobno sukobimo da nampokažu ko su oni. Nastojeći da, što jemoguće bezbolnije rešimo situaciju, upočetku su vršena upozorenja, a para-lelno rađena akcija za vraćanje oružja.Predano je u Pljevljama oko 100 du-gih cevi, eksplozivnih sredstava, kao idruge vojne opreme, koja je, po odu-zimanju, predata u vojni garnizon.


Ubrzo poslije toga u CrnuGoru dolazi ministar PavleBulatović, i u Žabljaku or-ganizuje sastanak izmeđupredsjednika Crne Gore,Momira Bulatovića, pred-sednika Vlade, Mila Đuka-novića, i upoznao sam ih sa svim problemima sa kojima se suočavamo, ukazao da se radi uglavnom o licima sa kriminalnom prošlosti.Iznio sam njihove planove,pa čak i plan da sruše mostna rijeci Tari i da na tajnačin odvoje rijekom Ta-rom prostor između Srbijei Crne Gore i da oni, kakokažu, spriječe formiranje

muslimanske transverzale koja ide od Sarajeva, Goražda prema Prijepo-lju i dalje prema Sandžaku. Isto tako, ukazao sam na probleme koji nastaju podrškom koju dobijaju od pojedinih pripadnika lokalne policije iz Plje-valja, za koje mislim da im čak daju logistiku za ono što rade. Poslije svih tih iznesenih činjenica, data je sagla-snost da se ide na njihovo hapšenje i privođenje licu pravde, uz podnešene krivične prijave sa tačno iznesenim dokazima šta su učinili.

Odmah drugi dan po toj sagla-snosti, uhapsili smo Čeku Dačevića

g p j g

i još trinaest lica i sve ih, uz krivič-nu prijavu, sproveli i predali u zatvor Spužva u Podgorici. Tamo su zadrža-ni i određen im je pritvor.

Kornjača mi je pričao kako je Dačević dobar borac, da su

oni svi radikali, da su dobro

organizovani, da sa njim rukovodi Šešelj, te da su imali nekoliko vrlo korisnih

akcija koje su odradili, pa je pored ostalog

spominjao kako su pobili neke Muslimane, zakopali u

zemlju kraj puta

52

Zelena transferzala

Lažni pasoš

U Prizrenu živi 16.896 Bošnjaka

Srbija

Kosovo

Najbolji učači Kur’anaMešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj

Mešihat Islamske zajednice u Srbiji obavje-štava javnost da je objavljivanje vijesti o

navodnom pasošu “Republike Sandžak” te do-vođenje istog u vezu sa Islamskom zajednicom i muftijom Muamerom ef. Zukorlićem još jed-na udbaška podvala beogradskog režima čime se želi skrenuti pažnja sa diskriminacije musli-mana na polju islamske vjeronauke. U vijesti koju su objavili pojedini srbijanski mediji stoji da se fotografija navodnog pasoša “Republike Sandžak” pojavila na sajtu “Mešihata Islam-ske zajednice Sandžaka”. Islamska zajednica u Srbiji ne raspolaže takvim sajtom niti postoji organ “Mešihat Sandžaka”. Po Ustavu Islamske zajednice postoje Mešihat Islamske zajednice u

Srbiji i Muftijstvo sandžačko. Pojam “MešihatIslamske zajednice Sandžaka” već duže vrijemezloupotrebljava paravjerska organizacija Ade-ma Zilkića. Da se radi o jeftinom udbaškomtriku potvrđuje i činjenica da je na naslovnicinavodnog pasoša na arapskom jeziku “Repu-blika Sandžak” ispisana obrnutim redom sa li-jeve strane, što iole poznavalac arapskog jezika i pisma nikada ne bi učinio. Osim toga, na na-slovnici navodnog pasoša ispisano je “Allah” uokviru “Bismille”, što predstavlja skrnavljenjeuzvišenog Božjeg imena. Nema sumnje da jenamjera širenja neistine ove vrste opstrukcija cjelokupne borbe Islamske zajednice i musli-mana za svoja vjerska i nacionalna prava.

Prema konačnim rezultatima popisa sta-novništva koje je objavila Agencija za

statistike Kosova, Bošnjaka ima ukupno27.533 a bosanski kao maternji jezik govo-ri 28.989 stanovnika Kosova. Najviše Boš-njaka živi u opštini Prizren (16.896), zatimu Dragašu (4.100), Peći (3.786), Istoku(1.142), Mitrovici (416), Prištini (400) iGnjilanu (121), dok je u ostalim opštinama

njihov broj ispod 100. Bošnjakinja je višeod Bošnjaka, žena ima 14.238 dok muška-raca 13.295.Najviše Bošnjaka je starosne grupe 15-19godina (2.352), zatim 10-14 (2.191), 20-24(2.099)... Popis stanovništva, domaćinstava i stanova je sproveden u aprilu 2011. godi-ne. Prije toga, posljednji dostupni popis na Kosovu je iz 1981. godine.

Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj, Medžlis Islam-ske zajednice Zagreb, Svjetska organizacija za hifz iz

Džidde (Saudijska Arabija) i Ministarstvo vakufa države Ka-tar organizirali su 19. Europsko natjecanje učača Kur’ana.Natjecanje je održano 28. i 29. septembra 2012. u molitve-nim prostorima Islamskog centra u Zagrebu.Natjecanje je završeno u subotu, 29. septembra, proglašenjempobjednika. Pobjednike je odredila Ocjenjivačka komisija sa-stavljena od šestorice hafiza: kr. hfz. Aziz Alili, predsjednik (Hr-vatska), hfz. Mensur Malkić (BiH), kr. hfz. Khaled Darwicheh(Sirija), kr. hfz. Bargouth Abdullah Al-Muhib (Saudijska Arabi-ja), kr. hfz. Selman Okomuş (Turska) i hfz. Bajram Ajeti (Make-donija). Pobjednici u pet natjecateljskih kategorija su: RedouanAit Hassou – Nizozemska (Hifz cijelog Kur’ana), Davud Efen-dić – Behram-begova medresa iz Tuzle, BiH (Hifz 15 džuzeva),Suad Godušević – Karađoz-begova medresa iz Mostara, BiH(Hifz 5 džuzeva), Hizir Özkök iz Turske (Tilawet – do 40 go-

g

dina starosti) i Nermina Mujanović – Behram-begova medresa iz Tuzle, BiH (Tilawet medresa). Ukupni pobjednik 19. Europ-skog natjecanja učača Kur’ana je Redouan Ait Hassou, koji jepobijedio osvojivši čak 99 bodova od 100 mogućih u kategorijiHifza cijelog Kur’ana. On je dobio nagradu (nagradno putova-nje na umru i 500 eura) i plaketu “Hadži Fadil Fazlić“.Na 19. Europskom natjecanju učača Kur’ana sudjelovala su 74natjecatelja iz čak 22 europske zemlje (Albanija, Austrija, Belgi-ja, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Finska, Francuska, Grčka,

Hrvatska, Italija, Luksemburg, Makedonija, Nizozemska, Ko-sovo, Rusija, Slovenija, Srbija, Španjolska, Švedska, Švicarska,

j g jj

Turska i Velika Britanija). Ovogodišnje natjecanje potvrdilo jevisoke dostignute organizacijske standarde, na osnovu kojega je od Svjetske organizacije za hifz i Ministarstva vakufa Katara ocijenjeno kao najbolje organizirano natjecanje učača Kur’ana u neislamskim zemljama. Trodnevnoj manifestaciji prisustvo-valo je više od 4.000 posjetitelja iz Hrvatske i Bosne i Hercego-vine. Zadnjeg dana natjecanja svi prostori u Islamskom centrubili su prepuni, a parkirališta tijesna da prime sve autobuse iosobne automobile. Pobrojano je čak 35 autobusa s posjetite-ljima iz BiH, većinom s vjernicima iz Cazinske krajine, od čega najviše iz Bužima.


