Rođendan u Grabi nkTrešnjevka -85 ljeta im je tek

broj 14 /15proljeće/ljeto 2011.Besplatno kvartovsko glasilo

Rođendan u Grabi nkTrešnjevka -85 ljeta im je tek

ZvijeZda iZ susjedstvaintervju: julijana Matanović

PO

Pis

sta

NO

vNiŠ

tva

treš

njev

čani

ljub

azni

dom

aćin

i –

popi

siva

če n

udili

kol

ačim

a i s

arm

om

PROjeKt “

MuZej K

vaRta

”

Oživlje

nim sje

ćanji

ma do

kvalite

tnija

življe

nja u

kvartu

sadržaj

glas trešnjevke | proljeće / ljeto | str. 2

sadržaj

Male komunalne akcije

Poslovni razgovor

Idemo u CeKaTe

Trešnjevačka posla

od 7 do 107

Zvijezda iz susjedstva

Povijesni feljton

Kvartovski metronom

riječ urednice

Dragi Trešnjevčani,

u ovom proljetno-ljetnom broju za vas smo pripremili mnoštvo priča iz naselja koje počinjemo podsjetnikom na male komunalne akcije četvrti Trešnjevka sjever i Trešnjevka jug, a koje su tijekom godine ostvarene. Za vas smo popričali s komunalnom redarkom koja nam je odala neke od tajni svojeg posla. Zavirili smo i u Muzej Dražena Petrovića kojem se bliži peti rođendan, a posjetili smo i nešto starijeg slavljenika, točnije Nogometni klub Trešnjevka koji ove godine obilježava 85 ljeta.Kako se bliži vrijeme koje ćete provoditi u parkovima, obišli smo i jedan koji je obnovljen, a i drugi koji je dobio novo ime. Za vas smo saznali i što rade mališani u vrtiću Prečko kao i oni iz Udruge puž, a istražili smo i kako je u našem naselju protekao popis stanovništva. U povijesnom feljtonu prisjetili smo se Zimskog plivališta Mladost, a jezikoslovka Nives Opačić u svojoj nas je kolumni podsjetila na još jednu trešnjevačku ulicu te na to tko je Vladimir Gortan po kojemu je dobila ime. Kako je živjeti na Trešnjevci, otkrila nam je književnica Julijana Matanović, kao i još jedna strankinja koja je zbog ljubavi promijenila državu i doselila se u naš kvart.Predstavljamo vam i novi projekt vezan uz naše naselje te pozivamo da nam ispričate svoju priču o Trešnjevci, pretražite tavane i stare škrinje i izvučete iz zaborava sve ono na što smo zaboravili, a htjeli bismo ga se sjetiti, i to u sklopu projekta »Muzej kvarta«.

anita končar

sadržaj

glas trešnjevke | proljeće / ljeto

trešnjevka sjeverstr. 4-6

trešnjevka jugstr. 7-8

anketa građana str. 9

inervju: Ružica Grgić akalovićšefica komunalnog redarstva za područje Trešnjevka-Susedgrad str. 10-11

dani trešnjevke sjever str. 12–14

istraživanje: scena centara za kulturu str. 15-16

Najave i Retrovizor str. 17-18

NK trešnjevka - 85 ljeta im je tek str. 19–21

Kolumna Nives Opačić Ulicama kružim str. 22-23

Projekt “Muzej kvarta”str. 24–26

sigurna trešnjevkastr. 27

stranac iz susjedstvaElena Čorko str. 28

udruga “Put u život” str. 29

Popis stanovništva 2011. str. 30-31

događanja u knjižnicama Riječ, slika, zvukstr. 32

5. rođendan Muzeja dražena Petrovića str. 33

Raspjevani vrtić Prečko str. 34-35

Pomisao da moram otići s trešnjevke bila mi je nepodnošljiva Intervju: Julijana Matanovićstr. 36–38

Bazen naše mladostistr. 39–41

Najava događanja: koncert, koncert, koncertstr. 42–43

3


male komunalne akcije

BOlja KOMuNiKacija s GRađaNiMaTrešnjevčani koji žive na sjeveru uskoro će se moći bolje informirati o događanjima u svojem kvartu. Naime, u izradi je internetska stranica Gradske četvrti Trešnjevka sjever. Sve sadržaje građani će naći na adresi www.tresnjevka-sjever.org, a putem e-pošte moći će uputiti kritike, pohvale i prijedloge vijećnicima.

GRađaNi Od aKcijeSmiljka Rubeša Balon, Zlata Funč i Branko Šikić žive na području Mjesnog odbora Nikole Tesle. Uložili su i trud i novac kako bi uljepšali kvart. Kao priznanje za taj nesebični čin predsjednik Mjesnog odbora Ivan Havelka uručio im je zahvalnice i zahva-lio na želji i uloženom naporu da uljepšaju i očuvaju okoliš mjesnog odbora.

Smiljka Rubeša Balon uredila je površinu na uglu Gredičke i Kostelske. “Dvije stare automobilske gume napunila sam zemljom koju mi je dao Zrinjevac i unutra zasadila ukrasno bilje. Nekolicina susjeda i ja redovito održavamo taj cvjetnjak, ali moram se požaliti da se nasuprot nalaze kontejneri za staklo i papir oko kojih se stalno gomila smeće. To smeće nitko ne čisti. Kad nazovemo Čistoću, tvrde da nije datum za odvoz glomaznog otpada”, rekla je naša sugrađanka.

Zlata Funč dobila je zahvalnicu za inicijativu da se na prostoru kod nebodera u Susedgradskoj prema Krapinskoj sagradi nogostup. Budući da je cijeli radni vijek bila građevinska inženjerka u Industrogradnji, sama je napravila projekt i ishodila sve potrebne dozvole.

Branko Šikić dobio je zahvalu za inicijativu da se zelena površina ispred zgrade u Zorkovečkoj ulici uredi u park i nazove po Nikoli Tesli.

TREŠNJEVKA SJEVERMale komunalne akcije (mka) na Trešnjevci sjever nisu zamrle iako se, zbog nedostatka novca, radi skromno. Proteklih mjeseci bilo je zanimljivih događanja: fešti, preimenovanja, građanskih inicijativa....

NOva KuhiNja u vRtiću “ZvONčić”Vrtić “Zvončić” na Voltinom polu-montažni je objekt sagrađen 1969. godine, a još prije petnaestak godina Grad je odlučio srušiti ga i na tom mjestu sagraditi novi objekt. Na ža-lost, ostvarenju tog plana ispriječili su se problemi vezani uz imovinsko-pravne odnose na parceli. U navede-nom objektu smještena je centralna kuhinja koja opslužuje obrocima dje-cu smještenu u objekte vrtića na još četiri lokacije. Kako bi se omogućili higijenski standardi primjereni djeci, Vijeće gradske četvrti Trešnjevka sje-ver financiralo je iz mka-ovih sred-stava rekonstrukciju kuhinje. Cijeli projekt stajao je oko 150.000 kuna.

Smiljka Rubeša Balon uredila je površinu na uglu Gredičke i Kostelske

tekst: Vesna Dobrin Rems Foto: Bruno Konjević



5

PaRK PRavedNiKaBezimena livada na križanju Selske, Zagorske i Krapinske dobit će ime Park pravednika. Inicijativa je potekla od Udruge “Documenta” - Centar za suoča-vanje s prošlošću, a Vijeće četvrti Trešnjevka sjever na svojoj ju je sjednici jednoglasno podržalo. Pravednik među narodima svijeta počast je države Izrael osobama koje nisu Židovi, ali su riskirajući vlastiti život spašavale Židove od fašističkog progona tijekom Drugog svjetskog rata. Dosad je više od stotinu osoba iz Hrvatske proglašeno pravednicima. Bili su to obični ljudi različitih profesija, od radnika do svećenika, a neki

su bili istaknute osobe, poput leksikografa Mate Ujevića.

Ti pravednici za svoj ple-meniti čin nisu primili nikakvo priznanje, a upravo je imenovanje parka primjeren način iskaziva-nja trajne počasti svima koji su u najmračnijem vremenu, nese-bično, bez ikakve nagrade i po cijenu vlastita života, pomagali drugima. To je primjer imenova-nja kojim se promiče čovječnost.

“Imena ulica puno su više od pukog natpisa na pločama”, ističe Saša Šimpraga, inicijator prei-menovanja. “Ulična nomenklatura bilježnica je nacionalne kulture i odraz društva i kulture koja ju

određuje. U praksi ulično je naziv-lje, sukladno zagrebačkoj tradiciji, često i dio smislenog urbanistič-kog konteksta, a nedvojbeno jest dio kulturne baštine i živa memo-rija grada”, kazao je Šimpraga.

Velika zelena livada sačuvana je od gradnje zahvaljujući tome što se ondje u prošlosti nalazio vodovod. Godine 2008. proveden je natječaj za uređenje parka, no taj se prostor do danas nije osmislio. U Parku pravednika već postoji antifašistički spomenik, a vizualna umjetnica Ana Elizabet u suradnji s autoricama budućeg rješenja krajolika izradila je i prijedlog spomenika pravednicima.

Bezimena livada na križanju Selske, Zagorske i Krapinske dobit će ime Park pravednika

Saša Šimpraga, inicijator imenovanja



6 RIJEČ PREDSJEDNIKA

svi Na daNe tReŠNjevKe

Na području Gradske četvrti Trešnjevka sjever trenutačno se odrađuju akcije iz Plana malih komunalnih akcija za 2011. koje su kao obveze prenesene iz 2010. godine. Sredstva za provođenje ovogodišnjeg plana rebalansom su gradskog proračuna osjetno smanjena u odnosu na prethodne godine i sada iznose 6.900.000,00 kuna. Ipak, od početka ove godine dosta se radi: rekonstruira se kuhinja za objekte Dječjeg vrtića “Zvončić” u Voltinom naselju, uređuje se ljetna pozornica u dvorištu Centra za kulturu Trešnjevka, čije otvorenje slijedi, a uskoro će početi rekonstrukcija velike dvorane te kulturne ustanove.Ovih dana u Mjesnom odboru Nikole Tesle završava najavljeno uređenje Parka Prve hrvatske štedionice čije se otvorenje očekuje čim se postavi javna rasvjeta oko divnog reprezentativnog parka. Podružnica Zagrebačkoga holdinga Zrinjevac, prema

Planu malih komunalnih akcija, uređuje i održava zelene javne površine i dječja igrališta, a u prostorima dječjih vrtića, osnovnih i srednjih škola radi na poboljšanju održavanja okoliša odgojno-obrazovnih ustanova.Tijekom srpnja i kolovoza Zagrebačke će ceste tradicionalno početi sa sanacijom i uređenjem cesta, nogostupa i parkirališta. Ove godine u svibnju i lipnju Vijeće četvrti Trešnjevka sjever, zajedno s vijećima mjesnih odbora i Centrom za kulturu Trešnjevka, organizira Dane Trešnjevke pa pozivam sugrađane Trešnjevčane na zajedničko druženje s vijećnicima i na razmjenu informacija uz kulturno-umjetnički program. Želimo čuti vaše prijedloge, primjedbe i mišljenja. Ovo je iskorak u približavanju lokalne uprave i samouprave građanima, i to neposrednom komunikacijom i interakcijom.

Srdačan pozdrav dragim Trešnjevčanima,

ŽeljKo SlaDoVić predsjednik Vijeća gradske četvrti Trešnjevka sjever

slavlje Na GaGaRiNOvu PutuU nazočnosti zamjenika ruskog veleposlanika i kulturnog ata-šea, na Gagarinovu putu svečano je 12. travnja obilježen Dan Jurija Gagarina. Točno 50 godina nakon što je u svojoj letje-lici “Vostok 1” odletio u svemir i s tog se puta uspješno vratio, dečki iz Kluba mladih tehničara Trešnjevke sjever postavili su na šetnici koja nosi njegovo ime dva teleskopa u čast ovom hrabrom astronautu. Slučajni prolaznici spontano su zastaj-kivali i pridružili se odavanju počasti Gagarinu, a mnogi su i sami znatiželjno zavirili kroz teleskop. Rodila se ideja da se Gagarinov put preimenuje u Aleju Jurija Gagarina, a na šet-nici postavi bista ili spomen-ploča njemu u čast. Zaposlenici ruskog veleposlanstva u Hrvatskoj zahvalili su na ovoj ini-cijativi, ne skrivajući veselje što ova šetnica nosi ime njihova velikana, pogotovo jer je nakon raspada Jugoslavije većina ulica koje su nosile imena ruskih velikana preimenovana.



7

TREŠNJEVKA JUG

PaRKOvi, iGRaliŠta i vRtićiUređeni su park i dječje igrali-šte na Knežiji, između zgrade u Albaharijevoj pa do zgrada u Ulici Tina Ujevića. Novo ruho dobila su i dva igrališta i staze, a postavljene su nove klupe i koševi za smeće. Na dječjim igrališti-ma osvanule su nove sprave s antitraumatskim podlogama, a uređeno je i zelenilo. Preuređenje je stajalo oko milijun kuna.

S uređenjem počinje i vrtić Prečko, a tijekom lipnja i srpnja po-čet će obnova vrtića na Srednjacima.

ceste i PaRKiRaliŠta Napokon smo dočekali da Zagrebačke ceste izaberu nad-zor i krenu s krpanjem zimskih rupa, postavljanjem novog sloja asfalta i iscrtavanjem parkira-lišta. Radovi kreću u Lhotkinoj, Ulici braće Domany, Predovečkoj, Tijardovićevoj i Listopadskoj.

Molimo građane da ne na-padaju radnike koji iscrtavaju parkirna mjesta jer se ona neće naplaćivati nego samo označiti. Inače, Trešnjevka jug jedina je gradska četvrt koja je ukinula na-platna mjesta umjesto da (poput drugih) proširuje parkirne zone. Ukinuta je naplata kraj tržnice Prečko, tako da je jedino područje naplate parkiranja u našoj gradskoj četvrti ono oko jarunske tržnice.

PONOs MOG KvaRta Za malonogometni turnir “Ponos mog kvarta”, koji se već drugu godinu uzastopce održava u or-ganizaciji Nogometne akademije Silvija Marića i Grada Zagreba, iz Trešnjevke jug prijavile su se čak četiri ekipe i to iz mjesnih odbora: Gajevo, Srednjaci, Jarun i Prečko. Vijeća mjesnih odbora uplatila su 1000 kuna kotizacije pa nam nema druge nego držati palčeve i navijati.

Početkom ožujka krenulo se punom parom u realizaciju planova malih komunalnih akcija. Nakon lanj-skog mrtvila, s prvim proljetnim danima bageri su opet u akciji. Uređujemo, uređujemo, uređujemo....

tekst: Vesna Dobrin Rems Foto: Bruno Konjević

Jedino je područje naplate

parkiranja u našoj gradskoj četvrti ono oko

jarunske tržnice



8

daNi PRečKOG – uRBaN stReet FestI ove godine u lipnju slave se Dani Pečkog, gradski ulični festival koji promovira kreativnost i rad civilnog društva, udruga, mladih umjetnika, kul-turnih ustanova i svega onoga što čini kulturni i urbani standard. Završne večeri, 16. lipnja, bit će prikazan film “Zadnja stanica - Prečko” u kojem će Renato Metessi, rock legenda ovih prostora, u ulozi voditelja ispričati priču o svom kvartu. A zašto baš priču o Prečkom? Zato što je Prečko simbol kvarta na kraju grada, nekada daleko od svega, danas gotovo u centru svih zbivanja upravo zbog truda mladih i perspektivnih ljudi da potaknu promjene. U razgovoru s prijateljem Renato sam osvijesti da je u naselju nevjerojatan broj glazbe-nika iz različitih razdoblja i različitih glazbenih stilova, pa dolazi na ideju da ih sve poveže na velikom zajedničkom koncertu na Dan naselja Prečkog. Glazbenom pričom Renata Metessija provlači se i lokalna svakodnevnica u koju su

uključene i poznate osobe iz svijeta filma, sporta i politike. Osim poznatih osoba, u priči sudjeluju i stanovnici naselja koji su na neki način ostavili traga na život u kvartu.

