S T R A N - adventisti.hr · l i j e v a S T R A N I C A HOT ILLUSTRATIONS FOR YOUTH TALKS / WAYNE...

lijeva STRANICA

MORE HOT ILLUSTRATIONS FOR YOUTH TALKS / WAYNE RICE

ogati nizozemski trgovac želio je kupiti određenuvrstu dijamanta i dodati ga svojoj kolekciji. Jedan jepoznati prodavač u New Yorku pronašao takavkamen i pozvao ga je da dođe i da ga vidi.

Trgovac je smjesta odletio u New York gdje je prodavačodredio svojeg najboljeg poznavatelja dijamanata da sklopitransakciju. Nakon što je čuo kako demonstrator opisujevrijednost i ljepotu dijamanta u savršene detalje, Nizozemacje odustao od kupnje. Međutim, prije nego što je otišao,vlasnik trgovine je stao pred njega i upitao ga: “Bi li vamsmetalo ako bih vam još jedanput pokazao ovaj kamen?”Kupac se složio.

Vlasnik trgovine nije ponovio nijednu stvar koju je prodavač već rekao. On jejednostavno uzeo kamen u ruku, gledao je u njega i opisivao ljepotu kamena na načinkoji je otkrivao zašto se ovaj kamen ističe od svih drugih koje je vidio u svojem životu.Kupac ga je odmah kupio.

Stavljajući svoju novokupljenu robu u džep, kupac je rekao vlasniku: “Gospodine, pitamse kako to da ste mi vi uspjeli prodati ovaj kamen, a vaš prodavač nije?”

Vlasnik je odgovorio: “Prodavač je najbolji u struci. On zna više o dijamantima nego bilotko, uključujući i mene i skupo ga plaćam zbog njegovog znanja i stručnosti. Ali rado bihmu plaćao dvostruko više kada bih mu mogao dati ono što ja imam, a njemu nedostaje.Vidite, on poznaje dijamante, a ja ih volim.”

B

TRGOVAC DIJAMANTIMA

PRIMJENAKada drugima govorimo o Kristu, problem nije u tome kolikoznamo o Njemu, već koliko Ga volimo. Bogu nije važno kolikoznamo, već koliko volimo. Kada istinski volimo Isusa, tadavolimo i druge i tako se Radosna vijest širi (vidi 1. Ivanova 4,7-12).

Prevela: Tünde Torma

[ 2 ] Odjek | 126 | travanj - lipanj 2014.

Rijecurednika

travanj — lipanj2014.

Cijena 10 kn

. Izdavač i osnivačOdjeljenje za mladežKršćanske adventističkecrkve

. Glavni urednikSlobodan Bobo Marč[email protected]

. Adresa uredništvaOdjekPrilaz Gjure Deželića 7510000 ZagrebHrvatskatel. (01) 2361 903faks (01) 2361 [email protected]

. UredništvoTamara Moslavac KosDejan StanjevićAna VebleIvona Vratarić

. LekturaMarijan Malašić

. KorekturaTünde Torma

. GrafičkooblikovanjeSanja Šeb, Cat design

. TisakTipomat

. Naklada900 kom.

ISSN 1331-5994

Godina 25. broj 126

udri Salomon je rekao kako “sve ima svoje doba isvaki posao pod nebom ima svoje vrijeme”. No misvakodnevno slušamo sebe i ljude oko nas kako

govore da nemaju vremena. Vrijeme je novac, a naono što se novcem ne nagrađuje ne želimo gubitivrijeme. Nažalost, u svijetu iskrivljenih vrijednostiodvojiti vrijeme za molitvu i Boga izgubilo je svojuvažnost.

Kršćani znaju da je vrijeme odvojeno za duhovnevrijednosti najdragocjenije i najisplativije vrijeme. Onomožda nije plaćeno novcem, no svakako jest Božjimblagoslovom i onim najvažnijim, a to je život — vječniživot.

Puno psalama je napisano u obliku molitava upogibelji i kušnji, kao vapaja u nevolji, ali isto tako ikao molitava zahvalnica, proslavljanja i slično. Čitajmoih, kao i knjige o molitvi koje su pune iskustava ljudikojima je Bog odgovorio na molitvu i bio im s desnestrane kada su Ga trebali. Ne zaboravimo pronaći iodvojiti vrijeme za razgovor s Bogom — za molitvu —jer kako kaže David: “Tebi se, Jahve, utječem, o da sene postidim nikada: u svojoj mepravdi izbavi! Prikloni k meni uhosvoje, pohiti da me oslobodiš! Budimi hrid zaštite, tvrđava spasenja.”(Psalam 31,1-3)

Hvala Ti, dobri Bože, što možemorazgovarati s Tobom i što nas Tiuvijek slušaš. Potakni nas da se jošviše utječemo Tebi i Tebi semolimo.

travanj - lipanj 2014.| 126 | Odjek [ 3 ]

Bobo S. Mar�eta

M


e znam je li vam se ikad dogodiloda ste u žurbi i trebate brzo ući ukuću ili stan? Stojite pred vratima iželite uzeti ključ. Stavite ruku u prvi

džep, nema ga; tražite u drugom džepu,ključa nema; i tako u treći, četvrti — a odključa ni traga. Već se polako ljutite jer vamse žuri, i od svih džepova koje imate naodjeći ostao je još samo jedan. A ključ seuvijek nalazi baš u tom zadnjem džepu!Kako to da odmah ne stavimo ruku u džepgdje se nalazi ključ?

Prije određenog vremena pročitao samstatistiku koja je na tragu traženja ključeva u

žurbi. Proveo ju je neki vjeroučitelj zaodrasle vjernike. Na satu biblijske poukepostavio je ovo pitanje: “Kad se nađete unevolji, što najčešće prvo učinite?” Mogli suodabrati jednu od tri mogućnosti: 1.Pobrinem se za samog sebe. 2. Pozovemprijatelja i s njime razgovaram. 3. Zatražimpomoć od Boga.

Što biste vi izabrali kad se nađete unevolji ili potrebi? Koji biste odgovor dali —jedan, dva ili tri? Rezultati ove ankete kažuda je samo dvoje od njih 35 odgovorilo daim je molitva Bogu na prvom mjestu. Većinaih je odabrala odgovor pod brojem jedan.Nekolicina su odabrala drugi odgovor.

Kako to da se kršćani oslanjaju prvo nasebe ili na prijatelje, a tek nekolicina naBoga? Pokazuje li ova statistika tipičneodgovore današnjih vjernika?

Apostol Jakov je napisao: “Trpi li tkomeđu vama nevolje?” Poslušajmo sadpozorno što kaže: “Neka moli!” (Jakov 5,13)Molitva je vrlo rijetko na prvome mjestu kadse nađemo u nevolji. Možda smatramo kakone bismo trebali opterećivati Boga našimproblemom te ga želimo sami riješiti. Čestotražimo pomoć prijatelja, koji traže pomoćsvojih prijatelja, i slično.

-- Bobo S. Marčeta --

N


Pogledajmo dobro poznati biblijskidogađaj iz Ivanovog Evanđelja 11. poglavlja.Ovog događaja se sjećam još iz svojegadjetinjstva.

Postojao je jedan dom u koji je Isus čestodolazio. Bio je to dom u selu Betaniji, kodLazara, Marte i Marije. Kako kaže Božja riječ,Lazar je bio bolestan. Marta i Marija suposlale Isusu glasnika s viješću o Lazarovojbolesti. Sve njihove nade bile su uprte uIsusa. Očekivale su da će Isus doći i ozdravitiLazara. No, nešto se čudno događalo; Isusnije došao kako su planirali! Isus je kasnio!Čitamo da je Lazar, kad je Isus konačnodošao, već četiri dana ležao u grobu.

Marta je izašla pred Isusa. Nije mogla višedržati u sebi bol zbog gubitka brata. Njezineprve riječi upućene Isusu bile su: “Gospodine,da si bio ovdje, ne bi bio umro moj brat.”

Marta je očito zaboravila na formalnosti;nije pozdravila Isusa, nije Ga pitala je liumoran od puta ili možda gladan. Odmah jezapočela s nekakvim prebacivanjem krivnje,s kritikom: “Da si bio ovdje, ne bi umro mojbrat!” Nastavila je s izjavom: “Ali i sada znamda će ti Bog dati sve što god zatražiš odnjega.” Zapazimo Martine riječi: ona zna daće Bog dati sve, da će sve učiniti! Martapoznaje Bibliju, ona zna što Bog možeučiniti.

Isus joj upućuje ohrabrujuće riječi:“Uskrsnut će tvoj brat.” Isus joj pokušavaproširiti vidike, ali Marta riječju “Znam”

ponovno započinje istu priču. “Znam,uskrsnut će u posljednji dan.” Marta imapotpuno ispravnu teologiju. Dogmatski jeona u potpunosti ispravno razumijevalaistinu Božje riječi. Ali, nažalost, njezine riječikoje su izgovorene u prisutnosti Isusa —Boga Sina — pokazuju nam da je onagledala Isusa samo kao povijesnu osobu, ane Isusa koji je “apsolutna veličina”, kako kaženjemački teolog Bultmann.

Isus se još jednom otkriva riječima: “Jasam uskrsnuće i život.” JA SAM — EGO EIMIsu riječi kojima se Bog objavio Mojsiju kodgorućeg grma. Isus Martine misli usmjeravana Izlazak 3,14: On je taj moćni Bog koji jeučinio velika čuda u Egiptu kako bi izveoIzraelce! Kao da je Isus pitao Martu: “Vjeruješli da, kao što sam to učinio onda s Izraelcima,to mogu učiniti i sada?”