53

Četnici su u Pljevljima poklali 1.370 ljudi, najviše male djece

Turska TIKA nesebično pomaže Bošnjake u Srbiji

Pljevlja

Sandžak

Pokolj muslimana o kojem počinioci tako sladostrasno izvještavaju, bio je najmasovniji četnički zločin tokom

Drugog svjetskog rata. U ovoj operaciji uništenja ubijeno je više hiljada žitelja pljevaljskog, čajničkog i fočanskog kraja. Đurišićev izveštaj jeste pretjeran, a prema poslije-ratnim popisima stradalo je oko 3.000 civila. Struktura žr-tava je ono što užasava. Na osnovu dostupnog spiska žrtava opštine Pljevlja, vidimo da je samo u toj opštini tada ubije-no 1.370 ljudi, najviše male djece. Pokolj nejači i odojčadiu oblasti Pljevalja, Čajniča i Foče je jedno od najradikalni-

j j j j j j

jih ispoljavanja zla u novijoj istoriji Balkana. Oblast Bijelog Polja četnici su pregazili 10. januara, nakon čega Đurišić sa neskrivenim zadovoljstvom izvještava Mihailovića da su potpuno uništili 33 muslimanska sela, ubili oko 400 musli-mana “boraca” (čitaj dječaka i muškaraca) i oko 1.000 žena i djece. Četnički gubici su bili minimalni. Nakon Bijelog

( j j )

Polja, Mihailović nastavlja sa “projektom raščišćavanja Tur-ske” u oblasti Pljevalja, Čajniča i Foče. U tu svrhu na

j j p j jjređuje

formiranje napadnih odreda, ukupne jačine 5.000 boraca. Četnički napad je počeo 5. febru-

j p p

ara ujutro, pod komandom Pavla Đurišića. Otpor stanovništva jebio veoma slab. Jugoslovenska voj-ska u otadžbini je naišla samo na seoske straže koje nisu pružale zna-čajan otpor. Muški su uglavnombili u kvislinškim ili partizanskimjedinicama, a u selima su ostalemajke s djecom. Djeca su izgledala kao njihova deca, samo su nosila drukčija imena. Poubijana su bezmilosti. Četnici su danima neu-

j j

morno klali.General Mihailović je iz štaba kodKolašina putem radio veze pažljivonadzirao operaciju. On 1. februa-ra depešom javlja Baćoviću da jeĐurišić krenuo ka Bosni “usputčisteći sve pred sobom” i odušev-

ljeno zaključuje: “Naša akcija ima zamah čišćenja cijele Bosne.” Par dana kasnije, Mihailović 8. februara javlja da “Turci skoro ne daju nikakav otpor”, a Italijani “mole i preklinju da se prestane”. Kao i prilikom prethodnog pokolja u oblasti Bijelog Polja, Đurišić i je ovoga puta zadovoljno raportirao vrhovnom zapovedniku Mihailo-viću: Akcija u Pljevaljskom, Čajničkom i Fočanskom sre-

j p p

zu protivu muslimana izvršena je. Operacije su izvedene tačno po naređenju i izdatoj zapovijesti. Napad je počeo u određeno vrijeme. Svi komandanti i jedinice izvršili su dobijene zadatke na opšte zadovoljstvo. Sva muslimanska sela u tri pomenuta sreza su potpuno spaljena da nijedan njihov dom nije ostao čitav. Sva imovina je uništena sem stoke, žita i sijena. Za vrijeme operacija se pristupilo pot-punom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti. Naše ukupne žrtve su bile 22 mrtva od kojih 2 nesrećnim slučajem i 32 ranjena. Kod musli-mana oko 1.200 boraca i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i djece.

Planom i budžetom za 2013. godinu turske Agencije za međunarodnu saradnju (TIKA) predviđeno je ulaganje

od 4,5 miliona eura za izgradnju hirurškog bloka zdrav-stvenog centra u Novom Pazaru”, izjavio je potpredsjednik Vlade Republike Turske i visoki funkcioner TIKA Bekir Bozdag prilikom sastanka u Ankari sa ministrom u VladiSrbije dr. Sulejmanom Ugljanin. Kancelarija Vlade Srbije za održivi razvoj nedovoljno razvijenih područja, na či-jem je čelu ministar dr. Sulejman Ugljanin, finansirala je izradu projektne dokumentacije za ovaj značajan projekat. “Naša razvojna agencija će pomoći svima koji nam se obra-te sa kvalitetnim projektima. Zadovoljstvo građana nakon realizovanih aktivnosti predstavlja podstrek da se još više angažujemo. Zahvaljujem se ministru Ugljaninu što je svojim angažovanjem izgradio svojevrstan most saradnje između Srbije i Turske”, rekao je potpredsjednik Bozdag.


54

IslamnetŠiitski borci iz Hezbolaha ginu za Bashara Asada i to proglašavaju džihadom

Liban

Ali Hussein Nassif, poznatiji kao AAAbu Abbas je bio jedan od vode-AAćih komandanata šiitskog Hezbolaha iz Libana. Abu Abass je krajem prošlog mjeseca poginuo u Siriji gdje se borio na strani zločinačkog režima Bashara Asada. Pogibiju Abu Abassa potvrdio je i Hezbolah preko svoje web stranice moqawama.org, na kojoj su objavljenidetalji pogibije i sahrane ovog šiitskog komandanta. “Hezbolah i stanovni-ci sela Buday obavili su dženazu ko-mandiru Abu Abassu. On je poginuo

tokom sprovođenja džihadskih dužno-sti”, navodi Hezbolahova web stranica.Ujedno, ovo je prvo zvanično priznanje šiitskog Hezbolaha da se njihovi člano-vi bore u Siriji protiv sirijskog naroda i da tu borbu proglašavaju džihadom.Sirijski borci za slobodu iz Sirijske slo-bodne armije navode detalje kako je šiitski komandir Abu Abass ubijen u Siriji. “Šiitski komandanat, poznat kao

j

Abu Abass, poginuo je zajedno sa svoja dva pratioca od naše mine koju smo impostavili na put u blizini Qusayra”.

Bin Laden popularniji od “Pedeset nijansi: Siva”

SAD

Knjiga “No Easy Day” koja govori o ubistvu Osame

bin Ladena, najprodavanija je u SAD, svrgnuvši s trona roman “Pedeset nijansi: Siva”. Memoari autora Marka Ovena (čije je pravo ime Met Bisonet), jednog od učesnika u akciji hapšenja i ubijanja vođe Al Kaide, objav-ljeni su 4. septembra i naprečac su osvojili SAD, prenosi magazin Time. Nakon aktivne promocije kroz medije ta knjiga dospjela je na vrh liste najprodavanijih izdanja sajta “Amazon”, kojom je prethodnih mjeseci vladala kn-jiga “Pedeset nijansi: Siva”. Za-nimljivo je da je Ovenova knjiga najavljena prije više od mjesec dana i krajem augusta se našla među deset izdanja sa najviše naručenih primjeraka u pret-prodaji. Ipak, tokom sedmice od 4. do 11. septembra mediji su svakodnevno govorili o knjizi povezujući je sa obilježavanjem godišnjice napada na SAD. Osim na listi sajta “Amazon”, knjiga se našla i na vrhu liste časopisa USA Today. Planirano je da prvo izdanje memoara broji trista hiljada primjeraka, ali je zbog velikog interesiranja u pret-prodaji, tiraž doštampan na više od pola miliona primjeraka, piše USA Today. I na novom izdan-ju liste bestselera časopisa New York Times, koja je objavljena 23. septembra, prvo mesto zauzela je knjiga “No Easy Day”.


Učitelji u Kataru godišnje zarađuju 80.000 američkih dolara, u Emiratima 60.000, Kuvajtu 55.000 i Saudijskoj Arabiji 50.000 dolara

Arapski zaljev

Na osnovu najnovijih podata-ka koje svake godine izdaju

zemlje Arapskoga zaljeva na polju obrazovanja, kako devetogodišnjeg obaveznog, tako i srednjoškolskog i visokoškolskog, Katar je prema go-dišnjem primanju učitelja izbio na prvo mjesto, s 80.000 dolara godiš-njom plaćom. Nakon Katara Ujedi-njeni Arapski Emirati su na drugom mjestu sa 60.000 dolara a slijedi ga Kuvajt s 55.000 i Saudijska Arabija s 50.000. S druge strane u Somaliji godišnji prihod učitelja ne prelazi 1.000 američkih dolara.Međutim, stanje učiteljstva u osta-lim arapskim zemljama nije nima-lo pohvalno kao u spomenutim

zemljama izvoznicama nafte i pli-na. Prema izvještajima Arapske ligeprosječna godišnja plaća učitelja uzemljama koje nisu izvoznice nafteiznosi svega 2.400 dolara. I u Euro-pi postoje velike razlike u godišnjimprimanjima učitelja. Tako naprimjeru Španjolskoj iznosi 14.200 dolara,p j j p j

a u Švicarskoj 43.000 dolap j jp

ra.