Kraj filma uvodi nas u živi svijet, a posljednja je stanica filma koncert u Prečkom gdje će u glazbe-nom spektaklu, između ostalih, nastupiti: Crveni koralji, Drago Mlinarec (Grupa 220), Davor Rodik (Plava trava zaborava), Maja Vučić (Divas), Jadranka Bastajić Yaya (Jinx), Igor Ratković (Pips, Chips & Videoclips), DJ MaoBi i Sova-elektronic, a bit će tu i poznata lica: Joško Lokas, Antonija Blaće, Mustafa Nadarević, Mirando Mrsić i drugi. U okviru Street Urban Festa bit će dodijeljene i posebne nagrade za životna djela za zalaganje u kreativnosti i radu zajednice, a odabranim mladim glazbenicima omogućit će se medijske prezenta-cije i glazbene potpore.

RIJEČ PREDSJEDNIKA

PRijedlOZi Za Male KOMuNalNe aKcije PRiKuPljaju se dO sRPNja

U mjesecima prije ljeta vijeća mjesnih odbora i Vijeće gradske četvrti Trešnjevka jug odrađuju predradnje za Plan malih komunalnih akcija 2012. godine. Na sjednicama šest vijeća mjesnih odbora održanih u svibnju predloženi su prioriteti za koje će Vijeće gradske četvrti Trešnjevka jug zatražiti izradu troškovnika i procjene troškova pojedinih malih komunalnih akcija. Početak srpnja rok je za prikupljanje prijedloga za Plan malih komunalnih akcija 2012. godine. Ovim putem pozivamo sve građane naše četvrti da pošalju svoje prijedloge kako bi i njih mogli razmotriti i također zatražiti procjene troškova. Cijeli je postupak zamišljen tako da

se potkraj ljeta i početkom jeseni, uz suradnju s trgovačkim društvima Zagrebačkoga holdinga te gradskim uredima i službama, odrade financijske procjene svake male komunalne akcije. Nakon usvajanja proračuna Grada Zagreba u prosincu ove godine, u siječnju 2012. donijet će se Plan malih komunalnih akcija za tu godinu, ovisno o visini dobivenih sredstava i dogovorima. Ugovaranje poslova bit će u zimskim mjesecima da bi se početkom proljeća planovi mogli realizirati. Naravno, vijeća mjesnih odbora i Vijeće gradske četvrti Trešnjevka jug sve ostale zadaće obavljat će redovito i u skladu s potrebama građana.

Saša Molan, dipl. oec.predsjednik Vijeća gradske četvrti Trešnjevka jug



9

BoRiS niKšić – Na Trešnjevci sam rođen i živim cijeli život. Čini mi se da je danas kvart

preizgrađen i prenaseljen. Nove su zgrade uni-štile vizuru, a uistinu je smiješno što su u uskim ulicama s obje strane sagrađene višekatnice pa

su jednostavno postale preuske i za pješake i za automobile. Također, u kvartu bi trebalo napraviti

više dječjih igrališta i mislim da Trešnjevci nedo-staju parkovi za pse jer onaj uz autocestu i kod

Tesle nisu dovoljni za jedan ovoliko veliki kvart.

ana PUGaR – Trešnjevka se puno promijenila u posljednjih 10 godina, niknulo je previše novih

zgrada, a zbog toga ima i sve više problema s parkiranjem. Iako se vremena mijenjaju, moram

reći da se i dalje osjećam sigurno u kvartu. Nisam nikada doživjela neku neugodnost. U kvartu mi se posebno sviđa Park Stara Trešnjevka i novo igrali-šte za djecu. Nekako mi se čini da je na Trešnjevci

sve više uređenih parkova i to je za svaku pohvalu.

DRaGan GRoZDanić – Jedno od najboljih mjesta koje Trešnjevka ima sigurno je tržnica. U odnosu na druge tržnice u gradu, čini mi se da je tu najveći izbor, a cijene su prihvatljive i

dvije do tri kune niže nego drugdje. Tržnica je sama po sebi zanimljivo mjesto i na nju dolazim

barem jednom do dva puta mjesečno. Iako se puno promijenila, još uvijek se na Trešnjevci

mogu naći te stare zagrebačke vizure koje me podsjećaju na Zagreb iz Štulićevih pjesama.

šTeFiCa BejDić – Već 38 godina prodajem cvi-jeće na trešnjevačkoj tržnici. Budući da su danas

prilično teška vremena, prodaja cvijeća drastično je pala. Život je sve skuplji, ljudi uglavnom kupuju

samo osnovno pa smo to osjetili i mi na tržnici. Građani na cvijeće potroše od 20 do najviše 50

kuna. Unatoč tomu, zadovoljni smo promjenama i obnovom tržnice. Tu je i novi asfalt te se kon-

tinuirano uređuje dio po dio tržnice, ali ono što ostaje, premali je prostor za parkiranje oko placa.

MOJA TREŠNJEVKAanketa građana


tekst: Petra Kostanjšak Foto: anita Končar


poslovni

razgovor

POliciJSKU UNifORMU ZAMiJENilA ONOM KOMUNAlNOG REDARSTVA

01 imate ekipu od jedanaestero redara i dvoje izvidnika. Je li to dovoljno za sve pozive građana?- nema nas puno, ali ponekad mi se čini da jedino mi radimo. Dolaze nam prijave koje s nama nemaju nikakve veze, ali ljudi očito imaju samo naše kontakt-telefone. Zovu nas za sve i svašta.

02 Zbog čega sve ljudi zovu?- Pas laje u zgradi i susjedi ne mogu spavati. imali smo nedavno slučaj žene u Braće Domany koja u stanu drži deset mačaka. Susjedu smrdi i traži našu intervenciju, a to pripada veterinarskom ili sanitarnom inspektoru. no gospođa nikoga ne pušta u stan pa se očito treba uključiti i socijalna služba. Zovu nas i kad kafići prekorače radno vrijeme i buče. To je ometanje javnog reda i mira pa treba zvati policiju i inspekciju rada a ne nas.

03 postoji li uvjerenje da je za terase kafića mjerodavno komunalno redarstvo?

- Terasa se nalazi na javnoj površini pa kontroliramo ima li kafić odobrenje za postavljanje terase i je li terasa u dopuštenim gabaritima, a ne radno vrijeme. Za to su mjerodavne druge službe

04 Što sve radi komunalno redarstvo?- Sve što se tiče javnih površina, njihova onečišćenja ili ostavljanja stvari na javnim površinama kao što su olupine automobila,

navoženje šute i drugog otpada, nelegalno postavljanje rampe, letve ili žardinijere radi zabrane parkiranja, nelegalna izvanštandovska prodaja, parkiranje na zelenim površinama...

05 koji su, osim smeća, još problemi u vašoj mjerodavnosti na koje vam se građani žale?

- Uglavnom se žale na susjede zbog držanja kućnih ljubimaca, buke, svega.... što da vam pričam, imali smo poziv s Knežije da ugasimo uličnu rasvjetu jer su si ptice pokvarile bioritam pa cvrkuću po noći. ili, nedavno je gospođa zvala da ne može spavati jer joj žarulja svijetli ravno u prozor. Budući da doma imam istu situaciju, predložila sam joj da spusti roletu. no, ona se uvrijedila, optužila me da ju zafrkavam i na kraju bila vrlo neugodna.

06 na trešnjevci je puno automobila parkiranih svugdje. Bune li se građani?

- Problem s parkiranjem je ogroman. Građani rado stavljaju letve, rampe ili žardinijere da bi spriječili parkiranje ispred svog prozora. Moram reći da je to prekršaj za koji je predviđena kazna od 700 kuna. Uglavnom to rade penzići koji ionako nemaju novca i uvijek mi je teško kad ih treba kazniti. S druge strane ih razumijem da se teško privikavaju na gužvu i promet, a pogotovo je nezgodno kada imaju stan u suterenu pa im iz auspuha plinovi idu ravno u sobu. Trebalo bi urediti da se na takvim mjestima ne dopusti parkiranje.

Ružica Grgić Akalović šefica je Komunalnog redarstva za područje Trešnjevka- Susedgrad. Žena koja voli svoj posao, uniformu, rad s ljudima, ma koliko

to ponekad bilo teško, zanat je ispekla radeći u Policijskoj postaji u Petrinjskoj. U Komunalnom je redarstvu već devet godina, a posljednjih je pet šefica ekipi od jedanaestero redara i dvoje izvidnika. Njezin je životni moto da problema ima, ali nema nerješivih ako je dobra ekipa i ako je na poslu prijateljska klima.

tekst: Vesna Rems Dobrin Foto: Bruno Konjević

poslovni razgovor

07 koji su trenutačno aktualni problemi na trešnjevci?

- ovih dana obilazimo štandove izvan tržnica - prodaju se jagode pa kontroliramo ima li prodavatelj dozvolu. Dalje, izvanštandna prodaja na Gagarinovu putu uvijek je predmet rada. Tu se skuplja gradska sirotinja koja dnevno ne zaradi ni desetak kuna. To su mahom socijalni slučajevi koji se više okupljaju radi druženja pa ako usput zarade za pivicu, sretni su. nema on jadan otkud platiti kaznu, a odlazak u zatvor mu dobro dođe da se najede. inače, već nas sve poznaju i čim vide da dolazimo, razbježe se.

08 kada smijete intervenirati na privatnom posjedu?

- Samo ako je ugrožen javni interes. Sjećate se stana u Tratinskoj koji je gorio jer je bio pun smeća? Unutra je živio čovjek koji je gomilao smeće, iz stana se širio smrad, na kraju to se smeće i zapalilo. Cijeli smo stan očistili od smeća, a socijalna je služba stanara zbrinula tako da je to sada riješeno.

09 pročelja zgrada uništena su grafitima. Može li se tomu stati na kraj?

- Postavljali smo policijske zasjede pa smo u izvjesnoj mjeri uspjeli otkriti počinitelje, ali to nije dovoljno. Govori se da će se po gradu staviti nadzorne kamere i to bi nam bila velika pomoć u radu. na žalost, zakoni su preblagi pa se počinitelji često izvuku. inače, imamo ugovor s jednom firmom koja grafite uklanja.

10 Što mislite da bi trebalo mijenjati u radu vaše službe da bi bila učinkovitija?

- od velike pomoći bilo bi još jedno vozilo. Zamislite kada imamo istodobno dojavu u Petrovaradinskoj, u španskom i na Trešnjevčkom placu, a na raspolaganju je jedno vozilo. što napraviti s jednim autom? naš je posao takav da uglavnom trebate reagirati brzo. Trebalo bi pojačanje u ljudima. ovo je preveliki teren i nas jedanaestero ne stiže sve. imali smo ružnu dojavu lani kada je netko fotografirao kolege kako stoje

kraj auta i na haubi jedu sendviče uz komentar: ''evo kako radi Komunalno redarstvo.'' a

istina je da je neki visoki gost išao na Medvedgrad pa su kolege išle kontrolirati Zelenu magistralu. U žurbi su stali i na haubi pojeli sendvič jer nisu stigli kao ljudi obaviti svoju stanku za ručak.



Ove godine Vijeće gradske četvrti Trešnjevka sjever, deset mjesnih odbora Trešnjevke sjever te Centar za kulturu Trešnjevka prvi put organiziraju kulturnu manifestaciju Dani Trešnjevke sjever.

Program ovogodišnje manifestacije uklju-čuje promenadne koncerte puhačkih orkestara i pjevačkih zborova, nastupe plesnih skupina, predstavljanje trešnjevačkih vrtića i škola, dječje likovne i ekološke radionice, land-art intervencije, uličnu umjetnost, animatore za djecu, izložbe, plesne radionice, radionice tai chija i qigonga, natječaje te upoznavanje i razgovor s predsjednikom i vijećnicima gradske četvrti Trešnjevka sjever te s vijećnicima deset mjesnih odbora Trešnjevke sjever. Većina izvo-đača lokalni su stanovnici, amateri uključeni u različite kulturno-umjetničke skupine, zalju-bljenici u ples, glazbu te umjetnost i kulturu.

Sva događanja podijeljena su na dva svi-banjska i tri lipanjska petka, a održavat će se u pet trešnjevačkih parkova: 20. svibnja u Parku Prve hrvatske štedionice, 27. svibnja

u Parku Stara Trešnjevka, 3. lipnja u Parku pravednika Ciglenica, 10. lipnja u parku ispred Doma dr. Ante Starčevića u Voltinom naselju te 17. lipnja na školskom igralištu, Rudeška cesta 71. Svakog petka program je podijeljen na četiri tematske cjeline: ujutro, od 11 do 13 sati, svojim će se plesnim, pjevačkim te dram-skim programom predstaviti lokalni vrtići i škole, od 17 do 18.30 sati održavaju se pred-stave i radionice za djecu, od 18.30 do 19.30 sati na redu su programi za treću životnu dob, a u večernjim satima, od 19.30 do 21 sat, .

Prema riječima Ljiljane Perišić, ravnateljice Centra za kulturu Trešnjevka, cilj je ovakvoga događanja poticanje građana na druženje te njihovo međusobno zbližavanje. “Zajedničkim radom možemo utjecati na osnaživanje društve-ne povezanosti, nadilaženje dobnih, kulturnih i drugih razlika. Kulturni programi mogu pomoći ljudima koji žive jedni pored drugih da se bolje upoznaju i steknu veće međusobno povjerenje. I najvažnije, ovi programi i okupljanje oko zajednič-kih aktivnosti mogu osnažiti osjećaj solidarnosti, kao i osjećaj pripadnosti svome kvartu“ – kaže Perišić.

OD PJESME DO iSTOčNJAčKih VJEŠTiNA

Prvi dani Trešnjevke sjever Tijekom održavanja manifestacije

provest će se nekoliko anketa koje će vijećnicima pomoći u upoznavanju potreba i interesa građana

idemo u CeKaTe

tekst: Maja Mihovilović Foto: Bruno Konjević

idemo u CeKaTe


13

Program uključuje promenadne koncerte puhačkih orkestara i pjevačkih zborova, nastupe plesnih skupina, predstavljanje trešnjevačkih vrtića i škola

Većina izvođača lokalni su stanovnici, amateri uključeni u različite kulturno-umjetničke skupine, zaljubljenici u ples, glazbu te umjetnost i kulturu

Predsjednik Gradske četvrti Trešnjevka sjever Željko Sladović uručio je Mladenu Flegaru zahvalnicu za inicijativu da preuređenjem i održavanjem zelenih površina uljepšamo našu Gradsku četvrt

Posjetitelji će moći uživati u koncertima, plesnim točkama i nastupima folklornih društava

idemo u CeKaTe


14

Povezivanje građana i lokalne samoupraveOsim uživanja u bogatom kulturnom progra-mu, građani će moći razgovarati s vijećnicima četvrti Trešnjevka sjever te s vijećnicima svih deset mjesnih odbora Trešnjevke sjever. Naime, svakog petka građanima su domaćini neki od deset mjesnih odbora: 20. svibnja mje-sni odbori Nikole Tesle i Silvija Strahimira Kranjčevića, 27. svibnja Antuna Mihanovića i Stare Trešnjevke, 3. lipnja Ciglenice, Samoborčeka i Pongračeva, 10. lipnja dr. Ante Starčevića i Ljubljanice, dok će 17. lipnja posjetitelje ugostiti mjesni odbor Rudeša.

Također, za održavanja manifestacije pro-vest će se nekoliko anketa koje će vijećnicima pomoći u upoznavanju potreba i interesa građana. Istraživanja su, prije svega, usmje-rena na očuvanje parkova i zelenih površina, dječjih i sportskih igrališta te poboljšanje kvalitete življenja u cijelosti, a građani će moći predložiti konkretne aktivnosti koje bi mogle unaprijediti njihov životni standard.

''Građanima želimo dati prostor i mogućnost za razgovor o svim temama vezanim za pojedini kvart te cijelu četvrt Trešnjevka sjever. Želimo čuti prijedloge za aktivnije uključenje lokalne zajednice u decentralizaciju grada Zagreba jer smatramo da jačanje ovlasti jedinica lokalne uprave i samouprave može doprinijeti dobrobiti građana. Također, vjerujemo kako ovakvim pro-gramima možemo doprinijeti ugodnijem i ljep-šem životu u našoj četvrti te omogućiti stalnu komunikaciju građana i lokalne samouprave. Za poboljšanje života u zajednici najvažnije je sudje-lovanje i aktivizam. Stoga pozivamo sve građane

da nam se pridruže na ovim danima kakao bismo zajedno našu Trešnjevku učinili mjestom ugodnog življenja ” – riječi su predsjednika Vijeća grad-ske četvrti Trešnjevka Sjever Željka Sladovića.

