Rudolf Steiner- Reinkarnacija

8/23/2019 Rudolf Steiner- Reinkarnacija

1/140


2/140

NASLOV IZVORNIKA

Rudolf Steiner Wiederverkrperung und Karma

Bibliographie-Nr. 135GA 13 5

RUDOLF STEINER VERLAG DORNACH/SCHWEIZ

1989


3/140

Rudolf Steiner

Reinkarnacija ikarma

njezin znaaj za suvremenu kulturu

Pet predavanja odranih u Berlinu 23. i 30. sijenja i 5.

svibnja 1912. te u Stuttgartu 20. i 21. veljae 1912.

Antropozofsko drutvo "Marija Sofija" ZAGRB 2002.SADRAJ

IZDANJIMA PREDAVAKOG OPUSA RUDOLFA STEINERA.7

I.

PRVO PREDAVANJE, Berlin, 23. sijenja 1912................9

Kako dolazimo do neposrednog shvaanjaduhovno- -duevne jezgre ovjekova bia kojeprolazi slijedom zemaljskih ivota? Preobrazbaoblika i snaga pri prijelazu iz jedne inkarnacije udrugu po odredenim zakonitostima: unutarnjepostaje vanjskim, vanjsko unutarnjim. Karmika


4/140

posljedica materijalizma za sljedeu inkarnacijuljudi sadanjice. Preobrazba misli u snage kojeoblikuju sljedei zemaljski ivot.

DRUGO PREDAVANJE, Berlin, 30. sijenja 1912............24

Nunost razvijanja posebne sposobnosti osjeanja isjeanja duevnim vjebama kako bi se postigaostvaran doivljaj reinkarnacije. Poziv na spiritualanivot doivljavanjem karmike krize. Postavljenostu duhovni svijet.

TREE PREDAVANJE, Berlin, 5. oujka 1912.................46

Reinkarnacija i karma kao temeljne ideje antropo-zofskog svjetonazora i njihova snaga zautemeljenje morala. Karmiki suodnosi. Sredinomjednog ivota ovjek se u pravilu slobodnimodabirom povezuje s onima koji e u nekomsljedeem ivotu biti njegovi krvni srodnici(roditelji, braa i sestre). Budui preobraavajuiutjecaj ideja o reinkarnaciji i karmi na znanost i naitav ivot zapadne kulture.

II.

PRVO PREDAVANJE, Stuttgart, 20. veljae 1912..........69

Suodnos sluajnih dogaaja u ivotu i ovjekovesudbine. Vjebe miljenja radi stjecanja iskustva o

reinkarnaciji i karmi. Karmiki suodnosi: susreti usredini ivota s osobama koje ovjeka okruuju napoetku prethodne ili sljedee inkarnacije kaonjegovi srodnici. Mogunost logikog provjeravanjaokultnih priopenja.

DRUGO PREDAVANJE, Stuttgart, 21. veljae 1912..... ..88

Prijenos uvjerenja o reinkarnaciji i karmi u cjelo-kupan ivot i stvaranje novih ivotnih formi. Jazizmeu unutarnjeg uvjerenja i vanjskog ivota.Drutveni odnosi; rad. i plaa. Sadanje stanjekulture kao rezultat razliitih karmi pojedinihosoba to danas ive na Zemlji. Vjera i znanje ukarmikom suodnosu: kao karmiko praviloizmenjuju se vjernika i karmiki orijentiranainkarnacija. Izmjenjivanje sklonosti prema ljubaviu jednom i samoosjeaja u drugom utjelovljenju.Osiromaenje i slabljenje dua u posljednjojinkarnaciji te njihovo snaenje putem pounutrenjaistine o reinkarnaciji i karmi i proimanja sebe tomistinim.


5/140

ZDANJIMA PREDAVAKOG OPUSARUDOLFA STEINERA

Temelj antropozofski orijentirane duhovne znanostiine pisana i objavljena djela Rudolfa Steinera (1861.-1925.). Od 1900. do 1924. godine odrao je brojnapredavanja i niz teajeva, kako javnih, tako i zalanove Teozofskog, poslije Antropozofskog drutva,isprva je elio da njegova potpuno slobodno odranapredavanja ne budu zapisana jer su bila zamiljenakao "usmena priopenja koja nisu namijenjena zatisak". No, kako su se sve vie poele pojavljivati iiriti pogrene i nepotpune biljeke sluatelja, RudolfSteiner naao se potaknutim urediti zapise. Tu jezadau povjerio Marie Steiner-von Sievers koja jepreuzela dunost odredivanja stenografa, upravljanjabiljekama te brige za pregled tekstova koji je biopotreban za izdavanje. Budui da je Rudolf Steiner,zbog pomanjkanja vremena, vrlo rijetko sam mogao

ispravljati biljeke, za sva objavljena predavanja trebaimati na umu njegovo ograivanje: "Treba uzeti uobzir da u tekstovima koje nisam pregledao postojepogreke.".

O odnosu predavanja za lanove, koja su prvobila dostupna kao interni rukopisi, i njegovih objavlje-nih djela Rudolf Steiner se izjanjava u svojoj autobio-grafiji "Moj ivot" (35. poglavlje). Ono to je ondjereeno vrijedi i za teajeve pojedinih strunih podrujanamijenjenih ogranienom krugu sluaa upuenih uosnove duhovne znanosti.Nakon smrti Marie Steiner (1867.-1948.) zapoelo je,

na osnovi njezinih smjernica, izdavanje ukupnoga djelaRudolfa Steinera. Ovaj svezak predstavlja sastavni dio

cjelokupnog izdanja.


6/140

6


7/140

7


8/140

PRVO PREDAVANJE

Berlin, 23. sijenja 1912.

Na napomene o duhovnim injenicama i biima viih svjetova kojesu prekinute tijekom Ope skuptine dobro e se nadovezatiobjanjenje o odreenim stvarima povezanim sa sadanjimrazvitkom ovjeka. Dok su nas, dakle, razmatranja jesenas1

trebala vie odvesti dogaajima unutar viih hijerarhija, promo-trit emo danas neto to nam moe biti blisko kao pravi ljudskiodnos.

ovjek koji se neko vrijeme bavio antropozofijom i prije svegaprihvatio temeljna shvaanja o reinkarnaciji i karmi te ostale istineo razvitku ovjeanstva, sigurno e se lako upitati: Zato se takoteko stjee neposredna, stvarna spoznaja onog bia u ovjekukoje prolazi ponovnim zemaljskim ivotima, onoga, dakle,ovjekova bia to bi oito, kad bismo ga tek donekle tono i zatimsve tonije upoznavali, moralo posve razumljivo dovesti uvidu utajne ponovnih zemaljskih ivota, pa tako i u karmu?

Sada moramo ipak rei: Sve u vezi s tim pitanjem ovjek shvaaposve naopako. Jer on prije svega, to je dakako samorazumljivo,

pokuava sebi razjasniti te stvari u svom obinom misaonomsvijetu, svojim obinim razumom, i pita se: U kojoj je mjeri iz

ivotnih injenica mogue stei uporine toke za to da jeshvaanje ponovljenih zemaljskih ivota i karme ispravno?

ovjek e, dakle, takvim nastojanjem, koje se u biti temelji napromiljanju, moi dospjeti do odreene toke; ali ipak samo doodreene toke. Jer, na misaoni svijet, ovakav kakav jest,zapravo je posve ovisan o onom ustroju unutar nae cijele orga-nizacije kao ljudskih bia, koji je u biti ogranien samo na jednuinkarnaciju, koji nam je dodijeljen ba zato to kao ljudi ivimoizmeu roenja i smrti. I o toj organizaciji, ba upravo o posebnomoblikovanju fizikog tijela i tovie eterskoga tijela koje fizikonadvisuje samo za jedan stupanj, ovisi sve to moemo nazvatisvojim misaonim svijetom. I to su, zapravo, te misli u osnoviotroumnije, to su se one vie sposobne uputati u apstraktne

1 Onosi se na posljednja predavanja Rudolfa Steinera u berlinskom

ogranku "Evolucija s gledita istinitosti" (Die Evolution vom

Gesichtspunkte des Wahrhaftigen), pet predavanja u Berlinu od 31.listopada do 5. prosinca 1911., GA 132.

Vidi: Berlin 1903., objavljeno u asopisu "Lucifer-Gnosis" 1903.-

1908., GA 34, i kao pojedinano izdanje.

8


9/140

istine, to su ovisnije o vanjskoj ovjekovoj organizaciji ogranienojtek na jednu inkarnaciju. To ve moemo razabrati otuda, kako jeee bilo reeno, to u ivot izmeu smrti i novog roenja, dakle,u duhovni ivot, od svega to u dui doivljavamo ponajmanjemoemo prenijeti ba svoje misli. Dakle, ba ono to smonajotroumnije promiljali, u najveoj mjeri moramo ostaviti zasobom. Moglo bi se bez okolianja rei: Sto ovjek odlae stupajuikroz dveri smrti? Ponajprije svoje fiziko tijelo. Meutim, od svega

to ima u nutrini, ovjek u gotovo jednakom opsegu, bez ostatka,odlae ono to je u svojoj dui oblikovao kao apstraktne misli. Tedvije stvari: fiziko tijelo i apstraktne misli, upravo te znanstvenemisli, ovjek ponajmanje moe ponijeti sa sobom prolazei krozdveri smrti. Jer, on, tako rei, lako uzima sa sobom svoje sklonosti,svoje nagone i udnje onakve kako su se obrazovali, osobito paksvoje navike. On uzima sa sobom i vrstu i narav svojih voljnihimpulsa, .ili ponajmanje svoje misli.

Ve otuda to su misli toliko vezane uz vanjsku organizaciju,moemo zakljuiti da one nisu ba tako prikladno orue za prodoru tajne reinkarnacije i karme jer su to istine koje nadilaze pojedinu

inkarnaciju. No, ipak se moe doi do odreene toke, tovie,hoemo li postii teorijski uvid u reinkarnaciju i karmu, moramorazviti miljenje do stanovite toke. Sve to se o tome moe rei

zapravo je reeno u poglavlju o reinkarnaciji i karmi u "Teozofiji" iliu malome spisu "Reinkarnacija i karma, nune predodbe sa

stajalita moderne prirodne znanosti".* 1 teko e se moi mnogo

dodati onome to je izreeno u tim dvama spisima.

to tomu moe dodati intelekt, pitanje je kojim se danas nebavimo, ve emo se mnogo vie baviti pitanjem: Kako ovjek ipakmoe doi do shvaanja reinkarnacije i karme koje vrijedi vie od

pukog teorijskog uvjerenja, shvaanja koje moe pruiti neku vrstunutarnje izvjesnosti o tome da naa istinska jezgra duevno-

duhovnog bia u nas stie iz prolih ivota i prelazi u one budue?

Do takvog emo posve odreenog shvaanja doi izvoenjemneega u nutrini to ni u kojem sluaju nije lako, to je teko, ali jeipak mogue izvesti. Prvi korak koji moemo uiniti jest taj da malovjebamo obinu samospoznaju koja se moe sastojati od toga daovjek tako rei pogleda unatrag na svoj ivot pitajui se: Pa kakavsam ja to uope bio ovjek? Jesam li bio ovjek s jakom sklonosti

9


10/140

prema razmiljanju, prema umovanju o vlastitom biu ili, pak, ovjek kojije uvijek vie volio senzacije vanjskog svijeta, kojem se neto u ivotu jestili nije svialo? Bijah li ovjekom koji je u koli rado itao, ali ne i raunao,koji je volio tui drugu djecu, ali ne i sam dobivati batine? Ili sam modabio dijete uvijek predodreeno da ga drugi istuku, dijete to nije bilodovoljno lukavo da pusti druge da izvuku deblji kraj? Pogledajmo na tajnain malo unatrag na svoj ivot. Upitajmo se: Za to sam imao osobitopriroene sklonosti u intelektualnom smislu i u smislu onoga to je u

vezi s duevnim ugoajem i voljnim impulsima? to mi je postalo lako, ato, naprotiv, teko? to me tako pogodilo da bih tomu bio radoumaknuo, a to tako da sam si rekao: Ba mi je po volji da je ovako ispaloi tako dalje na taj nain, dakle, bacite pogled unatrag na svoj ivot. Topogoduje intimnijoj spoznaji duhovno-uevne jezgre vlastitoga bia.Ponajprije stavimo jasno pred duu sve to zapravo sami nismo eljeli.Jesmo li, primjerice, bili sin koji bi moda rado postao pjesnikom, ali komeje otac namijenio da bude obrtnik i to je morao postati premda to zapravonije htio? Postao je obrtnik, ali, radije bi bio pjesnik. Objasnimo si to smozapravo htjeli postati i to smo postali protiv svoje volje, zatim siobjasnimo to nam ie u mladenakom ivotu odgovaralo, ali nam nikadnije udijeljeno. Nadalje objasnimo si iz ega smo se zapravo htjeli izvui,emu smo to u biti htjeli umak- nuti. Napominjem da se ovo to samupravo rekao odnosi na ivot u prolosti, ne i na budunost; to bi bilapogrena predodba.

