S T U D I J A - Dobro došli | Alternativna goriva

S T U D I J A

O ISTRAŽIVANJU MOGUĆNOSTI KORIŠTENJA ALTERNATIVNIH

GORIVA U TVORNICI CEMENTA KAKANJ

Zenica, novembar 2016.

UNIVERZITET U ZENICI

MAŠINSKI FAKULTET U ZENICI

UNIVERZITET U ZENICI

MAŠINSKI FAKULTET U ZENICI

Studija o istraživanju mogućnosti korištenja alternatiinih goriva u Tvornici cementa Kakanj

Univerzitet u Zenici – Department za ekološko inženjerstvo 2

OPĆI PODACI

Dokument:

Studija o istraživanju mogućnosti korištenja alternatiinih goriva u Tvornici

cementa Kakanj

Naručilac:

Tvornica cementa “Kakanj“ d.d. Kakanj

Selima ef. Merdanovića 146

72 240 Kakanj, BiH

Tel.: +387 (0)32 557 500

Fax.: ++387 (0)32 557 600

Izvršilac:

Univerzitet u Zenici, Mašinski fakultet u Zenici, Department za ekološko

inženjerstvo

Fakultetska broj 1

72000 Zenica, BiH

Autori: Prof.dr.sc. Šefket Goletić, voditelj projekta

Prof.dr.sc. Jovan Sredojević

Doc.dr.sc. Nusret Imamović

Doc.dr.sc. Džafer Dautbegović

Doc.dr.sc. Fuad Hadžikadunić

Mr.sc. Muvedet Šišić

D E K A N Mašinskog fakulteta u Zenici

____________________

(Doc.dr. Fuad Hadžikadunić)



S A D R Ž A J

1. UVOD .................................................................................................................... 5

2. OSNOVNE TEHNIČKO-TEHNOLOŠKE KARAKTERISTIKE TVORNICE

CEMENTA KAKANJ ............................................................................................. 11

2.1. Osnovni podaci o Tvornici cementa Kakanj ................................................... 11

2.2. Tehnološka šema proizvodnje cementa u Tvornici cementa Kakanj ............. 13

2.3. Sistem pečenja klinkera u Tvornici cementa Kakanj ...................................... 14

2.4. Oprema za smanjenje negativnih uticaja na okoliš ........................................ 16

3. ZAKONSKI OKVIR KORIŠTENJA ALTERNATIVNIH GORIVA .......................... 17

3.1. Definicije pojmova vezanih za korištenje alternativnih goriva iz otpada .............. 17

3.2. Zakonski okvir korištenja alternativnih goriva iz otpada u FBiH ......................... 18

3.3. Zakonski okvir upravljanja otpadom u Europskoj uniji ................................... 22

3.3.1. Okvirna direktiva o otpadu (2008/98/EC) ................................................ 23

3.3.2. Direktiva o odlagalištima otpada (1999/31/EC), dopunjena Pravilnikom

(EC/1882/2003) ........................................................................................ 23

3.3.3. Direktiva o opasnom otpadu (91/689/EC) sa dodacima (94/31/EC)

i (166/2006) ............................................................................................. 25

3.3.4. Direktiva o ambalaži i ambalažnom otpadu (94/62/EC), sa dodacima

(2005/20/EC, 2004/12/EC i 1882/2003) .................................................. 25

3.4. Strateški koncept upravljanja otpadom i relevantni trendovi .......................... 27

3.5. Strateško planiranje upravljanja otpadom u Federaciji BiH ........................... 29

4. VRSTE I PODJELA ALTERNATIVNIH GORIVA U CEMENTNOJ INDUSTRIJI . 33

4.1. Vrste i podjela alternativnih goriva ................................................................. 33

4.2. Najčešće korištena alternativna goriva u cementnoj industriji ....................... 36

4.2.1. Gorivo iz otpada ...................................................................................... 37

4.2.2. Otpadna ulja ............................................................................................ 37

4.2.3. Otpadne gume ........................................................................................ 38

4.2.4. Naftni koks .............................................................................................. 39

4.2.5. Poljoprivredna biomasa .......................................................................... 39

4.2.6. Kanalizacijski mulj ................................................................................... 40

4.2.7. Mesno i koštano brašno .......................................................................... 41

5. KORIŠTENJE ALTERANTIVNIH GORIVA U CEMENTNOJ INDUSTRIJI .......... 41

5.1. Opći podaci korištenja alernativnih goriva u cementnoj industriji ................... 41

5.2. Uključivanje alternativnih goriva u proces proizvodnje cementa .................... 44

5.3. Korištenje alternativnog goriva iz otpada u proizvodnji cementa ................... 48

5.3.1. Priprema, skladištenje i doziranje alternativnog goriva ........................... 48

5.2.2. Poteškoće kod sagorijevanja RDF-a u rotacionoj peći ............................ 50

5.4. Korištenje starih automobilskih guma kao goriva u cementnoj industriji ........ 51

5.4.1. Prednosti sagorijevanja automobilskih guma .......................................... 51

5.4.2. Priprema, skladištenje i doziranje automobilskih guma u peć ................. 52



5.5. Emisije koje mogu nastati pri korištenju alternativnih izvora energije ............ 54

5.5.1. Korištenja alternativnih goriva kao Najbolja raspoloživa tehnika ............. 54

5.5.2. Emisije u zrak pri korištenju alternativnih goriva ..................................... 55

5.5.3. Specifične zagađujuće materije pri suspaljivanju alternativnih goriva ..... 58

5.5.4. Uloga filterskih sistema u Tvornici cementa Kakanj ................................ 59

6. ANALIZA KOLIČINA POTENCIJALNO RASPOLOŽIVIH ALTERNATIVNIH

GORIVA KOJA SE MOGU KORISTITI U TVORNICI CEMENTA KAKANJ ..... 61

6.1. Gorivo dobiveno iz otpada .......................................................................... 61

6.1.1. Gorivo izvedeno iz otpada .................................................................... 61

6.1.2. Gorivo dobiveno iz čvrstog otpada ....................................................... 62

6.1.3. Razlika između RDF-a i SRF-a ......................................................... 64

6.1.4. Pozitivna lista otpada za energetsko iskorištavanje .......................... 65

6.1.5. Šifre otpada koji se može koristiti za proizvodnju RDF/SRF ................. 68

6.1.6. Potencijalne količine komponeti iz komunalnog otpada za RDF/SRF ..... 72

6.2. Otpadne automobilske gume (otpadni pneumatici, otpadna guma) ............ 76

6.2.1. Općenito o gumi ................................................................................... 76

6.2.2. Porijeklo i načini postupanja sa otpadnom gumom ........................... 78

6.2.3. Procjena produkcije otpadnih automobilskih guma u BiH ....................... 79

7. SISTEM OSIGURANJA POTREBNIH KOLIČINA OTPADNIH MATERIJALA

ZA PROIZVODNJU ALTERNATIVNIH GORIVA ZA POTREBE TVORNICE

CEMENTA KAKANJ ........................................................................................... 81

7.1. Planirane vrste i količine alternativnih goriva za Tvornicu cementa Kakanj

u periodu 2016. – 2021. godine .................................................................... 81

7.2. Obezbjeđenje potrebnih količina komunalnog otpada za RDF/SRF .............. 83

7.3. otencijalni postupci obrade (reciklaže) komunalnog otpada .......................... 84

7.3.1. Podjela postupaka za obradu komunalnog otpada ................................. 85

7.3.2. Osnovne postavke obrade komunalnog otpada za dobivanje RDF/SRF

goriva ...................................................................................................... 89

7.4. Osiguranje kvaliteta RDF/SRF goriva ........................................................ 92

8. OKOLINSKI I EKONOMSKI EFEKTI KORIŠTENJA ALTERNATIVNIH GORIVA IZ

OTPADA U CEMENTNOJ INDUSTRIJI ................................................................... 95

8.1. Ekonomski benefiti ........................................................................................ 96

8.2. Okolinski benefiti ........................................................................................... 99

9. ZAKLJUČCI I PREPORUKE ............................................................................. 101

10. LITERATURA .................................................................................................. 103



1. UVOD

Cement je jedan od najvažanijih građevinskih materijala, neophodan za život, a

industrija cementa zauzima važnu ulogu u ekonomskom razvoju svake zemlje. U

svijetu se svake godine proizvede više od 2 milijarde tona cementa i očekuje se da

će ta brojka zbog industrijalizacije zemalja u razvoju u budućnosti još rasti.

Osnovni izazov za industriju cementa je ušteda neobnovljivih prirodnih resursa, tako

da je optimizacija korištenja prirodnih resursa, što podrazumeva i prirodna fosilna

goriva, od strateškog značaja, jer izvori ovih goriva nisu neograničeni. Cementna

industrija u svojoj proizvodnji troši velike količine goriva, čija cijena je u stalnom

porastu zbog sve većih potreba tržišta, a poznato je da se uglavnom ne mogu

obezbediti na tržištu Bosne i Hercegovine. Isto tako sve su veći zahtjevi da

cementna industrija smanji emisiju ugljičnog dioksida (CO2) i tako doprinese

ublažavanju efekta staklenika i klimatskih promjena. Pored toga, troškovi za

obezbjeđenje goriva sve više rastu i opterećuju profit. Jedan od načina kako

odgovoriti na ove izazove je korištenje alternativnih goriva u procesu proizvodnje

cementa, koja se mogu osigurati sa prostora Bosne i Hercegovine, što znači

smanjenje uvoza i sigurnost u snabdevanju Tvornice cementa ”Kakanj” d.d. Kakanj

(u daljem tekstu: Tvornica cementa Kakanj).

Alternativna goriva su materijali koji imaju visoku toplotnu vrednost, tako da mogu da

se koriste kao energenti umesto prirodnih fosilnih goriva (ugalj, nafta, zemni plin). Pri

tome, iskustvo dugogodišnjeg korišćenja alternativnih goriva u cijelom svijetu,

naročito u visoko razvijenim zemljama Evropske unije, pokazuje da nema negativnih

uticaja na zdravlje i okoliš. Iz ovih raloga, osnovni strateški cilj Tvorice cementa

Kakanj je korištenje alternativnih goriva (među kojima je i gorivo iz otpada) u cilju

zamjene dijela osnovnih energetskih sirovina za dobivanje potrebne energije za

proces proizvodnje cementa.

Dobivanje alternativnih goriva vrši se iz otpadnih materijala, što ima strateški cilj i za

integralno upravljanje otadom na principima održivog razvoja. lskorištavanje

energetskog potencijala otpadnih materijala u uslovima kada je to ekonomski

opravdano, mora se sprovoditi u skladu sa načelima zaštite okoliša.

Svi ovi razlozi upućuju menadžment Tvornice cementa Kakanj da slijedi primere i

iskustva cementne industrije u Evropi i Svijetu, koja svoj razvoj zasniva na

principima održivosti i industrijskoj ekologiji, što podrazumijeva značajno korištenje

alternativnih goriva. Gorivo iz otpada moglo bi postupno zamijeniti veći postotak

fosilnih goriva koja se trenutno koriste u proizvodnji cementa zbog čega bi Tvornica

cementa Kakanj mogla imati značajnu ulogu u integralnom sistemu upravljanja

otpadom na način na koji je to predviđeno Federalnim planom upravljanja otpadom

(2012-2017) i Planom upravljanja otpadom na području Zeničko-dobojskog kantona



(2009-2029). Postupak dobijanja dozvole za korišćenje alternativnih goriva u

Federaciji Bosne i Hercegovine regulisan je zakonom, i obuhvata čitav niz aktivnosti

koje imaju za cilj da obezbede emisije u granicama dozvoljenih, redovan monitoring i

transparentnost procesa.

Prema evropskim direktivama ponovna upotreba otpada je jedan od strateških ciljeva

upravljanja otpadom, a što je definisano i u Strategiji zaštite okoliša Federacije BiH

i Planu o upravljanju otpadom FBiH. Ona podrazumjeva mjere kojima će se podsticati

ponovno uključivanje otpadnih materijala u druge proizvodne procese i to tako što će

se vraćati kao sirovine u proizvodne procese u kojima su nastali. Ukoliko to nije moguće

ili nije tehnološki ili ekonomski opravdano, iste će biti potrebno koristiti kao sekundarne

sirovine u nekom drugom tehnološkom procesu ili kao gorivo, uz eventualno

neophodnu prethodnu obradu i doradu sa nekom od pogodnih i ekonomski opravdanih

tehnoloških postupaka.

Iskorištavanje otpadnih materijala i njihovih energetskih svojstava za proizvodnju

energije, u uvjetima kada je to ekonomski opravdano, mora se sprovoditi u skladu sa

načelima zaštite okoliša.

Ponovnom upotrebom otpadnih materijala vrši se ušteda u eksploataciji prirodnih

resursa, čime se značajno umanjuju problemi vezani za organizaciju i sprovođenje

postupaka zbrinjavanja otpada, te smanjuju pritisci otpada na okoliš.

Stalni porast proizvodnje otpada je jedan od velikih problema, koji su prioritetni za

rješavanje u oblasti zaštite okoliša. Evropska unija proizvede godišnje preko 2.000

miliona tona otpada od čega je preko 40 miliona tona klasifikovano kao opasan

otpad. Najveći dio otpada potiče iz poljoprivrede, građevinarstva, industrije, rudarstva i

energetike, dok je oko 200 miliona tona otpad iz domaćinstava, što je približno 1 kg na

dan po stanovniku.

Posebna pažnja se posvećije reciklaži, odnosno ponovnom korištenju otpadnih materijala,

pri čemu se nastoji da se postigne što veća korist za okoliš uz uvažavanje ekonomske

prihvatljivosti i tehničke izvodljivosti pojedinih procesa obrade otpada. U zemljama

Evropske unije u kojima je razvijen integralni sistem upraljanja otpadom iskorištenje

korisnih komponenti za materijalo i energetsko korištenje dostiže i do 90 % od ukupno

proizvedenih količina otpada bilo da se radi o recikliranju, biološkoj obradi ili spaljivanju

otpada. Ovim sistemom upravljanja otpadom pojedine zemlje u Evropskoj uniji su dostigli

nivo “bezdeponijskog društva“, odnosno na deponije otpada se odlaže samo nekorisni

ostatak otpada.

Na narednoj slici data je opšta šema ispitivanja komunalnog otpada u opštem konceptu

integralnog sistema upravljanja komunalnim otpadom.



Slika 1. Shema ispitivanja komuanlnog otpada u sistemu integralnog upravljanja otpadom

Efikasno upravljanje čvrstim otpadom uključuje primjenu različitih metoda tretmana i

tehnologija za preradu otpada. Pored uređenih odlagališta, mehaničke reciklaže i

uobičajenih reciklažnih tokova za različite materijale, te biološkog tretmana, koriste se

i tehnologije termičke obrade (suspaljivanje, spaljivanje, piroliza, gasifikacija, plazma

tehnologija). Termičke metode upravljanja otpadom imaju za cilj smanjenje zapremine

otpada, konverziju opasnog otpada u neopasni, te iskorištavanje energije iz otpada. One

uključuju sve procese kojima se otpad prevodi u plin, tečnost i čvrste produkte sa simultanim

otpuštanjem termičke energije.

Spaljivanje materijala koji u svojoj osnovi sadrže ugljik u okruženju bogatom kisikom,

na temperaturama većim od 850°C rezultira stvaranjem otpadnog plina koji se primarno

sastoji od CO2 i vode, te dušikovih oksida (NOx) i sumpordioksida (SO2), itd. Cilj ove metode,

odnosno postupka je smanjenje zapremine otpada uz istovremeno iskorištavanje energije.

Energija može biti korištena za grijanje, proizvodnju pare i električne energije. Tipične

količine ukupne energije koje mogu biti proizvedene po toni komunalnog otpada iznosi

oko 0,7 MWh električne energije ili oko 2 MWh toplotne energije.

U cementnim postrojenjima koriste se različiti izvori energije (energenti) u cilju

Komunalni otpad

IZBJEGAVANJE

KORIŠTENJE ili UKLANJANJE

Izdvajanje

štetnih materijala

Reciklaža

materijala

Bioreciklaža

Termička

obrada

POSEBNI

OTPAD

SIROVINE

KOMPOST

ENERGIJA

ne

Savjetovanje

Transparentnost

?

da

?

ne

da

?

?

?

Odlaganje

SEKUNDARNE

SIROVINE

da

Inertni otpad

Ostatak

da

Za termičku obradu

Biološka razgradnja

Iskorištenje materijala

Problematični otpad

ne

ne

Ostatak

da



postizanja visokih temperatura koje su neophodne za proces proizvodnje klinkera. Gorivo

(energent) se dozira u rotacionu peć, a energija koja se stvara, a koja je rezultat spaljivanja

goriva, isparava svu vodu iz sirovinskog materijala. Na kraju tog procesa se formira

klinker koji je osnovna sirovina u proizvodnji cementa. Najčešći korišteni energenti u

proizvodnji klinkera su: ugalj, mazut, koks, prirodni plin i sl.

Pored navedenih energenata, u svjetskoj proizvodnji klinkera, uobičajena praksa je

korištenje alternativnih goriva suspaljivanjem. Korištenje alternativnih goriva je dokazana i

utemeljena praksa u većini evropskih cementnih postrojenja već više od 20 godina.

Tako je 1995. godine oko 10% konzuma termalne energije u evropskim cementarama

poticalo od alternativnih goriva, što je zamjenjivalo oko 2,5 miliona tona uglja. Prosječna

upotreba alternativnih goriva u industriji cementa u Svijetu u 2013. godini prikazana je na

narednoj slici.

Slika 2. Prosječna upotreba altrnativnih goriva u cementnoj industriji u svijetu (2013)

Prosječni podaci upotrebe alternativnih goriva u cementnoj industriji u zemljama

Evropske unije dati su u narednoj tabeli.

Tabela 1. Prosječna upotreba alternativnih goriva u cementnoj industriji nekim zemljama EU

Zemlja % učešće alternativnih goriva

Holandija

Češka Republika

Njemačka

Belgija

Austrija

Švedska

Francuska

Engleska

Heidelberg Cemnet Group

88

80

82

40

90

38

45

45

20



Izvor: Podaci Grupacije HeidelbergCement

U zemljama Europske unije rastući je trend suspaljivanje otpada u cementnoj

industriji, zbog specifičnosti tehnološkog procesa (specifično vrijeme trajanja,

temperatura i turbulencija). Ovaj način zbrinjavanja otpada je ekonomski opravdan i za

zemlje u razvoju i od interesa je za dugoročni razvoj cementne industrije, s tim da su

neophodna finansijska ulaganja u opremu koja bi otpad procesuirala kao gorivo koje

se može efikasno koristiti u cementnoj industriji. Prema dostupnim podacima

procjenjuje se da je moguće iskoristiti do 30% komunalnog otpada u energetskim

procesima.

U narednoj tabeli date su procentualne količine alternativnih goriva koje se koriste u

nekim tvornicama cementa u oblasti CECA (oblast Centralne Evrope i Centralne

Azije) i postavljeni ciljevi upotrebe alternativnih goriva u 2016. godini u

HeidelbergCement (HC) korporaciji kojoj pripada i Tvornica cementa Kakanj.

Tabela 2. Korištenje i ciljevi u zamjeni primarnih sa alternativnim gorivima u cementarama

CECA oblasti u 2013. i 2016. godini

Država/Tvornica Korištenje alternativnih

goriva u 2013. godini (%)

Korištenje alternativnih

goriva u 2015. godini (%)

Poljska

TC Gorazdze

51,5

80

Češka Republika

Mokra

Radotin

64,3

47,5

80

80

Mađarska

Beremend

Vac

72,5

30,1

75

75

Kazahstan

Bukhtarma

-

25

Bosna i Hercegovina

Kakanj

-

25

Georgia - 25

Ukrajina - 25

Rusia

(Tula, Sterlitamak)

-

25

Rumunija

Bicaz

Deva

Fieni

23,0

24,4

22,3

30

-

-



Njemačka

Lengfurt

Ennigerloh

Lieman

Padenborn

Schelklingen

Hannover

Burglengenfeld

Geseke

100

90

60

100

84

75

90

60

100

90

60

100

84

75

100

60

Alternativna goriva predstavljaju jedan od standardnih izvora energije koji se koristi u

Cementnoj industriji širom svijeta. U najvećem broju slučajeva, alternativna goriva su

mješavine industrijskog, komunalnog i opasnog otpada, koja mora zadovoljiti

određene uslove vezano za:

toplotnu snagu,

sadržaj šetenih supstanci odnosno emisiju štetnih suspstanci, i

homogeni sastav.

Fizičke karakteristike moraju dopustiti jednostavno rukovanje prilikom manipulisanja i

transporta alternativnih goriva a da pri tome ne dođe do pritisaka na okoliš i

onečišćenja okoliša. Značajna prednost korištenja alternativnih goriva jeste njihova

raspoloživist i ekonomska održivost.

Korištenje alternativnih goriva u tvornicama cementa omogućava očuvanje njihove

konkurentnosti kroz sniženje troškova proizvodnje. Osim tvornica cementa, korist ima i

šira društvena zajednica u smislu očuvanja okoliša kroz:

uštedu prirodnih resursa - neobnovljivih fosilnih izvora energije (nafta, plin i ugalj),

izbjegavanje veoma visokih finansijskih ulaganja u postrojenja za konačno

zbrinjavanje otpada, poseno opasnih vrsta/kategorija otpada na okolinski prihvatljiv

način,

rješavanje problema u traženju novog prostora za deponovanje otpada koji se putem

suspaljivanja može efikasnije zbrinuti,

upotreba nekih alternativnih goriva će omogućiti otvaranje novih radnih mjesta

(prikupljanje, transport, selektcioniranje, priprema u pogodan oblik za

sagorijevanje i sl.).

U toku pripreme i analize raspoloživosti i potencijalne dostupnosti alternativnih

goriva za energetske potrebe Tvornice cementa Kakanj pristupilo se studioznom

prikupljanju podataka kao što su potencijalno raspoložive količine: otpadne gume,

plastika i plastične mase osim PVC, otpadna ulja, biomasa, otpad iz kožarske

industrije, i sl..

Temeljni cilj i zadatak ove studije jeste istraživanje stanja i analiza potencijalne

raspoloživosti alternativnih goriva za energetske potrebe Tvornice cementa Kakanj,



a temeljem dobivenih referentnih podataka i analiza i ocjena njihove upotrebe u

proizvodnji klinkera u skladu sa zakonskom regulativom. Ova studijska istraživanja

se baziraju na analizi potencijalne raspoloživosti i dostupnosti alternativnih goriva u

dostupnim studijama i strateškim planovima upravljanja otpadom, podataka iz

registra zagađivača i postrojenja (RPTR), podataka Regionalne deponije

“Moščanica“ u Zenici, kao i drugim izvorima podataka (zvanični statistički izvještaji i

sl.).

2. OSNOVNE TEHNIČKO-TEHNOLOŠKE KARAKTERISTIKE TVORNICE

CEMENTA KAKANJ

2.1. Osnovni podaci o Tvornici cementa Kakanj

Tvornica cementa Kakanj locirana je u industrijskoj zoni grada Kaknja, koja je definisana

Prostornim planom Općine Kakanj. Puštena je u rad 15.08.1978. godine i od tada

predstavlja glavnog proizvođača građevinskih materijala. Ova tvornica je povezana

gradskom cestovnom mrežom sa autocestu A1 i preko nje sa svim područjima u BiH i

regiji. Također, ova tvornica je internim željezničkim kolosjekom povezana sa

željezničkom prugom Ploče – Sarajevo – Doboj, te dalje sa zemljama u regiji i Europi.

Tvornice cementa Kakanj slijedi primjere i iskustva cementne industrije u Evropi i

Svijetu, koja svoj razvoj zasniva na principima održivosti i industrijske ekologije što

podrazumijeva odgovornu politiku zaštite okoliša. Prema tome, ovaj privredni subjekt

kontinuirano uvodi poboljšanja u svoje proizvodne procese stalnim ulaganjem kako u

procesnu opremu tako i u opremu za zaštitu okoliša. Svojim kvalitetnim proizvodom je

obezbijedio značajno mjesto na domaćem i inostranom tržištu.

Osnovna djelatnost Tvornica cementa Kakanj je proizvodnja različitih tipova

visokokvalitetnog aditivnog cementa, te trgovina transport i druge registrovane djelatnosti.

Osnovna djelatnost odvija se u sljedećim tehnološkim fazama:

drobljenje sirovine,

skladištenje i homogenizacija sirovine,

sušenje i mljevenje sirovine,

pečenje klinkera,

mljevenje cementa, pakovanje, utovar i otprema,

kontrola kvaliteta.

Osnovne sirovine za proizvodnju cementa su krečnjak, glina i lapor koji se nakog

iskopavanja i prevoza do pogona za drobljenje, drobe na veličinu šljunka i ulaze u proces

proizvodnje koji kao rezultat daje visoko kvalitetne vrste cementa.

Tvornica cementa Kakanj proizvodi različite tipove visokokvalitetnog aditivnog cementa i

pokriva cca 35% ukupne potrošnje cementa u BiH. Ova tvornica u sklopu osnovne

djelatnosti proizvodi sljedeće vrste cementa:



portland cement CEM I 52,5N – cement za izradu betona visoke marke i

specijalnih betona,

portland cement sa letećim pepelom CEM II/B-W 42,5N – cement za opće

namjene za betonske elemente viših razreda čvrstoće,

pucolanski cement sa dodatkom letećeg pepela CEM IV/B-W 32,5N – cement

za izradu maltera i betona za nearmirane elemente nižih razreda čvrstoće.

Instalisani kapaciteti opreme za proizvodnju cementa, uključujući sve faze

proizvodnje: drobljenje, skladištenje i homogenizacija sirovina, te sušenje i mljevenje

sirovina, a potom pečenje i mljevenje cementa, zatim pakovanje, utovar i otprema

cementa, kao i kontrola kvaliteta, iznosi:

Q = 740.000 tona/godišnje

Posljednjih godina proizvodnja cementa u Tvornici cementa Kakanj iznosi oko:

Qgod. = 500.000 tona/godišnje.

Godišnja proizvodnja cementa u Tvornici cementa Kakanj vezana je za mogućnost

plasmana na domaće i inostrano tržište.

Tvornica cementa Kakanj posjeduje dozvolu za korištenje alternativnih goriva u

iznosu od 30%, izdatu od strane Federalnog ministarstva okoliša i turizma, te

dozvolu za upravljanje otpadom izdatu od strane Ministarstva za prostorno

uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Ze-do kantona, kao i vodnu

dozvolu izdatu od Agencije za vodno područje rijeke Save Sarajevo. U proteklom

periodu je ispunila sve obaveze i uvjete definisane svim navedenim dozvolama.

Tvornica cementa Kakanj posvećuje posebnu pažnju zaštiti okoliša, tako da je u prvoj

fazi modernizacije tehnologije, koja je završena u julu 2002. godine, uložila u zaštitu

okoliša oko 9 milliona EUR-a. Stari elektroseparator zamijenjen je novim vrećastim

otprašivačem, čija je efikasnost otprašivanja znatno bolja i zadovoljava propisane

standarde za emisiju. Ugradnjom ovog filtera emisija prašine smanjena je za preko

90% u odnosu na stanje kada je bio instaliran elektroseparator. Sadašnja emisija

prašine je manja od evropskih standarda, koji iznose do 10 mg/m3.

Isto tako, posebni napori se ulažu u istraživanju potencijalnih mogućnosti korištenja

alternativnih goriva koja se proizvode iz otpadnih materijala, zbog postizanja

ekonomičnije proizvodnje, uštede prirodnih resursa, te nižih emisija i uticaja na

okoliš. Na ovaj način Tvornica cementa Kakanj daje maksimalni doprinos zaštiti

okoliša i sa stanovišta smanjenja količina otpada, tako što će se energetski vrijedni

otpadni materijali koristiti kao gorivo i pri tome značajno doprinijeti uštedama.

Tvornica cementa Kakanj je odgovorno privredno društvo i ulaže maksimalne napore

da što više ublaži pritiske na okoliš i osigura što bolje okolinske performanse u

realizaciji proizvodnih djelatnosti, te je u tom smislu pokrenula niz aktivnosti i to:



realizuje projekat iz oblasti zaštite biodiverziteta (Nagrada za biljni i životinjski

svijet na kamenolomima - Quarry Life Award) i do sada je uspješno

realizovala dva ciklusa ovog takmičenja a treći ciklus je započeo,

pokrenula je projekat zaštite klime i energetske efikasnosti (redukcija emisija

CO2 i početak realizacije AF projekta) u saradnji sa Njemačkim GIZ-om i dr..

2.2. Tehnološka šema proizvodnje cementa u Tvornici cementa Kakanj

Na narednoj slici prikazan je tehnološka proces proizvodnje cementa u Tvornici

cementa Kakanj.

Slika 3. Tehnološka šema proizvodnje cementa u Tvornici cementa Kakanj



Tehnološka šema proizvodnje cementa u Tvornici cementa Kakanj obuhvata

sljedeće tehnološke faze:

eksploatacija laporovitog krečnjaka na površinskom kopu (kamenolomu)

Ribnica, koji čini zasebnu prostornu i tehnološku cjelinu,

drobljenje i usitnjavanje sirovine u drobilani i mlinu,

homogenizacija materijala u silosima po tehnološki definiranom postupku, uz

doziranje potrebnih komponenti,

skladištenje materijala u silose, te dodavanje određenih dodataka,

sušenje i mljevenje sirovinskog materijala,

pečenje pripremljenog sirovinskog materijala u rotacionoj peći, kapaciteta 1600

t/dan,

hlađenje klinkera u hladnjaku,

skladištenje klinkera u tri silosa i transport,

mljevenje cementa u mlinovima s kuglama ili rotacionim presama do veoma

finog cementa, uz dodavanje gipsa i anhidrata, kao i drugih dodataka, zavisno

od toga za kakvu upotrebu je namjenu cement,

skladištenje cementa u silose, te otprema cementa u rinfuzi,

pakovanje, utovar i otprema cementa koji se transportuje upakovan u standardne

vreće koje se slažu na standardne palete i omotavaju folijom,

kontrola kvaliteta.

Tvornica cementa Kakanj je svoje radne aktivnosti uskladila sa sistemom kvaliteta

ISO 9001, ISO 14001 i OHSAS 18001, što je značajno doprinijelo ekonomičnoj

proizvodnji, te smanjenju emisija u okoliš i negativnih uticaja na okoliš.

2.3. Sistem pečenja klinkera u Tvornici cementa Kakanj

Pečenje klinkera počinje u ciklonskom izmjenjivaču toplote, a zatim se nastavlja u

rotacionoj peći, koja ima sljedeće tehničke karakteristike (Slika 3):

kapacitet peći (klinker) 1.600 t/dan

dužina peći 70 m

unutrašnji prečnik peći 4,4 m

debljina plašta 30 – 75 m

nagib peći 3,5 %

broj oslonaca 3

snaga motora “Schorch“ (2002) 400 kW

nominalni broj okretaja peći 0,063 – 2,2 o/min-1

broj okretaja glavnog motora 1000 o/min-1



ukupna masa peći (bez vatrostalnog materijala) 863 t.

Sirovinsko brašno se tlačnim pumpama transportuje na vrh četverostepenog

ciklonskog izmjenjivača toplote, gdje se u protostruji vrelih plinova iz rotacione peći

predgrijava prije ulaska u peć.

Temperatura brašna na ulasku u rotacionu peć je oko 850 do 900 0C. Sve izlazne

cijevi iz ciklona su opremljene težinskim klapnama koje propuštaju brašno, a

istovremeno sprečavaju prolaz vrelih plinova naviše, čime je ostvrana najdirektnija

razmjena toplote plinova i sirovinskog brašna.

Uz predgrijavanje brašna, u izmjenjivaču toplote počinje djelimična dekarbonizacija,

koja se završava u prednjem dijelu rotacione peći. Isijavanje toplote sprečava

vatrostalna opeka kojom je obložen ciklonski izmjenjivač toplote.

Proces nastajanja klinkera se prati, vizuelno, putem parametara na centralnoj

komandi, te laboratorijskim analizama. Za kvalitetno praćenje procesa proizvodnje

klinkera potrebno je ostvariti optimalne parametre:

ravnomjerni ulazak brašna u rotacionu peć,

ravnomjerno doziranje goriva,

dovođenje odgovarajuće količine zraka za sagorijevanje,

brzina obrtaja peći i

analiza brašna i klinkera.

Slika 4. Šematski prikaz rotacione peći

Kao gorivo u procesu loženja rotacione peći sada se koristi uglavnom ugalj koji je u

pogonu mljevenja već pripremljen u obliku finog praha (ugljena prašina), a tokom

2016. godine počelo se sa upotrebom starih automobilskih guma i dostignut je nivo

oko 3,5 %. Za loženje različitih vrsta goriva u peć, služi višekanalni gorionik

„Unitherm“. Ovaj gorionik je snadbjeven ventilatorom primarnog zraka, koji daje

najveći dio potrebnog zraka za sagorijevanje. Preostale količine zraka su rezultat

guma plame

n

hauba za

sušenje

pogonski

zpčanik

vatrostalna

obloga

punjenje

izlazni

plinovi

čelični

plaš

plamenik

Topli

zrak iz

hladnja

ka

Klinker

za

hlađenje



razmjene hladnog zraka sa ventilatora hladnjaka klinkera i vrelog zraka iz rotacione

peći.