Ovakvim i sličnim događanjima organizatori nastoje upotpuniti kulturnu ponudu Trešnjevke, povezati građane i lokalnu samoupravu u na-selju te oblikovati novu sliku četvrti u očima ostalih Zagrepčana. Naime, s gotovo 140.000 stanovnika Trešnjevka je danas gradska četvrt u kojoj se podjednako osjeća obiteljski mir u parkovima, kao i ubrzani urbani puls na ulica-ma. Na velikome području koje četvrt zauzima građani mogu uživati u rekreaciji, kulturno-umjetničkim događanjima i aktivnostima, gur-manskim specijalitetima, kupnji, noćnom životu, kao i mnogim drugim uslugama koje zado-voljavaju zahtjeve građana. Dani Trešnjevke sjever jedan su od načina pozitivne promocije četvrti, namijenjene prije svega Trešnjevčanima, ali i stanovnicima ostalih zagrebačkih če-tvrti, gostima i posjetiteljima manifestacije.

''To su vaši i naši zajednički dani, pomozite nam da prerastu u tradiciju'', poziva Sladović.

idemo u CeKaTe


15

u Zagrebu djeluje 13 centara za kulturu, a ovim istraživanjem htjeli smo vidjeti čine

li oni prepoznatljivu kulturnu scenu i kolika je njihova važnost na zagrebačkoj kulturnoj karti.

U nizu europskih zemalja postoje ustanove sličnog tipa različitog naziva: centri za kulturu (i obrazovanje), narodna sveučilišta, komunalni kulturni centri, domovi kulture… Prve ustanove ovoga tipa osnivaju se u 19. st. u srednjoeurop-skim zemljama, a danas ih nalazimo diljem svi-jeta. I njihov se cilj tijekom godina mijenja. Prvih godina imali su ponajviše prosvjetiteljsku ulogu, potom obrazovnu, a u novije vrijeme njihovi su glavni ciljevi: mobilizacija kreativnih sposob-nosti pojedinaca, ponovno stjecanje estetike, pomoć za svladavanje životnih problema poje-dinaca i prevladavanje društvene izolacije. No, nameće se pitanje: u kojoj mjeri centri mogu udovoljiti ovako visoko postavljenim ciljevima?

Što su kulturne sceneU svim velikim gradovima postoje kulturne sce-ne jer bi se inače pojedinac izgubio u moru po-nude. Scena je izraz potrebe pojedinca za jed-noznačnošću, uporištima i kognitivnoj sigurnosti u nepreglednoj situaciji te publici služi kao smjerokaz u nepreglednoj i kompleksnoj stvar-nosti. One su obrasci estetike svakodnevnice.

Centri svoju ulogu mogu ispuniti tek kada tvore zasebnu, stalnu scenu koja ima svoj prepoznatljiv program i stalnu publiku. Scena je zapravo mreža publika koja nastaje iz tri vrste sličnosti: parcijalnog identiteta osoba, mjesta i sadržaja. Odnosno, kulturna je sce-

na svaka ona koja ima svoju stalnu publiku, stalna mjesta okupljanja i tipične kulturne programe. Centri se mogu bolje pozicionirati na zagrebačkoj kulturnoj karti ako čine za-jedničku, prepoznatljivu kulturnu scenu. To ne znači fizičko ujedinjavanje, nego suradnju i razmjenu projekata, znanja, publike i kulturnih programa. Drugim riječima, ako bi u Zagrebu djelovalo 13 centara koji postoje jedni pokraj drugih, njihov bi utjecaj bio relativno manje važan. Međutim, ako ih promatramo kao jed-nu kulturnu scenu, tada se njihov društveni i kulturni potencijal može ostvariti u punini.

SCENACENTARAISTRAŽIVANJE:

ZA KULTURUautORi istRaživaNja: ljiljana Perišić, prof. sociologijeivan hromatko, doktorand sociologijeveselko leutar, dipl. sociolog

Među centrima za koje su ispitanici najviše čuli prednjači Centar za kulturu Trešnjevka

idemo u CeKaTe


16

Indikatori scene i njene publikeU današnjim velegradovima nalazimo scene elit-ne kulture, nove kulture, kulture mladih i mnoge druge. No, može li se govoriti o jasno određenoj kulturnoj sceni centara za kulturu, koji imaju stalnu publiku, tipične i prepoznatljive progra-me? Kako bi odgovorili na ta pitanja, u samom se istraživanju ispitalo: 1) tvore li posjetitelji zasebnu publiku, 2) kakva je sociodemografska struktu-ra posjetitelja te 3) međusobna umreženost.

U istraživanju su korišteni indikatori scene te indikatori publike, kako ih je postavio njemački sociolog G. Schulze. Kao indikatori scene postavila su se pitanja njene obuhvatnosti, koherentnosti, dominantnog afiniteta, njenog dosega, atmosfere i selektivnosti. Kao indikatori publike uzeli su se u obzir njezina jasnoća, intenzitet kontakta i umre-žavanje publike, njezina homogenost te važnost njezinih specifičnih obilježja. Dimenzija percepcije publike posebno je važna jer se centri nalaze na svojevrsnom ''tržištu dokolice'', na kojem pojedin-ci i grupe sudjeluju dobrovoljno i ako su osobno zainteresirani za sudjelovanje. Prema tome, ako među posjetiteljima centara postoji percepcija o posebnosti centara i ako su posjetitelji dobro među-sobno umreženi i tvore konkretnu publiku - možemo govoriti o postojanju scene centara. Istraživanje je provedeno metodom ankete na uzorku od 500 ispitanika. Ispitanici su isključivo posjetitelji centara. Svi centri zastupljeni su prema njihovu udjelu u populaciji Zagreba. Time se postigla mogućnost generalizacije s uzorka na populaciju.

Indikatori scenePrvi indikator scene – obuhvatnost - pokazuje da veliki broj ispitanika posjećuje više centara a ne samo ''susjedski''. Također, polovina ispitanika čula je za jedan do tri centra, a čak tri četvrtine ispita-nika čulo je za četiri centra. Oglašavanje centara posjetitelji vide bipolarno: jedan trećina smatra da su loše oglašeni, druga trećina da su oglašeni dobro. Među centrima za koje su ispitanici najviše čuli prednjači Centar za kulturu Trešnjevka. Što se tiče indikatora koherentnosti scene, scena centara ima stalnu publiku koja posjećuje programe na tjednoj bazi ili češće. Pokazuje se faktor ''susjedskih odnosa'', tj. odlazak u najbliži centar. Ipak, postoje posjetitelji koji fluktuiraju između pojedinih centara.

Prema indikatoru afiniteta, posjetitelji preferiraju kazalište, izložbe i edukacijske programe, a naj-manje vole ekološke. Očekivano, oni koji odlaze samo u jedan centar, čine to zbog njegove blizine, dok oni koji odlaze u više centara jednoglasno traže raznolikost programa. Čak 42 posto ispita-nika smatra programe centara zanimljivijima od sličnih u drugim ustanovama. Prema indikatoru dosega scene, centri imaju doseg na području cijeloga grada jer su u njima zatečeni ispitanici iz svih četvrti. Što se tiče atmosfere, posjetitelji se u centrima osjećaju vrlo ugodno - to su mjesta na kojima susreću prijatelje i poznanike te na koja odlaze s obitelji - a njihovo se zadovoljstvo ogleda i u prosječnoj ocjeni od 4,06. Indikator se-lektivnosti pokazuje da među onima koji u centre odlaze na tjednoj razini dominiraju mlađe osobe.

Indikatori publikeMeđu indikatorima publike prvi je onaj koji se tiče njezine jasnoće, pokazuje da je publika lokalna koja se nalazi na određenom mjestu i u određeno vrijeme, da dolazi iz svih gradskih četvrti te ima mogućnost društvenog djelovanja (za razliku od individualizirane koja nema mogućnost društvenog djelovanja). Ta je publika visokoobrazovana i njezin je utjecaj pretežito lokalan iako postoji osjetan stupanj fluktuacije publike pojedinih centara. Što se tiče indikatora umreženosti i intenziteta kontakta, on je možda i najvažniji. Pokazuje se da čak dvije trećine posjetitelja prosljeđuje informacije svojim prijateljima, obično usmenim putem, te su napredni u korištenju tehnološki potpomognute komunikacije. Mnogi susreću u centrima prijatelje, često razvijaju prijateljstva, a mnogi dolaze s obitelji. Postoji visoki intenzitet kontakta i umreženosti koja se održava kroz dvosmjernu i neformalnu, usmenu komunika-ciju. Centri su očito mjesta druženja i nalaženja s prijateljima, uz ulogu prostora kulturnih i umjet-ničkih programa. Također, možemo zaključiti da centre najčešće posjećuju visokoobrazovane osobe.

Iz svega iznesenog, možemo reći da niz ele-menata scene centara postoji, da imaju stalnu i umreženu publiku. Osvještavanjem ovog stanja centri i njihovi programi mogu ne samo ''profitira-ti'' od umrežavanja, nego i Zagrebu i i stanovnici-ma ponuditi novi kulturni, društveni i umjetnički sadržaj.


17

ISTOČNO OD SUNCA, ZAPADNO OD MJESECA

Etnoglazbena radionica

U povodu Ivanja, CeKaTe organizira radionicu koja će se

održati 11. lipnja s početkom u 10 sati. U sklopu radionice djeca će

uz pomoć voditeljica Lidije Bajuk i Marije Mlinar i instrumenata

gitare i harfe, inspirirana autorskom bajkom učiti o

tradicijskim običajima i glazbi.

COOL SCHOOL Mala afrička kolonija

Besplatne radionice za djecu i mlade organiziramo za ljetnih praznika, od 27. lipnja do 9. srpnja. U Domu kulture Prečko organiziramo tri kreativne radionice za djecu i mlade pod zajedničkim znakom tople Afrike. Polaznici mogu naučiti svirati afričke bubnjeve djembe i dun–dun, plesati afrički ples i zabaviti se na Happy Hour radionicama.

COOL SCHOOL Radionice za ljetne praznike

Centar za kulturu Trešnjevka i ove godine nastavlja sa

svakodnevnom kreativnom zabavom. Odaberi cool praznike,

dođi na neku od radionica...ili još bolje dođi na sve!

Točka na i – glumačka radionica maski; izmisli svoj lik, izradi

masku, odigraj predstavu

Čarobni prsti – radionica šivanja; sašij torbu, oslikaj je i ponosno nosi vlastitu kreaciju

Skočislike – radionica izrade pop up slika; nauči kako

izraditi trodimenzionalne sličice iz papira

Flower Power – radionica izrade cvijeća iz krep papira; narcisa,

ruža, anemona...nauči kako izraditi cvijet “baš kao pravi!“

Lebdeće barke – radionica izrade mobila; ukrasi svoju

sobu ili balkon lebdećom barkom iz žice i papira

Vodozemci – lutkarska radionica; krokodili i žabe glavni

su likovi ove lutkarske igre. Izradi lutke i zaigraj u predstavi.

Radionice su organizirane od 27. lipnja do 22. srpnja.

DIGI STORYRadionica digitalnog pripovijedanja

Radionica digitalnog pripovijedanja poučava kako kroz praktičnu uporabu novih digitalnih oruđa ispričati kratku filmsku priču. Svaki polaznik okušat će se u vizualnom pripovijedanju te napraviti kratki film/spot u trajanju do osam minuta. Radionicu ćemo započeti radom na pričama. Nije potrebno prethodno poznavanje tehnologija kojima ćemo se služiti u radu – tijekom rada u radionici to ćemo zajednički naučiti.Radionica se održava od 27. lipnja do 3. srpnja u Centru za kulturu Trešnjevka i besplatna je za sve polaznike.

TREPS FESTIVAL PLESASusret plesnih grupa

Na Treps festivalu plesa u Domu kulture Prečko 28. i 29. svibnja predstavit će se izbor najboljih plesnih točaka Osmog susreta plesnih grupa koje je odabralo stručno povjerenstvo od ukupno 207 izvedenih plesnih točaka. Stručna će komisija dodijeliti nagrade za najuspješniji plesni nastup u svim plesnim kategorijama. Festival se održava po sljedećem rasporedu:28.5. u 19 sati urbani plesni izrazi & show, jazz dance, step, dr. plesovi 29.5. u 19 sati suvremeni i klasični plesni izrazi

UOKVIRITE SVOJE IDEJE Edukacijski seminar

Zašto ova radionica? Okupili ste članstvo i aktivno radite u svojoj

udruzi ili KUD-u. Imate dobre ideje, no ne znate kako ih uobličiti

u dobar projekt koji bi zaintrigirao potencijalne donatore. Kako se snaći u šumi informacija? Koji

su sve EU-programi (ne)izravno relevantni za organizacije i pojedince

koji djeluju u sektoru kulture? Kako svoje projekte osmisliti i prijave za financijske potpore napisati

na “konkurentniji“ način? Kako učinkovito pronaći partnerske organizacije iz drugih sektora

saznajete na ovom edukacijskom seminaru. Edukacija se održava 9. i 10.

lipnja, a voditelj je Nenad Vakanjac.

Najave događaNja u

CeKaTeu


ReTRovIZoR

UPSET – TEATAR I STIGME autor i voditelj projekta: Ivan Hromatko,

doktorand sociologijetRavaNj – sviBaNj

Interdisciplinarni projekt započeo je znanstve-nim istraživanjem, nastavljen je s tri dramske ra-dionice i tri javna performansa posvećena jednoj

od stigmi: fizičkim, karakternim i plemenskim.

MULTIKUL- TURALIZAMvoditelj: prof. dr. sc. Saša BožićOžujaK – tRavaNj

Projekt je putem tribina, seminara i radionica predstavio multikulturalne ideje, politike i prakse u svijetu te raspravio mogućnosti razvoja i primjene multikultu-ralističkih modela u Hrvatskoj

MODA MODAsiječaNj – sviBaNj

Interdisciplinarni projekt propitivanja

fenomena mode na-mijenjen mladima

realizirao se tribina-ma, predavanjima i

radionicama te mod-nim događanjima.

Na završnoj tribini dr. sc. Žarko Paić održao je predava-nje pod nazivom

“Vizualni identitet i suvremena moda“

KLUB MELISA 1.2 .-10 .6 .2011., dOM

KultuRe PRečKO, PRečKO 2a

U veljači i ožujku zapo-čeo je novi novi ciklus

radionica za treću život-nu dob u sklopu Kluba

Melisa. Polaznici sudje-luju u nizu kreativnih radionica i obrazovnih

tečajeva.

USKRSNE RADIONICEvoditelj: tradicijski umjetnik Josip Cugovčan

tRavaNj

Cvjetne nedjelje rezervirane su za radionicu tradicionalnog oslikavanja pisanica karakteri-

stičnog za podravski kraj.

RADIONICE ZA VRIJEME PROLJETNIH PRAZNIKAtRavaNj

Za naše osnovnoškolce na praznicima pripremili smo radionice na kojima su naučili heklati i šivati šivaćim stro-jem te vještine žongliranja i pantomime.

CRNO-BIJELO I ŠARENO FEDORA KRITOVCA IZLOŽBA, GALERIJA MODULOROžujaK

Mlade suradnice nedavno preminulog dugogodišnjeg su-radnika CeKaTe-a Fedora Kritovca, Ivana Meštrov, Tonka Maleković, Nives Sertić, Nika Pavlinc na zanimljiv način postavile su njegove zagrebačke fotografije U Galeriju Modulor.

MEĐUNARODNI DAN PLESA29.4 . , GaleRi ja MOdulOR

Ovaj važan datum svečano je obilježen otvore-njem izložbe fotografija iz baletnih predstava izvedenih u HNK-u Zagreb u koreografiji Dinka Bogdanića i gostujućih koreografa iz razdoblja 2002. – 2006. godine.