Potrebno je, dakle, doista sebi razjasniti to nam govori taj pogled uprolost: to nismo htjeli,to smo htjeli izbjei i tako redom. Kada si to objasnimo, stekli smozapravo sliku onih stvari u svome ivotu koje nam se ponajmanje sviaju.Ali upravo je o tome i rije: Ustanoviti koje su nam se stvari u ivotu uprolosti najmanje sviale. I sad se moramo pokuati posve uivjeti ukrajnje udnu predodbu: Sve to zapravo nismo htjeli, ni eljeli, snanohoemo i elimo! Stavimo si, dakle, energino pred duu pitanje: Kakav bibio da si ivo, odluno elio sve ono to je zapravo u ivotu bilo protivtvoje volje? Pritom valja na neki nain iskljuiti ono to nam je uspjeloprevladati. Jer, najvanije je da poelimo ili, pak, da zamislimo kako smoivo poeljeli stvari koje nismo htjeli ili spram kojih su nae elje ostaleneostvarene. Tako smo u osjeaju, u mislima stvorili bie o kojemumoemo imati predodbu kako sami zapravo uope nismo bili to bie. Asad odrjeito, s najveim intenzitetom zamislimo da smo bili upravo tobie. I kad si to predoimo, kad nam uspije poistovjetiti se s biem kojesmo, tako rei, sami izgradili, tad smo ve zadobili neto bitno na putuspoznaje unutarnje duevne jezgre vlastitoga bia. Jer, ba e nam


11/140

pomou slike koju smo na opisani nain stvorili o svojoj osobnosti postatijasnije to u sadanjoj inkarnaciji nismo, ali to smo u nju unijeli. Pomoutako stvorene slike zasvijetlit e nam nae dublje bie.

Dakle, od onoga tko hoe doi do unutarnje jezgre svoga biazahtijeva se u biti neto to dananji ljudi ponajmanje ine. Naasadanjica uope ne zahtijeva da se na ma koji nain tei neem slinomovome to se sada tu trai; jer u nae vrijeme ljudi zapravo teeponajvie tome da razmiljajui o sebi nalaze da su oni sami potpuno

ispravni. Vratimo li se u prijanja razdoblja jednog jo religioznijegrazvitka, pronai emo osjeaj da ovjek treba biti potiten jer tako maloodgovara onome to moe nazvati svojim boanskim uzorom. To, dodue,nije bila predodba o kojoj sam danas govorio, ali nas je odvodila odonoga ime je ovjek obino zadovoljan i usmjeravala neemu drugome premda ne i uvjerenju o nekoj drugoj inkarnaciji vodila nas je,naime, onom biu to nadivljuje nau organizaciju kakva se ve obrazujeizmeu roenja i smrti. I nacrtamo li sebi protusliku onoga to jesmo,proizii e sljedee: Ma kako da ti je teko u ovom ivotu prihvatiti tuprotusliku kao vlastitu sliku, ona ima neke veze s tobom. To ne moeporei. Sad kad si je stekao, ona e te proganjati, lebdjet e ti predduom i tako e se iskristalizirati da e sebi rei: Ta je slika na neki nainpovezana sa mnom, ali sasvim sigurno nije povezana s mojim sadanjimivotom. Tada se razvija osjeaj da ta slika zapravo potjee iz nekogprijanjeg ivota.Stavimo li to pred duu, uskoro emo raspoznati koliko je pogrena veina

predodbi to ih obiavamo stvarati o reinkarnaciji i karmi. Bit e da ste tove i sami uli: Sretnemo li negdje u ivotu ovjeka koji, primjerice, dobro

rauna, a pritom smo sami antropozofi, lako emo sebi stvoritipredodbu da je taj ovjek i u prolom utjelovljenju dobro raunao. Neiz-graeni antropozofi, naalost, zamiljaju reinkarnacij- ske lance vjerujui

da se prethodna inkarnacija moe pronai jednostavno time to e sesposobnosti koje se pojavljuju u sadanjoj inkarnaciji morati pronai u

proloj ili ak u vie prolih inkarnacija. To je najgori nain mudrovanja skojim emo redovito pogreno pretpostavljati. Jer, stvarna promatranjaduhovnoznanstvenim sredstvima najee pokazuju ba suprotno. Ljudi

koji su, na primjer, u prolom ut jelovljenju dobro raunali, koji su bilidobri matematiari, javljaju se u sadanjoj inkarnaciji kao osobe koje

uope ne pokazuju dar za matematiku, osobe kojima taj dar nedostaje. Ihoemo li znati kakve smo talente najvjerojatnije imali u proloj inkar-

naciji - upozoravam na to da sad stojimo na tlu vjerojatnosti hoemoli znati kakvim smo sposobnostima raspolagali u proloj inkarnaciji glede

inteligencije, umjetnosti i tako dalje, bit e korisno razmisliti o tome za tou ovoj inkarnaciji imamo ponajmanje sposobnosti, ponajmanje sklonosti.

Ustanovimo li to, pronai emo ono u emu smo se vjerojatno u

prethodnoj inkarnaciji isticali, za to smo bili osobito talentirani. Kaem"vjerojatno" zbog toga jer su te stvari s jedne strane istinite, ali se, s dru-

ge strane, s njima viestruko sukobljavaju druge injenice. Moe se,primjerice, pojaviti sluaj da je netko u prethodnoj inkarnaciji raspolagao

11


12/140

osobitim darom za matematiku, ali je rano umro pa ta darovitost nijeposve dola do izraaja. Tad e se on u iduem utjelovljenju ponovno

roditi s darom za matematiku koji e se oitovati kao nastavak onoga izprole inkarnacije. Matemetiar Abel2, koji je umro mlad, posve e se

sigurno u iduem utjelovljenju roditi s jako izraenim talentom zamatematiku. Ako je, naprotiv, osoba talentirana za raunanje doivjela

visoku dob, kod koje se taj dar iivio, dotini e u svojoj iduoj inkarnacijibiti upravo tup to se tie

2 Niels Henrik Abel, 1802.-1829., matematiar, slavan po utemeljenju teorije

eliptikih funkcija i ope teorije integrala algebarskih funkcija.


13/140

matematike. Tako poznajem osobu s toliko malo matematikog dara daje kao kolarac ak mrzila brojke. Dotini je iz ostalih predmeta imaodobre ocjene, i upravo je na taj nain, dobivajui dobre ocjene iz svihostalih predmeta, mogao uspjeno zavriti razred. A to je potjecalo otudato je u prethodnoj inkarnaciji bio osobito dobar matematiar.

Pozabavimo li se dalje time, ukazuje se injenica da ono to u jednoj

inkarnaciji vanjski inimo, to zapravo ne samo vanjski obavljamo venam je to vanjski ili unutarnji poziv, u iduoj inkarnaciji prelazi uunutarnje oblikovanje organa.3 To se, na primjer, zbiva tako da onaj kojije u nekom utjelovljenju bio osobito dobar matematiar uzima sa sobomono to je bio stekao ovladavi brojevima i likovima, unosei to uposebno oblikovanje svojih osjetilnih organa, primjerice oiju. Ljudi s vrlodobrim vidom taj briljivo formirani oblik oka imaju otuda to su u prolojinkarnaciji mislili u oblicima i to miljenje ponijeli sa sobom; prolazeikroz vrijeme izm.edu smrti i novog roenja svoje su oi osobito iscizelirali.Tu se matematika darovitost ulila u oko i vie se kao takva ne iivljuje.

Drugi primjer poznat okultistima jest sluaj kad neka individualnost uodreenom utjelovljenju osobito intenzivno ivi u arhitektonskim oblicima.

Ono to je tu osjeala uivjelo se kao snaga u nutarnji duevni ivotcizelirajui osobito fino sluni aparat, lako da je ta individualnost u iduojinkarnaciji postala velikim glazbenikom. Nije postala velikim arhitektomjer su oblici osjeta to su se oslanjali na arhitekturu postali graditeljiorgana te nije preostalo drugo do li visok stupanj osjeaja za glazbu.

Izvanjsko promatranje slinosti u pravilu zavarava glede toga to suosobitosti susljednih inkarnacija. I kao to moramo razmiljati o onometo nam se nije svialo te zamisliti da smo to intenzivno eljeli, tako valjarazmiljati i o tome za to smo najmanje sposobni, u emo smo tako reipotpuno t upi. A otkrijemo li najtuplje strane svoga bia, one e nas snajveom vjerojatnou moi voditi onome n emu smo u prolomutjelovljenju ponajvie blistali. Otuda se vidi kako smo inae bili blizu daovo pogreno shvatimo, kako nas, uostalom, ve odredeno razmiljanjemoe pouiti da je upravo najunutar- njija duevna jezgra bia ta kojanadivljuje jednu inkarnaciju prelazei u drugu. To, primjerice, pokazujesluaj da ovjek zapravo jezike ne ui lake zato to je, recimo, u nekojproloj inkarnaciji ivio na jezinom podruju povezanom s jezikom to gasad treba nauiti; tad, naime, naim gimnazijalcima ne bi uope teko

3 Vidi Rudolf Steiner "Sklad izmeu mikrokozmosa i makro- kozmosa ovjek hijeroglif svemira" (Entsprechungen zwischen Mikrokosmos und

Makrokosmos Der Mensch, eine Hieroglyphe des Weltenalls) esnaest

predavanja, Dornach, od 9. travnja do 16. svibnja 1920., GA 201.

13


14/140

palo uenje grkog ili latinskog, pi-emda su mnogi u svojim prolimutjelovljenjima ivjeli na podrujima gdje su tim jezicima govorili kaouobiajenim razgovornim jezicima.

Moramo rei da je ono to izvanjski k sebi privodimo toliko povezanos onime to se u ivotu ovjeka provlai izmeu roenja i smrti da uopene moe biti govora o tome kako bi se te stvari u iduoj inkarnaciji opetpojavile na isti nain nego da preobraene u snage, prelaze u sljedeu ilisljedee inkarnacije. Ljudi koji su, primjerice, u jednoj inkarnaciji

Knjinica TRAVNO

14


15/140

talentirani za uenje jezika, u iduoj inkarnaciji nee imati tusposobnost; no, umjesto toga imat e sposobnost prosuivanjanepristranije od ostalih.

To su stvari povezane s tajnama reinkarnacije. I pogledamo liupravo tajne vezane uz reinkarnaciju, najintenzivnije emo steipredodbu o tome to je zapravo u ovjeku stvarno unutarnje, a to

na odreeni nain ipak mora biti uraunato u ono vanjsko.Suvremenom ovjeku, primjerice, jezik uope vie nije netonutarnje. Jezik moemo voljeti zbog onoga to izraava, zbog duhatoga naroda; ali on je neto to preobraeno u oblike snaga prelaziiz jedne inkarnacije u drugu.

Prati li ovjek takve stvari da moe rei: Sada u snano eljeti ihtjeti to to sam protiv svoje volje postao i za to imam najmanjesklonosti tada e moi znati: Predodbe koje sam stekao obli-

kovat e sliku moje prole inkarnacije. Doivimo li ozbiljno to toje sada bilo poblie opisano, proizii e vrlo odreena slika prole

inkarnacije. Naime, po cjelokupnom nainu na koji se slau takozadobivene predodbe stvarno emo primijetiti da osjeamo: Ta mije slika zapravo prilino bliska; ona mi uope nije daleka. Ili emoosjetiti: Ta je slika jako, jako daleko od mene. Ako smo izraujui

opisane predodbe pred svojom duom naslikali sliku svoga prologutjelovljenja, u pravilu emo biti sposobni procijeniti koliko je ta

slika izblijedjela. Doivjet emo kao iz nekog osjeaja: Ti si ovdje;tvoj otac, tvoj djed, tvoj pradjed ne mogu biti ta slika koja je pred

tobom. Pustimo li, meutim, da slika na nas djeluje, doista emoputem osjeaja i osjeta stei miljenje: Toliko i toliko osoba stojiizmeu tebe i te slike! Sada pretpostavimo da smo dobili sljedei

osjeaj, a on e se pojaviti: Izmeu mene i te slike kao da stojidvanaest osoba. Netko e drugi, recimo, imati osjeaj da je izmeu

njega i slike sedam osoba. Oobit emo takav osjeaj i on jeizvanredno vaan. Jer, ako, primjerice, izmeu nekoga i slike stoji

dvanaest osoba, to samo treba podijeliti sa tri i dobit e se etiri. Tosu u pravilu stoljea koja nekoga dijele od prole inkarnacije. ovjekkoji bi, dakle, imao osjeaj da je od slike, iji sam nastanak opisao,

udaljen za dvanaest ljudi, da je tu dvanaest osoba povrh njega,morao bi sebi rei: Moja prola inkarnacija pada etiri stoljea prije

sadanje. Ovo je navedeno tek kao primjer; tako e biti unajmanjem broju sluajeva, ali time dospijevamo do procjene. I

veina e ustanoviti da na ovaj nain moe tono prosuditi kad suprije bili ovdje. Tek su pretpostavke za to, naravno, poneto teke.