U ranijem periodu se kao osnovno gorivo koristio mazut. Postojeće instalacije za

sagorijevanje mazuta mogu se uz neznatnu rekonstrukciju koristiti i za sagorijevanje

tečnih alternativnih goriva.

Osnovna karakteristika Tvornice cementa Kakanj je odsustvo korištenja goriva u

kalcinatoru iz razloga što se početno pečenje klinkera u kalcinatoru vrši pomoću

vrelih plinova iz rotacione peći. Na ovaj način temperatura sirovinskog brašna na

izlasku iz kalcinatora, odnosno na ulasku u rotacionu peć iznosi:

t = 850 – 900 0C

Zbog ovog sistema pečenja klinkera u Tvornici cementa Kakanj nije moguće

samostalno korištenje klasičnog RDF goriva.

2.4. Oprema za smanjenje negativnih uticaja na okoliš

U Tvornici cementa Kakanj je instalirana efikasna oprema za kontrolu emisija i

smanjenje negativnih uticaja na okoliš i to:

vrećasti filter “Redecom“ Italija, tip 6 DPL 22 x 12/6 za otprašivanje otpadnih

plinova emitovanih iz rotacione peći, drobilane i drugih izvora, čija ukupna

količina dimnih plinova iznosi Q = 241.644 Nm3/h, površina otprašivanja 8.833

m2, te garantovani maksimalni sadržaj prašine u dimnim plinovima na izlazu iz

filtera 10 mg/m3,

novi vrećasti filter za otprašivanje mlinova cementa (2 kom.),

sistem za recirkulaciju tehnološke vode, koji omogućava kružni tok tehnološke

vode u pogonu, zbog čega je količina zahvaćanja tehnološke vode i

ispuštanja tehnoloških otpadnih voda svedena na minimum,

centralni separator ulje/voda za prečišćavanje oborinskih voda,

sistem za prskanje sirovina na skladištu u cilju sprečavanja emisija prašine,

kontrolisano skladište otpadnih ulja, uz naznaku da se u tvornici koriste

okolinski prihvatljiva ulja (bez PCB-a),

prikupljanje, razvrstavanje i skladištenje otpada po vrstama u odgovarajuće

obojene i markirane posude (kancelarijski prostor), limenu burad (proizvodni

pogoni) i i tipske kontejnere za razne vrste otpada koji nastaje u pogonima o

čemu se vodi evidencija od strane odgovornog lica.

Tvornica cementa Kakanj ima kontinuirani monitoring i to ne samo prašine, nego i

plinovitih polutanata: SO2, NOx, CO, CO2, HF i NH3.



3. ZAKONSKI OKVIR KORIŠTENJA ALTERNATIVNIH GORIVA

3.1. Definicije pojmova vezanih za korištenje alternativnih goriva iz otpada

“Alternativna goriva“ – definišu se kao goriva ili izvori energije koji djelimično ili

potpuno služe kao nadomjestak izvorima fosilnih goriva;

“Otpad“ – znači sve materije ili predmete koje vlasnik odlaže, namjerava odložiti ili se traži

da budu odložene u skladu sa jednom od kategorija otpada navedenom u listi otpada.

Vlasnik može biti pravno ili fizičko lice;

“RDF/SRF (Refuse Derived Fuel / Solid Recovered Fuel) ili GIO - gorivo iz

otpada“ - je vrsta otpada koji nastaje određenim posebnim postupcima obrade

(izdvajanja određenih frakcija i sl.) u cilju dobivanja gorivog otpada koji u sebi mora

imati tzv. “lake i pogodne frakcije“ koje imaju potreban sastav i energetsku vrijednost

da se mogu koristiti kao dodatak ili alternativa redovnim gorivima (uglavnom

fosilnim);

“Tretman" - znači fizičke, termalne, kemijske ili biološke procese, uključujući sortiranje,

koji mijenjaju karakteristike otpada u cilju smanjivanja količine ili opasnih osobina,

olakšavaju rukovanje ili povećavaju povrat komponenti otpada;

“Postrojenje za spaljivanje otpada“ - znači bilo koju stacionarnu ili pokretnu

tehničku instalacionu jedinicu i opremu namijenjenu termičkoj obradi otpada sa ili bez

korištenja stvorene toplote koja se produkuje. Ovo uključuje spaljivanje putem

oksidacije otpada kao i druge postupke termičke obrade kao što su postupci pirolize,

gasifikacije ili plazme u toj mjeri u kojoj se supstance koje su rezultat obrade naknadno

spaljuju. Ova definicija obuhvata lokaciju i cjelokupno postrojenje za spaljivanje

uključujući sve linije za spaljivanje, prijem otpada, njegovo skladištenje, opremu za

predtretman na licu mjesta, sisteme za otpadna goriva i za dovod zraka, kotao,

postrojenje za tretiranje izduvnih plinova, postrojenja na licu mjesta za obradu ili

skladištenje taloga i otpadnih voda, dimnjak, uređaje i sisteme za kontrolu aktivnosti

spaljivanja, bilježenje i monitoring uvjeta spaljivanja;

“Postrojenje za suspaljivanje“ - znači bilo koje stacionarno ili pokretno postrojenje

čija je osnovna namjena proizvodnja energije ili proizvodnja materijalnih proizvoda

koje:

- koristi otpad kao osnovno ili dodatno gorivo ili

- kod koga se vrši termička obrada u cilju sigurnog odlaganja na deponiju otpada.

Ukoliko se suspaljivanje odvija tako da osnovna namjena postrojenja nije

proizvodnja energije ili proizvodnja materijalnih proizvoda, već termička obrada



otpada, ovo postrojenje se smatra postrojenjem za spaljivanje u skladu sa

Pravilnikom;

"Nominalni kapacitet" - znači zbir kapaciteta spaljivanja peći od kojih je

postrojenje sastavljeno kako je naveo konstruktor i potvrdio operator; pri tome se u obzir

uzima posebno toplotna vrijednost otpada koja se izražava kroz količinu otpada koja se

spaljuje po satu;

“Emisija“ - direktno ili indirektno ispuštanje tvari, vibracija, mirisa, toplote ili buke

koju proizvodi jedan ili više izvora u postrojenju i ispušta u zrak, vodu, tlo i sl.;

“Granične vrijednosti emisije“ - znači masenu koncentraciju i/ili nivo neke emisije,

izraženu u smislu određenih parametara, koja se ne može prekoračiti tokom jednog ili

više vremenskih perioda;

“Dioksini i furani“ - znači sve poliklorirane dibenzo-p-dioksine i dibenzofurane

navedene u prilogu Pravilnika.

3.2. Zakonski okvir korištenja alternativnih goriva iz otpada u FBiH

Važećim zakonodavstvom iz oblasti upravljanja otpadom obezbjeđen je pravni i

institucionalni okvir za savremeni pristup u upravljanju otpadom. Korištenje

alternativnih goriva iz otpada podrazumijeva pridržavanje svih propisa koji se odnose

na oblast upravljanja otpadom. Zakonski propisi koji se odnose na oblast upravljanja

otpadom predstavljaju jednu od najsloženijih oblasti u zakonodavstvu zaštite okoliša

zbog velikog niza utjecaja koje otpad može imati na život i rad čovjeka i okoliš u

cjelini. Osnovni zakonski propisi koji se u cijelosti ili dijelom odnose na oblast

upravljanja otpadom, analizirani su u nastavku.

a) Zakon o upravljanju otpadom

Zakon o upravljanju otpadom („Službene novine Federacije BiH“, broj: 33/03 i 72/09)

uređuje osnovni okvir upravljanja otpadom u Federaciji BiH. Ovim Zakonom uređuju

se sve kategorije otpada, osim radioaktivnog otpada, plinova ispuštenih u atmosferu

i otpadne vode, te sve vrste aktivnosti u upravljanju otpadom, operacije i postrojenja.

Cilj ovog Zakona je podsticanje i osiguranje najvažnijih uvjeta radi sprječavanja

nastajanja otpada za ponovnu upotrebu i reciklažu, izdvajanje sirovinskog materijala

i njihovo korištenje za proizvodnju energije i sigurno odlaganje otpada na deponiji. U

svrhu postizanja ciljeva definisanih Zakonom o upravljanju otpadom, upravljanje

otpadom se vrši tako da se osigura:

minimalno nastajanje otpada, a posebno svođenje opasnih karakteristika

takvog otpada na minimum;

smanjenje nastalog otpada po količini, posebno uzimajući u obzir tokove

otpada,



tretiranje otpada na način kojim se osigurava povrat sirovinskog materijala iz

njega;

spaljivanje ili odlaganje na deponiji na okolinski prihvatljiv način onih vrsta

otpada koje ne podliježu povratu komponenti, ponovnoj upotrebi ili proizvodnji

energije.

Odredbama člana 15. Zakona o upravljanju otpadom propisani su opći principi za

upravljanje otpadom. Sve aktivnosti trebaju se poduzimati tako da imaju veoma mali

uticaj na okoliš i ljudsko zdravlje, smanjuju opterećenje i korištenje okolinskih

resursa, ne ugrožavaju ljudsko zdravlje ili zagađuju okoliš, smanjuju količine i štetne

uticaje otpada, unapređuju ponovno korištenje i reciklažu (povrat materijala) otpada

te sigurno odlaganje otpada. U cilju sprečavanja proizvodnje otpada i smanjenja

količina i štetnih uticaja otpada stimulirat će se:

racionalno korištenje materijala i energije,

čuvanje materijala i ostataka unutar procesa proizvodnje i potrošnje što je više

moguće,

proizvodnja proizvoda koji produkuju najmanju količinu otpada i stvaraju

najmanje štetnih uticaja,

zamjena materijala koji prouzrokuju rizik kad postanu otpad.

Stimulisat će se ponovno korištenje otpada, reciklaža otpada, zamjena sirovinskog

materijala sa otpadom u cilju korištenja materijala ili energije iz otpada, a ukoliko to

nije moguće, stimulirat će se korištenje otpada kao energetskog izvora. Proizvedeni

otpad se koristi ako je ekološki koristan, tehnički izvodiv i ekonomski opravdan.

Otpad se odlaže samo ako nije moguće korištenje njegovog materijala i/ili energije u

postojećim tehničkim i ekonomskim uvjetima i ako su troškovi ponovnog korištenja

nerazumno visoki u poređenju sa troškovima odlaganja.

Prema odredbama citiranog Zakona otpad se može koristiti i povratom materijala i

energije. Otpad će se koristiti na način da proizvodi koji nastaju korištenjem otpada

neće prouzrokovati veće okolinsko opterećenje nego proizvodi iz osnovnog

sirovinskog materijala.

Zakonom o upravljanju otpadom su propisani uvjeti za spaljivanje otpada i to:

da je postrojenje projektirano, opremljeno i funkcionira u skladu sa zahtjevima

kategorije otpada koji se spaljuje,

da se omogući u što većoj mjeri iskorištavanje toplote koja se proizvede u

procesu spaljivanja,

da se ostaci svedu na minimum u količinskom smislu i u smislu štetnosti i

omogući reciklaža gdje je to moguće,

da se odlaganje ostataka otpada čija se proizodnja ne može spriječiti,

redukovati ili reciklirati izvršava u skladu s odredbama citiranog Zakona.



Dozvola za upravljanje otpadom u svrhu njegovog spaljivanja treba da sadrži:

listu kategorija otpada koji se mogu tretirati,

podatke o ukupnom kapacitetu postrojenja za spaljivanje otpada,

specificirane postupke uzorkovanja i mjerenja radi ispunjenja obaveza

periodičnih mjerenja za svakog zagađivača zraka ili vode,

količine različitih kategorija otpada koji se može tretirati spaljivanjem,

sadržaj štetnih primjesa i dr..

b) Zakon o zaštiti okoliša

Zakonom o zaštiti okoliša (“Službene novine Federacije BiH“, broj: 33/03 i 38/09)

uređen je pravni, ekonomski i institucionalni okvir zaštite okoliša.

Osnovni ciljevi Zakona o zaštiti okoliša su sljedeći:

smanjeno korištenje, sprečavanje opterećivanja i zagađivanja okoliša, što

uključuje i otpad,

sprečavanje narušavanja, kao i poboljšanje i obnova oštećenog okoliša,

zaštita ljudskog zdravlja i poboljšanje uvjeta okoliša za kvalitet života,

očuvanje i zaštita prirodnih resursa, racionalno korištenje resursa i takav

način privrede kojim se osigurava obnova resursa,

usklađenost drugih interesa entiteta sa zahtjevima za zaštitu okoliša,

međunarodna saradnja u zaštiti okoliša,

učešće javnosti u aktivnostima koje imaju za cilj zaštitu okoliša,

koordiniranje privrede i integriranje socijalnog i ekonomskog razvoja u skladu

sa zahtjevima zaštite okoliša, i

uspostava i razvoj institucija za zaštitu i očuvanje okoliša.

Odredbe Zakona o zaštiti okoliša se generalno odnose i na osnovni okvir zaštite

okoliša od štetnih uticaja otpada i na postupanje sa otpadom u svrhu zaštite svih

oblika okoliša i zdravlja ljudi.

c) Zakon o zaštiti zraka

Zakonom o zaštiti zraka (“Službene novine Federacije BiH“, broj: 33/03 i 4/10)

uređeni su tehnički uvjeti, mjere za sprečavanje ili smanjivanje emisija u zrak

prouzrokovanih ljudskim aktivnostima koje se moraju poštovati u procesu

proizvodnje na teritoriji Federacije BiH, te planiranje zaštite kvaliteta zraka.

Prema citiranom Zakonu svaki izvor emisija mora da ispunjava sljedeće uvjete:

da su emisije zagađujućih materija u zrak, kao i emisije neprijatnih mirisa,

smanjene na najmanju moguću mjeru uz upotrebu najboljih raspoloživih



tehnologija u fazama planiranja, projektovanja, otvaranja postrojenja i

njegovog rada i

da granične vrijednosti emisija ne smiju biti prekoračene.

d) Provedbeni propisi vezani za korištenje alternativnih goriva iz otpada

Korištenje alternativnih goriva iz otpada detaljno je regulirano podzakonskim,

provedbenim propisima koji su doneseni na osnovu navedenih zakona i koji detaljno

reguliraju pojedine specifične oblasti koje su direktno i indirektno vezane za

korištenje alternativnih goriva iz otpada u cementnoj industriji i to su sljedeći

pravilnici i uredbe:

1. Pravilnik o kategorijama otpada sa listama (“Službene novine Federacije BiH“,

broj: 9/05);

2. Pravilnik o izdavanju dozvole za aktivnosti male privrede u upravljanju otpadom

(“Službene novine Federacije BiH“, broj: 9/05);

3. Pravilnik koji određuje postupanje sa opasnim otpadom koji se ne nalazi na listi

otpada ili čiji je sadržaj nepoznat (“Službene novine Federacije BiH“, broj: 9/05);

4. Pravilnik o sadržaju plana prilagođavanja otpadom za postojeća postrojenja za

tretman ili odlaganje otpada i aktivnostima koje poduzima nadležni organ

(“Službene novine Federacije BiH“, broj: 9/05);

5. Pravilnik o upravljanju ambalažom i ambalažnim otpadom (“Službene novine

Federacije BiH“, broj: 88/11 i 28/13);

6. Uredba o selektivnom prikupljanju, pakovanju i označavanju otpada (“Službene

novine Federacije BiH“, broj: 38/06);

7. Uredba koja reguliše obvezu izvještavanja operatera i proizvođača otpada o

sprovođenju programa nadzora, monitoringa i vođenja evidencije prema uvjetima

iz dozvole (“Službene novine Federacije BiH“, broj: 31/06);

8. Uredba o vrstama finansijskih garancija kojima se osigurava prekogranični

transport opasnog otpada (“Službene novine Federacije BiH“, broj: 41/05);

9. Uredba o finansijskim i drugim garancijama za pokrivanje troškova rizika od

mogućih šteta, čišćenja i postupaka nakon zatvaranja odlagališta (“Službene

novine Federacije BiH“, broj: 39/06);

10. Pravilnik o obrascu, sadržaju i postupku obavještavanja o važnim

karakteristikama proizvoda i ambalaže od strane proizvođača (“Službene novine

Federacije BiH“, broj: 6/08);

11. Pravilnik o životinjskom otpadu i drugim neopasnim materijalima prirodnog

porijekla koji se mogu koristiti u poljoprivredne svrhe (“Službene novine

Federacije BiH“, broj: 8/08);

12. Pravilnik o uslovima za rad postrojenja za spaljivanje otpada (“Službene. novine

Federacije BIH“, broj: 12/ 05 i 102/12);

http://www.fmoit.gov.ba/download/1.%20Pravilnik%20o%20kategorijama%20otp.sa%20listama.doc

http://www.fmoit.gov.ba/download/1.%20Pravilnik%20o%20kategorijama%20otp.sa%20listama.doc

http://www.fmoit.gov.ba/download/2.Pravilnik%20o%20izdavanju%20dozvole%20za%20akt.mal.priv..doc

http://www.fmoit.gov.ba/download/2.Pravilnik%20o%20izdavanju%20dozvole%20za%20akt.mal.priv..doc

http://www.fmoit.gov.ba/download/4.Pravilnik%20o%20post.s%20otp.koji%20se%20nal.na%20lis.opas.otp%20ili%20sad.doc

http://www.fmoit.gov.ba/download/4.Pravilnik%20o%20post.s%20otp.koji%20se%20nal.na%20lis.opas.otp%20ili%20sad.doc

http://www.fmoit.gov.ba/download/5.Prav.o%20sadr.pl.pril.otp.za%20post.postr.za%20tret.ili%20odl.otp.doc



http://www.fmoit.gov.ba/download/8.Uredba%20o%20sel.prik,pak,%20i%20ozn.otpada.doc

http://www.fmoit.gov.ba/download/8.Uredba%20o%20sel.prik,pak,%20i%20ozn.otpada.doc

http://www.fmoit.gov.ba/download/9.Uredba%20o%20obav.dostav.godis.izvjest.o%20ispu.uvj.iz%20dozv.za%20u.doc



http://www.fmoit.gov.ba/download/6.%20Uredba%20o%20vrstama%20fi.gar.kojima%20se%20osig.prekog.pro.opas.ot.doc

http://www.fmoit.gov.ba/download/6.%20Uredba%20o%20vrstama%20fi.gar.kojima%20se%20osig.prekog.pro.opas.ot.doc

http://www.fmoit.gov.ba/download/7.Uredba%20o%20fin.i%20dr.garan.za%20pokriv.tro.riz.od%20mog.ste,%20cis..doc



http://www.fmoit.gov.ba/download/10.Pravilnik%20o%20obras.i%20post.%20obavj.%20o%20VKPiA.doc



http://www.fmoit.gov.ba/download/11.Pravilnik%20o%20zivot.otp.i%20dr.%20neopas.mater.prir.porj..doc



http://www.fmoit.gov.ba/download/Pravilnik%20o%20uslovima%20za%20rad%20postrojenja%20za%20spaljivanje%20otpada%20%28Sl.%20novine%20FBIH%2012%2005%29.doc

http://www.fmoit.gov.ba/download/Pravilnik%20o%20uslovima%20za%20rad%20postrojenja%20za%20spaljivanje%20otpada%20%28Sl.%20novine%20FBIH%2012%2005%29.doc



13. Pravilnik o pogonima i postrojenjima za koje je obavezna procjena utjecaja na

okoliš i pogonima i postrojenjima koji mogu biti izrađeni i pušteni u rad samo ako

imaju okolinsku dozvolu („Službene novine Federacije BiH“, broj 19/04);

14. Pravilnik o uvjetima za podnošenje zahtjeva za izdavanje okolinske dozvole za

pogone i postrojenja koja imaju izdate dozvole prije stupanja na snagu Zakona o

zaštiti okoliša („Službene novine Federacije BiH“, broj 45/09 i 31/12);

15. Pravilnik o izradi godišnjih / polugodišnjih programa inspekcije zaštite okoliša

(„Službene novine Federacije BiH“, broj 68/05);

16. Pravilnik o sadržaju izvještaja o stanju sigurnosti, sadržaju informacija o

sigurnosnim mjerama i sadržaju unutarnjih i spoljnih planova intervencije

(„Službene novine Federacije BiH“, broj 68/05);

17. Pravilnik o registrima postrojenja i zagađivanjima („Službene novine Federacije

BiH“, broj 82/07);

18. Pravilnik o donošenju najboljih raspoloživih tehnika kojima se postižu standardi

kvaliteta okoliša („Službene novine Federacije BiH“, broj 92/07);

19. Pravilnik o monitoringu emisija zagađujućih materija u zrak (“Službene novine

Federacije BiH;, broj: 9/14);

20. Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija u zrak iz postrojenja za sagorijevanje

(“Službene novine FBiH“, broj: 3/13);

21. Pravilnik o uslovima mjerenja i kontroli sadržaja sumpora u gorivu (“Službene

novine FBiH“, broj: 6/08);

22. Pravilnik o načinu vršenja monitoringa kvaliteta i definiranju vrsta zagađujućih

materija, graničnih vrijednosti i drugih standarda kvaliteta zraka (Službene novine

Federacije BiH“, broj: 1/12) i dr..

U svrhu pravnog uređenja korištenja alternativnih goriva iz otpada, potrebno je,

između ostalih, donijeti provedbene propise predviđene odredbama Zakona o

upravljanju otpadom za otpadne gume i otpadna ulja. Donošenjem ovih provedbenih

propisa zaokružiće se zakonodavno-pravni okvir upravljanja otpadom, odnosno za

korištenja alternativnih goriva iz otpada na području Federacije BiH.

Politika upravljanja otpadom u Fedraciji BiH je definisana Strategijom o zaštiti

okoliša FbiH (2008-2018) i Federalnim planom upravljanja otpadom (2012-2017), što

uključuje i energetsko iskorištavanje materijala iz otpada.

3.3. Zakonski okvir upravljanja otpadom u Europskoj uniji

Politika Europske unije u oblasti upravljanja otpadom odnosi se na racionalno

korištenje prirodnih resursa i na sprečavanje štetnih utjecaja lošeg upravljanja

otpadom na život i zdravlje ljudi i okoliš u cjelini. Direktive o otpadu Europske unije

predstavljaju okvir za regulisanje upravljanja otpadom unutar zemalja članica

http://www.fmoit.gov.ba/download/1.%20PRAVILNIK%20o%20pog.i%20postr.za%20koje%20je%20obav.PUO.doc



http://www.fmoit.gov.ba/download/4.%20Pravilnik%20o%20uvj.za%20podn.zah.%20kaja%20imaju%20izd.ok.do..doc



http://www.fmoit.gov.ba/download/5.Pravilnik%20o%20izr.god.i%20polg.izvj.Inspek.okol..doc

http://www.fmoit.gov.ba/download/5.Pravilnik%20o%20izr.god.i%20polg.izvj.Inspek.okol..doc

http://www.fmoit.gov.ba/download/6.%20pravilnik%20seveso%20II.b.doc



http://www.fmoit.gov.ba/download/7.%20Pravilnik%20o%20registrima%20postrojenja%20i%20zagadivanjima.doc

http://www.fmoit.gov.ba/download/7.%20Pravilnik%20o%20registrima%20postrojenja%20i%20zagadivanjima.doc

http://www.fmoit.gov.ba/download/9.Pravilnik%20o%20donosenju%20najboljih%20raspoloz.teh.%20-%20BAT.doc

http://www.fmoit.gov.ba/download/9.Pravilnik%20o%20donosenju%20najboljih%20raspoloz.teh.%20-%20BAT.doc

http://www.fmoit.gov.ba/download/Pravilnik%20o%20monitoringu%20emisija%20zaga%C4%91uju%C4%87ih%20materija%20u%20zrak%20%28Sl.%20novine%20FBiH%2012-%2005%29.doc

http://www.fmoit.gov.ba/download/Pravilnik%20o%20monitoringu%20emisija%20zaga%C4%91uju%C4%87ih%20materija%20u%20zrak%20%28Sl.%20novine%20FBiH%2012-%2005%29.doc

http://www.fmoit.gov.ba/download/Pravilnik%20o%20granicnim%20vrijednostima%20emisija%20u%20zrak%20iz%20postrojenja%20za%20sagorijevanje%203-13.pdf



http://www.fmoit.gov.ba/download/Pravilnik%20o%20uvjetima%20mjerenja%20i%20kontroli%20sadr%C5%BEaja%20sumpora%20u%20gorivu%20(Sl.%20novine%20FBiH%206-08).doc

http://www.fmoit.gov.ba/download/Pravilnik%20o%20uvjetima%20mjerenja%20i%20kontroli%20sadr%C5%BEaja%20sumpora%20u%20gorivu%20(Sl.%20novine%20FBiH%206-08).doc

http://www.fmoit.gov.ba/download/Pravilnik%20o%20na%C4%8Dinu%20vr%C5%A1enja%20monitoringa%20kvaliteta%20i%20definiranju%20vrsta%20zaga%C4%91uju%C4%87ih%20materija,%20grani%C4%8Dnih%20vrijednosti%20i%20drugih~1.doc

http://www.fmoit.gov.ba/download/Pravilnik%20o%20na%C4%8Dinu%20vr%C5%A1enja%20monitoringa%20kvaliteta%20i%20definiranju%20vrsta%20zaga%C4%91uju%C4%87ih%20materija,%20grani%C4%8Dnih%20vrijednosti%20i%20drugih~1.doc



Europske unije, ali su ujedno i preporuka za formiranje zakonodavstva u upravljanju

otpadom zemalja koje imaju interes za članstvo u Europskoj uniji. U nastavku daje

se pregled najvažnijih direktiva Evropske unije u oblasti upravljanja otpadom.

3.3.1. Okvirna direktiva o otpadu (2008/98/EC)

Ova Direktiva zamjenjuje i dopunjuje Okvirnu direktivu o otpadu (75/442/EEC,

2006/12/EC) i njome se uspostavlja sistem za koordinirano upravljanje otpadom u

Europskoj uniji s ciljem da se ograniči proizvodnja otpada. Ovom Direktivom se

utvrđuju mjere za zaštitu okoliša i zdravlja ljudi kojima se sprječavaju ili minimiziraju

štetni učinci proizvodnje i upravljanja otpadom i umanjuju sveukupni učinci upotrebe

prirodnih resursa, te poboljšava efikasnost njihove upotrebe. Odredbama citirane

Direktive utvrđuju se prioriteti zakonodavstva i politike upravljanja otpadom, sa

akcentom na sprječavanje nastanka otpada, i to:

sprječavanje nastanka otpada,

ponovna upotreba otpada,

recikliranje otpada,

ponovna obrada otpada, radi korištenja otpada u materijalne i energetske

svrhe,

sigurno trajno odlaganje otpada.

Odredbama Okvirna direktiva o otpadu (2008/98/EC) utvrđuju se mjere za ponovnu

upotrebu i recikliranje otpada, a u svrhu ostvarivanja sljedećih ciljeva:

a) do 2020. godine, ponovnu upotrebu i recikliranje komunalnog i njemu sličnog

otpada treba podići na najmanje 50% od ukupne količine (težine) skupljenog

(proizvedenog) komunalnog otpada,

b) do 2020. godine, korištenje i reciklažu ostalih neopasnih kategorija otpada

treba podići na najmanje 70% ukupne težine takvog otpada.

Direktivom se propisuju i određeni minimalni standardi koji se moraju zadovoljiti

tokom primjene različitih načina tretmana otpada.

3.3.2. Direktiva o odlagalištima otpada (1999/31/EC), dopunjena Pravilnikom

(EC/1882/2003)

Direktiva o odlagalištima otpada ima za cilj da se uvođenjem strogih tehničkih

zahtjeva o otpadu i odlagalištima otpada, osiguraju mjere i postupci za sprječavanje

štetnih utjecaja na okoliš ili smanjivanje tih utjecaja na najmanju moguću mjeru,

naročito na tlo, podzemne i površinske vode i zrak, kao i na zdravlje stanovništva.

Odredbama Direktive se utvrđuje, odnosno definiše:

a) kategorija otpada (opasan, neopasan, inertan),



b) tri vrste odlagališta kao mjesta za odlaganje otpada na ili u zemlju, i to:

- odlagalište za opasan otpad,

- odlagalište za neopasan otpad,

- odlagališta za inertan otpad.

c) zahtijeva se tretiranje otpada prije odlaganja,

d) zabranjuje se odlaganje netretiranog otpada,

e) zabranjuje se odlaganje na odlagalištima: tečnog otpada, zapaljivog ili

izuzetno zapaljivog otpada, eksplozivnog otpada, infektivnog medicinskog

otpada, starih guma i drugih vrsta otpada koji ne zadovoljavaju postavljene

kriterije,

f) zahtijeva se smanjenje odlaganja biorazgradivog otpada,

g) zabranjuje se zajedničko odlaganje komunalnog, opasnog i internog otpada,

h) uspostavlja se sistem dozvola za rad odlagališta.

Direktivom se postavljaju kriteriji za prihvatanje otpada na odlagališta, i to:

korištenje odlagališta opasnog otpada isključivo za odlaganje opasnog otpada

koji u potpunosti ispunjava kriterije iz ove Direktive,

korištenje klasičnih odlagališta otpada isključivo za odlaganja komunalnog i

njemu sličnog otpada,

korištenje odlagališta internog otpada isključivo za odlaganje internog

materijala.

Direktiva sadrži i niz općih kriterija za određivanje lokacije odlagališta i mjere zaštite

vode, tla i zraka, kroz primjenu sakupljanja i prečišćavanja procjednih voda i

sakupljanje i korištenje deponijskog plina uz obnavljanje energije. Ova Direktiva je

jedna od najvažnijih direktiva za organizaciju sistema upravljanja komunalnim

otpadom, a sastoji se iz dva dijela:

dio koji je zasnovan na ciljevima koji omogućuju smanjenje biorazgradivog

komunalnog otpada, i

dio koji definiše tehničke standarde odlagališta i mjere za postupanje po

njegovom zatvaranju.

Smanjenje biorazgradivog otpada koji se odvozi na odlagalište treba se postići

minimiziranjem nastanka otpada, odvojenim skupljanjem otpada i ponovnim

korištenjem korisnih materijala iz otpada. To se može postići reciklažom,

kompostiranjem, proizvodnjom bioplina ili povratom energije. Biorazgradivi otpad koji

se ne skuplja ili reciklira odvojeno od drugog komunalnog otpada treba se

stabilizirati, odnosno obraditi putem dviju glavnih raspoloživih tehnologija i to:

termički tretman i biološko razlaganje. Ovom Direktivom o odlagalištima otpada se u

suštini zahtjeva da se samo tretirani ostatak komunalnog otpada odlaže na deponiju,

odnosno odlagalište.



3.3.3. Direktiva o opasnom otpadu (91/689/EC) sa dodacima (94/31/EC)

i (166/2006)

Glavni cilj ove Direktive je u tome da se utvrdi zajednička definicija otpada i da se

usaglase odgovarajuće procedure za upravljanje ovim vrstama otpada. Ovom

Direktivom se:

utvrđuje lista opasnih otpada, kemijski sastav i karakteristike koje čine otpad

opasnim,

određuju nadležni organi odgovorni za pripremu, izradu i implementaciju, kao i

za predstavljanje javnosti planova za upravljanje opasnim otpadom,

utvrđuje obaveza da se različite kategorije otpada neće miješati, odnosno da

se opasni otpad neće miješati sa neopasnim otpadom,

utvrđuje obaveza proizvođača (vlasnika) opasnog otpada da vode evidenciju

opasnog otpada,

zahtijeva donošenje programa za uklanjanje opasnog otpada,

propisuju i definišu mjere i uslovi za postupanje sa opasnim otpadom prilikom

svih postupaka odlaganja, povrata, transporta i sakupljanja, kako bi se

izbjeglo i zabranilo nekontrolisano postupanje sa opasnim otpadom,

propisuje uspostavljanje posebnih dozvola za postrojenja za tretman opasnog

otpada,

propisuje da opasni otpad koji se transportuje ima deklaraciju, čija se kopija

vraća proizvođaču otpada kao dokaz da je taj otpad odložen na odgovarajući i

propisan način,

zahtijeva da nadležni organi vode registar sa odgovarajućim podacima o

opasnom otpadu, načinu tretmana kao i evidenciju i kontrolu za postrojenja za

tretman opasnog otpada.