Martin odgovor čitamo u 27. retku: “Da,Gospodine, ja tvrdo vjerujem da si ti Mesija,Sin Božji koji je došao na ovaj svijet.” Marta“tvrdo vjeruje”, no čudno je što ne tražiIsusovu, dakle Božju pomoć. Dok čitamrazgovor između Isusa i Marte, obuzima metuga i sjeta. Jer nakon svega što joj je Isusrekao, a ona potvrdila da zna i da tvrdovjeruje, Marta se okreće i odlazi ne tražeći odIsusa da joj pomogne riješiti njezin problem.Tu je pored nje Onaj tko može učiniti sve, noMarta samo odlazi. Ona bi zasigurno izabralaprvi odgovor iz ankete: “Pobrinem se zasamog sebe”.

Rezultatiankete kažuda je samo

dvojeod njih 35

odgovoriloda im je

molitva Boguna prvommjestu.

Molitva je vrlorijetko na

prvome mjestukad se nađemo

u nevolji.


Isus kod groba progovara najljepše riječi,riječi nade — da će bol koja nas tišti bitiriješena. Isus želi pozvati u život Lazara iriješiti problem kojeg Marta ima. Zanimljivo,na Isusove riječi “Dignite kamen!” — prvaosoba koja želi zaustaviti Isusa je Marta:“Gospodine, već zaudara!” — kaže ona.

Na radost svih prisutnih, događa se velikočudo koje i nas ohrabruje; Isus je uskrisioLazara! Isus Bog riješio je Martin problem. None u posljednji dan, kako je Marta očekivala.Ono što je bilo nemoguće razumjeti, ono štoje bilo nemoguće učiniti, Bog je učinio!

Martin Bog je i naš Bog, i učinit će akotražimo Njegovu pomoć.

Dok smo se supruga i ja školovali uNjemačkoj, počeo sam raditi s izviđačima.Bilo je to izviđačko društvo osnovano unutardoma za azilante. Došao je dan kad samtrebao odvesti svoju skupinu na kampiranje.Meni je to bio prvi kamp kao vođe iodgovorne osobe za cijelu skupinu. Sve jebilo isplanirano, svaka pojedinost, premanjemačkom sustavu i sve prema pravilniku.Sve se znalo, tko što radi i kada. Budući dasmo se tek organizirali, nismo imali vlastitešatore. Trebali smo dobiti šatore na posudbuod jednog drugog izviđačkog društva. No,kako to obično biva, šatori nisu došli na

vrijeme. Dok sam čekao s djecom i stvarimana prostranoj livadi, odjednom je počelapolako, a zatim sve jače i jače — padati kiša.

A ja? Tada ste me trebali snimiti! Trčaosam s jednog kraja na drugi da se pobrinemza djecu i stvari. Pokušavao sam riješitiproblem, ali nisam uspijevao. Tada je došaojedan dječak iz moje izviđačke skupine, kojinije bio kršćanin, stao je pored mene i rekaomi: “Bobo, zašto se ne pomoliš Bogu okojemu nam pričaš?” Na njegovu riječ mismo se pomolili, a na našu radost — kiša jenakon molitve prestala. Koje iskustvo, nesamo za djecu, nego i za mene, jer oni suvjerovali u Boga o kojem sam im pričao,kojega sam dobro poznavao i u kojega samtvrdo vjerovao!

U jednom malom selu u Africi, priličnoudaljenom od grada i civilizacije, mještani sunosili svoje proizvode u grad na tržnicu gdjesu ih prodavali kako bi preživjeli. Nosili susvoje proizvode u rukama, na leđima i naglavi. Svaki tjedan bi žene pješačilekilometrima noseći terete do tržnice.Jednoga dana uveli su im autobusnu linijukako bi impomogli.Žene suulazile uautobus, nonisu odlagalesvoj teret,nego su ga idalje držalena leđima iglavi tijekomvožnje.

Vozačautobusa ih ječudnopogledao iupitao: “Zaštonosite sve testvari kad sevozite uautobusu?”Žene suodgovorile:“Da ne bude autobusu teško!” Želimo li mi toBogu pomoći kao što su ove žene htjelepomoći autobusu?

“Nemoj nositi niti jednu brigu sâm, ijedna je previše za tebe; posao je moj i samomoj. Tvoj posao je da se odmaraš u meni.” —navodi James Taylor.

Posvetimo se molitvi i neka nas Bog vodii pokaže što nam je činiti. “Iznesite Bogusvoje potrebe, svoje radosti, svoje tuge, svojebrige i svoja strahovanja. Vi Ga ne možetepreopteretiti, ne možete Ga zamoriti. Onajtko je izbrojio vlasi na vašoj glavi nijeravnodušan prema potrebama svoje djece.”— piše Ellen G. White.

Oslonimo se na Boga! Čitajmo Njegovunadahnutu Riječ, Bibliju. Stvoritelj neba iZemlje, i naš Stvoritelj i Spasitelj, poziva nas imoli da se oslonimo na Njega. On ima praviodgovor za svakoga od nas.

Molitva nam mora biti prvi, a ne zadnjimogući odabir!

Molitva nam mora bitiprvi, a ne zadnji mogući odabir!


MOLIMO VAS DA NAM SEUKRATKO PREDSTAVITE.

Jan: Zovem se Jan Mojzeš. Imam 10godina i živim u Slatini. Učenik sam 4.razreda osnovne škole i 2. razreda uglazbenoj školi. Sviram trubu.Luka: Ja sam Luka Relić, dolazim izVirovitice i imam 13 godina. Sviramsaksofon pet godina u glazbenoj školi.

ZA ONE KOJI NE ZNAJU,RECITE NAM KAKAV STEUSPJEH OSTVARILI NA

OVOGODIŠNJEM HRVATSKOMNATJECANJU UČENIKA I STUDENATAGLAZBE I PLESA TE U KOJOJKATEGORIJI?

Jan: U 1. kategoriji (učenici do 11 godinastarosti) osvojio sam 1. mjesto, tj. I.nagradu.Luka: Osvojio sam 1. mjesto i I. nagraduu 2. kategoriji saksofona.

JESTE LI OČEKIVALI OVAKAVUSPJEH?

Jan: Nisam to očekivao; iako sam sepotajno nadao da imam šanse. Kada smodošli u Samobor, gdje se održavalonatjecanje, i kada sam na probama čuo

svoje kolege kako odlično sviraju,pomislio sam da su svi bolji od mene.Moj učitelj, a i mama i tata bodrili su me igovorili da samo odsviram onako kakosam vježbao. Luka: Iskreno, pošto sam na regionalnomnatjecanju bio drugi, nisam očekivao daću biti prvi i stvarno sam se iznenadio.

KOLIKO STE VJEŽBALI? JE LIVAM BILO TEŠKO I JESTE LI SEMORALI ODREĆI NEČEGA

DRUGOGA ŠTO VOLITE KAKO BISTEPOSTIGLI OVAKAV USPJEH?

Jan: Treba vježbati redovito, svaki dan. Tomi nije teško jer volim svoj instrument,trubu, i volim svirati. Zapravo radim onošto volim pa i ne vidim da sam se nečegamorao odreći.Luka: Vježbao sam oko sat vremena svakidan iako sam znao da bih trebao vježbatii više. Morao sam se odreći slobodnogvremena i igre; nije to uvijek lako jer jevažno vježbati svaki dan.

JESTE LI IMALI POTPORUOKOLINE, OBITELJI IPRIJATELJA? KOLIKO VAM JE

BILA BITNA TA POTPORA?

Jan: Naravno da sam imao veliku Božju

JAN MOJZEŠ I LUKA RELIĆ

Razgovor vodila Ana Veble

Nije tajna da već godinama adventistička djeca ostvaruju velike uspjehe narazličitim natjecanjima u različitim područjima. Ni ova godina nije bila izuzetak!

Među brojnim natjecanjima nedavno je u Samoboru održano 52. hrvatskonatjecanje učenika i studenata glazbe i plesa. Nekoliko djece na ovom je

natjecanju ostvarilo veliki uspjeh i time svojim talentima proslavilo našegavelikog Boga. O doživljajima s ovog natjecanja, a i drugim temama,

razgovarali smo s Janom i Lukom.


potporu, a zatim i potporu obitelji, škole,prijatelja, okoline…Luka: Imao sam veliku potporu glazbeneškole u Virovitici i moje obitelji, a i mojiprijatelji iz škole navijali su za mene. To mije puno značilo.

KAKO SE NOSITE S TREMOMPRIJE NASTUPA? POSTOJI LINEŠTO ŠTO ČINITE PRIJE

NASTUPA KAKO BISTE SE SMIRILI IKONCENTRIRALI?

Jan: Trema uvijek postoji, pogotovo prijenastupa. Ali kada krene sviranje, trema sepostupno smanjuje. Ideal bi bio potpunoupravljati tijelom i osjećajima da se nanastupu može odsvirati kao u svojoj sobi.To je veliki ideal. Prije nastupa sepomolim. Na natjecanju mi je mama prijenastupa iz Psalama čitala redak: “Zazovime u nevolji. Izbavit ću te, a ti meproslavi.” Tada smo se pomolili i Bog meblagoslovio izvrsnim nastupom irezultatom. Zato sam jako sretan izahvalan Isusu.Luka: Moja trema prije nastupa zapravoje veliko uzbuđenje i radost, ali kadstanem na pozornicu, trema odjednomnestane i mogu uživati u glazbi.

JESTE LI SE SUSRELI SPROBLEMIMA ZBOG SUBOTE?KAKO STE IH RIJEŠILI?

