ÈASOPIS HRVATSKOGPLANINARSKOG SAVEZA

ISS

N 0

35

4-0

65

0

GODIŠTE

99

RUJAN

2007

9

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje(za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja1898. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do1948., a od 1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

PRETPLATA za 2007. godinu iznosi 140 kuna (za inozemstvo 35eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinar-skog saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, urubrici »Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj.Pretplata za inozemstvo uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HRXX 25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, kojaje nalijepljena na omotnici zaslanje èasopisa. Nakon uplate, uz adresu æete moæi vidjeti na-znaku o obavljenoj uplati. Tako možete provjeriti je li Vaša uplataza tekuæu godinu uredno primljena i evidentirana u Hrvatskomplaninarskom savezu (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za primanje èaso-pisa, trebaju se telefonom, e-mailom ili pismom javiti Hrvatskomplaninarskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primitiuplatnicu i brojeve koji su izašli od poèetka godine, a zatim æe,nakon uplate, svaki mjesec na svoju adresu redovno primati svojprimjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna (+ poštarina).

CJENIK OGLAŠAVANJA šaljemo zainteresiranima na zahtjev.

SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom.Krajnji rok za primitak priloga je deseti dan prethodnoga mjeseca(20 dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæenjai urednièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Svi se primljenimaterijali na zahtjev vraæaju autorima. Prednost imaju prilozi sazanimljivim temama koji su popraæeni boljim izborom ilustracija.Slike se mogu slati poštom ili u digitalnom formatu (e-mailom,na DVD-u, CD-u ili disketi, ali ne unutar Wordovih dokumenata!).Detaljnije upute nalaze se na web-stranici èasopisa.

WEB-STRANICA ÈASOPISA: www.plsavez.hr/hps/HP

STAVOVI I MIŠLJENJA izneseni u èasopisu nisu nužno stajalištaHrvatskog planinarskog saveza i Urednièkog odbora.

»HRVATSKI PLANINAR« – ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« – JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

NAKLADNIKHrvatski planinarski savezKozarèeva 22, 10000 Zagreb

PRETPLATA I INFORMACIJEUred Hrvatskog planinarskog savezatel. 01/48-23-624tel./fax 01/48-24-142e-mail: hps@plsavez.hrhttp://www.plsavez.hr

UREDNIŠTVOE-mail adresa za zaprimanje èlanaka:hrvatski.planinar@plsavez.hr

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKAlan ÈaplarPalmotiæeva 27, 10000 Zagrebe-mail: caplar@plsavez.hrmob.: 091/51-41-740tel.: 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBORDamir BajsDarko BerljakVlado BožiæFaruk IslamoviæGoran GabriæŽeljka KasapoviæZdenko KristijanBranko MeštriæKrunoslav MilasŽeljko PoljakRobert Smolec

LEKTURA I KOREKTURAŽeljko PoljakRobert SmolecRadovan MilèiæGoran Gabriæ

GRAFIÈKA PRIPREMAAlan Èaplar

TISAKEkološki glasnik, Donja Lomnica

ISSN 0354-0650

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIKADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZKOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=140,00

2360000-1101495742

XXXXX

IMPRESSUMIMPRESSUM

GodišteVolume

BrojNumber99

Rujan – September 2007

9

290

Trobojnica u Irskoj

294

Na najvišim vrhovima Egipta

299

Plešivièke razgledne piramide

307

Vran planina

Trobojnica u Irskoj......................................................290

Igor Petrièek

Na najvišim vrhovima Egipta ....................................294

prof. dr. Željko Poljak

Plešivièke razgledne piramide ..................................299

Josip Šintiæ

Biokovo, izazov s kojim se treba suoèiti ..................302

Fehim Buševac

Kanjonom Vrženice na Divišku..................................305

Slavko Pataèko

Sunce i oblaci nad Vran planinom ............................307

Krešimir Bikiæ

Ploèa navrh Ivanšèice ................................................312

Tomislav Frišèiæ

Neoèekivani saveznik na Glavici ..............................316

Igor Barbariæ

Planinarenje i nove tehnologije ................................320

In memoriam: Zvonko Druškoviæ ..............................321

Vijesti ..........................................................................322

Kalendar akcija ..........................................................328

TEMA BROJAPlaninarenje u Irskoj

SADRŽAJ

SLIKA NA NASLOVNICIPremužiæeva staza

u Rožanskim kukovima

SADRŽAJSADRŽAJ

289

Irska svakako nije zemlja koja se posjeæujeradi planinarenja – vrh Carrauntoohil najugozapadu Irske sa skromnim 1041 metrom

najviši je vrh toga zelenog otoka. Manje od 15%površine otoka više je od 200 metara. Meðutim,kao pasionirani planinari, odluèili smo pokušatii tu osvojiti koji vrh – i uspjeli smo, doduše nebaš kako smo se nadali.

Kada i kako po Irskoj?U Irsku je najbolje iæi u kasno proljeæe ili

ranu jesen. Kasno proljeæe je kišovitije od ranejeseni, no dani su dulji (dnevna svjetlost i do 23sata!). Ljeto je u naèelu najbolje, no isto tako inajskuplje i prepuno turista.

Želite li se maknuti iz Dublina, kamo svihrle prije svega na nalijevanje Guinnessom,obavezno je imati automobil. Najam vozila vrlo

je razvijen biznis u Irskoj, tako da æete lako naæiauto po svom izboru. No, najtoplije se prepo-ruèuje rezervacija prije dolaska – tako vas autolijepo èeka u zraènoj luci, vozite ga okolo i ondaga vratite opet u zraènu luku (ne morate u istu)prije povratka kuæi. Ovisno o vrsti vozila, tvrtkii opsegu osiguranja koji uzimate, platit æete oko100 – 300 kuna po danu (bez goriva). Mi smoza veliku i posve novu Mazdu 3, s potpunimkaskom, platili 200 kuna po danu.

Napomena! U Irskoj se vozi po lijevoj stra-ni, kao i u Velikoj Britaniji, a volan je na desnoj.U poèetku je to malo neprirodno, no èovjek senavikne – mi smo u dva tjedna napravili 2300kilometara bez ikakvih poteškoæa.

Želite li svratiti i u Sjevernu Irsku, koja jedio Ujedinjenog Kraljevstva s Engleskom i Škot-skom, nema problema. Granice više nema, a i

290

NA VRHOVIMA IRSKENA VRHOVIMA IRSKE

Poluotok Dingle – neuobièajeno brdovit dio Irske

IGO

R P

ETR

IÈE

K

Trobojnica u IrskojIgor Petrièek, Zagreb

posve je sigurno, osim što treba izbjegavati lipanjzbog tradicionalnih mimohoda protestanata, našto katolici uglavnom odgovaraju svakojakimprojektilima, od kamenèiæa do molotovljevihkoktela. Tu se isto vozi lijevom stranom, noogranièenja brzine su navedena u miljama a neu kilometrima kao u Republici Irskoj, dakle,kada vam piše da je ogranièenje 30, to znaèi 30milja na sat (oko 45 km). Tu se plaæa iskljuèivofuntama (u Republici Irskoj u eurima).

Što ponijeti od opremeE, sada ste spremni na izlazak u irsku pri-

rodu. No, što ponijeti od kuæe? Prije svega,nepromoèive stvari! U Irskoj, bez pretjerivanja,dvadeset puta dnevno pada kiša i sije sunce, apuše nepodnošljivo – zemlja je niska i otvorenaudarima sa Sjevernog Atlantika. No, unatoètome nije pretjerano hladno, uglavnom su tem-perature 10 – 15 stupnjeva. Dakle, najbolje jeuzeti nekakav pulover preko kojeg se može na-vuæi tanka, ali vjetro- i vodonepropusna jakna.Gojzerice su standardna stvar, a za štapovenema neke pretjerane potrebe, osim ako nenamjeravate iæi na nekoliko rijetkih tehnièkizahtjevnijih uspona. Usto morate misliti i natežinu opreme za let zrakoplovom: u ekonom-skoj se klasi smije nositi do 20 kg, a svaka kila

preko plaæa se ni manje ni više nego 12 eura.Namjeravate li osvojiti i neki vrh, zgodno jeponijeti i našu zastavu – to smo i mi uèinili,onako, reprezentacije zemlje radi!

Gdje odsjestiIrska je poznata po izuzetno raširenom i

savršeno organiziranom lancu privatnog smješ-taja (Bed & Breakfast, ili B&B). Sve se možerezervirati unaprijed preko interneta, što je ipreporuèljivo. Cijena je gotovo standardno oko35 eura po osobi u dvokrevetnoj sobi, za štodobijete i tradicionalno obilan irski doruèakpun kolesterola, vrlo zasitan i potreban za startu planine. Sve to možete naæi na internetskojstranici www.townandcountry.ie.

Planinarenje u IrskojPlaninarenje u Irskoj vrlo je razvijeno i

dobro organizirano, no prije se može nazvatihodanjem jer nekih vrleti tu nema, a nema niširoke divljine kao u Alpama. Dakle, uvijek steblizu nekog mjesta gdje možete prespavati.Planinarskih domova u Irskoj nema. Same irskeplanine nisu opasne, jer uglavnom nema stijenaniti provalija. No, u naèelu visina ništa ne moraznaèiti – u Himalaji sam se lako popeo na 4500metara, a ne mogu svladati dva i pol metra

291

IGO

R P

ETR

IÈE

K Uspon na Mamean – ili bilokoji drugi vrh: svejedno kad

je uokolo magla

visok ormar u svojoj spavaæoj sobi. Tako i uIrskoj ima nekoliko tehnièki zahtjevnijih uspona.

Veæina (hodaèkih) staza uglavnom je ozna-èena, no drugaèije nego kod nas ili u Alpama:umjesto crvenog kruga, tu su kolèiæi s nacrta-nim žutim pješakom. Razlog je jednostavan:svega oko 7% Irske je pošumljeno (šumskagranica je ionako uglavnom na svega stotinjakmetara nadmorske visine) tako da nema stabalana koja bi se stavila planinarska markacija.Važno je znati da je velika veæina uspona,posebno njihov gornji dio, posve neoznaèena –morate sami tražiti stazu. To nije teško kada jevrijeme lijepo, jer su irske planine pregledne ina njima nema nekakvih nepredvidljivih prova-lija, no sasvim je druga prièa kada je magla ilipada kiša – a to je vrlo, vrlo èesto.

Irske planine pokrivene su niskom travomi tresetištima (karbonizirana mahovina, vrijes itrava). Treset se posvuda sijeèe, suši i koristi zapotpalu. Šume gotovo nigdje nema. U gornjimdijelovima uspona uglavnom je kamen, abuduæi da nema oznaèenih staza, potreban jeoprez. Irske su planine, kao i škotske, posvezaobljene djelovanjem ledenjaka u posljednjemledenom dobu, tako da nekakvih nenadanihprovalija, šiljaka ni sliènih opasnosti gotovonigdje nema. Trebate se paziti vrtaèa – buduæida je u Irskoj sve natopljeno kišom, one su vrloèesto pune vode, pa i živog blata, što se ne vidizbog bujne trave. Dakle, ne silazite u vrtaèe,nego idite po njihovom rubu.

Gdje planinaritiInternetska stranica www.walking.ireland.ie

puna je vrlo korisnih podataka i karata, što jedovoljno da isplanirate kamo planinariti.

Postoji nekoliko podruèja u kojima se ispla-ti planinariti. Najviša irska planina je Carran-touhill (1041 m) na jugozapadu otoka. NajbližeDublinu su Wicklow Mountains, èiji najviši vrhje Lugnaquilla (924 m). Uspon je lagan. Najugozapadu, na poluotoku Dingle, nalazi seplanina Mount Brandon (oko 950 m). Bili smoispod nje – vrlo lijepa planina koju smo misliliosvojiti, no sprijeèilo nas je tipièno irsko vri-jeme. Connemara je poluotok na zapadnojobali nešto sjevernije od Dinglea, na kojemu jei nacionalni park. To je podruèje izuzetneljepote, vrlo rijetko naseljeno. Tu se možeplaninariti u samom parku na Diamond Hill(445 m). Iako nije visok, isplati ga se posjetitizbog panorame, ali treba raèunati na hrpu turi-sta oko sebe. Tu je i lanac planina Twelve Bens,koji je bitno teži i zahtijeva bolju pripremu.Malo istoènije su i planine Mamean. Možda sunajljepše planine na samom sjeverozapadu, ugrofoviji Donegal. Tamo su u nacionalnomparku planine Derryveagh, s najvišim vrhomErrigalom (751 m). Errigal je vrlo lijep, svojimstjenovitim vrhom podsjeæa na Alpe i nije težak– do vrha i natrag ste za oko 2 sata.

Želite li planinariti i u Sjevernoj Irskoj, tadapreporuèujemo Slieve Donard (850 m) blizugradiæa Newcastlea, ispod Belfasta.

292

IGO

R P

ETR

IÈE

K

Prema vrhu Binn Chaonaigh

Dakle, ima se gdje planinariti u Irskoj.Uglavnom, glavni neprijatelj neæe vam bitistrmina nego kiša i vjetar, a glavna nagrada sunenadmašni vidici (ako vam se posreæi, namanije...), jer æete gotovo uvijek vidjeti i more, odkojega u Irskoj nikada niste daleko.

Naš uspon – planina Mamean, ConnemaraBudimo se u našem hotelu, na poluotoku

Connemari. Jutro nekako ni lijepo ni ružno –ima oblaka, ali i sunca. Tipièno za Irsku. Doru-èak je u Irskoj cijeli ritual: zobene pahuljice, pamlijeko, pa tanjur pun svaèega, od krumpira nadva naèina, preko zapeèenih paradajza i gljiva,do zapeèene šunke, špeka i krvavice, i sve to uzbarem jedno jaje na oko. Mljac! Dakle, kalorij-ski gledano, spremni smo za uspon. Kreæemosvojim autiæem prema poèetku staze, nekolikokilometara dalje. Tu navlaèimo gojzerice jerpoèinje uzbrdica.

Masiv koji je pred nama naziva se Mameani ima više vrhova. Nazivi su svi na irskom jeziku(gaelic), a izgovor je vještina koju je gotovonemoguæe savladati. Prvi dio staze do prijevojas kapelicom je lagan (blag uspon). To je za-pravo hodoèasnièki put jer je tu, po legendi,prespavao sveti Patrik, svetac zaštitnik Irske.Vidi se kamen s udubljenjem, gdje je onnavodno boravio.

Od prijevoja poèinje pravi uspon. Kakosmo veæ naglasili, u Irskoj uglavnom nemaoznaèenih staza prema vrhovima, svatko se sna-lazi kako zna i umije. Svakome tko ima nekakvoplaninarsko iskustvo to neæe biti teško, èak je izanimljivo.

No, vrijeme se poèelo mijenjati. Tu i tamopukne fenomenalna panorama na razvedenuobalu poluotoka, no to je sve rjeðe i rjeðe. Ula-zimo u oblak. Poèinje i rominjati. Ajde, budimooptimistièni, neæe dugo, opet æe biti sunca ipanorame. Uzaludne nade. Šljapkamo pogustoj, nevjerojatno zelenoj travi pored ovacakoje svuda pasu. Nije hladno, ali puše, iako neonako jako kako u Irskoj znade. Oblak je svegušæi, kiša sve jaèa. Ajde, još malo do vrha. Itako, nakon oko sat uspona, dolazimo do prvogvrha oznaèenog stošcem kamenja: Binn Chao-naigh (633 m). Ne pitajte nas kako se to izgo-vara. Panorama? Bijelo prošarano bijelim. No

ipak èinimo ono radi èega smo i došli ovamo:da razvijemo hrvatsku zastavu i snimimo povije-snu sliku trobojnice na nekom od irskih vrhova.Doduše, u ovakvoj magli to smo mogli snimitii na Cmroku, ali i na Kilimanjaru. Dakle,vjerujte nam na rijeè.