55

U Hong Kongu se poštuju sva prava muslimana

Kina

Muslimani koji žive i rade u Hong Kongu uživaju sve vjer-

ske slobode i druga prava. Prema izjavama muslimanskih predstavnika Hong Kong je grad u kojem musli-mani dišu punim plućima. “Ja sam veoma sretan u Hong Kongu, jer ne-mam nikakvih prepreka da budem musliman i da slobodno prakticiram islam. Nikada nisam čuo da se bilo ko od muslimana žali na neku vrstu diskriminacije. Toga u Hong Kongu jednostavno nema”, kaže Ali Dialo, biznismen i predsjednik Afričke za-jednice muslimana u Hong Kongu u intervjuu za kineski list Morning Post. Ali Diablo je prije živio u Velikoj Bri-taniji. Nakon što se situacija pogorša-la u Britaniji, kada je u pitanju pošti-vanje slobode muslimana, Ali Diablo se preselio u Hong Kong. “Ovdje sam doselio jer nisam čuo da je neko doživio negativno iskustvo, a ja do sada nisam doživio nikakvu agresiju ili neprijateljstvo zbog toga što sam musliman.” I drugi muslimani se slič-no osjećaju. Pakistanac Kashif Akh-tar, informatički inžinjer, nedavno je doselio sa porodicom u Hong Kong. “Ovdje te niko ne gleda što si drukči-ji. Ja nemam nikakvih problema zato što sam musliman.” Prema nekim procjenama u Hong Kongu živi između 200 i 250 hi-ljada muslimana. Od tog broja ima oko 100 hiljada muslimana iz Indo-nezije a ostalo su muslimani iz svih krajeva svijeta. Iako muslimani u Hong Kongu uživaju sve slobode oni imaju problema sa nepostojećom islamskom vjersko-obrazovnom in-frastrukturom. U Hong Kongu ima samo pet džamija, što ni izbliza nije dovoljno za ispunjavanje vjerskih potreba muslimana. Osim toga, u ovom gradu ne postoji nijedna islamska škola.


Holandija je zemlja brojnih razvrat-nih čuda. Jedno od takvih razvrat-

nih čuda isplovilo je ovih dana iz Ho-landije i uputilo se put Maroka. Naime,riječ je o “Brodu za abortuse”. Nekakva holanska organizacija “Žene na talasi-

j j

ma” osmislila je akciju pomaganja žena-ma da abortiraju. Za tu akciju “Žene na

j j p g jj

talasima” su unajmile brod kojim plovepo svijetu i nagovaraju žene da dođukod njih i slobodno abortiraju. Takoje njihov “Abortus brod” zaplovio ka vodama Maroka. “Brod je krenuo. Nemožemo još da otkrijemo mjesto i vri-

jeme dolaska. Očekujemo da će tamoostati nedjelju dana”, rekla je Rebeka Gomperts, osnivač holandske neprofit-ne organizacije “Žene na talasima”. U

p p

većini arapskih zemalja abortus je za-branjen osim ako je ugroženo zdravlježene. Prema podacima marokanske vla-de, u zemlji se dnevno ilegalno izvedeizmeđu 600 i 800 abortusa. Holandska organizacija navodi da ju je u Maroko“pozvao” Alternativni pokret za indivi-dualne slobode (MALI), lokalna grupa mladih, kako bi se dobila podrška za le-galizaciju abortusa u zemlji.

Jedna mlada Iranka pretukla je lokal-nog imama koji je od nje zatražio da

se pokrije mahramom.Hodžatoleslam Ali Behešti, lokalniimam u Šahrmirzadu, gradu na sjeveruIrana, izjavio je da ga je jedna devoj-ka prošlog mjeseca pretukla kada juje, idući ka džamiji na molitvu, usput“ljubazno posavjetovao” da se pokri-je hidžabom pošto njena odora nije bila u skladu s vrijednostima društva i islama. “Ne samo da se nije pokri-la, već mi je odgovorila da ja treba da pokrijem oči, što je za mene bilo veoma uvrjedljivo”, rekao je Behešti u intervjuu koji je dao agenciji Mehr. “Ponovo sam od nje zatražio da se pokrije i da me više ne vrijeđa, aliona je počela da viče i da mi prijeti. Gurnula me je i pao sam na leđa. Ne

sjećam se šta se dalje dešavalo, samosam osjećao kako me udara, šutira ivrijeđa”, objasnio je imam. Behešti jerekao da je poslije napada proveo tridana u bolnici i da i dalje, mjesec dana poslije incidenta, nije sposoban da sesamostalno hrani i obavlja druge ličnestvari.

Holandski “Abortus brod“

Iranka pretukla efendiju jer joj je savjetovao da se pokrije

Maroko

Iran

56

Muslimanke dobivaju lična dokumenta sa fotografijama sa hidžabom

Brazil

B razilske vlasti u Foz do Igu-acu usvojile su zakon kojim

se dozvoljava muslimankama da mogu dobiti lične dokumente sa hidžabom na fotografijama. Tako će muslimanke ubuduće imati lič-ne karte, vozačke dozvole i pasoše sa fotografijama sa hidžabom na glavi. “Hidžab nije fantazija, to je dio odjeće muslimanske žene”, kaže Mohsin Alhassani, direktor džamije Omar Ibn al Khattab u Foz do Iguacu, jedan od najpromi-nentnijih islamskih lidera u Brazi-lu. Lokalne vlasti u Foz do Iguacu poslale su zahtjev brazilskoj vladi da se usvoji državni zakon o pošti-vanju prava muslimanskih žena da imaju lična dokumenta sa fotogra-fijama sa hidžabom na glavama. Brazilska federalna policija je već usvojila praksu da izdaje pasoše muslimankama sa fotografijama sa hidžabom. Jedini uvjet je da se lice vidi jasno. Foz do Iguacu je najveći grad u brazilskoj federalnoj državi Para-na. U ovom gradu živi oko 20 hi-ljada muslimana. Paulo Pinto, ek-spert za islam smatra da u Brazilu živi oko milion muslimana, iako se na popisu stanovništa 2001.godine samo dvadesetak hiljada Brazilaca izjasnilo da su musli-mani. “Najbolji pokazatelj naglog rasta broja muslimana u Brazilu je nagli porast broja izgradnje dža-mija. Danas u Brazilu ima 127 džamija.”

Konačno, dozvoljen ezan s minaretaŠvedska

Prije gotovo 20 godina izgrađena je džamija u Fittji. Cijelo vrijeme nije

bilo dopušteno uznemiravati na bilo koji način okolinu zvukovima iz dža-mije. Iz detaljnog plana iz 1994., da se vidjeti da ne postoji plan koji bi uključi-vao učenja ezana s minareta prema pi-sanju Dagen novina. Isto vrijedi i za sve ostale munare u Švedskoj. Sve do sada

j g j

radilo se u skladu s planom iz 1994. godine. Ove sedmice predložio je ma-joritet u Odboru za planiranje u Bot-kyrki da se plan iz 1994. stavi van sna-ge. “Nakon proljetne istrage, zaključili smo da urbanistički plan koji isključuje ezan s minareta ne podržava trenutni zakon i stoga plan nije primjenjiv. Pro-mjena plana se može jednostavno izvr-šiti”, kaže Peter Nyberg (S), predsjed-nik Uprave putem e-maila. Kršćanski demokrati su bili jedina stranka koja se protivila odluci. “Ostale stranke se boje reći ne, i tako izgubiti glasove od mu-slimanskih birača ovdje u Botkyrki”, objašnjava Stefan Dayne (KD), član odbora za planiranje za list Dagen.

“Živjeli smo cijeli život u Švedskoj, plaća-li poreze, bili smo dobri građani, dali smopuno Švedskoj. Sada želimo imati nešto

p g

malo natrag. Sada želimo imati vjerskuslobodu”, kaže Ismail Okur, predsjed-nik Islamske zajednice u Botkyrki za Dagen. Primio je vijest s radošću: “To jesuper! Ezan je za nas kao crkvena zvona za crkve. To je važno. Sada samo ostajeda općinska i gradska vijeća u Botkyrkibudu na istoj liniji i glasaju ‘za’, ove je-seni.” “Prije nego što Gradsko vijeće za-uzme stav, naći ćemo vrijeme za dijalog s stanovnicima Botkyrke”, kaže Katarina Berggren (S), gradonačelnik Botkyrke.


Magomed Labazanov živio 122 godineDagestan

Sredinom prošlog mjeseca u Dagesta-nu je u 122. godini života umro Ma-

gomed Labazanov za kojega se smatra da je bio najstariji čovek na svijetu. Do svoje smrti bio je vrlo aktivan, a svoj 118. rođendan proslavio je plešući tradicional-ni ples s Kavkaza. Supruga mu je davno umrla a od četiri sina samo je još jedan u životu. Ovaj krojački radnik nikad se ne bi pomjerio iz svog sela da ga na počet-ku Drugog svjetskog rata u njegovoj 51. godini Staljin nije poput hiljada Dagesta-naca protjerao u Sibir. Iz Sibira se vratio

1950. godine i nastavio svojim životom.Meso nije jeo gotovo nikada, a osnovna hrana mu je bilo kuhano povrće i voćebogato začinjeno bijelim lukom uz nei-zostavno kozje mlijeko. Labazanov, kojiu svom životu nikada nije naučio da čita ipiše, svjedok je cijele jedne epohe. Rođenje prije nego što je car Nikolaj Romanov II. stupio na prijesto, imao je 27 godina kada je Boljševičkom revolucijom Lenjindošao na vlast u Rusiji, a 63 godine kada je umro Josif Visarionovič Staljin zbog kojeg je deset godina proveo u Sibiru.