Jan: Nisam imao problema zbog subote.Jednom sam trebao svirati u petaknavečer, ali su imali razumijevanja pa menisu stavili u raspored.Luka: Nakon državnog natjecanjaprijavio sam se na međunarodnomješovito natjecanje svih instrumenata uMariji Bistrici koje je bilo održano u trikruga. Prvi krug je bio u petak, a drugadva u subotu. Pretpostavio sam da ćudoći do finala, ali sam odlučio da nećunastupiti u subotu. Zbog toga sam daosve od sebe i molio Boga za pomoć damoj nastup opravda moj talent i da odemkao pobjednik predstavljajući svojevjersko uvjerenje. Tako je i bilo. Opet sambio prvi na listi i nitko nije razumio kakomogu odbiti čast da se natječem dalje, alija sam imao mir i radost. Sutradan me ječekao važniji nastup – sviranje nabogoslužju. Problema nemam, ali nas u našoj školiokružuje veliko nerazumijevanje. Nosiguran sam da smo pozvani darazvijamo svoje talente i uvijek dajemo




sve od sebe, a onda će Bog otvoriti vrata itamo gdje je nemoguće jer se time slaviNjegovo ime.

OSIM VJEŽBANJAINSTRUMENTA I SVIRANJA,ČIME SE JOŠ VOLITE BAVITI?

ŠTO VAS ZANIMA, IMATE LI NEKIHOBI?

Jan: Volim se igrati s prijateljima i vozitina biciklu. Hobi mi je sakupljanje kukaca.Luka: Osim u sviranju saksofona, uživamu izviđaštvu, a treniram i tenis – to mi jejako dobar i poprilično zabavan sport.

ŠTO ŽELITE BITI UBUDUĆNOSTI? ŽELITE LI SE IDALJE BAVITI GLAZBOM ILI SE

VIDITE I U NEČEMU DRUGOM?

Jan: Bilo bi lijepo baviti se glazbom.Truba je predivan instrument i to bi bilosuper. Volio bih biti i pastor, a zanimljivomi je i proučavanje prirode. Luka: Za sada se želim baviti glazbom ijako volim svoj instrument. Nisam jošodlučio što dalje, ne razmišljam puno obudućnosti.

ŠTO BISTE ZA KRAJ PORUČILISVOJIM VRŠNJACIMA KOJI SENALAZE PRED SLIČNIM

IZAZOVIMA?

Jan: Treba vrijedno učiti, raditi i imatipouzdanje u Boga.Luka: Svima bih uputio poruku riječimamota koji pronosimo kao izviđači: Daj sveod sebe, a ostalo prepusti Bogu!

HVALA NA SUDJELOVANJU IODGOVORIMA! ☺

Janu, Luki i svima ostalima predkojima su raznorazni izazovi želimo

mnogo uspjeha i Božje vodstvo.Nikada nemojte prestati biti uporni,

raditi i truditi se. Kada s Bogomnešto radite, On plodove vašeg

truda i rada umnožava.

Nemojmo zaboraviti zahvaljivatiBogu na talentima koje daje svima

nama – djeci i mladima.Zahvaljujmo na prilikama u kojimadobivene talente možemo koristitiNjemu na čast i hvalu; zahvaljujmo

na blagoslovima kojima nas našnebeski Otac svakodnevno obasipa!

SVE�ANI PRELAZAK DJECE U ODJEL MLADIH U BISTRI


ječji odjel mjesne crkve u NovakimaBistranskim poznat je uAdventističkoj crkvi u Hrvatskoj ne

samo po velikom broju djece u odnosu nabroj vjerništva, već i po aktivnomsudjelovanju u mnogim programima,aktivnostima, životu i radu crkve. Svojimigrokazima, pjevačkim i instrumentalnimtočkama te sportskim aktivnostima, djecanastupaju zajedno i ravnopravno s odraslimvjernicima gostujući u mnogim crkvamadiljem Hrvatske kao i u nekim gradovimaSlovenije i Makedonije.

Pod vodstvom učiteljice i voditeljicedječjeg odjela Kristine Krznarić, djeca suorganizirala i vodila svečano bogoslužjeprelaska troje njihovih članova u odjelmladih. Tema bogoslužja bila je Isus Krist kaouzor i temelj života. Namjera je bila uputitimlade da i dalje ostanu vjerni Kristu iNjegovoj riječi. Bili su pozvani da Mu vjerujubez obzira na probleme na koje će nailaziti uživotu te da budu ustrajni u izgradnji svojegkaraktera po uzoru na Njegov.

Zlatko Đurin održao je propovijed u kojojje naglasio da temelj života treba biti IsusKrist i zato sve što gradimo, osobito karakter,mora biti utemeljeno na Njemu; u

suprotnome će brzo propasti. Nakon što suroditelji i braća i sestre onih koji su prelazili uodjel mladih otpjevali pjesmu “Hodajstranom sunčanom”, nastupio je posebnodirljiv trenutak kada su Lorena, Filip iBenjamin, novi članovi odjela mladih, uputiliporuke svojim roditeljima u kojima su imzahvalili za brigu, potporu i ljubav koju su imdosad pružali.

Filip i Lorena svoje će daljnje školovanjenastaviti u Srednjoj školi u Maruševcu, aBenjamin će se školovati u Zagrebu inastaviti služiti u svojoj mjesnoj crkvi. Našaje molitva i želja za njih, gdje god se nalazili,da svojim radosnim, veselim i razigranimkarakterom svima svjedoče o svojoj vjeri.Neka ih uvijek prate riječi pjesme: “Hodajsamo tom, samo stranom sunčanom, svakogdana s Isusom.”

Crkva u Bistri, nekada poznata povelikom dječjem odjelu, sada će postatijedna od crkava koja će sve većim odjelommladih pridonositi kvaliteti raznih aktivnostiu organizaciji Odjela mladih Jadranske unijekonferencija Kršćanske adventističke crkve, asvakako će nastaviti surađivati i s vjernicimasvoje mjesne crkve u širenju Radosne vijesti.

-- Zlatko Đurin--

Djeca postaju mladiU subotu 7. lipnja 2014. godine u krš�anskoj adventisti�koj crkviu Novakima Bistranskim odr�ano je posebno, sve�ano bogoslu�je

u povodu prelaska iz dje�jeg odjela u odjel mladih Lorene Ðurin, Filipa Ðurina i Benjamina Grubera

D


akon neuspjelog bijega od Boga izadaće koju mu je On dao, prorokJona je pokušao pobjeći po drugiput. Ovaj put u tome mu je trebao

pomoći sam Jahve tako što bi mu oduzeoživot. Međutim, ovdje nikako nije riječ oosobi kojoj se srušio svijet i u očaju traži izlazu smrti, već o proroku koji je upravo doživionajveći uspjeh u svojem proročkomdjelovanju. Većina starozavjetnih prorokamogla je samo sanjati o ovakvom uspjehu.Suočeni s odbacivanjem, porugom iprogonom, starozavjetni proroci nisu samopovremeno proživljavali duboke osobnekrize (Ilija), već im je život bio trajnoobilježen patnjom, osjećajem izopćenosti,strahom i neizvjesnošću (Jeremija). Sjetimose samo riječi proroka Jeremije: “Ti mezavede, o Jahve, i dadoh se zavesti, nadjačaosi me i svladao me. A sada sam svima napodsmjeh iz dana u dan, svatko me ismijava.”(Jeremija 20,7)

Protivljenje zadaći koju mu je Bogdodijelio natjeralo je Jonu da prvo lađompokuša pobjeći u Taršiš. Nakon neuspjelogbijega, on je ipak otišao u Ninivu i pozvaonjezine stanovnike na pokajanje kako biizbjegli Božji sud. Uspjeh je bio potpun inezabilježen u povijesti odnosa Izraela i

drugih naroda, posebno onih koji su slovilikao neprijateljski. I upravo taj uspjeh čini sržJoninog prigovora Bogu. Iako se u početkučinilo da je Jona promijenio mišljenje iiskreno prihvatio zadaću da bude Božjeoruđe u spašavanju Ninive, to je bilo samoprivid. On se potajno nadao da će ovazadaća doživjeti neuspjeh, ali kada sedogodilo upravo suprotno, više se nijemogao suzdržati. Iskreno i bez dvoličenjaobratio se Bogu s prigovorom i zahtjevom.Evo kako on glasi: “Ah, Jahve, nisam li ja toslutio dok još u svojoj zemlji bijah? Zato samhtio prije pobjeći u Taršiš; jer znao sam da siti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev ibogat milosrđem i da se nad nesrećom brzosažališ.” (Jona 4,2) Možda je dobro podsjetitise da se Jona u molitvi poziva na Božjuobjavu Mojsiju: “Jahve prođe ispred njega tese javi: ‘Jahve! Jahve! Bog milosrdan imilostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju ivjernošću.’” (Izlazak 34,6) Jona, dakle,

prigovoraBogu zbogNjegovenaravi, zbogtoga što jemilosrdan imilostiv.

Zanimljivoje i to što ovamolitva ukojoj JonaprigovaraBogu zbogNjegovepretjeranesamilostiprema

Ninivljanima dolazi ubrzo nakon Joninogiskustva izbavljenja. Kada je taj isti Bognjemu pokazao milost i izbavio ga odsigurne smrti, Jona je itekako bio zahvalanBogu za Njegovu milost i strpljenje.Međutim, kada je to isto strpljenje i samilostpokazao Ninivljanima, Jona Mu je s

-- Darko Pirja --

Teološki Od(s)jek

“A SADA, GOSPODINE, IPAK UZMI MOJ ŽIVOT...”

Kada bismo ovu molitvu čitali izvan konteksta, pomisli bismo da se osoba koja jeizgovara nalazi u naizgled bezizlaznoj situaciji. Nepodnošljiva i neizlječiva

bolest, potpuni psihički slom ili nešto slično prvo je na što bismo mogli pomisliti.Međutim, okolnosti u kojima je ova molitva izgovorena ukazuju na posve

drugačiji povod.