3.3.4. Direktiva o ambalaži i ambalažnom otpadu (94/62/EC), sa dodacima

(2005/20/EC, 2004/12/EC i 1882/2003)

Ova Direktiva odnosi se na sve vrste ambalažnog otpada od proizvoda na tržištu

Europske unije, kao i na ambalažni otpad iz industrije, komercijalnih i uslužnih

djelatnosti, domaćinstva i slično, bez obzira na vrstu sirovima i ambalažnih materijala

koji se koriste, a imajući u vidu podjelu na prodajnu ambalažu, skupnu ambalažu i

ambalažu za transport. Ciljevi ove Direktive su:

prevencija stvaranja ambalažnog otpada,

promocija, odnosno uvođenje ambalaže koja se ponovno koristi,

dobijanje materijala ili energije od ambalažnog otpada,

reciklaža ambalaže.



Direktiva propisuje određene kvote za reciklažu ambalažnog otpada, odnosno

ambalažnog materijala. Ovo zahtijeva organiziranje posebnih sabirnih centara

(prostora) i centara za reciklažu svih vrsta ambalažnog otpada, što treba da bude

obaveza lokalnih vlasti. Da bi se postigli zacrtani ciljevi Direktivom se:

propisuju mjere za sprečavanje nastajanja ambalažnog otpada što mora biti

postavljeno kao nacionalni problem kojim se stimulira ponovna upotreba

ambalaže,

propisuje uvođenje sistema vraćanja i/ili sakupljanja ambalažnog otpada

(materijala) sa ciljevima direktnog vraćanja, odnosno reciklaže,

ustanovljava sistem garancija za povrat upotrijebljene ambalaže i/ili

ambalažnog papira,

propisuje uspostavljanje baze podataka o ambalaži i ambalažnom otpadu,

kao i kriterije za sakupljanje, dostavljanje i vođenje podataka o ambalažnom

otpadu, u cilju obezbjeđenja uslova za provođenje monitoringa.

Pored navedenih i obrazloženih Direktiva Europske unije, u planiranju upravljanja

otpadom, potrebno je imati u vidu i koristiti, u potrebnoj mjeri, i sljedeće Direktive i

druge akte Europske unije koji regulišu određene kategorije otpada i postupke

njihovog zbrinjavanja:

Direktiva o mulju sa uređaja za prečišćavanje otpadnih voda (86/278/EEC)

dopunjena Direktivom (91/692/EEC);

Direktiva o spaljivanju otpada (2000/76/EC);

Direktiva o zbrinjavanju otpadnih ulja (75/439/EEC), sa dodacima

(87/101/EEC, 91/692/EEC, 2000/76/EC);

Direktiva o otpadu iz industrije titanij-dioksida (78/176/EEC);

Direktiva o odlaganju PCB i PCT (štampanih ploča i katodnih cijevi)

(96/59/EC);

Direktiva o baterijama i akumulatorima (2006/66/EC) koja zamjenjuje i

dopunjava Direktivu (91/157/EEC);

Direktiva (2003/108/EZ) Europskog parlamenta i Vijeća od 8. prosinca 2003.

godine, koja izmjenjuje i dopunjuje Direktivu (2002/96/EC) o otpadnoj

električnoj i elektroničkoj opremi;

Uredba o transportu otpada (1013/2006/EC);

Direktiva o automobilskom otpadu (o istrošenim vozilima) (2000/53/EC);

Direktiva o ograničenju korištenja opasnih tvari u električnim i elektroničkim

uređajima (2002/95/EC);

Direktiva o sprječavanju i smanjenju onečišćenja okoliša azbestom

(87/217/EEC), izmijenjena i dopunjena Direktivom (91/692/EEC) i Uredbom

(807/2003/EC);

Direktiva o gospodarenju otpadom od djelatnosti vađenja mineralnih sirovina

(2006/21/EC), koja zamjenjuje i dopunjuje Direktivu (2004/35/EC);



Uredba (2150/2002/EC) Europskog parlamenta i Vijeća o statistici u vezi s

otpadom;

Odluka Vijeća (2001/573/EC) kojom se izmjenjuje i dopunjuje Odluka Komisije

(2000/532/EC) u vezi s popisom otpada i dr..

3.4. Strateški koncept upravljanja otpadom i relevantni trendovi

Prema Okvirnoj Direktivi o otpadu (2008/98/EC) i EU Strategiji upravljanja otpadom

(Community Strategy for Waste Management COM (96) 399 final - Rezolucija EU

Savjeta od 24 Februara 1997 o Strategiji) ključni evropski principi u upravljanju

otpadom su:

Princip prevencije – u cilju očuvanja prirode i resursa, generiranje otpada

mora biti minimizirano i izbjegnuto gdje je to moguće;

Princip reciklaže i ponovnog korištenja – ukoliko se generiranje otpada ne

može prevenirati, potrebno ga je ponovno upotrijebiti ili reciklirati ili iskoristiti u

procesu povrata energije;

Princip unapređenja finalnog odlaganja i monitoringa – u slučajevima gdje se

otpad ne može ponovo koristit, potrebno ga je tretirati i adekvatno odložiti ili

spaliti. Obje ove metode zahtijevaju monitoring obzirom na njihov potencijal

za uzrokovanje opasnih okolišnih šteta.

Ovi principi označavaju historijsku evoluciju u sistemu upravljanja otpadom, dajući

najveći prioritet infrastrukturnom aspektu i potom uključujući aspekte ljudskog

zdravlja i okoliša, te finalno integrirajući pitanja održanja prirode i resursa. Osnovna

platforma koncepta upravljanja otpadom se bazira na hijerarhiji postupaka tretmana

otpada koji su sastavni dio integralnog sistema upravljanja otpadom (Slika 5).

Slika 5. Hijerarhija sistema upravljanja otpadom



Prema ovoj hijerarhiji, najveći prioritet u tretmanu otpada moraju imati aktivnosti na

njegovom izbjegavanju, dok trenutno najkorištenija praksa direktnog odlaganja

krutog otpada dobiva najniži prioritet i teži se ka njenom smanjivanju. Kako ova dva

prioriteta predstavljaju granične zahtjeve integralnog sistema upravljanja otpadom,

realno rješenje će se tražiti negdje između njihovih nivoa, i to putem primjene praksi

smanjivanja proizvodnje otpada, njegovog recikliranja i obrade. Implementaciju ovih

generalnih ciljeva je moguće provesti jedino uvođenjem jednog integralnog sistema

upravljanja otpadom. Integralni sistem upravljanja otpadom treba osigurati

mehanizme koji će u velikoj mjeri poštovati sve aspekte životnog vijeka proizvoda,

počevši od prirodnih resursa pa sve do njegovog odlaganja kao otpada.

Iako primjena propisa i zahtjeva Europske unije za Bosnu i Hercegovinu još nije

obavezujuća, planiranje upravljanja otpadom treba biti u najvećoj mogućoj mjeri

usaglašeno sa odgovarajućim rezolucijama i direktivama Europske unije koje

tretiraju oblast upravljanja otpadom. Postupanje sa otpadom se mora vršiti na način

da aktivnosti vezane za upravljanje otpadom:

imaju veoma mali uticaj na okoliš i ljudsko zdravlje,

smanjuju opterećivanje okoliša i korištenje okolinskih resursa,

ne ugrožavaju ljudsko zdravlje ili ne zagađuju okoliš,

smanjuju količine i štetne uticaje otpada,

unapređuju ponovno korištenje i reciklčažu (povrat materijala) i sigurno

odlaganje otpada,

otpad se odlaže samo ako nije moguće korištenje njegovog upotrebljivog

materijala i/ili energije u postojećim tehničkim i ekonomskim uvjetima i ako su

troškovi ponovnog korištenja nerazumno visoki u poređenju sa troškovima

odlaganja.

Odredbama relevantnih Direktiva Evropske unije utvrđuju se mjere za ostvarivanje

sljedećih ciljeva:

do 2020. godine, ponovnu upotrebu i recikliranje komunalnog i njemu sličnog

otpada treba podići na najmanje 50% od ukupne količine (težine) skupljenog

(proizvedenog) komunalnog otpada;

do 2020. godine, korištenje i reciklažu ostalih neopasnih kategorija otpada

treba podići na najmanje 70% ukupne težine takvog otpada;

do 2010. godine, smanjiti količinu biorazgradivog komunalnog otpada koj i

ide na odlagališta na 75% od onog proizvedenog u 1995. godini;

do 2013. godine, smanjiti količinu biorazgradivog komunalnog otpada koj i

ide na odlagališta na 50% od onog proizvedenog u 1995. godini;

do 2020. godine, smanjiti količinu biorazgradivog komunalnog otpada koji

ide na odlagališta na 35% od onog proizvedenog u 1995. godini.



Iako BiH još uvijek nema obavezu implementacije ciljeva iz EU direktiva vezanih za

integralni tretman otpada, postepeno uključivanje ovih zahtjeva u uspostavljanje

integralnih sistema upravljanja otpadom je vrlo bitno. U narednom period BiH

očekuje pregovaranje sa EU u sklopu procesa približavanja, a putem pregovora će

se utvrditi detaljni ciljevi po pojedinim kategorijama.

3.5. Strateško planiranje upravljanja otpadom u Federaciji BiH

Na osnovu analize i utvrđivanja trenutnog stanja okoliša u Federaciji BiH, u okviru

Federalne strategije zaštite okoliša (2008-2018) postavljeni su ciljevi i mjere koji

trebaju dovesti do poboljšanja stanja okoliša u narednom periodu. S tim uvezi

definiran je i krovni cilj Strategije kojim se želi postići „zaštita okoliša i promocija i

poticanje održivog korištenja resursa kroz uspostavu integriranog sistema

upravljanja otpadom“. Ostvarenje krovnog cilja je moguće postići realizacijom mjera

predviđenih u sklopu slijedećih strateških ciljeva:

Smanjenje rizika po okoliš i zdravlje ljudi i uspostava prioritetne infrastrukture

za integrirano upravljanje otpadom;

Smanjenje količina otpada za finalno odlaganje/zbrinjavanje uz efikasnije

korištenje resursa;

Osiguranje provedbe sistema kroz pravni, institucionalni i ekonomski okvir;

Osiguranje sistematskog praćenje parametara za ocjenu stanja okoliša.

Imajući u vidu potrebu za uspostavljanjem realnog okvira za planiranje upravljanja

otpadom u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom periodu, kao i potrebu za

ocjenu provedbe Strategije zaštite okoliša FBiH, definirani su operativni ciljevi koji

predstavljaju specifične i mjerljive promjene koje će se ostvariti u toku

implementacije navedenih mjera iz Strategije i doprinijeti ostvarivanju krovnog cilja i

strateških ciljeva.

Federalni plan upravljanja otpadom je osnovni dokument o upravljanju otpadom na

području Federacije BiH za razdoblje 2012.-2017. godina. Okvir za pripremu ovog

plana su Strategija zaštite okoliša FBiH (2008-2018), postojeći zakonski propisi u

FBiH, te europske smjernice o upravljanju otpadom (EU Direktive). Obavezu

planiranja upravljanja otpadom, odnosno izrade planova upravljanja otpadom od

strane nadležnih organa, izravno propisuju tri direktive EU: Okvirna direktiva o

otpadu (2008/98/EC), Direktiva o postupanju sa opasnim otpadom (91/689/EEC) i

Direktiva o ambalaži i ambalažnom otpadu (94/62/EC). Međutim, pored navedenih, i

druge direktive EU koje se odnose na pojedine kategorije i vrste otpada, posebno

tokove otpada i na objekte za obradu i odlaganja otpada, moraju se uzeti u obzir u

postupku izrade planova upravljanja otpadom.

Federalni plan upravljanja otpadom predstavlja provedbeni dokument Strategije

zaštite okoliša Federacije BiH, te je njegov osnovni cilj uspostava integralnog



sistema upravljanja otpadom, odnosno identificiranje trenutnog stanja u sferi

prikupljanja, odlaganja i tretmana otpada, podrazumijevajući i stanje infrastrukture i

definiranje, na osnovu budućih potreba, potrebnih pravnih i infrastrukturnih

zahtjeva/kapaciteta za dostizanje Strategijom postavljenih ciljeva. Plan je usmjeren

ka realizaciji i ostvarenju okolišno-održivog ekonomskog razvoja, jačanju integralnog

pristupa u rješavanju problema upravljanja otpadom, te promoviranju cjelovitog

pristupa integralnog upravljanja otpadom putem dimenzioniranja i određivanja

prioriteta na nivou FBiH na održivoj osnovi. Provedbom ovog plana postiže se:

uspostava integralnog sistema upravljanja otpadom,

povećanje udjela odvojeno prikupljenog otpada,

povećanje reciklaže i ponovnog korištenja otpada,

prethodna obrada otpada prije konačnog odlaganja,

smanjenje količina otpada koji se odlaže na odlagalištima,

smanjenje štetnih utjecaja na okoliš,

samoodrživost sistema upravljanja komunalnim otpadom.

Prema Strategiji zaštite okoliša FBiH (2008-2018), adekvatan način zbrinjavanja

otpada iz industrije jeste reciklaža i povrat materijala i energije, što pokazuje strateški

cilj 7.2. Smanjiti količinu otpada za finalno odlaganje / zbrinjavanje uz efikasnije

korištenje resursa. U okviru ovog strateškog cilja definisani su operativni ciljevi koji

se, između ostalog odnose na iskorištavanje otpada u energetske svrhe kao što su

sljedeća dva operativna cilja iz Federalne strategije zaštite okoliša:

7.2.6. Povećati udio otpada koji se reciklira odnosno podliježe povratu materijala i

energije (R&R), uz istovremeno smanjenje količina preostalog otpada za

odlaganje (% od ukupno adekvatno zbrinutog). Za 2018. godinu cilj je postići

udio 90% otpada koji se reciklira uz istovremeno smanjenje na 10% otpada za

odlaganje.

7.2.7. Povećati ukupni procent adekvatnog zbrinjavanja otpada reciklažom, odnosno

povratom materijala ili energije (R&R)“. Za 2018. godinu za slučaj starih guma

cilj je postići nivo od 85% zbrinutih starih guma na način da se osigura povrat

materijala ili energije, a za slučaj otpadnih ulja cilj je na ovaj način zbrinuti

90% od maksimalno prikupivog dijela ili 45% od izvorne količine svježeg ulja.

U narednoj tabeli su predstavljene okvirne preporuke za načine zbrinjavanja pojedinih

vrsta otpada iz industrijskih izvora.



Tabela 3. Preporučeni načini zbrinjavanja pojedinih vrsta otpada iz industrijskih izvora

Vrsta

otpada/način

zbrinjavanja

Pono

vn

a

upo

treb

a

upo

treb

a

Recik

laža

Povra

t

mate

rija

la

Povra

t

ene

rgije

su

sp

alji

vanj

em

* P

ovra

t

ene

rgije

sp

alji

van

jem

M

BO

/

ko

mpostira

n

je

Fiz

ičko

-

kem

ijski

tretm

an

Imobili

za

cija

/in

ka

psulir

a

nje

O

dla

ganje

Izvo

z

Pepeo, šljaka +

Jalovina

CaCl2/NaCl iz

proizvodnje sode

+

Građevinski

otpad + + +

Metalni otpad iz

metaloprerade +

Otpadno drvo +

Otpadna tkiva iz

kožar. industrije + + +

Otpad iz kalonica +

Otpadna plastika

iz industrije + + +

Otpadni mulj iz

industrije +

Ostali otpadni

materiajli + +

Legenda: + primarni način zbrinjavanja; alternativni način zbrinjavanja

Porast životnog standarda, odnosno kupovne moći stanovništva neminovno će

rezultirati skraćenim ciklusom nabave novih vozila, guma i akumulatora, ciklusom

zamjene motornih ulja i istovremeno uz porast količina odbačenih vozila, guma,

akumulatora, otpadnih ulja. Sa postupnim rastom udjela novih vozila, koja koriste

savremena ulja i maziva sa dužim razdobljem upotrebe, a time i rjeđim intervalom

zamjene, dugoročno se može očekivati dostizanje maksimuma i početak postupnog

opadanja količina proizvedenih otpadnih ulja, za razdoblje od idućih 10 godina, realno

je očekivati stalni porast količina od 5% godišnje. Neminovno je da će količine ove vrste

otpada proporcionalno rasti, bez mogućnosti primjene principa prevencije. U Strategiji

zaštite okoliša FBiH se navodi, da određena industrijska postrojenja, prije svega

industrijske peći i kotlovi cementara (Lukavac i Kakanj) i termoelektrana (Tuzla i

Kakanj), zahvaljujući povoljnim uslovima sagorijevanja imaju potencijal za adekvatno

zbrinjavanje značajnih količina otpadnih ulja, guma i drugih otpadnih materijala poput

plastične ambalaže, otpadnog mulja iz postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.

Nakon osiguranja dodatnih instalacija za kontrolu emisija dimnih plinova

suspaljivanje viosokotoplotnih materijala sa povratom energije se smatra veoma

povoljna opcija zbrinajvanja otpada. Ovim bi se doprinijelo rasterećenju odlagališta



komunalnog otpada a otpad bi se ekonomski valorizirao.

U narednoj tabeli predloženi su načini zbrinjavanja pojedinih vrsta specifičnih tokova

otpada prema Federalnoj strategiji zaštite okoliša (2008-2018).

Tabela 4. Okvirne preporuke načina zbrinjavanja pojedinih vrsta specifičnih tokova otpada

Vrsta otpada /

način zbrinjavanja

Pono

vn

a

upo

treb

a

Recik

laža

Po

vra

t m

ate

rija

la

Povra

t ene

rgije

su

sp

alji

vanje

m*

Povra

t ene

rgije

sp

alji

van

jem

MB

O /

ko

mpostira

nje

Fiz

ičko

-kem

ijski

tretm

an

Imobili

za

cija

/

inka

psu

lira

nje

Odla

ganje

Izvo

z

Mulj iz komunalnih

PTOV +

Otpadna ulja + +

Otpadne emulzije +'' +'' +

Stari akumulatori +

Automobilske

gume (+) + + +

Stara vozila +

Električni i

elektronički otpad + +

Legenda: + primarni način zbrinjavanja; alternativni način zbrinjavanja: (+) moguće je

protektiranje manjeg dijela guma ne starijih od 3 godine, nakon fizičko-hemijskog tretmana;

+'' spaljivanje uljniog dijela emulzije nakon odvajanja vode

Iz prethodne tabele se vidi da je jedan od strateških primarnih načina zbrinjavanja

otpada suspaljivanje i povrat energije iz otpada. Kroz Strategiju zaštite okoliša

FBiH se kao adekvatna postrojenja za suspaljivanje preporučuju postrojenja

cementne industrije, između ostalog, i Tvornica cementa Kakanj.



4. VRSTE I PODJELA ALTERNATIVNIH GORIVA U CEMENTNOJ INDUSTRIJI

4.1. Vrste i podjela alternativnih goriva

Proizvođači cementa u svijetu nastoje smanjiti troškove svoje proizvodnje. Jedina

efikasna metoda za postizanje tog cilja je korištenje alternativnih goriva iz otpada.

Otpadne materije koje se koriste kao alternativna goriva u cementnim pećima bi

inače bile odložene na deponiji ili uništene u namjenskim spalionicama s dodatnim

emisijama kao posljedicom. Njihova upotreba u cementnim pećima zamjenjuje

fosilna goriva i povećava povrat energije. Upotreba alternativnih goriva iz otpada u

cementarama je važan element politike upravljanja otpadom definirane Federalnom

strategijom zaštite okoliša i Federalnog plana upravljanja otpadom.

Kvalitet, vrsta i količina goriva ima veliki utjecaj na kvalitet proizvedenog klinkera.

Prema tome, izbor odgovarajuće vrste goriva je od vitalnog značaja za optimalnu

efikasnost. Otpadne gorive materije imaju različite karakteristike u usporedbi s

konvencionalnim gorivima i njihovo korištenje u proizvodnji cementa podrazumijeva

poznavanje njihovih karakteristika. Spaljivanje ili suspaljivanje različitih vrsta otpada

zahtjeva detaljnu kontrolu i adaptaciju tehnoloških procesa za svaku vrstu otpada.

Sljedeće karakteristike alternativnih goriva treba ispitati prije nego se krene sa

upotrebom alternativnog goriva i to:

fizičko stanje goriva (čvrsto, tečno i plinovito),

sadržaj pojedinih elemenata (Na, K, Cl, S),

toksičnost (organske materije, teški metali),

sastav i sadržaj pepela,

sadržaj volatilnih materija,

toplotna vrijednost,

fizičke karakteristike (veličina, gustoća, homogenost),

karakteristike pri mljevenju,

sadržaj vlage,

tehnologija doziranja.

U konačnici, cijena i dostupnost alternativnih goriva ostaju glavni utjecajni faktori za

njihov izbor.

Podjela alternativnih goriva koja se koriste u cementnoj industriji, prema stanju, data je

u narednoj tabeli.



Tabela 5. Podjela alternativnih goriva prema stanju

Kategorija Vrsta goriva

Plinovita

goriva Rafinerijski plin, deponijski plin, pirolitički plin

Tekuća

goriva

Katran, kemijski i petrohemijski otpad, ostaci destilacije, otpadna otapala,

rabljena ulja i masti, uljni muljevi, suspenzije voska, otpadne boje, razrjeđivači

Čvrsta

goriva

Naftni koks (petcoke), otpadni papir , rabljene gume i ostali otpad od gume,

industijski muljevi, kanalizacijski mulj, plastični otpad, drvni otpad, animalni

ostaci, dlaka i perje, otpad iz kožarske industije, poljoprivredni biootpad, ostaci

sa šreder mašina, zauljena zemlja

Prema klasifikaciji Cembureau (engl. The European Cement Association - Evropska

asocijacija proizvođača cementa) alternativna goriva podijeljena su u pet klasa (Tabela

6).

Tabela 6. Klase alternativnih goriva prema Cembureau

Klasa Vrsta alternativnog goriva

1. Plinovita alternativna goriva (npr. rafinerijski gasovi, deponijski plinovi)

2. Tečna alternativna goriva (npr. korišteni razrjeđivači sa niskim sadržajem hlora,

hidraulička ulja)

3. Praškasta, granulirana ili smrskana čvrsta alternativna goriva (npr. piljevina, suhi

kanalizacioni mulj, granulirana plastika, animalno brašno, sitno sjeckane gume)

4. Grubo drobljena čvrsta alternativna goriva (npr. isječene gume, plastika, ostaci drveta)

5. Cjelovita čvrsta alternativna goriva (npr. cijele gume, plastične bale)

Prema istoj klasifikaciji čvrsta alternativna goriva su uvjetno podjeljena na četiri grupe

(Tabela 7).

Tabela 7. Grupe čvrstih alternativnih goriva prema Cembureau

Grupa Vrsta čvrstog alternativnog goriva

1. Čvrsta, suha goriva relativno sitna koja se ne lijepe (dimenzije: <2 mm, vlažnosti:

<10–15%), npr. piljevina, kora u prahu, ljuska od riže;

2. Čvrsta, suha goriva krupnijih dimenzija koja se ne lijepe (dimenzije: <20 mm,

vlažnosti: <10–15 %, npr. plastični otpad, sječka, otpadno drvo,

3. Čvrsta, suha goriva koja se lijepe (dimenzije: <20 mm, vlažnosti: 10–15 %, npr.

animalno brašno, inpregnirana prašina od drveta,

4. Mješavina cjelovitih goriva (dimenzije: <200 mm, vlažnosti: <20 %, npr.paperje i

dlaka, papir, karton).

Prema Pravilniku o kategorijama otpada sa listama, vrste, odnosno kategorije otpada

koje se mogu koristiti kao alternativna goriva klasificiraju se na način predstvljen u

tabeli 8.



Tabela 8. Klasifikacija otpada koji se koriste kao alternativna goriva prema Pravilniku o

kategorijama otpada sa listama

Ključni broj

otpada Naziv otpada

02 Otpad iz poljoprivrede, vrtlarstva, proizvodnje vodenih kultura,

šumarstva, lova i ribarstva, pripremanja hrane i prerade

02 01

02 01 02

02 01 03

otpad iz poljoprivrede, vrtlarstva, proizvodnje vodenih kultura, šumarstva, lova

i ribarstva

otpadna životinjska tkiva

otpadna biljna tkiva

03 Otpad od prerade drveta i proizvodnje ploča i namještaja, celuloze,

papira i kartona

03 01

03 01 01

03 01 04*

03 01 05

03 03

03 03 01

otpad od prerade drveta i proizvodnje ploča i namještaja

otpadna kora i pluto

piljevina, strugotine, otpaci od rezanja drva, drvo, iverice i furnir koji sadrže

opasne materije

piljevina, strugotine, otpaci od rezanja drva, drvo, iverice i furnir koji ne sadrže

opasne materije

otpad od proizvodnje celuloze, papira i kartona i obrade

otpadna kora i otpaci drveta

04 Otpad iz kožarske, krznarske i tekstilne industrije

04 01

04 01 01

04 02

04 02 09

04 02 21

04 02 22

otpad iz kožarske i krznarske industrije

otpad od uklanjanja potkožnog tkiva i razlaganja krečom

otpad iz tekstilne industrije

otpad od mješovitih (kompozitnih) materijala (impregnirani tekstil, elastomer,

plastomer)

otpad od neprerađenih tekstilnih vlakana

otpad od prerađenih tekstilnih vlakana

05 Otpad od prerade nafte, prečišćavanja prirodnog plina i pirolitičke

obrade uglja

05 01

05 01 06*

05 06

05 06 01*

05 06 03*

otpad od prerade nafte

masni muljevi od odrđavanja uređaja i opreme

otpad od pirolitičke obrade uglja

kiseli katrani

ostali katrani

13 Otpadna tečna goriva i ulja (osim jestivog ulja, 05 i 12)

13 01

13 01 10*

13 01 11*

13 01 12*

13 01 13*

13 02

13 02 05*

13 02 06*

13 02 07*

13 02 08*

otpadna hidraulična ulja

nehlorirana hidraulična ulja na bazi mineralnih ulja

sintetska hidraulična ulja

biorazgradiva hidraulična ulja

ostala hidraulična ulja

otpadna ulja za motore, pogonske uređaje i podmazivanje

nehlorirana ulja za motore, pogonske uređaje i podmazivanje na bazi minerala

sintetska ulja za motore, pogonske uređaje i podmazivanje

biorazgradiva ulja za motore, pogonske uređaje i podmazivanje

ostala ulja za motore, pogonske uređaje i podmazivanje



15 Ambalaža; apsorbensi, materijali za upijanje, filterski materijali i zaštitna

odjeća koja nije specificirana na drugi način

15 01

15 01 01

15 01 02

15 01 03

ambalaža (uključujući odvojeno skupljani komunalni ambalažni otpad)

ambalaža od papira i kartona

ambalaža od plastike

ambalaža od drveta

16 Otpad koji nije drugdje specificiran u katalogu

16 01

16 01 03

stara vozila iz različitih načina prevoza (uključujući necestovna sredstva) i otpad

od rastavljanja starih vozila i održavanja vozila (sem 13, 14, 16 06, 16, 08)

stare gume

19 Otpad iz postrojenja za upravljanje otpadom, postrojenja za

prečišćavanje gradskih otpadnih voda i pripremu vode za piće i

industrijsku upotrebu

19 08

19 08 05

19 12

19 12 01

19 12 04

19 12 07

19 12 08

19 12 10

19 12 12

otpad iz uređaja za obradu otpadnih voda koji nije specificiran na drugi način

muljevi od obrade komunalnih otpadnih voda

otpad od mehaničke obrade otpada (npr. sortiranjem, drobljenjem, zbijanjem,

paletiranjem/granuliranjem) koji nije specificiran na drugi način

drvo i karton

plastika i guma

drvo koje nije navedeno pod 19 12 06

tekstil

zapaljivi otpad (gorivo nastalo iz otpada)

ostali otpad (uključujući mješavine materijala) od mehaničke obrade otpada

koji nije naveden pod 19 12 11

20 Komunalni otpad i slični otpad iz industrijskih i zanatskih pogona,

uključujući odvojeno prikupljene frakcije

20 01

20 01 01

20 01 10

20 01 11

20 01 39

odvojeno skupljeni sastojci (osim 15 01)

papir i karton

odjeća

tekstil

plastika

Od otpadnih materija kao alternativna goriva se ne koriste:

eksplozivne supstance,

radioaktivni materijali,

infektivan medicinski otpad,

otpadni materijali sa visokim sadržajem hlora.

4.2. Najčešće korištena alternativna goriva u cementnoj industriji

U cementnoj industriji najviše se koriste sljedeće vrste alternativnih goriva:

gorivo iz otpada,

otpadna ulja,

otpadne gume,



naftni koks,

poljoprivredna biomasa,

kanalizacijski mulj,

mesno i koštano brašno.

4.2.1. Gorivo iz otpada

U Evropskoj uniji gorivo iz otpada (engl. Refuze Derived Fuel - RDF - Gorivo iz

otpada - GIO) koristi se već tridesetak godina u svijetu. Dosadašnja iskustva

pokazuju da se u procesu proizvodnje cementa mogu koristiti velike količine goriva iz

otpada na siguran način, uz značajne koristi. Primjeri iz evropske industrije cementa

pokazuju da postotak zamjene fosilnih goriva različitim vrstama zamjenskih goriva,

što uključuje i dominantno gorivo iz otpada, ponegdje prelazi i 70%. Gorivo iz otpada

je visokokvalitetni, lokalni sekundarni energent definirane kemijske i energetske

kvalitete za proizvodnju energije koji zamjenjuje fosilna goriva poput kamenog

ugljena, smanjuje ovisnost o njihovom uvozu, štedi sirovine i smanjuje emisije

stakleničkih plinova. Iako će se mnogi zapitati koja je razlika između otpada i goriva

iz otpada, činjenica je da postoji vrlo razumljiva razlika. Da bi ga se klasificiralo kao

gorivo iz otpada, takvo gorivo mora biti obrađeno, homogeno i sastavom odgovarati

određenim kriterijima kao što su vlažnost, kalorijska vrijednost, sadržaj pepela,

sadržaj teških metala i ostalo. Gorivo iz otpada se proizvodi u kontroliranim uvjetima

te prema strogim kriterijima kontrole kvaliteta.

Slika 6. Gorivo iz otpada (RDF)

4.2.2. Otpadna ulja

Otpadno ulje je svako iskorišteno mineralno i sintetičko mazivo, industrijsko i/ili

termičko ulje (ulje koje se upotrebljava u sistemima za grijanje ili hladenje) koje više

nije za upotrebu kojoj je prvobitno bilo namijenjeno, posebno otpadna motorna ulja,

mašinska ulja, ulja iz mjenjačkih kutija, mineralna i sintetička maziva ulja, ulja za

turbine i hidraulička ulja osim ulja koja se miješaju sa benzinima kod dvotaktnih



motora s unutrašnjim sagorjevanjem. Razlikujemo više kategorija otpadnih ulja

prema stepenu onečišćenja:

1. Kategorija – otpadna ulja mineralnog porijekla sa sadržajem halogena ispod 0,2%

i ukupnim polikloriranim bi- i terfenilima ispod 20 mg/kg. Ova se ulja mogu obraditi

i ponovo koristiti za proizvodnju svježih ulja;

2. Kategorija – otpadna ulja mineralnog, sintetičkog i biljnog porijekla sa sadržajem

halogena iznad 0,2% i ispod 0,5% i ukupnim polikloriranim bi- i terfenilima iznad

20 mg/kg i ispod 30 mg/kg. Ova se ulja mogu koristiti kao gorivo u energetskim i

proizvodnim postrojenjima instalirane snage uređaja veće ili jednake 3 MW ili u

pećima za proizvodnju klinkera u tvornicama cementa.

3. Kategorija - otpadna ulja nepoznatog porijekla i sva druga otpadna ulja sa

sadržajem halogena iznad 0,5%, ukupnim polikloriranim bi- i terfenilima iznad 30

mg/kg i plamištem ispod 550 C. Ova se ulja moraju spaljivati u pećima za

spaljivanje opasnog otpada minimalne efikasnosti 99,99 %.

4. Kategorija – poliglikoli / oliglikoli, otpadna ulja na bazi poliglikola / oliglikola koja se

radi nemiješanja s ostalim uljima I. i II. kategorije i posebnih zahtjeva u postupku

odstranjivanja moraju skupljati i oporabiti i/ili zbrinuti odvojeno.

Slika 7. Otpadna ulja

4.2.3. Otpadne gume

Otpadne gume (engl. Tire Derived Fuel - TDF - gorivo dobiveno iz gume) se kao

dodatni izvor energije sve više koriste u većini razvijenih zemalja. Npr. oko 290

miliona automobilskih guma je odbačeno kao otpad u SAD-u u 2003. godini, a

gotovo 45% tih otpadnih automobilskih guma korišteno je kao alternativno gorivo.