Time smo zapravo dotaknuli stvari koje su od suvremene

svijesti udaljene koliko je to samo mogue. Bude li ovo netko priaoljudima koji za to nisu pripremljeni, uope nema sumnje da e onito smatrati njegovim stvarno neodgovornim fantaziranjem. No,

15


16/140

sudbina je antropozofskog svjetonazora da se vie od svihdosadanjih pogleda na svijet mora na odreeni nain suprotstavitiuobiajenom. Jer, uobiajeno je u najirem opsegu naslijeeno kaonajgrublji, najisprazniji materijalizam. I upravo ondje gdje nam seodreeni pogledi na svijet prikazuju kao da najvre stoje na tluznanstvenog svjetonazora, oni su zapravo takvi da najispraznijeizrastaju iz odreenog materijalistiki utemeljenog shvaanja. No,kako je antropozofija osuena na to da sama na neki nain za veliki

svijet svjetonazora bude ono to se zahtijeva od ovjeka koji trebastei predodbu

16


17/140

0 svojoj proloj inkarnaciji, moe se razumjeti cl asuvremeni ovjek mora biti jako daleko od toga daozbiljno shvaa antropozofska gledita. Jer, ljudi eutoliko biti neskloni eljeti i htjeti ono to itav svojivot nisu eljeli ni htjeli, ukoliko su njihove misaonenavike daleko od spiritualnih istina.

Moemo se, dakle, zapitati: Zato ba sadaduhovna istina ulazi medu ljude? Zato im ne davremena za razvitak dok ne postanu zreliji?

To je zato to se jedva moe zamisliti vea razlikaizmeu dviju susljednih epoha ovjeanstva od onekoja e biti izmeu razdoblja u kojem ivi sadanje

ovjeanstvo i onoga u koje e ovjeanstvo ura- stikad ljudi to sad ive budu roeni u sljedeoj

inkarnaciji. Jer, ne ovisi o ljudima kako se oblikujuodreene duhovne sposobnosti; to ovisi o itavomsmislu, itavom znaenju, itavom biu zemaljskograzvoja. Sada su, naime, ljudi ponajvie udaljeni odtoga da vjeruju u reinkarnaciju i karmu. Ni antro-

pozofi no antropozofa na svijetu ima malo nitioni koji jo pripadaju starim oblicima religije nisudanas najudaljeniji od vjerovanja u reinkarnaciju

1karmu ve su to nositelji dananjega vanjskogakulturnog ivota. No, upravo e injenica da su ljudidanas ponajmanje skloni vjerovati u reinkarnaciju ikarmu najudnije biti povezana s jednom drugom,naime s injenicom to dananji ljudi rade i ue samoako je to vano za intelektualne sposobnosti. Ta einjenica biti uzrokom da e se kod takvihsuvremenih ljudi u njihovoj iduoj inkarnaciji pojavitineto suprotno. I neovisno o tome jesu li njihovanastojanja duhovna ili materijalistika, ti e suvre-meni ljudi u svojoj sljedeoj inkarnaciji imati jakupredispoziciju da osjete svoje prolo utjelovljenje.Tu je posve svejedno ime se dananji ljudi bave.Time to su ljudi sadanjeg vremena, oni e seponovno roditi sa snano izraenom predispozicijom,s jakom enjom da neto doznaju, da steknu znanje

0proloj inkarnaciji. Upravo stojimo na vremenskojprekretnici to ljude iz utjelovljenja u kojemponajmanje ele znati o reinkarnaciji i karmi vodi u


18/140

takvo u kojem e u njima postojati najivlji osjeaj:Cijeli ivot to ga sad vodim visi mi u zraku neuzmognem li barem neto saznati o svojoj prolojinkarnaciji. I ljudi koji sada najvie upuuju otreprijekore na raun reinkarnacije i karme upravo e sedoslovce griti u mukama idueg ivota jer nee sebimoi objasniti kako im je ivot postao ba takav. Nebavimo se antropozofijom kako bismo se proeli

enjom za prolim ivotom, ve kako bismo imalirazumijevanja za ono to e se jednom pojaviti ucijelom ovjeanstvu kad ljudi koji danas ive buduopet ovdje. Ljudi koji su danas antropozofi dijelit e sdrugima tu sposobnost da se ele opet sjeati; no onie imati i razumijevanje za to, a time1 unutarnju harmoniju glede svog duevnog ivota.Oni io danas odbijaju antropozofiju htjet e o tomeznati i osjeat e neto kao unutarnju muku u vezi sonim to bi bila njihova prola inkarnacija; no, neerazumjeti to ih to ponajvie titi i mui; bit ebespomoni, disharmonini u nutrini. I u njihovojsljedeoj inkarnaciji morat e im se rei: Tek eonda shvatiti to je uzrok tvoje muke predoi li sebida si moda to najozbiljnije sam htio. Naravno,nee svi ljudi htjeti tu muku. Ali ljudi koji su danas

materijalisti, poet e u sljedeoj inkarnaciji shvaatisvoju unutarnju skrhanost, pusto i muku posluaju lizahtjev, savjet onih to e tada moi znati i moi rei:Zamislite, sami ste htjeli ovaj ivot od kojega hoetepobjei. Posluaju li taj savjet, ponu li razmiljati otome: Kako sam mogao htjeti ovaj ivot? rei esebi: Pa da, mogue je da sam u nekoj inkarnacijigovorio: to, trebao bi uslijediti neki drugi ivot, nekadruga inkarnacija nakon ove? Besmislica! Glupost!Kako se u tako neto moe vjerovati! Ovaj se ivotispunjava u sebi samome, zaokruen je u sebi; on nealje nikakve snage u onaj kasniji! Da, zato to samonda imao osjeaj da je sljedei ivot nitavan,besmislen, on je postao nitavan i besmislen. Upravosam tu misao u sebe usadio kao snagu to mi sada

ivot ini pustim i praznim!

To e biti ispravna misao. Na taj e se nain

18


19/140

materijalizam tako rei karmiki iivjeti. Idua einkarnacija biti smislena kod onih ljudi koji e sebipribaviti uvjerenje da njihov ivot, kakav je sada, ipaknije u sebi ispunjen, ve sadri uzroke za onajsljedei. Besmislen, prazan i pust bit e ivot onih kojisu mislima o besmislenosti reinkarnacije sami sebiuinili ivot pustim i ispraznim.Vidimo, dakle, da misli to ih njegujemo ne prelaze,

recimo, u nekom povienom obliku u idui ivot vese u njemu javljaju preobraene u snage. Upravo mislikakve su sada u ivotu izmeu roenja i smrti nemaju

u duhovnom svijetu nikakva znaenja, ve imajuznaenje u preobraenom obliku. Ima li netko, na

primjer, kakvu veliku misao, ma kako velika ona bila,kad ovjek proe kroz dveri smrti, ta je misao kao

misao iezla. Ali entuzijazam, osjet i osjeaj to suzaivjeli pod utjecajem ini'.li prolaze kroz dveri smrti.

Od same antropozofije - onu i''< [>.i se osobito treba drati: Za fiziki su pl.in mi',II Kiio l.ikveuistinu znaajne, a govorimo li o djelovanju misli na

vie svjetove, istodobno moramo govoriti o preobrazbitih misli u smislu viih svjetova. 1 lakle, misli to

poriu ponovno utjelovljenje pretvaraju se u ponovnoutjelovljenom ivotu u unutarnju nitavnost, unutarnju

pusto ivota, i ta unutarnja nitavnost, unutarnja

pusto ivota osjeat e se kao muka, kaodisharmonija. Moete, tovie, jednom usporedbomstei predodbu o tijeku takve unutarnje nitavnosti ipustoi zamislite li da vam je neto osobito drago i dato, dolazei na odredeno mjesto, rado gledate. Navikliste se, primjerice, gledati odredenu biljku u cvatu na

stanovitomu mjestu u vrtu. Ako netko bezdunoodree taj cvijet, osjetit ete bol. Boli vas kad nemate

ono to volite, kad vam to nedostaje. Tako je sitavom ovjekovom organizacijom. Zbog ega ovjek

osjea bol? Kad su etersko i astralno tijelo nekogorgana uklopljeni u odredeno mjesto fizikoga tijela ikad taj organ bude ozlijeen rezom, tada ga etersko i

astralno tijelo ne mogu dobro zahvatiti. Upravo jetako kao da vam je rezom bezdune ruke rua u vrtuodrezana na odreenomu mjestu, Ozlijedi li se neki

organ, etersko i astralno i i jelo ne mogu nai ono totrae; to emo osjeati kao tjelesnu bol. Tako e,dakle, misli to ih ovjek stvori da bi djelovale u

budunost doi u budunosti njemu ususret. Naprotiv,ako u sljedeu inkarnaciju ne alje nita od vjere ispoznajnih snaga, to e mu nedostajati i na

odreenomu mjestu na kojemu e ih traiti nee


20/140

pronai nita, a tada e taj nedostatak nastanovitomu mjestu osjeati kao bol i muku.

To su podaci koji e nam s odreene stranerazjasniti karmike tokove. Morao sam ih iznijetihoemo li jo dublje zagledati u nain na koji seovjek moe dalje pripremiti kako bi spoznao pravuduhovno-duevnu jezgru svoga bia.

DRUGO PREDAVANJEBerlin, 30. sijenja 1912,

Razmatranja koja smo prei i put ovdje izloili i nainkako smo ih prikazali nekome e biti pomalo nera-zumljivi, moda ak i sumnjivi. No, kada danas joponeto shvatimo, te e nam stvari moi postatiblie.

to smo, zapravo, na prolom veernjemsastanku Ogranka doveli sebi pred duu? To jedonekle za ukupno ovjekovo bie bilo slino onometo inimo naavi se. primjerice, u nekom ivotnompoloaju u kojemu moramo osvijestiti prijanjaiskustva i doivljaje; trebamo ih se prisjetiti. Jer,

sjeanje i pamenje ovjekovi su duevni doivljajikoji su za obinu svijest u osnovi, prije svega poznatitek u duevnom ivotu to se odvija izmeu roenja ismrti ili tonije kako smo ve vie puta rekli urazdoblju to zapravo poinje tek u kasnijim godina-ma djetinjstva, a zavrava sa smru. Znamo, naime,da se u obinoj svijesti sjeamo unatrag samo doodreenog vremena u svom djetinjstvu, a da o ono-mu to je tome prethodilo moemo doznati tek odroditelja ili starijih roaka i znanaca. Promotrimo li naovaj nain upravo okarakterizirano razdobljeovjekova ivota, tada emo, imajui na umu ovorazdoblje glede duevnog ivota, govoriti o sjeanju.Ovdje se, naravno, ne moemo uputati u suptilnijuraspravu o znaenju rijei "sposobnost sjeanja" ili"pamenje"; a to za ovu svrhu nije niti nuno.

Moramo si ponajprije jasno dovesti pred duu dasvemu to se oznaava tim rijeima pripada upravosamoosvjetavanje prijanjih iskustava i doivljaja.