N


ogorčenjem prigovorio smatrajući tovelikom nepravdom. Dobro je imati na umuda je Jona pripadao izraelskom narodu čija jezadaća bila učiniti sve kako bi okolni narodi,uključujući i Asirce, upoznali milostivog istrpljivog Jahvu. Budući da Izraelci nisuispunili svoju zadaću, Bog je pozvao Jonu daučini ono što su njegovi sunarodnjacipropustili. Činjenica da su Asirci bili jedan odnajokrutnijih naroda tadašnjeg vremena neznači da im vijest spasenja nije bilapotrebna. Oni su, naime, bili poznati kaoizuzetno okrutni i bezobzirni osvajači koji sunemilosrdno gušili svaki otpor, mučili i ubijalinevine žene i djecu. Upravo zbog ovakvihosobina Asircima je poziv na obraćenje biopotrebniji nego bilo kome drugom. Jona to,nažalost, nije shvatio kao priliku zaiskazivanje Božje milosti, već kaonepravednu i neutemeljenu popustljivostprema zlu. Ako pozorno čitamo cijeli tekstove knjige, primijetit ćemo da se svi kojidolaze u dodir s Jonom mijenjaju iprihvaćaju Jahvu kao svojeg Boga. Jedinaosoba koja ostaje nepromijenjena jest Jona.Njemu nije sporna Božja milost i strpljenjekoje iskazuje njemu i izraelskom narodu, aliprema njegovim mjerilima pravednosti, onaje Ninivljanima trebala biti uskraćena.

Ova molitva pokazuje novi aspekt Božjegstrpljenja i spremnosti na dijalog s osobamakoje ne mogu prihvatiti da je On milostiv,milosrdan i strpljiv. Jona je očito smatrao dazna bolje od Jahve tko, kada i koliko milostinetko treba primiti i kada je trenutak da se tamilost uskrati. Ovo je vrlo neobična situacijajer Jona ovakvim pristupom preuzima Božjuulogu, nešto što je sam Lucifer već jednomneuspješno pokušao učiniti. Upravo takavstav i ponašanje donijeli su na svijet grijeh izlo čije posljedice svakodnevno osjećamo.Kada netko smatra da treba preuzeti uloguBoga i odlučivati o sudbinama pojedinaca inaroda, tada čini nešto što pripada isključivoBogu. Upravo ovakvo ponašanje čini sržgrijeha, kad čovjek nastoji biti Bog. Iako znada stanovnici Ninive ne znaju što je lijevo ašto desno, da su to, drugim riječima, ljudi kojižive u neznanju, Jona ustrajava u svojoj

ogorčenosti i protivljenju. Ipak, Bog je ovajnezapamćeni uspjeh pretvorio u povod zapedagoški rad s Jonom. Dijalogom iprimjerom bršljana koji se osušio nastojipodučiti zabludjelog proroka i pomoći muda prihvati Boga u čijem srcu ima mjesta i zanjega, njegove prijatelje i sve one koji totrenutačno nisu. Neizravna poruka Joni je dasamo Jahve pozna pojedince i narode te znamjeru i granice svoje milosti i strpljenja.Vrijeme milosti namijenjeno Ninivi bilo jenešto što je samo Bog mogao dati iliuskratiti.

Završetak Knjige o Joni ne daje namodgovor na pitanje što je ovaj neobičniprorok u konačnici odlučio. Iako su svi skojima je dolazio u dodir brzo prihvaćaliJahvu (mornari i stanovnici Ninive), on nijeprihvaćao poruku koji su drugi tako brzousvajali. Iako je u drugom poglavlju Jonaizmolio dirljivu molitvu zahvalnosti Boguzbog izbavljenja, očito je njezin utjecaj biokratkog vijeka. Ipak, Bog strpljivo čeka i želirazgovarati s nama čak i onda kada neprihvaćamo Njegovu dobrotu i milost. Važnoje razgovarati s Bogom čak i u trenutcimakad izražavamo svoje neslaganje iliogorčenost zbog iskustva s Njim ili našimbližnjima. Bez obzira na naše neprihvaćanjeili nemir koji osjećamo kada iskusimo Božjedjelovanje u našem životu, razgovor sBogom u molitvi nikada ne treba izostati.Bog nas spremno podučava i pomoćuuspjeha i neuspjeha, poziva nas na suradnjus Njim bez obzira na našu nezrelost ineprihvaćanje Njegove dobrote i ljubavi.Knjiga proroka Jone progovara o važnostidijaloga čovjeka i Boga. U pozadininezapamćenog uspjeha u Ninivi, Bog jeustrajno nastojao postići još jednoobraćenje, svojeg proroka Jone. Gotovo jenezamisliva činjenica da je jedina preostalaneobraćena osoba u ovoj knjizi upravoprorok Jona, Božji vjesnik poruke spasenja.Ipak, Bog ustrajno i strpljivo nastojirazgovarati s nama i pomoći nam daupoznamo neiscrpnu dobrotu i strpljenjeBoga koji prašta i neumorno sluša našemolitve.

rezervirano za poeziju

Srce puno Krista,Koliko te trebamo.U toj ku�i gnjeva,

Iznad bezdana što zijevaI ri�e taštu besmisao.

Samo tebi se nadamo, Srce puno Krista.Izmu�eni, gordi,Idolima okovani,

Sjedimo u katranu,Prazninom probodeni.

A rekli su nam da sjajimo,Lagali su prokletnici.

Ipak, tebe se sje�amo.Ipak, tebi se nadamo.Ipak, tebe sanjamo,Srce puno Krista,

Mirno, toplo i krvavo.

Napuni se srce Krista,Iza�i iz ku�e gnjeva.Mirno, toplo i krvavo,Pobjeda slobodi pjeva.

Što još �ekaš, smjelo kreni.Robovi su prazni, �edni.

Srce puno Krista, Koliko te trebamo.

Mirno, toplo i krvavo,Baršunasto, probodeno.

MOLITVA IZGUBLJENIH U KU�I GNJEVA


Josip Salajster

Dragi izvi�a�i, pozdrav!

kola je gotova i po�inju praznici. Što to nama

izvi�a�ima zna�i? Odlasci u prirodu i kampiranja.

Za nama je jedno malo – First Camp, a �eka nas jedno

veliko – Camporee u Nizozemskoj.

Osim toga neki �e od nas i�i na more, neki na planinarenje,

voziti se biciklom i tko zna što �ete sve još raditi za vrijeme

školskih praznika. Kamo god išli i što god radili, treba se

dobro pripremiti.

Istaknuo bih ovom prilikom dvije va�ne stvari kod planinarenja:

MARKACIJE I OPREMU. Ako ne poznajemo put, a �elimo

sti�i do vrha ili cilja, stalno moramo biti usmjereni na markacije

i ne ispuštati ih iz vida. �ak i tada se mo�e dogoditi da se

na�emo u situaciji kada markacije više ne poma�u. Na primjer,

ako nas u planini uhvati no� pa ne vidimo markacije. Tada do

izra�aja dolazi dobro odabrana i pripremljena oprema koju smo

ponijeli. Šibice, no�, svjetiljka, baterija... Što smo bolje pripremljeni

znanjem i opremom, manja je mogu�nost da �e nas na putu zadesiti

nepogoda ili iznena�enje, a ako nas i zadesi, bez panike �emo se s

njom “obra�unati” i izi�i na kraj.

Tako je i u našem krš�anskom �ivotu. Na putu do cilja stalno moramo

tra�iti, gledati i pronalaziti “markacije”, dobro se pripremiti

svakodnevnim u�enjem i uvijek kod sebe/u sebi imati dobru “opremu” !

Ugodno ljeto, dobar provod i puno novih i lijepih iskustava na

kampovima �eli vam Alan.

t rav a n j - l i p a n j 2 0 1 4 .

Što ćeš biti kad odrasteš?......................16

Markacije ......................................

.....18

Hod u skupini.....................................

.19

Izviđači na saboru u Bistri.....................20

First Camp 2014...................................21

Andautonija......................................

..22

[ Broj 26 ]

Alan Po�gaj

[ 15 ]

ŠŠ

nekom parku nalazilo se veliko stablo žalosne vrbe, čije su se grane u širokom kruguspuštale do zemlje tvoreći idealno mjesto za dječje igre. Duguljasto, usko lišće davaloje stablu izgled dame s bogato ukrašenom čipkastom haljinom.

Djeca iz cijelog susjedstva igrala bi se pod svojim stablom. Na njihovo iznenađenje, a poslijei na nezadovoljstvo, primijetila su da iz debla stalno niču grančice sa širokim okruglimlišćem. Bilo je to lišće topole, različito od streličastog lišća žalosne vrbe.

Otkud lišće topole na žalosnoj vrbi? pitala su se djeca. Odgovor im je dao stari vrtlar objasnivšida je mnogo godina na tome mjestu stajala topola u koju je netko umetnuo grančicužalosne vrbe. S vremenom je žalosna vrba potpuno prekrila topolu svojim lišćem. Nopovremeno bi iz debla izrasle mlade grančice topole i djeca bi ih stalno čupala jer nisu htjelada im nagrđuje njihovo stablo.

U žalosnoj vrbi s lišćem topole možemo vidjeti sliku života. U prirodi obično nalazimonajbolje primjere, budući da je Bog stvorio prirodu, dakle i stablo, a stvorio je i ljudsku dušu.Zakoni koji upravljaju rastom svih živih bića zakoni su Stvoritelja koji stavlja nov život u našesrce kada Mu se obratimo i kad On bdije nad njegovim rastom.

Mnogi smatraju da nakon iskrenog obraćenja prestaju svi sukobi u čovjekovoj nutrini. Nakonobraćenja kršćanin je uvjeren da će odsad zauvijek živjeti smireno. U sebi osjeća snagukojom može pobijediti sve svoje slabosti i spreman je svima sve oprostiti. Željeli bismo datakvo stanje traje zauvijek. No ubrzo primjećujemo: stare kušnje, stari osjećaji i stare mislikao da opet zahtijevaju pozornost. I kršćanin odjednom shvaća da se nalazi u svojemustarom životu: srdi se, spreman je svađati se, a mislio je da toga više neće biti.