Odavno je postalo jasno da se u Eu-ropi nesmetano šire profašističke

ideje. Broj fašističkih i ostalih ekstre-mnih organizacija posljednjih godina u Europi stalno raste. Sljedeći primjer dobar je odgovor zašto se u Europi nesmetano i kontinuirano šire faši-stičke ideje. Iz Njemačke nam dolazi šokantna vijest. Govor koji je norveški masovni ubica Anders Breivik održao u sudnici, a u kojemopisuje šta ga je moti-viralo da hladnokrvnoubije 77 mladih ljudi,čitat će se u njemačkimpozorištima sljedećeg mjeseca. Švicarski redi-p j g

telj Milo Rau prilago-dio je Breivikov govoru teatarsku predstavunazvanu “Breivikovoobjašnjenje” na osno-vu audiosnimka sa suđenja norveškomneonacisti u aprilu ovegodine. Govor će na pozorišnim daskama čitati njemačka glu-mica turskog porijekla Sascha Soydan. Iako senjegove riječi čine kaopuka fantazija, mnoga od Brevikovih uvjere-nja rasprostranjena suu Europi.

Reditelj predstave Milo Rau vjerujekako Breivikove misli imaju argumentekoji bi bili prihvaćeni u velikom dijeluEurope. Rau kaže da je glumica turskog porijekla kako bi se interpretacija Brei-vikovih misli odvojila od njegovog lika.Transkripti Breivikovih izjava nakonpokolja nikad nisu objavljeni u cijelostipo medijima, jer je sud procijenio kako bi to bilo štetno.

57

Tekfirski pokret “Eš-Šebab”

Somalija

Kada se u medijima spomene Somalija odmah iza toga ide

izvještaj o nekom teškom iskuše-nju koje se sručilo na nejaka pleća napaćenog somalijskog naroda. Nažalost, Somalijci stalno upadaju iz krize u novu krizu. Decenijama ovu zemlju pustoše ratovi, glad, političke, ekonomske, sigurnosne i svake druge krize. U posljednje vrijeme Somalija bije tešku bitku sa tekfirskim iskušenjem. To tekfir-sko iskušenje personalizirano je u ogranku Al Kaide, u pokretu koji se zove “Eš-Šebab”. Ovaj pokret vodi rat protiv svih Somalijaca koji ne prihvataju njihove ideje. Oni vode rat čak i protiv onih koji su do jučer zajedno sa njima oslobađali zemlju. “Eš-Šebaba” je objavio ovih dana da će ubiti sve članove aktuelne somalijske vlasti, naročito članove somalijskog parlamenta. “Eš-Še-baba” je već počeo sa likvidacijom somalijskih parlamentaraca. Prvo su ubili poslanika Mustafu Hadži Malima. Prema riječima svjedoka, poslanik Mustafa je ubijen kada je izlazio iz džamije u južnom dijelu Mogadiša, gdje je bio na večernjoj molitvi. Predsjednik “parlamenta” Osman Džavari nazvao je ubice “nemilosrdnima”. Novi somalijski predsjednik Hasan Šejh Muhamed preživio je napad 12. septembra, samo dva dana nakon što je izabran na funkciju. Nemilosrdne tekfirske ubice iz po-kreta “Eš-Šebaba” javno se zalažu za uspostavljanje šerijatske države u Somaliji. Dok jedno pričaju drugo rade. Pravljenje zasjeda i ubijanje ljudi koji napuštaju džamiju nakon molitve je okrutnost kakvu šerijat ne poznaje i teško kažnjava.

Foto islamneta


Afrička hitna pomoć za spore intervencije

Pozorišna kultura promoviranja terorizmaNjemačka

58

Metodologija

Istraživački radovi

Upoznavanjem javnosti sa problemom istraživanja proizilazi jačanje na putu značaja partnerstva porodice i škole u školskom uspjehu učenika sa posebnim osvrtom na djecu u srednjim školama koja trebaju da donesu odluku na putu daljeg obrazovanja. Koncept uključenosti roditelja temelji se, zapravo, na zajedničkim rješenjima postojećih problema, te otklanjanju svih prepreka u obrazovnim sistemima

Uprocesu socijalizacije djete-ta velika se važnost pridajeporodici. Poznato nam je

još iz ex-Jugoslavije da je veoma malibroj roditelja učestvovao u školskimodborima i bez velikog utjecaja na od-gojno-obrazovni rad škole, sve je biloprepuštano nastavnicima, kao što zna-mo pitanje “šibe u školi” na područjuex-Jugoslavije je dobro poznato i da-nas. Međutim, danas su roditelji svepodobniji kako školi tako i školskimaktivnostima. Svaki problem ili ak-tivnost, svaki cilj bilo koje aktivnostipodrazumijeva i prisustvo obiltelji,bilo na direktan ili na indirektan na-čin, kroz osobine i ponašanje djeteta ilikroz direktnu saradnju sa roditeljima (angažiranost obitelji). I jedna i druga strana imaju za cilj da što kvalitetnije iuspješnije sarađuju, proizilaze pozitiv-ni efekti koji su od višestruke koristi, a najviše za samog učenika.

Na samom putu prema evropskimintegracijama, Bosna i Hercegovina je usvojila veći broj zakona i politika kojima se svoj djeci osigurava pravo na kvalitetno obrazovanje i jednake mogućnosti. Partnerstvom porodice i škole se nastoji unaprijediti obrazova-nje, obrazovni sistemi, uspjeh djece, a samim time i uloga prosvjetnih djelat-nika, učenika i roditelja sa akcentom na unapređenje nastavnog procesa, kao i daljnjeg značaja za jednu cjelo-kupnu mladu ličnost. Upoznavanjem javnosti sa problemom istraživanja proizilazi jačanje na putu značaja par-tnerstva porodice i škole u školskom uspjehu učenika sa poseb-nim osvrtom na djecu u srednjim školama koja tre-baju da donesu odluku na putu daljeg obrazovanja. Koncept uključenosti ro-ditelja temelji se, zapravo, na zajedničkim rješenjima postojećih problema, te ot-klanjanju svih prepreka u obrazovnim sistemima.

Stoga, značaj i uloga par-tnerstva porodice i škole u školskom uspjehu učenika srednjih škola uključuje si-stematično praćenje učešća i odnosi se posebno na sa-radnju roditelja, nastavnika i učenika.

Cilj našeg projekta jeste da istraži-mo Ulogu i značaj partnerstva porodice i škole u školskom uspjehu učenika sred-njih škola.

Definiranje ključnih pojmova

Roditelji kao ravnopravni partneriimaju pravo utjecaja na obrazovne sa-držaje koji se realiziraju u školi i koji odgojno utječu na njihovu djecu.

Razvojem partnerskih odnosa iz-među porodice i škole postojeći na-stavni planovi i programi moraju postati znatno fleksibilniji kako bi ostavili prostora za snažniji utjecaj roditelja na obrazovne sadržaje koji se izučavaju u školi.

“Obitelj čine roditelji, ili najma-nje jedna odrasla osoba, i djeca, ilinajmanje jedno dijete, koji žive uzajedničkom domaćinstvu, uspješnofunkcioniraju kao zajednica zado-voljavanja potreba njenih članova, a njihov odnos se temelji na krvnomsrodstvu, zakonskoj ili na običnoj re-gulativi.”1

“Škola – institucija (ustanova) čijije osnovni zadatak da ostvaruje cilj izadatke vaspitanja. U širem značenjupojmom škole obuhvaćene su: predš-kolske ustanove, osnovne, srednje,više, visoke škole i fakulteti, odnosnouniverziteti. U užem značenju se po-

drazumijevaju samo osnov-ne i srednje škole.”2

“Učenik – naziv za po-klaznika osnovne i srednješkole, dok se u višem i vi-sokom stupnju školovanja upotrebljava naziv – stu-dent.”4

“Partnerski odnos ro-ditelja i škole podrazumi-jeva dijete u centru svakenjihove aktivnosti. Par-tnerstvo teži da ostvari pr-venstveno one ciljeve kojisu u interesu djeteta, kojedijete može dostići. Bazira se na potpunoj otvoreno-sti i iskrenosti obje stranei partnersko susretanje ro-

ditelja, obitelji i škole dalo je mnogovrednije i dragocjenije rezultate.”5

Planiranje i provođenje istraživanja

S obzirom na ciljeve israživanja ikompleksnost pitanja koja se istra-žuju, bilo kakav dizajn istraživanja podrazumijeva tri važne funkcije:deskriptivnu, istraživačku i objašnja-vajuću. Cilj je da se pomoću dobije-nih podataka opišu neke pojave (npr.učešće roditelja u nastavnom proce-su, uloga saradnje, i sl.), da se istražekonkretna pitanja (npr. kako roditeljiučestvuju u nastavnom procesu, kakose ostvaruje saradnja, koji oblik sarad-nje se preferira, i sl.) i kao konačno da

Uloga i zUloga i značanačaj pj partnerstvartnerstva pa porodice i školorodice i školee u šu školskom uspjehu učenikkolskom uspjehu učenika sa srednjih školrednjih školaa


Neophodno je razvijati

relaciju između roditelja i škole

i obrazovno-vaspitnog procesa u smjeru

otvorenosti, povjerenja i jednakog

međusobnog uvažavanja.