Oko 58% TDF-a se koristi u industriji cementa. U EU više od 2,5 miliona tona guma

se proizvede godišnje, a gotovo 40% tih guma se iskoristi na ovaj način. Različiti

rezultati testova pokazuju da TDF nema negativan utjecaj na emisije, odnosno

korištenje TDF-a ne izaziva nedozvoljena prekoračenja graničnih vrijednosti za

emisiju (Gray, 1996 - Agencija za zaštitu okoliša, 1998; Blumethal, 1992a, 1992b). U

usporedbi s ugljem, sadržaj NOx i emisije HCl uglavnom opadaju ili ostaju iste uz

upotrebu TDF-a. Emisije organskih tvari, dioksina i furana su također primjetno niže.

https://translate.googleusercontent.com/translate_c?depth=1&hl=hr&prev=search&rurl=translate.google.ba&sl=en&u=http://www.intechopen.com/books/alternative-fuel/alternative-fuels-in-cement-manufacturing&usg=ALkJrhg-ZMsAjhIVf-liKfeeU6aeaVYTMw#B35






Slika 8. Otpadna guma

4.2.4. Naftni koks

Naftni koks (petcoke) je kruti ostatak koji ostaje nakon vađenja svih vrijednih tekućih

i plinovitih komponenti iz sirove nafte. Svijetska proizvodnja naftnog koksa je u

stalnom porastu. Petcoke je gorivo čiji hlapljivi sadržaj je obično u rasponu 5-15 %,

ovisno o procesu koksiranja. Naftni koks se sastoji uglavnom od ugljika, a također

sadrži visoke razine sumpora i teških metala, kao što su vanadij i nikal. Fiksni ugljik

varira između 80 i 92 %. Bez obzira na proces stvaranja koksa, petcoke ima veću

kalorijsku vrijednost od ugljena, prosječne kalorijske vrijednosti oko 32,5 - 35 MJ/kg.

Korištenje petcoke kao goriva predstavlja nekoliko izazova zbog visokog sadržaja

sumpora, slabog paljenja i izgaranja. Naširoko se koristi u cementnim pećima u

svijetu. Međutim, zbog izazova povezanih s paljenjem, nije moguće koristiti 100 %

naftni koks u peći i predkalcinatoru u mnogim postojećim klinker sistemima.

Slika 9. Naftni koks

4.2.5. Poljoprivredna biomasa

Upotreba otpadne poljoprivredne biomase kao alternativnog goriva predstavlja

ekološki i socijalno održiv način zbrinjavanja. Ostaci od velikih komercijalnih

gospodarstava i agroindustrije se mogu pretvoriti u relativno visoko kvalitetna goriva

nizom fizikalnih, bioloških i termo-kemijskih procesa. Korištenje ostataka



poljoprivredne biomase u proizvodnji cementa je manje čest slučaj u razvijenim

zemljama, ali je zato čest slučaj u ruralnim područjima u razvoju kao što su Indija,

Tajland i Malezija. Vrsta biomase koje koriste cementare je vrlo promjenjiva, a

temelji se na usjevima koji su lokalno uzgojeni, na primjer mahuna riže, ljuska

lješnjaka, kokosove ljuske, palmin orah i sl.

Slika 10. Poljoprivredna biomasa

4.2.6. Kanalizacijski mulj

Velika količina otpadnih muljeva se proizvodi u svijetu. Mulj se formira tokom obrade

otpadnih voda. Otpadna voda je kombinacija tekućine i otpada iz stambenih,

institucionalnih, poslovnih i industrijskih objekata. Može se pod određenim uvjetima

odlagati ili koristiti u poljoprivredi, kao organsko gnojivo. Postoje, međutim,

ekonomska i ekološka ograničenja u tim postupcima. Sve veći troškovi odlagališta,

odnosno strožiji ekološki standardi čine odlagališta manje atraktivnom opcijom.

Korištenje kanalizacijskog mulja u poljoprivredi predstavlja određen rizik za ljudsko

zdravlje i okoliš. Nekontrolirano dodavanje mulja na poljoprivrednom zemljištu može

povećati koncentraciju teških metala u tlu. Ovi faktori korištenje kanalizacijskog mulja

kao alternativnog goriva čine atraktivnim načinom upravljanja njime. Termičko

korištenje kanalizacijskog mulja smatra izvedivo kada su njegovi sekundarni utjecaji

na okoliš svedeni na minimum, što se svakako postiže suspaljivanjem u rotacionoj

peći.

Slika 11. Kanalizacijski mulj



4.2.7. Mesno i koštano brašno

Mesno i koštanog brašna (engl. Meat Bone Meal – MBM ili mesno i koštano brašno)

se proizvodi u postrojenjima gdje se životinjske iznutrice i kosti miješaju i kuhaju a

zatim se tako pripremljen materijal suši i usitnjava. Ishrana životinja ovim brašnom je

zabranjena u EU još 1994. godine a odlaganje na deponije također nije preporučena

opcija zbog potencijalnog prisustva patogenih mikroorganizama kao što je

Spongiformna encefalopatija (BSE). Ova promjena u zakonodavstvu EU je povećala

interes u korištenju MBM kao goriva čime se osigurava uništavanje mikroorganizama

i iskorištavanje njrgovog energetskog potencijala.

Suspaljivanje u cementarama je najčešći način zbrinjavanja MBM-a. U usporedbi s

ugljem, MBM ima niži fiksni ugljik i visok sadržaj pepela i hlora. Sadržaj sumpora je

nešto manji nego kod uglja. Visok sadržaj kalcija u MBM-u može biti prednost jer

može djelovati tako da zadrži većinu SO2 formiranog tokom izgaranja goriva.

Slika 12. Mesno i koštano brašno

5. KORIŠTENJE ALTERANTIVNIH GORIVA U CEMENTNOJ INDUSTRIJI

5.1. Opći podaci korištenja alernativnih goriva u cementnoj industriji

U zemljama Zapadne Evrope početkom 70-tih godina prošlog stoljeća počela su

istraživanja o mogućnostima korištenja alternativnih goriva u cementnoj industriji

dobivenih iz otpada. Osnovni ciljevi ovih istraživanja bila su:

smanjenje količina otpada za odlaganje i samim tim produženje perioda

korištenja postojećih deponija otpada,

potpuno iskorištenje energije iz otpada u procesu sagorijevanja,

izbjegavanje pepela i šljake njihovim vezivanjem u klinker.

Istraživanja su dala pozitivne rezultate, pošto je dokazano da se do 30% ukupne

energije potrebne za pečenje klinkera može dobiti korištenjem alternativnih goriva iz



otpada, bez smanjenja kvaliteta cementa. Na fonu ovog, dolazi odličan primjer iz

jedne tvornice cementa u SR Njemačkoj. Proizvodnja klinkera u ovoj Tvornici

cementa vrši se u petostepenom ciklonu, rotacionoj peći i hladnjaku sa kapacitetom

od 1.800 t/dan. Kao gorivo koristi se mješavina ugljene prašine i energetska

sekumdarna - alternativna goriva koja se uduvavaju u rotacionu peć putem glavnog

gorionika.

U zemljama Evropske unije rastući je trend suspaljivanje alternativnih goriva u

cementnoj industriji, zbog specifičnosti tehnološkog procesa (specifično vrijeme

retencije, temperatura i turbulencija). U 2015. godini su izvršena eksperimentalna

suspaljivanja otpadnih guma i otpadnih ulja, otpada iz kožarske i tekstilne industrije,

biomase, te plastike i komunalnog otpada (RDF/SRF1) u jednoj tvornici cementa, uz

provođenje svih mjerenja koje su predviđene zakonskom regulativom, a u cilju

stalnog praćenja i poduzimanje mjera u u cilju smanjenja emisije. U narednom

periodu planirana je značajnija upotreba otpada iz tekstilne industrije i komunalnog

otpada u vidu RDF/SRF. U ovom dijelu je važno napomenuti da se alternativna

goriva neće dugotrajno deponovati na lokaciji, već će postojati privremena skladišta

za pojedine vrste alternativnih goriva, koja će biti izvedena na način da su okolinski

prihvatljiva. Privremena skladišta će biti kapaciteta čuvanja alternativnog goriva za 7

dana korištenja za ovu namjenu.

Tvornica cementa Kakanj je u sklopu investicionih planova za suspaljivanje

alternativnih goriva izvršila nabavku i i ugradnju sistema za kontinuirano mjerenje

emisije sa rotacione peći, kako bi se kontinuirano pratili uticaji emisija zagađujućih

materija na kvalitet zraka i okoliša u cjelini, pri suspaljivanju alternativnih goriva u

skladu sa važećim Pravilnikom o uslovima za rad postrojenja za spaljivanje otpada

(“Službene novine Federacije BiH“, broj: 12/05 i 102/12).

Peć je iznutra obložena vatrostalnom opekom, čiji kvalitet ovisi o temperaturama,

koje vladaju u pojedinim zonama peći. Za loženje različitih vrsta goriva u peći, služi

višekanalni gorionik „Unitherm“. Na ovom sistemu su rađene određene modifikacije

kako bi bio pogodan za doziranje i upotrebu alternativnih goriva. Isti je snadbijeven

ventilatorom primarnog zraka, koji daje najveći dio potrebnog zraka za sagorijevanje.

Preostale količine zraka su rezultat razmjene hladnog zraka sa ventilatora hladnjaka

klinkera i vrelog klinkera iz peći.

Proces nastajanja klinkera se prati, vizualno, putem parametara na centralnoj

komandi, te laboratorijskim analizama. Za kvalitetno praćenje procesa proizvodnje

klinkera, uz tehničku ispravnost postrojenja, potrebno je posebno voditi računa o:

ravnomjernom ulazu brašna u peć,

ravnomjernom doziranju goriva,

adekvatnoj količini zraka za sagorijevanje,

1 Gorivo iz otpada / Čvrsto gorivo iz otpada



brzini peći, te

analizama brašna i klinkera.

Kao gorivo u procesu loženja, koristi se ugalj, koji je u pogonu mljevenja već

pripremljen u obliku finog praha. Prateći svjetske trendove u proizvodnji cementa,

kako po pitanju zaštite okoliša tako i upotrebe energenata, a Tvornica cementa

Kakanj je započela sa probnom upotrebom alternativnih goriva u procesu

proizvodnje klinkera. Na osnovu Zaključka o dozvoli za rad klinkera peći za

alternativna goriva Federalnog ministarstva okoliša i turizma broj UP-I 05/2-23-11-

7/14 od 10.10.2014. godine i Rješenja o obavljanju djelatnosti upravljanja otpadom i

njegovom odlaganju broj 12-23-5042/15 od 16.06.2015. godine (čije kopije su date u

prilogu) u 2015. godini se počelo sa probnom upotrebom jeftinijih i kaloričnijih

alternativnih goriva. Na osnovu rezultata probnog suspaljivanja, Cementara Kakanj

ima u planu povećati udio suspaljivanja alternativnih goriva, što će ovisiti od njihove

dostupnosti na tržištu.

U Tvornici cementa Kakanj je u 2015. godini izvršeno probno korištenje određenih

vrsta alternativnih goriva iz opada (Tabeli 9).

Tabela 9. Probno suspaljivanje alternativnih goriva iz otpada u 2015. godini

Potrošnja energenata Jedinica mjere 2015.

Otpadno ulje t 18

Otpadno ulje GJ 734

Gume t 442

Gume GJ 10.614

Na osnovu stečenih iskustava i provedenih istraživanja, kao i dobivenih dozvola u

Tvornici cementa Kakanj je planirano korištenje sljedećih alternativnih goriva iz

otpada:

Mješavina korištenih ulja:

13 Otpad od tečnog goriva i ulja

13 01 Otpadna hidraulična ulja

13 01 10* Nehlorirana hidraulična ulja na bazi mineralnih ulja

13 01 13* Ostala hidraulična ulja

13 02 Otpadna ulja za motore, pogonske uređaje i podmazivanja

13 02 05* Nehlorirana maziva ulja za motore i zupčanike na bazi mineralnih ulja

13 02 06* Sintetska maziva ulja za motore i zupčanike

13 02 08* Ostala maziva za motore i zupčanike

13 03 Otpadna izolaciona ulja i ulja za prijenos toplote

13 03 07* Nehlorirana izolacijska ulja i ulja za prijenos toplote na bazi mineralnih

ulja

13 03 08* Sintetska izolacijska ulja i ulja za prijenos toplote



13 03 10* Ostala izolacijska ulja i ulja za prijenos toplote

13 05 06* Ulja iz odvijača ulja/vode

13 07 Otpad od tekućih goriva

13 07 03* Ostala goriva, uključujući mješavine

Stare gume

16 01 03 Stare gume

Otpad od mehaničke obrade otpada (npr. sortiranjem, drobljenjem,

zbijanjem, paletiranjem/granuliranjem), koji nije specificiran na drugi način

19 12 10 Zapaljivi otpad (gorivo nastalo od otpada)

19 12 11* Ostali otpad (uključujući mješavine materijala) od mehaničke obrade

otpada koji sadrži opasne materije

19 12 12 Ostali otpad (uključujući mješavina materijala) od mehaničke obrade

otpada koji nije naveden pod 19 12 11

5.2. Uključivanje alternativnih goriva u proces proizvodnje cementa

Cement je jedan od najvažnijih građevinskih materijala koji se aktivno i nezaobilazno

koristi u svim segmentima nisko i visokogradnje. Na narednoj slici je data

principijelna šema postupka proizvodnje cementa.

Slika 13. Principijelna shema postupka proizvodnje cementa

Dobivanje primarnih sirovina Primarno usitnjavanje primarnih

sirovina

Mljevenje primarnih sirovina

Otprašivanje

Pečenje cementnog klinkera Gorivo

Hlađenje cementnog klinkera

Mljevenje cementa

Cement

Zrak

Gips



Osnovne sirovine za proizvodnju cementa su krečnjak, glina i laporac, koje se

dobivaju površinskom eksploatacijom uz korištenje savremenih rudarsko-

građevinskih mašina. Dobivene rovne sirovine se transportuju do postrojenja za

drobljenje u kojima se vrši usitnjavanje na krupnoću (– 32 + 0 mm). Usitnjene rovne

sirovine se odlažu u skladišta u kojima se istovremeno vrši ujednačavanje kvaliteta,

odnosno homogenizacija.

Iz skladišta, usitnjene rovne sirovine se, uz dodatak komponenti neophodnih za

određenu vrstu cementa (npr. kvarcni pijesak, željezne rude, troska, pepeo iz

termoelektrana i dr.) transportuju u horizonatalni mlin u kome se vrši fino mljevenje

na krupnoću (- 0,2 + 0 mm) uz istovremeno sušenje. Iz ovog mlina osušene i

izmljevene sirovine se transportuju u silose radi dalje homogenizacije. Iz ovih silosa

homogenizirana sirovina transportuje se u rotacionu peć sa izmjenjivačem toplote u

kojoj se vrši pečenje na temperaturi 1450 oC. U ovoj peći odvijaju se razne kemijske

reakcije, odnosno tehnološki proces poznat pod nazivom sinterovanje, pri čemu se

dobiva novi proizvod – cementni klinker.

Nakon pečenja cementni klinker se hladi i skladišti u silosima za klinker. Iz ovih

silosa klinker se transportuje u mlinove sa kuglama, u kojima se melje do veoma

finog cementa uz dodavanje gipsa i anhidrata, kao i drugih dodataka, zavisno od

toga za kakvu upotrebu je cement namijenjen.

Gotov cement se skladišti u odvojenim silosima, zavisno od vrste cementa. Iz ovih

silosa cement se otprema potrošačima u rasutom stanju u cisternama za cement.

Takođe, cement se iz ovih silosa pakuje u vreće pomoću rotacionih mašina za

pakovanje, a vreće se slažu na drvene palete i tako otpremaju na tržište.

Prosječna potrošnja energije za pečenje klinkera iznosi cca 3,3 GJ/t. U procesu

proizvodnje cementa na dva mjesta se nalaze ložišta za sagorijevanje goriva, koja

su prikazana na Slici 14.



Slika 14. Mjesta sagorijevanja (doziranja) goriva u procesu proizvodnje cementa

Ložište goriva za kalcinator nalazi se između rotacione peći i ciklonskog izmjenjivača

toplote za sušenje izmljevene sirovine. Dovođenjem energije na ova mjesta dolazi

do razlaganja CaCO3 na CaO i CO2. Ova endotermna reakcija odvija se na

temperaturi od oko 850 0C, pri čemu se mogu koristiti goriva sa manjom toplotnom

moći.

Mnogo veće zahtjeve imaju goriva koja sagorijevaju u rotacionoj peći. Pečenje

izmljevenog i homogeniziranog sirovog brašna vrši se u zoni sinterovanja na

temperaturi od oko 1450 oC. Za odvijanje ovog procesa, temperatura plamena treba

da iznosi >2000 oC, odnosno potrebno je koristiti goriva sa veoma visokom

toplotnom moći, koja se zajedno sa toplim zrakom iz hladnjaka prenosi na sirovo

brašno. Enegija goriva dobiva se uglavnom iz fosilnih goriva, uz mogućnost

korištenja do 30 % alternativnih goriva.

U poređenju sa visokotemperaturnim uslovima u rotacionoj peći, uslovi u kalcinatoru

za sagorijevanje halogenih ugljikovodika su nepodesni i to zahtijeva pažljivo

istraživanje kvaliteta alternativnih goriva koja se koriste u procesu kalcinacije.

Na slici 15. prikazan je temperaturni profil za rotacionu peć dužine 56 metara sa

ciklonskim izmjenjivačem toplote i hladnjakom kod kapaciteta proizvodnje klinkera

od 1400 t/dan. Temperatura plamena u rotacionoj peći iznosi i preko 2000 0C, uz

visoki stepen turbulencije, što uslovljava intenzivno miješanje zraka i goriva,

odnosno dodatno poboljšava brzinu i proces sagorijevanja. Tepmeratura plinova je

na oko 2/3 dužine rotacione peći veća od 1200 0C. Kod srednje brzine strujanja

dimnih plinova u rotacionoj peći od 13 m/s, vrijeme zadržavanja plinova u rotacionoj

peći iznosi oko 3 sekunde.



Slika 15. Temperaturni profil u rotacionoj peći za pečenje klinkera

Ovo ukazuje da u rotacionoj peći postoje povoljni uslovi, kako u odnosu na

temperaturu, tako i u odnosu na vrijeme zadržavanja dimnih plinova, za korištenje

alternativnih goriva i sa povećanim sadržajem hlornih supstanci. U ovakvim uslovima

koji vladaju u rotacionoj peći dolazi do potpunog razlaganja goriva pri čemu nema

izraženijih emisije štetnih supstanci (posebno hloriranih spojeva) u atmosfreru.

Bazičnost gorivu daju alkalni oksidi i kalcijum oksid, koji sprečavaju emisiju

hlorovodika, pri čemu se hlor kao hloridi veže za gorivo, odnosno deponuje se u

prašinu. Ovo predstavlja značajnu prednost u poređenju sa konvencionalnim visoko

temperaturnim procesima u postrojenjima za sagorijevanje.

GorivoGorionik

01020304050600.6

0.8

1.0

1.2

1.4

1.6

1.8

2.0

2.2

Dužina peći (m)

Klinker

Hladnjak

Tem

pera

tura

1000

Cx

0

FilterDimniplinovi

Ciklonski izmjenjivačtoplote

Plin

Gorivi materijal

Ulazsirovine



5.3. Korištenje alternativnog goriva iz otpada u proizvodnji cementa

5.3.1. Priprema, skladištenje i doziranje alternativnog goriva

Alternativno gorivo koje se dobija kroz preradu sortiranog dijela komunalnog otpada

u centrima za upravljanje otpadom naziva se RDF (engl. Refuse Derived Fuel),

odnosno GIO (gorivo iz otpada). Ovaj otpad prikupljaju uglavnom, kao praktičnija

forma organizovanja, centri za upravljanje otpadom iz neopasnog i razvrstanog

komunalnog otpada. Takvo gorivo se sastoji od papira, kartona, drva, tekstila i sitne

plastike, suho je i stabilno, te bez neugodnih mirisa i visoke je energetske vrijednosti.

Da bi se klasificiralo kao RDF, gorivo mora biti obrađeno, homogeno i sastavom

odgovarati određenim kriterijima kao što su vlažnost, kalorijska vrijednost, sadržaj

pepela itd. Evropskom normom EN 15359 : 2011 definiran je kvalitet goriva

dobijenog iz otpada. Zbog visoke energetske vrijednosti RDF se koristi kao gorivo

širom svijeta u različitim postrojenjima kao što su toplane, termoelektrane i

cementare. Ono što je od presudne važnosti su adekvatne, potrebne količine, koje bi

se obezbijedile tokom čitavog vremena proizvodnje cementa, što je detaljno

analizirano u poglavlju 6 ovog dokumenta.

Sva alternativna goriva (izuzev guma), obavezno uključujući SRF/RDF, koja se

suspaljuju, imaju doziranje postojećim sistemom, u već pripremljenom obliku preko

višekanalnog gorionika „Unitherm“. Doziranje čvrstih alternativnih goriva u Tvornici

cementa Kakanj je moguće jedino preko gorionika peći. Rukovanje čvrstim

sekundarnim gorivom, uključujući transport do gorionika rotacione peći, može se

podijeliti u tri povezane tehnološke faze i to:

prihvat i skladištenje goriva,

mjerenje i vaganje goriva i

transport do gorionika.

Alternativno gorivo se obično doprema u kamionima i deponuje u privremenom

skladištu koje može osigurati sedmodnevne potrebe. Prihvatna stanica služi za

prihvat i transport goriva do skladišta. Skladište ima zadatak da se u njima

privremeno deponuje materijal i da omogući kontinuitet u napajanju gorionika sa

gorivom.

Iz skladišta se gorivo izuzima i transportuje prema mjernim i dozirnim uređajima

(Slika 16). Na tom putu se vrši uklanjanje svih stranih tijela pomoću magneta

separatora i uklanjanje prevelikih čestica (sito). Gorivo se mjeri i vaga sa trakastim ili

pužnim vagama koje sadrže uređaje za prethodno izuzimanje materijala u kontrolnoj

tehnologiji. Transport do peći je pneumatski. Gorivo se unosi u pneumatsku liniju

gorionika specijalno konstruisanim dodavačem sa duvaljkom i rotirajućim

lopaticama. Ovoj dodavač ima visok stepen otpornosti na habanje i pouzdanost čak i

sa velikim razlikama u pritisku.



Slika 16. Šematski prikaz transportnog sistema čvrstih alternativnih goriva

Principijela šema obrade komunalnog otpada za proizvodnju energetskih

sekumdarnih - alternativnih goriva data je na Slici 17.

Slika 17. Obrada komunalnog otpada za postizanje alternativnog goriva

Alternativna goriva

Grubo sortiranje

Usitnjavanje

Klasiranje

Ručni izbir

Rovni otpad

Inertni materijali

Krupni otpad

Deponija

Presa za bale

Skladištenje

Usitnjavanje

Rotaciona peć

Ugalj

Metalni otpad



Prije usitnjavanja komunalnog otpada vrši se izdvajanje (grubo sortiranje) štetnih

materijala iz ovog otpada. Nakon usitnjavanja otpada vrši se prosijavanje i ručno

izdvajanje inertnih materijala koji se upućuju na deponiju otpada. Tako dobivena

alternativna goriva (energetska sirovina) može se pomoću odgovarajuće prese

balirati za odlaganje na međudeponiju za kasnije korištenje ili direktno usitnjavati za

korištenje u rotacionoj peći. Bale ovog goriva mogu ostati u međudeponiji do

maksimalno tri mjeseca, jer kod dužeg skladištenja dolazi, pod uticajem vlažnosti do

predrotte2, odnosno procesa razlaganja. Prosječna toplotna moć alternativnih goriva

iz otpada iznosi oko 18–20 GJ/t, što zavisi od sastava komponeti iz kojih se dobivaju

ova goriva.

5.3.2. Poteškoće kod sagorijevanja RDF-a u rotacionoj peći

Eventualne poteškoće u radu postrojenja za proizvodnju cementa mogu nastupiti

kod ubacivanja alternativnih goriva u rotacionu peć, ako je učešće ovog goriva veće

od 20%. Poteškoće se ne javljaju u toku samog procesa sagorijevanja, već zbog

zagušenja i nagomilavanja u zoni ciklonskog izmjenjivača toplote, kao i pri protoku

kroz rotacinu peć. Ovi problemi su uzrokovani zbog povećanog sadržaja hlora u

ovom gorivu i uspostave kružnog toka hlora. Sadržaj hlora u alternativnom gorivu

može iznositi i do 16%. Rješenje ovog problema se uspješno vrši instaliranjem

bajpasa za plin između ciklona i usipne strane rotacione peći. Poslije se

provođenjem mjerenja emisije zagađujućih materija u zrak na emisionom izvoru

redovno konstatuje eventualno dodatno opterećenje okoliša u odnosu na korištenje

(čistog, samog) uglja.

Sastav goriva, kako uglja, tako i alternativnih goriva, utiče na bilans teških metala u

otpadnim dimnim plinovima na izlazu. U narednoj tabeli date su uporedne

koncentracije teških metala (Cd, Ti, Hg) u pojedinim gorivima koja ulaze u proces

proizvodnje cementa.

Tabela 10. Koncentracije teških metala u gorivima

Sirovina Sadržaj teških metala, ppm

Kadmium (Cd) Talij (Tl) Živa (Hg)

Kameni ugalj 1,7 4,0 20,0

RDF 0,03 0,07 5,0

Mrki ugalj - 0,02 0,01

Laporac 0,02 0,09 0,02

2 Nastupa pdređeni oblik kemijske ili biokemijske razgradnje otpada, što se svakako manifestuje i na

samu fizičku kompaktnost.



5.4. Korištenje starih automobilskih guma kao goriva u cementnoj industriji

5.4.1. Prednosti sagorijevanja automobilskih guma

Zbrinjavanje starih guma od putničkih automobila i teretnih kamiona u proteklom

periodu predstavljao je znatan problem. Oko 45% ovih guma se moglo se reciklirati,

a oko 55% moralo se zbrinjavati na druge načine. Sagorijevanje starih automobilskih

guma i komada gumenog otpada u industriji cementa u zemljama Zapadne Evrope

praktikuje se unazad 30-tak godina. Osnovni parametri sastava i toplotne moći starih

guma od putničkih automobila i teretnih kamiona dati su u tabeli 11.

Tabela 11. Specifični podaci starih automobilskih guma

Prosječna analiza % sadržaj

Ugljik (C)

Vodik (H)

Sumpor (S)

Cinkoksid (ZnO)

Donja toplotna moć, GJ/t

88,3

7,3

2,1

2,0

29,3 – 33,5

Ovo bi aproksimativno značilo da se za produkciju jedne tone klinkera (3 GJ/t),

spaljuje 1 tona gume i otpadaka od gume. U varijanti korištenja 30% alternativnih

goriva, gdje bi 1/3 otpadala na gume, može se zaključiti da na godišnjem nivou

gume daju 150.000 GJ, što je približno 1700 t/a utrošene automobilske gume, za

godišnju produkciju cementa od 500.000 t.

Metali sadržani u gumi kao alternativnom gorivu procesa proizvodnje cementa, kao i

druge kemijske komponente se u procesu sagorijevanja na visokim temperaturama

tope i vežu u klinker. U procesu sagorijevanja sa dovodom potrebnih količina zraka

dolazi do potpunog sagorijevanja ovih guma, što praktično implicira da u dimnim

plinovima nema ugljen monoksida (CO), produkta nepotpunog sagorijevanja. Ovdje

je vrijedno spomenuti da se 25% potrebne energije za pečenje klinkera u rotacionim

pećima može obezbijediti sagorijevanjem starih guma i drugih komada gumenog

otpada, pri čemu se ne povećava emisija u otpadnim dimnim plinovima, shodno

emisijama zabilježenim pri sagorijevanju isključivo fosilnih goriva.

U početnom periodu korištenja starih guma kao alternativnog goriva u industriji

cementa vršeno je njihovo usitnjavanje zbog jednostavnijeg načina doziranja. Kako

su troškovi usitnjavanja bili prilično visoki dovedena je u pitanja njihova efikasnost, te

se danas pristupa korištenju ovih guma u industriji cementa bez usitnjavanja,

zahvaljujući ponajviše, razvoju sistema doziranja ovih guma u rotacionu peć.



5.4.2. Priprema, skladištenje i doziranje automobilskih guma u peć

Doziranje starih guma u Tvornici cementa Kakanj je moguće jedino preko ulaza u

peć. Rukovanje iskorištenim gumama uključujući doziranje u peć, se može podijeliti

u tri povezane tehnološke faze i to:

prihvat i skladištenje starih guma,

transport do doziranog uređaja,

vaganje i doziranje starih guma u peć.

Gume se obično dopremaju u kamionima i skladištile u skladištu. Prihvatna stanica

služi za prihvat i transport guma do skladišta. Skladište ima zadatak da se u njemu

privremeno deponuje materijal i da omogući kontinuitet u napajanju sa gorivom. Iz

skladišta se gume izuzimaju i transportuju prema mjernim i doziranim uređajima.

Mjerenje i vaganje je na tračnoj vagi, te se na osnovu odvage vrši vremensko

usklađivanje doziranja u peć, kako bi se ostvario kontinuitet. Uređaj za doziranje u

peć se sastoji od 3 klapne, jedna sigurnosna koja je otvorena u normalnom radu i

dvije klapne preko kojih se vrši doziranje. Zahtjev za ove dvije klapne je da najmanje

jedna mora biti zatvorena u svakom trenutku. Gume se transportuju do mjernih i

doziranih uređaja mehaničkim transporterima (vertikalno i horizontalno).

Otvoreni skladišni prostor za prihvat, privremeno skladištenje i manipulaciju kačenja

na kuke lančanog transportera, je na slobodnoj površini između linije za proizvodnju

klinkera (peć i ciklonskog predgrijača) i trafo stanice. Prihvatno-skladišni prostor je

izgrađen prema propisima za ovu oblast, kako bi se spriječio bilo kakav uticaj na užu

i širu okolinu, a zauzima površinu cca 20 x 100 m. Ispod čitave površine je nabijeni

tamponski sloj debljine 50 cm preko koga je armirano-betonska ploča debljine 20

cm.

Sam skladišni prostor površine cca 15 x 60 m čine četiri boksa, koji su odvojeni

armirano-betonskim zidovima i otvoreni sa strane kamionske dopreme i strane za

kačenje guma na sistem transporta. Zidovi su visine tri metra, a sam prihvatno-

skladišni prostor je pokriven protupožarnim sistemom.

Boksovi su raspoređeni na način da su dva boksa na jednoj, a druga dva na drugoj

strani ravnog dijela sistema za transport, gdje bi se vršilo i kačenje guma. Betonska

ploča skladišnog prostora je izvedena pod nagibom od 0,5-1 % s ciljem prikupljanja

oborinskih voda i njihovog tretmana. Sam tretman bi se sastojao od postupka

taloženja određenih čvrstih materija i odvajanja eventualnog ulja od vode. Ukupni

kapacitet skladišnog prostora bit će cca 360 t što predstavlja zalihu za približno 15

dana.

Sistem za transport guma predstavlja lančani transporter iznad zemlje koji se

upotrebljava za trasport obješenih tereta. Sastoji se od svoje nosive čelične

konstrukcije na kojoj je oslonjena šina po kojoj se kreću pričvršćeni točkići lanca. Na

odgovarajućem rastojanju za lanac su pričvršćene kuke za nošenje guma,



odgovarajuće konstrukcije, koje na aktiviranje hidrauličnog klipa smještenog na

odgovarajućem mjestu iznad prihvatnog koša, omogućavaju automatsko skidanje

guma. Poslije zone boksova tj. ravnog dijela, transporter se pod uglom cca 45° penje

na kotu 34 m, gdje se nalazi prihvatni koš sistema za ubacivanje guma u komoru

peći.

Na ravnom dijelu sistema za transport na koti 34 m bio bi smješten pogon lanca sa

elektromotorom i reduktorom. Neposredno prije prihvatnog koša za gume, na

sistemu za transport montirana je mjerna doza za vaganje guma. Ovim sistemom za

transport predviđeno je loženje cijelih rabljenih guma do maksimalnog prečnika 1200

mm. Na ravnom dijelu transportera, u zoni boksova za gume, montirana je nosiva

konstrukcija pomoćnog pneumatskog uređaja za kačenje guma, tako da omogućava

kačenje u bilo kojoj zoni skladišta. Čitava konstrukcija i transporter će biti natkriveni,

a u kosom dijelu transporter će biti obezbjeđen sa stepeništem radi komunikacije i

intervencije.

Na narednoj slici prikazan je sistem doziranja starih neusitnjenih guma u rotacionu

peć. Iz prijemnog bunkera gume se pojedinačno doziraju na valjkasti transporter, pri

čemu se svaka guma pojedinačno vaga. Doziranje svake gume u rotacionu peć vrši

se putem računara, koji određuje vrijeme otvaranja prve hranilice, a zatim i otvaranja

druge hranilice preko koje se svaka pojedinačna guma dozira u rotacionu peć. Na

ovaj način se u tačno utvrđenom vremenskom intervalu dozira odgovarajuća masa

gume pri čemu se osigurava ravnomjerna količina energije u rotacionoj peći.

