Robert Ludlum-Prometejeva Prevara

download Robert Ludlum-Prometejeva Prevara

of 37

Transcript of Robert Ludlum-Prometejeva Prevara

  • 8/10/2019 Robert Ludlum-Prometejeva Prevara

    1/37

    Robert Ludlum - PROMETEJEVA PRIJEVARA

    Prometej se obori s nebesa i donese sa sobom dar vatre.

    Pogrean potez

    Kartaga, Tunis 3.22 ujutro Kia je bila neumoljivo jaka, mahnitaju#i pod

    naletima zavijaju#ih vjetrova, dok su se valovi podizali i razbijali o obalu.Bio je to sveop#i vrtlog u mra&noj no#i. U pli#aku nedaleko od obale klatilo se

    desetak tamnih spodoba koje su se &vrsto dr'ale svojih plutaju#ih naprtnja&a,

    poput pre'ivjelih u nekom brodolomu. Iznenadna oluja zatekla je te ljude, nobilo je to i dobro; pru'ila im je zaklon bolji od bilo &ega &emu su se mogli

    nadati. S obale se dvaput pokazala to&kica crvenog svjetla, to je bio znak odprethodnice da je na kopnu sve &isto. )isto! +to je to zna&ilo? Da je Garde

    Nationale ostavila ovaj dio tuniske obale bez obrane? Nasrtaj prirode doimao segrubljim od bilo &ega to bi mogla pokuati tuniska stra'a. Dok su ih nadiru#i

    valovi gurali i bacali amo-tamo, ljudi su napredovali prema obali te se jednim

    uskla-enim pokretom uspeli na pijesak pokraj ruevina drevnih punskih

    pristanita. Kad su skinuli svoja crna gumena odijela ispod kojih se poka zalatamna odje#a i njihova pocrnjela lica, izvadili su oru'je iz svojih naprtnja&a i

    po&eli ga razvrstavati: automati Heckler & Koch MP-10, kalanjikovi i snajperske

    puke. Za njima su sada na valove i drugi pristizali na obalu. Svim je tim

    precizno ravnao &ovjek koji ih je zadnjih mjeseci toliko iscrpno, toliko

    neumorno uvje'bavao. Bili su to borci za slobodu El Nahde, ro-eni Tuni'ani, koji

    su doli osloboditi svoju zemlju od tla&itelja. Ali vo-e su im bili stranci -

    iskusni teroristi koji su poput njih vjerovali u Alaha; mala, elitna jedinica

    boraca za slobodu proizala iz najradikalnijeg krila Hezbollaha. Vo-a ove

    jedinice, kao i pedesetak Tuni'ana, bio je vrhunski terorist poznat jedino kaoAbu. Povremeno se koristilo i njegovo puno nom de guerre: Abu Intiquab. Otac

    osvete. Prepreden, tajnovit i okrutan, uvje'bavao je borce Al-Nahde u libijskom

    logoru pokraj Zuwaraha. Usavrio je njihovu strategiju na detaljnom modelu

    predsjedni&ke pala&e i podu&io ih taktikama koje su bile nasilnije i izopa&enije

    od bilo &ega na to su dotad navikli. Prije samo trideset sati ljudi su se uluci Zuwarah ukrcali na teretni brod nosivosti pet tisu#a tona, izra-en u

    Rusiji, koji je ina&e prevozio tekstilnu robu i libijske tvorni&ke proizvodeizme-u Tripolija i Bizerte u Tunisu. Sna'an stari teretnjak, sada ishaban i

    oronuo, putovao je sjeverno-sjeverozapadno du'tuniske obale, proao pokraj

    lu&kih gradova Sfaxa i Sousse, zatim zaobiao Cap Bon i uao u Golfe de Tunis, ublizini pomorske baze La Goulette. Paze#i na raspored vo'nje patrolnih &amaca