Nakon prvog vrha idemo hrptom premadrugom. Srce nas boli kad pomislimo kakvubismo panoramu odavde imali, a ništa. No, štoæemo? Drugi vrh, Binn Idir an da Log (703 m)bio je još manje zanimljiv – kiša pada sve jaèe,a ništa se niti ne vidi. Slika sa zastavom, inatrag.

Sada je smisao za orijentaciju stvarno važan– jer je vidljivost smanjena na 20 metara. Prati-mo nekakvu ogradu za ovce, to nam pomaže.Kiša, sparno. Mokri izvana i još znojni iznutra,a sve natopljeno vlagom, šljapkamo u potpunopromoèenim gojzericama. Izlet postupno posta-je mora. Nakon dva i pol sata hoda konaènostižemo do auta, mokri do gole kože. Brzo dohotela pod topli tuš. Gojzerice su nam se sušilejoš tri dana.

Eto, tako je dvoje Hrvata zataklo troboj-nicu na dva irska vrha. Nije sve bilo baš kakosmo željeli ili zamišljali, no takva je Irska: kadavam daje svoju ljepotu, uzmite odmah, jer veæsljedeæeg trenutka nestaje u kiši i vjetru.

293

Hrvatska zastava na Binn Chaonaigh (633 m)

IGO

R P

ETR

IÈE

K

Najprije treba istaknuti neobiènu èinje-nicu da najviši vrh te afrièke države nijeu Africi nego – u Aziji. Uzdiže se na

Sinajskom poluotoku, koji pripada Egiptu, a odafrièkoga dijela te države dijeli ga Sueski kanal.U afrièkom dijelu Egipta, ma koliko god biogorovit, nema nijednog dvotisuænjaka, ali ihzato na Sinaju ima na pretek – više od dvade-set. Ogranièit æemo se samo na dva najznaèaj-nija – jedno je glasovito Mojsijevo brdo, adrugo Vrh sv. Katarine.

Planinarski stampedo na Gebel MusuUspon na Mojsijevo brdo ili, arapski, Gebel

Musu, nije baš osobit planinarski podvig, ali jezato vrijedan kao hodoèašæe. Naime, islam jeprihvatio Mojsija kao proroka pod imenomMusa, pa su na vrhu njegova brda, uz kršæan-sku kapelicu, sagradili malu džamiju. S plani-

narskoga gledišta ipak valja priznati da nije bilašala nositi s tog 2286 metara visokog gebela(arapski: brdo) teške kamene ploèe s uklesanimBožjim zapovijedima, pa zbog toga neki plani-nari èak smatraju Mojsija svojim preteèom.

Jedina je neprilika s Musom to što se nauspon mora poæi u dva ujutro. Ne baš da se mora,ali ne želite li biti osobenjak, nema vam drugogizbora jer, kažu, bitno je s vrha vidjeti izlazaksunca, zbog vatrometa boja kakvoga navodnonigdje drugdje nema. Dakle, naš vodiè Muhamedili, kako smo ga mi od milja zvali Mujo – a on seuskoro i naviknuo na to ime – digao nas je u dvapo ponoæi iz kreveta u hotelu »Morgenland«,ukrcao u kombi i nakon desetak kilometara iskr-cao kod samostana sv. Katarine (1570 m), gdjepoèinje uspon. Tu je veæ sve vrvjelo od ljudi sasvih strana svijeta, poèevši od Amerikanaca (agdje ih nema?) pa do Japanaca (pa gdje i njihnema?). Neki su uzbuðeni, drugi pospani, vodièiim daju posljednje upute o odjeæi, jer bi na vrhumogli promrznuti, pa kako æe namjestiti èeonesvjetiljke ili unajmiti deve što ih ovdje za malinovac nude beduini (desetak dolara).

Nezaboravna slika: u mrklome mraku po-hrlilo je prema vrhu na tisuæe ljudi sa svihstrana svijeta, a zbog èeonih svjetiljaka izgle-daju poput golema roja krijesnica. Neki hitaju

294

USPON NA SINAJUSPON NA SINAJ

Na najvišimvrhovima Egipta

prof. dr. Željko Poljak, Zagreb

U afrièkom dijelu Egipta, ma

koliko god bio gorovit, nema

nijednog dvotisuænjaka, ali

ih zato na Sinaju ima na

pretek – više od dvadesetÈekanje zore na Mojsijevu brdu

ŽELJ

KO

PO

LJA

K

i pretjeèu ostale, drugi sopæu i teturaju, jedanse spotièe o drugoga, neki zaostaju i uza sve tomeðu njima se još motaju deve, koje ljutito hržu– neviðeni planinarski stampedo! Kažu da jetako svaki dan, i doista, kamenje po kojem tajsvijet hrli uvis izglaèano je i sjajno od nebroje-nih hodoèasnièkih nogu. Sreæom, put jedovoljno širok pa se za sve naðe mjesta, tako daza tri sata svi mogu stiæi pod vršnu stijenu.Usput se na svakih pola sata nailazi na beduin-sku èajanu, improviziranu od suhozida, kartonai staroga lima. Tko je ostao bez daha, može uèajani prileæi, a dobit æe uz topli èaj i pokrivaèda ne ozebe.

Ispod stijene, na visini od oko 2000 metaranalazi se – kako smo ga mi nazvali – parkira-lište za deve, jer tu put prestaje. Dalje je dovrha još 700 granitnih stuba, kuda mogu samopješaci. Nastavljamo stubištem. U mraku èuje-mo povike i vapaje na svim moguæim jezicima,no najviše se èuo ruski.

I evo nas konaèno na vrhu (2286 m) kodkapelice sv. Trojstva, gdje se, prema predaji, Bogpokazao Mojsiju i uruèio mu svojih deset zapo-vijedi. Pored nje je mala džamija iz 12. stoljeæa,

a pod njom špiljica u kojoj je, kako piše u Bibliji,Mojsije bivakirao 40 dana (»I osta Mojsije nagori èetrdeset dana i èetrdeset noæi.«)

Upravo se razdanjuje. Na vrhu jedva mo-žete naæi mjesta, stisnuo se èovjek do èovjeka,svi dršæu od zime, svaki se neèim ogrnuo, svibulje prema istoku i èekaju kada æe sunce. Evoga! Zrak je bistar, vidik neogranièen, sinajskibregovi i pustinje kao na dlanu. I zaista, boje sena èudesan naèin svakim trenom mijenjaju, aprevladava crvenosmeða boja eruptivnogakamena. Nastaje vreva u toj ljudskoj košnici,svaki nastoji zauzeti što bolji položaj, tisuæufotoaparata i kamera ovjekovjeèuje prizor.

Jedan èovjek oblaèi bijelo misno ruho, nakamenu ispred sebe improvizira oltar i zapo-èinje misu – na poljskom jeziku. Poljacima sepridružuju i Hrvati, pa nastaje èuðenje jersveæenik moli na poljskom, a sve više vjernikaodgovara na hrvatskom. Nakon mise, po polj-skom obièaju, sveæenik se izljubi sa svim vjerni-cima, raduje ga misaono jedinstvo u tomdalekom svijetu.

Slijedi lakši dio puta – silazak! Može seistim smjerom, no tko više voli stubišta, može

295

ŽELJ

KO

PO

LJA

K

lijevom varijantom od 3700(!) stuba. Obje sestaze sastaju na podnožju kod samostana sv.Katarine.

Samostan ima oblik tvrðave okruženeobrambenim zidom visokim više od deset idebelim dva metra. Osnovala ga je bizantskacarica Helena u 6. stoljeæu, a car Justinijan daoga je utvrditi obrambenim zidovima. U devetsati otvaraju se vrata za posjetitelje i nastajeneopisiva gužva meðu njegovim tijesnim zidi-nama jer svi žele vidjeti »goruæi grm«, predivnucrkvu i umjetnièko blago koje se vjekovimasaèuvalo usred golemih pustinja. Neponovljivo!U njemu žive grèki monasi i do dana današnjegsvi su im vladari priznavali eksteritorijalnost,meðu njima i Napoleon (izvorni dokumentièuvaju se u pismohrani). Još nekoliko fotogra-fija, kupnja suvenira i – povratak.

Naðete li se sluèajno u ljetovalištu Šarm elŠeiku (prevedeno: šeikovu zaljevu), kamo razneturistièke agencije redovno vode naše ljude natjedan dana kupanja, odvojite dan-dva za tulijepu pustolovinu. Veæina turistièkih ureda uŠarmu, a ima ih bezbroj, nudi, izmeðu ostalih, ituristièki paket »Gebel Musa«, s ovim progra-mom: popodne autobusom do nekog hotela u

blizini samostana sv. Katarine, ustajanje u 2 satanoæu, èetiri sata uspona (visinska razlika 700metara), nakon silaska razgledavanje samostanai povratak busom u Šarm, a sve prilièno jeftino.Ceste su izvrsne, jedino što put usporavaju brojnekontrolne toèke gdje treba pokazati propusnicu,jer meðunarodne snage još uvijek sprjeèavajuunos oružja nakon odlaska izraelske vojske.

Uspon na »krov Egipta«Malo je teža pustolovina uspon na Gebel

Kathrin (2642 m), prvo stoga što je gotovo 400metara viši i, drugo, što je orijentacija malo težajer se ovdje ne možete prikljuèiti rijeci plani-nara, hodoèasnika i snobova sa svih stranasvijeta nego treba malo razmisliti kuda æete ikako. Zbunjuje podatak da taj gebel nosi imesv. Katarine, a nije nad istoimenim samostanom– izmeðu vrha i samostana nalazi se GebelMusa. No, tko je bio na Musi i vidio na drugojstrani Gebel Kathrin, lako æe se snaæi. Najboljaje polazna toèka za najviši vrh cijelog Egiptaured šeika u zaselku na podnožju, gdje se trebaprijaviti svaki planinar. Nije to loše jer je onujedno i šef turistièkog ureda i, prema tome,

296

Misa na Mojsijevom brdu

ŽELJ

KO

PO

LJA

K

Naš vodiè beduin Mujo

ŽELJ

KO

PO

LJA

K

297

najbolje informiran o svemu što putnika zani-ma: koliko traje uspon, kuda vodi najbolji put,gdje se može unajmiti deva, gdje prespavati.

Uspon je zapravo razmjerno jednostavanzahvaljujuæi – izraelskoj okupaciji. Izraelci sutijekom sedam godina svoje uprave probili nasam vrh Kathrina s jedne strane cestu (danasviše nije upotrebljiva jer se ne održava), a sdruge uredili stazu, koja je u savršeno dobromstanju, tako da njome mogu ne samo planinarinego i deve. Dakle, uspon na »krov Egipta« inije baš velik planinarski podvig premda je vrhvisok 2642 metra (uspon traje pet, silazak okotri sata). Više je naporan nego težak.

Nakon posjete šeiku skreæe se s asfaltacesticom koja vodi dolinom Wadi el-Lega. Naprvom kilometru prolazi mimo kapelice s izvo-rom. To je izvor koji je potekao kad je Mojsijeudario štapom o kamen. Još jedan kilometar icesta završava kod samostana Deir el Arbaina(1740 m), podignutog na mjestu gdje su nekoædavno beduini pobili èetrdeset monaha. Desno,malo uzbrdo, nalazi se beduinski zaselak, gdjesu navikli doèekivati planinare, ugostiti ih,ponuditi im prenoæište te drugi dan vodièa idevu za uspon (oko 30 dolara). Iznad selapoèinje uspon i tu je najveæe iznenaðenje:

Stazom na Gebel Kathrin mogu i deve

ŽELJ

KO

PO

LJA

K

298

– Premužiæeva staza! – jednoglasno smozakljuèili.

I doista, uspon vodi solidno graðenom,širokom stazom, tako da iduæa èetiri sata jedno-stavno ne možete nikamo skrenuti makar nemani traga bilo kakvoj markaciji. Razlika odPremužiæeve jedino je u tome što se ova stazaneprestano uspinje. Nakon dva-tri sata blagoguspona u nebrojenim oštrim zavojima, stazaizlazi na planinski hrbat (2250 m), prelazi nadrugu stranu i tu sada pred sobom vidimo vrh.Prepoznatljiv je po kapelici sv. Katarine, graðe-ne od kamena, nešto poput sv. Ilije na Biokovu.Slijedi još sat i pol zavoja kroz goli kamen i etonas na vrhu. U metalnoj kutiji je upisna knjiga,u njoj nijednog Hrvata, možda je ovo prvi puthrvatska noga na tome vrhu. Vidik je, dakako,još ljepši nego juèerašnji s Gebel Muse, kojiodavle izgleda poput patuljka: vidi se cijeli južniSinaj sa svim svojim planinskim lancima, pu-stinjama i oazama.

Zanimljiva je i bliža okolica. Kapelica jedoduše zatvorena lokotom, ali je otvoreno pla-ninarsko sklonište od 3×4 metra, s drvenim po-dom (udoban bivak!). U blizini je i helidrom još izdoba izraelske okupacije, a na obližnji vrh, dvametra viši od našega (Zebir, 2644 m), seže spo-menuta ratna cesta, sada u zapuštenom stanju.

Nigdje nikoga! Samo nas petero zagre-baèkih planinara, iz èetiri razna društva: VilenaKašuba, Mato Šimunoviæ, Jasna i Antun Ci-grovski i pisac ovih redaka te s nama naš vodiè-pratitelj Stjepan A. Szabo. Cijeli pohod na Si-naj, na njegove vrhove i kroz kanjone i oaze,organizirala je zagrebaèka agencija VMD, spe-cijalizirana za pustolovni turizam.

I tako smo se doèepali najvišeg vrha Egiptai na njemu postavili hrvatsku zastavu. Buduæida u 109 godina, koliko izlazi »Hrvatski plani-nar«, nije još zabilježen hrvatski uspon na tajvrh, možda smo prvi hrvatski planinari koji suga »osvojili«.

Hrvatska zastava na najvišem vrhu Egipta (2642 m)

ŽELJ

KO

PO

LJA

K

Vidik s Gebel Kathrin, dakako, još je ljepši nego s Gebel Muse, koji

odavle izgleda poput patuljka: vidi se cijeli južni Sinaj sa svim

svojim planinskim lancima, pustinjama i oazama...

Prva razgledna piramida na Plešivici sve-èano je predana na upotrebu 24. srpnja1881. Izgradio ju je uz trošak od 524 forin-

te Hamilkar Praunsperger iz Samobora premanacrtima društvenog arhitekta Milana Lenucija.Bila je to drvena piramida visoka 10 metara, èijije donji dio bio ograðen i ureðen kao sklonište,pa su planinari piramidu, a i sam vrh Plešiviceprozvali »Èardak«. Tu prvu piramidu Otvorenjuèardaka prisustvovali su iz Zagreba, uz predsjed-nika HPD-a Ljudevita Farkaša Vukotinoviæa, joši èlanovi Ivan Benigar, Ljudevit Beluš, NikolaFaller (ugledni glazbenik i ravnatelj opere),braæa Franjo i Vilim König, grof MiroslavKulmer, Levin Schlosser, dr. Matija Štefinoviæ,dr. Lovro Vrbaniæ i dr. Fran Vrbaniæ.

Plešivièka piramida, meðutim, nije bila prvarazgledna piramida u hrvatskim planinama.Godine 1870., èetiri godine prije inicijative zaosnivanje Hrvatskog planinskog družtva (HPD-a),na Sljemenu je podignuta i 5. lipnja te godinepredana na upotrebu jednostavna drvena pira-mida. Sljemenska je piramida bila prvi plani-narski objekt u našoj povijesti. Veæ 1877., uvrijeme kad je predsjednik HPD-a bio akade-mik Josip Torbar, sveèano je otvorena novadrvena piramida na Sljemenu, jer je ona iz1870. bila dotrajala. Nova sljemenska piramidabila je prvi planinarski objekt koji je izgradilaplaninarska organizacija. Iduæe godine (toènije,1. rujna 1878.), odlukom Grada Zagreba plani-nari su ureðenjem prostorija na prvom katusljemenske lugarnice zvane Gradska kuæa dobiliprvu planinarsku kuæu u Hrvatskoj.