Sagorijevanje ovih guma u rotacionoj peći vrši se u toku transporta duž peći.

Slika 18. Sistem doziranja starih automobilskih guma u rotacionu peć

Bunker

Transporter

Vaga

Stare automobilskegume

Valjkastitransporter

Valjkastitransporter

Duplahranilica



Sistem za ubacivanje guma u komoru peći predstavlja set klapni u tri nivoa, koje su

smještene u posebnu čeličnu konstrukciju paralelno sa dimovodnim kanalom

ciklonskog predgrijača. Započinje prihvatnim košem u koga padaju gume sa sistema

za transport, a završava se ubadanjem u komoru peći.

Klapne u prvom i drugom nivou se sastoje od po dva krila koja dobro dihtuju, a

osnovna funkcija im je da izoluju vanjske uticaje i obrnuto, prilikom ubacivanja guma.

U toku eksploatacije, prvi nivo klapni je i mjesto gdje guma čeka nalog programa za

upravljanje. Po dobijanju naloga za otvaranje, guma pada na zatvorenu drugu

klapnu i nađe se u međuprostoru, a zatim se prva klapna zatvara. Po zatvaranju

prve klapne, otvara se druga klapna i omogućava padanje gume u ulaznu komoru.

Ovim režimom rada onemogućavaju se vanjski uticaji na tehnološke parametre.

Treći nivo klapni je interventna klapna, koja je u normalnom režimu rada stalno

otvorena i služi za izolaciju vrućeg dijela peći od prve dvije klapne, za slučaj

intervencije i otklanjanja kvarova.

Klapne i drugi elementi sistema za ubacivanja guma su od vatrootpornog čelika i

obloženi vatrostalnim materijalom tamo gdje je to neophodno. Funkcionalnost klapni

ostvaruje se preko pneumatskog sistema uvezanog u sistem upravljanja i vođenja

procesa pečenja klinkera. U okviru elektroprojekta obezbjedit će se napajanje i

upravljanje pogonima, instrumentima i uređajima priključivanjem na postojeće

tvorničke instalacije. Kompletan sistem je obezbjeđen rasvjetom i dovoljnim brojem

utičnica.

5.5. Emisije koje mogu nastati pri korištenju alternativnih izvora energije

5.5.1. Korištenja alternativnih goriva kao Najbolja raspoloživa tehnika

Korištenje alternativnih goriva u cementnim pećima se sve više uvodi zbog

doprinosa zaštiti okoliša, ne samo zbog izvora energije, jer se koristi otpad kao

gorivo koji bi inače bio odlagan na deponije ili spaljen u potpuno projektiranim

postrojenjima za spaljivanje otpada. Aplikacija otpada kao alternativnog goriva može

reducirati količine koje se odlažu čak i za 50%. Postrojenja za spaljivanja i odlaganje

otpada na deponijama mogu imati određeni uticaj na okoliš. Također i eksploatacija

primarnih goriva (ugalj, npr.) za cementnu industriju, između ostalog, negativno utiče

na okoliš.

Uslovi za suspaljivanje otpada, odnosno korištenje otpada kao alternativnog goriva,

u cementnim pećima su optimalni. Temperature u pećima su veoma visoke

(temperature dosežu i do 1400 °C, a temperature plamena 1600-1800 °C) i značajno

su više od temperatura potrebnih za kompletno spaljivanje visoko-molekularnih

hidrokarbona, kao i za dehlorizaciju dioksina i furana.



Osnovni uslov kada se vrši suspaljivanje alternativnih goriva kao sekundarne

sirovine u cementnoj industriji jeste da takvo suspaljivanje nema štetnih uticaja na

okolinu, kao i na osobine osnovnog proizvoda, klinkera odnosno cementa. Važna

činjenica koja omogućava suspaljivanje alternativnih goriva u cementnoj industriji

jeste da se teški metali apsorbuju u cement, te se na takav način sasvim djelotvorno

zbrinjavaju.

Svaka od navedenih alternativa ima svoje troškove i benefite, koje su više ili manje

primjenjive u datom trenutku u cementnom postrojenju.

Pri postupcima korištenja alternativnih goriva u cementnoj industriji treba voditi

računa o sljedećem:

da se ne naruši stanje otpada,

da se prekomjerno ne ugrozi učinkovitost postrojenja za proizvodnju klinkera,

da se prekomjerno ne poveća specifični utrošak emisije u proizvodnom

procesu,

da se očuva kvalitet klinkera – cementa,

da se uspostavi racionalna komunikacija s javnošću.

Na osnovu navedenih pozitivnih uticaja, korištenja alternativnih goriva u cementnoj

industriji se posljednje vrijeme smatra Najboljom raspoloživom tehnikom (engl. Best

Available Technique - BAT) za cementnu industriju u Europi. Revizija BAT-a je

izvršena u maju 2009. godine, te se jasno naglašavaju pozitivni aspekti korištenja

alternativnih goriva u procesu proizvodnje cementa.

5.5.2. Emisije u zrak pri korištenju alternativnih goriva

Mjerenje i praćenje emisije u zrak iz Tvornice cementa Kakanj, kao stacionarnog

izvora, vrši se u skladu sa važećom zakonskom regulativom. Učestalost mjerenja i

granične vrijednosti emisije u zrak regulirane su sljedećom pravnom regulativom:

Zakon o zaštiti zraka (“Službene novine Federacije BiH“, broj 33/03 i 4/10);

Pravilnik o uslovima za rad postrojenja za spaljivanje otpada (“Službene

novine Federacije BiH“, broj: 12/05 i 102/12);

Pravilnik o monitoringu emisije zagađujućih materija u zrak (“Službene novine

Federacije BiH“, broj 9/14);

Pravilnik o graničnim vrijednostima emisije u zrak iz postrojenja za

sagorijevanje (“Službene novine Federacije BiH“, broj 3/13);

Pravilniku o graničnim vrijednostima emisije zagađujućih materija u zrak

(“Službene novine Federacije BiH“, broj 12/05).

U nastavku su dati rezultati mjerenja i ispitivanja emisije u zrak u vrijeme

suspaljivanja alternativnih goriva u Tvornici cementa Kakanj. U tabelama koje slijede



dat je režim rada postrojenja u vrijeme kada su vršena ispitivanja, kao i rezultati

ispitivanja emisije zagađujućih materija u zrak iz dimnjaka rotacione peći iz jula

2014. godine, kada je vršeno probno suspaljivanje sa učešćem različitih alternativnih

goriva u količinskom udjelu do 10 %. Usporedba s graničnim vrijednostima emisije

zagađujućih materija u zrak, pri suspaljivanju, a prema važećoj zakonskoj regulativi

je prikazana u narednoj tabeli, a u nastavku su date i analize prikazanih rezultata

mjerenja emisije zagađujućih materija u zrak pri suspaljivanju alternativnih goriva iz

otpada.

Tabela 12. Pregled rezultata monitoringa emisije u zrak pri suspaljivanju alternativnih goriva

i njihova usporedba s propisanim graničnim vrijednostima

Parametar

mjerenja

Jedinica

mjerenja

Granična

vrijednost

emisije

Rezultati svedeni na suhi plin, normalno stanje i O2Ref =10%

(Rezultat ± mjerna nesigurnost)

Ugalj

+ ulje

Ugalj +

gume

Ugalj +

biomasa

Ugalj +

plastika

Ugalj +

koža

Ugalj +

platno

Ugalj +

k.otpad

Ukupna prašina mg/mN3 30* 14,4 11,6 17,6 12,8 15,9 14,6 16,3

SO2 mg/mN3 50* 6,7 40,8 21,1 21,1 15,4 17,7 11,0

CO mg/mN3 ** 340,5 897,1 987,5 1200,3 798,8 898,4 880,6

NOX mg/mN3 500* 164,2 290,1 164,2 184,0 302,1 274,3 413,5

HCL mg/mN3 10* 2,76 2,63 1,96 3,11 2,73 2,61 3,18

HF mg/mN3 1* 0,16 0,16 0,11 0,21 0,18 0,14 0,17

Cd+TI mg/mN3 0,05* 7,4*10-4 8,7*10-4 1,3*10-4 1,2*10-4 8,6*10-4 7,3*10-4 2,6*10-4

Hg mg/mN3 0,05* 8,2*10-5 7,6*10-5 2,8*10-5 9,2*10-5 7,5*10-5 6,1*10-5 4,3*10-5

Sb+As+Pb+Cr+

Co+Cu+Mn+Ni+V mg/mN

3 0,5* 0,059 0,044 0,033 0,086 0,039 0,056 0,037

Dioksini i furani mg/mN3 0,1* 0,038 0,051 0,028 0,052 0,026 0,039 0,022

TOC mg/mN3 10* 1,89 2,73 1,31 2,42 1,94 1,31

*Granična vrijednost prema Pravilniku o uslovima zarad postrojenja za spaljivanje otpada („Službene

novine FBiH“, broj: 12/05 i 102/12).

**Graničnu vrijednost za CO može odrediti nadležno Ministarstvo.

U periodu 15.-16. jula 2014. godine izvršena su mjerenja koncentracije zagađujućih

materija u dimnim plinovima iz rotacione peći u Tvornici cementa Kakanj prilikom

suspaljivanja alternativnih goriva u rotacionoj peći. Istovremeno je izvršena i

usporedba izmjerenih koncentracija polutanata u dimnim plinovima pri normalnom

radu peći (isključivo ugalj) i pri suspaljivanju alternativnih goriva.

Ispitivanja su vršena u cilju dokazivanja zadovoljavanja uvjeta propisanih

odredbama Zakona o zaštiti zraka i Pravilnika o uvjetima za rad postrojenja za

spaljivanje otpada.

Pri normalnom režimu rada rotacione peći, odnosno kada se koristi samo ugalj kao

gorivo, nisu zabilježena prekoračenja graničnih vrijednosti emisija prema Pravilniku o

graničnim vrijednostima emisije u zrak iz postrojenja za sagorijevanje (Tabela 13).



Tabela 13. Rezultati mjerenja emisije u zrak kod sagorijevanja uglja

Parametar mjerenja

Rezultati svedeni na suhi plin,

normalno stanje i O2Ref=10% (.)

(mg/mN3)

Ukupna prašina 15,3

SO2 15,9

CO 625,8

NOX 394,1

HCL 2,24

HF 0,13

Cd+TI 9,8

Hg 6,7

Sb+As+Pb+Cr+Co+Cu+Mn

+Ni+V 0,078

Dioksini i furani 0,043

TOC 1,68

Svakako, u periodu kontrole se pored mjerenja koncentracije zagađujućih materija u

dimnim plinovima vrše i provjere uslova rada postrojenja, te se prate procesni

parametri u cilju usporedbe sa uvjetima propisanim u Pravilniku o uvjetima za rad

postrojenja za spaljivanje otpada.

Uslov da se postrojenje za spaljivanje projektira, opremi, gradi i radi na način da se

nakon posljednjeg ubrizgavanja zraka za sagorijevanje temperatura plina, koji

nastaje kao rezultat procesa na kontinuiran način i čak i pod najpovoljnijim uvjetima

podiže do temperature od 850 °C, je u svakom slučaju zadovoljen, ne samo uvjetima

postojanja, već i uslovima koje diktira tehnologija proizvodnje cementa. U rotacionoj

peći, prilikom spaljivanja otpada, temperature su varirale u opsegu između 1100 i

1400 °C.

Rezultati ispitivanja emisije u zrak tokom suspaljivanja alternativnih goriva pokazuju

značajno niža odstupanja u odnosu na rezultate dobijene tokom mjerenja u

normalnom radnom režimu rada (Slika 19).



Slika 19. Uporedni prikaz emisija plinova pri sagorijevanju fosilnih i alternativnih goriva

Na osnovu rezultata monitoringa emisije u zrak može se zaključiti da su

koncentracije svih mjerenih zagađujućih materija ispod graničnih vrijednosti,

odnosno da rotaciona peć u Tvornici cementa Kakanj zadovoljava sve uvjete

propisane Pravilnikom o uvjetima za rad postrojenja za spaljivanje otpada i da je

moguće suspaljivati alternativna goriva iz otpada. Odredbama citiranog Pravilnika su

propisani daljnji koraci u kontroli rada postrojenja, te je neophodno u budućnosti

vršiti provjere uslova rada prilikom mjerenja koncentracija zagađujući materija u cilju

praćenja procesa i osiguranja potrebne efikasnosti sistema.

U ovom poglavlju su opisane karakteristike nekih od potencijalnih emisija koje mogu

nastati prilikom suspaljivanja alternativnih goriva iz otpada u cementnim pećima.

Bitno je naglasiti da su ovo samo neke emisije i da za svako od alternativnih goriva

se moraju utvrditi specifične emisije do kojih može doći prilikom sagorijevanja u

rotacionoj peći. Sve potencijalne emisije iz ovog procesa se trebaju pratiti bilo

kontinuirano, bilo periodično, ovisno o važećoj zakonskoj regulativi. Ovim praćenjima

se obezbjeđuje kontinuirano ograničavanje emisije (zadovoljavanje graničnih

vrijednosti sukladno važećim propisima), a s ciljem preveniranja eventualnih

negativnih uticaja na okoliš.

5.5.3. Specifične zagađujuće materije pri suspaljivanju alternativnih goriva

Prisustvo hlora u alternativnim gorivima (kanalizacijski mulj, čvrsti komunalni otpad,

pepeo od spaljivanja, hlorisana biomasa), ima direktne i indirektne uticaje na emisije

i performanse cementnog klinkera. Tragovi hlora u alternativnom gorivu mogu

produkovati kisele plinove kao što su: HCl (hidrogen hlorid) i HF (hidrogen fluorid).



Spojevi hlora mogu se zadržavati na unutrašnjim površinama peći i dovesti do

korozije. Uvođenje hlora u peć može povećati i volatilnost tekućih metala i pospješiti

nastanak dioksida. Ako sadržaj hlora u gorivu dostiže 0,3 – 0,5 % neophodno je da

cementara napravi bypass da bi se izvlačio dio tih plinova i tako limitirala

koncentracija hlora u klinkeru. Izdvajanje plinova zahtijeva dodatnu energiju (20-25

KJ/kg klinkera).

Pored hlora, na osnovu dosadašnjih iskustava, dokazano je da se veći dio teških

metala iz goriva ili sirovine inkorporira u klinker. Ispitivanje mobilnosti teških metala u

klinker, kada je izložen kiselim uvjetima, pokazuje da se jedino kadmij (Cd) može

detektovati u okolišu i to obično ispod graničnih vrijednosti. Ukoliko je cementna peć

projektovana i izvedena tako da zadovolji visoke tehničke standarde, jako je mala

razlika između emisije teških metala iz postrojenja koja spaljuju ugalj i onih koji

suspaljuju alternativna goriva. Prema tome, dodatno se potencira korištenje Najbolje

raspoloživih tehnologije za kontrolu emisije, odnosno specifičnih emisija.

Živa (Hg) i Cd su jedini izuzeci normalne kontrole emisije teških metala. Oni su

isparljivi, naročito u prisustvu hlora, i dio su otpadnih dimnih plinova. Emisije Hg (i

drugih teških metala) se efikasno kontroliraju kombinacijom mokrih skrubera i

ubrizgavanjem ugljika i platnenim filterima. U cementnoj industriji, se kao opcija

razvijaju, slične tehnike kontrole emisije, korištenjem apsorpcionih materijala za Hg.

Trenutno se koriste uređaji za uklanjanje Hg i drugih metala kao što su elektrostatički

i platneni filteri, ali oni zadrže oko 25-50 % potencijalnih Hg emisija. Jedini način da

se efikasno kontrolišu isparljivi metali iz cementnih peći jeste da se koriste goriva i

sirovine sa limitiranom koncentracijom istih (homogen sastav i redovna kontrola

goriva).

Formiranje organskih polutanata kao što su polihlor dibenzo-p-dioksini (PCDDs) i

polihlor dibenzo furani (PCDFs), poznatiji kao dioksini, je značajna briga za

cementnu industriju. Dioksini imaju potencijal da nastaju ako je hlor prisutan u gorivu

ili sirovinskom materijalu. Nastanak se može izbjeći visokim temperaturama

sagorijevanja (pečenja) i dugotrajnim postupkom, što je i standard u cementnoj

industriji. Minimiziranje nastanka dioksina se postiže limitiranjem organskih materija

u mješavini sirovinskog materijala i brzim hlađenjem izlaznih plinova u mokrim i

suhim postrojenjima. Utvrđeno je da peć sa predgrijavanjem/predklacinacijom ima

manje PCDD/PCDF emisija nego u mokrim pećima.

5.5.4. Uloga filterskih sistema u Tvornici cementa Kakanj

U Tvornici cementa Kakanj je u svrhu zaštite zraka instalirana efikasna oprema.

Procesi proizvodnje su zatvoreni, a mjesta gdje eventualno mogu nastati emisije u

zrak opremljena su ovlaživačima zraka i vrećastim filterima kojim se pored

smanjenja i kontrole emisija smanjuju gubici iz procesa ili prikupljanja otpada koji bi

se u nekom drugom procesu iskoristio kao sirovina.



Na sljedećim dijelovima tehnološkog procesa instalirana je oprema za smanjenje

emisija u zrak, ovlaživači zraka ili vrećasti filteri i to:

1. Depo hala – ovlaživač zraka,

2. Drobilana – vrećasti filter,

3. Mlin sirovine – vrećasti filter,

4. Vaga sirovine – vrećasti filter,

5. Roto izuzimač klinker – linija B – vrećasti filter,

6. Roto izuzimač klinker – linija A – vrećasti filter,

7. Vaga klinkera – linija A – vrećasti filter,

8. Vaga klinkera – linija B – vrećasti filter,

9. Vaga pepela – linija B – vrećasti filter,

10. Silos pepela – vrećasti filter,

11. Pakovaona A i B – vrećasti filter,

12. Salos cementa – vrećasti filter,

13. Rifuzni utovar (silosi 2 i 4) – vrećasti filter,

14. Rifuzni utovar (silosi 1 i 3) – vrećasti filter,

15. Silos klinker – centralni – vrećasti filter,

16. Silos klinker – bočni – vrećasti filter,

17. Mlin cementa – linija B – vrećasti filter,

18. Mlin cementa – linija A – vrećasti filter.

U Tvornici cementa Kakanj su instalirani veliki i efikasni sistemi za otprašivanje tj.

vrećasti filteri. Vrećasti filteri instalirani su na svim ključnim mjestima tehnološkog

procesa (19 mjesta) na kojima realno može doći do emisija u okoliš. Prednost

vrećastih filtera je u tome što nema pokretnih dijelova i filtracija traje neprekidno pri

konstantnoj vrijednosti otpora i protoka plina, uz automatsko upravljanje

postrojenjem. Zrak za regeneraciju filtera, tangencijalno struji kroz venturi diznu, gdje

nastavlja intenzivno čišćenje vreća, izazivajući potrebne vibracije. Zaprašena struja

plina uvodi se pri dnu prizmatičnog kućišta filtera, gdje udara u zaštitnu ploču pri

čemu većina protoka skreće u bunker i usljed djelovanja centrifugalne sile a donekle

i težine izvodi se odvajanje grubih čestica praha. Proces čišćenja nastavlja se

prolaskom plina kroz filter vreće, kao posljedica više mehanizama izdvajanja. U

početnom periodu taloženja najviše je izložen mehanizam inercionog taloženja, a

manje mehanizam intercepcija i geometrijskog efekta. Kada se na površini vreće

formira stabilni sloj praha, čišćenje plina se praktično odvija kroz proces filtriranja

plina. Očišćeni plin istrujava kroz venturi diznu, a zatim iz filtera pri vrhu prizmatičnog

kućišta. Na filteru se nalazi poklopac u cilju montaže i demontaže vreća. Odvojeni

prah se pužnim transporterom odvodi do rotacionog dozatora izvan tijela filtera,

prema spremniku.



U Tvornici cementa Kakanj je instaliran kontinuirani mjerač emisije prašine SICK FW

101 AF. Osim njega, instaliran je i Automatski Monitoring Sistem (AMS) za

kontinuirano mjerenje emisija ostalih polutanata (SO2, NOx, CO, CO2, NH3 i HF), kao

i mjerenje osnovnih parametara dimnih plinova (temperatura, vlažnost, brzina, protok

i pritisak). Ovaj sistem ujedno služi i za provjeru efikasnosti rada sistema za

smanjenje i kontrolu emisija. Stalno praćenje emisije potpomaže u provjeri

efektivnosti investiranja u dodatne mjere zaštite okoliša.

6. ANALIZA KOLIČINA POTENCIJALNO RASPOLOŽIVIH ALTERNATIVNIH

GORIVA KOJA SE MOGU KORISTITI U TVORNICI CEMENTA KAKANJ

6.1. Gorivo dobiveno iz otpada

Od početka 90-tih godina je dobivanje energije iz otpada važna karika u privredi

otpada. Mnoge vrste otpada, koje nije jednostavno ponovo upotrijebiti ili reciklirati,

naročito ukoliko se sastoje iz materijala koji se teško sortira ili razdvaja mogu

iskazati visoku kaloričnu vrijednost, koja se koristi za dobivanje energije u raznim

energetskim pogonima.

Energenti iz otpada se mogu proizvesti od odvojeno preuzetih otpada iz određenih

proizvodnih pogona, kao i od miješanog otpada, komunalnog ili industrijskog.

Pri tome se iskorištavaju tečni, pastozni kao i čvrsti otpadi, koji se za energetsko

iskorištavanje pripremaju, konfekcioniraju i kao visokokalorični proizvod spaljuju.

Tu ubrajamo kalorične frakcije iz komunalnog otpada, industrijskog otpada, sredstva

za otapanje, korištena ulja, čitave ili samljevene gume, osušene muljeve iz

prečistača otpadnih voda, biomasu i dr. Način njihove pripreme za gorivo je ovisan o

tome za koju namjenu će se koristiti i zahtjevanog kvaliteta odgovarajućeg termičkog

postupka.

Gorivo dobiveno iz otpada je u Pravilniku o kategorijama otpada sa listama, koji je

usklađen sa Evropskim katalogom otpada, označeno sa indeksnim brojem (šifrom)

19 12 10.

6.1.1. Gorivo izvedeno iz otpada

U svakodnevnici se mnoge vrste kaloričnih otpada označavaju kao gorivo izvedeno

iz otpada (engl. Refuze Derived Fuel - RDF ili Gorivo iz otpada - GIO), ali kako nije

ustanovljena zvanična definicija za RDF, sastav i kvalitet se mogu jako razlikovati. U



Direktivi Evropskog Parlamenta i Vijeća 2000/76/EG od 04.12.2000 o spaljivanju

otpada, definirani su:

postrojenja na koja se ova preporuka (Direktiva) odnosi,

sadržaj odobrenja za rad (vrste i količine otpada i kapaciteti, uticaj na okoliš i

dr.),

doprema i prijem otpada,

režimi rada postrojenja,

granične emisione vrijednosti u zrak,

način odvodnje otpadne vode iz postrojenja za prečišćavanje otpadnih dimnih

plinova,

postupanje sa ostacima iz procesa spaljivanja otpada,

kontrola i nadzor,

informiranje i učešće javnosti,

izvještavanje o sprovođenju ove Direktive,

kaznene mjere.

Direktiva o spaljivanju otpada Evropskog Parlamenta i Vijeća 2000/76/EG od

04.12.2000 je usmjerena na tehnički napredak u kontroli emisija pri procesu

sagorijevanja u postojećim pravnim aktima. Važan cilj ove Direktive je umanjenje

zagađenja okoliša i zraka kroz određivanje graničnih vrijednosti, prvenstveno za

emisije dioksina, žive i prašine koje nastaju pri sagorijevanju otpada. Direktiva

počiva na integriranom pristupu, gdje se granične vrijednosti emisija u zrak

nadopunjavaju kroz granične vrijednosti emisija u otpadnim vodama.

Za dosljedno sprovođenje predviđenih ciljeva u Direktivi, nedostajala su

odgovarajuća tehnička uputstva i pravilnici, jer je u primjeni uočeno da kvalitativni

sastav i okolišni parametri nisu opisani. Ovakvo stanje predstavlja problem,

odnosno rizik za korisnika i proizvođača jer zdravlje ljudi i oprema mogu da budu

ugroženi od opasnih komponenti tako dobivenog proizvoda, odnosno goriva

dobivenog iz otpada.

Iako RDF može posjedovati veliku kaloričnu snagu i nizak sadržaj hlora, korisnici ne

mogu da budu sigurni u sastav alternativnog goriva izvedenog iz otpada, jer se on

ne ispituje i ne analizira na odgovarajući i standardiziran način. Usljed nemogućnosi

nadzora uticaja na okoliš, odobravanje primjene goriva dobivenog iz otpada od

strane javnog mjenja, kao i akceptiranje od strane nadležnih državnih službi je u

pravilu jako maleno.

6.1.2. Gorivo dobiveno iz čvrstog otpada

U cilju prevazilaženja ovakvog stanja u proljeće 2002. godine su formirani komiteti

za normiranje goriva iz čvrstih otpada (SRF) CEN/TC 343. Zadatak ovog gremija je



razrađivanje standarda, tehničkih specifikacija i tehničkih izvještaja o gorivu koje se

dobija iz čvrstog otpada, koje je pripremljeno od neopasnog otpada u svrhu

dobivanja energije u postrojenjima za spaljivanje i suspaljivanje (energetsko

iskorištavanje) otpada, isključujući ona goriva koja su uključena u okviru CEN / TC

335 – čvrsta biogoriva. Pet komiteta su 2011. godine kompletirali svoj posao sa 6

tehničkih izvještaja i 25 standarda.

Preduvjet primjene Direktive o spaljivanju otpada EU je postojanje dobro

funkcionirajućeg tržišta otpada. To zahtjeva da kompanije koje se bave upravljanjem

otpadom proizvode gorivo, koje odgovara zahtjevima potrošača, odnosno onima koji

upravljaju postrojenjima za spaljivanje i suspaljivanje. Da bi se pripremilo

alternativno (zamjensko) gorivo potrebno je pronaći zajednički interes potrošača, tj.

cementne industrije ili drugih energetskih potrošača i firmi koje se bave upravljanjem

otpadom, odnosno pripremom alternativnih goriva iz otpada.

Područje primjene standarda CEN/TC 343 u procesu pripreme goriva dobivenog iz

čvrstog otpada je grafički prikazano na Slici 20.

proizvodnja i trgovina sa (SRF)

gorivom dobivenim od otpada

neopasni otpad

dogovoreni kriteriji prihvatljivosti

specifični zahtjevi kupca

korištenje svrstanog

goriva

mjesto prijema

mjesto isporuke

CEN / TC 343

Slika 20. Prikaz primjene standarda CEN/TC 343

SRF (engl. Solid Recovered Fuel) je gorivo dobiveno iz neopasnog otpada u skladu

sa Evropskim standardom EN 15359.

U jednom izvještaju Evropske organizacije za alternativna goriva (European

Recovered Fuel Organisation, TR 15508) je 2006. godine sažeto prikazana

klasifikacija goriva dobivenog iz čvrstog otpada (SRF) u kojem su navedene tri

ključne karakteristike:

- kalorična vrijednost, od tehničkog i ekonomskog značaja,

- sadržaj hlora, tehnološka ograničenja,

- sadržaj žive, okolišno opterećenje.

U narednoj tabeli su u okviru sistema klasifikacije predstavljene različite klase za

SRF prema EN 15359. Rezultat ovakve klasifikacije je troznamenkasto označavanje.

Sve druge značajne osobine SRF-a se reguliraju bilateralnom specifikacijom između



proizvođača i korisnika. EN 15359 također uvodi i sve druge parametre koji pokrivaju

dodatne okolišne aspekte.

Tabela 14. Klasifikacioni sistem za SRF prema EN 15359

Uporedna

osobina

Statistička

mjera

Mjerna

jedinica

Klasa

1 2 3 4 5

Neto kalorična

vrijednost Aritm. sredina MJ/kg (ar) ≥ 25 ≥ 20 ≥ 15 ≥ 10 ≥ 3

Sadržaj hlora (Cl) Aritm. sredina % (d) ≤ 0,2 ≤ 0,6 ≤ 1,0 ≤ 1,5 ≤ 3,0

Sadržaj žive (Hg) Median mg/MJ (ar) ≤ 0,02 ≤ 0,03 ≤ 0,08 ≤ 0,15 ≤ 0,50

80. centila mg/MJ (ar) ≤ 0,04 ≤ 0,06 ≤ 0,16 ≤ 0,30 ≤ 1,00

6.1.3. Razlika između RDF-a i SRF-a

SRF (Solid Recovered Fuel) je definirano u saglasnosti sa CEN/TC 343 kao

podkategorija goriva dobivenog iz čvrstog otpada.

Pojam RDF (Refuse Derived Fuels) se koristi za gorivo dobiveno iz čvrstog otpada

za različite veličine frakcije (zrna), bez usklađenosti sa CEN/TC 343 i bez cjelovitog

osiguranja sistema kvaliteta.

Pri proizvodnji SRF-a su ustanovljeni osnovni zahtjevi u cilju ispunjavanja

sigurnosnih kriterija koji ne ovise o sistemu sagorijevanja, kao:

- velike homogene količine,

- pouzdani kvalitativni standardi u hemijskom i fizičkim pogledu, kao

karakteristikama goriva,

- dugoročna dostupnost,

- proizvodna i okolišna neutralnost za vrijeme valorizacije,

- pogodnost za skladištenje i prenošenje (transport),

- prihvatljivost (zaposlenici, autoriteti i javnost),

- ekonomska efikasnost

Na narednoj slici predstavljena je razlika između RDF-a i SRF-a.



R D F

Neopasni otpad

Usklađen sa standardom CEN/TC 343

Samostalna izjava

Vanjska certifikacija

R D F

R D F

Certificirani SRF

Slika 21. Razlike između SRF i RDF-a

6.1.4. Pozitivna lista otpada za energetsko iskorištavanje

Na osnovu iskustava u korištenju alternativnog goriva dobivenog iz otpada su

napravljene iskustvene liste sa pojedinačnim vrstama otpada koje se mogu koristiti

kao gorivo cementarama. U tu svrhu u ovoj studiji su predstavljena stečena iskustva

iz Njemačke savezne države Nordrhein – Westfalen.

Pozitivna lista otpada za energetsko iskorištavanje sa indeksnim brojevima

(šiframa), koja je navedena u tabeli 15., prikazuje specifične proizvodne otpade i

mješavine otpada koje sačinjavaju gorivo dobiveno iz otpada sa indeksnim brojem

19 12 10.

Da bi određene vrste otpada bile uvrštene u pozitivnu listu za energetsko

iskorištavanje trebaju ispunjavati slijedeće uvjete:

otpadi su odobreni za stalnu upotrebu i već se upotrebljavaju u pojedinim

postrojenjima u NRW u stalnoj upotrebi,

nadležnim službama su dostavljena praktična iskustva o upotrebi tih otpada

za energetsko iskorištavanje,

moraju biti priložene analize za pojedine otpade od nadležnih, akreditovanih,

laboratorija (kalorična vrijednost, udio teških metala, sadržaj hlora, sadržaj

fluora, sadržaj sumpora i dr.),



udio teških metala u pojedinačnim vrstama otpada mora biti u okviru

vrijednosti iz prakse ili dozvoljenih vrijednosti iz Tabele 16.

Vrste otpada za energetsko iskorištavanje koje zadovoljavaju navedene uvjete su

prikazane u Tabeli 15.

Tabela 15. Pozitivna lista otpada za energetsko iskorištavanje

Šifra

otpada Naziv otpada Napomena

02 01 04 Otpadna plastika (bez ambalažne) PUR-pjena; PE-mješani materijali

02 01 07 Otpad od iskorištavanja šuma

03 01 01 Otpadna kora i pluta

03 01 05 Piljevina, strugotine, otpaci od

rezanja drva, drvo, iverice i furnir koji

ne sadrže opasne materije

03 03 01 Otpadna kora i otpaci drveta

03 03 02 Muljevi od obrade sulfitnih lugova (od

povrata komponenti iz tekućine za

kuhanje)

samo isušeni

03 03 05 Muljevi od uklanjanja štamparskih

boja pri reciklaži papira

zbog niske kalorične vrijednosti i past-

oznosti se odvojeno postupa s njima

03 03 07 Mehanički izdvojeni škart od obrade

celuloze, otpadnog papira i kartona

03 03 08 Otpadi od sortiranja papira i kartona

za reciklažu neodgovarajući kvaliteti papira

03 03 10 Muljevi od vlaknastih otpadaka,

vlakana, škarta i premaznih otpadaka

zbog specifičnosti, niske kalorične

vrijednosti i pastoznosti se odvojeno

postupa s njima

04 02 09 Otpadi od mješovitih (kompozitnih)

materijala (impregnirani tekstil,

elastomer, plastomer)

tekstil, tepisi, runo, izolacioni materijali

iz auto-kabina, higijenski produkti

04 02 21 Otpadi od neprerađenih tekstilnih

vlakana sirovine, pogreške iz proizvodnje

04 02 22 Otpadi od prerađenih tekstilnih

vlakana ostaci tepiha, auto-tekstil, rubovi i dr.