59

se objasne sadašnje praksei ponude moguća rješenja za unapređenje partnerstva porodice i škole u školskomuspjehu učenika.

Planiranje istraživanja

Kako bismo dobili rele-vantne, pouzdane i valjanerezultate, u okviru aktiv-nosti planiranja istraživanja razvijeni su instrumenti koji će se koristiti u istraživanju, te izabrane metode za prikupljanje podataka i odabir uzo-raka.

Nacrti instrumenata su usklađeni sa ciljevima istraživanja. S obzirom da su se podaci trebali prikupiti korištenjem instrumenata, mi smo odabrali anketu,jer smo smatrali da ćemo na taj načindobiti realne pokazatelje, te smo na osnovu metode analize sadržaja doku-menata (dnevnik, uvid u održavanje sastanaka, način..) dobili kompletiranoistraživanje.

Odabir škola proveden je na teme-lju ciljeva istraživanja, geografske za-stupljenosti (Srednjobosanski kanton, Općina Bugojno), vrste područja (ur-bano), srednje škole.

U okviru uzorka bile suodabrane srednje škole sa područja Općine Bugojno,roditelji, nastavnici, peda-gozi. Intervju samo obavili sa pedagozima, roditeljima, profesorima. Obuhvatilismo tri srednje škole.

Provođenje istraživanja

Prije prikupljanja podataka smo oba-vili razgovor sa saradnicima projekta,upoznali učenike, nastavnike i roditeljesa projek(a)t istraživanjem. Istraživači subili uključeni u svaku fazu istraživanja,tako da su prilično bili upoznati sa in-tervjuom, anketom. Prikupljanje poda-taka smo proveli u vremenskom perioduod aprila 2009. do septembra 2010. utri srednje škole sa područja Općine Bu-gojno, a projekat je proveden gotovo bezbilo kakvih prepreka ili problema.

Učesnici

U svakoj školi smo intervjuirali pe-dagoge škole, anketirali smo učenike.U anketnom upitniku je učestvovalo100 učenika, u intervjuu tri pedagoga,profesori, roditelji te drugi saradnici.


Teorijsko određivanje predmeta istraživanja

Tko se povede za praksom bez teo-rije, taj je kao kormilar koji se ukrca na lađu bez kormila i kompasa i nika-da nije siguran kuda plovi. (Leonar-do da Vinci).

Metoda koja se u pedagoškim istra-živanjima koristi u proučavanju funda-mentalnih, kategorijalnih i teorijskih pitanja jeste teorijska analiza. Osnovna tehnika u okviru ove metode je analiza sadržaja.6

Teorija omogućava da se u prak-su unesu neka nova iskustva. Svi za-htjevi u odgoju trebaju biti odvojeni prema odgajanicima. Velika je uloga odgajatelja u poticanju dječijeg kre-ativnog razvoja. Kada se radi o dje-ci njima treba omogućiti da budu kreativna. Kako znamo da društvo određuje cilj odgoja, a škola ga ope-racionalizira na zadatke i ostvaruje u saradnji sa obitelji.

Poznato nam je da je područje ex-Jugoslavije, kada je u pitanju obrazo-vanje, škola i njen odgojno-obrazovni sistem obilježena kao specifi čna, jer se rad nastavnika, može se s punim pravom reći, zasnivao na “šibi”.

Škola ima inicijalnu

odgovornost za partnersku

relaciju sa roditeljima i za dostignuti

kvalitet relacije.

No, ako uporedimo tadašnji i da-našnji sistem obrazovanja i odgoja na

j

našim prostorima, vidjet ćemo da sej j g jj g j

mnogo toga izmijenilo. Pozitiva sejj

odnosi na poboljšanje odgojno-obra-g g jg g j

zovnog procesa, te uključenje roditelja j j g jj g j

u škole, školski sistem, bez šibe, gdjeg j j jg j j

djeca imaju potpunu slobodu. Druga g j

stvar koja nas ne ostavlja ni malo rav-j j gj

nodušnima jeste uključenje roditelja uj jj j

nastavu, i to kroz Vijeće roditelja, ro-j j j jj j

diteljske sastanke, slobodne razgovorej jj

uz prethodan dogovor sa nastavnimj g

kadrom i dr. Škola se javlja kao organizacija za

učenje i zajednica koja uči. Ona uk-ljučuje djelatnike u dijagnosticiranjepojava za refl ektivnom praksom, po-maže u planiranju, implementaciji ievaluaciji inter i intra razvoja škole idjelatnika. Pruža pomoć u defi niranjupojedinačnih ciljeva i uključuje po-moć teoretičara i iskusnih praktičara i razvija njihove suradničke odnose.Također, potiče fi zičko i refl ektivnomišljenje i afi rmira učenje za akciju.Učenje je djelotvornije unutar kontek-sta, suradničkog obrazovanja i radnog iskustva. Zajedničkim radom, sarad-njom porodice i škole osigurat ćemobolji uspjeh učenika, jer refl eksivna praksa je ta koja omogućava napredak svakog učenika u odgojnoj skupini.Svaki praktičar/učitelj će pristupitidrugačije i tako će doći do vlastitog značaja.

Nove funkcije škole podrazumi-jevaju i nove uloge nastavnika. Onese odnose na inventivne, kreativne iodgovorne stručnjake. Sve se češćetraži ekipni/timski rad, što znači da se trebaju uspostaviti novi oblici ko-munikacije u školi. No, nastavnicitrebaju raditi na održavanju nastave,pomagati u razvoju ustanove u kojojrade. Uloge učitelja podrazumije-vaju njegovu sposobnost promjenenačina razmišljanja, u skladu sa da-tom situacijom. Posebne obaveze seodnose na stvaranje partnerstva sa roditeljima.

Iz dosadašnjih istraživanja može sezaključiti da je nastavnik u tradicio-nalnoj školi bio medijator, posrednik između sadržaja i učenika. On je bioisključivi organizator odgojno-obra-zovnog procesa, a odnosi na relacijinastavnik-učenik bili su zasnovanina hijerarhijskim razlikama. Učenik je bio u poziciji objekta i podređenog položaja. Danas se sve više susreće-mo sa raznim inovacijama u školama koje su ostvarili roditelji, nastavnici iučenici zajedno, jer uz roditelje, na-stavnici su najznačajniji činitelji od-gojnog sistema. Dosadašnji istraživačikoji su se bavili problematikom Uloga partnerstva porodice i škole u školskom

uspjehu učenika su mnogi, kako sa područja BiH, tako i sa područja susjednih ze-malja kao i mnogi drugi. Navest ćemo samo neka imena znanstvenika s ovog polja koji su se bavili ovim pitanjem od 2000. god. do danas: Branka Pavlović, Maja Kostić, Rajka Studen, Ivana Luković, Vladimir Džinović, Jelena Pavlović, Nikoleta Milošević, Vesna Trifunović, Ivana Đerić, istraživači sa Pedagoškog Švedskog fakulteta i mnogi drugi. Prof. Refi k Ćatić i prof.

g g g

Marko Stevanović sa područja BiH se bave analizom mnogih istraživanja, a posebno istraživanjem ove vrste, gdje istaknuti autori naglašavaju istraži-vanja u SAD, a koja su provedena u drugoj polovini prošlog stoljeća gdje je ispitivan utjecaj porodice i škole na razvoj djeteta, njegov uspjeh.

Moderna obrazovna politika po-drazumijeva idealnog učitelja, koji u stvarnosti ne postoji i za čiju će dostupnost trebati desetljeća nakon veće transformacije školskog sustava i učiteljske profesije. Za razliku od prošlg sistema danas imamo, može-mo s punim pravom reći, inovacijski proces u odgojno-obrazovnom pro-cesu, što je doprinijelo partnerstvu porodice i škole, ali i školskom uspje-hu učenika.

S druge strane, uloga učenika kaosubjekta odražava se kroz njegov polo-žaj u procesima edukacije.

60

Kako nastavnik procjenjuje učenika, a kako učenici nastavnika?

Kako nastavnici izgra-đuju sliku o učenicima, tako i učenici o nastavnici-ma, što znači dosta površno i jednostrano. Ovo je jedno od pitanja koje smo mi po-stavili u našem istraživanju. Najvažniji faktor u ostvari-vanju partnerstva porodice

i škole nalazi se u razumijevanju na-stavnika i učenika.

Ranije se govorilo “ići u školu zna-či ići pod šibom”, danas je takvo gle-dište nepojmljivo.

Danas, a još više sutra, ići u školu znači provoditi kreativno život, ta-kav koji je dostojan mladog čovjeka. Škola se javlja kao životna zajednica učenika, nastavnika i roditelja. Tu se ne stječe samo znanje, nego se putem vannastavnih i vanškolskih aktivnosti postiže zdrava, humana, obrazovana, kritička i stvaralačka ličnost.