Dakle, drvena piramida na Plešivici bila jedrugi planinarski objekt koji je izgradio HPD!Ubrzo je dotrajala, a 1903. je izgorjela, pa je

HPD zapoèeo izgradnju nove, 6 metara visokeželjezne piramide. Ona je predana na upotrebu29. lipnja 1905., no veæ 1906. bila je zlobnomrukom znatno ošteæena, a osobito je stradalatijekom Prvoga svjetskog rata. HPD je pira-midu popravio i obnovio u prvobitnom obliku,te je opet sveèano predana na upotrebu unedjelju 19. listopada 1924., uz mnogobrojnosudjelovanje èlanova HPD-a, iz središnjice injenih podružnica iz Zagreba (»Sljeme«),Jastrebarskog, Samobora, Duge Rese i Siska.

299

SAMOBORSKO GORJESAMOBORSKO GORJE

Piramida u tvornici »Konèar«

Plešivièke razglednepiramide

Josip Šintiæ, Zagreb

Piramida je tijekom Drugog svjetskog rataponovno znatno ošteæena. Prilikom geodetskeizmjere bila je upotrijebljena kao triangulacij-ska toèka, pa je ukruæena drvenim preèkama, ana njezinoj platformi podignut je nekolikometara visok signal. Piramida u to vrijeme nijebila upotrebljiva za planinare. Prema analimaHPD »Kapela« (tada PD »Rade Konèar«),odluka o gradnji nove piramide donesena je 20.travnja 1955., kada je ustanovljeno da su nestalikutija, upisna knjiga i peèat što su ih konèarevcipostavili 6. veljaèe 1955. u svojoj prvoj radnojakciji.

Dogovorom tadašnjeg PD »Rade Konèar«i PD »Jastrebarsko« 1955. su rastavljeni ostacistare piramide. Jaskanci su ih prenijeli do cestei kamionom ih prevezli u tvornicu »RadeKonèar«, gdje je izraðen projekt, prikupljen savpotreban materijal te naèinjena nova piramida.Ona je na vrhu Plešivice postavljena veæ tije-kom rujna 1956., a sveèano je predana na upo-trebu 21. srpnja 1957. Na sveèanosti se okupiloviše od 200 planinara. Osim predstavnika PSH-ai PS Zagreba, bili su tu èlanovi društava »Za-greb«, »Željeznièar«, »Grafièar«, »Cepin« izPodsuseda, »Japetiæ« i »Maks Plotnikov« izSamobora, »Vinica« iz Duge Rese, šest plani-

300

Originalni poziv za otvorenje piramide na Plešivici1957. godine

Vidik s piramide na Plešivici prema plešivièkom prigorju

nara iz Prijedora te èlanovi PD »Jastrebarsko«i »R. Konèar«.

Treæa plešivièka piramida stoji na vrhu 50godina. Godine 1980. svježe je obojena, a 1992.(5. prosinca), kada se ratni vihor u sjeverozapad-nom djelu Hrvatske utišao, sveèano jeproslavljena njezina 35. obljetnica. Kod piramidese okupilo oko 60 planinara, a uz pozdravnegovore (Zdravko Ceraj, u ime PSZ-a) podi-jeljena su priznanja zaslužnima za gradnju.Pritom su glavni sudionici gradnje, Josip BeštakFater i Mirko Kos, iznijeli neke pojedinosti ogradnji nove piramide. Poslije sveèanosti veæinaplaninara produžila je u dom na Žitnici gdje jenastavljeno druženje. Iduæe je jutro osvanulopod debelim mokrim snijegom pa je obilazakJaskanskog planinarskog puta nastavilo samodevetero hrabrih. Zbog naglog topljenja snijega,potok Peænik je silno nabujao pa su se, uz mnogopoteškoæa, morali popeti po strmom, skliskompoboèju potoka u zaselak Goljak, pa odatle doPribiæa, umjesto putom preko slapa Brisala.Tako je na uzbudljiv naèin završila proslava 35.obljetnice treæe piramide na Plešivici.

Ove je godine, 21. srpnja, obilježena 50.obljetnica nove plešivièke piramide. Tom pri-likom na vrhu Plešivice okupilo se nekolikodesetaka planinara iz Zagreba, Jastrebarskog iSamobora.

301

S originalnom pozivnicom na vrhu Plešivice

Sudionici ovoljetne proslave na Plešivici

Samo spominjanje imena Biokovo u meniizaziva ponešto straha i tajnovitosti. Tomesu umnogome pridonijele povremene vije-

sti o stradanju i gubljenju izletnika na toj veleb-noj planini.

Još me se davnih dana, kada prolazeæi Ja-dranskom magistralom nisam ni pomišljao naplaninarenje, dojmio velik niz stijena iznadMakarske rivijere. Tada ni u primisli nisamvidio moguænost da se izmeðu tih stijena možeproæi i popeti na neki vrh. Ipak, pružila mi seprilika za to, istina, prilièno kasno. Ali kakonarod kaže: »Nikad nije kasno«.

Nas èetrnaestorica iz PD »Kamenjak« kre-nuli smo za Uskrs na Biokovo, razradivši prijetoga podrobno plan trodnevnog obilaska. Na-kon ugodne vožnje autocestom stigli smo na

polazište u Bašku Vodu. Sjetili smo se i OliveraDragojeviæa i njegove pjesme o ovom lijepommjestu, te se, dobro raspoloženi, smjestili uapartmane. U prtljagi je bilo svega: pinci, šun-ke, pancete, uskrsnih jaja, nezaobilazne mladekapule, èajeva, raznih piæa i tko zna èega još.Gledajuæi sve to, poèeo sam dvojiti: jesmo lidošli na ljetovanje ili planinarenje? Pomaloumorni od puta, brzo smo otišli spavati.

Sutradan smo rano ustali. Nekoliko kilome-tara iza Makarske skrenuli smo s Jadranskemagistrale prema Vrgorcu, tj. prema vrhu Sv.Juri. Pripremajuæi se za izlet uz pomoæ karte idostupnog pisanog materijala, pa i savjeta sinternetskog planinarskog foruma, oèekivao samsasvim drugaèiji krajolik. Svu ljepotu planinedoživjeli smo kad smo se približili vrhu Sv. Juri.

302

DALMACIJADALMACIJA

Biokovo, izazov s kojim setreba suoèiti

Fehim Buševac, Rijeka

IVIC

A S

UM

IÆ

Ispod nas se prostiralo Biokovo èitavom svojomdužinom i širinom. Tako opruženo, doimalo sepoput umorna aligatora koji je upravo izašao izvode i drijema na suncu. Vidik se pružao na svestrane. Na jugoistoku se isticao Vošac, a nanjemu planinarski dom. Na sjeverozapadu jeizranjao vrh Sv. Ilija s kapelicom, a malo dalje, uprodužetku, iza Sv. Ilije, pored nekoliko nižihvrhova, dominirao je Šæirovac. Jedini šumovitivrh, Šibenik, leži malo jugozapadnije od Sv. Ilije.

Ti i bezbrojni manji razbacani vrhovi èinecjelinu zvanu Biokovo. Nekadašnji stoèari, a zanjima i planinari, pronašli su put izmeðu škrapai uvala i tako tu cjelinu uèinili svakome dostu-pnom. Danas postoji put gotovo do svakogvrha, a sa svakog od njih možemo se divitiiskonskoj ljepoti netaknute prirode.

Bili smo iznenaðeni kada smo na Sv. Juriugledali snijeg. Na pojedinim mjestima bilo gaje i više od metra. Osim odašiljaèa, koji je jedinisvjedok boravka ljudi, sve ostalo djeluje zadi-vljujuæe mirno. Bilo je ugodno za topla i sunèa-na dana sjediti i diviti se svemu oko nas.

Nakon podužeg odmora, razgledavanja ipeèatiranja, odvezli smo se do podnožja Vošca.Za nekoliko smo minuta bili na njegovu vrhu,kod planinarske kuæice. Stijena Vošca, kojastrši u visinu, i planinarski dom na njoj domini-raju širokim prostorom.

Uz vidik prema ostalim vrhovima Biokova,pogled privlaèe u dubini Makarska i ostalamjesta Makarskog primorja. Imali smo dojam daje sve to ispod nas na dohvat ruke. Velika visinai okomite stijene ulijevaju strah i poštovanje.

Visoke stijene dižu se tako reæi iz mora,ostavljajuæi uzak prostor ljudskoj vrsti za nase-ljavanje i življenje. Sve to èini jedinstveni srazljudske vrste i prirode.

303

Na vrhu Svetog Jure

FEH

IM B

UŠ

EV

AC

Nije bilo previše vremena za odmor i dužeuživanje jer je trebalo krenuti dalje. Namjera-vali smo se još popeti i na Kimet. Na kamenojploèi na skretanju za Kimet piše da do vrha ima3 sata hoda, no bez teškoæa smo stigli za sat ipol. Put je dobro markiran i nije zahtjevan. I svrha Kimeta pruža se prekrasan vidik na ostalevrhove Biokova te na bosanske planine.

Drugi je dan bio udarni. Nakon ranog usta-janja i doruèka ponovno smo se uputili u pod-nožje Vošca i krenuli prema vrhu Sv. Iliji. I taje staza dobro markirana pa nije bilo teškoæa sorijentacijom. Vrh Sv. Jure, s odašiljaèem, stal-no se doima kao da je u neposrednoj blizini.

Za nešto više od sat vremena stiže se dolijepe planinarske kuæe »Slobodan Ravliæ« naLokvi. Put dalje vodi pored vrha Šibenika ipreko Motike prema Sv. Iliji. Na tom je putunekoliko uspona i silazaka preko manjih bezi-menih vrhova. Sa Sv. Ilije lijepo se vide BaškaVoda i druga mjesta Makarskoga primorja,dakako, i ostali vrhovi Biokova, te udaljenivrhovi bosanskih planina. Doista smo uživali!

Markirana se staza nastavlja dalje premaŠæirovcu, koji izazovno strši u daljini i mamiljepotom. Nas trojica nikako nismo mogliodoljeti izazovu, pa smo se popeli i na taj vrh.Nije, meðutim, bilo lako doæi do Šæirovcabuduæi da smo veæ bili izmoreni putom do Sv.

Ilije. U meðuvremenu se i vrijeme urotilo protivnas: poèelo se mraèiti s istoka i zapada. Na svusreæu, osim nekoliko kišnih kapi, ništa se drugonije dogodilo. Bili smo zadovoljni što smo došlido vrha i brzo krenuli natrag.

Zbog dugog pješaèenja i umora, pili smoviše vode nego obièno, ali nam se ponovnoosmjehnula sreæa. Naime, pri usponu na Sv.Iliju zamijetili smo oznaku »pitka voda«. Ozna-ka je upuæivala na mjesto pokraj staze. Nasta-vili smo put ne skreæuæi, no pri povratku smoipak potražili izvor i pronašli prirodni zdenac spitkom vodom. Okus vode bio je izvrstan. Svasmo trojica odmah zakljuèili kako ukusnijevode nitko od nas prije nije pio. Okrijepljeni iopskrbljeni izvorskom vodom, bili smo prepo-roðeni.

Na povratku smo se popeli i na vrh Šibenik,iako nije bio na putu kojim smo došli. Brzo smobili na vrhu, ali je vremena za razgledavanjebilo malo. Do Lokve smo stigli još za dana, anastavili smo uz pomoæ zvijezda i bijelogakamenja po dobro markiranu putu. Ni svjetiljkenam nisu bile potrebne. Kod auta smo bili oko21 sat. Bio je to naporan dan sa èetrnaest satipješaèenja. Sretni i umorni, veselo su nas doèe-kali kolege koji su stigli do doma prije nas.

Treæi smo dan posvetili obilasku preostalihkontrolnih toèaka Pouènog ekološkog puta»Dr. fra Jure Radiæ«, po Baškoj Vodi, Makar-skoj i Krvavici. Detaljnije smo upoznali i spo-menuta mjesta. Gledajuæi Biokovo odozdo,raspoznajemo Vošac, na kojem se ocrtava pla-ninarski dom, te vrh Šibenik, koji se odavde èinivrlo nepristupaènim. Odozdo se vidi samodjeliæ šumovitoga sjevernog dijela oko vrha. Sv.Iliju i Sv. Juru ne vidimo s obale – skriveni sukao i sva druga božanstva!

Vizija doživljenog i viðenog ostaje dubokourezana u moje pamæenje i ostat æe tamo dugo,dugo vremena. Biokovo treba doživjeti sa svimnjegovim ljepotama. Fotografije ili video zapisimogu u nama pobuditi sjeæanje na viðeno, alinikako novu spoznaju. Na Biokovo, pa i nadruge planine i vrhove, jednostavno treba doæii sve to doživjeti. Možda se u tome i krije dionašeg odgovora na pitanje zašto idemo uplanine i zašto planinarimo.

304

Na putu od Lokve prema Svetom Iliji

FEH

IM B

UŠ

EV

AC

Još je prije nekoliko godina u godišnjemplanu izleta našeg društva jedan od prijed-loga bio posjet klancu Trigetu na otoku

Krku. Triget se nalazi oko 5 km sjeverno odBaške, odakle se treba uspeti u podruèje okovrha Diviške. Te sam šture podatke izvukao izjednog èlanka u »Hrvatskom planinaru«. Razum-ljivo je da sam o tom klancu htio doznati neštoviše pa sam želio stupiti u vezu s autorom togaèlanka. Danima sam ga bezuspješno zvao tele-fonom, no èovjek kao da je u zemlju propao.Nisam odustajao, pa sam o klancu nastojaonešto doznati od prijatelja koji imaju sklonostiprema pustolovnim izletima, raèunajuæi da jenetko od njih možda imao priliku proæi timklancem. Ni tu nisam poluèio uspjeh pa sam nakraju odustao od svega.

Sivi dan za ugodan izletTrigeta sam se ponovno sjetio kad sam u

ruksak trpao potrebne stvari za ljetovanje uMalinskoj. Po dolasku na Krk, dakako, priuštiosam si nekoliko dana sunèanja, izležavanja ikupanja u Malinskoj, a kada je jedne nedjeljegospodin Èapka s TV-ekrana poruèio da slijedipromjena vremena, odmah sam poèeo nagova-rati Kety da dan koji nije za kupanje iskoristimoza izlet.

Ponedjeljak je zaista zapoèeo tmurno.Puhala je umjereno snažna bura, a iz oblaka jestalno prijetila kiša, no nismo se dali omesti i veærazmjerno rano ujutro vozili smo se autobusomprema Baškoj. Baška je prekrasan gradiæ sastarom gradskom jezgrom, dugaèkim šljunèanimplažama i predivnim vidikom na otok Prviæ.

Nekoliko smjerokaza u nudistièkom kampuBunculuki nadomak Baške upuæuje na planinar-

ske moguænosti u okolici. Kako sam poslijedoznao, postavili su ih èeški planinari koji sumarkirali i staze iznad Baške. Ni na jednom odnjih nije pisalo »Triget« pa nam nije preostalodrugo nego promijeniti plan: prvo poæi na Di-višku, a onda, ovisno o vremenu, vidjeti što dalje.

Nastavili smo stazom uz obalu još otprilikedvjesto metara prema uvali Veloj luci, a ondaostavili more i poèeli se uspinjati. Ubrzo smonaišli na obilježenu stazu èija je polazna toèka,najvjerojatnije, smjerokaz u onom nudistièkomkampu. Na manjoj uzvisini, ploèa prièvršæena

305

OTOK KRKOTOK KRK

Okamenjeni mozaik u kanjonu Vrženice

SLA

VK

O P

ATA

ÈK

O

Kanjonom Vrženicena Divišku

Slavko Pataèko, Zagreb

na boru otkriva da se predio kroz koji polazimozove Lubinin. Tu se staza poèinje polako spuš-tati da bi konaèno dosegla najnižu toèku, gdjenatpis na jednom kamenu daje do znanja da jetu poèetak kanjona Vrženice. Staza se nastavljaravno, blago se uzdižuæi prema Veloj luci, adesno se obilježena èudno obojenim marka-cijama spušta prema moru. Pogledom na kartujednostavno je utvrditi da se kanjon Vrženicapruža upravo u smjeru vrha Diviške. Odlièno!To je to!