19

trešnjevačka posla


TrešnjevačKa posla

Kad netko napuni 85 godina, manje je aktivan. U slučaju Nogometnoga kluba Trešnjevka,

međutim, to se uopće ne bi moglo reći. “Živahni starčić” pregrmio je dva rata, opstao u četiri države (smiješi mu se i Europska unija), prošao put od vrha do dna i još je uvijek čvrsto na nogama. Za razliku od Dinama, oko čijeg se rođenda-na kroničari, povjesničari i puk nikako ne mogu složiti, nk Trešnjevka nema proble-ma s brojem svjećica na torti. Neupitno je

da je osnovan u proljeće 1926., ali točan datum nije zabilježen. Kada je klub, tada hšk Panonija, osnovan, u Zagrebu je ži-vjelo 120.000 stanovnika i aktivno djelo-vao 31 nogometni klub što samo pokazuje kakav je interes tada vladao za najvažni-jom sporednom stvari na svijetu. Kako su stanovnici Trešnjevke željeli da se klub zove po četvrti u kojoj igraju, na konstitu-irajućoj skupštini kluba 16. svibnja 1929. hšk Panonija postaje hšk Trešnjevka i to će ime, uz manje ispravke i dodatke,

ROĐENDAN U GRABi

nkTREŠNJEVKA 85 lJETA iM JE TEK

Uz brojne uspone i padove “zeleni” s trešnjevke stigli su do 85. rođendana koji će tijekom godine obilježiti nizom utakmica, turnira i akcija. sve to, nadaju se, bit će uvod za novi uzlet kluba koji je nekad bio prvoligaš i igrao u europi

Veterani Trešnjevke prvi puta neslužbeni prvaci Jugoslavije 1971. godine

tekst: Vedran Brkulj Foto: Bruno Konjević, arhiva nK Trešnjevka



20

zadržati do danas. Iako mnogi misle da je sta-dion oduvijek bio u Grabi, iza dvorane Kutija šibica, almanasi i knjige o nogometu otkivaju da se prvi teren nalazio na prostoru koji danas omeđuju Crikvenička i Trsatska ulica. Čast da postane prvi predsjednik kluba pripala je Adolfu Schlesingeru, za potpredsjednika ime-novan je Krunoslav Poljak, čije je ime ostalo upisano zlatnim slovima jer je u klubu radio punih pet desetljeća, tajnici su bili Ivan Bezjak i Vjekoslav Spačil. Prvu momčad činili su: Jagić, Šimunec, Čižmek, Tomašić, Lovreković, Margetić, Milić, Eršov, Cerčić i Milenković.

Iako osnovan 1926., nk Trešnjevka u služ-benim će se natjecanjima pojaviti tek četiri godine poslije, i to kao član četvrtog razreda zagrebačke lige. Te godine prvak je Policijski, a Trešnjevka zauzima treću poziciju. Česte promjene sustava, ali i dobra igra “zelenih”, momčad dovode 1931. do trećeg razreda, da bi se sljedeće godine našli u drugom i za 10. obljetnicu kluba u prvom B razredu. Sezonu 1936./1937. Trešnjevčani zaključuju na šestom mjestu sa 17 bodova. Proslava prvog dvo-znamenkastog rođendana održana je u jesen 1936. godine. Klub tada i sljedećih 10 godina vodi agilni predsjednik Strižić, a pod njego-vom će se palicom u kolovozu 1940., kada

je u dijelu Europe već buktio rat, Trešnjevka fuzirati sa Skakavcima iz istočnog dijela gra-da, preciznije, sa Zavrtnice. Razlozi za fuziju bili su financijske prirode. ŠK Trešnjevački skakavci opstaju tek jednu sezonu, nakon čega se Skakavci gase, ali bilo je to vrijeme kada

je malo komu bilo stalo do nogometa. Ratni vihor nije zaobišao ni članove Trešnjevke pa su u borbi za bolje sutra mnogi izgubili život. Komunistički režim ukida sve klubove koji su djelovali za vrijeme NDH, neki se gase sami od sebe, neki se pak spajaju, ali Trešnjevka preživljava i to turbulentno razdoblje pa se 1948. klub ponovno aktivira. Predsjednikom postaje Josip Pavlin. Igračku jezgru u tom razdoblju činili su isključivo mladići odrasli na Trešnjevci iz tzv. gradskih i istarskih kuća na Selskoj cesti. Potkraj siječnja 1950. klub službeno postaje nk Trešnjevka, a na rukovo-deće mjesto sjeda predsjednik Grga Starčević koji na njemu ostaje do 1962., kada umire za vrijeme utakmice. Za Starčevićeva uprav-ljanja Klub Trešnjevka iz sezone u sezonu ide stubu više da bi 1958. godine stigao u tek osnovanu Drugu ligu. Kao svojevrsna nagrada godinu poslije na teren u Grabi stiže travnati teren. Na dobro utabanim Starčevićevim te-meljima nastavlja Ivan Bačun, tadašnji direktor Zagrebačkog velesajma, i za njegova mandata “zeleni” će ispisati najsjajnije stranice svoje povijesti. U sezoni 1963./1964. Trešnjevka ulazi u Prvu saveznu ligu i u njoj će se zadržati do 1966. godine. Ulazak u elitno natjeca-nje izborili su: Ladović, Božović, Rukavina,

Popović, Bradač, Željko i Miha Kovač, Brnčić, Petrić, Jovičić, Radonjić, Štamfelj, Vučkov, Bilić, Nežmah, Gračanin i Jukić. Iako je plasman u prvoligaškim sezonama uvijek bio u donjem dijelu ljestvice, od malog-velikog kluba straho-vali su i navijači klubova iz tzv. velike četvorke

VETERANSKi PONOSU Grabi su posebno ponosni na svoje veterane. otkad je liga veterana osnovana 1971., Trešnjevka je zahvaljujući sportskom zanesenjaku i svojevrsnom klupskom bibliografu Stjepanu Diguli dobila i svoju veteransku momčad koja je osvojila tri naslova bivše države i osam naslova prvaka Zagreba. Dres veterana nosili su, između ostalih, Bernard Bajdo Vukas, ito Pavlica i Martin novoselac. najviše utakmica za veterane odigrao je Vlado Marković (289), a prvi je strijelac Pavlica (218).



21

(Hajduk, Dinamo, Partizan, Crvena zvezda). Svjedoči o tome i jedna anegdota. Naime, Dražan Jerković, jedan od najboljih hrvatskih igrača, služio je vojsku u Karlovcu. Priča kaže da ga je jednog vikenda kad je beogradski klub Partizan gostovao u Grabi, na utakmicu poveo nadređeni mu zastavnik Jugoslavenske narodne armije (jna), inače strastveni navijač “crno-belih”. Zastavnik je Jerkoviću obećao da će ako pobijedi Partizan, sa služenja vojnog roka otići mjesec ranije. Draža je u to vrijeme uživao veliku popularnost u Zagrebu

i na tribinama je izazvao priličan šok kada je zajedno sa zastavnikom skočio u zrak kad je Partizan zabio gol. Je li Jerković ranije otišao iz vojske, nije poznato, ali se zato zna da je u sezoni 1963./1964. Trešnjevka igrala i u Europi. U Kupu velesajamskih gradova (prethodniku Kupa uefa-e, a danas je to Europska liga), koji će nekoliko godina po-slije osvojiti Dinamo, Trešnjevka je odigrala jedno kolo. Bolji u dva susreta (2:1, 2:0) bio je portugalski Belenenses. Već navedne 1966. klub pada u Drugu ligu u kojoj će se zadržati sve do 1973. godine. Odlazak u niži rang natjecanja označio je i razlaz momčadi. Branko Gračanin, Marjan Brnčić i Hrvoje Jukić otišli su u Dinamo i s njim osvojili Kup velesajamskih gradova 1967., a Mihael Kovač, Ivan Pavlica i Pavo Garov sreću su potražili u Zagrebu. Jedini inozemni transfer ostvario je Ante Vučkov koji je završio u minhenskom klubu Bayernu. Pred njim je bila velika ka-rijera, ali je zbog teške ozlijede za Bavarce odigrao tek dva susreta. Unatoč tomu što su razdoblje od 1967. do 1973. proveli u Drugoj ligi, Trešnjevčani i danas s ponosom ističu kako su čitavi igrački pogon iz tog doba či-nili studenti i ljudi s diplomom u džepu. Od sredine sedamdesetih klub tone u sve niže rangove natjecanja, a prigoda za povratak u tadašnju Međurepubličku ligu ukazala se 1989. godine. Na žalost Trešnjevčana, Junak iz Sinja bio je nepremostiva prepreka. Od samostalnosti Hrvatske nk Trešnjevka igra u Drugoj, pa Trećoj, da bi 1998. završila u Četvrtoj, a potom i u Zagrebačkoj ligi. Do

povratka u Četvrtu ligu, u kojoj se klub na-tječe i danas, došlo je u sezoni 2007./2008.

Vođenje kluba u studenome prošle godine preuzeo je Robert Brus koji je, kao i mnogi prije njega, prve nogometne korake imao baš u Grabi. Sportski je direktor klupska legenda Drago Tkalec, tajnik Darko Bušljeta, tehnič-ki tajnik Dejan Majsec. Prvu momčad vodi Tomislav Čaleta, a u klubu ponosno ističu mlađe dobne kategorije i budućnost kluba. Naime, čitav pomladak, izuzev kadeta, igra u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi i samo se

kadeti natječu u Drugoj. Najveći je problem, uz mali proračun koji iznosi milijun kuna, nedostatak odgovarajućeg pomoćnog terena, jer 228 djece i 25 seniora svakodnevno tre-nira na glavnom i jednom malom pomoćnom travnjaku. Kako i dolikuje, u godini u kojoj slave rođendan Trešnjevčani će imati brojne prijateljske i svečarske utakmice, turnire i akcije kojima će obilježiti skoro devet deset-ljeća postojanja. Nadaju se da će uz pomoć Grada obnoviti zapadnu tribinu, u suradnji s grafiterima betonska ograda više ne bi treba-la biti siva, a kulminacija proslave trebala bi biti u prosincu kada će se podijeliti priznanja zaslužnima i puhnuti u tortu s 85 svijeća.

JUKić ZA SVA VREMENAPrema nišljenju mnogih, najbolji igrač Trešnjevke bio je veznjak plemenitoga kova Hrvoje jukić. Dugogodišnji pratitelji i aktivni sudionici događaja u Grabi ističu kako najbolje od najboljeg treba tražiti baš u godinama kad je jukić igrao. Riječ je o razdoblju kada su na Trešnjevci gostovali prvoligaši pa će tako mnogi u najbolje uvrstiti i braću Danijela i josipa ladovića, šampfelja...

Današnja momčad N K Trešnjevka

ulicama kružim


22

U prosincu 2010. boravila sam u Puli na Sajmu knjiga. Bila sam smještena u hotelu Pula, izvan

središta grada, u zoni šetnji uz more i kupanja. jednoga jutra protegnula sam noge i put me doveo do skromnoga spo-men-obilježja. U toj uvali, gdje se danas bezbrižno praćakaju kupači domaći i strani, 17. listopada 1929. strijeljan je 25-godišnji poljodjelac iz Berma, Vladimir Gortan. Bio je član tajne antifašističke organizacije Slovenaca i Hrvata za obranu od fašistič-kog odnarođivanja TiGR (Trst, istra, Gorica, Rijeka), koja je osnovana 1924. u Trstu, a od 1928./29. djeluje i u istri. Gortan je bio član od samoga početka. Uz pomoć sa strane (Kraljevina jugoslavija) TiGR je poduzimao akcije protiv Talijana u istri, no kad su se odnosi dviju država pobolj-šali, jugoslavija je raspustila emigrantska društva, a smrću Vladimira Gortana TiGR je uskoro prestao djelovati.

Premda u mnogim izvorima piše da je Gortan sudjelovao u pucnjavi na povorku seljaka koji su išli na birališta za talijansku vlast, pri čemu je jedan seljak ubijen (od zalutaloga metka), Gortan uopće nije bio na mjestu događaja, ali je kao antifašist htio pobjeći u Jugoslaviju,

pa je prilikom bijega uhvaćen i sproveden u Rim te hitno vraćen u Pulu, gdje je na ekspresnom suđenju (od 14. do 16. listopada 1929.) osuđen s još šestoricom na smrt. Papinski nuncij u Beogradu interveniraoje kod pape Pija XI. da ovaj dalje intervenira kod Mussolinija da se samo jedan član primjerno kazni, a ostali blaže. Izbor je - zvuči tako poznato! - pao na onoga koji uopće za incident nije bio kriv, no tražila se glava i krv kao zastrašujuća opomena drugima. Vladimir Gortan strijeljan je po hitnom postupku već dan nakon “suđenja”, 17. listopada 1929., u toj mirnoj uvali tik uz more, bez mogućnosti žalbe na presudu.

U Zagrebu, u našoj četvrti istarskih ulica, Gortan je dobio “svoju” ulicu vrlo brzo (još vlada Kraljevina Jugoslavija, koja je mlade Istrane i poticala na otpor!). Uvidom u Zapisnike o skupštinama zastupstva slobodnog i kraljevskog glavnog grada Zagreba, to se dogodilo već 1931. godine. To je prvo i dosad jedino ime te ulice, koja se pruža u smjeru sjever - jug od Labinske ulice (u kojoj je zgrada negdašnje Name na Remizi) do Baštijanove ulice, na koju je okomita. Naš uglavnom neupućen narod brzo je s ulica i trgova smaknuo sve partizane, pa je i Vladimir Gortan bio u opasnosti, jer ga ljudi svrstavaju u to kolo. “Partizanština” je po njemu pala tek zbog partizanskih brigada koje su nosile njegovo ime, no sam Gortan nije ni stigao postati partizan jer je ubijen još 1929. godine. Neznalice može zavesti i vrijeme kad su se tvornicama i

Nives Opačić:

I ulica po krvniku i ulica po žrtvi - istodobno

Naš uglavnom neupućen narod brzo je s ulica i trgova smaknuo sve partizane, pa je i Vladimir Gortan bio u opasnosti, jer ga ljudi svrstavaju u to kolo

ulicama kružim


poduzećima nadijevala imena narodnih heroja iz Drugoga svjetskog rata, pa je Gortanovim imenom prozvana jedna građevinska tvrtka, koja se i danas tako zove. Tako su nam i “Kraš” i “Končar” suvremenici, ali bez “herojskih” atributa, čak i bez imena nositelja tih prezimena. U vremenu u kojem živimo jasno mi je da su Radu gurnuli u što zabačeniji zapećak, no ni Josip nije prošao ništa bolje. Kako je napisao Gustav Krklec:

“Borio se, borio / I u keks se pretvorio / Heroj naš / Josip Kraš”.

Našli smo ime ulice po žrtvi - Vladimiru Gortanu. A gdje je ulica nazvana po krvniku? Da dođemo do nje, moramo napustiti Trešnjevku i uputiti se u samo srce grada. Te ulice nema već dugo, no pomnim kopanjem po planovima grada Zagreba otkrit ćemo i nju. Danas za nju vrlo rijetki znaju, pa su je mirne duše preskočili i autori knjige Zagrebačke ulice (Naklada Zadro, 1994.). A Benito Amilcare Andrea Mussolini (1883. - 1845.) dobiva “svoju” ulicu u Zagrebu 1940. godine. Ta je ulica često mijenjala ime: 1878. prozvana je Kukovićeva ulica (po vlastelinu Mirku Kukoviću: stari Zagrepčani i danas zovu veliku stambenu zgradu koja obaseže dijelove Hebrangove, Preradovićeve, Kovačićeve i Gajeve ulice Kukovićeva kuća). Na početku 20. stoljeća slijedi nova promjena

- Domobranska, pa Marulićeva, potom 1927. Kraljice Marije (Karađorđević) - Zagrepčani su je u šali zvali Krmarija, jer je tako pisalo (Kr. Marije) - a ne kako navedena knjiga piše Kraljice Jelene, no već 1928. opet se vraća Kukovićevo ime. U spomenutoj knjizi nema podatka kako se ulica zvala između 1928. i 1946. godine, kada se naziva Braće Kavurića. Upravo u toj “rupi” smjestila se i Mussolinijeva ulica, pa su tako npr. 1940. godine u gradu Zagrebu “svoje” ulice imali i žrtva (Gortan) i krvnik (Mussolini). Ova ulica kao da je predodređena za pokazivanje političkih “mišića”. Braća Kavurići, komunisti, “vukli” su “svoju” ulicu od 1945. do 1990. godine, kada joj se ime mijenja u Hebrangova ulica. Jedne komuniste (Kavuriće) zamijenili su drugim (Andrijom Hebrangom). Ne kažem da Andrija Hebrang ne

zaslužuje ulicu u Zagrebu. No zar baš takvim postupkom? No mi smo takav svijet. I kad pokojnici pripadaju istom svjetonazoru, kasnijim su naraštajima za vlastite dnevnopolitičke obračune jedni heroji, a drugi otpadnici. Mentalitet klimavaca bez čvrsta stava upravo silne promjene imena ove ulice što vodi od Zrinjevca do Hrvatskoga narodnog kazališta najzornije pokazuju.