20


21/140

Ono to smo proli put razmatrali bilo je u neku rukuslino tom samoosvjetavanju; samo ta slinost ne bisada trebala vrijediti tek kao sposobnost sjeanja toulazi u na obian ivot, ve bi nas, naprotiv, trebala,kao tako rei via, proirena sposobnost sjeanja,prevesti preko sadanje inkarnacije k nekoj vrstisigurnosti da smo prije ovoga bili i u drugimzemaljskim ivotima. I kako smo proli put spomenuli,

taj bi vii proces trebao biti takav kao kad si uobinom ivotu samoosvjetavamo neto to je prijedoivljeno. Ako si s jedne strane predoimo ovjekakomu treba bilo to to je nauio u prijanjemrazdoblju sadanjeg ivota i koji svoju duu ugaakako bi iz njezinih dubina izvukao ono to je tadanauio, da bismo to pratili dananjim pogledom, akosi ivo oslikamo taj proces osvjetavanja, u njemunalazimo takve postupke koji pripadaju naoj obinojsposobnosti sjeanja. Ono to je proli put spomenutopostupci su due. Mo; ti bi postupci due trebaliomoguiti da se u naoj nutrini s obzirom na prijanjezemaljske ivote pojavi neto slino onome to u vezis ovim zemaljskim ivotom ulazi u duu, kad osjetimoda u sjeanju izranja neto to smo prije doivjeli.Stoga ne smijete smatrati da je ono to sam proli

put rekao sve to nas moe voditi u prijanjezemaljske ivote ili, pak, da je to prije svega neto tobi sada unaprijed moglo osigurati ispravnu predodbuo tome kakvi smo bili u prijanjim, zemaljskimivotima. To je samo pomo, kao to je isamoosvjetavanje pomo da bi se iz dubinaduevnoga ivota izvuklo ono to je ondje nestalo.Samimo sad ukratko to smo opazili pri takvomsamoosvjetavanju s obzirom na prole zemaljskeivote. To se najbolje moe uiniti na sljedei nain.


22/140


23/140


24/140

Uz malo samospoznaje uoit emo poneto u ivotu o emusi kaemo kako shvaamo da nas je neto pogodilo. Kad naszadesi kakav neugodan dogaaj i ne uviamo sasvim zato semorao dogoditi, ali sebi ipak kaemo: Zapravo si bio prilinolakouman; nije udno to ti se to dogodilo imamo barem netoto nalikuje razumijevanju onoga to nas je zadesilo. No, postojebrojni drugi doivljaji koji ulaze u na ivot i o kojima si nikako nemoemo stvoriti predodbu da suovise s naim duevnim

snagama i sposobnostima. Tada u svakodnevnom ivotu o njimagovorimo kao o sluajnostima. 0 sluajnostima govorimo kad neuviamo kako ono to nas pogaa kao udarac sudbine suovisi snaim unutarnjim duevnim ugoajem ili neim slinim. Svratiosam vam pozornost i na druge doivljaje. To su duevni doivljajipri kojima smo se, pomou onoga to obino nazivamo svojimobinim Ja, takorei istrgnuli iz neke ivotne okolnosti u koju smozapravo bili stavljeni. Naveden je primjer u kojem nam roditelji ilibliske osobe namjenjuju odreeni poziv ili ivotne okolnosti, a mise osjeamo tako da svom silom elimo izii iz toga i upustiti seu neto drugo. Osvrnemo li se na to posije u ivotu, rei emo si:Bili smo stavljeni u taj ivotni poloaj, ali, otuda smo se istrgnulipomou svojih voljnih impulsa, pomou simpatije i antipatije. Govorio sam, dakle, o takvim takorei prekretnicama u koje smobili dovedeni.

Ovdje nije rije o tome da pri takvom sjeanju uoimo sveto moemo, ve samo ono to nas je stvarno jednom u ivotudirnulo. Ako., primjerice, netko u sebi nikad nije osjeao poziv dapostane pomorac ili za to nije imao povoda, tada, dakako, takavvoljni impuls ne dolazi u obzir za razmatranja koja sam proli putiznio, nego samo oni sluajevi u kojima smo stvarno izazvalineku vrstu sudbinskoga preokreta; dakle, ivotne okolnosti ukojima smo izazvali ivotnu prekretnicu. No, to ne treba shvatititako kao da bi zbog samoosvjetavanja prijanjih doivljajaprema ovako razraenim naelima moda trebalo nastupitipokajniko vraanje; tako da kada se toga sjetimo u kasnijemivotu i doemo do spoznaje kako smo se izvukli, da se sadapokajniki vratimo i ponovno postavimo ondje gdje smo prije bili,ali nismo ostali. Ovdje nije rije o praktinim posljedicama negoo tome da si samoosvijestimo gdje su se pojavili ti ivotnizaokreti. Zapravo je rije o tome da prema stvarima za kojekaemo: "To nam je dolo sluajno." i "Bili smo u to upleteni, alismo se izvukli." najenerginije izazovemo sljedei unutarnji


25/140

doivljaj.Kaemo si: Zamiljam da je ono to tada nisam htio, iz ega

sam se izvukao, bilo neto u to sam se postavio najsnanijimvoljnim poticajem. Dakle, ono to nam je bilo antipatino i bazato to je bilo antipatino otuda smo se izvukli stavimo sebitako pred duu da si kaemo: Za probu u se prepustitipredodbi da sam to htio svom silom, i u dui u sebi predoitisliku ovjeka koji je to svom silom htio. Zamislimo takoer,

probe radi, da smo ono to nazivamo sluajnostima samiizazvali. Pretpostavimo da nam se pojavilo sjeanje na to kakonam je na nekome mjestu kamen sa zida pao na rame, to nas jeprilino zaboljelo. Sada emo se predati ovoj predodbi: Samismo se popeli na krov, ondje u zidu olabavili kamen kako bi on usljedeem trenutku ispao te se zatim hitro spustili urei premamjestu na kojem nas kamen moe udariti. Ovdje nije vano tosu te predodbe groteskne ve to njima hoemo postii.

Sada se stvarno udubimo u duu ovjeka o kojem smoizgradili tu sliku: Sve to nas je "sluajno" pogodilo on je htio,prieljkivao je sve iz ega smo se mi izvukli. No, nita se needogoditi u dui izvedemo li tu vjebu dva, tri ili etiri puta, alimnogo e toga uslijediti uinimo li to spajanjem brojnih doiv-ljaja koje emo ve nai ako ih budemo traili. Ako to radimouvijek iznova i doista si ivo predoavamo; zamislimo li upravotog ovjeka koji je htio sve to sami nismo htjeli, stei emo

iskustvo da nas slika tog ovjeka koju smo prizvali pred svojuduu vie ne puta, da ona na nas ostavlja sasvim udan dojam,kao da je to neto stvarno povezano s nama. Ako smo na tajnain glede takvog samoispitivanja stekli malo tankoutnosti,uskoro emo prepoznati slinost izmeu takvog ugoaja i takoiskonstruirane slike te takve predodbe koju smo dozvali izsjeanja, o kojoj slutimo da dolazi kao predodba sjeanja. Raz-lika je jedino u tome to je pri obinom procesu pamenja, kodkojeg takvu predodbu izdiemo iz due, u prvom redu rije opredodbama; naprotiv, ono to e oivjeti u naoj dui izvodimoli spomenute vjebe jest neto slino osjeaju, neto to je viepovezano s naim duevnim ugoajima, a manje spredodbama. S obzirom na te slike osjeamo se neobino. Imanje je vana sama slika; ali osjeaji to ih pritom imamoostavljaju dojam nalik na predodbe sjeanja. Ako tako neto

ponavljamo i ponavljamo uvijek iznova, na temelju iskustva, kaoda je to u nutrini sasvim samo po sebi razumljivo, proizlazi,moglo bi se rei, spoznaja da se slika to smo je iskonstruiralimijenja kao to predodba sjecanja s vremenom postaje sve

25


26/140

jasnija, dok je isprva, kad smo je svojevoljno osvijestili, bilanejasno izvuena iz dubina due. Nije rije, dakle, o tome to siovjek predoava, nego o tome da preobrazi ono to je predoio,da to postane neto drugo. Dogaa se proces kao kad se netkohoe prisjetiti nekog imena pa se trudi i trudi, nailazi na odjek itada kae: Or-oli-, ali pritom sluti da to ipak ne odgovara i tadase zbog razloga koje sam ne moe shvatiti tomu pridruuje tonoime, recimo Orekovi. Kao sto se ovdje meusobno grade

imena Oroli i Orekovi, tako e i slika doi na pravo mjesto,promijenit e se i spram nje e se pojaviti osjeaj: Tu si stekaoneto to se nalazi u tebi i to ti nainom na koji je u tebi i ukakvom je odnosu prema tvom cijelom ostalom duevnom ivotujasno pokazuje: Takve stvari nisu mogle biti u tebi u sadanjojinkarnaciji! Iz toga e onda proizii s velikom unutarnjomjasnoom da to to je sada u nama dolazi iz prolosti. Sadamoramo jedino shvatiti da ovdje imamo posla s jednom vrstomsposobnosti sjeanja koja se moe obrazovati u ljudskoj dui;sposobnost sjeanja koja se s obzirom na obinu sposobnostsjeanja treba oznaiti drugim imenom. Obinu sposobnostsjeanja mogli bismo oznaiti rijeima "sjeanje u predod-bama"; ali sposobnost sjeanja koja ovdje dolazi u obzir moralabi se zapravo oznaiti kao neka vrsta "sjeanja u osjeajima iosjetima". Iz sljedeih e razmatranja proizii da je to na nekinain opravdano.

Razmislite kako nae obino pamenje, naa obina sposobnostsjeanja doista prua neku vrstu sjeanja u predodbama.

Osvijestite si jo jednom kako vam neki osobito bolan dogaaj,koji vas je


27/140

moda prije dvadeset godina sasvim pritisnuo, izranjau sjeanje. Moda vam se taj dogadaj oslikava sasvim pojedinostima, ali bol koju ste tada proivjeli usjeanju vie ne utite na odgovarajui nain; ona jena neki nain izbrisana iz predodbe sjeanja.Razumije se, dakako, samo po sebi da tu postojerazliiti stupnjevi, i moe se dogoditi da je ovjekaneto toliko potreslo da se uvijek iznova javlja jaka

bol kad se prisjeti doivljenog. Ali opa tvrdnja kojusam upravo izgovorio ipak vrijedi, pa iz toga moemouvidjeti da je u sadanjoj inkarnaciji naa sposobnostsjeanja sjeanje u predodbama, dok doivljeniosjeaji ili ak voljni impulsi ponovno ne izranjaju udui s jednakim intenzitetom, svakako ne takvim kojibi se mogao usporediti s onim izvornim. Potrebno jetek da sebi predoite karakteristian primjer i uvidjetete koliko je velika razlika izmeu predodbe to sejavlja u sjeanju i onoga to je u obinom ivotusadanje inkarnacije preostalo od doivljenih osjeajai voljnih impulsa. Treba samo pomisliti na ovjeka kojipie svoje memoare. Pretpostavimo, na primjer, da jeBismarck4 piui memoare stigao do toke kad je1866. godine pripremao njemako- -austrijski rat izamislite to se moralo dogaati u Bismarckovoj dui

na onoj beskrajno kritinoj toki kad je dogaajeusmjeravao i njima upravljao protiv itavoga jednogsvijeta predrasuda i voljnih impulsa. A sada si vie nepredoavajte kako je sve to tada ivjelo uBismarckovoj dui, ve da je sve to je neposrednodoivio pod dojmom dogaaja utonulo u dubine due,i pomislite na bljedilo koje je moralo nastupiti sobzirom na osjeaje i voljne impulse koji su bili

4Otto von Bismarck, 1815.-1898., "Misli i

sjeanja"(Gedanken und Erinnerungen).

Ovo u tekstu nejasno mjesto u biljekama drugog

zapisivaa glasi ovako: "Poslije smrti ne stvaramo sebipredodbe onako kako ih stvaramo ovdje, ve vidimo

predodbe, one su opaaji. Dok u fizikom svijetu

predodbe bivaju preuzete s vanjskim dojmovima koji

se lako mogu previdjeti, to je nakon smrti drugaije.

Crveno i plavo ovjek poslije smrti ne moe vidjeti kaoovdje na fizikom planu, ali, umjesto toga on vidi

predodbe, sve ono to ovdje upoznaje kao predodbe,

ak i pojmove."

27


28/140

prisutni u vrijeme kad je to provodio, u usporedbi svremenom u kojem je pisao svoje memoare. Nikomenee biti nejasno kakva je razlika izmeu onogapredodbenog neke stvari i onoga to pripadaosjeajima i voljnim impulsima.

Ipak, tko malo razumije antropozofiju, shvatit


29/140

vima. No, ono to od neposrednih predodbi moemostei ovdje u fizikom svijetu, to je na odreeni nainpovezano sa ivotom izmeu roenja i smrti. Nakonsmrti, naime, predodbe ne stvaramo na isti nainkao ovdje, nego ondje vidimo predodbe; ondje suone nai opaaji, i postoje tako kao to u fizikomsvijetu postoje boje ili zvukovi. Dok se u fizikomsvijetu ono to je ovjek sebi oprisutnio predodbama

prima samo ako je izraeno fizikim materijalom, tolako previamo, u bestjelesnom stanju pred sobomimamo predodbe onako kako ovdje p>red sobomimamo boje i zvukove.* Svakako, crveno ili plavoovjek ne moe vidjeti kako ih ovdje vidi fizikimoima; ali ono to ovdje ne vidi, o emu si ovdjestvara predodbe, to je tada za njega prisutno kaocrvena ili zelena ili bilo koja boja ovdje. Dok ono toupoznajemo u fizikom svijetu isto predodbeno

29


30/140

30


31/140

31


32/140

ili bolje reeno, u smislu "Filozofije slobode",pojmovno moemo vidjeti tek kroz veopredodbenog ivota, to pred obestijeljenom duomstoji kao fiziki svijet pred obinom svijeu.