Odmah je u meni proradio moj znatiželjnii pustolovni duh i jednostavno nisam mogaoodoljeti izazovu. Uopæe nisam razmišljao otome da put kroz kanjon u tom smjeru nijeobilježen, da postoji opasnost od ozljeda ili nedaj Bože od ugriza zmija.

Visokogorski doživljaj na KrkuKanjon Vrženice prava je planinarska atrak-

cija i prava visokogorska tura. Sve upuæuje nato da tim usjekom za vrijeme jakih kiša bujicanaprosto tutnji. Samo snaga bujice može ustijeni napraviti takve geološke tvorevine i oblike!

Nemate li penjaèkog iskustva, nekolikokaskada na usponu moglo bi vam biti nepremo-stivom preprekom. Ipak, lako se može izaæi izkanjona na bilo koju stranu jer njegova dubina

nigdje ne prelazi desetak metara. Sve u svemujako lijepo – prava uživancija!

To pentranje, skakanje i provlaèenje trajeotprilike dva sata, a onda put najedanput blagoizbija na veæu visoravan i tu je kraj kanjona. Poizlasku iz kanjona na visoravan, koja neodoljivopodsjeæa na Mjeseèev krajobraz, lijevo i desnose vide mala uzvišenja: desno bi trebao biti vrhDiviška, a lijevo Hlam. Tek kad sam uz pomoæzemljovida i sata s kazaljkama sve dobro izmje-rio i preraèunao, zakljuèio sam da se vrhDiviška (471 m) nalazi pod mojim gojzericama.Konaèna potvrda da ste zaista na tom vrhu jestto što je u istoj ravnini s otoèiæem Zeèevom iSenjom. Na trenutke je iza oblaka tjeranihjakom burom provirivalo sunce i prizor je bioviše nego dojmljiv.

A Triget? Njega æemo ostaviti za neki drugiput. Vrženica je za danas bila sasvim dovoljna.U povratku vrijedi obiæi i vrh Hlam, koji senalazi povrh Jurandvora. Prateæi suhozid, stižese na još jednu stazu s onim èudno obojenimmarkacijama, koja silazi do autobusnog kolod-vora u Baškoj. Do polaska autobusa za Malin-sku preostalo je dovoljno vremena za šetnjurivom – onako u planinarskoj odjeæi, s gojzeri-cama. Jedino ne znam zašto su me turisti maloèudno gledali...

306

Suhozidi, jezerce, u daljini vrh Hlam

SLA

VK

O P

ATA

ÈK

O

Dugo polje u sjevernoj Hercegovini jednaje od poznatijih planinskih destinacija uBiH. Ta planinska visoravan okružena

je sa sjeverozapadne strane Vran planinom dokje s jugoistoka omeðuje planina Èvrsnica. Imaoblik korita, dugaèko je oko 12 km, široko 2 do3 km, a nalazi se 1250 metara iznad morskepovršine. Kroz cijelo polje, od Soviækih vrata dojužnog ulaza u polje pokraj Blidinjskog jezera,vodi solidna, široka cesta, koja je djelomiènoasfaltirana. Na sredini polja nalazi se križanje,koje prekida glavni pravac ogrankom što vodiprema Kedžari i dalje prema Rami. Za vrijemeDomovinskog rata u BiH ova je cesta nosilanaziv »Put spasa« jer je to bio jedini slobodniprolaz od Hercegovine do Rame i središnje

Bosne. Do Dugog polja može se stiæi iz višesmjerova, a vjerojatno je najpogodniji onaj prekoMostara, kroz Jablanicu i Doljane.

Kroz dolinu Doljanke u DoljaneNakon vožnje uz predivnu Neretvu, koja

nas prati sve od Èapljine do Jablanice, u Jabla-nici skreæemo prema Doljanima. Zapravo,iskreno, skrenuli smo najprije prema Rami, alismo nakon desetak minuta vožnje shvatili daidemo u pogrešnom smjeru te smo se vratili doJablanice i bolje potražili pravi put. Uistinu jepotrebno obratiti pozornost na putokaze uJablanici.

Kroz dolinu Doljanke, prekrasnu planinskudolinu izmeðu strmih obronaka i stijena, dola-

307

PLANINE BOSNE I HERCEGOVINEPLANINE BOSNE I HERCEGOVINE

Èvrsnica

KR

EŠ

IMIR

BIK

IÆ

Sunce i oblaci nadVran planinom

Krešimir Bikiæ, Zagreb

zimo do Doljana, maloga planinskog selaokruženog brdima i šumama. U selu se nalazigrob hajduka Mijata Tomiæa, nedavno ureðenzahvaljujuæi Hrvatskom kulturnom društvu»Napredak«. Mijat Tomiæ ostao je u naroduupamæen kao jedan od najveæih hajduka zavrijeme turske vlasti u 17. stoljeæu. Rodom je izduvanjskoga kraja, iz Brišnika. Pošto je Mijatuduvanjski kadija oteo livadu, a on je nije mogaovratiti sudom, odmetnuo se u hajduke u Vranplaninu i do smrti sa svojim prijateljima haraoHercegovinom i južnom Bosnom. Mijat jeubijen u Doljanima prilikom krštenja kada jebio kum djetetu Ilije Bobovca, koji ga je izdaojavivši Turcima da je u Doljanima. Ubijen je1656. ili 1659., a njegovo junaštvo opjevano jeu mnogim narodnim pjesmama. Na Vranu senalazi i špilja u kojoj se prema predaji skrivaoMijat Tomiæ.

U Doljanima je živio i Jozo Klepica, pozna-ti planinar i istraživaè Èvrsnice. On je bio prvivodiè planinara za Èvrsnicu i jedan od najza-služnijih ljudi za izgradnju kuæe na VelikomVilincu (1961 m). Kuæu je 1939. izgradilasarajevska podružnica Hrvatskog planinarskogdruštva »Bjelašnica«.

Umjesto Èvrsnice – VranSat vremena uspona kroz klisuru trebalo

nam je da doðemo do Soviækih vrata (1264 m).Ono što smo tamo vidjeli oduzelo nam je dah:predivno, golemo prostranstvo, Dugo polje,omeðeno dvama gorostasima – Vranom i Èvrs-nicom.

Po dolasku u skijaško naselje Risovac,ispijamo kavu u lokalnom kafiæu turistièkognaselja u izgradnji. Naime, ovdje se posljednjihgodina naveliko grade planinske vikend kuæe.Velikom broju vikendica vlasnici su ljudi izHrvatske, napose iz Splitsko-dalmatinske iDubrovaèko-neretvanske županije. Tu se nalazii planinarski dom izgraðen prilikom Zimskiholimpijskih igara u Sarajevu. Razgovaramo sdomaæinima o buduænosti polja kao buduæojskijaškoj, turistièkoj i planinarskoj lokaciji.Naime, polje je idealno za razvoj kako skijaškogturizma, tako i planinarstva. Vran i Èvrsnicaaduti su kakvi se mogu samo poželjeti.

Ujutro promatramo vremenske prilike ividimo da su nad obroncima Èvrsnice veliki,tamni oblaci, dok je Vran obasjan suncem. Nadnjim putuju slikoviti kumulusi nošeni sjevero-zapadnim vjetrom koji ih šalje ka Èvrsnici na

308

Skijalište i planinarski dom »Risovac«

KR

EŠ

IMIR

BIK

IÆ

drugom kraju polja. Oèito je da oblaci težeprolaze vrhunce Èvrsnice. Mijenjamo plan: iæiæemo na Vran planinu, a Èvrsnicu æemo osta-viti za neki iduæi višednevni izlet.

Vran planina diže se iznad Dugog polja nasuprotnoj strani od Èvrsnice. Okružena je sjugoistoka Dugim poljem i Blidinjskim jezerom,s istoka su Dragajice (1435 m), na sjeveroistokuplanina Baæina, na sjeveru Kedžara (1520 –1571 m) i Trebiševo (1273 m), a sjeveroza-padno je planina Ljubuša (1686 m). Ima oblikjednostavnog èunja, a glavni hrbat proteže sesmjerom jugozapad – sjeveroistok. Strane suravne i ploèaste, a u unutrašnjosti se ponegdjemogu vidjeti ravne i okomite stijene. Cijela jeplanina graðena od vapnenaca i dolomita. ImeVran povezuje se s tamnim izgledom planinekada je se gleda iz Polja, no pastirske prièe kažuda je Vran dobio ime po jatima vrana koje sunastanjivale podnožje te planine.

Vran ima èetiri vrha viša od 2000 metara, anajviši je Veliki Vran (2074 m). Južno odVelikog Vrana su Bijela Glava (1990 m) i MaliVran (2017 m). Izmeðu vrhova Vran (1961 m)i Mali Vran nalazi se duga udolina s vrtaèama,dragama, toèilima i vododerinama, nazvanaMijatova jama po hajduku Mijatu Tomiæu, kojise ovdje skrivao. I drugi su toponimi vrlozanimljivi. Meðeði dol, prepun vrtaèa i kleko-vine, nalazi se južno od Malog Vrana, Vrana iDiviæa. Sjeverno je Ciganski klanac, dubokadraga s uzvišenjem visokim 1785 m. Još sjever-nije je Gola glavica (1627 m) te još sjeveroistoè-nije vrh Èelinka (1843 m). Na istoku se istièeDebela kosa (1802 m).

Podnožje planine obraslo je bukovom šu-mom i klekovinom, a jugoistoèna je strana gola,bez šume. Vran je pun vrtaèa, udolina i plesana.Plesno je lokalni naziv za koso položenu zara-van promjera do nekoliko stotina metara, kojase nalazi u visinskom dijelu planine. Na Vranupostoje tri velika plesna. Prvo od njih je Šæi-kovo, koje se proteže od Gornjih Dragajica doIzdora – to je pretežno goli kamenjar s travom.Drugo plesno, od Izdora do Petogrle Drage,koje se još naziva i Borovik, djelomièno je obra-slo borovom šumom. Treæe plesno je Velikaovršina od Borovika do Modruškoga gvozda,gdje se nalazi i najviši vrh, Veliki Vran.

Tragovi pastirskog životaJedna od poèetnih toèaka za uspon na

Veliki Vran nalazi se na sjeveroistoènoj straniplanine na putu prema Kedžari. Kada se uðe upark iz smjera Jablanice preko Soviækih vrata,produžuje se glavnim putom do sredine polja iglavnog raskrižja, gdje se nalazi motel »Hajdu-èke vrleti«. Ovdje skrenemo desno prema Ramii Kedžari još oko dva kilometra do markacijskihoznaka na lijevoj strani ceste, koje oznaèavajupoèetnu toèku puta prema vrhu.

Dok se vozimo prema Vranu, promatramopolje i stare pastirske stanove u daljini, a velikostado ovaca pase uza cestu. Na Dugom polju oddavnine žive ljudi vodeæi tradicionalni poluno-madski stoèarski život. Nekada su poèetkomlipnja pastiri dolazili u Polje sa stadima i ostajalisve do sredine listopada, kada su se spuštali namanje nadmorske visine. Na cijelom se poljuvide pastirski stanovi ili ostatci pastirskih sklo-ništa.

Karakteristièna koliba za zaklon i èuvanjestoke jest pojata. Pojate su veæinom graðenetako da im se krovište spusti do zemlje, a slam-nati se krov pritisne drvenim mertecima radizaštite od vjetra. Prvi je dio pojate, kod ulaza,bio namijenjen èobaninu, a u ostalom dijelu jeobitavalo blago.

309

Na Vranu nema izvora žive vode pa su sepastiri vodom snabdijevali topeæi snijeg, kojegima po vrtaèama, jamama i ponorima. Takoðerse koristila voda iz èatrnja i lokava u podnožjuplanine. U današnje je doba sve manje pastirai ovaca, a sve više planinara i skijaša. Prostor sevraæa u stara vremena, kada su ljudi i planinaživjeli meðusobno stopljeni.

Od 1325. Blidinje je u sklopu Bosne, kojomje tada upravljala loza Kotromaniæa. Od 1357.,zajedno sa zapadnim Humom, pripalo je hrvat-sko-ugarskom kralju Ludoviku I. Nakon nje-gove smrti to je podruèje dospjelo u okvirsrednjovjekovne bosanske države, u kojemu sezadržalo barem do 1463.

Na sredini Dugog polja, u Donjim Dragaji-cama, nalazi se nekropola sa steæcima, kojasvjedoèi o prošlosti ovoga kraja. Steæci sukameni nadgrobni spomenici nastali u srednjemvijeku (uglavnom u 12. i 13. stoljeæu), kada suu tim krajevima živjeli krstjani, tj. patareni.Obièno su ukrašeni prizorima iz života, lova,viteških turnira, motivima križa ili natpisima nabosanèici. Na toj lokaciji prevladavaju motivizvijezda, životinjskih i ljudskih figura, konji,pleteri, ratnici s kopljem itd. Na podruèjudanašnje Bosne i Hercegovine oèuvano je višeod 50.000 steæaka.

Vranske perspektiveDolazimo do poèetka uspona na Vran.

Ostavljamo auto i kreæemo uzbrdo. Vrijeme jesve bolje i bolje. Oblaci se kidaju, sve je višesunca i brzo napredujemo prema vrhu.

Od podnožja planine do vrha treba svladativisinsku razliku od 782 metra. Kod cisterne zavodu, koja se nalazi negdje na treæini uspona,susreæemo divokozu, koja protrèava na nekihstotinjak metara od nas. Naravno, dok sam sesnašao i izvadio fotoaparat da zabilježim tajtrenutak, divokoza je veæ bila predaleko.

Prelazimo na južnu padinu planine. Stazakruži južnom stranom planine postupno seuspinjuæi. Prolazimo kroz šumsko podruèje istižemo do klekovine kojom je obrastao put svedo vrha. Posljednji dio staze uspinje se premaširokom grebenu koji vodi do vrha, a gustogrmlje i raslinje otežava njezino pronalaženje.Ipak, prateæi polomljene grane, uspjeli smo naæipravi put. Za uspon nam je trebalo dva i polsata.

Vrh Veliki Vran (2074 m) obilježen je veli-kom gomilom kamenja.

Osmi je dan kolovoza, a vjetar puše kaolud. Promrzli smo do kostiju. Slikamo se navrhu i silazimo malo ispod vrha u zavjetrinuuživati u vidiku. Imamo kao na dlanu cijeloDugo polje i Èvrsnicu. Najviši vrh Èvrsnice,Ploèno (2228 m), skriva se u oblacima. Pogledprivlaèe i Prenj, Lisina, Bjelašnica, Buško blato,Kamešnica, Duvanjsko polje, Zavelim, Kupres,Cincar, Raduša itd.

Uspon na Vran lijepa je i ugodna planinar-ska šetnja od oko dva i pol sata, kroz razno-vrsne krajolike, s lijepim vidikom na Èvrsnicu iDugo polje

Park prirode BlidinjeNakon povratka do auta upuæujemo se do

Blidinjskog jezera. Ono se nalazi na jugoistoè-nom dijelu Parka prirode Blidinje, na visini od1184 metra. Površina jezera iznosi oko 6 èetvor-nih kilometara. Jezero se puni vodama s Vranai Èvrsnice. Ljeti velik dio vode iz Blidinja ne-staje u ponorima, zbog èega razina jezera znat-no opadne. U njegovoj se blizini nalazi crkvaGospe Snježne, sagraðena 1995.

310

Steæci pod Vran planinom

KR

EŠ

IMIR

BIK

IÆ

Malo dalje, kod Masne Luke, nalazi sepredivna franjevaèka crkva sv. Ilije, koja selijepo uklapa u planinski krajolik. Od crkvetakoðer postoji put do vrha Ploèna na Èvrsnici.Pored crkve se nalazi fratarska kuæa gdje živi fraPetar Krasiæ, najzaslužnija osoba za proglašenjei opstanak Parka prirode Blidinje. Fra Krasiæbavi se i uzgojem tornjaka, autohtone hrvatskei bosansko-hercegovaèke pasmine pasa.