Nives Opačić:

I ulica po krvniku i ulica po žrtvi - istodobno

To je prvo i dosad jedino ime te ulice, koja se pruža u smjeru sjever - jug od Labinske ulice (u kojoj je zgrada negdašnje Name na Remizi) do Baštijanove ulice, na koju je okomita



24

PROJEKT “MUZEJ KVARTA”

Oživljenim sjećanjima Trešnjevčana do kvalitetnija življenja u kvartu

Nije riječ o muzeju u klasičnome smislu riječi, nego o “virtualnim mobilnim jedinicama”, skupu izložbi, tribina, performansa, instalacija, vođenih šetnji, web-izvora, događanjima svih vrsta koje objedinjuje zajednički cilj: upoznavanje lokalnog stanovništva s poviješću, sadašnjošću pa i budućnošću njihova kvarta

tekst i foto: Vanja Radovanović

Poredane kućice u naselju Prve hrvatske štedionice



25

Kada pomislite na muzeje, sjetite li se odmah veličanstvenih građevina, sku-pocjenih zbirki i svjetski poznatih autora,

mjesta koja ćete vidjeti možda tek jednom u životu, s izlošcima o kojima se pišu knjige i o kojima se uči u školi?

Usitinu, postoje brojni svjetski poznati muzeji čiji se posjetitelji godišnje broje u milijunima i čija se vrijednost izložaka piše s brojem nula od kojih se vrti u glavi. Postoje, međutim, i muzeji koji vam se mogu nalaziti iza ugla, pokraj vaše kvartovske knjižnice, iza tržnice ili na putu do omiljene samoposluge, i u kojima možete saznati štošta nova i zanimljiva o kvartu u kojemu živite, možda baš o vašoj ulici. Upravo to bi bio najbolji opis muzeja kvarta, mjesta koje se nalazi u vašoj blizini i svojim izlošcima govori o mjestima koja su oko vas, koja su važna baš vama.

U nekim zemljama takve ustanove postoje već desetljećima i pod mjerodavnošću su lokalnih vlasti. Pogledajte, recimo, na internetu popis kvartovskih muzeja (Bezirksmuseum) u Beču gdje svaki od 23 gradska okruga (Bezirk) ima svoj muzej u kojima je ulaz besplatan i koji rjeđe ili češće

donosi izložbe i programe vezane uza svoj kvart. U Hrvatskoj je situacija nešto drukčija. Istina, tu i tamo postoje lokalni muzeji i zavičajne zbirke, no oni se uglavnom bave daljom poviješću i širim područjima od samo jednoga kvarta. No, i na tome je području došlo do promjena. Udruga mladih muzeologa i povjesničara umjetnosti

“Kontraakcija” dosad je već pokrenula čak tri muzeja, i to u novozagrebačkim kvartovima Središću, Travnom i Zapruđu, a ove je godine počela i projekt “Muzej kvarta Trešnjevke”.

Važno je istaknuti da to nisu muzeji u klasičnome smislu riječi, sa svojom zgradom, blagajnikom i čistačicama, ulaznicama i stalnim postavom. To su “virtualne mobilne jedinice”, skup izložbi, tribina, performansa, instalacija, vođenih šetnji, web-izvora, događanja svih vrsta koje objedinjuje zajednički cilj: upoznavanje lokalnog stanovništva s poviješću, sadašnjošću pa i budućnošću njihova kvarta te poticanje na aktivno sudjelovanje u oblikovanju života u vlastitoj životnoj okolici.

Kao što je već spomenuto, muzej kvarta Trešnjevke muzej je u nastajanju. Tek su

Sudar vlaka "Srebrna strijela" s autobusom na Zagorskoj ulici

Ostaci tračnica u Klanječkoj ulici



26

Ispričajte svoju priču o naseljuProgram prve faze projekta “Muzej kvarta” možete vidjeti na internetskoj adresi http://www.cekate.hr/galerija-modulor/9-aktualno/827-predstavljanje-projekta-muzej-kvarta-trenjevka-si.html, a sljedeće kreću nakon ljeta. Stoga, dragi Trešnjevčani, prisjetite se zanimljivosti iz prošlosti vašeg kvarta, pretražite arhive, stare ormare i obiteljske albume. Možda baš vi imate neku informaciju ili fotografiju koja bi mogla ispričati neku zanimljivu priču ostalim Trešnjevčanima. Uza sve to, razmislite i o sadašnjosti vašeg kvarta i o njegovoj budućnosti. Kakav kvart želite, kakvu kvalitetu života, kakve sadržaje? Poznavanjem prošlosti i osviještenim uvidom u sadašnjost pokušajmo zajedno kreirati što kvalitetniju sutrašnjicu za naš kvart i sebe same! Više informacija potražite na www.kontraakcija.hr i www.cekate.hr!

definirane prve akcije, okupljaju se zainteresirani za sudjelovanje, traže se prostori, voditelji, ideje za akcije pa je pravi trenutak da se i vi pridružite ekipi ako vas zanima ovakav tip aktivnosti!

Trešnjevka je u posljednjih 160 godina doživjela brojne izmjene ritma i sadržaja. Kao početak tog dinamičnog razvoja mogli bismo uzeti gradnju Južne željeznice 1856. koja od tada na sjeveru i istoku omeđuje Trešnjevku. Zbog dolaska željeznice na tadašnje gotovo pusto poljoprivredno područje počinju se graditi prvi industrijski pogoni i skladišta (od Bubare preko Gradskog vodovoda i “munjare”). Njih slijede valovi neplanirane gradnje radničkih naselja s planiranom gradnjom stanova za socijalno ugrožene, nešto poslije i onih za srednji stalež. Bila je tu i faza osnivanja zagrebačkog sportsko-rekreativnog središta (koncentrirana oko plivališta u Daničićevoj i Doma sportova) pa faza nekontrolirane urbanizacije u devedesetima. Sva ta zbivanja ostavila su svoj trag na Trešnjevci, a mnogi od njih vidljivi su i danas. Ova je akcija možda i prvi sustavni pokušaj zabilježavanja što više tih tragova, i onih materijalnih i onih koji postoje samo u sjećanjima stanovnika.

Jedna od starih željezničarskih zgrada u Magazinskoj ulici


27

Iako su u gradskoj četvrti Trešnjevka, točnije na Jarunu, u svibnju opljačkane tri banke, većina stanovnika te gradske četvrti smatra da je njihov kvart siguran za život.

Osim toga, Trešnjevčani se ne bi trebali brinuti, ako je suditi prema podacima Ureda za upravljanje u hitnim situ-acijama, ni o onim opasnostima koje im prijete s krovova. Iako oronula pročelja prijete prolaznicima u pojedinim dijelovima grada, u Uredu kažu kako je, općenito govoreći, Trešnjevka relativno noviji zagrebački kvart, a kada je riječ o izgrađenosti, karakterizira ga urbana obnova. U prilog tomu ide i to što je najveći broj starih građevina, građenih prije 1920., smješten u četvrtima Gornji grad-Medveščak, Črnomerec, Podsused-Vrapče i Donji grad. Isto tako, u Uredu tvrde kako zasad na Trešnjevci nisu imali interven-cija. Ipak, problema ima u Ulici braće Domany, gdje su lani za nevremena letjeli drveni i limeni dijelovi oplate pročelja, a stanari viših katova muku muče i zbog krova koji prokišnjava. Osim intervencija u slučaju hitnih situ-acija, kada su u pitanju opasna pročelja, u Gradu ne mogu ništa učiniti jer su za stanje pročelja i zgrada odgovorni vlasnici, bili oni privatne ili pravne osobe.

Trešnjevčani mogu biti sretni i zbog toga što žive u gradskoj četvrti koja nema industrijske pogone, a jedini je s većom količinom opasnih tvari HEP. Na Trešnjevci se nalaze i četiri benzinske pumpe, a potencijalna opasnost prijeti iz susjednih četvrti, i to iz najbližih industrijskih pogona Plive i Pivovare.

Da je Trešnjevka idealan kvart za život, do-kazuje i još jedna činjenica. Naime, kao što je poznato, potres je elementarna nepogoda koja najviše prijeti Zagrebu. Iako metropolu može pogoditi zemljotres jačine i do 6,3 stupnja po Richterovoj ljestvici, ta gradska četvrt nije na popisu najugroženiji. S obzirom na vrstu gradnje, zgrade zidane opekom, drvenih stropnih i krovnih konstrukcija, najugro-ženije područje obuhvaća četvrti Gornji grad-Medveščak, Črnomerec, Podsused-Vrapče i Donji grad.

Na Trešnjevci se nalaze četiri benzinske pumpe, a potencijalna

opasnost prijeti iz susjednih četvrti, i to iz najbližih industrijskih

pogona Plive i Pivovare

Gradska četvrt bez prijetećih pročelja i opasnih industrijskih pogona

SIGURNA TREŠNJEVKA

tekst i foto: anita Končar

KliZiŠta u susjedstvu

Prostornim planom uređenja Grada Zagreba evidentiran je i dio terena koji pripada pretežito nestabil-nim područjima. Ni taj dio terena ne uključuje četvrt Trešnjevku. Naime, riječ je o dijelu terena koji je omeđen lini-jom Ilica-Jurišićeva-Vlaška-Maksimirska-Dubrava kao južnom granicom te Parkom prirode Medvednica kao sjevernom gra-nicom. Klizišta najviše ugrožavaju dolinu Velikog potoka i Črnomerca, odnosno Grmoščicu i Fraterščicu. Inače, na području ci-jeloga Zagreba postoje čak 703 aktivna klizišta.




28

stranac na TRešnjevCI

Elena Čorko: Za stalno sam došla na Trešnjevku 2000. i sve mi je bilo drukčije. Rođena sam u gradu Joškar-Ola (što na marijskom jeziku znači Crveni Grad), na rijeci Volgi, sasvim blizu sjeverne polarne linije u državi Tatarstan. Moja obitelj i danas tamo živi

iZ cRVENOGA GRADA NA cRVENU TREŠNJEVKU

Kada je prije dvadeset godina vlasnica gale-rije Elena Piličeva ponudila pomoć u izboru slike kupcu, markantnom dečku iz Zlatarske ulice, odmah je, kaže, znala da će taj čovjek iz temelja uzdrmati njezin dotadašnji svijet. Bila je to ljubav na prvi pogled i samo dvije godine poslije Elena Piličeva postala je Elena Čorko.

- Moj suprug i ja puno putujemo, ali najbolje se osjećam kada se vratim doma na svo-je Pongračevo, dodaje ljupka i nasmijana Elena na savršeno tečnom hrvatskom jeziku kakav ne poznaju ni mnogi “domaći”.

GT: Hrvatski govorite savršeno, kao da ste rođeni ovdje.- Nije čudno, učim ga od 1995. godine, otkad sam upoznala svojeg supruga. Oduvijek su me zanimali jezici i literatura. Diplomirala sam rijedak studij bibliologije u Moskvi. Bibliologija je znanost o knjizi i nema veze s Biblijom kao što ljudi na prvi pogled pomisle.

Elena je diplomirala i menadžment u knjižnica-ma te je neko vrijeme u Moskvi bila direktorica gradske knjižnice. Ne zadugo, međutim, jer je prevladala ljubav prema slikarstvu i otvo-rila je svoju galeriju u Grodnom u Bjelorusiji, gradiću na samoj granici s Poljskom. I upra-vo je tamo njezin današnji suprug, inženjer elektrotehnike, došao 1995. obaviti nadzor nad strujnim instalacijama za koje je izradio projekt. Jedne je večeri krenuo u potragu za suvenirom, kupio sliku i zaljubio se.

- Za stalno sam došla na Trešnjevku 2000. i sve mi je bilo drukčije. Rođena sam u gradu Joškar-Ola (što na marijskom jeziku znači Crveni Grad), na rijeci Volgi, sasvim blizu sje-

verne polarne linije u državi Tatarstan. Moja obitelj i danas tamo živi – mama, tata, braća.

GT: Na što ste se najteže priviknuli?- Na klimu. U Joškar-Olau zime su hladne, tem-peratura ide i do minus 40 Celzijevih stupnjeva, a ljeto traje tridesetak dana. Već sredinom ko-lovoza temperatura padne na nulu. Što da vam kažem, i vegetacija je drukčija. Krumpir se sadi potkraj svibnja, a iskopava početkom rujna. To je jedino razdoblje kada zemlja nije zamrznuta.

GT: Sa sjeverne polarne linije spustili ste se na Sredozemlje. Ljeti ste na Molatu.

- Kupili smo kuću na tom krasnom otočiću kod Zadra. Tijekom ljeta tamo organiziramo umjetničke kolonije na koje dolaze naši pri-jatelji, slikari iz Rusije, i to mi puno znači.

GT: Nedostaju li Vam obitelj i prijatelji?- Jako mi nedostaju, ali stekla sam nove. Ima puno mojih zemljaka u Zagrebu. Posebno se rado družim s Marijom Eger, tako-đer s Pongračeva, plemkinjom iz obitelji Rajevski što je za Rusiju vrlo važna obi-telj, kao u Hrvatskoj Draškovići. Njezini su baka i djed bježali pred oktobarskom revolucijom i ona je rođena u Zagrebu.

GT: Angažirani ste u raznim udrugama koje okupljaju Ruse?

- Da. U Hrvatskoj postoji čak 3000 Rusa okupljenih u 14 udruga. Predsjednica sam Koordinacijskog savjeta ruskih sunarodnjaka koji djeluje pri ruskom veleposlanstvu. Puno radim. Bavim se prevoditeljstvom, članica sam Međunarodnoga kluba žena i još po-mažem suprugu u radu njegova poduzeća kadgod ima posla s firmama iz Rusije.

teks

t i fo

to:

Vesn

a Re

ms D

obrin


od 7

do 107UDrUga “pUt U Život“

Da bi unaprijedili kvalitetu života, medicinsku i soci-

jalnu zaštitu djece s teškoćama u razvoju, prije 16 godina grupa roditelja osnovala je Udrugu

“Put u život” (puž). nakon niza godina provedenih u podstanar-stvu, 2003., zahvaljujući dona-ciji cnf iz nizozemske, svoju stalnu adresu puž je našao u Đakovačkoj ulici na Trešnjevci.

Svoj cilj nisu mijenjali od osnivanja, a temelji se na proak-tivnom pristupu roditelja djece s teškoćama u razvoju.Vrata su im otvorena za svu djecu kojoj je pomoć potrebna, bez obzira na oblik i težinu oštećenja. iako je puž osnovalo desetak rodi-telja, danas okuplja šezdesetak obitelji, a što sve rade ispričala nam je izvršna koordinatori-ca lidija Bonačić-Krešić.