    obalne stra'e, ljudi su bacili sidro pet milja od obale Kartage i brzo sp ustili

    svoje tvrdo napuhane gumenjake, opremljene sna'nim izvanbrodskim motorima. Za

    nekoliko minuta bili su u uzburkanim vodama Kartage, drevnog feni&kog grada,

    koji je bio toliko mo#an u petom stolje#u prije nove ere da ga se smatralo

    velikim suparnikom Rima. Da je tko od tuniske obalne stra'e slu&ajno motrio brod

    putem radara, vidio bi samo kako teretnjak kratko zastaje, a zatim odlazi prema

    Bizerti. Na obali je &ovjek koji je davao znak crvenim svjetlom siktao daju#i

    naredbe svojim neupitnim autoritetom i psuju#i priguenim glasom. Bio je to

    bradat &ovjek u vojni&koj kabanici koju je nosio preko keffiyeha.x Abu. Tiho!

    Spustite se dolje! Zar 'elite privu#i cijelu bijednu tunisku stra'u? Brzo sad.

    Idemo, idemo Nespretni glupani Vo-a vam trune u zatvoru dok vi dangubite!

    Kamioni &ekaju! Do njega je stajao &ovjek s nao&alama za no#no motrenje i utke

    pretra'ivao teren. Tuni'ani su ga poznavali samo kao Tehni&ara. Bio je jedan od

    Hezbollahovih vrhunskih stru&njaka za streljivo, zgodan mukarac maslinaste bojeko'e, gustih obrva i blistavih sme-ih o&iju. 1 Arapsko pokrivalo za glavu. 10

    Ako su ljudi malo toga znali o Abuu, o Tehni&aru su, kao Abuovu povjerljivom

    savjetniku, znali jomanje. Prema glasinama, bio je od bogatih roditeljaSirijaca, odrastao u Damasku i Londonu, gdje je pou&en svim zamrenim tajnama

    oru'ja i eksploziva. Kona&no je progovorio i Tehni&ar, tiho i mirno. Povukao je

    &vr#e k sebi kapulja&u svoje crne kabanice da bi se za titio od proloma oblaka.

    Ne 'urim se to re#i, moj brate, ali operacija te&e glatko. Kamioni natovareni

    materijalom sakriveni su bakao to smo dogovorili, a vojnici nisu naili na

    otpor tijekom kratke vo'nje avenijom Habiba Bourgibe. Upravo smo primili

    radijski signal od prvog &ovjeka - doli su do predsjedni&ke pala&e. Dr'avni

    udar je otpo&eo. Dok je govorio, pogledao je na svoj ru&ni sat. Abu kimne

    zapovjedni&ki. Bio je &ovjek koji nije o&ekivao nita drugo do uspjeh. Udaljeni

    niz eksplozija govorio je Abuu i njegovu savjetniku da je bitka u tijeku.

    Predsjedni&ka pala&a odmah #e biti zaposjednuta i za nekoliko sati islamskibojovnici vladat #e Tunisom. Nemojmo si prerano &estitati, rekao je Abu tihim,

    napetim glasom. Kia je sada oslabjela, i oluja je u trenutku prestala ba kao

    to je iznenada i po&ela. Iznenada su tiinu na pla'i razdrmali glasovi koji suim neto dovikivali na kretavom, prodornom arapskom. Tamne spodobe tr&ale su po

    pijesku. Abu i Tehni&ar posegnu za svojim oru'jem, ali onda opaze da su tonjihova bra#a iz Hezbollaha. Nula-jedan! Zasjeda! Moj Bo'e! Mo#ni Alahu,

    opkoljeni su )etvorica Arapa su pristigla, zastraeni i bez daha. Znakopasnosti nula-jedan, zadihano #e onaj koji je nosio na le -ima poljsku

    radiostanicu PRC-117. Uspjeli su samo dojaviti da su ih snage sigurnosti u

    pala&i opkolile i zarobilie. Zatim je prijam prekinut! Ka'u da im je namjetena

    zamka! Abu se sa zaprepatenjem okrene prema svom savjetniku. Kako je tomogu#e? Najmla-i od &etvorice mladi#a koji su stajali pred njima re&e:

    Materijal koji je ostavljen za njih - protutenkovsko oru'je, streljivo, C-4 -

    sve je bilo kart! Nita nije funkcioniralo! I vladine su snage 11 samo le'ale i

    &ekale na njih! Naima je namjetena zamka od samog po&etka! Abu je bio

    vidljivo povrije-en i nestalo je njegove poslovi&ne vedrine. Dozvao je svog

    prvog savjetnika. Ya sahbee, trebam tvoj mudri savjet. Tehni&ar je namjetao

    svoj ru&ni sat dok je prilazio bli'e glavnom teroristu. Abu jednom rukom obgrli

    svog savjetnika oko ramena. Govorio je tihim, mirnim glasom. O&ito postoji

    izdajnik u naim redovima, netko uba&en. Nai planovi su procurili. Abu u&inijedva zamjetljivu, gotovo neuo&ljivu kretnju prstom i palcem. Bio je to znak, i

    njegovi su sljedbenici odmah zgrabili Tehni&ara za ruke, noge i ramena. Tehni &ar

    se sna'no otimao, ali nije se mogao nositi s uvje'banim teroristima koji su ga

    dr'ali. Abu naglo ispru'i svoju desnu ruku. Zabljesne metal, i Abu zarije

    nazup&ani svinuti no'Tehni&aru u trbuh, sna'no potegavi otricu prema dolje iprema van kako bi izazvao najve#u mogu#u tetu. O&i su mu plamtjele. Izdajnik

    si ti izrekne glasno. Tehni&ar je soptao. Bol je o&ito bila mu&na, ali mu jelice bilo tupa maska. Ne, Abu! prosvjedovao je. Svinjo! prokune Abu i

    zamahne ponovno na njega, naciljavi svojim nazup&anim no'em u Tehni&areve

    prepone. Nitko drugi nije znao to&no vrijeme, to&ne planove! Nitko! A ti siprovjerio materijal! Ne mo'e to biti nitko drugi. Odjednom pla'u obasja

    zasljepljuju#a svjetlost reflektora. Abu se okrene i shvati da su opkoljeni i

    daleko nadja&ani desecima i desecima vojnika u kaki uniformama. Groupement de

    Commando tuniske Garde Nationale, s uperenim strojnicama, odjednom se pojavio na

    obzoru; gromoglasna huka iznad njih najavljivala je dolazak nekoliko napada&kih

    helikoptera. Plotuni iz automatskog oru'ja pogodili su Abuove ljude, pretvorivi

    ih u marionete koje se trzaju. Njihov jezovit vrisak odjednom je utihnuo, a

    tijela su im se skljokala na tlo i ostala u neobi &nim i nezgrapnim polo'ajima.

    Jojedan plotun i zatim je prestalo. Neo&ekivana tiina koja je uslijedila bila

    je jezovita. Nije se pucalo jedino na glavnog terorista i njegovog stru&njaka za

    streljivo. No Abuu je, &ini se, na pameti bilo samo jedno, te se ponovno naglo

    okrenuo prema &ovjeku kojega je o'igosao kao izdajnika, postavljaju#i svoju

    krivoiju za jojedan napad. Tehni&ar je, teko ranjen, pokuao parirati udarac

    svom napada&u, no umjesto toga samo je po&eo tonuti prema tlu. Gubitak krvi bio

    je prevelik. Bakad je Abu navalio da ga dokraj &i, sna'ne ruke zgrabile suodostrag bradatog hezbolakog vo-u, sruile ga i prikovale ga za pijesak. Abuove

    su o&i gorjele od prkosa kad su vladini vojnici njih dvojicu dopremili u

    pritvor. Nije se on bojao nijedne vlade. Vlade su kukavi&ke, &esto je govorio;vlade #e ga osloboditi pod nekakvom izlikom me-unarodnog zakona i izru&enja i

    repatrijacije. Sklopit #e se pogodbe iza kulisa, i Abu #e biti kriomice puten,

    a njegova prisutnost u zemlji bit #e pomno &uvana tajna. Nijedna vlada nije

    'eljela na sebe navu#i bijes teroristi&ke kampanje Hezbollaha. Teroristi&ki voda

    nije se borio, ali je zato omlitavio tijelo, natjeravi vojnike da ga vuku. Dok

    su ga vukli pokraj Tehni&ara, obilno mu je pljunuo u lice i prosiktao: Ne#e

    jodugo biti na ovome svijetu, izdajicel Svinjo! Umrijet #ezbog svog

    izdajstva! Kad su odveli Abua, nekoliko ljudi koji su bili &epali Tehni&ara

    sada su ga nje'no odrijeili i lagano spustili na nosila koja su ve#&ekala.