U Masnoj Luci nalazi se i najveæi kompleksbora munike ili bjelokorog bora u Europi.Posebnost je tog crnogoriènog drveta u tome dasmola ostaje unutar drveta, dakle ne izlazi napovršinu, što drvu daje vrlo dobra svojstva, takoda je gotovo neuništivo. Turisti mogu posjetitii botanièko-zoološki rezervat Masnu Luku, snekoliko izvora èiste planinske vode, a karak-teriziraju ga raznovrsna flora i fauna.

Diva Grabovica –legenda pretoèena u stvarnost

Još je jedan rezervat unutar granica parka– Diva Grabovica. Nalazi se u kanjonu rijekeGrabovice, a naziv je dobio po djevojci DiviLuke Grabovca iz Rame, koju je zaprosio ku-preški beg. Prema legendi, Diva mu je pobje-

gla, ali ju je beg ubrzo pronašao i ubio. Cije-njeni arheolog Æiro Truhelka dvadesetih jegodina prošlog stoljeæa potvrdio da se u grobuzaista nalazi tijelo mlade djevojke i na taj jenaèin dao autentiènost samome mjestu štova-nja. Napisao je i knjigu »Djevojaèki grob«, sa-èuvavši na taj naèin prièu o Divi Grabovèevojza naraštaje koji dolaze. Mjestu na Kedžari gdjese nalazi Divin grob svake godine hodoèastimnoštvo ljudi.

Napuštamo Dugo polje spuštajuæi se premaDoljanima, noseæi sa sobom predivne uspo-mene i slike. Na putu za Mostar zastajemo kodhidroelektrane Grabovice, osam kilometarajužno od Jablanice, da bismo vidjeli dolinu DiveGrabovice.

Kanjon Dive Grabovice nalazi se na mjestugdje se Èvrsnica strmim liticama obrušava urijeku Neretvu. Dolina je duboko usjeèena uÈvrsnicu i zatvorena s tri strane stijenamaPlase, Drinjaèe i Male Èvrsnice. Dugaèka je 7,a široka 6 kilometara. Iz Dive Grabovice moguæje i uspon na Veliki Vilinac (2118 m), Peštibrdo (2039 m) te dalje prema Ploènom. Te suture nešto zahtjevnije i dugotrajnije nego uspo-ni s Dugog polja.

311

Vran planina

KR

EŠ

IMIR

BIK

IÆ

Ivanšèica, za one koji ne znaju, najviša jeplanina izmeðu Drave i Save, te je sa svojim1061 metrom najupadljivija gora Hrvatskog

zagorja. Pruža se u smjeru istok – zapad udužinu od 27 kilometara, a najšira je izmeðuBelca i Ivanca, oko 9 kilometara. Sa sjevera jestrma, a s juga pitoma.

Granica, meja ili meða. Izmeðu imanja,susjeda, država, civilizacijâ. U biti, rijetko je kadstvarna i bez sporova, a kroz dugu ljudskupovijest najèešæi je razlog nesuglasica, svaða ikrvavih ratova, ukljuèujuæi i dva svjetska.Rijetki su primjeri nesuglasica gdje su graniceprirodne, bile one morske, rijeène ili ih èineplaninski lanci. Meðutim, ljudi su stvorili izemljopisne karte, a u dubini naslonjaèa, uzglazbu, veèeru, piæe i vatru kamina, državnici,diktatori, carevi i kraljevi povlaèili su svoje linijei crte, iako najèešæe nikada nisu ni vidjelikrajeve koje su svojatali niti krajeve koje suokupirali susjedi. Kao na šahovskoj ploèi,

milijuni su jurnuli da ostvare ciljeve svojihnaredbodavaca. Smrt, razaranja i palež, neizre-civa patnja i ljudska stradanja. Kad se prašinaslegnula, sve je opet bilo manje ili više kao prije,za duže ili kraæe vrijeme, dok se opet nije poja-vila neka usijana glava. I tako kroz èitavu ljud-sku povijest.

A povjesnièari pišu knjige, analiziraju suko-be i, zanimljivo, uvijek zakljuèuju da su se onimogli izbjeæi i da su èesto bili plod neznanja ipredrasuda. I naša domovina, i velika veæinanas koji smo bili svjedoci povijesnih dogaðajastvaranja države i nasrtaja »crtaèa« s Istoka,imamo itekako gorka iskustva kad susjed poènesvojatati što nije i nikad neæe biti njegovo. I štosad, rat smo dobili, granica je na Dravi, Duna-vu, Savi, Sutli... stvorili smo županije! Radilakšeg obnašanja vlasti, ali i lakšeg obnašanjaraznoraznih administrativnih zavrzlama ili,drugim rijeèima, da baš za svaki potpis ilidozvolu ne trebamo trèati u Zagreb. Takoðer i

OSVRTOSVRT

Ploèa navrh IvanšèiceTomislav Frišèiæ, Ivanec

ALA

N È

AP

LAR

da lokalna vlast, koja najbolje poznaje svojestanovništvo i uvjete života, na najbolji moguæinaèin poboljšava uvjete života onih koji su je iizabrali. Ali, na žalost, uvijek se pojavi i tajnekakav »ali«, ili osoba, ili više njih, koji toprotumaèe na svoj naèin i, eto problema kojiopet nikako da se riješi.

I kakve sad imaju veze Ivanšèica i taj fatalnipojam granice? Naizgled i kroz tisuæe godinabaš nikakve. Cijelo to vrijeme ona je bila samoprirodna granica. Tu je èovjek mogao vidjetikoliko je hladnije na tisuæu metara; dok u nizinipada kiša, gore su snijeg, mraz i studen. Bila jegranica toplog zraka s juga – pa odavna se znada je Ivanec hladniji i vjetrovitiji od, recimo,Belca, ljudi su oduvijek prije orezali trsje iliposadili krumpir na južnoj strani.

Ivanšèica je još uvijek i prometna barijera.U Belec æete prije stiæi pješice, nego automnaokolo po cesti. Dokazano! No, unatoè svemutome ljudi su se ipak družili, trgovali, ženili,slavili i patili. Borili se protiv ugnjetaèa useljaèkim ustancima, protiv najezda osvajaèa,skrivali se ili taborili u gradinama Ivanšèice.Ruku pod ruku odlazili u ratove, »za tujca voje-vali, krvcu prolevali«, ali i Hrvatsku na krajustvorili i obranili.

Da, i svadili smo se. Ko je kome bukvuzrušil? Za ljude iz Prigorca uvijek je bil krivaciz Juranšèine, za one iz Martinšèine uvijekonaj iz Ivaneèke Željeznice. U stvarnosti,najèešæe je to bil prvi susjed u selu, pa èak iprvi rod. Svadili smo se i tko ima bolji tudum,kiseliš ili rakiju. Svaðe je pravila i ranjena srnaili pak vepar kad nije htio poštivati granicelovišta pa je otišel uginuti u miru u ono susje-dovo. Sve je to Ivanšèica gledala i shvaæala,nekad se veselila, nekad ljutila, ali ipak nashranila, napijala, skrivala, branila, grijala.Osobito su je veselili planinari, Ivanèani od1898. godine, a danas nas ima u Lepoglavi,Zlataru, Zlatar Bistrici, Konjšèini, Belcu,Novom Marofu, Budinšèini... Svi je oni manjeili više posjeæuju, a svoju djelatnost temeljeupravo na aktivnostima u vezi s Ivanšèicom.Veæ se godinama uspješnim pokazuje i Zagor-ski planinarski put, rezultat koordinacije aktiv-nosti navedenih društava, a danas i društava izcijele sjeverozapadne Hrvatske.

I sve je to bilo tako dok prije nekolikogodina tik ispod vrha ili, toènije, na parkiralištui putu koji vodi na igralište, nije osvanula ploèas natpisom: »Dobro došli u Krapinsko-zagorskužupaniju«! I kaj bi sad to trebalo znaèiti? Da iVaraždinska treba postaviti svoju ploèu dobro-došlice? Za koga? Štefa, Juru, Marka? Pa svi suoni veæ bili više put i u Varaždinu, Ivancu, kaoi u Zlataru ili Krapini i jako dobro znaju kajtam ima i kaj nema. Možda za Nijemce, Tali-jane, Amerikance? Za njih je to oduvijek samoEuropa, Hrvatska, Dubrovnik, toplo more,dobra kuhinja, ali i divlji deponiji smeæa, lošelokalne ceste, a baš ih briga za nekakve smije-šne županije. Dakle, ne informira nikoga, anema baš i nekoga smisla, jer poslije table do-lazi igralište i dalje nema nikakva puta.

Istini za volju, granica županija poèinjemnogo prije. Cesta koja iz Prigorca vodi do vrhanekoliko puta prelazi iz jedne u drugu županiju.Pa zašto onda ploèa nije postavljena dolje, i tosvaki put kada cesta prelazi u navedenu župa-niju? Dobro došli, dobro došli... Istina je i to dažupanijska granica sijeèe i sâm planinarski dom,pa smo se mnogo puta našalili da idemo na šanku drugu županiju popiti piæe za rastanak. Netkoje to ipak previše ozbiljno shvatio, ili se pak radio inatu ili nekim skrivenim namjerama, koje ne

313

Jesu li ovakvi »ukrasi« zbilja potrebni na Ivanšèici?

TOM

ISLA

V F

RIŠ

ÈIÆ

mogu nikom donijeti ništa dobroga. Naime, ovoje veæ treæa postavljena ploèa s istim sadržajem.Prve dvije su bile prebojene, a nepoznate poèi-nitelje tražila je policija.

Znam da su za taj èin bili po meni posvenepravedno optuženi i neki planinari. Uglav-nom, èitav sluèaj završio je i u dnevnim novi-nama osudom toga vandalskog èina. I samosuðujem svako ošteæivanje društvene imovine,jer u krajnjem sluèaju sve je to naš novac. Ali,zašto onda nitko ne stane na kraj i takvom na-èinu razbacivanja novca, koji nikome ne služi,osim za izazivanje zavisti, revanšizma i podi-zanja nepotrebnih napetosti i zavrzlama?

Te, sad veæ tri ploèe s pozivom, na primjer:»Doðite na Ivanšèicu« ili »Doðite u Krapinsko-zagorsku županiju«, moglo se postaviti i krajneke autoceste ili bilo kojeg obalnoga grada ukoji dolaze turisti. Tko zna, netko bi se i zale-tio, pa i ostavio koju kunu. Moglo se za tajnovac oglasiti i preko bilo koje internetske stra-nice, putem radio stanica itd.

Da je bar postavljen kakav znak prijepružnog prijelaza, pa da nam ljudi ne ginu. Izvr-sno bi rješenje bilo i postavljanje putokaza navrhu piramide, pa da neupuæen èovjek zna štovidi, od Sljemena, Zlatara, Balatona, Triglava,Kalnika, Varaždina, Ormoža, što veæ vrijemedopusti. Sve se moglo, a ovako se valjda èekada i Varaždinska županija ulupa dodatne novcepa æemo onda na parkiralištu parkirati mi, a naigralištu oni s krapinskim tablicama. Kraj vidi-kovca šator dižem ja, a kraj piramide moj prija-telj Štef iz Belca. I dom treba podijeliti, a posredini spustiti »željeznu zavjesu«. Da se nevidimo i ne èujemo. Onda nam sigurno budebolje. »Niti vi knom, niti mi kvom«!

Ostavimo se, ljudi, æorava posla, ne pra-vimo i ne tražimo vandale tamo gdje ne treba!Ostavimo policiji da radi i bavi se mnogo ozbilj-nijim stvarima. U èitavoj svojoj planinarskojpovijesti još nigdje nisam vidio, a prošao samstvarno mnogo, da se na nekom vrhu ili ispred

314

TOM

ISLA

V F

RIŠ

ÈIÆ

doma postavlja ploèa s pozdravima županije,kotara, opæine...

Nažalost, moram reæi da i meðu planina-rima ima ljudi koji nešto rade a da ne znaju štozapravo rade. Poštujem svaku planinarsku obi-laznicu, i svaku akciju dobre volje. Vjerujem daje s tom namjerom nastala i obilaznica »Najvišivrhovi hrvatskih županija«. Uglavnom, tamostoji da je najviši vrh Varaždinske županijeRavna gora, visoka »samo« 680 m, iako je dosada uvijek i svugdje bila navedena Ivanšèicakao najviši vrh. Pa što ako je najviši vrh u su-sjednoj županiji, a gdje je onda dom, ili vidiko-vac Strièevo, ili Veliki Konj?

Gospodo, ostavite planine onakvima kakvesu bile od vremena koje pamti ljudska povijest!Svatko tko se popne na planinu smatra se po-bjednikom. Svatko od nas planinara i ljubiteljaprirode zna kakav je to osjeæaj. Vi ga u zadim-ljenoj kancelariji nikad ne možete osjetiti. Uvremena kmetova, grofova i razne gospode,kada su staleži bili nebo i zemlja, stari planinarisu govorili da su jedino na vrhu planine svi bilijednaki, pobjednici. Tako je na sreæu i danas namnogim vrhovima i planinama.

Tko je samo jednom bio npr. na Triglavumogao je osjetiti taj duh prijateljstva i zajed-ništva. Nije bitno tko si i što si, koje vjere i bojekože, naš si! Dijeli se komad kruha, kolaèa,gutljaj rakije ili soka, ili piva. Svoju sreæu spre-man si podijeliti s drugim.

Imao sam sreæu doživjeti iste osjeæaje nebro-jeno mnogo puta i na Ivanšèici, na taj naèin zbli-žiti se s mnogim ljudima, od kojih su nastalaneraskidiva i velika prijateljstva okrunjena opetmnogim zajednièkim pohodima i druženjima.Tako je bilo, a tako æe sigurno i biti.

Provokatore nitko ne voli, a planina najma-nje. Neka nam planine i Ivanšèica i dalje ostanušto su uvijek bile, mjesta zbližavanja i druženja,gdje trèimo kao djeca, volimo prve ljubavi, do-lazimo s obitelji i prijateljima, kratimo staraèkedane i sjeæamo se bivših i novih planinarskihuspjeha. Neka nam poleti pogled s vrha pira-mide na sve èetiri strane svijeta i, ma koliko godgledali, uvijek æemo vidjeti i rijeke i jezera,gradove i sela, Mjesec i Sunce, znano i neznano,u daljinu dokle god pogled seže, sve æemovidjeti osim granica država, županija, opæina i –nekakvih ploèa!

315

Planinarski dom »Josip Pasariæ« – pola u Varaždinskoj, pola u Krapinsko-zagorskoj županiji

TOM

ISLA

V F

RIŠ

ÈIÆ

Potaknut izvanredno dobrim èlankomVanje Radovanoviæa u Hrvatskom plani-naru broj 2/2007 o sitnim ali bitnim triko-

vima kojima se djeca mogu motivirati za plani-narske izlete, pokušao sam primijeniti idejekoje su mi se èinile provedivima. Buduæi daupravo zbog obiteljskih obveza dugo nisamplaninario (da budem do kraja iskren, tu su ipoteškoæe s koljenom), nisam baš ni znao kakvaje ponuda djeèjih atrakcija u bližoj okoliciZagreba i Samobora. Najbolje što mi je palo napamet bila je Glavica u zapadnom dijelu Med-vednice jer sam znao da ima djeèje igralište(doduše, poslije se pokazalo da je postalo ne-upotrebljivo), a put je potpuno ziheraški: prvoautima do Ponikava pa onda turbo-laganašetnja po ravnoj šumskoj stazi do doma naGlavici. Odraslim planinarima treba od Ponikvido Glavice dvadesetak minuta i pretpostavljaosam da æe nama trebati pola sata, možda i više,ali nije ni važno jer nam se nikamo ne žuri.