“Dio programa provodimo u ovom prostoru i oni su namijenjeni djeci i mladima s teškoćama u razvoju. Riječ je o rehabilitacijskim i terapeutskim programima, no i o brojnim radioni-

cama u kojima mogu sudjelo-vati”, kazala je Bonačić-Krešić. osim progra-ma za djecu, među kojima je i radionica svakodnevnih aktivnosti na kojoj mališani uče “kuhati”, u puž-u su osmislili i brojne programe za cijelu obitelj, pa je tako jedna od radionica posvećena samo braći i sestrama. Drugi dio programa namijenjen je roditeljima kojima pružaju savjetovanja i edu-kaciju. Koliko su aktivni, dokazuje i činjenica da su upravo oni, zajedno s Udrugom “idem”, zaslužni za pokretanje programa asistenta u nastavi, a danas s Centrom za odgoj i obrazovanje “Slava Raškaj”, oš Horvati i Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi rade na projektu uvođenja radno-terapeutskih

postupaka u ustanovama socijal-ne skrbi i školama koje pohađaju djeca integrirana u redovni sustav.

iako paralelno rade na više područja, nesebično stignu pomoći svim roditeljima koji im se obrate za pomoć. “Previše smo puta čuli kako se s našom djecom ne isplati raditi, no mi dokazuje-mo suprotno”, istaknula je izvršna koordinatorica Bonačić-Krešić te dodala kako roditelji informacije mogu naći i na njihovoj internet-skoj stranici www.udrugapuz.hr.

Bazen - okidač za osnivanje UdrugeDo puž-eva osnivanja došlo je nakon što jednoj majci nije bio dopušten ulazak na mali bazen s djetetom koje boluje od cerebralne paralize. Naime, jedna od osni-vačica željela je sa svojim djetetom ići na bazen, no kao privatnoj osobi to joj nije bilo dopušteno. “Shvatila je da u Zagrebu sigurno postoji još barem njih desetero koji imaju isti problem, zalijepila letke na neke od institucija i nakon što su joj se javili roditelji, osnovana je Udruga”, rekla je Bonačić-Krešić. Kao udruga mogli su, kaže puž-eva koordinatorica, iznajmiti termin za mali bazen u Daničićevoj ulici, koji koriste i danas.

Dokazuju sustavu da se s njihovom djecom isplati raditi Misija Udruge puž temelji se na proaktiv-

nom pristupu roditelja djece s teškoćam u razvoju, a vrata su joj otvorena za svu djecu kojoj je pomoć potrebna, bez obzira na oblik i težinu oštećenja

tekst: anita KončarFoto: arhiva Udruge puž

od 7 do 107


30

Koliko ljudi živi na Trešnjevci, koli-ko njih ima računalo i internetski

priključak, tko na posao ide biciklom, a tko tramvajem, neki su od podata-ka koje bismo trebali saznati kada se konačno zbroje rezultati najnovijeg popisa stanovništva. Naime, 2011. godina je popisivanja stanovnika ci-jele Hrvatske, a detaljne podatke iz popisa Državni zavod za statistiku objavit će tek tijekom iduće godine, iako će neki preliminarni podaci biti poznati već potkraj lipnja.

Građani su uglavnom zadovolj-ni time kako je popis protekao jer su, nakon mnogo buke oko popisa i pita-nja, shvatili da je popisivanje, uz neke iznimke, manje-više bezbolno prošlo.

Mnogi su se bojali da će popis otkriti neke njihove male tajne pa su neki skrivali podstanare ili strepili da će popisivači otkriti da su nadogradili balkon bez potrebnih dozvola.

Tako su Trešnjevkom u travnju marljivo hodali popisivači, a mogli ste ih prepoznati po plastičnim fascikli-ma i s upitnikom iznad glave dok su pokušavali pronaći određenu ulicu ili kućni broj. To sigurno nije bio lak posao, posebno jer je Trešnjevka, pre-ma popisu iz 2001., najmnogoljudni-ja zagrebačka četvrt – tada je imala 122.520 stanovnika. Točnije, četvrt Trešnjevka jug imala je 67.162, a sje-ver 55.358 stanovnika.

Ako zavirite u podatke Državnog zavoda iz 2001., vidjet ćete da je na Trešnjevci živjelo više žena, 53,6 po-sto, a prosječna starost bila je oko 40 godina. Zanimljiv je podatak da iako Trešnjevka sjever ima manje stanovni-ka, u njoj je 2001. živjelo 30 ljudi sta-rijih od 95 godina dok ih je na nešto brojnijem jugu bilo samo devetero.

Godine 2001. na području Trešnjevke popisano je 445 nepi-smenih osoba, a osoba sa završenim fakultetom ili akademijom bilo je 18.246.

Mario Bauk ove je godine bio je-dan od 413 trešnjevačkih popisiva-ča, a nakon odrađene obuke tijekom travnja u Prečkom je popisao 370 ljudi u 140 kućanstava. O popisu kaže kako je sve uglavnom teklo bez problema, a većina ljudi u čije je kuće i stanove ulazio ljubazno ga je doče-kala, nudila kavom i pićem. U jednom ljubaznom kućanstvu ponudili su ga čak i sarmom. Popisivaču Mariju naj-više se svidio dio četvrti gdje se nala-ze obiteljske kuće i svi se međusobno znaju, za razliku od velikih zgrada gdje je susjed susjedu stranac.

“Kad sam tek počeo popisivati, su-sjedi su me vodili od kuće do kuće, vi-djelo se da se svi međusobno poznaju i da žive u dobrosusjedskim odnosi-ma, što u velikom gradu danas nije česta pojava”, priča nam Mario. Od

PoPiS STanoVnišTVa 2011.

Trešnjevčani ljubazni domaćini – popisivače nudili kolačima i sarmom

Popisuje susjedstvo i cijela Europska unija

Istodobno s hrvatskim, popis stanovništa počeo je u Crnoj Gori i na Kosovu, a u Srbiji, Makedoniji i Albaniji odgođen je za jesen. Također, sve zemlje članice Europske unije, prema postojećoj odred-bi, tijekom 2011. moraju popisati stanovništvo. Početkom svibnja počeo je popis u Njemačkoj gdje je stanovništvo posljednji put popisano 1987., i to prije ujedinjenja zemlje

“Kad sam tek počeo popisivati, susjedi su me vodili od kuće do kuće, vidjelo se da se svi međusobno poznaju i žive u dobrosusjedskim odnosima, što danas u velikom gradu nije česta pojava”, priča popisivač Mario Bauk

tekst i foto: Petra Kostanjšak

od 7 do 107


31

neugodnih iskustava izdvaja samo jedan kada nije uspio ući u dvorište zgrade jer ga je u tome spriječio pas ili, bolje rečeno, strah.

Naš se popisivač najviše začu-dio kada je pri obavljanju svog za-datka shvatio da neki ljudi i danas u Zagrebu žive bez vlastite kupaonice u kući ili stanu. Naravno, bilo je tu i smiješnih, ali simpatičnih situaci-ja. “Pitao sam jednu gospođu drži li perad, naravno živu, a gospođa se zbunila i odgovorila kako ima samo zamrznutu kokoš”, priča nam Mario kroz smijeh. Što se tiče podataka o držanju stoke i peradi, 2001. na po-dručju Trešnjevke bilo je 9236 koma-da peradi i 120 košnica pčela. Tada je popisano i 19 konja, a na Trešnjevci se našao čak i jedan magarac.

Naša druga popisivačica s Trešnjevke Kristina Bujan kaže kako je za popisivanja s većinom ljudi ugodno porazgovarala i tu i tamo po-jela pokoji fini kolač. No, uz mnoge ugodne, bilo je tu i neugodnih susre-ta, ali oni su bili nešto rjeđi. “Jednoga gospodina zatekla sam kada je stizao kući i bio je vidno živčan jer mora od-govarati na pitanja pa je kod svakog pitanja namjerno filozofirao i odugo-vlačio”, priča Kristina koju je prilič-no začudilo to što joj puno ljudi nije znalo odgovoriti koju su školu završili odnosno koje su njihove kvalifikacije.

Uz poneke sitne pogreške popisi-vača, koje su bile prije slučajne nego namjerne, građani su uglavnom zado-voljni odrađenim poslom popisivača. Jedno od neobičnih pitanja, smatraju neki građani, pitanje je o posjedo-vanju klima-uređaja jer nisu sigurni kome je taj podatak važan. Uz pitanja koja bi se mogla nazvati škakljivi-ma, ove su godine na popis dodana još neka pitanja kojih nije bilo 2001., primjerice pitanje o prijevoznom sredstvu kojim se građani voze u ško-lu ili na posao i pitanje o korištenju e-pošte.

S druge strane, kada smo pitali stanovnike Trešnjevke postoje li pita-nja koja nisu obuhvaćena popisom a oni smatraju da bi trebala biti, našlo se tu nekoliko zanimljivih prijedloga: koliko stranih jezika govorite, svirate li neki instrument i imate li kućnog ljubimca.

Naši popisivači kažu da je iza njih jedno zanimljivo iskustvo i ne bi imali ništa protiv sličnog posla, ali se ipak nadaju da će do 2021. i sljedećeg po-pisa pronaći stalan posao u struci.

Nepravilnosti i novčane kazne

“Na području Trešnjevke jug za popisa radila su 222 popisivača i 32 kontrolora, a na području Trešnjevke sjever 191 popisivač i 28 kontrolora”, kažu u Državnom zavodu za statistiku. Zavod nije zabilježio nepravilnosti, ali je primio jednu prijavu građana koja se na kraju ipak pokazala neopravdanom. Iz Državnog zavoda za statistiku poručuju da će preliminarne rezultate, točan broj popisanih stanovnika, objaviti do 30. lipnja ove godine, a konačne rezultate tijekom 2012. godine. Naravno, iz Zavoda zahvaljuju građanima na aktivnom sudjelovanju, no ipak je važno istaknuti da je za one građane koji bi rekli “ne” popisu zakonom predviđena novčana kazna i do 800 kuna. Neki su građani iskoristili i tu mogućnost pa su od popisivača tražili da im kažu gdje mogu platiti kaznu prije nego što su im zalupili vrata pred nosom.

Popisivači Mario Bauk i Kristina Bujan

od 7 do 107


od 7 do 107

Riječ, slika, zvuk

Trešnjevačke KNjižNiCe

KNjižNiCa STagLiŠĆeMetazrcalo ili kako poboljšati međuljudske odnoseZbog razdoblja stalnih stresova i strahova Knjižnica Staglišće orga-nizirala je potkraj ožujka korisno predavanje, odnosno predstavlja-nje tehnike za samopomoć.

enriko Četinić, predavač i praktičar neurolingvističke psi-hoterapije, objasnio je nazočnima psihološku tehniku metazrcala i vježbu subjektivne percepcije. Također, izveo je i praktičnu de-monstraciju rada metazrcalom s jednim od posjetitelja predavanja. ova tehnika omogućuje poboljša-vanje postojećeg odnosa, istraži-vanje te transformiranje sukoba koji imamo s drugom osobom.Tehnikom metazrcala možemo mijenjati pozicije opažanja unutar i izvan problematičnog odnosa da bismo spoznali što je pravi pro-blem i tako osviješteni pokušali popraviti taj narušeni odnos.

KNjižNiCa KNežijaizložba akvarela višnje jakšićKnjižnica Knežija u veljači je organizirala izložbu akvarela slikarice višnje jakšić. Riječ je o umjetnici koja se čitavi život bavi slikarstvom, ali se tek nakon odla-ska u mirovinu upisala u likovnu radionicu Pučkog otvorenog učili-šta koju je pohađala punih šest go-dina. Najveći dio slika posvećuje prirodi, u svoj njenoj raznolikosti, što vjerno ovjekovječuje na izlo-ženim slikama. autorica izlaže u tehnici pastela, ulja i akvarela, a do sada je održala pet samostalnih i sudjelovala na više od 80 sku-pnih izložbi slika.

KNjižNiCa PReČKo“svoj kaj, ne dam ni za kaj!”Da bi se upozorilo na marginalizi-ranje kajkavskog dijalekta potkraj ožujka u Knjižnici Prečko održa-na je poetska večer pod geslom

“Svoj kaj, ne dam ni za kaj!” na kojoj je svoje pjesme izabrane iz više zbirki predstavila pjesnikinja Maja Cvek. događanja u knjižni-ci upotpunio je i nastup Kud-a

“Golub” izvođenjem poznatih kaj-kavskih pjesama. Gost večeri bio je samoborski pjesnik Ivan šoić Maleni.

KNjižNiCa voLTIno Knjižnica voltino kao prava kvartovska knjižnica mla-đim korisnicima i tijekom ljetnih mjeseci ponudit će brojne sadržaje. Tako će za učenike i za školskih pra-znika organizirati razne radionice pa će najmlađi moći naučiti sve o tehnikama kaširanja i izradi origamija.

Tijekom ljeta ondje će biti organizirane i pričao-nice, a njihovi korisnici svakodnevno će moći dobiti preporuke koju literaturu izabrati za čitanje.

KNjižNiCa TIna ujeviĆa Glavna trešnjevačka knjižnica u lipnju će ugostiti poznatog dječjeg pisca Mladena Kušeca koji će ondje predstaviti svoju novu knjigu “Zagonetno putovanje” s ilustracijama Siniše Reberskog. u srpnju će Knjižnica Tina ujevića organizirati zanimljivu izložbu “Digital Painting” čija je autorica Klara vladić.

tekst i foto: Maja Cvek

šTo naS ČeKa u KNjižNiCama


od 7 do 107


Pet godina prošlo je otkad je Muzejsko-memorijalni centar

Dražena Petrovića otvorio vrata za posjetitelje, a punih 18 otkad nas je napustio čovjek koji je spojio košar-kaške svjetove. Deset godina poku-šavala je njegova obitelj, prije svih majka Biserka, doći do odgovaraju-ćeg prostora gdje bi stariji posjetitelji mogli oživjeti sjećanje na košarkaš-kog Mozarta, a oni koji ga nisu imali prilike gledati upoznati se s onime što je fanatičnim radom postigao.

“Bilo je raznih prijedloga gdje bi muzej trebao biti. I Dom sportova bio je jedna od mogućnosti, ali oduvijek sam mislila da je ovdje gdje je danas idealno. Ipak su ovdje dvorana i trg koji nose njegovo ime i logično je bilo da se muzej smjesti tu”, kazala je Biserka Petrović.

Draženov muzej jedini je muzej u svijetu koji je posvećen samo jednom sportašu, a od otvaranja kroz njega je prošlo više od 50.000 posjetitelja.

“Nismo očekivali da bi mogli u ovako kratkom razdoblju doći do tog broja”, ističe kustosica Aleksandra Vlatković.

Uz brojne školske grupe, veliki broj posjetitelja čine brojni turisti, posebno Španjolci, ali i brojni igrači i klubovi. Tako je dok je bio trener Maccabija Neven Spahija doveo ci-jelu momčad, centar su obišli i igrači Montepaschija, ali i igračke veličine poput Juana Antonija San Epifanija, Vlade Divca i brojnih drugih.

“Strani posjetitelji imaju veliko znanje o Draženu. Neki znaju čak i

za čuvenu utakmicu Šibenka i Bosne u kojoj je Šibenka osvojila naslov pr-vaka Jugoslavije koji joj je naknadno oduzet. Bili su ovdje bivši i sadaš-nji predsjednici Međunarodnog olimpijskog odbora Juan Antonio Samaranch Jacques Rogge”, s pono-som ističe Vlatković.

U tristotinjak četvornih metara stalnog izložbenog postava postav-ljenog u prizemlju i galeriji posjetitelji mogu kronološki slijediti životni put El Nin᷃a, kako su ga od milja zvali Španjolci. Medalje, pokali, poste-ri, fotografije, dokumenti, plakete i priznanja, oprema i brojni drugi rekviziti od Šibenke preko Cibone, Reala, Portlanda, reprezentacija pa do New Jersey Netsa izloženi su u deset vitrina.

“Povremeno u jednom dijelu mu-zeja organiziramo pokretne tematske izložbe, a nakon posjeta školskih grupa organiziramo i kviz da vidimo tko je koliko zapamtio”, naglašava Petrović.

Svi koji to požele po izlasku iz muzeja mogu kupiti i suvenire za uspomenu na posjet centru najvećem hrvatskom sportašu svih vremena.

“Dresovi su apsolutni hit. Posebno Šibenkine i hrvatske reprezentacije. Jednom prigodom bili su u posje-tu muzeju turisti iz Barcelone, koji su strastveni navijači katalonskoga kluba, i kupili su Draženov dres koji je nosio u konkurentskom Realu. Rekli su da u životu nisu kupili ni-šta Realovo i da to nikad ne bi ni na-pravili da u pitanju nije bio Dražen”, zaključila je Petrović.