U fizikom svijetu ima ljudi koji smatraju dazapravo postoji samo ono to nam pruaju osjetilni

utisci. Ono, pak, to se moe objasniti samo pojmom,kao to je na primjer nain na koji je sve to mogudati osjetila obuhvaeno recimo pojmom "janje" ilipojmom "vuk", dakle, ono isto to razjanjava ma-terijalni aspekt, ljudi koji priznaju samo osjetilneutiske mogu ak i zanijekati. Moemo rei: ovjek usvojim predodbama moe sebi stvoriti sliku o svemuto vidi na janjetu, a isto tako i o svemu sto vidi navuku. Uobiajeno gledite, dakle, pokuava ovjekusugerirati da ono to se moe obrazovati kao pojamtreba drati za "puki pojam". No, kad bismo,primjerice, zatvorili vuka i dulje ga vrijeme hranili

32


33/140

janjadi, tako da je, ako je prije i pojeo neto drugo, tokao materija sada vani, a on je ispunjen samomaterijom janjadi, nijedan ovjek nee povjerovati daje vuk time trebao postati janje. Stoga emo moratirei: Ovdje je upravo opipljivo da je pojam, dakle, onoto razjanjava osjetilni utisak, neto stvarno. Ipak neporiemo: To to ini pojam - umire. Ono, meutim,to ivi u vuku, to ivi u janjetu, to je ondje unutra i

ne moe se vidjeti fizikim oima, to e se vidjeti,opaziti u ivotu izmeu smrti i novog roenja.

No, kaemo li da su predodbe vezane uz fizikotijelo, nitko iz toga ne smije izvesti tezu da je ovjek uivotu izmeu smrti i novog roenja lien predodbiili, bolje reeno, sadraja predodbi. Nestaje samoono to stvara predodbe. Ono to imamo kaopredodbeni ivot, kako to doivljavamo ovdje ufizikom svijetu, vano je tek za ivot u ovoj inkar-naciji. I ve sam spomenuo da je, nadovezujui se nasvijest o tome kako predodbeni ivot, koji se odnosina osjetilni svijet u dotinoj inkarnaciji, vrijedi samo

33


34/140

za tu inkarnaciju, Friedrich Hebbel5 u jednom svomdnevniku izradio zgodan plan drame. Bila je rije ozamisli da se ponovno utjelovljeni Platon nalazi unekom gimnazijskom razredu te na uitelja ostavljanajgori dojam dobivajui najnie ocjene jer uope nerazumije Platona! A time se ukazuje na to daPlatonova misaona konstrukcija, koja je u njemuivjela kao misao, nee u sljedeoj inkarnaciji

zaivjeti upravo u istome obliku.

Da bismo o tome stekli razborite misli ovjekovduevni ivot moramo promatrati s odreenog gle-

5 Friedrich Hebbel, Sabrana djela, priredio Richard Maria

Werner, Berlin, 1901., 2. odjeljak: Dnevnici. 1. svezak,

str. 392., br. 1745.: "Prema seobi dua je li mogue da

Platon sada na nekoj kolskoj klupi dobiva batine jer

ne shvaa Platona."

34


35/140

dita. Moramo se upitati: Kakav to sadraj nosimo sasobom u svom duevnom ivotu?6

Prvo su nae predodbe. To to ove predodbezbijene s osjeajima mogu voditi k voljnim impulsimanee nas sprijeiti da govorimo o posebnompredodbenom ivotu u svojoj dui. Premda ima ljudikoji se jedva mogu zadrati na, rekao bih, istoj, pukojpredodbi, koji se, kad sebi neto predoe, snano

razbukte u simpatiji ili antipatiji, prelaze, dakle,odmah k drugim duevnim impulsima, to ipak nijeprepreka da se predodbeni ivot moe odijeliti odostalih duevnih sadraja.

Drugo to u svom duevnom ivotu nosimo sasobom nai su osjeajni doivljaji i oni se u nama

6 " Villi: Rudolf Steiner, "Antropozofija, psihozofija,

pneu- ni.iio/.olija" (Anthroposophie, Psychosophie,

Pneumato- sophlc) dvanaest predavanja, Berlin 1909.-

1911., GA 115.

35


36/140

pojavljuju na stvarno raznolik nain. Tako imamoopepoznatu suprotnost u osjeajnom ivotu kojumoemo nazvati simpatijom i antipatijom u naemodnosu spram onoga s ime se suoavamo, ili ako toelimo jasnije izraziti: ljubavlju i mrnjom. Zatim su tuosjeaji to ih moemo oznaiti kao one koji uzrokujuodreeno uzbuenje, kao i oni koji dovode doodreene napetosti i oputanja. Te, pak, ne smijemo

trpati u isti ko s osjeajima simpatije i antipatije. Jer,duevni impuls to ga moemo nazvati napeto- u,uzbuenjem ili oputanjem neto je drugo od onogato se tek iivljava kao simpatija ili antipatija. No,mnogo bismo morali govoriti kad bismo htjeliokarakterizirati razliite vrste osjeajnih sadraja.

36


37/140

Ovamo pripadaju i oni to se mogu oznaiti kaoosjeaji za lijepo i runo; ti, pak, ostavljaju dojamposebnoga duevnog sadraja i ne mogu seusporediti s pukim osjeajima simpatije i antipatije,barem se to ne smije smatrati neim to pripada istojskupini. A i osjeaje koje imamo za dobro i zlo moglibismo oznaiti kao posebnu vrstu. Danas nije vrijemeza izlaganje o tome kako je unutarnji doivljaj dobrog

ili zlog ina neto posve drugo od osjeaja simpatijeili antipatije za dobar ili zao in, da, naime, dobar inljubimo, zao mrzimo. Tako nam prilaze osjeaji unajraznovrsnijim oblicima te ih moemo razluiti odpredodbi.

Trea su vrsta duevnih doivljaja voljni impulsi, voljniivot. Njih opet ne smijemo trpati u isti ko s onimeto moemo nazvati osjeajnim doivljajima i to

unutar naega duevnog ivota mora ili moe ostatizatvoreno zbog naina na koji to doivljavamo. Voljnie se impuls izraziti u dui na sljedei nain: Ovo valja

uiniti, ono ne valja. Jer, trebalo bi nauitirazlikovati puki osjeaj koji imamo o tome to na

nama samima ili na nekom drugom izgleda dobro ili

37


38/140

zlo od onoga to ulazi u duu kao neto vie od togosjeaja, kad smo prisiljeni initi dobro, izbjegavatizlo. Prosuivanje se moe zaustaviti na osjeaju; ali

voljni su impulsi neto drugo. No, iako postoje prijelaziizmeu osjeajnog ivota i voljnih impulsa, ve zbog

obinog promatranja ivota njih ne bi trebalo tek takotrpati u isti ko. U ljudskom ivotu posvuda se nalazeprijelazi. Kao to ima ljudi koji ne mogu doi do bilokakve iste predodbe ve uvijek odmah izraavajuto vole ili mrze, koji su uvijek bacani amo-tamo jer

svoje osjeaje ne mogu odijeliti od svojih predodbi,tako ima i onih koji, ugledaju li togod, nikako ne

mogu odustati od toga da prijeu na djelo, na ono toje primjereno voljnom impulsu, pa i onda kada je to

djelo sasvim neopravdano. A to ne vodi niemudobrom; tada nastupa bolesna tenja za kradom,

kleptornanija ili to slino. Tu odnos izmeu osjeaja ivoljnih impulsa nije sreen. U stvarnosti, meutim, to

38


39/140

treba najstroe razlikovati. Tako u svom duevnomivotu ivimo unutar predodbi, unutar osjeajnih

doivljaja i unutar voljnih impulsa. Ovakva surazmatranja ve vie puta iznesena; bez njih se ne

moe biti hoemo li imati u vidu cijelog ovjeka.

Pokuali smo, dakle, navesti poneto od onoga tonas moe uputiti na to da je predodbeni ivotpovezan s jednokratnim utjelovljenjem izmeu

roenja i smrti. A vidimo i kako stupajui u ivotusvajamo predodbeni ivot. Tako nije s osjeajnim i svoljnim ivotom. Tko bi ustvrdio da ipak jest, za njega

bismo mogli pomisliti da nikada nije razboritopromatrao razvoj djeteta. Promatrajmo dijete dok je

jo sasvim budalasto s obzirom na predodbeni ivot,kako se sa svojim predodbma uope ne moe

povezati s okolinom, kako, naprotiv, ima izrazitesimpatije i antipatije, a onda opet pobuu- jue iumirujue voljne impulse. Odredenost s kojom

nastupaju voljni impulsi zavela je ak i jednog filozofa,Schopenhauera, da povjeruje kako se ovjekov

karakter u ivotu uope ne moe promijeniti. To nijetono; on se moe promijeniti. Stupajui u fiziki ivot

39


40/140

moramo, meutim, rei: S osjeajima i voljnimimpulsima uope nije kao s predodbama, nego uinkarnaciju ulazimo s posve odreenim obiljejima

svojih osjeajnih doivljaja i voljnih impulsa. Ispravnimrazmatranjem mogli bismo naslutiti da u osjeajima ivoljnim impulsima imamo neto to smo donijeli izprolih inkarnacija. No, obuhvatite unutar jednogivota to osjeajima proeto pamenje nasuprot

predodbenom pamenju. U praksi nam nee mnogopomoi budemo li se oslanjali samo na predodbeno

sjeanje. Nita od onoga to razvijamo upredodbenom ivotu ne moe nas dovesti do bilo

ega to bi izazvalo dojam koji bi nam, kad bismo gaispravno shvatili, rekao: Tu u sebi ima neto to jeroenjem s tobom stupilo u ovu inkarnaciju. Ovdje

moramo prijei preko predodbenog ivota, tuprisjeanje mora postati neto drugo. I naveli smo to

40


41/140

prisjeanje sada postaje. Kako se prisjeamo?Prisjeamo se tako da ne ostajemo samo na

predoavanju: To je u naem ivotu bilo sluajno, ovosmo zatekli, tu smo bili u ivotnim okolnostima kojesmo napustili i tako dalje. Ne smijemo ostati na

predodbama, nego ih moramo uiniti ivima,pokretnima, kao da pred nama stoji slika osobe koja

je to htjela, koja je to htjela u naim udnjama,voljnim impulsima, osjeajnim doivljajima i slinome.

U htijenje se moramo uivjeti. To je, dakle, posve

drugaije samouivljavanje od onoga koje dolazi uobzir kao samouivljavanje u predodbeni ivot pri

pamenju; to je samouivljavanje u drugaije duevnesnage, ako se smije upotrijebiti taj izraz.

Ta praksa koja je oduvijek bila poznata iprimjenjivana u svim okultnim kolama i svoj okultnoj

praksi tako rei htijui, elei, udei razviti nekiduevni sadraj, dade se dobro opravdati pomou

onoga to iz antropozofske i druge spoznaje znamorei o predodbenom, osjeajnom i voljnom ivotu,

dade se time razumjeti i protumaiti. Recimo si,dakle, jasno da na posebnim sadrajima osjeajnog

41


42/140

ivota, voljnog ivota moramo razviti neto to je uneku ruku slino predodbama sjeanja, ali to ne

ostaje tek kod pukih predodbi, ve time dolazimo upoloaj da moemo razviti jednu drugaiju vrstu

predodbi sjeanja, zapravo takvu koja nas postupnovodi preko ivota zatvorenog izmeu roenja i smrti u

jednu inkarnaciju.

Doista je potrebno naglasiti da je ovdje opisani putapsolutno dobar i siguran, ali pun odricanja. Lake jesebi iz bilo kakvih vanjskih razloga umiljati da smo u

prolom utjelovljenju bili, primjerice, MarijaAntoaneta, Marija Magdalena ili tome slino. No, teeje na opisani nain iz onoga to postoji u dui, to

stvarno postoji, doi do slike toga to smo bili.Ponajprije je potrebno jako mnogo odricanja jer se tu

42


43/140

doista najee moemo razoarati. Ako bi, pak, netkorekao da bi sve to moglo biti neto to sebi

umiljamo, tada moramo odvratiti: Ali netko si moe iu pogledu svojih sjeanja umiljati neto to ne stoji.