Djeci treba sjeæanje ispuniti iskustvom kojeæe im pobuditi ugodan osjeæaj pri susretu sprirodom. Ponavljao sam u sebi Vanjine upute:ono za èime (neki) odrasli uzdišu – zelenilo,vidici, travnato-cvjetni aranžmani, mirisi, zvu-kovi – dakle sve ono zbog èega i idemo u pri-rodu, djecu uopæe ne zanima. Zvuèi nevjero-jatno, ali u stvari je prirodno. Njima je važnaigra i samo igra, ali im se sredina u kojoj seigraju trajno naseljava u srcima. Pa dobro, nekabude tako!

Štreberski sam stavljao kvaèice: nezahtje-van put primjerene duljine, društvo vršnjaka,rezervna odjeæa, zaštita od sunca, sadržaj naodredištu (pogrešno pretpostavljen) i, najvaž-nije od svega, poveæane zalihe strpljenja. Ono

na što nisam raèunao, ali valjda je u takvim iz-nenaðenjima i najveæi èar, bila je pomoæ neoèe-kivanog saveznika, koja je nadmašila sve ostalo.

Princeza i planinarska etikaI tako smo Jasminka i ja krenuli s našim

curama, Petrom (5) i Manuelom (3). Pridružilisu nam se i prijatelji Domagoj i Vlatka s Lo-vorkom (6) i Tvrtkom (3). Odluèio sam neprièati previše o novoj strategiji, da s previšeteoretiziranja ne skrenem pozornost s onogašto æemo putem vidjeti.

Puteljak je vijugao, a djecu je sve zanimalo.Nama obiène stvari njima su bile prvi putviðeno èudo, vrijedno dugotrajnog prouèavanja.Svaki cvjetiæ, bez iznimke, budio je kod Petrepotrebu za branjem. Ranije sam joj pokušavaoobjasniti osnove planinarske etike, ali eko-planinarske misli kao što su »cvijeæe se branjemubija« ili »ono je najljepše tamo gdje jest« nisuje se baš dojmile. Kad imaš pet godina i smatrašse Barbie princezom, a u opis radnog mjestasvake princeze spada i branje cvijeæa, vjerojatnoje teško razumski prihvatiti ugroženost prirodei komplicirane etièke norme odraslih ljudi. Kodnje je to jednostavno: ona želi brati cvijeæe štogod ja rekao i – toèka! Nekako sam osjeæao daje gnjavim i da objašnjavajuæi joj nešto što nemože shvatiti samo stvaram odbojnost premasebi i prirodi. Zato sam okrenuo ploèu: umje-sto zabrane, prodike i objašnjavanja, poèeo samje poticati na branje i sam joj pomagati!

Prije nego što stavite vijenac luka oko vratai izopæite me iz planinarske zajednice, dopustitemi da objasnim. Umjesto potiskivanja te njezineneuništive potrebe, usmjerio sam je onamo gdjeneæe èiniti stvarnu štetu: na livadsko cvijeæe i

316

PLANINARENJE S DJECOMPLANINARENJE S DJECOM

Neoèekivani saveznikna Glavici

Igor Barbariæ, Samobor

korov koji nije nièim ugrožen nego nakon branjaili košenja samo još više raste. Ne samo da samjoj dopustio, nego sam je poticao i još joj poma-gao. Kratko vrijeme osjeæao sam grižnju savjestizbog ekocida u kojemu sam sudjelovao, alimislim da se ipak isplatilo jer je rezultat bioodlièan. Odjednom su cijele livade postale njene,a kako su kolièine cvijeæa iz dozvoljene kvoteuvelike nadmašivale njezine apetite, ubrala bimali buketiæ i prestala. Pretvorio sam to u zajed-nièku zabavu. Tako zadovoljena, mogla je lakšeshvatiti da se neke vrste ipak ne smiju dirati.Stvorili smo mali mentalni rezervat za proljet-nice kao što su visibabe, šafrani i ciklame. Ali dane ispadne da su baš potpuno neupotrebljive,uveli smo mali ritual koji se sastoji od mirisanjai laganog draganja (cure su zaista vrlo nježne), ana rastanku im redovito šaljemo leteæe puse iglasno ih pozdravljamo: do iduæeg susreta! Osimtoga, mogu ih i fotografirati.

Da, dobro ste proèitali: petogodišnjakinji injezinoj dvije godine mlaðoj sestri dajem u rukeskupi fotoaparat. Mogu to jer sam se dogovo-rio sam sa sobom: korist je velika, a procijenjenirizik mali i nisam se prevario. One su osjeæale

da im se poklanja veliko povjerenje i to suvraæale. U rukovanju fotoaparatom pokazale suse vrlo odgovornima, ozbiljno su shvatile uputei pažljivo, koliko to tako male uopæe mogu,skupljale cvjetne trofeje.

Gutaè vatreManueli, koja je bila manje oduševljena

cvijeæem, pokazao sam foru koju me je nauèiootac i kojom se mogu dobivati oklade i zadivlja-vati okolina, što u malo kasnijoj dobi pred-stavlja važnu sposobnost. Nešto poput otva-ranja boce zubima ili piercinga u obrvi, samozdravije. Dakle, opasna kopriva može se jestièak i sirova i nekim èudom ne opeèe usta!Ubereš mladi listiæ, smotaš ga u kuglicu vrho-vima prstiju gdje je koža tvrda i ubaciš pod zub.Ali za trogodišnjake je ipak bolje da je ne berusami jer su njihovi prstiæi nježni i vjerojatno biih kopriva opekla. Mame su se èudile, a dijeteje uživalo! Mislio sam da æe njezino zanimanjesplasnuti kada predstava prestane oduševljavatipubliku, ali nije bilo tako. Je li joj se okus sirovekoprive svidio ili što se desilo, ne znam. Kakogod bilo, uvalio sam se: cijelim putem do

317

Mjesto radnje: Medvednica, planinarski dom »Glavica«

Glavice i nazad morao sam joj praviti zelenekuglice koje je ona uporno i smireno žvakala.

Neoèekivani saveznikLagano smo napredovali, èavrljajuæi, stariji

su trèkarali sami, a mlaði stalno mijenjali naèinputovanja izmeðu jahanja tate i samostalnoghodanja. Odjednom se ispred nas prolomiovrisak, a potomstvo nam se radoznalo nadvilonad nešto na putu, neko èudno biæe koje nikadado tada nisu vidjeli.

Pozornost im je privukla zelena gusjenicavelièine malog prsta (mojega, ne njihovoga!).Gledali su je, upirali prstom i vikali: »Vidi, tata– tata, vidi, viidiii!« Rekao sam im što je to iskupa s njima se èudio, uz upozorenje da je nediraju, jer bi mogla biti otrovna. Pustio sam ihneka nauživaju znatiželju do mile volje prijenego što krenemo dalje i zamolio ih, za svakisluèaj, da gusjenicu ne ubiju.

Nakon èetvrt sata vijeæe staraca je zaklju-èilo da je ipak dosta i da trebamo krenuti. Lije-po je sve to, motivacija, podsvijest i te stvari, ališto je previše, previše je. »Hajde, mahnite pa-pa gusjenici!« – krenuo sam s isprobanim tri-

kom. Meðutim, poèeli su cendrati, a Petra jeoèekivano došla na ideju da gusjenicu pone-semo sa sobom. »Ma daj, ostavi to – dostacendranja i idemo!!!« – skoro mi je izletjelo, alisam se na vrijeme suzdržao i umjesto togamirno promatrao kæer kako podmeæe gusjenicištapiæ da se popne. Putnik je ukrcan i karavanaje krenula dalje.

Kako je neposlušna gusjenica stalno padalasa štapa a djeca su ostala nepopustljivo tvrdo-glava, predložio sam im kao nosiljku list umje-sto štapa. List se pokazao boljim, ali ne dovolj-no. Ma kvragu sve! Skinuo sam kapu s glave iponudio razmaženoj gmizavici smještaj u busi-ness klasi. Djeèje je oduševljenje bilo veliko, ajadno stvorenje nije bilo ni svjesno kakva gapustolovina èeka. Klinci su se redali noseæidragocjeni teret, pokrivali gusjenicu listom daspava (nije poslušala, baš poput svojih nositelja),donosili joj hranu (od istog materijala kaopokrivaè), slikali se, a Petra je uživala u ulozi»vlasnice« i kontroli koju joj ta uloga pruža.

U jednom sam se trenutku prestrašio kadasam opazio da Petra drži gusjenicu u ruci, ali mije odmah objasnila da ju je i Domagoj držao pavaljda onda može i ona. Nisam vidio kako toDomagoj radi niti sam imao vremena provjera-vati, ali nije mi baš bilo svejedno. Znao sam dagusjenice mogu izazvati gadne stvari na koži.Dok sam razmišljao kako da postupim, vrijemeje prolazilo, a kako se nikakve posljedice nisuopažale, popustio sam, po tko zna koji put.

Velika nuždaDošli smo do doma bez ikakvih posljedica

od dodira s gusjenicom. Dom bez gužve, ali sprilièno ljudi, za naše pojmove optimalno po-punjen (ne znam što bi rekli koncesionari),pružio nam je gostoprimstvo uz ruèak i lijep stols vidikom na Zagreb. Obièno bi pošteno poje-den ruèak bio uvjet za sladoled, ali ovo nije bilomjesto za pedagošku dosljednost. Gusjenica imjoš uvijek nije dosadila, nego su pronašli i jošjednu manju, oèito druge vrste, što im nijenimalo zasmetalo da ih proglase »mamom injenom djevojèicom«. Mama i kæi su više od satvremena puzale po ponosnoj djeci, a ponosansam bio i ja zbog nježnosti s kojom ih paze iuspjeha izleta koji se veæ nasluæivao.

318

Tatina žrtva

IGO

R B

AR

BA

RIÆ

Kao da nije bilo dovoljno zabavno, gusje-nica se još malo potrudila: pokakala se u tatinukapu, izazvavši oduševljeno vrištanje i salvesmijeha! Na moju sreæu, izmet je bio mala suhakuglica koju sam uspješno otpuhnuo, ali i da jebilo nešto gnjecavo i ljepljivo, oprao bih kasnijekapu ne kvareæi im raspoloženje. »Sram te bilo,nisi više beba!« – strogo sam prekorio zelenostvorenje i malo produžio smijanje.

PovratakDošlo je vrijeme za povratak. Svatko bi na

mom mjestu mogao naslutiti da æe pri krajuizleta pasti ideja o trajnom posvajanju gusjenica,što je ipak trebalo sprijeèiti. Objasnio sam Petrida bi gusjenice bile nesretne u našem stanu jerje njima u šumi lijepo i to je njihov dom, kaoježu njegova kuæica iz prièe Branka Æopiæa.Upalilo je, uz standardno mahanje i slanje pusa.Meðutim, tada se dogodilo nešto neoèekivano,zamalo tragedija. Do tada nezainteresiraniTvrtko krenuo je nogom na gusjenicu, ali jeVlatka munjevito reagirala i povukla ga k sebi.Valjda je to ipak uroðena razlika izmeðu muškei ženske djece - nisam siguran, neka prosude onikoji imaju oboje. Nitko drugi to nije vidio imislio sam da je bolje da tako i ostane.

Gusjenice-heroji preživjele su vjerojatnonajteži dan u svom životu i imat æe što prièatirodbini kada se oporave od psihièkog šoka. Anaša æe djeca, nadam se, poželjeti još takvihdoživljaja. Na kraju sam shvatio da sam se i jaizvrsno zabavio, iako sam na poèetku bio spre-man na »žrtvu«. Nisu nužne duge ture i spek-takularni vidici da bi se uživalo u prirodi.

Uglavnom, uspjeh je bio potpun i velikpoticaj za nastavak sliènih podviga. Jedino ješteta, ali to je na kraju bilo i najmanje važno,što su na Glavici rekviziti malog djeèjeg igra-lišta stari i potrošeni i, što je mnogo gore, blizutog mjesta curi iz septièke jame pa igralištezbog smrada nije upotrebljivo. Nadam se da seto može popraviti.

Hoæemo još!Vjerojatno ima još mnogo dobrih mjesta za

izlete s djecom i isto tako mnogo naèina da ihse zabavi i animira. Eto, Vanja nam je objasnioosnovna pravila, ali nedostaju stvarni primjeri iprijedlozi: kamo s djecom i kako ih (a i sebe)zabaviti? Koja su to mjesta koja imaju sadržajeza najmlaðe i kako te sadržaje iskoristiti? Pozi-vam roditelje da podijele s ostalima svoja isku-stva na stranicama »Hrvatskog planinara«.

319

Oduševljenje

IGO

R B

AR

BA

RIÆ

320

Džepno raèunalo danas postaje nezaobilazan dioopreme informatièki obrazovanog èovjeka jer mupruža moguænost rada i izvan zatvorenih prostora, uprirodi, na terenu. Razvilo se u više smjerova i kombi-nacija, npr. kao kombinacija s mobitelom, GPS pri-jemnikom ili sve troje u jednome.

Prije nekoliko se godina pojavilo malo džepno ra-èunalo u okruženju Windowsa NT s programima pocketexcelom i wordom, preglednikom fotografija, kalkula-torom, kalendarom i igricama. Služilo je kao adresar itelefonski imenik poslovnih partnera i prijatelja.

Današnja džepna raèunala imaju vrlo dobre per-formanse, moguænosti izlaska na internet te primanjai slanja elektronièke pošte. Obostran prijenos poda-taka omoguæen je prikljuèivanjem preko USB-a nastolno raèunalo, bluetoothom ili infracrvenim portom.Velièina džepnog raèunala je oko 12×8×1,5 cm.

Proizvoðaèi geodetskih GPS prijemnika poèeli suga prije nekoliko godina upotrebljavati umjesto zapi-snika i manuala za upisivanje i spremanje podataka,kako u statièkim tako i u kinematièkim postupcimageodetskih mjerenja terena, pa je na taj naèin džepnoraèunalo izašlo iz zatvorenih prostora na teren. Morase napomenuti da je njegova izrada ipak priliènonježna za upotrebu u terenskim radovima, a osobitou lošim vremenskim uvjetima, pa o tome treba naro-èito voditi brigu. Nadalje, napajanje raèunala ne po-kriva cjelodnevnu radnu upotrebu, što znaèi da trebanositi sa sobom rezervnu bateriju, ne smije ostati bezstruje da se ne izbrišu programi itd. Tek su u poslje-dnje vrijeme proizvoðaèi poèeli razmišljati i o timnedostacima te ih pomalo uklanjati.

Usporedno s razvojem džepnog raèunala razvija-ju se i programi za njih, kako bi upotreba bila štoraznovrsnija, pa je tako firma Esri ubrzo izradila GISprogram ArcPad, namijenjen prikupljanju grafièkih ianalitièkih podataka izravno na terenu. Zbog toga muje pridodan GPS prijemnik kao eksterni dodatak kojiradi preko toga programa.

Daljnjim se razvojem GPS prijemnik poèeo ugra-ðivati u samo raèunalo, što se pokazalo i dobrim ilošim. Dobrim zato što je sve u jednom kuæištu i štoomoguæava lakše rukovanje, a lošim jer se džepnoraèunalo mora stalno nakon poèetka snimanja nositiu ruci kako GPS prijemnik ne bi izgubio prijemsignala sa satelita, što onda ima za posljedicu i prekidsnimanja objekata. Radi toga se GPS prijemnik poèeougraðivati u samostalno kuæište velièine kutije šibica,koja se može nositi na uzici oko vrata ili na ruksaku,

a spojen je s džepnim raèunalom preko bluetoothveze. To je povoljna varijanta utoliko što nakon po-èetka snimanja velikih linijskih ili površinskih objekatanakon poèetka snimanja džepno raèunalo možemostaviti u džep i za vrijeme snimanja imati slobodneruke bez prekidanja veze sa satelitima.