5. ROđeNdaN

Kroz Muzej Dražena Petrovića prošlo je 50.000 posjetitelja

tekst i foto: Vedran BrkuljRiječ, slika, zvuk

u tristotinjak četvornih metara

Muzejsko-memori jalnog

centra Dražena Petrovića

posjetitelji se mogu prisjetiti ili

upoznati sa svime što je za života i u

karijeri ostvario neponovljivi

košarkaški genij

U Dječjem vrtiću Prečko, u područnom objektu u Jarno- vićevoj ulici, nestrpljivo čekaju da s radom krene po-

sebni glazbeni program. Riječ je o programu koji su predali na verifikaciju u Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa te se nadaju pozitivnom odgovoru. I dok čekaju odobrenje za taj program, 29-godišnja odgojiteljica Martina Jagodić ionako u svakodnevnom radu s djecom koristi glazbu i ples kako bi se najmlađi članovi društva već od malih nogu naučili kreativno izražavati.

Taj novi posebni glazbeni program vodila bi upravo Martina, a u odgojnoj grupi bila bi upisana djeca od tri do sedam godina. Inače, danas se u vrtiću Prečko, uz redovni program, provodi i posebni ekoprogram, posebni program ranog učenja engleskog jezika te posebni sportski program.

Martina Jagodić u vrtiću Prečko radi šest godina, a sa svojom grupom, koja ima 30 mališana, počela je raditi u zimu 2006. “S njima sam od samih početaka, od njihove jasličke grupe, i ove ću godine polovinu grupe ispratiti u prvi razred osnovne škole”, objašnjava Martina koja grupu posljednje tri godine vodi s kolegicom Helenom Bokan.

Odgojiteljica Martina voli glazbu, svira gitaru i klavijature, a već više od 10 godina članica je dvaju bendova. Srećom, njezine talente prepoznali su u vrtiću i iskoristili ih. “Željela bih svoju ljubav prema glazbi prenijeti na najmlađe. Naime, glazba djeci pruža prigodu da se izraze i da istodobno ispune potrebu za kretanjem i kreativnim izražavanjem”, objašnjava Martina i dodaje da roditelji obično misle kako su glazba i ples nešto što više zanima djevojčice. Međutim, ističe, ako mu se ponudi izbor, svako dijete, neovisno o spolu, ima prigodu pronaći ono u čemu je dobro i što ga raduje. “Prvo što dijete čuje u majčinoj utrobi ritam je srca, to je nešto što svaki čovjek ima usađeno i okolina mu treba pružiti šansu da to izrazi”, zaključuje.

Raspjevana djeca vrtića Prečko ponosna su i na svoju vrtićku himnu čija je autorica također njihova odgojiteljica Martina, a to je prava rijetkost među zagrebačkim vrtićima.

Posebni glazbeni program vodila bi Martina Jagodić, a program planira provoditi s djecom od tri do sedam godina. Odgojiteljica Martina svira gitaru i klavijature, a već više od 10 godina članica je dvaju bendova

UčENJE KROZ GlAZBURaspjevani vrtićPrečkotekst: Petra Kostanjšak

Foto: dv Prečko

od 7 do 107


34

“Prije četiri godine na molbu ravnateljice napisala sam tekst i glazbu, a pjesmu je aranžirao Mišo Doležal, inače poznat po suradnji s mnogim poznatim glazbenicima”, priča Martina. Svoju himnu djeca su s odgojiteljicama javno otpjevala prije dvije godine u Zagrebačkom kazalištu lutaka i na prošlogodišnjim Danima dječjih vrtića grada Zagreba na Bundeku uz šarenu koreografiju s gimnastičkim trakama.

Godine 2007. vrtić se uključio u projekt “Darujmo djeci kazalište”, a njihova predstava bila je doista originalna jer je Martina napisala i uglazbila sve pjesme. Dječje pjesme iz vrtićkih predstava Martina je u suradnji s Mišom Doležalom snimila na CD koji je u vrtiću doslovno razgrabljen. Naravno, skupljena sredstva išla su na opremanje vrtića te u dobro-tvorne svrhe, baš kao i prihodi od ulaznica za predstavu. To je bila samo jedna od brojnih humanitarnih akcija u vrtiću. Dosad je, naime, vrtić od prodaje CD-a i ulaznica za predstavu u Društvenom domu Prečko skupljao novac i za Specijalnu bolnicu Gornja Bistra.

I ove godine nastavljaju s glazbenim projektima. “Radimo na projektu pod nazivom 'Indijanci – učimo o indijanskoj kul-turi i običajima kroz ples i glazbu', a u lipnju ćemo roditeljima na završnoj proslavi pokazati što smo naučili”, kaže Martina. I roditelji su uključeni u dio aktivnosti s djecom te u prikuplja-nje materijala, tekstova i fotografija za provođenje projekata.

Koliko se djeca vole izražavati raznim formama, svjedoči i njihov prošlogodišnji videospot. Naime, svi su zajedno osmislili priču koju su potom uglazbili i snimili, a odgojite-ljica Martina na računalu je od toga napravila videospot koji su na kraju godine prezentirali oduševljenim roditeljima.

Kada djeca iz grupe krenu u školu, Martini će nedostajati njezina prva grupa s kojom je kročila u odgojiteljske vode, ali se nada da će se njezina djeca i dalje nastaviti zanimati za glazbu. Drago joj je što im je već u prvim godinama života mogla pružiti priliku da se upoznaju s glazbenim stvaralaš-tvom, a nju čekaju novi naraštaji koji će rasti uz glazbu i ples.

Na Trešnjevci upisano više od 5600 mališanaTijekom svibnja zagrebački su dječji vrtići brojnim događanjima i radionicama obilježili svoje dane i roditeljima pokazali što se u njihovim odgojno-obrazovnim ustanovama nudi. Predstavilo se, među ostalim, i devet gradskih te sedam privatnih i vjerskih vrtića u četvrti Trešnjevka. Naime, stanovnici Trešnjevke privilegirani su time što mogu birati između vrtića koji nude raznolike programe. Među njima je i Dječji vrtić “Bajka”, jedini vrtić u metropoli koji roditeljima nudi smještaj djece u smjenama. Što se brojeva tiče, u trešnjevačkim gradskim vrtićima upisano je 5229 djece u redovitom programu, 52 u programu predškole, a u privatnima je 336 mališana. Iako je bogata programima, Trešnjevka ima premali smještajni kapacitet, pa se stvaraju liste čekanja u naselju Vrbani III. U tome naselju, naime, još uvijek nije sagrađen ni vrtić niti škola. Inače, prema podacima Gradskog ureda za obrazovanje, od 1. rujna 2011. u osnovne škole odlazi 956 djece iz gradskih i 60 iz privatnih vrtića, pa će toliko nove djece trešnjevački vrtići moći upisati. Uz to, očekuje se i otvaranje šest novih odgojnih skupina u gradskim dječjim vrtićima, što znači da će svoje mjesto u vrtiću moći dobiti još 120 mališana.

od 7 do 107


35


zvijezda iz SUSjeDSTva

Julijana Matanović, jedna od najpopularnijih hrvatskih književnica i auto-rica desetak knjiga, a među njima i bestselera kao što su "Zašto sam vam lagala" i "Bilješka o piscu", te sveučilišna profesorica, već dvadesetak godina

živi na Trešnjevci gdje je nekoliko puta mijenjala adrese, a onda se konačno skrasila u vlastitom stanu u Badalićevoj ulici. Rođena je Gradačcu u Bosni i Hercegovini, odrastala u Slavoniji gdje je u Osijeku na Pedagoškom fakultetu diplomirala književnost, a zatim je stigla u Zagreb gdje je doktorirala i posta-la dio kulturnog establišmenta. Stanovnici Trešnjevke mogu je vidjeti svakog dana poslijepodne kako se s osmogodišnjom kćeri Magdalenom vraća kući iz škole, ali i u prodavaonici, na trešnjevačkoj tržnici ili u Kranjčevićevoj kako juri prema tramvajskoj stanici. Uvijek nasmijana i spontana, u žurbi, na putu prema Filozofskom fakultetu gdje predaje noviju hrvatsku književnost, ili kazalištu gdje često ide zajedno s kćeri ili pak prema nekoj od brojnih književnih promocija.

Razgovarala: nina ožegović

Na kvart sam se počela navikavati, ali

moram priznati da sam šetala ulicama

i govorila samoj sebi: Ovdje živiš, tu si ti, ovo je tvoj kafić,

ovo je tvoja crkva, ovo je tvoja tržnica…

Pomisao da moram otići s Trešnjevke bila mi je nepodnošljiva

tekst: nina ožegović Foto: Tomislav Čuveljak

zvijezda iz susjedstva


37

GT: Objavili ste desetak knjiga, uglavnom književnih hitova, a sada u izdanju Mozaika i zbirku priča

"Cic i svila" u kojoj ste skupili pripovijetke iz raznih zbirki pa bi se mogla nazvati "the best of". Kako ste se odlučili za taj koncept?

- Urednik Mozaik knjige Zoran Maljković osmislio je biblioteku Priča na dar. Knjige svojim fizičkim izgledom - mali format, u tekstilu - nastoje vratiti poštovanje i ljepotu knjizi. Jednostavno sve ono što smo joj, u silnoj želji da je približimo publici i kupcima, ukrali prošlih desetljeća. Pozvao me da za prvo kolo napravim izbor svojih priča. Svjesna sam da bi netko drugi uključio neke druge priče. Želim li biti iskrena, moram reći da se moglo dogoditi da, u nekakvom novom danu, i moj popis meni najvažnijih vlastitih priča, bude različit od objavljenog. U jutru s više sunca, zasigurno bih znakove posijane u tekstovima iščitavala drukčije. Nakratko sam dvojila oko naslova, ali čim mi je rečeno da će knjiga biti u platnenom uvezu, po-segnula sam za naslovom "Cic i svila", za pričom objavljenom 2003. u knjizi "Kao da smo otac i kći".

GT: Kako danas gledate na svoj književni put na kojem ste u prvoj fazi prošli ignoriranje kritičara, zatim objavljivanje serije tekstova o privatnom životu u raznim ženskim časopisima pa do konačnog priznanja ozbiljne spisateljice i znanstvenice?

- Moja prva knjiga "Zašto sam vam lagala" popraće-na je u samo dva mjeseca po objavljivanju s tride-setak kritika. Prvijenac je čak ušao u najuži izbor Nagrade fonda ''Miroslav Krleža''. Prešućivanje je započelo romanom "Bilješka o piscu" i mojom odlukom da i znanstvene tekstove pišem u prvom licu jednine te da ih uvijek započnem pričom, da žanrovski onečistim tekst. Danas je takav pri-stup jako in, a "Bilješka" se još uvijek reprintira. Mučnina ljubavnog trokuta bila je za mnoge, te 2000. godine, preprovincijalna tema, a desetak godina poslije slični su okusi proglašavani gra-đanskom hrabrošću. Zaključujem da sam prerano oslabila diskurs i prerano, ženskom biografijom pobunjene kronologije, postala zanimljiva me-dijima. Ono što je najvažnije, nisam pristala na jezik niskih polemika i nisam postala ogorčena. Do literature mi je još uvijek naivno stalo, ništa se nije mijenjalo kroz faze koje ste vi precizno opisali.

GT: U nedavno objavljenoj zbirci "Ispod stola" VBZ-a s podnaslovom “Najljepše antikorupcijske priče” također je zastupljena i vaša priča u kojoj opisujete mračan slučaj privatizacije. Je li Vas za tu priču inspirirao konkretan događaj?- Odrasla sam u malom industrijskom naselju. Prijatelji iz mog razreda bili su djeca radnika drv-nog kombinata. I sjećam se priče o čovjeku, jednom od očeva, koji je iz stolarije, bez dopuštenja, iznio hrastovu stolicu. Mogu precizno dozvati svoje dječje zgražanje i čuđenje. Vjerujte mi, još i danas dok prolazim tom malom ulicom, stanem uz njego-vu kuću, iako njega odavno nema, i osjetim onu istu emociju. I pojela bih svoje poglede koje sam upućivala i njemu i njegovim bližnjima. A zar se i danas ne crvene i ne stide upravo takvi, ljudi sitnih biografija, a krupne ribe i dalje ostaju frajeri. Na toj vjerodostojnoj pričici građena je priča "Gore i gore".

GT: Nedavno je Vaša prva knjiga za djecu "One misle da smo male", objavljena prošle godine, u kojoj ste se dotakli HPV-a, najčešće spolno prenosive bolesti kod mladih djevojaka, nominirana za Nagradu

“Mladi princ” kao najbolja knjiga objavljena 2010. u regiji. Imate li povratnu informaciju koliko je knjiga pridonijela širenju informacija o prevenciji i liječenju infekcije HPV-om?

- Ne znam ni približno koliko sam književnih su-sreta i promocija odradila do sada, ali sigurno znam jedno: nisam ni sa jednom knjigom po-sjetila toliko knjižnica osnovnih i srednjih škola, knjižnica uopće, kao što sam s knjigom koju ste spomenuli. Reakcije su odlične, i na literarni i na medicinski dio. Ona će živjeti još, mislim da neće izaći iz mode sljedeće jeseni. Danas, za razliku od vremena mog odrastanja, knjige traju kratko, tek objavljenu proguta još svježija i nemilosrdno je uputi prema zaboravu. Mnoga predavanja u višim razredima osnovnih škola na temu HPV-a polaze od tog naslova i iz njega ulaze u ozbiljniju priču. Knjiga je nagrađena i Nagradom ''Anto Gardaš'' za najbolju knjigu napisanu za djecu i mlade u 2010. godini. Liječnica Anka Dorić dugo me i strpljivo nagovarala na pisanje, a sada vidim da je imalo smisla i da tekstovi nastali po narudžbi ne moraju čitatelju pružati manje užića.

Pomisao da moram otići s Trešnjevke bila mi je nepodnošljiva

zvijezda iz susjedstva


38

GT: Puno ste se selili, od rodnog Gradačca u BiH, preko Našica, gdje ste išli u gimnaziju, do Osijeka u kojem ste studirali. Doživljavate li Zagreb i Trešnjevku, gdje živite već godinama, kao svoj pravi dom? - Još uvijek nagovaram svoje korake na siguran hod po Zagrebu. Nakon prve podstanarske adrese Travanjska 6, što je vrlo znakovito jer je riječ o da-tumu moga rođenja, o čemu sam i pisala u priči o Zagrebu naslovljenoj "Strpljiv i fin", preselila sam se na Trešnjevku i ovo je treća moja adresa u istom dijelu grada. Poslije Tratinske i Garićgradske ulice, doselila sam se u Badalićevu. Ovdje sam već tri-naest godina. Za moju biografiju, prepunu selidbi i promjena u osobnim kartama, to je jako, jako puno. Prošle sam godine preuređivala stan. Iz Konzuma u Adžijinoj iznosila sam kartonske kutije. Susjed iz zgrade preko puta moje pomalo me zaprepašteno upitao "ne selim li valjda". I kad sam mu odgovorila kako samo lupam nekoliko zidova, izgovorio je meni, često preplavljenu strahovima vezanim uz bolesti i odlaženja, zaista važnu rečenicu: "U ovoj vam ulici ljudi dugo žive.'' On je starosjedilac i ja mu želim vjerovati. Moja Magdica voli svoj stan, voli mali park, a ja sam sretna što ona i dalje spava na mjestu na kojem se nalazio krevetić koji se radovao njezinu dolasku iz rodilišta.

GT: Zašto ste odabrali Trešnjevku za svoj kvart? I što Vas je prvo privuklo - blizina Filozofskog fakulteta na kojem predajete književnost, povoljnije cijene stanova nego što su u centru ili sjevernoj zoni Zagreba, ili Vam se svidio kvart?