To nije nikakav prigovor. Samo u ivotu postojineka vrsta kriterija da bi se razluilo to je umiljanje,

to je fantastika.

Jednom mi je u nekom junoamerikom gradunetko rekao da bi se sve to je izneseno u mojim"Osnovama tajne znanosti" moglo temeljiti na pukojsugestiji, kao to ima vrlo ivih sugestija koje akmogu ii dotle da netko uope ne pijui limunadu, veje samo ivo zamiljajui osjeti okus limunade uustima. Ako je, dakle, tako neto mogue, zato ne bi mislio je dotini gospodin i ono izloeno u"Tajnoj znanosti" moglo biti utemeljeno na sugestiji?Teoretski se moe ovako prigovoriti. Ali ivot donosirazmiljanje: Misli li netko da je s primjerom limunadeuspio pokazati koliko snano moe djelovati sugestija,

43


44/140

moramo mu odvratiti da nije shvatio kako primjervalja osmisliti do kraja, jer bi trebao pokuati, nesamo zamisliti limunadu, nego i utaiti ed pukimzamiljanjem limunade tad e uvidjeti da to ne ide.Uvijek je rije o tome da svoje doivljavanjedovedemo do kraja. No, to se ne de teorijski odrediti,ve se moe iskusiti samo u neposrednom ivotu. Aisto tako nuno kao to znamo da smo doivjeli ono

to u ivotu izranja iz predodbi sjeanja, s istomsigurnou iz dubina due izranjaju i voljni impulsikoje smo izazvali s obzirom na neto sluajno, netoneeljeno, i da se s jednakom nunou javljaju kaoslika naeg prijanjega zemaljskog ivota u oblikupredodbi sjeanja. Onomu koji kae da bi to mogla

44


45/140

biti fantazija ne moemo pruiti nikakve dokaze, kaoto se kad mnogobrojni ljudi umisle da su netodoivjeli, a posve sigurno to nisu doivjeli, teorijski nemoe dokazati to su stvarno doivjeli. Kao to semalo teorijskih dokaza moe iznijeti za jedno, tako semalo teorijskih dokaza moe iznijeti i za drugo. Dakle,pri tome nismo ni u kakvom drugom poloaju negokad je rije o ivotu unutar jedne inkarnacije; u

potpuno smo istom poloaju.Time smo pokazali kako proli zemaljski ivot

svijetli u sadanji, kako nam je doista mogue bri-ljivim duevnim razvojem doi ne samo do teorijskoguvjerenja o injenici reinkarnacije nego i do prakti-nog uvjerenja o samoreinkarnirajuem duevnombiu koje se moe u nama pronai, biu za kojestvarno znamo da je jednom bilo ovdje.

No, postoje doivljaji potpuno drugaije vrste toulaze u na ivot i za koje se ne moe rei da ulaze

tako da ih moemo shvatiti kao sjeanje na neki prolizemaljski ivot. I stvarno ima takvih doivljaja za koje

moramo rei: Onakvi kakvi ti prilaze ne mogu se

45


46/140

objasniti tvojim prijanjim ivotom1. Danas bih ukazaona samo jednu vrstu takvih doivljaja i najprije uupozoriti na njih navodei tipian primjer. To to

iznosim kao primjer moe se ostvariti na stotinu, natisuu razliitih naina, a ipak je slino onome to u

ispriati kao tipian primjer.

Zamislimo ovjeka koji hoda nekom umom i utonuo umisli zaboravlja da ide umskim puteljkom koji tek

nekoliko koraka dalje granii s dubokom provalijom.Ono to se uistinu moe dogoditi izloit u ovako; tajsam primjer ve i drugdje pripovijedao jer mi je naodgovarajui nain poznat sasvim slian dogaaj.ovjek, dakle, ne vidi da je ondje provalija jer ga

neto osobito zanima. Kako je jako zaokupljen svojimmislima, grabi prema ponoru u takvom zaletu da bi

46


47/140

mu bilo nemogue zadrati se da je uinio jo samodva, tri koraka. Koraajui dalje morao bi pasti i

njegovom bi ivotu bio kraj. No, u trenu kad hoegaziti dalje, zauje glas: Stani! Glas na njega

ostavlja takav dojam da ostaje stajati kao ukopan, imisli, bit e da je tu netko tko se za njega zauzeo.Shvaa kako bi njegovu ivotu bio kraj da na ovajnain nije bio zadran. Osvre se i ne vidi nikoga.

Materijalistiki e mislilac rei: Zbog nekih je okolnostiiz dubina due nastala sluna halucinacija, i sretna je

sluajnost to se dotini na taj nain spasio. No,mogue je o toj stvari misliti i drugaije; to bi se

barem trebalo dopustiti. Danas u to samospomenuti, jer se ovaj drugi nain razmiljanja o lomedade tek ispriati, ne i dokazati. Moemo si rei: Na

temelju dogaaja u duhovnom svijetu u trenutku kadsi doao u karmiku krizu ivot ti je zapravo

poklonjen. Da se sve nastavilo bez tog dogaaja,tvom bi ivotu bio kraj. Ovako je, pak dosadanjem

ivotu pridodana neka vrsta novoga. Taj je novi ivotneka vrsta poklona, i ti sada zahvaljuje svoj novi

ivot moima to stoje iza onoga glasa! Brojni bi

47


48/140

dananji ljudi mogli tako neto doivjeti kad bi samovjebali istinsku samospoznaju. Jer, ba u ivote

mnogih suvremenika ulaze ovakvi doivljaji. 1 nijestvar u tome da ljudi to nisu doivjeli, ve u tome da

nisu obraali nunu pozornost, da su preko togapreli, zato to se to uvijek ne javlja s ovdje opisanomjasnoom, ve tako da ljudi to previaju uobiajenom

nepanjom.

Katkad sam opisivao koliko ljudi previaju i ono to sepojavljuje u njihovoj neposrednoj blizini. Sljedei je

sluaj karakteristian primjer za to kako su ljudinepaljivi spram onoga to se oko njih zbiva.

Poznavao sam kolskog inspektora u ijoj je zemlji biouveden zakon da stariji uitelji koji nisu poloili

odredene ispite moraju biti ponovno ispitani. No, ovaj

48


49/140

je inspektor bio izrazito human ovjek i rekao je samsebi: Mogue je ispitivati o svemu utokljunce koji suupravo stigli sa seminara; ali ispitivati stariju gospodukoja su ve dvadeset, trideset godina u slubi bilo bi

okrutno, njih ne mogu ispitati na isti nain. Najbolje estoga biti da ih ispitam o onome to je u njihovimudbenicima, knjigama iz kojih godinu za godinom

pouavaju. I gle: veina njih nije nita mogla rei otome to su predavali svojim uenicima! A bila je rijeo ispitivau za kojeg se moglo rei: Taj je imao naina

iz ljudi izvui ono to su znali!

Ovo je tek trebao biti primjer kako su ljudi nepaljiviprema dogaanjima u svojoj okolini, ak i onda kada

je rije o njihovoj vlastitoj osobi. Ne trebamo se,dakle, zapanjiti naiemo ii u ivotu mnogih ljudi naprimjer slian ovdje opisanom. Samo pri razumnom,

stvarnom samopromatranju nai emo dogaaj poputprikazanog. A imamo li spram, takvog dogaaja

istinsku ivotnu poniznost, dospjet emo moda i dosasvim posebnog osjeaja; osjeaja da nam je ivotod toga dana poklonjen i da nam ga valja, kako onve protjee od toga dana, iskoristiti na poseban

49


50/140

nain. To je dobar osjeaj i djeluje slino tomu kadanetko tijekom procesa sjeanja sebi kae: Bio si u

karmikoj krizi, tu se zavrio tvoj ivot! Udubi li se utaj poboni osjeaj, uslijedit e. neto to se isprva

javlja tako da e sebi rei: Ovo nije predodba,sjeanja poput onih koje sam ee u ivotu iskusio,

ovo je neto sasvim osobito!

U iduem u vam predavanju moi tonije go-voriti o tome to sam danas tek natuknuo. Ovakokako sam to sada naveo, tako veliki posveeniknovijeg doba ispituje one koje smatra prikladnima zato da budu njegovi sljedbenici, jer, ono to nas trebauvesti u duhovni svijet proizlazi ili iz duhovnihinjenica koje se oko nas zbivaju ili iz ispravne

50


51/140

spoznaje tih injenica. 1 nemojmo takav glas koji sejavlja mnogim ljudima drati halucinacijom; jerpomou takvoga glasa govori voa kojeg oznaa-vamo kao Christiana Rosenkreutza onima koje je,meu ostalm, izabrao da mogu postati njegovimsljedbenicima. Tako od individualnosti, o kojoj emojo govoriti* da je u posebnoj inkarnaciji ivjela u 13.stoljeu, dolazi poziv, to je za ovjeka koji tako neto

proivljava znak, znak raspoznavanja pomou kojegamoe sebe postaviti u duhovni svijet. Moda se mnoginee moi odazvati takvom pozivu. Ali antropozofijae raditi na tome da se ljudi, ako ne ve u ovojinkarnaciji onda poslije, tome odazovu. Za veinuljudi koji tako neto doivljavaju danas je, dakle, tako

51


52/140

da se to moe opisati: Pristupio im je onaj posveenikkoji ih je svrstao medu one koji mu pripadaju. To imse nije dogodilo u nekoj inkarnaciji nego u ivotuizmeu smrti i sadanjeg roenja, to je ujedno iupozorenje da se neto vano zbiva u ivotu izmeusmrti i sljedeeg roenja, a to je ak i vanije oddogaaja u ivotu izmeu

Bilo je to u Berlinu 22. prosinca 1912. u predavanju"ivot izmeu smrti i novog roenja u odnosu prema

kozmikim injenicama" (Das Lehen zwischen dem Tode und

der neuen Geburt im Verhltnis zu den kosmischen Tatsachen) GA

141.

roenja i smrti. Naravno, mogue je, a u pojedinimsluajevima i jest tako, da su odreene osobe topripadaju Christianu Rosenkreutzu bile za to odre-ene ve u jednoj od prolih inkarnacija. Ali, zaveinu je takva odredba, oslikana u spomenutomdogaaju, dola u posljednjem ivotu izmeu smrti inovog roenja.

52


53/140

No, o tome ne govorim kako bih rekao netosenzacionalno, niti da bih ispriao taj dogaaj, ve izosobitog razloga. Osim toga, htio bih upozoriti na joneto, i to na temelju iskustva koje sam esto imaounutar naeg antropozofskog ivota: Stvari kojeovjek jednom izgovori lako se zaboravljaju ili sepamte drugaije nego to je bilo reeno. To sedogaa u naem antropozofskom ivotu. Zbog toga

katkad vie puta istiem vane, bitne stvari, a ne zatoda bih se ponavljao. O tome je rije i danas kadkaem da su brojni ljudi dananjice iskusili takavmalo prije opisani doivljaj, a ako to ne znaju nije tozato to takvog doivljaja nije bilo, ve ga se nesjeaju zato to na njega nisu na pravi nain obratili

53


54/140

pozornost. I stoga ovo treba biti utjeha onome tko bisi morao rei: "Takvo to ne nalazim, ne pripadam,dakle, takvim izabranicima!" Moete, meutim, bitisigurni da danas ima mnogo ljudi koji su tako netodoivjeli. Ovo sam htio unaprijed rei samo zato kakobismo doli do pravog razloga zbog kojeg se o tomegovori.Takve stvari treba ispriati kako bi nas uvijek iznova

podsjeale na to da moramo konkretno, a neapstraktnim teorijama pronai suodnose vlastitogaduevnog ivota i duhovnih svjetova, i da nam

antropozofska duhovna znanost ne bi trebala biti tekpuki teorijski svjetonazor, ve unutarnja snaga naega

ivota; kako ne trebamo samo znati da postojiduhovni svijet i da mu ovjek pripada; da prolazei

kroza ivot ne promatramo samo stvari koje djeluju nanae osjetilima usmjereno miljenje nego da paljivo

shvatimo suodnose koji nam pokazuju: Ti si postavljenu duhovni svijet, na ovaj ili na onaj nain. Dakle,

konkretna postavljenost, za pojedinca realnapostavljenost, to je ono na to svraamo pozornost.

Teoretski se i drugdje pokuava obrazloiti da svijetmoe sadravati duhovno i da ovjeka ne treba pro-

54


55/140

matrati materijalistiki, ve da on u sebi moe imatiduhovno. Na se svjetonazor od toga razlikuje

pokazujui konkretno: Tako stoji u suodnosu s du-hovnim svjetovima! I sve emo se vie moi uzdi-zati takvim stvarima koje nam mogu pokazati kakotrebamo promatrati svijet da bismo uvidjeli svoju

pripadnost duhu velikoga svijeta makrokozmosu.