    Posluavi upute zapovjednika bataljuna, maknuli su se u stranu kad je ovaj

    pristupio. Tuni'anin je kleknuo pokraj Tehni&ara i pregledao ranu. Tehni&ar setrzao od boli, ali nije izustio ni glasa. Moj Bo 'e, &udo je da ste jopri

    svijesti, kazao je zapovjednik na engleskom s izrazitim naglaskom. Gadno ste

    ranjeni. Izgubili ste puno krvi. )ovjek koji je bio poznat kao Tehni&arodvrati: Da su vai ljudi malo br'e reagirali na moj znak, ovo se ne bi

    dogodilo. Instinktivno je dotaknuo svoj ru&ni sat, koji je bio opremljenminijaturnim odailja&em visoke frekvencije. Zapovjednik se nije obazirao na

    pritu'bu. Onaj SA-341 tamo gore, rekao je, pokazuju#i u nebo gdje je lebdiohelikopter, odvest #e vas u medicinsku ustanovu visoke sigurnosti u Maroku.

    Meni nije doputeno da znam vastvarni identitet, ni tko su vai stvarni

    poslodavci, pa ne#u ni pitati, zapo&ne Tuni'anin, ali mislim da imam dobru

    zamisao - Upravo tada Tehni&ar strogo proap#e: Sagnite se! Brzo je izkorica skrivenih ispod pazuha izvukao poluautomatski pitolj i pet puta brzo

    opalio. )uo se vrisak iz umarka palmova drve#a i mrtav &ovjek stropotao se na

    zemlju, &vrsto dr'e#i u ruci svoju snajpersku puku. Nekako je jedan vojnik Al-

    Nahde izbjegao krvoproli#e. Mo#ni Alahu! uzvikne prestraeni zapovjednik

    bataljuna dok je polako podizao glavu i pogledavao uokolo. Mislim da smo sada

    jednaki, vi i ja. Sluajte, jedva izusti Arap koji nije bio Arap, recite

    svom predsjedniku da mu je ministar unutarnjih poslova tajni simpatizer i

    suradnik Al-Nahde koji kuje zavjeru da preuzme njegovo mjesto. U dosluhu je sa

    zamjenikom ministra obrane. Ima i drugih... Ali gubitak krvi bio je prevelik.Prije nego to je mogao dovriti re&enicu, Tehni&ar se onesvijestio. 1

    Washington D. C. Pet tjedana kasnije Pacijent je &arterom dopremljen na privatnu

    sletnu pistu dvadeset milja sjeverozapadno od Washingtona D. C. Iako je pacijent

    bio jedini putnik u zrakoplovu, nitko nije s njim razgovarao osim da bi utvrdio

    njegove neposredne potrebe. Nitko mu nije znao ni ime. Znali su jedino da je toizuzetno va'an putnik. Dolazak leta nije se pojavio nigdje ni u kakvim

    avijacijskim dnevnicima, ni vojnim ni civilnim. Bezimeni putnik preba&en jeneobilje'enom limuzinom u sredite Washingtona i ostavljen, na vlastiti zahtjev,

    kod parkiraline gara'e usred bezna&ajnog kvarta u blizini Dupont Circlea. Imao

    je na sebi obi&no sivo odijelo i ko'ne mokasinke s resicama koje su ve#bezbrojputa bile oguljene i ulatene, i izgledao je poput jednog od tisu#e osrednjih