Škola kao životna zajednica nova je paradigma školske edukacije. U školi se zajedničkim stvaralaštvom živi, uči i istražuje. Znanja se stječu kreativno-šću za slobodan, autonoman i kreati-van rad. Škola je najvažnija stepenica u životu mladih.

Dosadašnja istraživanja odgojno-obrazovnog rada pokazuju da se uče-nik još nedovoljno angažira u svim etapama nastavnog procesa, iako uče-nici imaju razvijene mogućnosti i as-


Roditelji kao ravnopravni

partneri imaju pravo utjecaja na obrazovne sadržaje koji se realiziraju u školi i koji

odgojno utječu na njihovu

djecu.


piracije da učestvuju u svim etapama nastavnog procesa. Danas nastavnici teže da učenici dobiju učionice u ko-jima će zadovoljavati svoje potrebe. Kvalitetnu školu tražimo prvenstveno u kvalitetnoj nastavi.

Dakle, škole nisu izolirane niti čine zajednicu ljudi nezavisnih od svog okruženja. Škola je dio kontek-sta roditelja, lokalne i šire društvene zajednice, učenika, nastavnika i orga-nizacija koje okupljaju mlade.

Roditelji su najznačajniji partneri svake škole. Učenici se javljaju kao ak-tivni partneri u kreiranju edukativnih situacija. To su aktivni subjekti koji su sebi postavili zadatak da ostvare indi-vidualni maksimum u skladu sa svo-jim potrebama i mogućnostima.

Naučni značaj istraživanja ovog predmeta proizilazi iz značaja ulo-ge partnerstva porodice i škole i po-boljšanja školskog uspjeha učenika. Uključenost roditelja u nastavni pro-ces ima značajnu ulogu, odnosno utje-če na poboljšanje uspjeha učenika, ali je važan i argument za promjenama u školama.

Društveni značaj istraživanja pro-izilazi iz rasprostranjenosti, trajnosti i značaja utjecaja partnerstva porodi-ce i škole u školskom uspjehu učeni-ka. Teorijska i empirijska istraživanja su u međusobnoj vezi. Empirijski, ali i naučno je evidentirano da postoji partnerstvo porodice i škole. U veći-ni škola djeluje Vijeće roditelja, rodi-teljski sastanci, saradnja, zajedničke ekskurzije.

Bilješke

1 Pašalić-Kreso, A. (2004): “Koordinate obiteljskog odgo-ja”, Jež, Sarajevo, str.42.

2 Isto, str. 458.4 Isto, str. 457. 5 Isto 2, str. 342.6 Gojkov, G., Krulj, R.,

Kundačina, M.(1999): Leksikon pedagoške metodologije, Vršac

Kategorijalno pojmovni aparat (de-fi niranje ključnih pojmova) u ovom slu-čaju to je: porodica, škola, partnerstvo porodice i škole, nastavnici, učenici.

Ovo je metodološko istraživanje, kao i sva druga manje-više istraživa-nja. Činioci našeg istraživanja su uče-nici, roditelji, nastavnici. Efekti istra-živanja su pozitivni jer bismo metodo-loškim mjerama doprinijeli rješavanju predmeta istraživanja.

Roditelji su brojna, heterogena i međusobno povezana grupa. Šta to znači? Njihov krajnji cilj jeste školo-vanje njihove djece – školski uspjeh ili postignuće izraženo kroz ocjene. Lične motivacije, socijalna relacija, vještina predstavlja veliki potencijal za punu partnersku saradnju škola - ro-ditelji, što podrazumijeva interakciju zasnovanu na jednakom međusob-nom uvažavanju i ostvarivanju me-đusobne koristi. U našoj zemlji svaka škola svojim godišnjim programom rada predviđa saradnju sa roditeljima, ali se u praksi to svodi na povreme-nu komunikaciju iniciranu od strane direktora ili nastavnika. Najčešće se od roditelja traži da podrže određene aktivnosti koje je škola već osmislila a izuzetno je rijetka pojava da rodi-telji učestvuju u planiranju sadržaja važnih za odgojno-obrazovni rad ili da djelomično budu uključeni u nji-hovu realizaciju. Neophodno je razvi-jati relaciju između roditelja i škole i obrazovno-vaspitnog procesa u smje-ru otvorenosti, povjerenja i jednakog međusobnog uvažavanja.

Škola ima inicijalnu odgovornost za partnersku relaciju sa roditeljima i za dostignuti kvalitet relacije. U bilo kojem radnom okruženju postoji veći broj zainteresiranih grupa koje imaju pozitivan ili negativan utjecaj na rad škole ili na koje škola svojim radom utječe. Danas, roditelji žele da budu punopravni saradnici u školama, što je debata u okviru obrazovnih politi-ka u mnogim zemljama. Tako u ze-mljama Evropske unije učešće rodite-lja u upravljanju i donošenju odluka u obrazovnom sistemu javlja se uglav-nom od 1970-tih, ali je ovo pitanje aktuelno i danas. Dosadašnje analize pokazuju da je ipak utjecaj roditelja na upravljanje još uvijek ograničenog dometa. To je uzrokovano mnogim faktorima, jedan od njih je i nezainte-resiranost roditelja, ali i strah školskog osoblja od mogućeg narušavanja nji-hove poslovne autonomije. Od 2001. godine, proučavajući, istražujući ovaj segment, činjenica je da akteri našeg obrazovnog sistema pridaju značaj ve-ćem uključivanju roditelja u rad škole. Upravo iz ovog razloga, neophodno je investiranje u istraživanja koja bi po-kazala šta se u školama zaista događa kada je riječ o učešću roditelja u na-stavni proces.

Osnovne pretpostavke za uspješnu saradnju škole i porodice (značaj)

Najvažniju ulogu u nastavi pored nastavnika imaju roditelji, naročito, ako nisu međusobno suprotstavljeni i ako između njih postoji bilo kakva saradnja. Zbog toga je i neophodno da škola i porodica koordinirano dje-luju. Cilj je da se uloga porodice i ško-le razgrana u niz raznovrsnih oblika, kao i da se dovede na nivo uzajamnih pomaganja. To znači da se uloga po-maganja i sporazumnog djelovanja podigne na viši nivo radi rješavanja brojnih problema iz oblasti vaspitno-obrazovnog rada.

K orak, časopis Udruženja za zaštitu tekovina borbeza Bosnu i Hercegovinu,

u svome je najnovijem broju doniodo sada neobjavljeni intervju prvog predsjednika Predsjedništva Bosnei Hercegovine, osnivača i dugogo-dišnjeg lidera Stranke demokratskeakcije Alije Izetbegovića. Intervjuje uradio januara 2000. tadašnjinovinar Oslobođenja Šefko Hodžić.

j

Predsjednik Alija Izetbegovićmi je decembra 1999. i januara 2000. godine odgovorio na velikibroj pitanja o odbrani i padu Sre-brenice i Žepe. Ovaj razgovor do

j p j p

sada nisam objavio i to je jedini in-tervju predsjednika Izetbegovića za koji javnost ne zna.

Naime, predsjednik Izetbegovići ja smo se dogovorili da intervjuobjavim u knjizi. S obzirom na toda sam ovaj intervju već uvrstio urukopis knjige, odlučio sam se da u ovom broju Koraka, koji dobija novu fizionomiju, iz rukopisa knji-ge, ekskluzivno objavim upravo di-jelove tog razgovora s predsjedni-kom Izetbegovićem.

Gospodine predsjedniče, ve-oma sam Vam zahvalan što ste prihvatili ovaj razgovor o odbra-ni i padu Srebrenice i Žepe. Prvop j g

bih Vas pitao: kakve su, na počet-ku rata, bile procjene političkog i vojnog vrha naše zemlje, može li se i kako odbraniti Podrinje s obzirom na blizinu Jugoslavije?

– Situacija sa stanovišta odbra-ne od agresije bila je u proljeće1992. u čitavoj BiH veoma teška,u Podrinju posebno. Valja imati uvidu da su se početkom te godineu BiH našle ne samo jedinice JNA redovno stacionirane u BiH, negoi korpusi koji su se povukli iz Hr-vatske. Bosna i Hercegovina je utim danima bila najveća vojna ka-sarna na svijetu. Agresija je počela napadom na Bijeljinu, a nastavila se upadom u Zvornik, Višegradi Foču, dakle na čitavo Podrinje.Može se smatrati malim vojnimčudom da smo se u Foči oduprlipet dana i da smo uspjeli sve do1995. sačuvati Srebrenicu i Žepu.p pj

Početni otpor bio je moguć zahva-ljujući hrabrosti ljudi i izvjesnimpripremama za odbranu koju je or-

ganizovala SDA preko Patriotske lige. Kasnije je odbranu preuzela Armija BiH.

Janvierova izdaja

Od 1993. godine bilo je plani-rano osnivanje 8. (podrinjskog) korpusa. Koji su bili razlozi da on nije bio osnovan?