TREE PREDAVANJEBerlin, 5. oujka 1912.

Na ovom smo mjestu godinama razmatrali antropo-zofske istine, antropozofske spoznaje. Pokuali smose onome to bismo, kako vjerujemo, morali nazvati

55


56/140

antropozofijom pribliiti iz najrazliitijih smjerova te usebe primiti ono to moe doi iz antropozofskihspoznaja. Sada bi, upravo tijekom dosadanjih raz-matranja kao i onih koja e uslijediti bilo preporuljivozapoeti s pitanjem: to zapravo ljudima dananjice,ljudima naeg doba antropozofija treba i moe dati?Iz ovih razmatranja podosta znamo o tome to onasadri i stoga, poznavajui neke od antropozofskih

istina, moemo pristupiti pitanju: to antropozofijamoe pruiti suvremenom ovjeku?

Prilazei tom pitanju, prije svega moramo imatina umu da antropozofski ivot, antropozofski pokret barem u vlastitim mislima treba otro odijeliti odma kakve drutvene ustanove7, od bilo ega to bi

7 Od 1923. godine Rudolf Steiner stalno je razlikovao

pokret od drutva. Od 1913. do 1923., sam nije u

drutvu imao nikakav drugi poloaj doli uitelja i

savjetnika. Pri novom utemeljenju Opeg

antropozofskog drutva kao meunarodnog drutva sa

sjeditem u Goetheanumu (Dornach, vicarska)

56


57/140

se moglo nazvati "Antropozofskim drutvom". Samose po sebi razumije kako e u stvarnosti cijeli sadanjiivot zahtijevati da se oni koji se hoe bavitiantropozofijom udruuju u drutvenom pogledu. No,ako je to udruivanje nuno, tako je vie zbogitavoga sadanjeg ivota izvan antropozofije negozbog njezina sadraja i naina shvaanja ili pak biloega drugoga unutar same antropozofije. Antropo-

zofija bi se sama po sebi danas mogla objaviti ljudimaonako kao to se objavljuje i bilo to drugosuvremeno. I te kako je zamislivo da se antropozofijakao takva danas medu ljudima objavi kao kemija iovjek bi se mogao pribliiti antropozofskim istinama

pokuao je spojiti pokret i drutvo, osobno preuzevi

mjesto predsjedavajueg. Vitli: Rudolf Steiner,

"Boino zasjedanje radi utemeljenja Opeg

antropozofskog drutva", GA 260, i "Ustrojstvo Opeg

antropozofskog drutva i Slobodne visoke kole /.i

duhovnu znanost. Ponovna izgradnja Goetheanuma".

GA 2h()a.

57


58/140

kao kemiji ili matematici. to e zatim iz togauslijediti za duu pojedinca, kako dua pojedincaprima antropozofija i pretvara je u ivotni impuls, tobi mogla biti stvar svakog pojedinca. Postojanjeantropozofskog drutva ili bilo kakvog udruenja kojese bavi antropozofijom nunim ini okolnost, injenicada je antropozofija kao takva neto to ulazi u nausadanjost kao posvemanija novost, kao potpuno

nova spoznaja, i da je duhovni ivot treba prihvatiti.Istodobno ljudima vani, u ivotu izvan antropozofije,kako bismo dopustili da antropozofija na njih djeluje,nije zapravo potrebno tek, recimo, ope suvremenoduevno stanje u kakvom su ljudi danas, nego za tosuvremeno duevno stanje dua i srce moraju biti

58


59/140

posebno pripremljeni. A takva se pripravljenost due isrca moe stei jedino zajednikim ivotom u naimantropozofskim ograncima ili antropozofskimudrugama ili neem slinom. Tu usvajamo odredenuvrstu miljenja, odredenu vrstu osjeanja i time seosposobljavamo za ozbiljno promatranje stvari kojeljudi izvana i koji jedva da su neto uli oantropozofiji, sasvim razumljivo i shvatljivo, mogu

moda smatrati i smuenom fantazijom.Ovome bi se, bez sumnje, moglo prigovoriti da

se antropozofija iri i javnim predavanjima na kojimase govori posve nepripremljenim ljudima. Ali upravooni koji u uem smislu rijei u drutvenom pogledupripadaju naim krugovima, znat e da cijeli ton iitav nain dranja nekog antropozofskog predavanjamora biti drugaiji pred nepripravljenom publikomnego pred onima kojima je mogue govoriti tako dae im tenja njihova srca, itav nain njihovogmiljenja omoguiti da ozbiljno shvate ono to irapublika jo ne bi mogla shvatiti. A to to sam sada

59


60/140

nagovijestio nee u bliskoj budunosti postati boljeo tome uope ne moe biti govora ve e se ubliskoj budunosti sve jae i otrije isticati. Vanjskoprotivljenje svemu antropozofskom postat e svevee u svijetu, i to zato to je upravo antropozofija unaoj sadanjici neto u najviem stupnju primjerenovremenu, u najveem stupnju nuno, i jer je protivonog najpotrebnijeg, vremenu najprimjerenijeg otpor

ljudi zapravo uvijek najjai.Moglo bi se postaviti pitanje: Zato je tako?

Zato je bilo u kojem razdoblju pobuna ljudskih srcanajjaa protiv onoga to tom dobu najnunije treba?To je neto to bi antropozof trebao shvatiti, a to jepreteko ak i priblino objasniti nepripremlje- noj

60


61/140

publici.Antropozof zna da postoje luciferike snage i

bia to su zaostala za opom evolucijom8. Onadjeluju preko ljudskih srca, preko ljudskih dua i unajveoj su mjeri zainteresirana za to da uvremenima u kojima je tenja navie najjaanajintenzivnije napadnu i navale. Budui da otporprotiv ljudskih srca, dakle, protiv onoga to u razvitku

ovjeanstva stremi napretku potjee od luciferikihsnaga, i da e te snage poduzimati svoje napadeonda kad im se tako rei radi o glavi, ti e napadi, aonda i pobuna ljudskih srca, u takvim vremenima bitinajjai. Otuda emo razumjeti da su za ovjeanstvonajvanije istine uivljavajui se u njegov razvoj, i s

8 Vidi: Rudolf Steiner, "Osnove tajne znanosti" (Die

Geheimwissenschaft im Umri), GA 13.

Jakob Bhme (1575.-1624.), Emanuel Swedenborg

(1688.- -1772.), vidi uz to primjerice predavanje "Tri

perspektive antropozofije" (Drei Perspektiven der

Anthroposophie) Dornach, 23. rujna 1923., GA 225.

61


62/140

tom je okolnou ono moralo raunati, nailazile nanajjai otpor. Ono to se osobito ne razlikuje od svegato se inae pojavljuje u svijetu zacijelo nee nailazitina jaki otpor. Ali kad neto stupa u svijet zato jerovjeanstvo odavno za tim eda, a to nije primilo,ujedno je i ono to izaziva najjae napade luciferikihsnaga. Stoga takvo drutvo zapravo nije nita drugodoli zatitni zid protiv svega tog ponaanja vanjskog

svijeta, koje smo, meutim, ocijenili kao shvatljivo.Moramo imati neto unutar ega je mogue te stvarizastupati tako da se moe rei: Ljucli kojima se govoriili s kojima smo zajedno prema toj se stvari odnose sodreenim razumijevanjem, a to se ne tie onih to senisu udruili s ovima koji o tome govore. Svi ljudi

62


63/140

vjeruju da ih se tie poneto od onoga to se zastupau javnosti i da, naravno, podboeni luciferikimsnagama, o tome trebaju izrei sud. Iz togarazabiremo da je, dodue, nuno baviti seantropozofijom, ali da antropozofija unosi u nausadanjicu neto to u nju mora ui. To zahtijeva eduha, duhovna potreba za hranom naeg vremena, ito e ui u sadanjicu bilo na koji nain, pod bilo kojim

okolnostima. Za to se brinu duhovne moi koje su seposvetile evoluciji.

Moemo stoga u isto antropozofskom smislunaznaiti pitanje: Koje to najvanije stvari trebadanas antropozofijom usaditi u ovjeanstvo? Bit eto one za kojima sadanje ovjeanstvo osobito ea,koje su najnunije. A upavo odgovarajui na ovakvopitanje ovjek moe biti ponajvie pogreno shvaen.Stoga je tako nuno u mislima ponajprije odijelitiantropo- zofiju od Antropozofskog drutva. Jer,antropozofija treba donijeti ovjeanstvu novespoznaje, nove istine. Naprotiv, drutvo se nikada, a

63


64/140

ponajmanje u nae doba, ne moe zaklinjati bilo ukakve posebne istine. Najbesmislenije pitanje bilo bi:Koje ste vjere vi antropozofi? Besmisleno je akopod "antropozofom" podrazumijevamo ovjeka kojipripada Antropozof- skom drutvu; pritom bi sepretpostavljalo kako bi cijelo drutvo trebalo imatizajedniko uvjerenje, zajedniku dogmu. To ne moebiti. U trenutku kad bi se cijelo drutvo svojim

statutima moralo zaklinjati u jednu zajednikudogmu, ono bi prestalo biti drutvo i postalo bisektom. To je granica gdje drutvo prestaje bitidrutvom. U trenutku kad bi se ovjek obvezaoprihvatiti uvjerenje koje trai drutvo, imali bismoposla sa sektatvom. Stoga drutvo koje se posveuje

64


65/140

onome to sam sada okarakterizirao moe postojatijedino uz pretpostavku da je pod utjecajem prirodneduhovne tenje. Moemo pitati: Kakvi to ljudi dolazeneto uti o antropozofiji? I moi e se rei: To suoni koji o duhovnim stvarima ele uti bilo to, kojiimaju poriv za sluanjem o duhovnim stvarima. Takav poriv nije dogma. A kad netko trai ne govoreipritom kako e pronai neto odredeno, ve trai,

stvarno trai, onda je to traen je ono zajedniko tomora imati drutvo koje ne eli postati sektom. No, otome je sasvim neovisno pitanje: to to antropozofijakao takva donosi ovjeanstvu? I mora se rei:Antropozofija kao takva ovjeanstvu donosi netoslino, samo duhovnije i za ljudsku duu dublje i

65


66/140

znaajnije od svih velikih duhovnih istina to su ikadbile dane ovjeanstvu.

Dakle, za neke od stvari koje smo u ovim razma-tranjima pustili da nam priu moe se rei da nisu

doista karakteristine, stvarno znaajne, da nisu onoto bi zapravo sadanje ovjeanstvo trebalo primiti

kao novost. No, temeljne stvari, temeljne istineuistinu prilaze ovjeanstvu kao nove. I ne trebamo iiosobito daleko kako bismo okarakterizirali u emu je

zapravo novost antropozofskog pokreta. Ona je utome da pred ljudsku duu sve uvjerljivije stupajudvije istine koje takorei pripadaju onome

najtemeljnijem: obje istine o reinkarnaciji i karmi.Moe se rei: Ono to antropozof ponajprije nalazi na

svom putu, u svojem dananjem ozbiljnomstremljenju, jest nunost spoznaje reinkarnacije i

karme. Ne moemo, na primjer, rei da se uzapadnjakoj kulturi kao neto u osnovi novo

pojavljuju odreene stvari poput, recimo, mogunostiuzdizanja u vie svjetove putem antropozofije; jer,

tko poznaje razvoj Zapada, zna da je, rei u tek ovo,bilo mistika, ak i takvih kao Jakob Bhme ili

Swedenborg* ili kao cijela kola Jakoba Bhmea.Makar u mnogome bilo i prijeporno, ipak se uvijek

66


67/140

vjerovalo, uvijek je postojalo kao shvaanje, da seovjek moe iz obinoga osjetilnog svijeta vinuti uvie svjetove, tako da ovdje nije rije o neem iz

temelja novom. Nadalje, ni odreene druge stvari nisuu osnovi nove. Govorimo li ak i o onome to je

temeljno glede evolucije, primjerice o pitanju Krista,to s obzirom na antropozofski pokret kao takav nijenajosnovnije; najosnovniji je oblik to ga zadobiva

pitanje Krista time to se reinkarnacija i karmaprimaju u ljudska srca kao istine. Bitno je osvjetljenje

to ga zadobiva pitanje Krista uz pretpostavkuistinitosti reinkarnacije i karme. Jer, pitanje Krista

uistinu je duboko zaokupljalo Zapad u najrazliitijimvremenima. Ovdje moemo podsjetiti na razdobljagnoze, na vremena u kojima se produbljivalo ezo-

teriko kranstvo, primjerice onih to su se okupljaliu znaku grala ili ruina kria, moemo podsjetiti na to

kako su oni produbili pitanje Krista. No, to nije onotemeljno. Temeljno pitanje, bitno za spoznaju i

religiozne potrebe zapadnjakih dua bilo bi pitanjeKrista koje se nalazi samo u svjetlu istine o reinkar-

naciji i karmi, tako da onaj koji je iskusio irenje svojedue spoznajom reinkarnacije i karme, takoer nuno

trai novu spoznaju starih pitanja. to se tie

67


68/140

spoznaje reinkarnacije i karme, moramo rei upravosuprotno. Moemo osobito upozoriti na to da su

reinkarnacija i karma takorei stidljivo ule uzapadnjaku kulturu u vrijeme Lessinga9, koji je do

toga doao u svojoj knjizi "Odgoj ljudskog roda". Naiemo i drugih primjera kako su se znaajni duhovi

pribliili tom pitanju. No, da se reinkarnacija i karmapotvrde kao sastavni dio ljudske svijesti, da ih

ovjekovo srce i njegova dua prihvate onako kako seto zbiva putem antropozofije, to se uistinu moe

dogoditi tek u sadanjosti. Stoga bi se moglo rei: Zaodnos suvremenog ovjeka prema antropozofi- jikarakteristino je to to e na temelju bilo kojih

pretpostavki moi biti u stanju reinkarnaciju i karmuprihvatiti kao spoznaje. To je ono bitno. U osnovi e

sve ostalo, kao manje ili vie samo po sebi razumljivo,

9 **"Kopernik i njegovo doba u svjetlu duhovne

znanosti", (Kopernikus und zeine Zeit im Lichte der

Geisteswissenschaft) Berlin, 15. veljae 1912., "Ljudska

povijest u svjetlu duhovnog istraivanja"

(Menschengeschichte im Lichte der Geistesforschung),

esnaest predavanja od 19. listopada 1911. do 28.

oujka 1912., GA 61.