Dakle, sa džepnim raèunalom, GPS prijemnikomi programom ArcPad dobili smo GIS izvan zatvorenihprostora, na terenu, tj. na licu mjesta, gdje se priku-pljaju kartografski i opisni podatci, odnosno atributi.Program ArcPad, namijenjen džepnim raèunalima,omoguæava uvlaèenje georeferenciranih topografskihkarata (rasterskih ili vektorskih) ili planinarskihkarata u podlogu, a takoðer i površinskih, linijskih itoèkastih vektora koji su snimljeni ili vektorizirani stopografskih karata, kao što su šumske i javne prome-tnice, planinarske staze, granice parkova prirode inacionalnih parkova, planinarski objekti, kote obilaz-nica, lugarnice, šumske kuæe itd.

U pisanom dijelu (atributi) možemo imati sve po-datke, recimo o planinarskim objektima: ime objekta,tip objekta (dom, kuæa, sklonište), podruèje položaja,planinu, upravljaèa, domara, telefon, broj ležaja itd.

Planinarska karta južnog Velebita na ekranu Pocket PC-a

BO

ŽID

AR

KR

ZNA

RIÆ

PLANINARENJE I NOVE TEHNOLOGIJEDžepno raèunalo, GPS prijemnik i program ARCPAD-GIS zajedno u planinarenju

321

Taj opisni dio pozivamo klikom na oznaèeni objekt nakarti. Naravno, svaka vrsta objekta može biti prika-zana drugim simbolom i bojom, te razlièitom velièi-nom. I linijski objekti mogu biti prikazani raznimdebljinama i bojama. Na taj naèin dobivamo reambu-liranu kartu koja najbliže odgovara trenutnom stanjuterena. U opisni dio objekta snimljenog na terenu,odnosno u bazu, upisujemo tekstualne podatke kojiga karakteriziraju.

Uza sve opisano, na karti je stalno crvenim kru-žiæem prikazana naša trenutaèna pozicija na terenu,izraèunata prema signalima poslanim s najmanje trisatelita. Tako sada površinske, linijske ili toèkasteobjekte možemo snimati na terenu, a oni se odmahprikazuju na georeferenciranoj karti. Takoðer može-mo navigacijom ili navoðenjem doæi do unaprijedodreðenih mjesta ili objekata.

Koristeæi se džepnim raèunalom s GPS-om odsamih njihovih poèetaka, a isto tako i samim GPS-om,planinarim izvan markiranih staza ne optereæujuæi setime gdje se nalazim i bez bojazni da neæu doæi na

svoje odredište. Buduæi da sam kao dugogodišnji pla-ninar obišao veæinu obilježenih planinarskih putova,ovim drugim naèinom planinarenja upoznajem mnogadruga manje poznata i pristupaèna mjesta. Buduæi dasam po struci geodet, tim instrumentima lakše prona-lazim geodetske toèke po brdima, kao što su poligonii trigonometri, pa sam i u tim trenutcima daleko izvanplaninarskih staza i prometnica.

I još samo ukratko o toènosti tih jednofrekvent-nih GPS prijemnika: ona je dovoljna za karte 1:25 000i sitnijeg mjerila i kreæe se otprilike unutar 15 metara.Prikaz našeg položaja na karti ovisi o još nekolikoèimbenika: toènosti georeferenciranja podloge, naèi-nu transformacije pozicije iz jedinstvenog koordinat-nog sustava WGS84 u jedan od naših koordinatnihsustava (petparametarska ili sedamparametarska trans-formacija, vrsta projekcije), no time neæu zamaratièitatelja. Toliko zasad o toj tehnologiji i možda senegdje sretnemo izvan markiranih planinarskih staza.Ako koga zanima nešto više, rado æu mu pomoæisavjetom ili ga uputiti u rad. Božidar Krznariæ

Dana 18. lipnja u 80. godini životapreminuo je dugogodišnji èlan HPD»Japetiæ« Zvonko Druškoviæ – Pat.Iznenada, u vrlo kratkom vremenu,bolest koja je dugo pritajeno èuèala unjemu, uzela je maha i odnijela namprijatelja.

Pat je do zadnjeg trenutka bioaktivni èlan HPD »Japetiæ« u Samo-boru, a još mjesec dana prije smrtisudjelovao je na Japetiæevom pohodu.Samozatajan èovjek niskog rasta, alivelike duše, nije nikada prièao o nièemu drugomeosim o onome što je najviše volio, a to su bile planine.Rijekto tko od prijatelja je znao da je Zvonko kaomladiæ od 16 godina prošao kalvariju Drugog svetskograta i križnog puta, samo se tu i tamo znao isprièatida ne može doæi na sastanak jer ga èekaju prijatelji izKluba 242 (Domobranske ðaèke bojne).

Bio je èlan planinarske organizacije od ponovnogosnutka »Japetiæa« nakon Drugog svjetskog rata(1947.). Bio je sportski aktivan, no karijeru je morao

prekinuti zbog problema sa zglobovima,pa je stoga svu svoju ljubav pretoèio naplaninarenje kojim se nikada nijeprestao baviti. Svojevremeno je u Jape-tiæu postojala sekcija simpatiènogimena »Plahuter« u kojoj je on bio akti-van. Kroz duge godine aktivnog plani-narskog rada bio je tajnik društva, èlanraznih odbora i komisija. Sudjelovao jeu organizaciji izleta, pohoda te orijen-tacijskog natjecanja »Janko Mišiæ«.Isto tako, jedan je od osnivaèa stanice

GSS-a u Samoboru. U »Japetiæu«, posljednjih godinabio je zadužen za arhivsku dokumentaciju društvakoju je vrlo pedantno vodio, manirom knjigovoðe, štoje bio po struci. Uvjek je vodio raèuna i podsjeæao dase ono što je planirano i dogovoreno realizira. Pat jebio veseljak: Na žalost, odnio je sa sobom prelijepepjesme kojima nas je oduševljavao, a mi se nismopotrudili nauèiti ih. Samoborski planinari tužni su jerPata više neæe susretati na Okiæu, Šoæevoj kuæi i nasamoborskom placu. Darko Dömötörffy

ZVONKO DRUŠKOVIÆ – PAT

322

DAN DALMATINSKIH PLANINARAOvogodišnji Dan dalmatinskih planinara obilje-

žen je 26. i 27. svibnja na atraktivnom sjevernobiokov-skom prijevoju Turiji (700 m), udaljenom 10 kilome-tara od Zagvozda. Domaæin i organizator te tradicio-nalne akcije bilo je HPD »Sveti Jure« iz Zagvozda.

Više od 700 sudionika podiglo je svoje razno-bojne šatore uz staru Napoleonovu cestu, graðenu urazdoblju od 1806. do 1809. Šatori su »niknuli« tik dotunela koji od Turije, preko Župe, povezuje taj kraj sVrgorcem i Makarskom. Prvi su se dan okupljeniplaninari družili uz logorsku vatru, a sutradan su upri-lièeni usponi na Biokovo. Najzahtjevniji je bio usponpreko Ljuboviæa na Sv. Juru (1762 m), najviši vrh oveiznimno lijepe i zanimljive primorske planine. Neštolakša tura vezivala je Turiju i Sv. Rok (1224 m) (prekoÈulije), uz usputni posjet naselju Župi i rodnoj kuæigeografa, svjetski poznatog geomorfologa i istraživaèakrša akademika Josipa Rogliæa. Veselje i užitakdruženja i planinarenja narušeni su, na žalost, padomi slomljenom nogom jednog planinara pri spustu saSv. Jure. Odmah je intervenirala dežurna ekipaHGSS-a uz uporabu helikoptera.

I ovaj je put manifestaciju svojom nazoènošæuuvelièalo više planinarskih udruga iz BiH, èlanicaPlaninarskog saveza HZ Herceg-Bosna. Suradnjadalmatinskih i bosanskohercegovaèkih planinarauspješno se razvija meðusobnim posjeæivanjem isudjelovanjem u raznim planinarskim aktivnostima.Domaæini, èlanovi HPD-a »Sv. Jure«, na èelu s pred-sjednikom udruge Ivicom Buljubašiæem, zaslužili supohvalu za dobru organizaciju. Za iduæeg domaæinaDana dalmatinskih planinara odabrano je HPD »Sv.Ilija« iz Orebiæa na Pelješcu. Ante Juras

»DIVLJI CVIJET« S PITOMOG JEZERAU nedjelju 3. lipnja na Sovskom jezeru, u organi-

zaciji PD »Dilj gora« iz Slav. Broda održani su 13.susreti planinara pjesnika. Prekrasan dan privukao jevelik broj slavonskih planinara i ljubitelja prirode,meðu kojima i tridesetak pjesnika, od kojih dvanaestiz Požege. Po prvi puta na obalama ostatka Panon-skog mora našao se i Mato Viljušiæ iz Orašja iz BiHkoji je poslije proèitanih stihova rekao: »Priroda jeprekrasna, lirika zanimljiva, pa samo slušaš, sjediš,opuštaš se i uživaš. Neopisivo ugodno i romantièno!«

Na poèetku ovogodišnjih Susreta, promovirana jezbirka poezije »Divlji cvijet«, u kojoj su ukorièeniradovi pedesetak sudionika prošlogodišnjih 12.susreta. Zbirku je predstavio Ivan Jakovina, požeškiplaninar i dugogodišnji sudionik ove priredbe. On jeistaknuo da se radi o jedinstvenoj pjesnièkoj manife-staciji koja okuplja autore svih dobnih i obrazovnihskupina, od mladih iz osnovnih škola, do afirmiranihimena hrvatskog pjesništva.

Posebice je pohvalio entuzijazam i upornost Jo-sipa Èinkla, slavonskobrodskog planinara i urednikabiblioteke »Jezero«, te »Brodskog planinara«. Dosada je tiskano osam zbirki pjesama èitanih na Sov-skom jezeru. Zbirka »Divlji cvijet«, sadržajno i gra-fièki, najuspješniji je uradak u tom nizu. Uz ureðivaèkiposao, radove je ilustrirao Josip Èinkl. Takoðer su mupomogli Ruža Vištica i Sandra Vukoja (recenzija ilektura), Delibor Jakièiæ (slog i prelom) te DubravkaBiondiæ. Zbirku je tiskao »Diozit« d.o.o. iz SlavonskogBroda, uz materijalnu pomoæ tridesetak darovatelja.

Ivan JakovinaPlaninarski logor na prijevoju Turija

GO

RA

N G

AB

RIÆ

323

GODIŠNJI POHOD NA DINARUTradicionalni godišnji pohod na najviši vrh Hrvat-

ske održan je ove godine na Dan domovinske zahval-nosti, a odazvalo se oko 200 planinara iz svih krajevaHrvatske. Za razliku od prijašnjih uspona, ovaj je bioobilježen lošim vremenom i neobiènom hladnoæom,tako su se mnogi planinari vratili s vrha promrznuti.Sudjelovale su i èlanice Prve hrvatske ženske himalaj-ske ekspedicije, koje su izazvale èuðenje svojom izvrs-nom tjelesnom kondicijom: u vrijeme kad je glavninaplaninara bila otrpilike na pola puta, djevojke su seveæ vraæale s vrha. Željko Poljak

OTVORENA PLANINARSKA KUÆA»LEDINEC« NA GRABROVICI

U subotu 16. lipnja HPD »Dugi vrh« iz Varaždi-na uprilièilo je otvorenje nove planinarske kuæe»Ledinec«, izgraðene na najvišem dijelu vinogradar-skog brežuljka Grabrovice kod Ledinca, na visini od290 metara. To novo mjesto okupljanja planinara iljubitelja prirode posjetitelje æe posebno privlaèitizbog prekrasnog vidika na zagorske i slovenskeplanine, pa èak i na više austrijske planine. Takoðerse prekrasan vidik pruža prema Meðimurju i cijelojdravskoj dolini s akumulacijskim jezerima.

Sveèanosti otvorenja prisustvovalo je dvjestoti-njak planinara i mještana okolnih naselja, a uz ostalegoste bio je ondje i varaždinski gradonaèelnik dr. IvanÈehok s obitelji. Kronološki prikaz tijeka izgradnjekuæe, sve probleme koji su predhodili izgradnji inapore koje je trebalo uložiti u osiguranje financijskei materijalne pomoæi te u same radove, predstavio jepredsjednik društva Zvonimir Krajcer. Ukupna vrijed-

nost dosadašnjih radova procijenjena je na oko250.000 kuna, uz otprilike 7.000 dobrovoljnih satirada. Završen je podrumski dio i prvi kat objekta, gdjese nalazi dvorana s 50 mjesta, kuhinja i sanitarni èvor,a dovršiti još treba potkrovni dio sa sobama, skupnomspavaonicom za pedesetak osoba i sanitarnim èvorom.Lijepo je ureðen i okoliš, a na prilazu postavljeno jedrveno raspelo.

U svom obraæanju varaždinski gradonaèelnik dr.Ivan Èehok nije krio oduševljenja ljepotom i funkcio-nalnošæu doma s prekrasnim okolišem i vidicima, teje izrazio namjeru da onamo dovodi svoje goste naslužbene sastanke i domjenke. Obeæao je daljnju pot-poru dovršenju radova i aktivnostima društva, a na

Novo planinarsko izletište u Hrvatskom zagorju – planinarska kuæa »Ledinec« na brijegu Grabrovici

MIL

AN

TU

RK

ALJ

Nastup KUD-a »Varteks«M

ILA

N T

UR

KA

LJ

324

njegov prijedlog sveèanu su vrpcu prerezali najstarijaplaninarka Mira Fuksa, uz asistenciju mlaðe grado-naèelnikove kæeri Lucije. Skup su pozdravili predstav-nici planinarskih društava na èelu s Mišom Glago-liæem, predstavnikom HPS-a, koji je predao natpisnuploèu kuæe. Blagoslov doma i raspela obavio je župnikžupe Margeèan Alojzije Pakrac. U kulturno-umjet-nièkom programu nastupilo je KUD »Varteks« sple-tom prigodnih pjesama, a èlanica sekcije mladežidruštva »Vjeverica« iz Gornjeg Kneginca HelenaKanežiæ izvela je prigodnu recitaciju.

Sveèanost otvorenja vodio je Dražen Dretar,voditelj Ureda za odnose s javnošæu Grada Varaždina,a za zabavni dio druženja pobrinuo se MiroslavDolenc, glazbenik i pjevaè. Svima koji su na bilo kojinaèin pridonijeli izgradnji dodijeljena su sponzorskapriznanja sa zlatnim, srebrnim i bronèanim znakom.

Planinarska kuæa »Ledinec« za planinare æe po-slovati vikendom te uz najavu s dežurstvima èlanova,dok se ne riješi neki drugi naèin upravljanja i poslo-vanja. Za rezervacije i najave treba se obratiti tajnikudruštva Ivanu Šoltiæu na mobitel 091/72-48-118.

Milan Turkalj

199. I 200. SAVJETOVANJEMEÐUDRUŠTVENOG SAVJETA ZPP-a

Slaveæi 25. obljetnicu rada HPD »Gradina« izKonjšèine bila je 18. ožujka domaæin 199. savjetovanjaZPP-a, koji je održan u lovaèkom domu Sušobreg kodKonjšèine, a jubilarno 200. savjetovanje održano je 9.lipnja u planinarskom domu »Lujèekova hiža« naPokojcu, pod domaæinstvom HPD »Milengrad« izBudinšèine koje je tog dana proslavilo 55. obljetnicu

rada. Tom prilikom održan je i susret planinara Kra-pinsko-zagorske županije. Rad Meðudruštvenog sa-vjeta ZPP-a u posljednje vrijeme karakterizira mirnorazdoblje, nakon što je riješeno pitanje novih dnev-nika, zemljovida, znaèaka i oznaka i peèata kontrol-nih toèaka ZPP-a. ZPP sada broji 25 KT-a. Na savje-tovanjima se uglavnom raspravlja o tridesetak zajed-nièkih akcija tokom godine, a to su uglavnom pohodiplaninarskim obilaznicama, proslave obljetnica idruženja.

Promovirana je spomenica povodom 50. obljet-nice rada Meðudruštvenog savjeta ZPP-a koja se joštehnièki doraðuje prije konaène verzije za tisak, apotrebno je riješiti i troškove tiskanja spomenice.Iduæe 201. savjetovanje održat æe se u planinarskomdomu na Majeru u organizaciji HPD »Oštrc« izZlatara, 16. rujna.