    lobista i birokrata, bezli&nih, bezizra'ajnih uposlenika kakve se uvijek sre#e u

    Washingtonu. Nitko ga nije &udno pogledao kad je izaao iz gara'e i krenuo,

    uko&eno i vidno hramaju#i, prema tamno obojenoj &etverokatnici u ulici K broj

    1324, u blizini Dvadeset prve. Betonska zgrada sivih stakala jedva se mogla

    razlikovati od svih drugih nezanimljivih &etvrtastih niskih zgrada u tom dijelu

    sjeverozapadnog Washingtona. Sve sami uredi lobisti &kih skupina i trgova&kih

    organizacija, putni&kih agencija i upravnih odbora u industriji. Pokraj prednjeg

    ulaza postavljene su dvije mjedene plo&e s nazivima ureda: INNOVATION

    ENTERPRISES i AMERICAN TRADE INTERNATIONAL. Samo bi iskusni in'enjer pomo#u

    krajnje rafinirane ekspertize mogao zapaziti nekoliko neobi&nih pojedinosti -

    primjerice, da je svaki prozorski okvir bio opremljen piezoelektri&nim

    oscilatorom, kojim se osuje#uje svaki pokuaj lasersko-akusti&nog nadzora

    izvana. Ili sto'ac radiosignala visoke frekvencije i velikog dometa koji je

    potpuno okru'ivao zgradu i bio dovoljan da sprije&i gotovo sve oblikeelektronskog prislukivanja. Zacijelo nikad nita nije privuklo pozornost

    susjeda u ulici K o#elavjelih pravnika iz uprave za trgovinu 'itaricama,

    ra&unovo-a natmurena lica s kravatama i ko uljama kratkih rukava iz poduze#a zaposlovni konzalting koje je polagano propadalo. Ljudi su dolazili u ulicu K broj

    1324 ujutro, a odlazili uve&er. Sme#e se u odgovaraju#e dane ubacivalo u uli&ni

    kontejner. Sto bi drugo koga moglo zanimati? Ali Uprava je ba to htjela: da sve

    bude skriveno pogledu. )ovjek se gotovo sam sebi nasmijao kad je o tome

    razmiljao. Jer tko bi ikada pomislio da bi se sredite najtajnije od svih

    svjetskih tajnih agencija moglo nalaziti u obi&noj poslovnoj zgradi nasred ulice

    K, izlo'eno javnosti? Sredinja obavjetajna agencija u Langlevu, u Virginiji, i

    Agencija za nacionalnu sigurnost u Fort Meadeu, u Marvlandu, smjetene su u

    utvrdama okru'enim jarkom, &ime su zapravo javno objavljivale svoje postojanje!

    Evo me, tu sam, kao da su govorile, upravo ovdje, i nemojte obra #ati pozornost

    na mene1. Prakti&no su izazivale svoje protivnike da pokuaju probiti njihove

    sigurnosne mjere - to se neizbje'no i doga-alo. Uprava je natjerala te nazovi

    tajne birokracije da se usamljeni&ki obaziru oko sebe, bakao i ameri&ka

    potanska slu'ba. )ovjek je stajao u predvorju zgrade u ulici K broj 1324 ipromatrao ugla-enu mjedenu plo&u na koju je ispod broj&anika bila pri&vr#ena

    savreno konvencionalna telefonska slualica, to je sve skupa izgledalo jednakokao i u svim predvorjima poslovnih zgrada diljem svijeta. )ovjek je uzeo

    slualicu i potom pritisnuo niz brojeva, unaprijed zadanu ifru. Zadr'ao je

    ka'iprst nekoliko sekundi na zadnjoj tipki, onoj s oznakom #, sve dok nij e za&uoslabaan zvuk koji je ozna&avao da je njegov otisak prsta elektronski skeniran,

    analiziran, uspore-en s ve#postoje#om i slu'beno provjerenom bazom podatakadigitaliziranih 18 otisaka prstiju, te da je provjera potvr-ena. Zatim je

    posluao signal u telefonskoj slualici koji se oglasio to&no tri puta.