68


69/140

proistei otuda moe li se ovjek na odgovarajuinain postaviti prema reinkarnaciji i karmi.

Ako, dakle, ovako shvatimo ovo pitanje, moramo sirazjasniti i to to za ljude Zapada i za ovjeanstvouope znai kad spoznaje reinkarnacije i karme po-stanu dio svakodnevice, kao to su postale i drugeistine. Reinkarnacija i karma moraju u bliskoj bu-

dunosti ui u svijest ovjeanstva u jo irem opsegunego to je to bilo, na primjer, s kopernikanskim

svjetonazorom. Glede posljednjega, trebamo si samodobro razjasniti kako je on zapravo brzo zaivio uljudskim, duama. Pomislite samo na ono to sam

rekao i u javnim predavanjima**: Koliko je ve mnogovremena, gledano u okviru svjetske povijesti, prolootkad se proirio kopernikanski svjetonazor, i pomi-slite na to da je taj svjetonazor obuzeo ljude sve do

osnovnokolske dobi.

69


70/140

Postoji, meutim, bitna razlika izmeu naina na kojije ljudsku duu obuzeo kopernikanski svjetonazor, s

obzirom na onaj antropozofski, ako se temelji nareinkarnaciji i karmi. A da bismo utvrdili tu razliku,uistinu nam treba antropozofski ogranak u kojemzajedno sjede ljudi u dobroj vjeri; jer, hoemo li

okarakterizirati tu razliku, moramo nuno rei netood ega e se ljudima izvan antropozofskog pokreta

doista okrenuti eludac.

to je, naime, pridonijelo tomu da su ljudi tako brzo,tako urno i sve do u djeju dob prihvatili

kopernikanski svjetonazor? Oni koji su me slualigovoriti o kopernikanskom svjetonazoru ili o novijojprirodnoj znanosti znat e sigurno da o tome mo-

dernome prirodoznanstvenom pogledu ne donosimbilo kakvu prosudbu koja bi ga osporila. Zato, hoemo

li dotinu razliku stvarno okarakterizirati, neka mibude doputeno rei; Za prihvaanje te slike svijeta,

ograniene na isto obiljeje prostora, na vanjskeprostorne odnose, bila je nuna epoha povrnosti!

A razlog zbog kojeg se kopernikanski svjetonazor takobrzo uivio nije drugi doli taj da su ljudi tijekom

70


71/140

jednog razdoblja postali povrnima. Povrnost u shva-anju svijeta bila je nuan preduvjet uivljavanja

kopernikanskog svjetonazora u ljudske, due. Hoe lise uivjeti ono to predstavljaju antropozofske istine,bit e potrebne dubina, uevnost dakle, upravoono suprotno a posebno s obzirom na temeljne

istine o reinkarnaciji i karmi. Steknemo li sada, dakle,uvjerenje da se jo mnogo, mnogo intenzivnije i jo u

puno irem opsegu istine o reinkarnaciji i karmimoraju uivjeti u ovjeanstvo, tada nam istodobno

treba biti jasno da u tom pogledu stojimo na razmedidvaju razdoblja: epohe povrnosti i epohe nunog

produbljenja, veeg pounutranjenja ljudskih dua iljudskih srca. To je ono to prije svega moramo unijeti

u svoju duu hoemo li potpuno osvijestiti to toantropozofija u dananjici treba donijeti modernomovjeanstvu, I tada se pitamo: A kako e se morati

71


72/140

oblikovati taj ivot pod utjecajem spoznaje oreinkarnaciji i karmi?

Moramo samo razmisliti o tome to zapravoljudskome srcu znai spoznaja: Reinkarnacija i karmasu istina. to to znai za cijelu ljudsku svijest, za cijeloosjeanje i miljenje ovjekove due? Razmislivi oovim stvarima svatko moe uvidjeti da to nije nitamanje od proirenja ovjekova sebstva znanjem,spoznajom preko odredenih granica koje su inae

postavljene oko znanja i spoznaje. Ba je u prolomrazdoblju bilo najotrije isticano uvjerenje, koje je

postajalo sve izraenijim, da se, naime, moe znati ispoznati tek ono to je zatvoreno izmeu roenja ismrti, da je u najboljem sluaju tek u vjeri moguepodii pogled k nekomu tko znajui ulazi u duhovni

svijet. No, ostanemo li na spoznajnom stajalitu, cijelata stvar nije toliko vana; ona e postati vanijom tek

ako prijeemo sa spoznajnog ria duevno-moralnostajalite. Tu se tek oituje cijela veliina i znaaj ideja

o reinkarnaciji i karmi.

72


73/140

Mogli bismo navesti stotine primjera kojima bismoreeno potkrijepili, ali rei u tek jedno. Uzmimo ljudeprijanjih epoha zapadnjake kulture i daleko najveibroj ljudi koji jo danas pripadaju toj kulturi. ak i ako

se oni jo u najveoj mjeri dre pretpostavke daovjek ostaje netaknut s obzirom na njegovo bie akona ovoj Zemlji proe kroz dveri smrti, tada, ako se i

ne misli na reinkarnaciju i karmu, itav duhovni ivotto se nadovezuje na smrt biva udaljen od zemaljskogpostojanja. Ovdje se bavimo ulaskom u duhovni svijet,

ali s iznimkom upravo onih "iznimaka" do kojih dremanje ili vie spiritizmu sklone prirode, da, naime,

pokojnici u iznimnim sluajevima djeluju u ovostrano ako ne vrijede rinkarnacija i karma suoavamose s idejom da je ono to se odigrava u duhovnomsvijetu, bila to nagrada ili kazna, kad ovjek proekroz dveri smrti, udaljeno od zemaljske sfere kao

73


74/140

takve i da se posljedice njegova ivota odigravaju najednoj posve drugoj, izvanzemaljskoj pozornici.

Stvar postaje potpuno drugaija krene li ovjek putemspoznaje reinkarnacije i karme. Tada nam mora bitijasno da ono to takvom ovjeku ivi u dui poslije

smrti nema znaenje, tek za neku od Zemlje odvojenusferu, ve da o onome to je taj ovjek doivio izmeu

roenja i smrti ovisi budue oblikovanje Zemlje.Zemlja e, takorei, dobiti vanjsku konfiguraciju odljudi koji su ve prije bili tu. Budua konfiguracija

itavog planeta, zajedniki ivot ljudi u budunostiovisit e o tome kako su ljudi ivjeli u svojim

prijanjim utjelovljenjima. To je ono duevno-moralno,a to se nadovezuje na ove ideje; tako da ovjek kojiih je prihvatio zna; Kakav sam bio u ivotu, tako udjelovati na sve to se zbiva u budunosti, na itavu

buduu kulturu! Tu se znanjem o reinkarnaciji ikarmi neto proiruje preko granica roenja i smrti toje ovjek dosad poznavao tek vrlo ogranieno: osjeaj

odgovornosti! Ovdje vidimo kako izrasta poveaniosjeaj odgovornosti.

74


75/140

U tome se izraava ono to nastupa kao dubokoznaajna, moralna posljedica ideja kao to su rein-karnacija i karma. ovjek koji ne vjeruje u rein-karnaciju i karmu moe rei: Proem li kroz dverismrti, bit u u najboljem sluaju kanjen i nagraenza ono to sam ovdje inio; iskusit u posljedice ovogpostojanja u jednom drugom svijetu; a taj je drugisvijet pod vlau nekakvih duhovnih moi koje e ve

sprijeiti da ono to u sebi nosim ne bude previetetno za svijet u cijelosti, A tako ne moe govoritionaj koji zna da su reinkarnacija i karma ideje toproizlaze iz spoznaje; jer, on zna da to kakvi e ljudibiti u ponovnom utjelovljenju ovisi o tome kako suivjeli u prolom ivotu.

75


76/140

Postat e znaajno i vano da e temeljne idejeantropozofskog svjetonazora prijei u duevni ivot, uovjekova uvjerenja i nastupit e kao moralni impulsio kakvima zapravo u proteklim razdobljima ljudi nisuimali ni pojma. Vidjeli smo da e se osjeajodgovornosti razviti tako kako to prije jednostavnonije bilo mogue; a iz toga e, kao i taj osjeajodgovornosti, na slian nain nuno proizii ostale

moralne ideje. ivei pod utjecajem ideja oreinkarnaciji i karmi nauit emo da ne moe biti rijeo prosuivanju naega ivota tek prema uvjetima kojise iivljavaju izmeu roenja i smrti ve premauvjetima koji se proteu kroz mnogo, mnogo ivota.

Pristupimo li drugome ovjeku prema dosa-danjim preduvjetima, tada spram, toga drugogovjeka razvijamo simpatiju, antipatiju, veu ili manjuljubav i slino. Mora se rei da je nain na koji ovjeku sadanjosti dolazi u odnos s drugim ovjekomustvari rezultat takvog shvaanja da je ivot naZemlji jednom zatvoren izmeu roenja i smrti.

76


77/140

Stvarno zapravo ivimo tako kako bismo morali ivjetikad bi bilo doista tono da je ovjek samo jedanputna Zemlji. Moemo rei: Susreemo svoje prijatelje,roditelje, brau i sestre itd. i kao da u svemu toutimo i osjeamo s nama ivi osjeaj da smo samojedanput na Zemlji. I sasvim osobita preobrazbaivota uslijedit e onda kad teorija o postojanjureinkarnacije i karme nee ivjeti samo u nekim

glavama, kao to je to danas uvelike sluaj. Do danasje to u najirem opsegu jo teorija. Moe se rei dadanas postoji stanovit broj antropozofa koji vjeruju ureinkarnaciju i karmu, ali ive tako kao dareinkarnacije i karme nema, kao da je ivot jednomzatvoren unutar roenja i smrti. A to i ne moe bitidrugaije. Jer navike to ih donosi ivot mijenjaju se

77


78/140

sporije od ideja. Uvedemo li u svoj ivot ispravne ikonkretne ideje o reinkarnaciji i karmi a samo

0takvima moe biti rije tek emo onda uvidjetikako takve ideje mogu oploditi ivot.

Vidimo da se kao ljudi, ulazei u ivot na njegovupoetku, sastajemo s roditeljima, braom i sestrama i

tako redom. I vidimo kako smo nunou togaprirodnog ureenja u prvom razdoblju svoga ivotaokrueni onima koji su vie ili manje tu po prirodistvari: krvnim srodstvom, blizinom mjesta i takodalje. Zatim dok rastemo vidimo kako se ti krugovikrvnog srodstva proiruju, kako s drugim ljudimastupamo u sasvim drugaije, o krvnom srodstvuneovisne veze. Sada je rije o tome da te stvar trebaprvo karmiki sagledati; tada e one na posve novnain rasvijetliti ivot. Jer karma postaje znaajna zaivot ako je

Rudolf Steiner- Reinkarnacija

Documents

Transcript of Rudolf Steiner- Reinkarnacija