– Postojao je plan za formiranje8. korpusa u koji bi ušle jedinice koje su branile Goražde, Žepu i

p j j

Srebrenicu. Bilo je predviđeno da sjedište komande 8. korpusa bude u Goraždu. U međuvremenu je sli-jedilo potpisivanje sporazuma o demilitarizaciji Srebrenice i Žepe. j p p j p

Kao što je poznato, potpisao ga je tadašnji načelnik Štaba Vrhov-

j p p p g

ne komande Sefer Halilović. Ovaj sporazum je potpisan u krajnje teš-kom trenutku za Srebrenicu i omo-gućio je opstanak Srebrenice još preko dvije godine. Stoga smo se ograničili na formiranje 81. divizi-je sa sjedištem u Goraždu umjesto 8. korpusa. Formiranje korpusa u takvoj situaciji bila bi puka for-malnost.

Često se govori i piše da je 1992. godine propuštena povolj-na prilika za deblokadu Srebre-nice, Žepe, Kamenice i Konjević

p

Polja, ali je, navodno, za to glav-ni krivac tadašnji komandant Drugog korpusa Željko Knez,

j

koji je “vukao” snage prema ko-ridoru. Šta Vi mislite o tome? I,

j j g p

da li je u to vrijeme, Vama, kao vrhovnom komandantu, Glav-ni štab naše Armije predlagao operaciju deblokade Srebrenice i Žepe? Odnosno, da li ste Vi to

p j

tražili od Glavnog štaba?– Sjećam se da sam tražio da 2.

korpus pošalje pojačanje u Cersku i Konjević Polje koji su bili nepo-sredno ugroženi. Govorilo se da ta-dašnji komandant 2. korpusa Želj-

g

ko Knez favorizira sjeverni pravac, ali ja ne bih mogao to potvrditi. Prije bih rekao da mi nismo imali dovoljno snage da se upustimo u ofanzivne akcije prema Drini. Za četnike naš prodor na Drinu zna-čio bi prekid komunikacija sjever-jug i branili bi to svim sredstvima, nešto poput posavskog koridora.

U aprilu 1993. godine, kada je Srebrenica bila pred padom, postojala je opcija o preseljenju stanovništva na slobodnu teri-toriju, ali se od toga odustalo. U najnovijem izvještaju Ujedinje-nih nacija o Srebrenici izjavili ste da sa ove distance smatrate greškom što tada nije preseljeno stanovništvo. Zašto se odustalo od plana preseljenja?

– To je bio rezultat savjetovanja sa lokalnim političkim i vojnim rukovodstvom Srebrenice. Oni su vjerovali da se mogu odbrani-ti. Meni se činilo da je situacija u slučaju masovnog neprijateljskog napada neodrživa i bio sam za eva-kuaciju, ali nisam insistirao. Koli-ko se sjećam, ni vojnici nisu bili za evakuaciju.

U istom izvještaju stoji i o razgovorima sa srpskom stranom o razmjeni Srebrenice i Žepe za Vogošću i Ilijaš. Takođe su mi Srebreničani, koji su novem-bra 1993. godine učestvovali na Bošnjačkom saboru u Sarajevu, pričali kako ste ih Vi i tada in-formisali da Karadžić predlaže razmjenu Srebrenice i Žepe za Vogošću i Ilijaš i tražili njihovo mišljenje. Molio bih Vas da obja-snite o čemu se radilo?

– Istina je to što govorite, ali ra-dilo se samo o Srebrenici. Karadžić je u Ženevi ponudio zamjenu Sre-brenice za Vogošću. Ja sam o tome razgovarao sa predstavnicima Sre-brenice na Prvom bošnjačkom sa-boru u Sarajevu. Oni su to odbili i ja sam prihvatio njihov stav.

Krajem 1994. godine urađen je plan deblokade Srebrenice i Žepe pod nazivom “Podrinje”. Čak je od Srebreničana traže-na borbena gotovost za početak operacije. U Direktivi GŠ Armi-je RBiH za 1995. godinu bila je planirana deblokada Srebrenice i Žepe. Koji su bili razlozi da niste naredili aktiviranje plana “Podrinje”, pa da Armija pokuša deblokirati Srebrenicu i Žepu?

– Pravljeni su planovi, ali su se sudarili sa činjenicom da se radi o formalno demilitarizovanoj i zašti-ćenoj zoni. Svaku našu akciju ove vrste UN trupe bi iskoristile kao


Alija Izetbegović o Srebrenici Izvodi iz neobjavljenog intervjua


izgovor za povlačenje. Odluka je bila krajnje rizična. Povlačenje UN trupa je bilo sigurno, a uspjeh ak-cije nesiguran. Šta ako akcija ne uspije? Četnici bi u tom slučaju zauzeli grad, izvršili osvetu i mi bi(smo) bili direktno odgovorni za tragediju. Ovakva situacija nalaga-la je oprez. Planovi su pravljeni i od njih se odustajalo.

Inače, kakve ste imali planove sa Srebrenicom i Žepom?

– Plan je bio da se održava sta-tus quo do razrješenja kompletne situacije u BiH putem mirovnih pregovora. Do tog raspleta je doš-lo, ali je za Srebrenicu i Žepu bilo prekasno.

Političko i vojno rukovodstvo Srebrenice mnogo puta Vam je slalo izvještaje o teškom stanju u Srebrenici, te više puta tražili da Armija u enklavu uputi školova-ne oficire, te da ih posjeti držav-na delegacija. Jednom ste javno najavili posjetu državne delega-cije Srebrenici. Iz kojih razloga nisu upućeni ni oficiri, a ni dr-žavna delegacija?

– Pošto je grad bio demilitarizi-ran, nismo mogli slati nove oficire. To se ne bi moglo sakriti. Mogli smo školovati samo postojeće i to smo činili. Zbog pada helikopte-ra u maju 1995. jedna grupa voj-nih starješina nije se mogla vratiti u Srebrenicu, među njima i Naser Orić. U helikopteru su bila i če-tiri liječnika. Trojica su poginula u nesreći. Upućivanje četiri vojna liječnika svjedoči našu čvrstu na-mjeru da branimo grad. Državna delegacija nije mogla otputovati jer je UNPROFOR odbio da osigura prevoz i pratnju. Bez toga se nije moglo.

Šta su Predsjedništvo i Vlada činili da olakšaju teško stanja u ovim enklavama koje je bilo re-zultat objektivnih i tragičnih okolnosti, ali i raskola, nepra-vedne raspodjele humanitarne pomoći, ubistava, bjekstava ka Tuzli, pa i preko Jugoslavije? U vezi s tim su posebno zanimlji-va pisma koja su Vam slali ko-mandant Rasim Delić i ministar MUP-a Bakir Alispahić.

– U Srebrenici je bila vrlo teška moralno-politička situacija. Povre-meno je nestajalo hrane, a nedo-statak soli bila je svakodnevnica. Kao posljedica stalne ugroženosti i specifičnog sindroma zatvorenog grada, u Srebrenici je bilo nervo-ze, svađa, uzajamnih optuživanja, tuče, pa i ubistava. Nasera Orića

smo pozvali da utvrdimo o čemuse radi. Priče o tome šta se događa-lo bile su onda, a i danas su, pro-tivrječne. Mi ovamo u okruženju,oni tamo u okruženju. Teško smomogli doći do istine. Valjalo bi sa-slušati desetine ljudi, suočavati ih.Sve je to bilo nemoguće. Delićeva i Alispahićeva pisma su govorila otome.

Srbi su napali Srebrenicu 6.jula, ali iz dokumenata se vidi da je naš Generalštab i 9. jula pro-cjenjivao da stanje nije tako alar-mantno kako javljaju Komanda 28. divizije i predsjednik Suljić.Prema dokumentima i Vi ste energične poteze počeli da vučete,također, 9. jula ujutro. Zašto se kasnilo tri dana u reakciji na na-pade četnika na Srebrenicu?

– Koliko se sjećam napadi pr-vih dana ličili su na sve one ranije upade sa ograničenim dejstvom. Tek 8. ili 9. jula moglo se zaklju-čiti da se radi o masovnom napa-du. U pitanju je bio i nedostatak pouzdanih informacija i opravda-no očekivanje da međunarodna zajednica neće dozvoliti da snage UNPROFOR-a budu pregažene. Sa druge strane, više smo očeki-vali od same odbrane Srebrenice jer je raspolagala sa značajnim protivtenkovskim naoružanjem, između ostalog sa skoro 300 pro-jektila RPG i desetak “Crvenih strijela”, sasvim dovoljno da se tenkovski napad zaustavi. Koliko znam, u općoj panici ova sredstva nisu upotrijebljena ili nisu ade-kvatno upotrijebljena.