    Bestjelesan, mehani&ki 'enski glas zapovjedio mu je da ka'e po kojem je poslu

    doao. Imam ugovoreno s gospodinom Mackenzijem, rekao je &ovjek. Za nekoliko

    sekundi njegove su rije&i pretvorene u &estice podataka i uspore-ene s drugom

    bazom podataka koja je sadr'avala slu'beno provjerene otiske glasa. Tek tada je

    slabo zujanje u predvorju dalo do znanja da se prva unutarnja staklena vrata u

    predvorju mogu otvoriti. Objesio je telefonsku slualicu i gurnuo teka,

    neprobojna staklena vrata, uao u malo predsoblje i zaustavio se na nekoliko

    sekundi dok mu tri zasebne kamere s visokom rezolucijom ne skeniraju crte lica i

    usporede ih s pohranjenim, autoriziranim obrascima. Otvorila su se i druga

    vrata, koja su vodila u malu, ni po &emu osebujnu, prijemnu prostoriju bijelo

    oli&enih zidova i sivih tapisona, opremljenu skrivenim napravama koje su mogle

    otkriti svako skriveno oru'je. Na mramornom podloku na vrhu konzole koja se

    nalazila u jednom kutu bila je hrpa pamfleta ukraenih logotipom organizacije

    American Trade International, koja je postojala samo u formi pravnih dokumenata

    i registracija. Ostatak pamfleta bio je posve#en nejasnom opisu djelatnosti,

    punom otrcanih primjedbi o me-unarodnoj trgovini. )uvar bez osmjeha na licumahnuo je Brvsonu neka pro-e kroz jojedna vrata i u-e u lijepo ure-enu

    dvoranu, oblo'enu tamnom, kvrgavom orahovinom, gdje je desetak klerikalnihlikova sjedilo za svojim radnim stolovima. Mogla je to biti i vrhunska

    umjetni&ka galerija, onakva kakve se nalaze u Pedeset sedmoj ulici na

    Manhattanu, ili mo'da neka uspjena advokatska tvrtka. Nick Brvson, moj glavni

    &ovjek! uskliknuo je Chris Edgecomb, posko&ivi sa svog stolca za kompjutorskim

    zaslonom. Bio je to gibak, visok &ovjek rodom iz Gvajane, &ovjek ko'e boje kave

    i zelenih o&iju. U Upravi je bio ve#&etiri godine, rade#i u ekipi za

    komunikacije i koordinaciju; hvatao je hitne pozive, smiljao kako informacije

    prenijeti agentima na terenu onda kad je to bilo potrebno. Edgecomb srda&no

    stisne Brvsonu ruku. Nicholas Brvson je znao da je za ljude poput Edgecomba,

    koji je 'udio za tim da bude terenski operativac, on bio neka vrst heroja.

    Priklju&i se Upravi i promijeni svijet, Edgecomb se alio na svom pjevnom

    engleskom, a kad je to rekao, na umu je imao Brvsona. 19 Bi la je to rijetka

    prigoda, i Brvson je to znao, da uredsko osoblje mo'e vidjeti Brvsona licem u

    lice; za Edgecomba, bio je to pravi doga-aj. Netko te ozlijedio? Izraz na

    Edgecombovu licu bio je suosje#ajan; gledao je sna'na &ovjeka koji je sve

    .

    tajna &ak i za veterana poput Brvsona. Dakako, znao je poneto o desk jockejima.

    Ali terensko je osoblje djelovalo u izolaciji, samo preko svojih mre'nih

    nadre-enih. Ako ste morali djelovati zajedni&ki, poznavali biste se samo po

    nekoj terenskoj legendi, po nekom privremenom imenu. Pravilo je bilo vie od

    postupka, bilo je to sveto pismo. Dobar si &ovjek, Chris, primijeti Brvson.