Preuzeto iz knjige Iscjeljujuća snaga ljubavi (H. Pleško, ESDEA, 2004.)

UU

[ 16 ]

ŠTO �EŠ BITI KAD ODRASTEŠ?ŠTO �EŠ BITI KAD ODRASTEŠ?

[ 17 ]

Zašto? Zašto…?

Odgovor je vrlo jednostavan: čovjek bez Krista ima samo jednu narav, onu s kojom se rodio.U toj naravi nema ničega što bi se usprotivilo njoj samoj. No u duši onoga tko je prihvatioKrista, tko je doživio čudo obraćenja, rađa se nov život. Sada imamo dvije naravi – kaožalosna vrba i topola. Jednu narav imamo po tjelesnom, a drugu po duhovnom rođenju. Tese naravi ne slažu. To je razlog što u kršćanskom životu nastaju sukobi, a to je i jedan odrazloga što nekršćanin nema sukoba.

U nama djeluju dvije naravi; jedna od njih će nadvladati. Shvatimo li to praktično, kad ujutroustanete, upitajte se: koja će od tih dviju naravi danas upravljati mojim životom?

Na to nije teško odgovoriti: mojim će životom upravljati narav koja je jača, a jača će biti onanarav koju hranite. Bog je svojim čudom stavio u našu dušu nov život i snagu. To možeučiniti samo On. No sada dolazimo mi na red. Novu narav možemo hraniti ili ostaviti da umreod gladi. Mogućnost da izbjegnemo sukob ovisi o nama. Važno je ne hraniti tjelesnu, većduhovnu narav. Time što jednu hranimo, drugu osuđujemo na izumiranje.

Sad nam je jasno zašto se toliki kršćani stalno muče. Pomalo hrane obje naravi, toliko daostanu da žive. Samo malo popuštaju u načelima, uvjereni da to nitko neće saznati, da bi seprije ili poslije iznenadili vidjevši pojavu izdajničkog izdanka…

Pa kako onda hraniti duhovnu narav?1. Duhovni čovjek mora disati. “Molitva je disanje duše…”2. Božja riječ je hrana. “Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o

svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih.”3. Ako dišemo i jedemo, imat ćemo snagu obavljati poslove:

radit ćemo za bližnje.

Dragi izviđači, sve što ulazi u um, što gledamo, slušamo, govorimo,ostavlja neizbrisiv otisak. Sve što smo ikada učinili, u doslovnomsmislu ostaje zauvijek utisnuto u naš um i ima utjecaja na našebuduće ponašanje i odluke, čineći nas boljima ili gorima.

Niz otisaka stvorit �e naviku razmišljanja ilipostupanja, a zbroj takvih navika �ini karakter.

“Kad bi shvatili kako će brzo postati hodajući svežanj navika, mladi biposvetili mnogo veću pozornost svojem ponašanju dok se još nalaze ustadiju oblikovanja. Mi predemo svojusudbinu, dobru ili zlu, i ne možemo je izbjeći. Imali dodir vrline ili poroka ostavlja ne baš maliožiljak. Pijani Rip van Winkle, iz poznateJeffersonove drame, običavao je nakon svakognovog propusta reći: ‘Ovaj put to nećemoračunati!’ Da, možda on neće računati, amožda ni milostivo Nebo neće računati, ali seipak računa. Njegove živčane stanice imolekule tkiva upisuju i čuvaju sve za sljedećukušnju. Što god ikada učinili, ostaje zauvijekutisnuto, i to u doslovnom smislu riječi.”(Principles of Psyhology)

[ 18 ]

Crvenobijele oznake na planinarskoj stazi jamče da staza nekamo vodi. Na većimplohama markacije imaju oblik kruga, na tankim stablima to su tri usporedne crte, ana usponu kroz stijenu imaju oblik kuke čiji krakovi ujedno označavaju smjer puta. Na livadama se radi markiranja zabodu bar dva stupa, čime se ujedno označava ismjer puta. Takvi stupovi vrlo dobro služe kada je planina pod snijegom ili maglom.Markacije se u pravilu postavljaju tako da se stojeći kod jedne može vidjeti iduća,pogotovo na teško preglednim terenima križanje putova obilježava se vrlo brižljivo.

AKO IZGUBIŠMARKACIJU, NI KORAKA NAPRIJED!Vrati se do zadnje oznake i od njeistražuj u raznim smjerovima.Najčešći je uzrok takvoj neprilicišumska sječa ili izvala stabala.Ponekad šumske vlake tolikoporemete putnu mrežu i markacijeda ne pomaže ni dobra zemljopisnakarta. Tada se drži starogplaninarskog pravila:

KARTU ČITAJ, ASELJAKA PITAJ!

MARKACIJE

Preuzeto iz časopisa “Naše planine”

[ 19 ]

HOD U SKUPINI

Planinarenje i društvenost dva su nerazdvojna pojma, ali hod u skupini traži da sepoštuju određena pravila. Na čelu i začelju uvijek je po jedan iskusni planinar. Prviodređuje tempo uspona i brine se o orijentaciji, a drugi pazi da netko ne zaostane ipomaže posustalima.

Tempo uspona prilagođava se, upravilu, najslabijem članu, a jačipomaže slabijem u nošenju teretačime se postiže da se kolona nerazvlači i osigurava se veza čela sazačeljem. To je osobito važno uzimskim uvjetima, u magli i mraku.

Član skupine dobrovoljno se podvrgavadisciplini nastojeći da svima budeugodno. Ne zastajkuje svaki čas, neljuti se za svaku sitnicu i poštuje vođuputa čak ako taj i nije uvijek u pravu.

NE RAZVLAČIKOLONU!

Preuzeto iz časopisa “Naše planine”

[ 20 ]

IZVIÐA�I NA SABORU U BISTRIIZVIÐA�I NA SABORU U BISTRI

Leonard Požgaj

edne lijepe sunčane subote izviđači iz Rakovčeve krenuli su prema Bistri, gdje seodržavao 15. sabor. Nakon propovijedi koju je imao Darko Kovačević, imali smozajednički ručak.

Nakon dobrog ručka i lijepog druženja slijedilo je poslijepodnevno bogoslužje na kojem suizviđači nastupili pjesmom “Vuk i janje”. Iako su svi najavljivali ružno vrijeme, imali smoprekrasan sunčani dan pa smo nakon bogoslužja prošetali šumom do obližnjeg igrališta.Kada smo došli na igralište, dječaci (i poneka djevojčica) su se odmah podijelili u dvijeekipe i zaigrali nogomet, a ostali su se zabavljali na ljuljačkama i visećoj kuglani. Nakonpalačinki i grickalica imali smo izviđačku radionicu – izrađivali smo vjetrenjače – u kojimasu najviše uživali najmlađi izviđači. Predvečer smo se vratili u crkvu i krenuli kući. U autimasmo, naravno, svi pozaspali i spavali do kuće. Ova subota ostala nam je u lijepom sjećanju ijedva čekamo sljedeću priliku za ovakvo druženje.

JJ

[ 21 ]

FIRST CAMP 2014.FIRST CAMP 2014.

Karlo i Leonard Požgaj

ednog sunčanog četvrtka četrdesetak izviđača okupilo se na osmom “First campu” u Voćinu.Nakon obvezatnog slaganja šatora, slijedila je radionica o tome kako napraviti obrok odonoga što možemo naći u prirodi. Sutradan, prije doručka, imali smo jutarnju tjelovježbu,

nakon koje je uslijedila radionica čvorova. Nakon što smo naučili vezati čvorove, počeli smo raditimost preko potoka. Most smo radili od drveta i špage, po koje smo išli sami u šumu. Iako nas jepljusak zaustavio i potjerao u šatore, most smo završili u nedjelju. U subotu prijepodne otišli smo ušetnju do jezera. Subotnje bogoslužje dodatno su uljepšali gosti iz Slatine, koji su nas počastilipjesmom, sokom i kolačima. Na bogoslužju smo imali posebnu svečanost: troje Rakova i deveteroLavova primljeni su u izviđače. Zadnju večer smo, uz puno pjesama, na logorskoj vatri pekli većtradicionalni “stockbrot”. Nakon što smo pospremili šatore, svi smo bili tužni što se približio krajkampiranju. Uz dijeljenje facebook profila, brojeva mobitela i, naravno, puno zagrljaja, obećali smo sida ćemo se svakako vidjeti na sljedećem kampu.

JJ

[ 22 ]

ANDAUTONIJAANDAUTONIJA

Adriana Brzović

nedjelju 8. lipnja 2014. KID Rakovi posjetili su arheološki park Andautoniju.Andautonija je starorimsko naselje i municipij u blizini rijeke Save, na mjestudanašnjega sela Šćitarjevo. Iskopine i predmete pronađene na tom području

tumačila nam je arheologinja koja je službeni vodič u Andautoniji. U samom parku moguse vidjeti iskopine dijela rimske zgrade iz 1. st. za koju se smatra da je služila kao javnokupalište, a kasnije kao stambena zgrada.

U parku su dostupne brojne aktivnosti i radionice kao što su izrada glinenog posuđa,igranje rimskih igara, sastavljanje razbijenog posuđa, isprobavanje klasičnih rimskih nošnji,iskapanje predmeta u pješčaniku za najmanje ili pak kušanje najomiljenije hrane Rimljana.Izviđači su posjetili i Muzej rimskih mirisa u kojemu su izloženi najčešće korišteni mirisi izačini. Svatko tko je želio mogao je iskoristiti priliku da napravi vlastiti miris, uz simboličnudonaciju.