Povodom 55. obljetnice rada predstavnik HPS-aDarko Domišljanoviæ dodijelio je plakete HPS-aHPD-u »Milengrad« i predsjedniku društva Zvoni-miru Zozoliju.

Prije 200. savjetovanja i proslave 55. obljetniceHPD »Milengrad« položeno je cvijeæe i zapaljene susvijeæe na grobu veterana hrvatskog i planinarstva

Sveèana spomen-knjižica povodom 50. obljetniceuspostave Meðudruštvenog odbora ZPP-a

Vrpcu je prerezala najstarija planinarka Mira Fuksa uzasistenciju najmlaðe Lucije, gradonaèelnikove kæeri

MIL

AN

TU

RK

ALJ

325

Budinšèine i MS ZPP-a Ljudevita Hercega – Lujèeka,po kojemu je nazvana staza i planinarski dom naPokojcu. Milan Turkalj

50. SLET PLANINARA HRVATSKOGZAGORJA I MEÐIMURJA

Jubilarni, 50. slet planinara Hrvatskog zagorja iMeðimurja u organizaciji MS ZPP-a i domaæina HPD»Ivanèica« iz Ivanca, održan je u subotu 27. svibnja,kod planinarskog doma »Josip Pasariæ« na vrhu Ivan-šèice, gdje je održan i prvi Slet 9. lipnja 1957. godine.Jedino 1991. godine nije održan Slet ZPP-a zbogratnih zbivanja.

Iako je najavljeno loše vrijeme, što je vjerojatnoutjecalo na veæe sudjelovanje društava, na Ivanšèici seokupilo više od 150 planinara iz 17 planinarskih druš-tava te još toliko èlanova domaæina i mještana Ivancai okolnih sela. Na sveèanosti otvaranja Sleta sudioni-cima se najprije obratio predsjednik društva doma-æina, Borislav Kušen, koji je podsjetio na poèetakodržavanja sletova ZPP-a te pozdravio èak petoricusudionika prvog Sleta prije 50 godina: Franju Hrga,Ivana Ernoiæa i Ivana Geèeka iz Ivanca, VladimiraZagrajskog iz Varaždina te Ivana Kustera iz Pregrade.»Dok se danas na vrh može i autobusom, tada nijebilo ceste i nije se bilo lako popeti«, rekao je izmeðuostalog Vladimir Zagrajski, obraæajuæi se nazoènima.Skup je pozdravio i Tomislav Èaniæ, dopredsjednikHPS-a koji je na tu dužnost izabran dan ranije naizbornoj Skupštini HPS-a u Zagrebu. Milan Turkalj,predsjednik MS ZPP-a otvarajuæi Slet naglasio jevažnost ove organizacije koja koordinira rad 29 plani-narskih društava, brine o trasi Zagorskog planinar-skog puta koji ima 25 kontrolnih toèaka, ali je izrazioi žaljenje što je u rad društava ukljuèen malen brojmladih èlanova u odnosu na ranije razdoblje kada sui sletovi bili posveæeni mladim planinarima. Sveèanootvaranje uvelièale su èlanice društva prijatelja narod-nih obièaja Maska iz Ivanca koje su pjesmom i plesoms planinarima razgalile atmosferu na Ivanèici.

Prije zabavno-takmièarskog programa u kojem suse prisutni takmièili u kuglanju na viseæoj kuglani,trèanju u vreæama i potezanju užeta, dodijeljen jeprelazni pehar ZPP-a najboljem društvu u prošloj2006. godini, a to je planinarsko društvo »Blagus« izBlaguše.

U zabavnom djelu nastupili su planinari muzikaši»Deèki z bregov« iz zlatarskog kraja pa se uz, ipaklijepo vrijeme na Ivanèici i dobro plesalo uz dobruponudu jela i piæa. Treba pohvaliti ivaneèke planinarete opskrbnike planinarskog doma, obitelj DragutinaHanžeka na gostoljubivosti i trudu te dobroj organi-zaciji Sleta. Milan Turkalj

Dodjela priznanja HPS-a HPD-u »Milengrad« i Z. Zozoliju

MIL

AN

TU

RK

ALJ

Ples na krovu Hrvatskog zagorja

MIL

AN

TU

RK

ALJ

Na 50. sletu ZPP-a na Ivanšèici

MIL

AN

TU

RK

ALJ

326

SKOKOVI PADOBRANSKIM JEDROMU CRVENO JEZERO

Ekstremni skokovi padobranskim jedrom imajusve više pristalica. Nakon skokova u jamu Mamet i svrha stijene Aniæa kuka na Velebitu, base-jumperiizveli su i skokove u Crveno jezero kod Imotskog.

Crveno jezero je jama ispunjena vodom, dubine520 metara. Dubina vode je oko 250 m. Promjerpovršine vode je oko 200 m, a promjer rubnog ulaza jeotprilike 300×200 m. Jama ima karakteristiène okomi-te crvene stijene po kojima je jezero i dobilo ime.

Dana 24. svibnja 2007., ispred gotovo tisuæu Imo-æana i gostiju, brojnih TV ekipa i novinara, sedam ska-kaèa (èetiri Hrvata, dva Slovenca i jedan Rus) izvelisu vrlo zahtjevne i opasne skokove s najviše liticeCrvenog jezera. Padobransko jedro otvarali su nakonpedesetak metara slobodnog pada i slijetali u vodu,gdje ih je èekao gumeni èamac. Naroèito impresivanskok izveo je ruski base-jumper, koji je, skaèuæiposljednji, padobransko jedro otvorio nakon gotovo200 metara slobodnog pada.

Sve se odvijalo pod budnim okom èlanova HGSS-aiz Stanica Split i Makarska, koji su osiguravali tajnesvakidašnji dogaðaj. Pokrovitelj je bila turistièkazajednica Grada Imotskog.

Goran Gabriæ

OSNOVANO PLANINARSKO DRUŠTVOU KUTJEVU

U Kutjevu je osnovano Planinarsko društvo»Vidim«. Raduje nas što je time Požeština uz »Soko-lovac« (Požega), »Klikun« (Pleternica), »Mališæak«(Velika) i Stanicu Hrvatske gorske službe spašavanja(Požega) sada bogatija za još jedno planinarskodruštvo. Osnivaèka skupština održana je 19. travnja uprostorijama kutjevaèkog športsko-rekreacijskogcentra. Društvu su dali ime po uzvišenju na obroncimaKrndije, obraslom vinogradima, s kojeg se Požeškakotlina vidi »kao na dlanu«. Sastavnica logotipa Druš-tva jest grana božikovine, zaštiæene biljke koja imabogato stanište na Krndiji.

Sveèanom èinu utemeljenja Društva svjedoèili supredstavnici kutjevaèkih udruga, gradske vlasti, plani-narskih društava iz Požege, Orahovice i Pleternice,Hrvatske gorske službe spašavanja te Parka prirodePapuk. Uz predstavnike gostiju, Skupštinu je pozdra-vio i Miro Mesiæ, predsjednik Slavonskoga planinar-skog saveza. Tom su prigodom planinarske kolege izPožege domaæinu poklonile knjigu »Stoljeæe požeškogplaninarstva 1898. – 1998.«

Na Skupštini su usvojeni Statut, plan rada i visinaèlanarine. Za predsjednika Društva izabran je AntunKoren, za dopredsjednicu Nada Razumoviæ, za tajnikaZdravko Lovriæ, blagajnica je Miroslava Nikoliæ, akronièarka Ljubica Hruškar. Ostali su èlanovi Uprav-nog odbora: Ružica Krauthaker, Ognjen Hruškar,Josip Kukiæ i Željko Perak.

Buduæi da je u Kutjevu pedesetih godina minu-log stoljeæa kratko vrijeme djelovalo planinarskodruštvo, tradicija se ovime nastavlja, ali u mnogo po-voljnijem duhovnom i materijalnom ozraèju. Poželimoim stoga dug i plodonosan rad. Ivan Jakovina

Zadnji metri leta padobranskim jedrom

GO

RA

N G

AB

RIÆ

327

PLANINARSKA ŠKOLA HPD »KAPELA«Prvoga lipanjskog vikenda završila je ovogodišnja

planinarska škola HPD »Kapela« iz Zagreba. Veætreæu godinu za redom diplome polaznicima planinar-ske škole sveèano su podijeljene na vrhu Dinare, naj-višem vrhu Hrvatske. Uz tradicionalne dinje i šampa-njac bili su i kršteni na planinarski naèin – penjaèkomzamkom po donjem dijelu leða.

Škola je zapoèela sredinom ožujka, a sastojala seod sedam predavanja i osam izleta. U školu se upisalo22 polaznika, od kojih je najmlaði imao 10 godina.Ciljevi izleta bili su Medvednica, Gorski kotar, Okiæ,Kolovratske stijene, Vinište i Dinara. Školu su vodiliDamir Gross i Slavko Ferina.

Polaznici škole, a sada »diplomirani planinari«,sudjelovat æe i pridonositi daljnjem radu društva tesvojim primjerom potaknuti ostale zaljubljenike uplanine i prirodu da pohode jednu od sljedeæih plani-narskih škola u organizaciji HPD-a »Kapela«.

Boris Lanèa

SLJEMENSKA ŽIÈARAOBUSTAVILA RAD

Zbog dotrajalosti je obustavljen rad ZET-ovežièare od Tunela na Sljeme. Struènjaci su zakljuèili dase obnova te zastarjele žièare ne isplati, pa æe segraditi nova, no pitanje je kada. Dotle æe umjesto njevoziti na Sljeme ZET-ov autobus, koji polazi sa Slje-menske ceste, na mjestu gdje se s nje odvajaju Bikèe-viæeva staza i Pouèna staza »Bliznec«, a završna mu jepostaja pod Tomislavovim domom. Željko Poljak

Polaznici »Kapeline« planinarske škole na vrhu Dinare s diplomama u ruci

BO

RIS

LA

NÈ

A

328

NESREÆA NAŠEG SPELEOLOGA UTALIJANSKIM ALPAMA

Sredinom kolovoza zadobila je velik publicitet hrvatske ieuropske javnosti akcija spašavanja karlovaèkog speleologa IgoraJeliniæa, koji se kao èlan talijansko-hrvatske ekspedicije okliznuou neistraženoj špilji Piaggia Bella u brdu Marguereis (MaritimneAlpe na talijansko-francuskoj granici). Pri padu je zadobio prije-lom stopala i ozljedu ramena. To se dogodilo na dubini od 300metara, a 4 km daleko od ulaza. Akciju spašavanja otežalo je neko-liko suženja koja je trebalo proširiti dinamitom da bi se unesreæe-nome moglo priæi nosilima. Zbog toga je na izvlaèenje moraoprièekati nekoliko dana, u vrlo teškim prilikama (temperatura oko5 iznad nule). Konaèno, Jeliniæ je spašen i prevezen helikopteromnajprije u bolnicu u Torinu, a nakon nekoliko dana automobilomu bolnicu u Karlovcu. Željko Poljak

STARI »HRVATSKI PLANINARI«Prodaje se ušèuvana kolekciju èasopisa »Naše planine« i

»Hrvatski planinar«. Kolekcija sadrži jedan broj iz 1949. godine tekompletne godine 1953. – 1954., 1957. – 1957. i 1963. – 2007.Kolekcija se prodaje iskljuèivo u kompletu. Zainteresirani mogunazvati broj 091/23-23-454. Ur.

PRVA HRVATSKAŽENSKA HIMALAJSKAEKSPEDICIJA KRENULA!

Sredinom kolovoza krenula jeprva skupina dugo pripremaneprve hrvatske alpinistièke ekspedi-cije prema himalajskom vrhu ChoOyu (8201 m), što je popraæenopriliènom medijskom pažnjom unašoj javnosti. Osobitost je oveekspedicije i brojnost njezinogèlanstva – na popisu je 19 kondicij-ski izvrsno pripremljenih alpini-stica iz ukupno 9 planinarskihdruštava. Voditeljica uspona bit æeAna Marija Bojko, voditelj ekspe-dicije tajnik HPS-a Darko Berljak,a ekspedicijski lijeènik prim. dr.Dubravko Markoviæ iz Pule.

Željko Poljak

15. 9. Gljive našeg kraja PŠK "Trešnjevka-Monter", Zagreb

Ljerka Farkaš, 091/19-43-001

Josipa Kljajić, 091/48-12-143Žumberak: pl. dom "Boris Farkaš" u Sekulićima

15. 9. Preko Zelova na Svilaju PD "Svilaja", Sinj

Boris Buljan, 021/826-087, 095/90-28-281Svilaja: Zelovo - Orlove stine - vrh Svilaje

16. 9. Pohod na Visoku PD "Svilaja", Sinj

Ivica Kodžoman, 098/439-150, 021/824-179Visoka (892 m) iznad Sinja: Sinj - Radošić - Visoka

16. 9. 26. memorijalni pohod na Učku PD "Kamenjak", Rijeka

Fehim Buševac, 051/331-212

Igor Korlević, 098/256-661Učka, Vojak

16. 9. Dan HPD "Zanatlija" HPD "Zanatlija", Zagreb

Tomislav Muhić, 091/58-27-782Medvednica: pl. kuća "Hunjka"

22. - 23. 9. Memorijalni pohod planinara na Učku PD "Kamenjak", Rijeka

Učka

22. 9. Po Karlovačkoj obilaznici PD "Dubovac", Karlovac

Samoborsko gorje - Žumberačka gora

22. 9. Dan PŠK "Trešnjevka-Monter" i 149. br. HV

Ljerka Farkaš, 091/19-43-001

Josipa Kljajić, 091/48-12-143Žumberak: pl. dom "Boris Farkaš" u Sekulićima

23. 9. Jesenski uspon na Oštru PD "Željezničar", Gospić

Andrija Benković, 053/574-305, 091/16-48-182Podoštra - Oštra

23. 9. Dan HPD "Železna gora" HPD "Železna Gora", Čakovec

Mohokos

23. 9. Po vinogradima i šumama HPD "Sokol", Feričanci

Zlatko Brkić, 031/212-601

Ivan Kočaj, 031/604-315Feričanci

26. 9. Dan čistih planina

29. - 30. 9. Jesenski obilazak po Ravnoj gori PD "Ravna gora", Varaždin

Zlatko Smerke, 042/741-433, smand@vz.t-com.hrPP RG: Donja Voća - Vukovoj - Ravna gora - Kamenica

30. 9. Dan HPD "Zagreb-Matica" HPD "Zagreb-Matica", Zagreb

HPD "Zagreb-Matica", 01/48-10-833Medvednica: pl. dom "Ivan Pačkovski" na Puntijarki

30. 9. Za čistu Medvednicu HPD "Zagreb-Matica", Zagreb

Edo Hadžiselimović, 098/98-84-994, edo.hadziselimovic@iMedvednica: pl. putovi prema Puntijarki

30. 9. Planinarski pohod na "Kuna-gora" HPD "Kuna-gora", Pregrada

Stjepan Novačko, 098/499-435

Zdravko Vinković, 099/68-29-871pl. kuća "Kuna gora", Vinagora, Veliki Tabor, Kostel grad

2. - 7. 10. Put dupina PK "Osorščica", Mali Lošinj

Bolto Gaberšek

Marčela Badurina, 098/403-469Nerezine - Vidikovac - Martinšćica - Lubenice - Mali Lošinj

4. - 7. 10. Dani PD "Mljet" PD "Mljet", Goveđari

Marin Perković, 098/470-469, marin.perkovic1@du.t-com.hOtok Mljet

6. 10. Kesenijada HPD "Bilo" Koprivnica, HPD "Pevec" Koprivn

Ivica Kušek, 091/25-10-571

Damir Srednoselec, 099/69-11-958pl. kuća "Rudi Jurić" na Pesku

7. 10. Dan HPD "Željezničar" na Oštrcu HPD "Željezničar", Zagreb

Oštrc; Dan HPD "Željezničar", Zagreb