    Edgecomb se skromno nasmije te poka'e prstom prema naprijed. Znao je da Brvson

    ima dogovoreni sastanak - ili je to bio poziv? - s velikim &ovjekom, Tedom

    Wallerom. Brvson se nasmije, prijateljski potapa Edgecomba po ramenu i uputi se

    prema dizalu. Nemoj ustajati, srda&no re&e Brvson dok je ulazio u ured Teda

    Wallera na tre#em katu. Waller je ipak ustao, sa svih svojih dva metra i deset

    centimetara visine i stotinu trideset est kilograma te'ine. Dobri Bo'e,

    pogledaj se, re&e Waller, dok su mu o&i odavale zabrinutost. Izgledakao dasi izaao iz zarobljeni&kog logora. Trideset tri dana provedena na klinici

    ameri&ke vlade u Maroku upravo te takvim naprave, re&e Brvson. Nije to baRitz bar. Mo'da bih ja trebao pokuati da mi neki ludi terorist jednog dana

    izvadi utrobu. Waller je tapkao po svom irokom pojasu. Bio je jokrupniji

    nego onda kad ga je Brvson zadnji put vidio, iako mu je te 'ina bila elegantnoumotana u odijelo od mornarskog kamira, a bikovski vrat laskavo obavijen

    irokim ovratnikom jedne od njegovih koulja Tumbull & Asser. Nick, grizem samsebe otkad se to dogodilo. Bio je to nazup &ani no'tipa Verenski iz Bugarske,

    kako su mi rekli. Zabij i okreni. Grozno starinski, ali obi &no djelotvorno.

    Kakav 20 li je taj naposao. Nikad ne zaboravi, uvijek te iznenadi ono to ne

    vidi. Waller spusti svoju te'inu natrag u tapecirani ko'nati stolac pokraj

    svog radnog stola od hrastovine. Rano popodnevno sunce probijalo se kroz

    polarizirano staklo iza njega. Brvson je sjeo na stolac ispred njega, to je

    bila neuobi&ajena formalnost. Waller, koji je ina&e bio rumen i naoko &io, sada

    je djelovao blijedo, s velikim krugovima ispod o&iju. Ka'u da si se fantasti&no

    oporavio. Za nekoliko tjedana bit &u kao nov. Barem tako ka'u lije&nici. Ka'u

    i da nikad ne#u morati na operaciju slijepog crijeva, to je dodatna korist na

    koju nisam ni pomislio. Dok je govorio, osjetio je potmulu bol nisko u trbuhu s

    desne strane. Waller rastreseno kimne. Znazato si ovdje? De&ko je dobio

    obavijest da se javi ravnatelju, o&ekuje ukor. Brvson je hinio vedrinu, ali mu

    je raspolo'enje bilo napeto, tmurno. Ukor, re&e Waller zagonetno. +utio je

    trenutak, dok su mu o&i po&ivale na knjigama uvezanim u ko'u na polici pokraj

    vrata. Zatim se ponovno okrenuo i rekao nje'nim, bolnim glasom. Uprava ne

    objavljuje organizacijsku strukturu, ali mislim da naslu#ujesustav

    zapovjednitva i kontrole. Odluke, osobito one koje se ti&u klju&nog osoblja, nedolaze uvijek na moj radni stol. A kao to je tebi i meni va 'na odanost - kao,

    jasno, i ve#ini ljudi na ovom prokletom mjestu - tako je i hladni pragmatizamono to ovdje vlada. To ti je jasno. Brvson je u svom 'ivotu imao samo jedan

    ozbiljan posao, i to je bio ovaj; ipak, raspoznao je prizvuk otpu tanja. Borio

    se protiv poriva da se brani, jer to ne bi bilo u skladu s postupanjem Uprave;

    bilo bi to nedoli&no. Prisjetio se jedne Wallerove uzre&ice: Ne postoji takvo

    to kao zla sre#a, a onda se sjetio i druge krilatice. Sve je dobro to se

    dobro svri, re&e Brvson. I svrilo se dobro. Zamalo smo te izgubili,

    primijeti Waller. Ja sam te zamalo izgubio, dodao je skrueno, kao u&itelj

    koji govori uzornom u&eniku koji ga je razo&arao. Nije re&eno, odgovori Brvson

    tiho. Osim toga, ne mo'e&itati pravila napisana na kutiji dok si na terenu;

    to zna. Ti si me to nau&io. Improvizira, slijediinstinkt - a ne samo

    utvr-eni protokol. Izgubiti tebe moglo je zna&iti izgubiti Tunis. To je kao

    kad se pokrene lavina: kad interveniramo, u&inimo to dovoljno rano da

    promijenimo stvar. Akcije su pomno titrirane, reakcije to&no izra&unate, 21

    varijable obrazlo'ene. A ti si zamalo ugrozio prili&an broj drugih tajnih

    operacija, u Magrebu i na drugim mjestima oko pustinje. Ugrozio si i druge

    - .