64

No comment


Novi Travnik: Tokomizborne tribine u ovomgradu, glavom udariopolicajca i slomio muzubNijaz B. zadržan je u policiji u NovomTravniku, nakon što je sinoć, tokomizborne tribine u ovom gradu, glavomudario policajca i slomio mu zub, pre-nose agencije. Incident se dogodio si-noć u 20 časova na predizbornom sku-pu Bosanskohercegovačke-patriotskestranke (BPS) - Sefer Halilović uNovom Travniku. U incidentu je na-padnut policajac Sulejman S.Glas Srpske, 4. oktobar 2012.

Budimir u dimijama še-tao Distriktom?Vijest je to koja se poput požara pro-širila Distriktom nakon što se proču-lo da je Budimir kroz Brčko šetao udimijama.Poskok.info, 29. septembar 2012.

Mladić odsjekao sebi rukekako bi prestao krastiEgipćanin Ali Afifi je tako, ističe, sprije-čio demone da ga dalje tjeraju na grijeh,ali je ujedno pokazao Bogu da se iskrenokaje zbog svojih nedjela koje je počinio.Blin, 24. septembar 2012.

Svinje pojele farmeraSAD: Farmera pojele njegove svinje.Njegove zube i neke dijelove tijela pro-našao je član porodice u štali, ali jeostatak tijela pojeden. Farmera Terija Vensa Garna.Facebook, 3. oktobar 2012.

Prodajem glas na izbo-rima za 200 maraka iliu zamjenu za drvaTako je na jednom od najposjećenijihbh. kupoprodajnih portala anonimniglasač postavio oglas u rubrici “hitno”da svoj glas na izborima prodaje za 200maraka ili u zamjenu za drva. Za ma-nje od dva dana sakupio je oko stotinak pregleda, a možda su među njima zai-sta bile neke političke partije. Isto takointernetom kruži i oglas u kojem bh.građanin prodaje pet glasova, dok drugiprodaje “polovan, ali kvalitetan glas na izborima”. Pored toga, naši čitaoci iz sela Piskavica, nadomak Banjaluke, ispričalisu da su aktivisti jedne stranke obilazilidomaćinstva i nudili termine za masažu.“Pokucali su na vrata i objasnili da ćemodobiti masažu, jer je to dio njihove kam-panje. Svaki član domaćinstva sa sobomna jedan od tri zakazana termina možeda povede još jednog člana”.Nezavisne novine, 25. septembar 2012.

Masoni su humaniji odpolitičaraBranko Todorović, izvršni direktorHelsinškog odbora za ljudska prava RSi zamenik Velikog majstora masonskelože u BiH, kaže da u RS i FBiHtrenutno djeluje pet masonskih loža koje okupljaju 200 članova.Press, 4. oktobar 2012.

Policajac krao automobileIstočno Sarajevo - Četiri osobe, odkojih je jedan policajac zaposlen uDirekciji za koordinaciju policijskihtijela BiH, uhapšene su juče u akciji“Gama” zbog sumnje da su ukraliveći broj skupocjenih automobila na području Kantona Sarajevo.Glas Srpske, 4. oktobar 2012.

Izetbegović: Ovog okto-bra slavimo dva Bajrama, prvi već u ponedjeljakOvih dana mnogo putujem po našoj p p j jzemlji i želim reći da nakon svega vi-đenog mogu sa sigurnošću tvrditi da se vraća energija i snaga SDA u čitavu Bosnu i Hercegovinu. Poručujem da ćemo ovog oktobra slaviti dva Bajrama, a prvi već u ponedjeljak.Klix.ba, 4. oktobar 2012.

Ukrali pet tona puževaSmederevo - Policija je uhapsila dvojicu radnika firme “Voćar Eskargot” i još dvo-je ljudi pod sumnjom da su na crno pre-prodali više od pet tona puževa ove firme.Večernje novosti, 4.oktobar 2012.

S neba na Istru pala gro-mada leda teška do 500 kilograma!Gromada leda pala je u Istri s neba jučer oko 18.20 sati i rasprsnula se na livadi u Ritošinom Brigu na području Općine Vižinada. Po svemu sudeći, le-dena gromada pala je s jednog od avi-ona koji su se u tom trenutku nalazili iznad istarskog poluotoka.Glas Istre, 24. septembar 2012.

U Bihaću su muslimanimolili katolike da izgra-de sebi crkvuOva crkva je sagrađena prije samo če-tiri godine. Ljudi u Bihaću kažu da suBošnjaci, čija se 100 godina stara dža-mija nalazi svega nekoliko stotina me-tara dalje, ubijedili Hrvate u Bakšaišuda izgrade crkvu, kako bi i oni imalisvoju bogomolju.IWPR, 28. septembar 2012.

Austrijski muslimanitraže izgradnju crkve uSaudijskoj ArabijiIstaknuto muslimansko udruženje uAustriji “Inicijativa liberalnih musli-mana Austrije” u srijedu je pozvaloSaudijsku Arabiju da dozvoli izgrad-nju crkve, kazavši da Rijad podrža-va izgradnju džamija u kršćanskimzemljama.Klix.ba, 26. septembar 2012.

Tuklo se 2 hiljade radnikau kineskoj fabriciU kineskoj fabrici, u kojoj se proizvodedelovi za iPhone 5, potuklo seoko 2.000 radnika. Ishod: oko 40povređenih, fabrika zatvorena.Index.hr, 3. oktobar 2012.

Nova studija pokazuje da jenizak stepen inteligencije če-

sto povezan s manjim prihodom i slabijim mentalnim zdravljem, što pridonosi nezadovoljstvu. Studi-ja je pokazala da su ljudi s inteli-gencijom između 123 i 129 vrlo sretni, a da to “nisu” oni s inteli-gencijom između 70 i 79. Ona je pokazala i da postoje neki dokazi da dugoročne intenzivne strategi-je usmjerene na djecu iz socijalno ugroženih obitelji mogu imati po-zitivan utjecaj na inteligenciju i na životne prilike.

NASA-in rover Curiosity na površini je Marsa tek sedam

sedmica, ali je već našao dokaze da je nekada tim planetom tekla voda. Robot je poslao fotografije klasičnih konglomerata, stijena koje čine šljunak i pijeska. Nauč-nici kažu da veličina i oblik ka-menčića u stijeni ukazuju da ih je nosila i erodirala voda i smatraju da je rover našao mrežu drevnih vodenih tokova.

65

NaukaUN upozorava na starenje stanovništva

Na Marsu je tekla voda

Inteligentinije osobe su sretnije

Velike zdravstvene koristi obrezivanja dječaka

Komarci promijenili satnicu napada

Brojne koristi desetominutnog vježbanja

Za 10 godina svijet će imati

milijardu ljudi starijihod 60 godina i moratće se bolje pripremi-ti za ubrzano starenjestanovništva, posebnou zemljama u razvoju,upozoravaju iz UN-a.Broj starijih osoba usvijetu raste brže negoijedna druga dobna grupa, navodi se u iz-vještaju. Svaka deveta osoba u svijetu starija je od 60 godina. U idućem deset-ljeću broj starijih ljudi trebao bi se povećati za 200 miliona u svijetu i prijećimilijardu ljudi, a 2050. doseći 2 milijarde, predviđa UN.

Američka pedijatrijska akademija AAobjavila je nove smjernice u koji-AAma navodi da su zdravstvene koristi obre-zivanja dječaka veće od rizika koje nosi ta operacija, ali nije izdala univerzalnu preporuku za obrezivanje priopćivši da je konačna odluka na roditeljima. Takve su smjernice izdane zbog naučnih doka-za koji pokazuju da obrezivanje dječaka može smanjiti rizik od urinarnih infek-cija, karcinoma penisa i spolno prenosi-vih bolesti, uključujući HIV i HPV.

Francuski naučnici proučavali su ponašanje komaraca prije i

poslije postavljanja mreža u 2 sela u Beninu. Utvrdili su da su komarci unutar 3 godine od postavljanja mre-ža promijenili satnicu napada na ljude pa su umjesto u 2 ili 3 ujutro počeli napadati oko 5 ujutro. U jednom od sela zabilježen je i srazmjerno veći broj uboda izvan kuća u odnosu na ubode unutar kuća. Dok je prije postavljanja mreža ukupni udio uboda izvan kuće

bio 45 posto, nakon 3 godine porastaoje na 61 posto.

Deset minuta vježbanja dovo-di do stvarnih metaboličkih

promjena u tijelu, kažu stručnjaci.Američko udruženje za sportsku me-dicinu (ACSM) preporučuje odra-slim osobama najmanje 150 minuta umjerenog vježbanja sedmično, noACSM smatra prihvatljivim i kraćevježbanje od po najmanje 10-ak mi-nuta. Fitness stručnjaci preporučujuda se u 10 minuta vježbanja kombi-

niraju vježbe kojima se jačaju mišići s vježbama za jačanje srca. Također predlažu i 10-minutno hodanje.

Pripremio: Saladin Kovačević


Saff [broj 325, 5.10.2012]

Documents

Transcript of Saff [broj 325, 5.10.2012]