UU


-- Svetlana Relić --

oziv je došao od predstavnika GradaBelišća i organizatora Vedrofona, koji suse preko internetskih stranica upoznali

s našim nastupima na SlatinaFestumjuziklom “Psalty”, te s video materijalomsnimljenim za TVHope.

Bila je čast nastupiti kao jedini kršćanskizbor na Dječjem festivalu te našimglasovima i pokretima proslaviti Boga ukojeg vjerujemo. Među deset školskih igradskih zborova iz Valpova, Viljeva, Osijeka iSesveta ponosno smo predstavili grb imaramu koju nosimo.

Za festival je bilo potrebno prijaviti tripjesme, od kojih je jedna trebala bitiautorska, prvi put izvedena na Vedrofonu. Zato smo iskoristili projekt Mali skladateljiSlatinaFesta 2014. Izveli smo pjesmu “Dugaprijateljstva”, a naš prijateljski zbor izglazbene igraonice Glazbene škole izVirovitice (koji je ujedno osvojio Zlatni listić iprvo mjesto na festivalu) nastupio je sdrugom našom pjesmom – “Šetnja”.

U izviđačkoj odori i ponosno smaramama oko vrata, naši izviđačiposvjedočili su snažno o svojoj ljubaviprema Bogu, ljubavi prema čovjeku i premaprirodi. U kratkom predstavljanju tijekomnastupa slušatelje smo upoznali s izviđačkimgeslom i prisegom te djelovanjem izviđača uVirovitici.

“Gdje je onaj zbor koji je ispisivao imeIsus?” – potražio nas je gradonačelnik Belišćada nam izjavi srdačnu dobrodošlicu i čestitana našem nastupu. Da, poželjeli smo bitimisionari za Isusa na ovom dječjem festivalu,ali nismo ni slutili koliko će kroz našu pjesmuime Isus moćno dotaknuti srca. Pjesma“Neka život moj bude kao Tvoj” donijela jeosmijeh na mnoga lica i prizvala suze u oči.

Zbor Kršćanskog izviđačkog društva“Lavovi” iz Virovitice nagrađen je zanajscenskije prikaze.

Prekrasno je svjedočiti o svojoj vjeripjesmom. A izviđači to jako dobro znaju!

Virovitički izviđači NASTUPILI na Dječjem festivalu VEDROFON u Belišću

24. svibnja 2014. na belišćanskom Dječjem festivalu Vedrofon predstavio se Dječji zbor Kršćanskog izviđačkog društva “Lavovi” iz Virovitice.

P


Proljetni sabor mladih u RIJECI

-- Sara Lukić --

ako je došlo proljeće, tako je došlo i vrijemeproljetnih sabora mladih u našojKonferenciji. Prvi u nizu bio je sabor u Rijeci

10. svibnja 2014. Gosti govornici bili su pastoriSlobodan Bobo Marčeta i Miodrag Jovanović.

Sabor je počeo u petak navečer uobičajenimokupljanjem. Tu se prisutnim mladima obratiopastor Bobo. U subotu ujutro u crkvi Centarokupili su se mladi obadviju riječkih crkava, mladiiz Delnica i Pule. Prvi dio bogoslužja bio jeispunjen pjesmama hvaljenja i slavljenja,molitvama i iskustvima, a u drugom je dijelupastor Miki uputio središnju duhovnu poruku.Razmatrao je iskustvo Kajina i Abela u čijemživotu vidimo nepravdu i neadekvatnu naknadu.Ako i danas vidimo kako poput Kajina uspijevajuoni koji se laktaju, koji su nepravedni, sebični isamouvjereni, pozvani smo da ne gubimo nadu iprave vrijednosti u životu. Postoji Bog koji sve vidii zna. Bog je prisutan samo tamo gdje se zazivaNjegovo ime, a Božja prisutnost jedina jeperspektiva u našem životu.

Nakon obilnog i ukusnog ručka, cijelo društvo

krenulo je u kratku šetnju, a zatim na radionicu. Tunas je pastor Miki poveo kroz kratko proučavanježivota kralja Davida i njegovog vojskovođe Joabai pokazao nam kako u Bibliji možemo pronaćimnoge poveznice i saznati mnoge zanimljiveinformacije ako detaljno istražujemo Božju riječ.

Kulminacija saborskog okupljanja bilo jekrštenje trojice mladića iz Rijeke: Darjana, Marinai Edija. Poput trojice mladića s babilonskog dvorakoji su prošli svoje vatreno krštenje, naši mladićiprošli su vodeno krštenje. Svečanost krštenjaodržana je u crkvi u Gajevoj, a krštenike su krstilipastori Branko Bistrović i Marko Zeko. Uz vjernikei mlade, krštenju su nazočili prijatelji i gostikrštenika. Na kraju je pastor Bistrović uputiopoziv svima koji nisu još donijeli odluku o predajiKristu. Molitvom posvećenja završena je ovasvečanost.

Kako bi lijepo bilo kada bi kruna svakogsabora bilo krštenje! Ova saborska subota jeupravo zbog toga bila posebna. Vjerujem da će sepamtiti i da će vam o njoj još pričati Darjan, Marini Edi u vječnosti na Novoj Zemlji.

K

GODINA MOLITVE

a, dolazim ubrzo! Amen! Dođi,Gospodine Isuse!” Mi smo doista sretni iblagoslovljeni što je jedan od

ovogodišnjih sabora mladih održan i uMaruševcu. Uloženo je mnogo truda da se svi kojidođu na sabor osjećaju kao dio velike Božjeobitelji, da osjete toplinu svoje braće i sestara teda odu ohrabreni u svoje crkve. Mi smo osjetiliBožje vodstvo u organizaciji sabora te vjerujemoda će naše molitve biti uslišane.

Dan po dan, napokon je stigao i taj vikend,24.-26. svibnja 2014. Mi smo učinili što je bilo unašoj moći, a sad je na redu naš nebeski Otac danas sve obilno blagoslovi, iako je to i dosad radio.U petak uvečer bilo je vrijeme da se preko nekihaktivnosti, poput ispunjavanja listića s imenimarazličitih gradova, sudionici upoznaju, obnove iutvrde svoja poznanstva. Naša je molitva dajednog dana svatko od nas ima listić na kojem ćepisati ime samo jednog grada, a to je Zlatni gradkoji nam priprema naš Otac. Svojim smoglasovima zajednički proslavljali Stvoritelja, molilismo Mu se svi zajedno, pojedinačno i u paru.

Vrhunac večeri bila je propovijed našega gostagovornika iz Srbije, pastora Dragana Pejovskog.Zahvaljujemo mu na riječima ohrabrenja i naugodnom ozračju koje je obogatio svojimiskustvima i iskustvima svojih prijatelja. Želimo daGospodin blagoslovi njegov veseo duh te da jošmnogi drugi spoznaju Krista preko njega. Našedruženje nije završilo molitvom u crkvi, već je

nastavljeno uz logorsku vatru iznad crkve.Svanulo je novo jutro. Za neke od nas to je

značio novi dan, a za Ivana novi život. Togprijepodneva nije samo Ivan odabrao Isusa, većsmo to svi mi učinili iako je Isus već odavnoizabrao nas na križu da svi skupa jednoga danabudemo zajedno za svu vječnost. Mi smo bilesvjedokinje razvoja kršćanskog života našegprijatelja Ivana. I uistinu smo sretne što smomogle nazočiti tom posebnom trenutku kada jeIsus oprao njegove grijehe, ostavio u tomvodenom grobu njegov stari život i što ga jepodigao čistog u novi život. Suze na licimavjernika nisu označavale tugu, već su to bile suzeradosnice što je naša velika obitelj postala jošveća. Naša molitva, i vjerujemo molitva svih vasostalih, jest da Bog vodi Ivana u njegovomnovom životu, da vjerno prati njegov korak iupravlja njegovim stazama. U crkvi smo čuli:“Gospodine, predajem Ti potpuno cijeli svoj život,prošlost, sadašnjost i budućnost. U bolesti i uzdravlju – i u smrti ja odsad pripadam Tebi.” DragiIvane, evo i ovim putem ti još jednom čestitamona tvojoj odluci i poručujemo ti da su tvoja braćai sestre uz tebe. A svima vama koji ste izišlinaprijed na poziv na odluku o potpunoj predajiBogu, želimo da vas Bog blagoslovi u vašojodluci, da vas Sveti Duh vodi u proučavanju i, tkozna, možda upravo netko od vas uveliča sljedećisabor mladih svojim javnim priznanjem. Nemaničega ljepšeg nego predati cijeloga sebe Bogu.

Proljetni sabor mladih u MARUŠEVCU

-- Mirna Đurin i Jovana

Rašković --


“D

GODINA MOLITVE


Na bogoslužju smo još jednom bili ohrabrenikad nam je pastor Pejovski poslužio iz Božje riječi.Isus govori svakome od nas: “A tko bude pio vodekoje ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada:voda koju ću mu ja dati postat će u njemuizvorom vode koja struji u život vječni.” I uistinu,nikad nije dovoljno Kristove riječi. Naša je molitvada svi budemo nezasitni te Božje vode. Programsu još upotpunili i gosti svojim glasovima i natome im zahvaljujemo. Ali hvala i svima vamadrugima koji ste bili tamo, koji ste poduprli Ivanau njegovoj odluci. Možemo samo zamisliti Božjuradost i mnoštva anđela kad su vidjeli svoj narodkako Ga slavi i hvali. Tu je još i naša himna koju sunam otpjevali naši najmlađi. Mi bismo kao crkvatrebali biti svjetlo svijetu, svjetionik koji će uvestibrod u mirnu luku. Naša je želja da i tvoj i našživot budu ti svjetionici koji će ljudima pokazivatipravi put. “Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi,sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlokoje vodi u život.”