07 02 13 Otpadna plastika iz organskih

kemijskih procesa plastični i gumeni otpadi

08 01 12 Otpadne boje i lakovi (osim 08 01 11) samo očvrsle boje i lakovi

08 02 01 Otpadni praškasti premazi

09 01 07 Fotografski papir i filmovi koji sadrže

srebro ili jedinjenja srebra

09 01 08 Fotografski papir i filmovi koji ne

sadrže srebro ili jedinjenja srebra

12 01 05 Strugotine od (blanjanja i tokarenja)

plastike auto plastika, PU materijali, pjena



15 01 01 Ambalaža od papira i kartona dekorativni, ambalažni i papiri od

etiketa, kao i papiri sa voskom

15 01 02 Ambalaža od plastike folije za pakovanje, polistirol, pjenasti

materijali

15 01 03 Drvena ambalaža oštećene palete, gajbe i sl.

15 01 05 Kompozitna ambalaža Tetrapak

15 01 06 Miješana ambalaža razna ambalaža

15 02 03 Apsorbenti, filterski materijali,

materijali za upijanje i zaštitna odjeća,

osim 15 02 02

zaprljana zaštitna odjeća

16 01 03 Otpadne gume cijele i dijelovi guma

17 02 01 Drvo iz građevinskog otpada

17 02 03 Plastika iz građevinskog otpada

19 05 01 Nekompostirana frakcija komunalnog

i sličnih otpada

19 12 01 Papir i karton od mehaničkog

tretmana otpada

19 12 04 Plastika i guma od mehaničkog

tretmana otpada

19 12 07 Drvo, osim 19 12 06

19 12 08 Tekstil iz mehanič. tretmana otpada

19 12 10 Gorivo dobiveno iz otpada kalorične frakcije iz tretmana otpada

Naravno da ovako pripremljeno alternativno gorivo smije da sadrži zagađujuće

materije po pojedinim frakcijama samo do propisanog sadržaja, koji je prikazan u

tabeli 16. Vrijednosti zagađujućih materija u alternativnom gorivu iz prakse koje su

navedene u Tabeli 16. predstavljaju mediane koje mora da održi otpad koji se u

postrojenju za spaljivanje koristi kao gorivo. Ove vrijednosti se kontinuirano

kontroliraju putem utvrđene sheme uzorkovanja. Za održavanje vrijednosti

zagađujućih materija u alternativnom gorivu iz prakse se u okviru nadzora

postrojenja (cementare) analizira da li su vrijednosti medijana zaostalih proba od

energetski iskorištenih otpada u okviru vrijednosti iz prakse. Prilikom posmatranja

vrijednosti mediana iz minimalno 10 proba, praktično 50% dnevnih mješovitih proba

može biti iznad vrijednosti mediana, zato se dodatno navode maximalne vrijednosti

(100% percentila) kao gornje ograničenje. Pri određivanju maximalnih vrijednosti

vodi se računa o prirodnom raspršivanju sadržaja teških metala u otpadu, koji se

priprema za alternativno gorivo, tako da se održe vrijednosti iz prakse kod korištenja

goriva.

Otpadi sa pozitivne liste ne smiju prekoračiti maksimalne vrijednosti pojedinih

elemenata (parametara).

Vrijednosti iz prakse i dozvoljene (maximalne) vrijednosti iz Tabele 16. služe kao

približne vrijednosti za tolerirano opterećenje sa štetnim tvarima.



Tabela 16. Vrijednosti štetnih čestica u alternativnom gorivu

Element Simbol Mjerna jedinica Vrijednosti iz

prakse

Dozvoljena

vrijednost

Kadmijum Cd mg/kg ST 4 9

Talijum Tl mg/kg ST 1 2

Živa Hg mg/kg ST 0,6 1,2

Antimon Sb mg/kg ST 50 120

Arsen As mg/kg ST 5 13

Olovo Pb mg/kg ST 70 - 190 200 – 400

Krom Cr mg/kg ST 40 - 125 120 – 250

Kobalt Co mg/kg ST 6 12

Bakar Cu mg/kg ST 120 - 350 ** 300 - 700 **

Mangan Mn mg/kg ST 50 - 250 100 – 500

Nikl Ni mg/kg ST 50 100

Vanadijum V mg/kg ST 10 25

Kalaj Sn mg/kg ST 30 70

* u odnosu na kaloričnu vrijednost suhe tvari <20.000 kJ/kg, odnosno za udio visoko kalorične

frakcije iz komunalnog otpada – kalorična vrijednost je 16.000 kJ/kg

** u pojedinačnom slučaju je dozvoljeno odstupanje usljed nehomogenosti

6.1.5. Šifre otpada koji se može koristiti za proizvodnju RDF/SRF

Na osnovu praktičnih iskustava, uvjetno možemo ulazne frakcije iz otpada za

dobivanje alternativnih goriva razlikovati prema području njihovog obuhvata,

odnosno sakupljanja:

a) iz odvojenog sakupljanja (mono frakcije)

b) iz mješovitog sakupljanja (dio frakcije iz /ostatka/ komunalnog otpada)

Sekundarni materijali dobiveni na način opisan pod a) iz odvojenog sakupljanja

(mono frakcije) se u pravilu bez dodatne pripreme i obrade posmatraju kao

alternativno gorivo.

Materijali dobiveni na način opisan pod b) iz mješovitog sakupljanja (dio frakcije iz

/ostatka/ komunalnog otpada) se mehaničkom pripremom odvajaju (sortiraju) na

frakciju pogodnu za alternativno gorivo i ostatak otpada. Tako da se iz ostatka

komunalnog otpada dobije frakcija koja zadovoljava kriterije za proizvodnju

alternativnog goriva i transportne zahtjeve. Odvojene frakcije iz (ostatka)

komunalnog otpada su sljedeći sekundarni materijali: papir, karton, drvo, tekstil,

plastični otpad i drugo, koji se izdvajaju iz (ostatka) komunalnog otpada.

Uvažavajući propisana ograničenja u Direktivama EU koje se odnose na RDF/SRF

goriva i operativno iskustvo u pripremi energenata iz frakcija (vrsta) otpada koje se



mogu dobiti sakupljanjem otpadnih materija iz industrije i sakupljanjem komunalnog

otpada od stanovništva i proizvodnih djelatnosti Društvo za kvalitet sekundarnih

goriva i reciklaže drveta (Gütegemeinschaft Sekundärbrennstofe und Recyclingholz

e. V.) iz SR Njemačke je razvilo nacionalni standard za RDF/SRF. Ovaj standard je

zasnovan na kriterijima kvaliteta, okolišnim parametrima i biogenim sadržajima. Za

praktično postupanje i rad na pripremi alternativnih goriva su vrste otpada

podijeljene u pet grupa, ovisno od vrste otpadnog materijala i mjesta njihovog

nastanka i to:

1. Prva grupa: drvo, papir, karton i kartonaža (Tabela 17),

2. Druga grupa: tekstili i vlakna (Tabela 18),

3. Treća grupa: plastike (Tabela 19),

4. Četvrta grupa: ostali materijali (boje, lakovi, fotografski materijali, apsorbenti)

(Tabela 20),

5. Peta grupa: visoko kalorične frakcije pomiješano sakupljenog otpada (Tabela

21).

Tabela 17. Prva grupa otpada – drvo, papir, karton i kartonaža

Šifra otpada Opis Porijeklo

02 01 03 Otpadna biljna tkiva iz proizvodnje osnovnog materijala

02 01 07 Otpad od iskorištavanja šuma iz proizvodnje osnovnog materijala

03 01 01 Otpadna kora i pluta iz prerade drveta i proizvodnje ploča

i namještaja

03 01 05 Piljevina, strugotine, otpaci od

rezanja drva, drvo, iverice i furnir koji

ne sadrže opasne materije

iz prerade drveta i proizvodnje ploča

i namještaja

03 03 01 Otpadna kora i drvni otpad iz proizvodnje i prerade celuloze,

papira i kartona

03 03 02 Muljevi od obrade sulfitnih lugova

(od povrata komponenti iz tekućine

za kuhanje)

iz proizvodnje i prerade celuloze,

papira i kartona

03 03 05 Muljevi od uklanjanja štamparskih

boja pri reciklaži papira


papira i kartona

03 03 07 Otpadi od pripreme starog papira i

kartona (mehanički izdvojeni iz pulpe)


papira i kartona

15 01 01 Papirna i kartonska ambalaža Ambalaža

15 01 03 Drvena ambalaža Ambalaža

17 02 01 Drvo građevinski otpad i otpad od rušenja

20 01 01 Papir i karton odvojeno sakupljene frakcije iz

komunalnog otpada

20 01 38 Drvo koje nije navedeno pod 20 01

37

odvojeno sakupljene frakcije iz

komunalnog otpada

Tabela 18. Druga grupa otpada – tekstili i vlakna




04 02 01 Otpadi od neobrađenih tekstilnih vlakana

uglavnom biljnog porijekla iz tekstilne industrije


uglavnom životinjskog porijekla iz tekstilne industrije

04 02 03 Otpadi od neobrađenih tekst. vlakana

uglavnom vještačkogh ili sintetičkog

porijekla

iz tekstilne industrije


prije tkanja iz tekstilne industrije

04 02 05 Otpadi od prerade tekstilnih vlakana

uglavnom biljnog porijekla iz tekstilne industrije


uglavnom životinjskog porijekla iz tekstilne industrije


uglavnom vješt. ili sintetičkog porijekla iz tekstilne industrije

04 02 08 Otpadi iz prerade mješanih tekstilnih vlakana iz tekstilne industrije

04 02 09 Otpadi od mješovitih (kompozitnih)

materijala (elastomeri, plastomeri) iz tekstilne industrije

04 02 12 Otpad bez halogena iz udešavanja i finiša iz tekstilne industrije

20 01 10 Odjeća odvojeno sakupljene frakcije

iz komunalnog otpada

20 01 11 Tekstil odvojeno sakupljene frakcije

iz komunalnog otpada

Tabela 19. Treća grupa otpada – plastike


02 01 04 Otpadna plastika (isključujući

ambalažu)

iz proizvodnje osnovnog materijala

08 03 09 Iskorišteni toner iz proizvodnje, pripreme, distribucije i

primjene štamparskih boja

12 01 05 Plastični dijelovi iz mehaničke površinske obrade

12 01 13 Otpad od presanja, štancanja i

zavarivanja

iz mehaničke površinske obrade

15 01 02 Ambalaža od plastike Ambalaža

15 01 05 Višeslojna (kompozitna) ambalaža iz tekstilne industrije

16 02 07 Otpadi od industrijske obrade

plastike

iz tekstilne industrije

17 02 03 Plastika građevinski otpad i otpad od ruševina

17 06 02 Ostali izolacioni materijal građevinski otpadni izolacioni

materijal

20 01 03 Mali plastični dijelovi odvojeno sakupljene frakcije iz

komunalnog otpada



20 01 06 Ostale plastike odvojeno sakupljene frakcije iz

komunalnog otpada

Tabela 20. Četvrta grupa otpada – ostali materijali


04 02 10 Organska materija iz prirodnih

proizvoda (mast, vosak i sl.) iz tekstilne industrije

08 01 03 Otpadi od boja i lakova na vodenoj

bazi

iz proizvodnje, pripreme,

distribucije i primjene boja i lakova

08 01 04 Praškaste boje iz proizvodnje, pripreme,


08 01 05 Očvrsle boje i lakovi iz proizvodnje, pripreme,


08 01 09 Otpadi od odstranjivanja lakova i boja iz proizvodnje, pripreme,


08 03 03 Otpadi od štamparskih boja koje se

miješaju sa vodom

iz proizvodnje, pripreme, distribucije

i primjene štamparskih boja

08 03 04 Osušene štamparske boje iz proizvodnje, pripreme, distribucije

i primjene štamparskih boja

08 04 03 Otpadi od ljepila koji se miješaju sa

vodom i zaptivnih masa

iz proizvodnje, pripreme, distribucije

i primjene ljepila i zaptivnih masa

08 04 04 Očvrsla ljepila i zaptivne mase iz proizvodnje, pripreme, distribucije

i primjene ljepila i zaptivnih masa

09 01 07 Fotografski filmovi i papiri koji

sadrže srebro ili jedinjenja srebra iz fotografske industrije

09 01 08 Fotografski filmovi i papiri koji ne

sadrže srebro ili jedinjenja srebra iz fotografske industrije

09 01 10 Kamere za jednokratnu upotrebu bez

baterija iz fotografske industrije

15 01 06 Miješani materijali miješana ambalaža

15 02 01 Apsorbenti i filterski materijali, krpe

za brisanje i zaštitna odijela

16 03 02 Organske pogrešne šarže šarže sa greškom

19 09 04 Istrošeni aktivni ugalj iz pripreme vode za piće ili

industrijske vode

19 09 05 Zasićene ili istrošene smole jonskih

izmjenjivača

iz pripreme vode za piće ili

industrijske vode

Tabela 21. Peta grupa otpada – visoko kalorične frakcije pomiješano sakupljenog otpada


17 07 01 Miješani građevinski i ruševni otpadi

19 03 02 Otpadi stabilizirani/učvršćeni sa organskim

vezivnim sredstvima stabilizirani i učvršćeni otpadi

19 03 03 Otpadi koji su stabilizirani biološkom obradom stabilizirani i učvršćeni otpadi



19 05 01 Nekompostirana frakcija komunalnog i

sličnog otpada

iz aerobne obrade čvrstih

otpada

19 05 02 Nekompostirana frakcija životinjskog i

biljnog otpada

iz aerobne obrade čvrstih

otpada

19 05 03 Kompost koji ne odgovara specifikacijama iz aerobne obrade čvrstih

otpada

20 01 08 Biorazgradivi otpad iz kuhinja i kantina odvojeno sakupljene frakcije

20 02 01 Biorazgradivi otpadi otpadi iz vrtova i parkova

20 02 03 Ostali otpad koji nije bionerazgradiv otpadi iz vrtova i parkova

20 03 01 Miješani komunalni otpad komunalni otpad

20 03 02 Otpad sa pijaca komunalni otpad

20 03 03 Ostaci od čišćenja ulica komunalni otpad

6.1.6. Potencijalne količine komponeti iz komunalnog otpada za RDF/SRF

U široj okolini Tvornice cementa Kakanj se nalazi veći broj gradova i naselja koja sav

sakupljeni komunalni otpad, bez izdvajanja pojedinih korisnih frakcija, deponiraju na

dvije obližnje regionalne deponije. Obje deponije posluju u skladu sa načelima

blizine i regionalnosti, koja su navedena u Zakonu o upravljanju otpadom FBiH i u

skladu s tim deponiraju otpad sa područja koja im gravitiraju. Na regionalnu deponiju

“Mošćanica“ u Zenici se odlaže otpad iz devet općina sa područje Zeničko-

dobojskog kantona i Srednjobosanskog kantona, dok se na Regionalnu deponiju

“Smiljevići“ u Sarajevu odlaže otpad sa Sarajevskog i gravitirajućeg dijela Zeničko-

dobojskog kantona.

U cilju ustanovljavanja količina potencijalno raspoloživih alternativnih goriva (RDF-a)

iz komunalnog otpada, u ovoj stidiji su analizirane potencijalne količine otpadnih

materijala za RDF iz komunalnog otpada, koji se odlaže na regionalne deponije

Mošćanica i Smiljevići.

Na količinu i sastav komunalnog otpada, koji se sakuplja u naseljenim područjima

utiče veliki broj faktora koje možemo uvjetno podijeliti na sljedeće kategorije:

a) Zakonodavni okvir (strategija i planovi upravljanja otpadom, kružni tok

materijala, pravilnici o upravaljanju pojedinim vrstama otpada i dr.);

b) Socijalno-ekonomski faktori (životni standard, potrošačko ponašanje,

tehnološki napredak, svijest o zaštiti okoliša, veličina domaćinstava i sl.);

c) Sistem sakupljanja otpada (odvojeno sakupljanje otpada po vrstama,

reciklažna dvorišta, zeleni otoci, vrsta posuda za sakupljanje i učestalost

pražnjenja, struktura naknada za otpad, troškovi postupanja sa otpadom,

godišnje doba i dr.)



d) Struktura područja sakupljanja otpada (vrsta naselja - seosko, gradsko,

privredna struktura, udio bašti i zlenih površina, način grijanja - pepeo i dr.).

Raspoložive analize količina otpada i njegove produkcije koje su rađene na širem

području koje gravitira Tvornici cementa Kakanj nisu jednoznačno odredile količinu

produkovanog komunalnog otpada po stanovniku na godišnjem nivou. Veličine u

dostupnim analizama su varirale 160 - 420 kg/st.

Određivanje produkcije otpada je teško mjerljiva veličina i usvojena vrijednost od 280

kg po stanovniku i godini je određena na osnovu petogodišnjih količina otpada u

sistemu organiziranog sakuljanja i odvoza na području grada Zenice s tim da je

korigirana u odnosu na podatke iz općina Zeničko-dobojskog kantona, te Bijeljine,

Prijedora i Cazina.

Procjena količina komunalnog otpada u regijama Regionalne deponije „Mošćanica“ i

„Smiljevići“ izvršena je na bazi broja stanovnika i procjenjenoj produkciji otpada po

stanovniku na dan, odnosno godini. U tabeli 22. dat je broj stanovnika u općinama

sa kojih se vrši zbrinjavanje otpada na navedene regionalne deponije, kao i procjena

produkcije komunalnog otpada u tim regijama u odnosu na:

Kantonalni ekološki akcioni plan Zeničko-dobojskog kantona za period 2017-

2025 (Nacrt);

Broj stanovnika prema rezultatima popisa stanovništva, domaćinstava/

kućanstava i stanova u Bosni i Hercegovini iz 2013. godine;

Mjerenja sastava komunalnog otpada na Regionalnoj deponiji „Mošćanica“ i

deponiji „Bukva“ u Tešnju i druge dostupne podatke.

Tabela 22. Broj stanovnika i procjena prosječne produkcije komunalnog otpada u regiji

regionalnih deponija „Mošćanica“ i „Smiljevići“

Grad/Općina Ukupno popisanih

osoba

Procjena produkcije

otpada, t/st/god.

Procjena produkcije

otpada, t/god.

a) Regija Regionalne deponije otpada „Smiljevići“

Centar Sarajevo 59.238

0,280

Breza 14.564

Hadžići 24.979

Ilidža 71.892

Ilijaš 20.504

Novi grad Sarajevo 124.471

Novo Sarajevo 68.802

Stari grad Sarajevo 38.911

Trnovo-FBiH 1.930

Vogošća 27.816

Ukupno: 453.105 126.870

b) Regija Reginalne deponije „Mošćanica“

Mini regija 1:



Maglaj 24.980

0,280

Žepče 31.582

Zavidovići 40.272

Ukupno: 96.834 27.113

Mini regija 2:

Vitez 27.006

0,280

Travanik 57.543

Novi..Travnik 25.107

Ukupno: 109.656 30.704

Mini regija 3:

Visoko 41.352

0,280

Kakanj 38.937

Vareš 9.556

Breza 14.564

Ilijaš 20.504

Ukupno: 125.031 35.009

Mini regija 4:

Zenica 115.134

0,280

Busovača 18.488

Ukupno: 133.622 37.414

Sveukupno:

465.143

0,280

130.240

Sveukupno: a + b:

918.250

0,280

257.110

Za analizu sastava komunalnog otpada (morfologiju), korišteni su raspoloživi podaci

redovne analize sastava odlaganog otpada sa devet općina koje gravitiraju

regionalnoj deponiji „Mošćanica“, koji su predstavljeni u Tabeli 23, te podaci dobiveni

u okviru realizacije jednogodišnjeg projekta ustavnovljavanja sastava komunalnog

otpada u šesnaest općina iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Makedonije i Srbije,

koji su dati u Tabeli 24. Prilikom obrade ovih podataka korištena je slična metoda

analize koja je omogućila uporedivost dobivenih podataka.

Tabela 23. Sastav komunalnog otpada na Regionalnoj deponiji „Mošćanica“ u Zenici

Red.

broj Kategorija otpada % mas.

Red.


1. Organski otpad 30,51 10. Plastične kese 6,76

2. Papir 4,76 11. Tvrda plastika 7,36

3. Staklo 5,05 12. Tekstil 10,33

4. Karton 7,60 13. Koža 1,00

5. Karton s voskom 0,06 14. Pelene 5,72

6. Karton s aluminijem 1,85 15. Frakcija ispod 40 mm 7,22

7. Metal-ambalažni 0,91 16. Elektronski otpad 0,32

8. Aluminijske konzerve 0,95 17. Građevinski otpad 4,95

9. Plastični ambalažni otpad (PET) 4,651 Ukupno: 100



Tabela 24. Sastav komunalnog otpada na deponiji “Bukva“ u općini Tešanj

Red.


Red.


1. Organski otpad 42,67 10. Plastične kese 4,28

2. Papir 3,26 11. Tvrda plastika 4,61

3. Staklo 4,68 12. Tekstil 7,55

4. Karton 1,90 13. Koža 0,86

5. Karton s voskom 0,06 14. Pelene 9,09

6. Karton s aluminijem 1,33 15. Frakcija ispod 10 mm 11,24

7. Metal-ambalažni 0,74 16. Elektronski otpad 0,27

8. Aluminijske konzerve 0,50 17. Građevinski otpad 1,89

9. Plastični ambalažni otpad (PET) 3,79 Ukupno: 100

Na osnovu rezultata iz Izvještaja o analizi komunalnog otpada u općinama Bosne i

Hercegovine u Tabeli 25. je data procjena specifične produkcije i količina

komunalnog otpada u karakterističnim područjima skupljanja u regiji regionalnih

deponija „Mošćanica“ i „Smiljevići“.

Tabela 25. Procjena specifične produkcije i količina komunalnog otpada u karakterističnim

područjima skupljanja regionalnih deponija „Smiljevići“ i „Mošćanica“

Područje

skupljanja

% stanovnika

u ukupnom

broju

Broj

stanovnika

Procjena produkcije

komunalnog otpada,

t/stan./god.

Količine

komunalog

otpada, t/god.

Urbana područja 55 505.037 0,371 187.553

Prigradska i veća

seoska područja 20 183.650 0,260 47.749

Seoska područja 25 229.562 0,095 21.808

Ukupno: 100 918.250 0,280 257.110

Polazeći od morfologije otpada i saznanja o izdvajanju frakcija iz komunalnog otpada

za energetsko iskorištavanje u radu postrojenja za sortiranje u Tabeli 26 je

predstavljena procjena teoretske količine komunalnog otpada (100% skupljanja) po

grupama komponeti prema sistemu iskorištavanja u karakterističnim zonama

skupljanja u široj okolini regionalnih deponija „Smiljevići“ u Sarajevu i „Mošćanica“ u

Zenici.

Tabela 26. Procjena procentualnog sastava i teoretskih količina komunalnog otpada u

odnosu na sistem iskorištavanja korisnih komponeti iz pojedinih karakterističnih

područja u široj okolini regionalnih deponija „Mošćanica“ i „Smiljevići“

Grupe

komponeti

Karakteristično odručje Teoretski

Urbana područja Prigradska i veća Seoska područja %



otpada za

iskorištenje

seoska područja iskorište-

nja

Ukupno,

tona %

iskorist. tona

%

iskorist. tona

%

iskorist. tona

Materijalno 40 75.021 25 11.937 - - 33,8 86.958

Biorazgradljivo 20 37.511 35 16.712 50 10.555 25,2 64.778

Proizvodnja

RDF 20 37.510 10 3.710 - - 16,0 41.220

Inertni otpad 20 37.511 30 14.324 50 10.555 24,3 62.390

Ukupno: 100 187.553 100 47.749 100 21.110 100 257.110

Očekivane količine korisnih komponenti iz komunalnog otpada zavise od stepena

pokrivenosti područja organiziranim sistemom skupljanja i stepena iskorištavanja u

procesu obrade (reciklaže) ovog otpada na području regionalnih deponija „Smiljevići“

i „Mošćanica“.

U narednoj tabeli dat je proračun očekivanih količina korisnih komponenti po

grupama otpada i nekorisnih količina otpada za odlaganje za prognozirani procenat

sakupljanja komunalnog otpada od 80% i prognozirani procenat iskorištavanja u

procesu obrade (reciklaže) pojedinih grupa otpada.

Tabela 27. Očekivane količine korisnih komponenti po grupama otpada i količine otpada za

odlaganje na deponije

Grupe

komponenti

otpada za

iskorištavanje

Teoretske

količine

otpada,

t/god.

%

sakuplja-

nja

otpada

Raspoložive

količine otpada

za obradu,

t/god.

%

iskorištava-

nja u

procesu

reciklaže

Dobivene

korisne

količine,

t/god.

Za

odlaganje,

t/god.

Materijalo

iskorištavanje 86.958

0,8

69.566 0,8 55.653 13.913

Biorazgradljivo 64.778 51.822 0,8 41.458 10.365

Proizvodnja

RDF 41.220 32.976 0,6 19.786 13.190

Inertni 62.390 49.912 1,0 - 49.912

Ukupno: 257.110 204.276 116.897 87.380

% iskorištavanja korisnih komponenti iz raspoloživih količina

komunalnog otpada 57 43 %

6.2. Otpadne automobilske gume (otpadni pneumatici, otpadna guma)

6.2.1. Općenito o gumi



Osnovna sirovina za proizvodnju guma je prirodni ili sintetički kaučuk. Interesantno

je da je za proizvodnju guma i danas neophodan prirodni kaučuk, koji se dobiva iz

mliječnog soka (lateksa) biljke kaučukovac (Hevea brasiliensis). Kaučukovac je

stablasta biljka porijeklom iz Brazila i uspjeva u tropskom pojasu.

Godine 1839. je Charrles Goodyear zagrijavanjem kaučuka i njegovim miješanjem

sa sumporom dobio smjesu, koja je osnova za dobivanje gume. Dobivena smjesa

ima izmjenjena svojstva u odnosu na čisti kaučuk, ne lijepi se i postojanija je na

povišenim temperaturama a sam postupak je nazvan vulkanizacija. Današnji

pneumatici osim kaučuka sadrže punila, vlakna, tekstil, čelik, pamuk, poliester,

ljepila, fiberglas i dr.

Karkasa od metala i najlonskih vlakana čini nosivi dio gume, čija je osnovna sirovina

sačinjena iz mnoštva hemikalija i kaučuka različitog porijekla i vulkanizirana pod

povišenom temperaturom i pritiskom u čvrstu formu. Prema podacima iz Saveznog

ureda za okoliš, šumu i krajolik SR Njemačke (BUWAL – Bundesamt für Umwelt,

Wald und Landschaft) iz 2001. godine sastav automobilskih guma je prikazan u

tabelama 28. i 29.

Tabela 28. Sirovinski sastav automobilskih guma

Broj Materijal Težinski udio (%)

1. Polimeri ugljikovodonika - prirodni i sintetički kaučuk 47,0 %

2. Čađ (dijelom silicijumoksid) 21,5 %

3. Čelična žica 16,5 %

4. Tkanina 5,5 %

5. Ulja i drugi dodatni materijali 9,5 %

Tabela 29. Kemijski sastav automobilskih guma

Element C* Zn S Cu Pb Co Cr Ni As Cd Hg

Udio 23,0% 1,5% 1,5% 450 ppm 410 ppm 250 ppm 97 ppm 77 ppm 20 ppm 8 ppm 0,17 ppm

* biogeni udio C

Biogeni udio ugljika u automobilskim gumama je 23%, dok je energetska moć 29

MJ/kg.

Energetsko iskorištavanje starih guma, zbog biogenog udjela, u pravilu ima bolji CO2

bilans od sagorijevanja fosilnih goriva. (Izvještaj o radu Udruge Njemačkih

cementara) iz 2007. godine). Također, pri korištenju starih guma u cementnoj

industriji za primarno sagorijevanja u usporedbi sa korištenjem kamenog uglja su

niže štetne emisije u zrak.



6.2.2. Porijeklo i načini postupanja sa otpadnom gumom

Otpadne gume u najvećoj mjeri čine korišteni pneumatici koji više nisu za upotrebu.

Prema važećim propisima u saobraćaju dozvoljene su ljetne automobilske gume sa

minimalnom dubinom utora na gaznoj površini većom od tvornički dopuštene dubine,

koja je označena posebnim oznakama u utoru gume koje definiraju istrošenost

gume. U slučaju da pomenute oznake ne postoje najmanja dopuštena dubina je 1,6

mm za putnička vozila, odnosno 2 mm za autobuse i teretna vozila. Gume koje se

podrazumijevaju pod zimskom opremom trebaju imati minimalne dubine utora na

gaznoj površini od 4 mm. Ograničenje u pogledu starosti gume, oštećenja i

hrapavosti nisu regulirana, ostavljeno je u domenu slobodne procjene vlasnika,

odnosno službenog lica koje kontrolira odvijanje saobraćaja na javnim putevima.

Propisane dubine utora na gaznoj površini su usklađene sa Direktivom Evropske

unije 89/459/EU, koja je u upotrebi u svim zemljama članicama Evropske unije.

Prema Evropskom udruženju gumarske industrije u Evropi je u 2009. godini

sakupljeno ukupno 3.200.000 tona korištenih guma. Način postupanja sa tim

gumama je prikazan u narednoj tabeli.

Tabela 30. Način postupanje sa korištenim gumama u Evropi (2009)

Broj Upotreba korištenih guma Količina %

1 Ponovna upotreba 580.000 tona 18,1%

2 Reciklaža 1.200.000 tona 37,4%

3 Energetska upotreba 1.300.000 tona 40,5%

4 Zbrinjavanje ili nepoznata namjena 130.000 tona 4,0%

5 Daljnja upotreba u okviru 4.

ukupno 3.210.000 tona 100,0%

Postupanje sa korištenim pneumaticima se može predstaviti kao:

a) Izbjegavanje nastanka otpadnih guma kroz:

a. ponovnu upotrebu korištenih guma sa dobrim profilom

b. daljnju upotrebu gume za drugu namjenu (pristaništa-zaštita za brodice,

zaštitu na dječijim igralištima, učvršćivanje zemljanih nasipa i dr.)

c. obnavljanje guma (protektiranje)

b) Iskorištavanje otpadne gume kroz:

a. materijalno iskorištavanje (izrada granulata i gumenog brašna za sportske

podloge, izolaciju, dodatak u asfaltu, kao dodatak u proizvodnji novih guma

itd.)

b. energetsko iskorištavanje (cementna industrija je najveći korisnik



c) zbrinjavanje otpadnih guma, koje se u pravilu sakupljaju u servisima (mjesta

montaže novih ili zbrinjavanja napuštenih vozila - olupina).

Korištene automobilske gume nisu opasni otpad i nema naročite obaveze u

postupanju sa njima, odnosno njihovom registriranju u postupku zbrinjavanja.

U Evropskom katalogu otpada se nalaze u 16-oj grupi – otpadi koji nisu drukčije

specificirani u katalogu, pod indeksnim brojem 16 01 03.

6.2.3. Procjena produkcije otpadnih automobilskih guma u BiH

Procjena produkcije otpadnih automobilskih guma, koje se mogu koristiti kao

alternativno gorivo u industriji cementa određena je na bazi:

a) Podataka Agencije za statistiku “Bosna i Hercegovina u 2015.“ o saobraćaju

u Bosni i Hercegovini;

b) Literaturnih podataka o prosječnoj masi i broju guma na motornim vozilima i

c) Iskustvenim podacima vodećih centara za automobilske gume u BiH.

Prema objavljenim podacima, u 2015. godini u Bosni i Hercegovini je registrovano

921.456 motornih vozila, a struktura tih vozila data je u narednoj tabeli.

Tabela 31. Struktura registrovanih motornih vozila u BiH u 2015. godini

Kategorija motornih vozila Broj registriranih motornih vozila %

Putnička 801.253 87,0

Teretna 76.226 8,3

Autobusa 4.130 0,5

Priključna 24.114 2,6

Motocikla 7.833 0,9

Mopeda 2.665 0,2

Ostala vozila 5.235 0,5

Ukupno: 921.456 100

Prema literaturnim podacima proizvođača guma Michelin, prosječna masa i broj

guma na motornim vozilima data je u narednoj tabeli.

Tabela 32. Prosječna masa i broj guma na motornim vozilima

Vrsta motornog vozila Prosječna masa gume, kg Prosječni broj guma

Motocikl 2 2

Putnički automobil 6,5 4

Kombi 9 4



Omnibus 32 5,3

Teški kamioni i cisterne 38 5,6

Jednoosovinske prikolice 12 2

Višeosovinske prikolice 35 4,5

Traktori 30 4,5

Teoretski radni vijeka radijalnih guma na motornim vozilima iznosi:

- 4.200 radnih sati ili

- 67.500 km.