- Kada smo moj bivši suprug i ja dolazili u Zagreb, njegov je stric baš u to vrijeme početkom devede-setih godina prošloga stoljeća kupovao stan u tada Končarevoj ulici. Meni je Končareva bila poznata samo iz proznih tekstova mog generacijskog kolege. Živjeli smo šest godina u tom stanu, a potom smo se preselili u Garićgradsku. Teško sam zaboravljala Osijek. Razumljivo, jer odlazak iz njega nije bila moja odluka. Pomisao da u jednom nelijepom trenutku svoje biografije moram otići i s Trešnjevke, bila mi je nepodnošljiva. Na kvart sam se počela navikavati, ali moram priznati da sam šetala ulicama i govorila samoj sebi: "Ovdje živiš, tu si ti, ovo je tvoj kafić, ovo je tvoja crkva, ovo je tvoja tržnica…" I tako sam kupila stan na ovoj adresi, u neposrednom susjedstvu le-gendarnog sveučilišnog profesora Krune Pranjića.

GT: Budući da imate osmogodišnju kći, jeste li zadovoljni ponudama "dječjeg života" na Trešnjevci, od vrtića pa do znakova na cestama?

- Žalosna sam što Magdalena nema više vršnjaka u blizini, što nema kvartovske igre… Djeca ne idu skupa u školu, nema onog roditeljskog mira, oni su tu negdje, a mi se ne moramo brinuti. Upravo sa-vladavamo put do škole Tina Ujevića u Koturaškoj bez ičije pratnje i ja ovih dana primjećujem da mi je kosa nekako sjedija. Zadovoljna sam sadržajima Centra za kulturu i trešnjama koje su posađene u našem vrtiću u Badalićevoj.

GT: Kako provodite vrijeme u svom domu dok niste na fakultetu, ne uređujete knjige i ne bavite se znan-stvenim radom?

- Sve sam vrijeme s Magdalenom: ako ne kuhamo i ne čitamo svaka svoju knjigu, pratim je na aktiv-nosti koje su uglavnom u središtu grada, idemo u kino, u kazališta, na dječje rođendane, na izlete. Magdalenini prijatelji dolaze na igru. Možda sam i zbog toga, stavljena srećom u posve drugi gene-racijski kontekst, i počela pisati za mlađe.

GT: Koliko Vas Trešnjevka inspirira u spisateljskom i znanstvenom radu?

- Kad razmišljam o Trešnjevci, onda vidim da ona po svemu odgovara mom poimanju svijeta i njegovih vred-nota: i u centru je i izvan njega, središte je i periferija, zna se nositi s velikim trgovinama, ali tako lijepo tetoši i one ostale iz nekog drugog vremena, kafići su joj i moderni i s mirisom prošlosti, kombinacija je i visokog i niskog… Trešnjevka je i cic i svila. Nosi se i ležerno i otmjeno, u svakoj prigodi. S prozora radne sobe vidim jablane i male kućice. Možda u njima dodirujem slike djetinjstva. Više se i ne pitam. Važno je da volim ono što vidim, a nije manje važna ni činjenica da sam baš ovdje zaledila svoju adresu.

Zbirka priča “Cic i svila” u kojoj je Juliana Matanović skupila pripovijetke iz raznih zbirki pa bi se mogla nazvati njezinim

“the best of”


povijesni feljTon

Smatra se da Đurđica Bjedov na Olimpijadi u Meksiku 1964. godine ne bi osvojila zlatnu medalju u

plivanju na 100 metara prsno da se nije pripremala na Zimskom plivalištu Mladosti (zpm) koje je otvoreno u Zagrebu 1958. godine. Bio je to prvi natkriveni sportsko-rekreacijski objekt u našim krajevima, baza za razvoj plivanja, vaterpola, skokova u vodu i podvodnih sportova. Osim za razvoj natjecateljskog sporta, zpm-ova gradnja važna je i za razvoj rekreacijskog sporta te najvažnijeg – za mogućnost obuke plivanja. Naime, veliki bazen (25 puta 16 metara) s pet skakaonica i tribinom s 800 mjesta središnji je dio Zimskog plivališta Mladosti, a funkcionalnim sportsko-rekreacijskim objektom čine ga još mali bazen (10 puta tri metra), teretana, dvorana (207 četvornih metara), minikošarkaško igralište,

igralište za odbojku na pijesku (1022 četvorna metra), sunčališta (430 četvornih metara) i terasa (120 četvornih metara).

U Prostoru (1994., Vol. II, No. 1-2), znanstvenom časopisu za arhitekturu i urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, stručni, analitički članak pod naslovom “Športski objekti arhitekta Franje Bahovca” objavila je dr. sc. Ariana Štulhofer. Uz Bahovčeve projekte, na primjer za sportsko-rekracijski centar na Šalati, donju i gornju stanicu žičare na Sljemenu, sportski park s otvorenim bazenima u Sveticama ili otvorena kupališta u Zelini i Bregani, detaljno je prikazana i važnost objekta Zimskog plivališta Mladosti, na Trgu sportova u zagrebačkom kvartu Trešnjevci:

“Zimsko plivalište ‘Mladost’ na Trgu športova sagrađeno je 1958. godine kao prvi zatvoreni športsko-rekreacijski

Važnost Zimskog plivališta Mladosti na trešnjevačkom Trgu sportova možda je, prije svega, u tome što u pripadnika različitih naraštaja potiče ugodna sjećanja iz doba mladenačkih druženja, ali ne treba zaboraviti i na važnost koju bazen ima za povijest hrvatske arhitekture

Bazen naše mladosti tekst: Fernando Soprano

Zimsko plivalište Mladosti u perspektivi nacrtao je arhitekt Franjo Bahovec

39

povijesni feljton


40

objekt u nas. Na javnome arhitektonskom natječaju 1952. godine arhitekti Franjo Bahovec, Vladimir Antolić i Božidar Tušek dobili su prvu nagradu za svoj projekt, na temelju kojega je Franjo Bahovec izradio izvedbeni projekt. Plivalište je smješteno blizu strojarnice Gradske električne centrale i Gradskog vodovoda, kako bi se smanjili investicijski troškovi. Jednostavno i prepoznatljivo vanjsko oblikovanje zgrade odraz je logičnoga i čistoga funkcionalnog rješenja unutrašnjosti. Bazenska dvorana iskače iz cjelokupnog volumena objekta prelazeći visinom prvi kat i pokazujući oblikom krova specifičnu funkciju, a ostale prostorije leže unutar dva jednokatna kubusa priljubljena uz nju.

Bazenski je prostor na istoj razini kao i svlačionice, uzdužnom ostakljenom frontom okrenut prema jugu tako da je maksimalno osunčan. Sama je

školjka dimenzija 25x16 m, duboka 1,8 do 3,8 m, sa šest natjecateljskih staza. Nosiva konstrukcija cijele zgrade je armiranobetonska, osim krova bazenske dvorane. Devet parova armiranobetonskih stupova pravokutnog presjeka 40/60 cm i visine 11 m, međusobno razmaknutih 4,75 m, nose zakrivljene rešetkaste krovne nosače od čeličnih valjanih profila, raspona 30 m i polumjera 25 m. To je dotad najveći raspon izveden takvom montažnom konstrukcijom. Blago zakrivljen podgled od salonitnih ploča pričvršćen je za sekundarnu čeličnu konstrukciju ovješenu o rešetke. Danas, uz dvoranu Doma športova na istom trgu, skriveno gustim, visokim zelenilom, plivalište djeluje neprimjetno i samozatajno, ali je još vidljiva snaga njegova izraza i logično oblikovanje u duhu pedesetih.”

RASPORED ZA GRAĐANE – VELIKI BAZEN dan u tjednu vrijeme Broj pruga

ponedjeljak 06.00 – 07.30 6 11.00 – 11.30 4 (po širini) 11.30 – 14.30 6

utorak 11.00 – 11.30 4 (po širini) 11.30 – 13.00 6 13.00 – 14.30 4 14.30 – 15.30 6

srijeda 6,00 – 7,30 6 11.00 – 11.30 4 (po širini) 11.30 – 13.00 6 13.00 – 14.00 2 14,00 - 14,30 6

četvrtak 11.00 – 11.30 4 (po širini) 11.30 – 12.30 5 12.30 – 14.30 5 14.30 – 15.30 3

petak 06.00 – 07.30 6 09.30 – 11.30 2 (po širini) 11.30 – 12.30 6 14.30 – 15.30 5

subota – -

nedjelja 08.00 – 10.00 5 15.00 – 19.00 5 19.00 – 21.00 4

Raspored se mijenja ovisno o natjecanjima, odnosno o najavljenim korisnicima, a cijena korištenja, npr. nedjeljom od 8 do 10 sati, iznosi 20 kuna. Pozivom na telefonske brojeve 3092 567 i 3092572 moguće je dobiti detaljne informacije.

Unutrašnjost zimskog bazena u Daničićevoj ulici iz 1961. godine; fotografija iz zraka koju je prošle godine uslikao Darko Bandić

povijesni feljton


41

o STvaralašTvU franje BahovCa

Smatra se da je Franjo Bahovec bio jedan od pionira modeme arhitekture u Hrvatskoj, jedan od projektanata koji je osobitu pozornost pridavao konstrukcijskim i funkcionalnim elementima u projektiranju. Često se odlučivao za nove konstrukcijske mogućnosti, a kao nezaobilazan primjer navodi se onaj kad je pedesetih projektirao čeličnu rešetkastu konstrukciju na zatvorenome Zimskom plivalištu Mladosti, raspona 30 metara, koji do tada u nas nije izveden. Jedan je od važnijih hrvatskih modernih međuratnih arhitekata, a njegov stručni rad seže sve do sedamdesetih. Franjo Bahovec rođen je 1906. godine u Samoboru. Autor je mnogih objekata, sagrađenih uglavnom u Zagrebu, koji su se nenametljivo uklopili u svakidašnji život. Svojim doprinosom u sportskoj arhitekturi umnogome je omogućio brojnim Zagrepčanima zdraviji, bogatiji i ljepši život. Njegovi sportski objekti stvaralački su zaokružen i cjelovit opus u kontekstu bogate sportske tradicije grada Zagreba i hrvatske moderne arhitekture. Franjo Bahovec studirao je arhitekturu na Arhitektonskom odjelu Tehničkog fakulteta u Zagrebu od 1925. do 1929. godine. Bio je u istom godištu s Josipom

Pičmanom i Milovanom Kovačevićem, a izmjenjivao je mišljenja i sa starijim kolegama: Franom Cotom, Brankom Bunićem, Selimirom i Zojom Dumengjić, Josipom Seisselom i drugima. Nakon apsolviranja 1929. godine Franjo Bahovec polaže državni ispit i postaje “inženjer za arhitektonsku struku” te odlazi u Berlin gdje dva mjeseca radi u ateljeu arhitekta Gelhorna. Nakon povratka radi u građevnom poduzeću inž. Grgića, a od 1930. zapošljava se u gradskoj općini u Zagrebu gdje je sve do 26. lipnja 1945. godine radio u Odsjeku za visokogradnje. Nakon Drugoga svjetskog rata, u sklopu opsežne inicijative obnove porušenih mjesta, Bahovec sudjeluje u gradnji direktivnih regulacijskih skica za neka mjesta u Gorskom kotaru i Lici, zatim kraće radi u Arhitektonskom odsjeku Ministarstva građevina i u Središnjem zavodu za osiguranje radnika te u GRO Tempu, da bi od 1951. do mirovine, 1973. godine, radio u APZ Planu gdje se uglavnom bavio projektiranjem industrijskih objekata. Dobitnik je nagrade “Viktor Kovačić” za životno djelo 1970., a nagradu “Vladimir Nazor” dobio je također za životno djelo 1979. godine. Franjo Bahovac umro je 1996. godine.

Tlocrt i presjeke nacrtao je arhitekt K. lvaniš


42

kvarTovski MeTRonoM tekst:

Petra Kostanjšak

t-MOBile iNMusic Festival, OTOK hRVATSKE MlADEži, JARUN, 21.-22. liPNJA

Otok hrvatske mladeži na Jarunu šesti će put biti mje-stom održavanja niza kon-cerata poznatih glazbenih imena današnjice. Tako će na INmusic festivalu ove go-dine, kao jedan od glavnih izvođača, nastupiti britanski bend Jamiroquai predvođen karizmatičnim Jayem Kayem. Također, na festivalu će publi-ka moći čuti i jedan od najbo-ljih rock bendova današnjice Arcade Fire, koji će predsta-viti najnoviji album Suburbs, a ove godine na Jarun stižu i kalifornijske hip-hop legende Cypress Hill koji su nakon višegodišnje stanke lani izdali osmi studijski album Rise up.

Ponovno nam stiže mrač-ni Nick Cave, ali ovog puta s novim projektom - bendom imena Grinderman. Hrvatska publika moći će čuti i američki alter-rock bend TV On The Radio, britanski The Streets i grupu Mastodon kao pred-stavnika progresivnog metala. Na Jarun stiže i jedno od naj-utjecajnijih imena hard-corea, punk scene, anarhist, politički aktivist i bivši pjevač punk grupe Dead Kennedys Jello Biafra.

Iz susjedstva nam dolaze Goribor, Dubioza Kolektiv, Elvis Jackson i Superhiks, a od domaćih imena tu će se naći Overflow, Elemental i Luka Belani. Ako smo nekog i izostavili, nije bilo s namjerom

jer se na festivalu u dva dana koncerti održavaju na više po-zornica istodobno. Ulaznice se mogu kupiti u hrvatskim T-centrima, a stoje 440 kuna. Dnevne ulaznice moći će se kupiti na festivalskoj blagajni na dane održavanja, a stajat će 350 kuna. I ove godine festival nudi mogućnost kampiranja za one koji stižu izdaleka, a cijena je kamperskih ulaznica 150 kuna.

Jamiroquai, Cypress Hill i Grinderman samo su neki od sastava koji će ove godine nastupiti na INmusic festivalu

kvartovski metronom


43

KORN, DOM SPORTOVA, 27. liPNJA, 20 SATiPotkraj lipnja u Domu sportova u Zagrebu nastupa američka grupa Korn. Američki nu-metalci nakon četiri godine vraćaju se pred hrvatsku publiku, i to u sklopu svoje europske turneje na kojoj predstavljaju svoj novi, deveti studijski album pod nazivom Korn III: Remember Who You Are. O popularnosti benda svjedoči i to što je Korn do danas prodao više od 30 milijuna albuma diljem svijeta. Ulaznice stoje 200 kuna i u prodaju ih je pušteno samo 3000. Mogu se kupiti na ovlaštenim mjestima Eventima: knjižari Rockmark, Berislavićeva 13, kao i online na internetskoj stranici Muzika.hr.

sKuNK aNaNsie, AqUARiUS KlUB, 5. SRPNJANakon što su lani oduševili publiku u Zagrebu, alter-rock bend Skunk Anansie, predvođen prepoznatljivom pjevačicom Skin, ponovno stiže u Hrvatsku, i to 5. srpnja u klub Aquarius. Dok će Zagreb polako tonuti u ljetni san i sva se glazbena događanja seliti na more, na Jarunu ovi će Britanci razbuditi svoje fanove. Kultni bend devedesetih osnovan je 1994. u Londonu, a nakon više godina izbivanja sa scene, 2009. novim su albumom najavili povratak i krenuli na turneju. Potkraj prošle godine objavili su novi studijski album Wonderlustre koji će predstaviti ovim koncertom. Ulaznica stoji 190 kuna.

Glavna urednicaanita Končar

Zamjenica glavne urednicePetra Kostanjšak

art direktorTrpimir ježić

NovinariMaja Cvek, Vesna Rems Dobrin, Vedran Brkulj

Kolumnisticanives opačić

lekturaana Stipčić

suradnici u ovom brojuVeselko leutar, nina ožegović, Fernando Soprano, Vanja Radovanović, Maja Mihovilović, Bruno Konjević

NakladnikCentar za kulturu TrešnjevkaPark Stara Trešnjevka 110 000 ZagrebUz potporu gradskih četvrtiTrešnjevka sjever i Trešnjevka jug

Za nakladnikaljiljana Perišić

tisakVemako tisak

dinamika izlaženjakvartalno

telefon01 30 27 41101 30 27 032

Faks 01 30 24 247

[email protected]

MB3239632

žiro-računZaBa2360000-1101429565

Naklada5000 primjeraka

issN1846–503X

Glas trešnjevke

Rođendan u Grabi nkTrešnjevka -85 ljeta im je tek

Documents

Transcript of Rođendan u Grabi nkTrešnjevka -85 ljeta im je tek