Poslijepodnevno bogoslužje nastavljeno je uistom duhu. Bilo je tu pjesama, igrokaza, videa imolitava. Bog je bio proslavljen na razne načine.Oprostili smo se i od našeg govornika kojem smozahvalni za svaku riječ koju nam je uputio.

Nadamo se da se lijepo osjećao s nama kao i mi snjim. Bogoslužje smo zaokružili na posebannačin. Budući da je tema sabora bila molitva, utom smo znaku htjeli i završiti naš sabor mladih. Ukutu propovjedaonice bili su zavezani baloni nakoje je bio privezan papir. To nije bio običan papir.Na njemu su se nalazila imena Božje djece za kojaćemo se moliti. Vjernici su jedan po jedan izlazilinaprijed i zapisivali ime osobe za koju se želemoliti. Na kraju smo izišli van i pustili te balone uzrak. Na simboličan način htjeli smo da te molitveodlete daleko u zrak, da dođu do Isusa kojiposreduje za nas, da Bog usliša molitve svojihvjernika. Mi znamo da one nećeodletjeti tako visoko, ali imamosigurnost da Isus dobro zna svako imekoje je zapisano te da će za njihposredovati u nebeskom Svetištu.

Želimo da vas dragi Bog sve obilnoblagoslovi, da vas svakodnevno vodi,da ojača vaš kršćanski život te da širiteRadosnu vijest – Evanđelje. Nadamo seda će se naše molitve s početka člankaispuniti te da ćete dogodine u jošvećem broju doći na sabor. To je samomali djelić onoga što nas čeka na Nebu.

pitomo baranjsko selo Draž sjatio se 31.svibnja 2014. ne baš mali broj mladih izSlavonije i Baranje, kao i iz drugih krajeva

“Lijepe nam naše”. Ne smijemo propustitispomenuti niti naše susjede, braću i sestre izVojvodine, koji su nas također obradovali svojimdolaskom. Sve u svemu ovaj sabor mladih uDražu može imati prizvuk međunarodnog sabora.

Lijepo je bilo vidjeti na okupu dvjestotinjakvjernika, od kojih su barem trećina mladi. Prilikaje to za kvalitetno druženje, upoznavanje, ali istotako i hrabrenje iz Božje riječi, za što je biozadužen nadahnuti pastor Igor Lorencin, čija jetema sabora bila “molitva”. Pastor Lorencin stigaoje u Draž još u petak predvečer, gdje je sazalaskom sunca održano bogoslužje te tako islužbeno otpočeo sabor. Vjerujem da su svimaostala u sjećanju životna iskustva koja je s namapodijelio pastor-govornik... Bog odgovara namolitve, ali trebamo moliti, potrebno nam jepotpuno pouzdanje u Njega, trebamo se naučitistrpljenju i prepoznavanju Božjih odgovora.

Vođenje programa organizirano je tako da su

prvi dio prijepodnevnog bogoslužja vodili mladiiz Daruvara i Grubišnog Polja, drugi dio okrugVirovitica, a poslijepodnevno bogoslužje okrugNova Gradiška. Mladi su nas tijekom saborskesubote nadahnjivali putem igrokaza, prezentacijai pjesama. Ovo potonje pogotovo nijenedostajalo. Za “štimung” živog duhovnogozračja bili su zaduženi Putnici Branko i Pavle uzdobru vokalnu potporu Suzane, Matee i Melody.Još je jedan glazbeni sastav vrijedan spomena. Toje glazbeni sastav Eden, na čiji nam spomen naum odmah padne već pomalo prepoznatljivarečenica: “Refren još jedanput!” Uz većspomenute, za dobro ozračje pobrinuo se i ženskiduet, kao i ženski trio te mješoviti sastav iz Draža(žao mi je ako sam nekoga propustio spomenuti).

Bogata trpeza, duhovna i tjelesna, ne baštoplo ali sasvim solidno vrijeme i osmijesi nalicima mladih, karakteristike su ovogodišnjegsabora mladih za područje Slavonije i Baranje kojije ove godine održan u prepunom molitvenomdomu u Dražu.

Proljetni sabor mladih u DRA�U

-- Pavle Škulac--


U

GODINA MOLITVE


vanulo je dugoočekivano jutro. U pet sati, kada bi jošuvijek trebao biti mir u internatu, počela je buka i strkaoko zadnjih priprema i uzbuđenje. Svi smo maštali kako

će nam biti; iskreno, bilo nas je strah vremenske prognoze. Ušest sati, kada smo krenuli sa školskog parkirališta, ispratio nasje pljusak i svi smo maštali o sunčanom vremenu na moru. Nekisu u tom maštarenju nastavili spavati i sanjati u autobusu, aneki su odlučili pjevati. Vozač je čak dopustio da puštamo svojuglazbu preko mikrofona i, naravno, više nitko nije spavao.Autobusom se orila glazba i svi smo već isprobavali i zagrijavaliglasove. No jedva smo čekali dolazak u adrenalinski park. Onogtrenutka kada smo stigli, prestala je padati kiša. Tu i tamo seprobijalo sunce, dovoljno da nam ne bude ni prevruće niprehladno.

U parku je bilo odlično, svi smo uspjeli pobijediti svojestrahove. Neki su se penjali na najviše razine i okušali se udisciplinama koje sigurno nikada prije ne bi. Strah je svremenom nestajao. Naša odgajateljica pridružila nam se unekim strašnim disciplinama (bilo ju je zanimljivo gledati kakovrišti). Neki se ipak nisu usudili pa su vrijeme proveli na ranču skonjima. Bio je to ljepši dio izleta jer smo znali da nas sadačekaju ozbiljnije obaveze.

Nakon ručka zaputili smo se u Pulu na generalnu probu.Izviđači su spremali i nosili opremu, dok su nam mladi iz pulskecrkve pomogli oko tehnike. Nakon napornog dana oduševio nasje roštilj koji nam je za večeru pripremio Manuel Tikulin. Bili

smo smješteni u predivnom hostelu kraj mora. Večer je prošlaodlično! Bilo je druženja, bližeg upoznavanja i puno smijeha.

Ujutro nakon doručka zaputili smo se u crkvu. Prvi diobogoslužja pripremili smo mi, mladi iz Maruševca. Vodila jeMartina Božić, a iskustva Laure Bazmenjak i Danijela Purde bilasu veliko ohrabrenje za nas, ali i vjernike adventističke crkve uPuli koji su bili oduševljeni. Nakon predivnog bogoslužja ipropovijedi mladog studenta Alena Hadžiefendića, imali smojoš ljepši zajednički ručak koji su nam pripremili domaćini.Ovim putem velika pohvala i zahvalnost domaćicama napredivnim kolačima koji su nam pravili probleme na probi.Nitko nije bio raspoložen za pjevanje. Svi smo željeli vidjetimore!

I doista, nakon kraće probe otišli smo po kupaće gaćice ikostime i zaputili se na plažu! Opet nas je Bog blagoslovio jernam je podario predivan sunčan dan. Dovoljno topao da seokupamo! I to su najhrabriji i učinili unatoč meduzama iježincima u moru. To je, naravno, rezultiralo da su se nekinaboli i sa sobom pokupili cijelu obitelj u svojim stopalima.

U devetnaest sati počeo je dugoočekivani koncert.Djevojke su bile predivne, a njihovi glasovi dobro pripremljeni ispremni. Publika je bila vesela, pljeskala je i radovala se snama. A zbor je bio sretan kada je vidio osmijeh naše Saške, jersmo nakon toliko truda uspjeli. U pauzi je Manuel imaoduhovnu poruku iz Božje riječi za sve prisutne: “Najveća radostje kad Isus u mom srcu stanuje”; to je ujedno i bila središnja

SIZLET U PULU >>

-- Ivana Horvat --


pjesma. Zahvalili smo se voditeljici tako što smo joj pokloniliuspomenu na nas. Bilo je puno suza i emocija. Vjernici crkveradosno su nas pozdravili i pozvali iduće godine na koncert u jošvećoj dvorani.

To nas je sve skupa ohrabrilo i dalo poticaj da nastavimoraditi. Najviše su nas dirnuli vjernici crkve koji su u suzamapričali svoja iskustva i koliko je za njih značila svaka pjesma.Hvala Bogu na tome. Nakon pizza koje smo dobili za nagradu,dobili smo i večernji izlazak, razgledavanje Pule, i moramopriznati da nam je svima dobro sjeo ovaj grad i da se svinadamo da ćemo ponovno doći. Manuel i Saška nisu nam dalida ostanemo budni do kasno iako smo se mi htjeli družiti jošdugo u noć. Ali svi smo bili svjesni da nas sutra čeka dugi dan.

Za nedjelju su bile predviđene izviđačke aktivnosti. Alimogli su prisustvovati svi zainteresirani. Prvotni plan bio jeplaninarenje na planinu Učku. Međutim, toliko smo bili umornii nismo imali snage za taj pothvat da smo se obradovali kadasmo vidjeli da pada kišica i da nećemo moći ići. No tu je bio planB. Manuel, vođa izviđača, odveo nas je u Rakalj, na brdašce spredivnim pogledom na zapadnu obalu Istre. Na tom brdunalazi se crkvica sv. Agnezije. Nakon duhovnog razmišljanjaslijedilo je primanje starijih i novijih izviđača u skaute. Pjevala

se izviđačka himna “Korak po korak radosno kročimo”. A mi smotako proživjeli cijelu našu školsku godinu. Korak po korak došlismo do cilja koji smo željeli, izveli smo uspješan koncert,prisustvovali primanju novih izviđača i imali zajedništvo sIsusom u srcu.