Stvarni radni vijek radijalnih guma određuje se korigovanjem teoretskog radnog

vijeka. Za uslove eksploatacije guma na motornim vozilima u Bosni i Hercegovini

usvojen je prosječni korekcioni faktor u iznosu od:

Kex.guma = 0,8

Određivanje produkcije starih automobilskih guma u Bosni i Hercegovini, kao i

količina ovih guma koje su raspoložive za korištenje u industriji cementa (Tvornice

cementa „Kakanj“ i „Lukavac“) izvršen je na bazi:

- podataka iz tabele 6.18. i tabele 6.19,

- radnog vijeka guma;

- prosjeka vožnje motornih vozila u godini,

- % starih istrošenih guma koje se ponovo upotrebljavaju, koriste za drugu

namjenu, protektiraju ili se mehaničkim procesima recikliraju za dobivanje

gumenog granulata.

U narednoj Tabeli 33. dat je proračun procjene ukupne godišnje produkcije starih

automobilskih guma, a u tabeli 34. količine ovih guma koje se mogu koristiti kao

alternativno gorivo u Tvornicama cementa.

Tabela 33. Procjena godišnje produkcije starih automobilskih guma u Bosni i Hercegovini

Kategorija

motornih

vozila

Prosječno

po vozilu

km/god.

Broj

guma

na

vozilu

Ukupno

pređeni

km/god

Radni vijek

gume,

km

Potrošnja

guma,

kom/god.

Prosječna

masa

gume, kg

Broj

vozila u

godini

Produkcija

starih guma,

t/god

Putnička 15.000 4 60.000 45.000 1,33 6,5 801.253 6,929

Teretna 30.000 5,6 168.000 50.000 3,36 38 76.226 9.732

Autobus 30.000 5,3 159.000 50.000 3,18 32 4.130 420

Priključna 7.000 2 14.000 25.000 0,56 12 24.114 162

Motocikli 10.000 2 20.000 25.000 0,8 2 7.833 12

Moped 6.000 2 12.000 25.000 0,48 2 2.665 3

Ostalo 10.000 4 40.000 40.000 1,0 12 5.235 63

Ukupno: 7.321



Tabela 34. Procjena raspoloživih količina automobilskih guma koje se mogu koristiti u

industriji cementa u BiH

Kategorija motornih

vozila

Produkcija starih

guma, t/god

% ponovnog

korištenja podrugom

osnovu

Količine za industriju

cementa, t/god.

Putnička 6,929 30 4.850

Teretna 9.732 30 6.812

Autobus 420 25 315

Priključna 162 25 122

Motocikli 12 15 10

Moped 3 15 3

Ostalo 63 25 47

Ukupno: 12.159

Stvarna količina starih automobilskih guma koje se planiraju koristiti kao alternativno

gorivo u Tvornici cementa Kakanj zavisi prvenstveno od sistema njihovog

sakupljanja, kao i tehnološke spremnosti postrojenja.

Na sadašnjem nivou tehnološke opremljenosti Tvornica cementa Kakanj može

koristiti samo automobilske gume prečnika do 17''. Upravljanje ovim gumama se vrši

ručno, što predstavlja samo privremeno rješenje. Prema procjeni učešća guma

prečnika do 17'' u ukupnim količinama guma na putničkim automobilima u BiH iznosi

oko:

17'' 70 %

U cilju unapređenja tehnologije, ekonomičnije proizvodnje i smanjivanja emisija u

zrak, Tvornica cementa Kakanj planira izgradnju i uspostavu sistema za prihvat,

skladištenje i doziranje starih automobilskih guma s ciljem korištenja kao

alternativnog goriva.

7. SISTEM OSIGURANJA POTREBNIH KOLIČINA OTPADNIH MATERIJALA

ZA PROIZVODNJU ALTERNATIVNIH GORIVA ZA POTREBE TVORNICE

CEMENTA KAKANJ

7.1. Planirane vrste i količine alternativnih goriva za Tvornicu cementa Kakanj

u periodu 2016. – 2021. godine

Tvornica cementa Kakanj posljednjih godina vrši intenzivna istraživanja i planiranje

za zamjenu dijela osnovnih fosilnih sa alternativnim gorivima za pečenje klinkera u

rotacionoj peći. Početkom 2016. godine počelo je probno korištenje starih guma



putničkih automobila prečnika do 17'', za čije korištenje je Tvornici cementa Kakanj

izdata okolinska dozvola od strane Federalnog ministarstva okoliša i turizma.

Prema raspoloživosti otpadnih materijala na prostoru Bosne i Hercegovine, iz kojih

se mogu proizvoditi alternativna goriva Tvornica cementa Kakanj je planirala

potrošnju ovih goriva za periodu od 2016. do 2021 godine. Vrste i količine

alternativnih goriva po godinama ovog perioda su date u tabeli 35. Prema podacima

iz ove tabele učešće energije iz alternativnih goriva u ukupnoj potrošnji dostiže nivo

od oko 30 % u 2019. godini i na tom nivu se zadržava u planiranom periodu.

Tabela 35. Planirane količine energenata u periodu u TCK 2016-2021

2016 2017 2018

energent - alternativno gorivo jed.mjere

GJ

/jed.mj. kol./god. GJ / god. kol./god. GJ / god. kol./god. GJ / god.

ugalj t 27,0 20.768,2 560.741,3 21.920,3 591.848,6 21.027,5 567.743,4

plin m3 0,034 521.008,2 17.714,3 500.000,0 17.000,0 500.000,0 17.000,0

mazut t 41,5 348,9 14.479,1 491,2 20.386,1 556,1 23.079,0

petrolkoks t 31,0 9.602,5 297.677,1 8.277,4 256.598,3 7.742,6 240.021,6

otpad iz kožarske i krznarske industrije t 24,0 0,0 0,0 166,7 4.000,0 166,7 4.000,0

otpad iz tekstilne industrije t 25,0 0,0 0,0 160,0 4.000,0 160,0 4.000,0

otpadna ulja i otpad od tekućih goriva t 36,0 63,8 2.295,2 125,1 4.501,7 256,4 9.231,6

ambalaža koja ne sadrži opasni otpad t 29,0 0,0 0,0 137,9 4.000,0 137,9 4.000,0

stare gume t 24,0 887,5 21.299,4 1.125,4 27.010,4 1.154,0 27.694,8

gorivo dobiveno iz otpada (RDF) t 18,0 0,0 0,0 277,8 5.000,0 3.077,2 55.389,6

ostali otpad (uključujući mješavine

materijala od mehaničke obrade

otpada koje sadrže opasne materije) t 15,0 0,0 0,0 5,0 75,0 10,0 150,0

alternativno gorivo 951,2 23.594,6 1.997,9 48.587,1 4.962,2 104.466,0

sumarno (plin je izuzet) 31.670,8 896.492,0 32.686,8 917.420,0 34.288,5 935.310,0

udio alternativnog goriva (%) 3,00% 2,63% 6,11% 5,30% 14,47% 11,17%

2019 2020 2021

energent - alternativno gorivo jed.mjere

GJ

/jed.mj. kol./god. GJ / god. kol./god. GJ / god. t/god. GJ/god.

ugalj t 27,0 16.781,3 453.096,0 17.690,7 477.648,0 18.765,3 506.664,0

plin m3 0,034 500.000,0 17.000,0 500.000,0 17.000,0 500.000,0 17.000,0

mazut t 41,5 587,0 24.360,0 618,8 25.680,0 656,4 27.240,0

petrolkoks t 31,0 6.600,8 204.624,0 6.958,5 215.712,0 7.381,2 228.816,0

otpad iz kožarske i krznarske industrije t 24,0 166,7 4.000,0 166,7 4.000,0 166,7 4.000,0

otpad iz tekstilne industrije t 25,0 160,0 4.000,0 160,0 4.000,0 160,0 4.000,0

otpadna ulja i otpad od tekućih goriva t 36,0 433,1 15.590,4 456,5 16.435,2 484,3 17.433,6

ambalaža koja ne sadrži opasni otpad t 29,0 137,9 4.000,0 137,9 4.000,0 137,9 4.000,0

stare gume t 24,0 1.380,4 33.129,6 1.455,2 34.924,8 1.543,6 37.046,4

gorivo dobiveno iz otpada (RDF) t 18,0 13.533,3 243.600,0 14.266,7 256.800,0 15.133,3 272.400,0



otpada koje sadrže opasne materije) t 15,0 10,0 150,0 10,0 150,0 10,0 150,0

alternativno gorivo 15.821,4 304.470,0 16.653,0 320.310,0 17.635,8 339.030,0

sumarno (plin je izuzet) 39.790,5 986.550,0 41.920,9 1.039.350,0 44.438,7 1.101.750,0

udio alternativnog goriva (%) 39,76% 30,86% 39,72% 30,82% 39,69% 30,77%



Učešće pojedinih vrsta energije u ukupnoj potrošnji iz alternativnih goriva je

prikazano u tabeli 36. Iz ove tabele vidljivo je da se:

- oko 80 % energije planira od RDF/SRF goriva, koje se dobiva iz proizvodnog

otpada i komponenti komunalnog otpada,

- oko 10 % energije planira iz starih automobilskih guma,

- oko 10 % energije iz ostalih otpadnih materijala.

Tabela 36. Učešće pojedinih vrsta energenata u alternativnom gorivu za TCK u 2021.

2021 % udio u alt.gorivu % udio ukupno

br. energent - alternativno gorivo t/god. GJ/god. t/god. GJ/god. t/god. GJ/god.

1. Ugalj 18.765,33 506.664,00 42,23% 45,99%

2. Plin 500.000,00 17.000,00 (1,54%)

3. mazut 656,39 27.240,00 1,48% 2,47%

4. petrolkoks 7.381,16 228.816,00 16,61% 20,77%

5.1. otpad iz kožarske i krznarske industrije 166,67 4.000,00 0,95% 1,18% 0,38% 0,36%

5.2. otpad iz tekstilne industrije 160,00 4.000,00 0,91% 1,18% 0,36% 0,36%

5.3. otpadna ulja i otpad od tekućih goriva 484,27 17.433,60 2,75% 5,14% 1,09% 1,58%

5.4. ambalaža koja ne sadrži opasni otpad 137,93 4.000,00 0,78% 1,18% 0,31% 0,36%

5.5. stare gume 1.543,60 37.046,40 8,75% 10,93% 3,47% 3,36%

5.6. gorivo dobiveno iz otpada (RDF) 15.133,33 272.400,00 85,81% 80,35% 34,05% 24,72%

5.7.



otpada koje sadrže opasne materije) 10,00 150,00 0,06% 0,04% 0,02% 0,01%

5. alternativno gorivo 17.635,80 339.030,00 100,00% 100,00% 39,69% 30,77%

sumarno (plin je izuzet) 44.438,68 1.101.750,00 100,00% 100,00%

udio alternativnog goriva (%) 39,69% 30,77%

U odnosu na planirano učešće energije iz pojedinih vrsta otpadnih materijala u ovoj

Studiji se detaljnije obrađuje sistem osiguranja količina komponenti komunalnog

otpada za proizvodnju planiranih količina RDF/SRF i starih automobilskih guma u

Bosni i Hercegovini, odnosno u širem okruženju Tvornice cementa Kakanj.

7.2. Obezbjeđenje potrebnih količina komunalnog otpada za RDF/SRF

Prema podacima iz tačke 7.1 i tabele 7.1 maksimalne godišnje količine RDF/SRF

goriva u periodu 2016. do 2021. godine iznosi:

QRDF/SRF = 15.000 t/god.

Za ovu planiranu godišnju proizvodnju RDF/SRF goriva se razmatra potencijalni

sistem osiguranja komponenti iz komunalnog otpada.

Pri izboru sistema se polazi prvenstveno od osiguranja potrebnih količina izabranog



energenta, što je u našem slučaju RDF iz komunalnog otpada. Analizom uticajnih

faktora, od kojih su odlučujući:

- potrebne količine komponenti komunalnog otpada za proizvodnju planiranih

količina RDF/SRF goriva,

- udaljenost Tvornice cementa „Kakanj“ u odnosu na glavne producente

komunalnog otpada u široj regiji,

- godišnja produkcija komunalnog otpada u široj regiji Tvornice cementa

Kakanj,

- komunikacijska povezanost Tvornice cementa Kakanj sa postrojenjima

(Regionalnim deponijama) na kojima se trenutno vrši konačno zbrinjavanje

komunalnog otpada i

- drugi manje bitni uticajni faktori,

se predlaže potencijalni sistem osiguranja potrebnih količina komponenti iz

komunalnog otpada za proizvodnju RDF/SRF goriva za potrebe Tvornice cementa

Kakanj i to iz regije:

- Regionalne deponije „Smiljevići“ na koju se vrši zbrinjavanje oko

komunalnog otpada sa područja Sarajevskog kantona i

- Regionalne deponije Mošćanica na koju se vrši zbrinjavanje komunalnog

otpada sa područja 9 općina iz Zeničko-dobojskog i Srednje-bosanskog

kantona.

U prethodnom poglavlju 6.1.6. smo došli do podatka da se iz količina komunalnog

otpada koje se odlažu na dvije deponije u blizini Tvornice cementa Kakanj mogu

obezbjediti potrebne količine RDF-a (19.786 t/god.) za planirane količine RDF/SRF-a

(15.000 t/god.) u planskom periodu od 2016 do 2021 godine.

Područja sa kojih se odlaže komunalni otpad na navedene Regionalne deponije su

povezana sa Tvornicom cementa Kakanj kvalitetnom putnom mrežom, od koje

najveći dio otpada na autocestu na koridoru Vc.

Prosječna udaljenost ovih Regionalnih deponija od Tvornice cementa Kakanj iznosi:

- Regionalna deponija „Smiljevići“ 50 km

- Regionalna deponija „Mošćanica“ 35 km

7.3. otencijalni postupci obrade (reciklaže) komunalnog otpada

Za iskorištavanje korisnih komponenti iz komunalnog otpada principijelno postoje tri

sistema:

- Sistem sakupljanja mješavine otpada sa naknadnim sortiranjem,

- Sistem sakupljanja mješavine korisnih komponenti otpada sa naknadnim

sortiranjem i



- Odvojeni sistem sakupljanja korisnih komponenti i ostatka otpada na mjestu

produkcije.

Prvi sistem sakupljanja i iskorištavanja otpada, odnosno sakupljanje mješavine

komunalnog otpada sa naknadnim sortiranjem karakterističan je za zemlje Zapadne

Evrope, a primjenjivao se do 70 - tih godina 20. vijeka. Ovaj sistem sakupljanja je i

danas najčešći u Bosni i Hercegovini. Kod ovog sistema sakupljeni otpad se

transportuje u postrojenje za sortiranje, u kome se sortiraju korisne komponente za

dalje iskorištavanje, npr. staklo, papir, metali, plastične mase i sl. Ostatak otpada se

obrađuje, npr. za kompostiranje, sagorijevanje u postrojenjima za proizvodnju

energije (tolotne i električne) ili se odlaže u deponije otpada. Osnovni nedostak

ovog sistema sakupljanja i iskorištavanja korisnih komonenti iz otpada su:

- visok stepen zaprljanosti, odnosno onečišćenja mješavine otpada i

- nedovoljna čistoća sortiranih korisnih komponenti za efikasno iskorištavanje.

Alterativa ovom sistemu sakupljanja i iskorištavanja korisnih komponenti iz otpada je

ta da proizvođači otpada vrše razdvajanje korisnih komponenti iz otpada, odnosno

predsortiranje na samom izvoru, npr. u domaćinstvu, trgovini, javnoj ustanovi i sl.

Ovaj sistem sakupljanja otpada, zahtjeva prije svega:

- donošenje zakonskih propisa koji obavezuju pojedince i institucije na ovakav

način sakupljanja otpada,

- visoku motiviranost stanovništva i

- visok stepen informiranosti stanovnika.

Kod razdvojenog sistema sakupljanja i iskorištavanja korisnih komponenti iz otpada

neophodno je uzeti u obzir i troškove postrojenja za naknadnu obradu ovih korisnih

komponenti za efikasno iskorištavanje. U sredinama sa razvijenom ekološkom

kulturom i legislativom za zaštitu okoliša sakupljanje komunalnog otpada vrši se

razdvajanjem korisnih komponenti i ostatka otpada po dva sistema:

- Sistem dolaska po komponente otpada i

- Sistem donošenja komponenti otpada na utvrđeno mjesto.

Razdvojeni sistem sakupljanja pojedinih korisnih komponenti i ostatka otpada na

mjestu produkcije sa aspekta reciklaže i konačnog zbrinjavanja otpada daje najbolje

rezultate.

7.3.1. Podjela postupaka za obradu komunalnog otpada

Obrada komunalnog otpada znatno se razlikuje od obrade mineralnih sirovina, prije

svega zbog oblika i veličine zrna otpada te drugih specifičnih parametara. Obrada

komunalnog otpada vrši se u razvijenim zemljama Zapadne Evrope od 70-tih godina

prošlog vijeka sa većim i manjim uspjesima. U početnom periodu bilo je više



promašaja u projektovanju i izgradnji velikih postrojenja za obradu kućnog i njemu

sličnih otpada, naročito u SAD (npr. postrojenja kapaciteta 1.000 t/dan u Milvokiju u

državi Čikago i Franklinu u državi Ohajo). Za razliku od SAD, u Evropi se znatno

opreznije prisupalo projektovanju i izgradnji ovih postrojenja na taj način što su prvo

vršena testiranja na pilot postrojenjima koja su projektovana za određene regije (npr.

postrojenja u München-u i Aachen-u u SR Njemačkoj, te postrojenja u Madridu,

Stokholmu i dr.). Nakon provedenih testiranja i stečenih iskustava na pilot

postrojenjima projektovana su i izgrađena industrijska postrojenja koja su i danas u

pogonu.

Zakon o upravljanju otpadom u Federaciji Bosne i Hercegovine definirao je

neophodnost iskorištavanja korisnih komponenti iz otpada (za materijalno i

energetsko). Međutim, ovaj zakon ne određuje postupke obrade otpada u cilju

ostvarivanja postavljenih zahtjeva, odnosno da li korisne komponente iz otpada

koristiti kao među- ili konačne produkte ili pak kao sekundarna energetska goriva. U

svakom slučaju sakupljanje korisnih komponenti iz komunalnog otpada treba da se

vrši odvojeno na mjestu nastanka, odnosno u domaćinstvima, u industrijsko-

trgovačkim i drugim javnim ustanovama i sl. Iz razdvojenih korisnih komponenti iz

komunalnog otpada naknadno se izdvajaju štetni materijali radi dobivanja boljeg

kvaliteta pojedinih korisnih komponeti, koje se poslije obrade koriste kao sekundarne

sirovine ili sekundarna energetska goriva.

Danas se samo u rijetkim slučajevima iz mješavine komunalnog otpada (poslije

sakupljanja i transporta) izdvajaju štetni materijali. Izdvajanje štetnih materijala iz

otpada, po pravilu, se vrši iz prethodno odvojeno sakupljenih korisnih komponenti. U

svakom slučaju, izdvajanje štetnih materijala iz odvojeno sakupljenih korisnih

komponenti iz otpada vrši se korištenjem raznih mehaničkih postupaka obrade, koji

su poznati iz oblasti pripreme mineralnih sirovina i to prije svih klasiranjem

(razdvajanje prema veličini zrna, odnosno komada otpada) i sortiranjem (razdvajanje

prema fizičko-hemijskim i drugim osobinama ovih materijala). Da bi se mješavina

čvrstih otpada mogla uspješno klasirati ili sortirati potrebno je najčešće prethodno

izvršiti usitnjavanje nekih vrsta otpada. Pored ovih postupaka često je potrebno

izvršiti sušenje otpada, da bi se povećala razlika gustina pojedinih komponenti

otpada ili da bi se sortirane korisne komponente iz otpada mogle privremeno

deponirati.

Za mehaničku obradu komunalnog otpada potrebno je ispitati osobine tih otpada

prema sljedećim grupama:

- Otpad iz privatnih kuća - za slučaj da se ovi otpadi sakupljaju u zajedničku

posudu, bez predsortiranja i transportiraju do centralnih postrojenja za obradu za

dobivanje korisnih komponenti za materijalno iskorištavanje ili dobivanje

sekundarnih energetskih goriva.



- Mješavina korisnih komponenti iz kućnog otpada - predstavlja specifičnu

mješavinu za obradu otpada. Korisne komponente se sakupljaju zajedno u

zajedničku posudu (kontejrneri/kante), a ostatak otpada u drugu posudu. Ova

mješavina subjektivno predstavlja korisne komponente, ali su one objektivno i

dalje otpad, dok se ne izvrši njihovo ručno sortiranje ili mehanička obrada u

produkte koji imaju tržišnu vrijednost.

- Otpadi iz industrijsko-trgovačkih i drugih javnih ustanova slični komunalnom

otpadu - oni se najčešće transportuju u centralna postrojenja u kojima se vrši

mehanička obrada sa ili bez ručnog sortiranja korisnih komponenti.

Postupci obrade mješavine komunalnog otpada, odnosno mješavine razdvojeno

sakupljenih korisnih komponenti iz komunalnog otpada mogu se podijeliti u sljedeće

kategorije prema cilju korištenja konačnih produkata obrade (2*):

Postupci za razdvajanje materijala za ponovno korištenje i za proizvodnju

komposta:

Kod ovih postupaka mješavina komunalnog otpada se u postrojenjima za obradu

razdvaja u korisne komponente za materijalno iskorištavanje i komponente za

proizvodnju komposta. Ostatak otpada iz postrojenja za obradu se odlaže u deponije

otpada. Obrada mješavine komunalnog otpada ima tu prednost što se postojeći

sistemi sakupljanja i transporta ovog otpada ne trebaju mijenjati i rezultati sortiranja

ne zavise od motiviranosti građana, kao što je slučaj kod obrade razdvojeno

sakupljenih korisnih komponenti. Dosadašnja iskustva u oblasti obrade nesortirane

mješavine komunalnog otpada u postrojenjima za sortiranje su nepovoljna, naročito

u odnosu na kvalitet sortiranih komponenti.

Dobiveni kvalitet komposta iz mješavine nesortiranog komunalnog otpada je

problematičan, što je vezano za oblast daljeg korištenja ovog komposta zbog

povećanog sadržaja teških metala. Takođe, u kompostu proizvedenom iz mješavine

nesortiranog komunalnog otpada prisutan je i optički problem zbog sadržaja

nečistoća od sitnih frakcija staklenog krša i plastičnih masa.

U dosadašnjoj praksi obrade nesortirane mješavine komunalnog otpada u zemljama

Zapadne Evrope najbolje rezultate dali su postupci:

- Babcock postupak (Tölzer koncept) kojim se dobivaju korisne komponente: papir,

staklo, nemagnetični metali, magnetični metali, drvo, plastične mase i materijali

za proizvodnju komposta, te ostatak otpada.

- Rethmann postupak (Brikollare) kojim se dobivaju korisne komponente:

magnetični metali, materijali za proizvodnju komposta i ostatak otpada.


sekundarnih energetskih goriva iz otpada (GizO):



Ovi postupci imaju za cilj da iz nesortirane mješavine komunalnog otpada izdvoje

komponente materijala za proizvodnju komposta i komponente materijala za

proizvodnju sekundarnih energetskih goriva (GizO). Izdvajanje gorivih komponenti iz

otpada vrši se, uzimajući u obzir, posebne zahtjeve: toplotna moć, mogućnost

transporta i skladištenja i mali sadržaj štetnih supstanci. Sekundarna energetska

goriva dobivena iz nesortirane mješavine komunalnog otpada, po pravilu, imaju

povećani sadržaj štetnih supstanci, te se posebno treba voditi računa o načinu

njihovog sagorijevanja. Zbog povećanog sadržaja štetnih supstanci i visokih

troškova dobivanja ova goriva iz otpada najčešće su tehnički neinteresantna.


Zapadne Evrope za dobivanje komponenti materijala za ponovno korištenje i za

proizvodnju sekundarnih energetskih goriva iz otpada (GizO) najbolje rezultate dali

su postupci:

- Fläkt postupak (postrojenje Göteborg) - kojim se dobivaju produkti: magnetični

metali, fine frakcije otpada, materijali za proizvodnju sekundarnih energetskih

goriva (GizO) i ostatak otpada sa sadržajem štetnih supstanci.

- Polf Lindemann postupak - kojim se dobivaju produkti: magnetični metali,

materijali za proizvodnju sekundarnih energetskih goriva (GizO).

- MVU postupak – kojim se dobivaju produkti: magnetični metali, fine frakcije

otpada, materijali za proizvodnju sekundarnih energetskih goriva (GizO) i krupni

otpad.


komposta i sekundarnih energetskih goriva iz otpada (GizO):

Kod ovih postupaka u postrojenjima za obradu otpada, pored izdvajanja materijala

za ponovnu upotrebu, izdvajaju se i komponente za proizvodnju komposta i

sekundarnih energetskih goriva (GizO).


Zapadne Evrope za dobivanje komponenti materijala za ponovno korištenje i za

proizvodnju komposta i sekundarnih energetskih goriva iz otpada (GizO) najbolje

rezultate dali su postupci:

- Bühler postupak - kojim se dobivaju: magnetični metali, Al-doze, fine frakcije

otpada, materijali za proizvodnju sekundarnih energetskih goriva (GizO),

materijali za proizvodnju komposta i papir/karton.

- Hazemag postupak - kojim se dobivaju: magnetični metali, fine frakcije otpada,

materijali za proizvodnju sekundarnih energetskih goriva (GizO), materijali za

proizvodnju komposta, plastične mase i staklo.



- Lindemann postupak - kojim se dobivaju: magnetični metali, fine frakcije otpada,

materijali za proizvodnju sekundarnih energetskih goriva (GizO), materijali za

proizvodnju komposta i ostatak otpada.

7.3.2. Osnovne postavke obrade komunalnog otpada za dobivanje RDF/SRF

goriva

Dobivanje sekundarnih energetskih goriva iz komunalnog otpada može se vršiti

samo iz sortiranih komponenti otpada sa odgovarajućom toplotnom moći. Dobivena

sekundarna energetska goriva moraju ispuniti sljedeće minimalne zahtjeve:

- Energetska goriva moraju biti u takvom stanju da se mogu skladištiti i

transportirati,

- Toplotna moć ovih goriva mora biti znatno veća od nesortiranog

komunalnog otpada,

- Vlažnost ovih goriva mora biti što manja,

- Sadržaj štetnih organskih i neorganskih supstanci u ovim gorivima mora biti

što manji,

- Troškovi dobivanja ovih energetskih goriva moraju zadovoljiti tržišne

kriterijume, uzimajući u obzir i ekološke beneficije.

- Sagorijevanje ovih goriva u konvencionalnim pećima mora zadovoljiti

kriterijume za emisiju otpadnih dimnih plinova, odnosno da nije potrebno

vršiti prečišćavanje dimnih plinova.

Uvažavajući gore navedene uvjete i operativno iskustvo u pripremi energenata iz

frakcija (vrsta) otpada koje se nalaze u miješanom komunalnom otpadu je Društvo

za kvalitet sekundarnih goriva i reciklaže drveta, (Gütegemeinschaft

Sekundärbrennstofe und Recyclingholz e. V.) iz SR Njemačke razvilo nacionalni

standard za RDF/SRF. Ovaj standard je zasnovan na kriterijima kvaliteta, okolišnim

parametrima i biogenim sadržajima. Za praktično postupanje i rad na pripremi

alternativnih goriva su vrste otpada podijeljene prema vrsti otpada koja u njima

prevladava u pet grupa . Vrste otpada, prikazane prema šifri otpada, koje se mogu

naći u komunalnom otpadu se nalaze u svakoj od navedenih grupa sa otpadima koji

se mogu koristiti za dobivanje RDF-a.

Prema Pravilniku o vrstama otpada sa listama se komunalni otpad i slični otpad iz

industrijskih i zanatskih pogona, uključujući odvojeno prikupljene frakcije nalazi u

posljednjoj, dvadesetoj grupi otpada i šesteroznamenkasta oznaka tih otpada

počinje sa brojem 20.

Usljed nedovoljno izgrađenog sistema sakupljanja i odvoza komunalnog otpada

često se i otpadi koji se na izvoru odvojeno sakupljaju i u osnovi pripadaju drugim

grupama na kraju dospiju zajedno sa komunalnim otpadom do odlagališta.



Sagledavajući ovu pojavu iz prakse se može reći da se u vozilima za komunalni

otpad mogu naći i frakcije otpada koje pripadaju drugim vrstama, odnosno grupama

otpada, a pogodne su za pripremu RDF-a.

U tabeli 37. je dat pregled grupa otpada iz kojih se pojedine vrste mogu koristiti za

pripremu RDF-a/SRF-a.

Tabela 37. Grupe otpada iz kojih se može pripremati RDF/SRF gorivo

Šifra grupe Aktivnosti koje generiraju otpad

02 00 00

Otpad iz poljoprivrede,vrtlarstva, akvakulture, šumarstva, lova i ribolova,

pripreme i prerade hrane

03 00 00

Otpad od prerade drveta i proizvodnje papira, kartona, celuloze, panela i

namještaja

04 00 00 Otpad iz kožne, krznarske i tekstilne industrije

08 00 00

Otpad od proizvodnje, formulacije, snabdjevanja i upotrebe premaza (boje,

lakovi i staklene glazure) ljepila, sredstva za brtvljenje i štamparske boje

09 00 00 Otpad iz fotografske industrije

12 00 00

Otpad od oblikovanja i fizičke i mehaničke površinske obrade metala i

plastike

15 00 00

Otpad od ambalaže, apsorbenti, krpe za brisanje, filterski materijali i

zaštitna odjeća, ako nije drukčije specificirano

16 00 00 Otpadi koji nisu drukčije specificirani u katalogu

17 00 00

Građevinski otpad i otpad od rušenja objekata (uključujući i iskopanu

zemlju sa kontaminiranih lokacija)

19 00 00

Otpad iz postrojenja za obradu otpada, pogona za tretman otpadnih voda

van mjesta nastajanja i pripremu pitke vode i vode za industrijske potrebe

20 00 00

Komunalni otpad (otpad iz domaćinstava, trgovine, zanatstva i slični otpad

iz proizvodnih pogona i institucija), uključujući odvojeno prikupljene frakcije

Na osnovu praktičnih iskustava možemo ulazne frakcije iz otpada za dobivanje

alternativnih goriva razlikovati prema području njihovog obuhvata, odnosno

sakupljanja:

A) iz odvojenog sakupljanja (mono frakcije)

B) iz mješovitog sakupljanja (dio frakcije iz /ostatka/ komunalnog otpada)

Navedena podjela definira i postrojenja koja su potrebna za pripremu (proizvodnju)

alternativnih goriva.

Sekundarni materijali dobiveni na način opisan pod A se u pravilu bez dodatne

pripreme (obrade) posmatraju kao alternativno gorivo.

Materijali dobiveni na način opisan pod B se mehaničkom pripremom odvajaju

(sortiraju) na frakciju pogodnu za alternativno gorivo i ostatak otpada. Tako da se iz

ostatka komunalnog otpada dobije frakcija koja zadovoljava kriterije za proizvodnju



alternativnog goriva i transportne zahtjeve. Odvojena frakcija iz (ostatka)

komunalnog otpada su slijedeći sekundarni materijali: papir, karton,drvo, tekstil,

plastični otpad i dr. koji se pomiješani izdvajaju iz (ostatka) komunalnog otpada.

Šema postrojenja za pripremu alternativnog goriva iz mješovitog otpada je prikazana

na slijedećoj skici.

predusitnjavanje

. uzorkovanje ul.mat

klasiranje zrakom3D 2D

imagnetični metal

nemagnetični metali

frakcija po izboru

naknadno usitnjavanje

naknadno usitnjavanje

nakn.usit.

nakn.usit.

izlazno skladište

uzorak 2Duzorak 3D

mix.uzorak

pretovarna stanica

ulazna sirovina

Fe posuda

NFe posuda

slobodna

posuda

Slika 22. Blok shema postrojenja Thermo Team za pripremu sekundarnog goriva iz otpada



Predusitnjavanje ulazne frakcije u balama ili rasutom stanju se vrši na 100 mm bez

upotrebe sita sa jedno valjčanim usitnjivačem, koji usitnjava frakciju sječenjem.

Zračno sortiranje se vrši sa zračnim odvajačima, pri čemu se usitnjeni materijal

razddvaja na spec. lakše frakcije 2D i specifično teže frakcije 3D.

Specifično teže frakcije se preko odvajača magnetičnih materijala, iznad tračnim

magnetom, gdeja se izdvajaju željezni uključci i odvajačem nemagnetičnih

materijala, pomoću promjenjivog magnetnog polja koje proizvodi indukovani napon

el.struje u materijalima koji su vodiči električne energije i izdvaja ih ustranu. U

prikazanom pogonu je ostavljena mogućnost odvajanja inertnih materijala.