Nakon ručka i druženja u prirodi zaputili smo se uMaruševec. To je bio najtužniji dio putovanja jer da se naspitalo, mi bismo ostali još danima ili bar još jedan dan. Iako smou Maruševec stigli u devetnaest sati, bili smo preumorni ipolomljeni. Kad gledamo unatrag, možemo zahvaliti svima kojisu nam i novčano omogućili ovaj izlet te kuharicama i školi kojesu nam pripremile hranu i sastojke za palačinke! Svi smo sezajedno zbližili i bolje upoznali – jednom riječju, u nama je bilaiskrena radost.

Malo je reći da je bilo predivno, iako je bilo dosta napornojer smo u tri dana imali jako puno obveza. Možda bi bilo dobroda ubuduće dodamo još jedan dan koji ćemo moći iskoristiti zaodmor. Sve u svemu, bilo je mnogo radosnih trenutaka kojećemo pamtiti jako dugo. Bog nam je podario predivno iskustvou kojem smo i mi bili drugima na blagoslov, ali i drugi nama.Želimo i nadamo se da će biti još toga!


tortom i slatkišima na pozornici,SlatinaFest ove je godine proslavio svojmali jubilej – petnaest godina

postojanja.No slatkiši, naša djeca zbog koje i za koju

sve ovo postoji, uživala su u druženju iproslavljanju cijeli vikend 25.-27. travnja 2014. uSlatini.

Ove godine imali smo goste iz Engleske. Bilisu to Claire i John Sanchez. Od petka navečer pasve do druženja na izletištu Jankovac u nedjelju,zaokupljali su učinkovito našu pozornost.Zapošljavali su ruke i noge, a i naše glasove iumove u proslavljanju velikog Boga. Uz njih smonaučili kako pjesmom možemo raditi lanceljubavi, kako mala djela pažnje postaju velikakada ih podijelimo s drugima.

Otvorenje festivala u petak bilo je u znakuinstrumentala. Naši mali glazbenici predstavilisu se svojim solističkim točkama. Također supredstavili svoje instrumente koje uče svirati uglazbenoj školi. No neki od njih povezali su se uskupine, pa smo tako mogli čuti duo, trio… atakođer i cijeli mali dječji orkestar. Bio je tokrasan glazbeni početak velikog glazbenogdruženja.

Posebnost ovogodišnjeg SlatinaFesta bili sumali talenti koji su se odvažili pisati svojemelodije na zadani tekst. Skladbe su pisane udvije kategorije. Prva kategorija bila su djeca dojedanaest godina, a druga kategorija djecastarija od jedanaest godina i odrasli. Tako jenastalo nekoliko različitih i vrlo kreativnih verzijapjesmice “Šetnja” (1. kategorija) i pjesmice“Duga prijateljstva” (2. kategorija). Sve oveskladbe SlatinaFest je objedinio u pjesmaricu.Vjerujemo da će ove skladbe uskoro zaživjeti unašim crkvama, a neke od njih već supredstavljene na ovogodišnjem SlatinaFestu,kao i na dječjem festivalu Vedrofon u Belišću. Svelikom zahvalnošću dobrom Bogu, SlatinaFestna čelu s uvaženim skladateljem prof. DavoromBobićem ove je godine potvrdio sedamnaest

malih skladatelja, a sam prof. Bobić skladao je zaSlatinaFest svoju “Šetnju” za dječji zbor i klavir.

Bog nam je preko djece darovao velikoblago, uz njih rastemo, ona nas potiču da i samibudemo bolji i postavljamo prioritete premanebeskim vrijednostima.

Na ovogodišnjem SlatinaFestu Boga susvojim glasovima proslavila djeca iz Maruševca,Zagreba, Nove Gradiške, Virovitice, Novog Sada iSombora. Uz prepunu dvoranu i prekrasnoukrašenu “slavljeničku” pozornicu, proveli smougodno glazbeno poslijepodne. Mali i veliki,solisti i skupine, svatko sa svojim darom doprinioje da ovaj SlatinaFest zasja u šarenilu boja izvukova. Posebno iznenađenje bili su mladiglazbenici, tamburaški sastav “Eden”, koji su kaoživa instrumentalna pozadina obojili zvukovesvojih malih prijatelja iz Grubišnog Polja, anajveće oduševljenja izazvao je nastup maleneManuele Radišić iz Sombora.

Slušatelji i izvođači, domaćini i gosti, sviskupa pridružili su se velikog srca svojimnovčanim prilozima velikoj humanitarnoj akciji“Budite veliki, pomozite malenima”. Našiprijatelji biciklisti vozit će 1001 milju poHrvatskoj da bi djeci iz SOS sela Ladimirevci iLekenik i djeci koja se nalaze u domovima bezroditeljske skrbi rekli: “Mislimo na vas; vaše ranene možemo iscijeliti, ali vam možemo pružitiruku prijateljstva.” Sakupljeno je oko deset tisućakuna. Za taj iznos kupljeni su kućanski aparatikoji će pomoći djeci i SOS majkama u njihovimpotrebama.

Ovogodišnji SlatinaFest donio je velikuradost i blagoslov nama organizatorima i djecikoja su sudjelovala, obiteljima koje su poduprlenjihov nastup i svima koji su taj vikend odvojilida ga posvete djeci.

Budite i vi veliki, pomozite malenima gdjegod se nalaze i neka vas dobri Bog blagoslovi nasvakom koraku kojim smo bliže Njemu i jedandrugome.

S


Mark A. Finley

Dvije tisuća godina ijoš brojimo

eposredno prije nego što se uznio na Nebo, Isus je dao svojim učenicimaovo uvjerljivo obećanje: “Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću seda vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,3)

Ali to je bilo prije dvije tisuće godina. Obećanje se nije ispunilo; Isus nije došao.Odani vjernici očekivali su Njegov povratak stoljećima. Neki su čak i određivalidatume Njegovog povratka. Svaki put bili su duboko razočarani.

Zašto Isus nije došao? Zašto Njegov povratak kasni? Što čeka? U ovom ćemoproučavanju odgovoriti na neka pitanja.

Prema Mateju 24,36, tko jedini zna točno vrijeme povratka našegaGospodina?

Nebo nije otkrilo točno vrijeme Kristovog povratka. Pretpostavimo da suučenici znali da će Isus ponovno doći za dvije tisuće godina. Zasigurno bi biliprilično obeshrabreni. Budući da mi ne znamo kada će se Isus vratiti, svaki danse spremamo za Njegov povratak.

Prema apostolu Pavlu u 1. Timoteju 2,3.4, što je težnja Božjeg srca?

Za Boga nema ničega bitnijeg od spasenja onih koje je Isus došao spasiti. Ončezne za tim da svako ljudsko biće prihvati Kristovu žrtvu na Golgoti i budespašeno u Njegovom kraljevstvu zauvijek.

Čitajte 2. Petrova 3,9.10. Kako bismo trebali gledati na Božja obećanja oIsusovom povratku? Jesu li se ona izjalovila?

Božja obećanja se nisu izjalovila. Apostol Petar daje nam bitan odgovor okašnjenju Gospodnjeg povratka. Jedan od razloga zašto Isus nije došao jest danas Bog “strpljivo podnosi jer neće da se itko izgubi” (redak 9). Bog čeka i sam

N

1.

2.

3.

pati, a posljedica je da grijeh svijeta postaje još očitiji. On aktivno čini sve što može da spasi svaku osobu koju može.

Čitajte Matej 24,14 i Otkrivenje 14,6.7. Što se prema ovih redcima treba dogoditi prije Kristovog dolaska?

Isus će doći kada svi ljudi dobiju priliku da prihvate Isusa i Njegovu poruku zaposljednje vrijeme i donesu konačnu i neopozivu odluku za ili protiv Njega.Čitajte također Otkrivenje 22,10-12.

Čitajte Marko 4,26-29 i Otkrivenje 14,14-20. Koji drugi čimbenicidoprinose kašnjenju Kristovog povratka?

U Novome zavjetu pojam žetve povezan je s Isusovim drugim dolaskom. Isusće se vratiti kada žetva bude potpuno zrela. Plodovi Svetoga Duha koji sebudu očitovali u životu Božjeg naroda otkrit će Isusov divan karakter predsvijetom koji čeka i svemirom koji gleda. Božja ljubav otkrit će se prekoNjegove Crkve. Preobražavajuća sila i obilno milosrđe živoga Krista bit će upotpunosti očitovani preko Kristovog naroda pred cijelim svemirom (vidiEfežanima 3,8-12). Sebičnost, pohlepa i oholost Zloga bit će u potpunostirazotkrivene u njegovim sljedbenicima. Bit će povučena oštra crta izmeđuljubavi i mržnje, samodopadne sebičnosti i nesebične službe. Cijeli svemirvidjet će da je Božji put blagosti najbolji.

Čitajte Titu 2,11-14. Kako nada u skori Kristov povratak utječe na našživot danas?

Čitajte 1. Ivanova 3,1-3. Koji je konačni rezultat Božje ljubavi koja namje tako milostivo dana? Kako Njegova ljubav mijenja naše ponašanje?

Kada donesemo svjesnu odluku da prihvatimo Isusa, postajemo sinovi i kćeriBožje. Mi smo opravdani, spašeni Njegovom milošću. Ako svaki dan budemohodili s Njim, bit ćemoposvećeni ipromijenjeniNjegovom ljubavlju.Koliko god se činilonemogućim, On će naspreobraziti da budemoslični Njemu iosposobiti nas daotkrivamo Njegovkarakter pred svijetom.

Otkupljenje odpočetka do kraja čudoje zadivljujuće Božjemilosti koja mijenjaživot.

5.

6.

4.


7.

S T R A N - adventisti.hr · l i j e v a S T R A N I C A HOT ILLUSTRATIONS FOR YOUTH TALKS / WAYNE...

Documents

Transcript of S T R A N - adventisti.hr · l i j e v a S T R A N I C A HOT ILLUSTRATIONS FOR YOUTH TALKS / WAYNE...