Tok materijala se dalje dovodi do usitnjivača gdje se frakcija opisane kao 3D

usitnjavaju na 10 mm a frakcije opisane kao 2D (folije i razni tanki dijelovi) na 30

mm.

Na opisanom postrojenju postoji mogućnost uzorkovanja u svakom dijelu procesa,

kako bi se isti optimalno vodio.

Postrojenja za obradu nesortiranog komunalnog otpada iz kojeg se mogu dobiti i

korisne komponente za materijalno i energetsko korištenje (RFD/SRF gorivo) za

potrebe Tvornice cementa „Kakanj“ treba locirati na mjesta koja će obezbjediti

potrebne količine otpada bez dodatnih ili povećanih troškova u upravljanju otpadom.

Izbor lokacije ovih postrojenja kao i tehnoloških šema, odnosno mašina i uređaja u

tehnološkoj šemi, moguće je odrediti samo na osnovu:

- detaljnih tehničko-ekonomskih analiza,

- odgovarajućih Studija, Elaborata i druge Investiciono-tehničke

dokumentacije,

- saglasnosti nadležnih Federalnih, Kantonalnih i lokalnih organa i dr.

7.4. Osiguranje kvaliteta RDF/SRF goriva

Za normalno odvijanje procesa u energetskom postrojenju je potrebno obezbjediti

konstantni kvalitet energenata koji se koriste u skladu sa tehnologijom sagorijevanja.

Neovisno da li je u pitanju proces spaljivanja ili suspaljivanja u kojem se koristi

RDF/SRF kao gorivo potrebno je obezbijediti općeniti kvalitet za efikasno

sagorijevanje, što uključuje:

- zahtjevanu kaloričnu vrijednost,

- definiranu krupnoću i gustinu,

- sadržaj nečistoća,

- sadržaj teških metala,



- obezbjeđenje dovoljnih količina propisanog kvaliteta.

Tvornici cementa Kakanj je propisan slijedeći kvalitet za RDF/SRF gorivo:

- krupnoća (fini RDF ili SRF) > 30 mm

- sastav :

o drvo 5 – 10 %

o papir 5 – 10 %

o plastika bez Cl 60 – 70 %

o guma 5 – 8 %

o tekstil 5 – 10 %

o ostalo < 5 %

- kalorična vrijednost >20 MJ/kg

- gustina u rasutom stanju <240 kg/m3

- sadržaj pepela < 15 %

- sadržaj vlage < 15 %

- sadržaj hlora < 1 %

- sadržaj kadmija < 6 mg/kg ss*

- sadržaj žive < 1 mg/kg ss*

- sadržaj sumpora < 0,5 mg/kg ss*

ss* - suho stanje

Za potrebe osiguranja potrebnog kvaliteta je ustanovljen postupak uzorkovanja u

postrojenjima za pripremu RDF/SRF-a ovisno o proizvedenim količinama i

zahtjevanoj krupnoći kako je prikazano na slici 23.



gornja frakcija > 50mmpostrojenja < 20,000 Mg/g. ili probni rad

U z o rk o v a n je

svakih 10 Mg jedan 5 litarski pojedinačni uzorak proizv. sek. goriva

Homogeniziranje mješovitog uzorka (npr. u mješaču)

gornja veličina frakcije < 50 mm

najmanje uzorkovanje

jedan 5 litarski pojedinačni uzorak po radnom danu proizv. sek. goriva

svakih 20 Mg jedan 5 litarski pojedinačni uzorak proizv. sek. goriva

svakih 250 Mg jedan mješoviti uzorak(iz 25 pojedinačnih uz. jedan mješoviti uzorak)

i tri mješovita uzorka mjesečno

svakih 500 Mg jedan mješoviti uzorak(iz 25 pojedinačnih uz. jedan mješoviti uzorak)



Pravljenje dva uzorka (po 10 litara)



Slika 23. Uzimanje uzorka na izlaznom toku postrojenja za pripremu sekundarnih

energenata

Priprema uzorka, kontrola, postupak analiza kao i ostale okvirni uvjeti od značaja za

analitiku su propisani u proceduri uzorkovanja i pravilima analize a prilikom

analiziranja se upoređuju rezultati fizičkih i hemijskih mjerenja sa propisanim

vrijednostima.

Za osiguranje i dokazivanje kvaliteta proizvoda je potrebno ispuniti proizvodne,

tehnološke kao i okolišne preduvjete, što se ostvaruje adekvatnim tehnikama

provjere i kontrole. U tabeli 38. je predstavljen koncept osiguranja kvaliteta koji treba

da obezbjedi da se u cementarama koriste samo odobreni materijali i da je

obezbjeđena potpuna slijedivost otpadnih materijala od mjesta nastanka do mjesta

njihove obrade, odnosno pripreme.

Tabela 38. Koncept sigurnosti kvaliteta za proizvodnju i nadzor sekundarnih goriva

Procesno

mjesto

Mjera - postupanje Dodatni postupci

mjesto

nastanka

a) sakupljanje otpada po vrstama materijala

b) izbjegavanje onečišćenja

a) educiranje proizvođača

otpada od strane sakupljača



c) ugovorno određivanje dozvoljenih

kvaliteta i sastava otpada

d) dokumentiranje izlaznih količina

b) redovna kontrola pogona

koji proizvodi otpad od

strane sakupljača otpada

Postrojenje

za pripremu

(ulaz)

a)ulazna kontrola (vizuelna)

b)redovno uzorkovanje i analiza ul.materijala

c)planiranje uzorkovanja očekvanih ul.mat.

d)dokumentiranje ul. i pripremljenih količina

a)certificiranje postrojenja za

pripremu DIN EN ISO 9002

b)specijalizirani pogon za

zbrinjavanje otpada

Postrojenje

za pripremu

(izlaz)

a)redivno uzorkovanje i analiza izl.materijala

b)planiranje uzorkovanja očekivanih

materijala

c)dokumentiranje izlaznih količina

Cementara

(ulaz)

a)redovno uzorkovanje i analiza ul. materijala

b)planiranje uzorkovanja očekivanih

materijala

c)dokumentiranje ulaznih količina

Redovno uzorkovanje i

analiza ulaznih materijala od

nezavisne stručne firme

8. OKOLINSKI I EKONOMSKI EFEKTI KORIŠTENJA ALTERNATIVNIH GORIVA

IZ OTPADA U CEMENTNOJ INDUSTRIJI

Korištenje alternativnih goriva u cementnoj industriji omogućava čuvanje njihove

konkurentnosti kroz sniženje troškova proizvodnje. Osim tvornica cementa, korist

ima i šira društvena zajednica u smislu očuvanja okoliša kroz:

uštedu prirodnih resursa – neobnovljivih fosilnih izvora energije (nafta, plin i

ugalj), a osim toga ugalj koji se koristi za potrebe Tvornice cementa Kakanj se

većim dijelom uvozi, jer domaći ugalj nema dovoljno visoku kalorijsku

vrijednost,

redukciju emisije CO2 iz cementne industrije zbog smanjenja upotrebe fosilnih

goriva,

izbjegavanje nepotrebnih veoma visokih investicionih ulaganja u postrojenje

za spaljivanje otpada, a osim toga spaljivanje navedenih vrsta otpada u

cementnoj industriji zbog obezbjeđenja visoke temperature u rotacionoj peći

ima značajno manji uticaj na okoliš nego spaljivanje u klasičnim spalionicama

otpada,

rješavanje problema u traženju novog prostora za deponovanje otpada koji se

putem suspaljivanja može efikasnije zbrinuti,

upotreba alternativnih goriva će omogućiti otvaranje novih radnih mjesta

(prikupljanje, transport, selektiranje, priprema u pogodan oblik za spaljivanje i

sl.)

energetsko iskorištavanje alternativnih goriva, odnosno proizvedena energija

koja se koristi u cementnim postrojenjima je direktni benefit za proizvođača, a

indirektno i za širu društvenu zajednicu.



Strateško upravljanje otpadom u Federaciji BiH je uređeno Strategijom zaštite

okoliša FBiH (2008-2018) i Federalnim planom upravljanja otpadom (2012-2017),

kao i zakonskom regulativom vezanom za upravljanje otpadom. Upravljanje

otpadom u Evropskoj uniji je definisano Direktivom 2008/98/EC o otpadu. Ovim

planskim i zakonskim dokumentima je definisana hijerarhija upravljanja otpadom po

kojim je adekvatan način zbrinjavanja otpada reciklažom i povratom materijala i

energije, za što se već stvaraju uvjeti u Tvornici cementa Kakanj.

U strateškim planskim dokumentima, kakav je Federalni plan upravljanja otpadom

FBiH navodi se da određena industrijska postrojenja, prije svega peći/kotlovi

cementara (Lukavac i Kakanj) i termoelektrane (Tuzla i Kakanj), zahvaljujući

povoljnim uslovima sagorijevanja imaju potencijal za adekvatno zbrinjavanje

značajnih količina otpadnih ulja, guma i drugih materijala poput plastične ambalaže,

otpadnog mulja iz postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i sličnih otpada.

Nakon osiguranja dodatnih instalacija za kontrolu emisija otpadnih dimnih plinova

suspaljivanje visokokaloričnih otpadnih materijala sa povratnom energijom se smatra

kao veoma povoljna opcija zbrinjavanja otpada i sa ekonomskoh i sa ekološkog

stanovišta. Ovim bi se doprinijelo rasterećenju odlagališta komunalnog otpada (npr.

smanjenja količina starih guma i sl.).

8.1. Ekonomski benefiti

U Federaciji BiH se proizvede oko 2.500.000 t/g tehnološkog otpada, oko 18.000 t/g

opasnog otpada i oko 735.000 t/g komunalnog otpada. U skladu sa Federalnom

strategijom upravljanja otpadom (2008-2018), udio fosilnih goriva u cementnoj

industriji u BiH bi se trebao smanjiti za 30 procenata. U zemljama Evropske unije je

razvijen efikasan sistem upravljanja otpadom, pa se iskorištava i do 70% od ukupno

proizvedenih količina otpada. Na tu priču se vrlo uspješno naslanja statistička

analiza korištenja alternativnog goriva (ponajviše RDF-a) kao goriva za sagorijevanje

u procesima proizvodnje cementa, gdje se u pojedinim zemljama zamjena fosilnog

goriva (uglja) postiže čak i do 85%3 (Slika 24). Tu se može uočiti, da stepen

upotrebe alternativnog goriva ide ka smanjenju jedinične cijene klinkera u eurima,

gdje tvornice koje nisu koristile alternativna goriva imaju prilično visoku jediničnu

cijenu, među kojima i Tvornica cementa Kakanj koja ima cijenu 21,92 eura/t klinkera.

3 Troškovi energije (€/t klinkera) u zavisnosti od stepena primjene alternativnih goriva u nekim

tvornicama grupacije HC u 2012. godini.



Slika 24. Prikaz troškova energije u zavisnosti od korištenja alternativnog goriva

Najbolji način iskorištavanja potencijala komunalnog otpada jeste korištenje istog za

proizvodnju goriva iz otpada (GIO/RDF). Upotreba RDF-a kao alternativnog goriva

predstavlja dobit za industriju cementa, ali i lokalnu zajednicu. Provedena mjerenja,

čiji rezultati su navedeni u ovom dokumentu, pokazala su da korištenje ove vrste

goriva (RDF-a) smanjuje emisiju zagađujućih materija u zrak. Generalno, primjena

alternativnih goriva u industriji cementa doprinosi:

značajano smanjenje količine komunalnog otpada na odlagalištima;

smanjenje udjela neobnovljivih fosilnih goriva u procesu proizvodnje cementa

u Zeničko-dobojskom kantonu i Federaciji BiH;

dodatne količine energije;

smanjenje količine štetnih emisija u zrak, tlo i vodu;

čišća i zdravija okolina;

nove poslovne mogućnosti (prikupljanje sirovina za proizvodnju RDF-a);

moguće smanjenje cijena usluge odlaganja komunalnog otpada za građane i

sl..

Iskrištenje komunalnog otpada za dobivanje alternativnih goriva za pečenje klinkera

iznosi oko 70% zapremine, dok za odlaganje ostaje oko 30 % zapremine. Troškovi

obrade komunalnog otpada za proizvodnju alternativnih goriva iznose cca 50-60 %

troškova za odlaganje i znatno su manji od troškova za zbrinjavanje ovih otpada u

postrojenjima sa sagorijevanjem ili pak (nužno) na deponiju otpada. Iz navedenih



razloga proizilazi da korištenje korisnih komponenti iz komunalnog otpada za

dobivanje alternativnih goriva ima kako ekonomski tako i visoki ekološki značaj.

Zakonodavstvo Europske unije i BiH predviđa korištenje alternativnih goriva kao

zamjenu za fosilna goriva u procesu proizvodnje energije i cementa. Ovakav pristup

dovodi do smanjenja udjela fosilnih goriva u industriji cementa i smanjenja troškova

odlaganja komunalnog otpada, te predstavlja održivo ekološko rješenje za BiH.

Na narednoj slici su dati materijalno-energijski bilansi koji podvrđuju određene

odnose i benefite u kontekstu ekonomsko-okolinskih aspekata.

U narednoj tabeli su date procijenjene vrijednosti komunalnog otpada po količini i

kalorijskoj vrijednosti za korištenje u industriji cementa kao alternativno gorivo iz

otpada.

S obzirom na iznesene vrijednosti u narednoj tabeli može se konstatovati da je

ukupna dobijena količina energije od otpada desetorostruko veća od energije nastale

pri sagorijevanju uglja (cca 560.000 GJ/a). Kako je cijena jedinične tone uglja daleko

skuplja u odnosu na jediničnu tonu otpada (RDF/SRF i gume dominatno) toliko su

značajnije uštede pri korištenju alternativnih goriva u odnosu na spaljivanje uglja.

Ovdje je potrebno imati na umu da bi, preliminarno, upotreba otpada išla do 30%

zamjene fosilnog goriva, što bi se u narednih 5 godina ona povećavala čak do 70 %.

Tabela 39. Procijenjene dostupne količine alternativnih goriva u BiH i njihove kalorične

vrijednosti

Alternativno gorivo Godišnja količina

(t/a)

Toplotna vrijednost

(GJ/t)

Ukupna godišnja energija otpada

(GJ/a)

Stare gume 14.000 30 420.000

Plastika 17.000 22 374.000

Biomasa 150.000 16 2.400.000

Otpadno ulje 11.500 27 310.500

Otpad iz tekstilne industrije 2 18 36

Otpad iz kožarske industrije 1,7 19,3 33

Komunalni otpad (potencijal u Zeničko-dobojskom Kantonu za proizvodnju RDF/SRF)

130.0004 14-25 2.600.000

Ukupno 6.104.569

4 Na regonalnoj deponiji “Mošćanica” u Zenici iz samo 8 općina odloži se 45.000 t/g otpada.



8.2. Okolinski benefiti

Spaljivanje otpada je svakako tehnologija koja može imati nepovoljan utjecaj na

okoliš, ali poduzimanjem odgovarajućih mjera i razvijenim tehnologijama, taj utjecaj

može se smanjiti i svesti u zakonom dopuštene granice.

Vodeći se ekonomskim pristupom, nastojeći otpad i materijalno iskoristiti, razvijene

zemlje donijele su niz zakonskih propisa kojima se stimulira i propisuje odvojeno

skupljanje, sortiranje i korištenje otpada – bilo ponovnom uporabom kao osnovnog

sirovinskog materijala, bilo razlaganjem na osnovne sirovine ili spaljivanjem. Jedna

od alternativa spaljivanju otpada je njegovo odlaganje. Međutim, svako odlagalište

neobrađenog otpada je podložno zapaljenju, samozapaljenju, nastanku štetnih i

zapaljivih plinova te može biti uzrokom onečišćenja i zagađenja podzemnih i

površinskih voda. Osim toga, odlagališta zauzimaju velike površine tla, i to na dugi

vremenski rok te time dugoročno opterećuju važan prirodni resurs – tlo. Iz toga se

može zaključiti da optimalno postupanje s otpadom obuhvata:

odvojeno sakupljanje i sortiranje;

materijalno korištenje iskoristivog materijala iz otpada;

spaljivanje i suspaljivanje materijalno neiskoristivog materijala iz otpada s

ciljem dobivanja energije;

sigurno odlaganje ostatka uz dodatnu obradu kada je to potrebno.

Nažalost, bez obzira na ekološke i energetske prednosti spaljivanja otpada,

napredak na tom području je relativno spor, uglavnom zbog visokih investicijskih

troškova za izgradnju spalionica. Zbog toga se sve više ispituju, i gdje je to moguće

iskorištavaju, mogućnosti suspaljivanja otpada u postojećim objektima i

postrojenjima izgrađenim za druge namjene kao što su tvornice cementa. Tim se

pristupom ekonomska prihvatljivost znatno povećava iz dva osnovna razloga:

kod izgrađenih objekata (tvornica cementa) potrebne investicije su znatno

niže jer se odnose samo na neke manje izmjene i dopune postojećih sistema;

spaljivanjem visokokaloričnog otpada nadomješta se dio potrebnog goriva

koje se koristi pri normalnom radu tih postrojenja.

Savremene spalionice otpada isključivo iskorištavaju energiju otpada. U usporedbi

sa spalionicom otpada, spaljivanje otpada u tvornici cementa ima stanovite

prednosti. Na kraju procesa u spalionici uvijek ostaje pepeo, koji se mora negdje

odložiti, dok je proces pečenja klinkera bez ostatka. Sistem cementne peći s

efikasnim otprašivačem vraća u tehnološki proces svu prašinu i adsorbirane teške

metale. Visoke temperature u rotacionoj peći (1000 do 2000 oC) i vrijeme

zadržavanja od nekoliko sekundi osiguravaju da i najtvrdokornije organske tvari, kao

što su klorirani ugljikovodici i PCB-i, sagore bez ostatka. S druge strane, niska

temperatura plinova, 1000 oC, na izlazu iz sistema peć-mlin ne ostavlja mogućnost

da se u dimnim plinovima pojave pare teških metala. Specifične značajke cementne



industrije omogućuju da se u proizvodnom procesu obrade mnogi otpadni materijali,

čak i oni koji se smatraju opasnim otpadom. Tokom pečenja cementnog klinkera

sirovi se materijal zagrije do 1450 oC, dok temperatura plamena i sagorijevanja

plinova doseže i do 2000 oC. Anorganski ostatak spaljivanja miješa se sa sirovinom i

postaje dio klinkera i cementa. Povoljno je što ostaci sagorijevanja uglavnom sadrže

iste okside kao cement, pa ne uzrokuju promjenu sastava ili svojstava proizvedenog

cementa.

Alternativna goriva dobivaju se iz otpada (otpadna ulja, gume, RDF i sl.), a čijim se

suspaljivanjem bitno štedi upotreba prirodnih fosilnih goriva. Broj tvornica cementa

koje koriste alternativna goriva je u porastu, pogotovo s obzirom na stroge europske

mjere za odlagališta od 1999. godine koje za odlaganje otpada na deponiju uvjetuju

predobradu otpada ili obavezu njegovog spaljivanja. Kad je riječ o suspaljivanju

alternativnih goriva pazi se na to da se otpad najprije obradi i homogenizira s

obzirom na konzistenciju, toplotnu vrijednost, pH vrijednost, te sadržaj hlora i

halogena, sumpora, cinka, bakra, žive, kadmija i ostalih organskih i anorganskih

tvari. Također, za svaku pošiljku obavezno uvjetuje se ispitivanje sastava

alternativnog goriva. Prema europskim iskustvima, tvornice cementa najviše

suspaljuju rabljene gume i RDF.

Proizvodnja cementa je proces koji zahtjeva dosta energije zbog visokih temperatura

koje se trebaju postići u procesu pečenja klinkera što zahtjeva ulazni energent velike

kalorične vrijednosti, a samim tim i velike troškove proizvodnje. Korištenje

alternativnih goriva kao zamjene za konvencionalna goriva je široko rasprostranjena

praksa u svijetu, kako zbog velike energetske vrijednosti tako i zbog smanjenja

emisije u zrak (CO2 se značajno smanjuje zbog zamjene konvencionalnih goriva i

aerobnih procesa koji nastaju odlaganjem otpada).

Iz svega iznesenog očigledno je da je prihvatanje obrade i upotrebe otpada kao

alternativnog goriva u Tvornici cementa Kakanj izuzetno koristan, ali i složen

zadatak. Ovim i sličnim istraživanjima (studijama) se želi pomoći ne samo jednom

segmentu iz širokog problema upravljanja otpadom, pri čemu se široko

kontekstualno društvo može značajno osloboditi balastnog dijela otpada, te ga

istovremeno prevoditi u korisnu aktivu, što predstavlja najbolje rješenje. Prema tome,

kod toga se ne štiti samo okoliš nekom pasivnom mjerom, nego se aktivnim

ponašanjem doprinosi opštem boljitku, energijskim, ekonomskim i okolišnim

mjerama.



9. ZAKLJUČCI I PREPORUKE

Osnovni izazov za industriju cementa je ušteda neobnovljivih prirodnih resursa, tako

da je optimizacija korištenja prirodnih resursa, što podrazumjeva i prirodna fosilna

goriva, od strateškog značaja. Isto tako, sve su veći zahtjevi da cementna industrija

smanji emisiju CO2 i tako doprinese ublažavanju efekta staklenika i klimatskih

promjena. Pored toga, troškovi za obezbjeđenje goriva sve više rastu i opterećuju

profit. Jedan od načina kako odgovoriti na ove izazove je korištenje alternativnih

goriva u procesu proizvodnje cementa, koja se mogu osigurati sa prostora Bosne i

Hercegovine, što znači smanjenje uvoza i sigurnost u snabdijevanju Tvornice

cementa Kakanj.

Alternativna goriva su materijali koji imaju visoku toplotnu vrijednost, tako da mogu

da se koriste kao energenti umjesto prirodnih fosilnih goriva (ugalj, nafta, zemni plin).

Pri tome, iskustvo dugogodišnjeg korištenja alternativnih goriva u cijelom svijetu,

naročito u visoko razvijenim zemljama Evropske unije, pokazuje da nema negativnih

uticaja na zdravlje i okoliš. Iz ovih raloga, osnovni strateški cilj Tvorice cementa

Kakanj je korištenje alternativnih goriva (među kojima je i gorivo iz otpada) u cilju

zamjene dijela osnovnih energetskih sirovina za dobivanje potrebne energije za

proces proizvodnje cementa.

Dobivanje alternativnih goriva vrši se iz otpadnih materijala, što ima strateški cilj i za

integralno upravljanje otadom na principima održivog razvoja.

Svi ovi razlozi upućuju menadžment da Tvornice cementa Kakanj treba da slijedi

pozitivne primjere i iskustva cementne industrije u Evropi i Svijetu, koja svoj razvoj

zasniva na principima održivosti i industrijskoj ekologiji, što podrazumijeva značajno

korištenje alternativnih goriva. Gorivo iz otpada moglo bi postupno zamijeniti veći

postotak fosilnih goriva koja se trenutno koriste u proizvodnji cementa zbog čega bi

Tvornica cementa Kakanj mogla imati značajnu ulogu u integralnom sistemu

upravljanja otpadom na način na koji je to predviđeno Federalnim planom

upravljanja otpadom (2012-2017) i Planom upravljanja otpadom na području

Zeničko-dobojskog kantona (2009-2029).

Korištenjem alternativnih goriva dobivenim iz otpada u cementnoj industriji postižu

se višestruki okolinski, ekonomski i socijalni efekti i to:

održivo uptavljanje otpadom, na prihvatljivim ekološkim, ekonomskim i

socijalnim osnovama,

smanjenje udjela neobnovljivih fosilnih goriva u procesu proizvodnje cementa

u Zeničko-dobojskom kantonu i Federaciji BiH, što je u skladu sa strateškim

planovima,

ušteda prirodnih resursa (neobnovljivih fosilnih izvora energije. nafte, plina i

uglja),



redukcija emisije CO2 i ostalih polutanata iz cementne industrije zbog

smanjenja upotrebe fosilnih goriva,

smanjenje štetnih emisija u zrak, vodu i tlo, te ublažavanje negativnih uticaja

na okoliš,

spaljivanje alternativnih goriva iz otpada u cementnoj industriji ima značajno

manji uticaj na okoliš nego spaljivanje u klasičnim spalionicama otpada,

izbjegavanje nepotrebnih visokih investicionih ulaganja u postrojenje za

spaljivanje otpada,

značajano smanjenje količine komunalnog otpada na odlagalištima a time i

smanjivanje potreba za deponovanje otpada na deponijama,

otvaranje novih radnih mjesta zbog prikupljanja, transporta, selektiranja,

pripreme otpada u pogodan oblik za suspaljivanje i sl.,

energetsko iskorištavanje alternativnih goriva, odnosno proizvedena energija

koja se koristi u cementnim postrojenjima je direktni benefit za proizvođača, a

indirektno i za širu društvenu zajednicu

doprinos čišćem i zdravijem okolišu, što je strateški cilj u planskim

dokumentima u oblasti upravljanja zaštitom okoliša u Zeničko-dobojskom

kantonu i Federaciji BiH.

Iz svega iznesenog u ovoj Studiji, očigledno je da je prihvatanje obrade i upotrebe

otpada kao alternativnog goriva u Tvornici cementa Kakanj izuzetno koristan, ali i

složen zadatak. To upućuje na poduzimanje svih organizacionih, ekonomsko-

finansijskih, tehničko-tehnoloških i edukativnih mjera u svrhu stvaranja uvjeta za

korištenje RDF/SRF u Tvornici cementa Kakanj, kao veoma prihvatljivog i prikladnog

rješenja sa ekonomskog, ekološkog i tehnološkog stanovišta. Time će se Tvornica

cementa Kakanj pridružiti skupini cementara koje su postigle značajne efekte u

korištenju alternativnih goriva.



10. LITERATURA

1. Analiza raspoloživosti alternativnih goriva za potrebe Tvornice cementa Kakanj

d.d. Kakanj, Dvokut pro, 2013.

2. Dipl.-Ing. Michael Prochaska Mag. Dr. Georg Raber O. Univ. Prof. Dipl.-Ing. Dr.

Karl E. Lorber Herstellung von Ersatzbrennstoffen Institut für nachhaltige

Abfallwirtschaft und Entsorgungstechnik (IAE) Montanuniversität Leoben, Juli

2005.

3. Dobrović, S i dr.: Energija iz otpada, Obnovljivi izvori energije, CTT, FSB, Zagreb,

2010.

4. Dr. Ulrich Lottner, Bayerisches Landesamt für Umwelt, Infoblatt Abfallwirtschaft,

Juni 2011.

5. Đukić, V.: Uloga cementne industrije u BiH u sistemu upravljanja, stručni rad,

Zaštita materijala, 49 (2008), broj 3.

6. Federalni plan upravljanja otpadom (2012 – 2017).

7. Frankenhaeuser, M.: European standardization of Solid Recovered Fuels,

Workshop “Production and utilisation options for SRF”, IEA Bioenergy, Dublin,

2011.

8. Gerhardt, A., Maier, J.: Glorius, Th.; Scheffknecht, G.: The RECOFUEL-project –

Demonstration of co-firing of Solid Recovered Fuels in European lignite fired

power plants, IWWG, Venice, 17.-20.11.2008.

9. Godišnji izvještaj o provedenoj morfologiji otpada koji se odlaže na Regionlnu

deponiju Mošćanica za 2015. godinu, Regionalna deponija Mošćanica, februar

2016.

10. Gorivo iz otpada (SRF/RDF), preuzeto (2016):

http://www.cemex.hr/GorivoizotpadaRDF/SRF.aspx

11. Imamović, N.: Energetski potencijal otpada, Prva radionica, Općina Kakanj, 2016.

12. Interni podaci o stanju procesa usljed primjene dijela alternativnih goriva u

Tvornica cementa Kakanj d.d. Kakanj (interni podaci), 2016.

13. Kantonalni ekološki akcioni plan Zeničko-dobojskog kantona za period 2017-

2027, Nacrt, Univerzitet u Zenici, 2016.

14. Kogeneracija na otpad: http://www.enerkon.hr/reference/tipovi-postrojenja-

2/kogeneracije/kogeneracije-na-otpad/

http://www.cemex.hr/GorivoizotpadaRDF/SRF.aspx

http://www.enerkon.hr/reference/tipovi-postrojenja-2/kogeneracije/kogeneracije-na-otpad/

http://www.enerkon.hr/reference/tipovi-postrojenja-2/kogeneracije/kogeneracije-na-otpad/



15. Leitfaden zur energetischen Verwertung von Abfällen in Zement-, Kalk- und

Kraftwerken in Nordrhein-Westfalen, Ministerium für Umwelt und Naturschutz,

Landwirtschaft und Verbraucherschutz des Landes Nordrhein-Westfalen, 2.

Auflage September 2005.

16. Martin Kranert, Einführung in die Abfallwirtschaft, Springer Vieweg Verlag, 2010.

17. Mijić, G.: Mogućnosti proizvodnje energije iz otpada, 13-ta međunarodni simpozij

gospodarenje otpadom, Zagreb, 2014.

18. N.N.: TR 15508: Key properties on solid recovered fuels to be used for

establishing a classification system, 2006.

19. Neimarlija, N.: Fosilna goriva, procesi sagorijevanja i okolinski aspekti,

Univerzitet u Zenici, 2007.

20. Od otpada do energije, projekat (i informacije o projektu) prerade komunalnog

otpada kao alternativnog goriva u industriji cementa u BiH, Tvornica cementa

Kakanj d.d. Kakanj, 2016.

21. Papa, K.: Našice Cement, primjer dobre prakse, Materijalna i energetska

oporaba otpada.

22. Plan aktivnosti sa mjerama i rokovima za smanjenje emisija, Tvornica cementa

Kakanj d.d. Kakanj, 2011.

23. Podaci o količinama deponiranog otpada sa područja Zenica u periodu 2010-

2015, ALBA Zenica, mart 2016

24. Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini, 2013. Rezutati

popisa, Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine Sarajevo, juni 2016.

25. Pravilnik o dimenzijama, ukupnoj masi i osovinskom opterećenju vozila, o

uređajima i opremi koju moraju imati vozila i o osnovnim uvjetima koje moraju

ispunjavati uređaji i oprema u saobraćaju na putevima (“Službeni glasnik BiH“,

broj 23/07).

26. Pravilnik o kategorijama otpada sa listama (“Službene novine Federacije BiH“,

broj: 9/05).

27. Production and use of Solid Recovered Fuels – developments and prospects,

Dr.-Ing. Thomas Glorius, REMONDIS GmbH, Cologne/Germany, 2014.

28. Prva biogas konferencija (i konferencija upravljanje otpadom) u BiH, Sarajevo,

RENEXPO, 2016.

29. Report on Quantities and Morphological Composition of Waste for 16

Representative Municipalities in Bosnia and Herzegovina, Macedonia,

Montenegro and Serbia in 2015, Udruženje/Udruga poslodavaca komunalne

privrede u Fedeeraciji BiH, maj 2016.



30. Report on Quantities and Morphological Composition of Waste for 16

Representative Municipalities in Bosnia and Herzegovina, Macedonia,

Montenegro and Serbia in 2015, Udruženje/Udruga poslodavaca komunalne

privrede u Federaciji BiH, maj 2016.

31. Richtlinie 89/459/EWG des Rates vom 18.Juli 1989 zur Angleichung der

Rechtsvorschriften der Mitgliedstaaten über die Profiltiefe der Reifen an

bestimmten Klassen von Kraftfahrzeugen und deren Anhänger, Amtsblatt Nr.

L226 vom 03.März 1989.

32. Richtlinie 2000/76/EG des Europäischen Parlaments und des Rates vom 4.

Dezember 2000 über die Verbrennung von Abfällen.

33. Sredojević, J.: Reciklaža otpada, Univerzitet u Zenici, 2005.

34. Statistički godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i hercegovine, Federalni zavod za

statistiku, Sarajevo, 2015.

35. Studija SFR/RDF Holcim (uporaba), Tvornica cementa Holcim, Hrvatska.

36. Tätigkeitsbericht 2005-2007, Verein Deutscher Zementwerke e.V.

Forschungsinstitut der Zementindustrie.

37. Vrkljan, D., i dr.: Tehnologija nemetalnih mineralnih sirovina, RGN fakultet

Zagreb, 2010.

38. Vujić, B.: Mineralna industrija cementa, katastar zagađivača, Tehnički fakultet

Mihjlo Pupin, Zrenjanin (pdf-materijal).

39. Zahtjev za obnovu okolinske dozvole, Tvornica cementa Kakanj d.d. Kakanj,

Dvokut Pro Sarajevo, 2016.

40. Zahtjevi za kvalitetom SRF, MBO Maribor, 2016.

41. Zakon o upravljanju otpadom (“Službene novine Federacije BiH“, broj: 33/03 i

72/09).

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/DE/AUTO/?uri=celex:32000L0076

S T U D I J A - Dobro došli | Alternativna goriva

Documents

Transcript of S T U D I J A - Dobro došli | Alternativna goriva