    nisi pregledao? Jesam! Ne! Ne znam. Uop#e mi nije palo na pamet da roba nije

    onakva kakvom je predstavljena. To je bio ozbiljan propust, Nicky. Doveo si u

    opasnost godine rada, godine pomnog planiranja u najve#oj tajnosti, njegovanja

    najve#ih vrijednosti. .ivote nekih od naih najve#ih vrijednosti! Dovraga, pa

    to si mislio? Brvson je utio trenutak. Namjestili su mi zamku, re&e

    napokon. Kako? Ne znam to&no. Ako su ti namjestili zamku, to zna&i da su

    ve#sumnjali u tebe, je li to &no? Ne - ne znam. Ne znam? Pa, to nisu ba

    rije&i koje ulijevaju pouzdanje. Ja takve rije&i ne volim &uti. Bio si na

    vrhunski terenski operativac. Sto se to s tobom dogodilo, Nick? Mo'da sam -

    negdje - uprskao stvar. Pa, znada sam to ve#stoput pretresao u mislima!

    Nisam dobio odgovor, Nick. Mo'da nema odgovora - sad ne, jone. Ne mo'emo

    si dopustiti takva uprskavanja. Ne mo'emo podnositi takav nemar. Nitko od nas.Doputamo marginalne greke, ali ne vie od toga. Uprava ne tolerira greke.

    Znao si to od prvog dana. Ti mislida sam neto mogao druk&ije u&initi? Ilimo'da mislida bi netko drugi to mogao boljeg 22 Bio si najbolji kojeg smo

    ikada imali, to zna. Ali kao to zna, ove odluke donose se na razini

    konzorcija, ne na mom radnom stolu. Brvsona je prola jeza kad je &uo ovoWallerovo birokratiziranje kojim je pokazao da se ve#distancirao od posljedica

    odluke o njegovu odlasku. Ted Waller je bio Brvsonov mentor, ef i prijatelj, aprije petnaest godina i njegov u&itelj. Nadgledao je njegovo naukovanje, osobno

    ga preispitivao prije operacija na koje je iao u po&etku svoje karijere. Bila

    je to ogromna &ast, i Brvson je to osje#ao do dananjeg dana. Waller je bio

    najsjajniji &ovjek kojeg je ikada upoznao. Mogao je u glavi rjeavati parcijalne

    diferencijalne jednad'be; posjedovao je golemo skriveno geopoliti&ko znanje. U

    isto vrijeme, njegovo glomazno tijelo nikako nije bilo u skladu s njegovom

    izvanrednom tjelesnom spretno#u. Brvson ga se prisje#ao na strelitu, kako je s

    udaljenosti od 20 metara gotovo nesabrano poga-ao jednu metu za drugom u samo

    sredite, dok je istovremeno #askao o opadanju kvalitete britanskog kroja po

    mjeri. Kalibar 22 izgledao je maleno u njegovoj golemoj, tustoj, mekanoj ruci;

    toliko je dobro vladao njime da je mogao pucati i nekim drugim prstom.

    Upotrijebio si prolo vrijeme, Ted, re&e Brvson. To podrazumijeva da smatra

    kako je sa mnom gotovo. Mislio sam upravo to to sam rekao, tiho odgovori

    Waller. Nikada nisam sura-ivao ni s kim boljim od tebe, i sumnjam da #u ikada i

    sura-ivati. Zbog svog temperamenta i zbog izvje'banosti, Nick je znao kako

    ostati miran, ali srce mu je sada jako lupalo. Najbolji si kojega sam ika da

    imao, Nick. Zvu&alo je to kao homage, a to je, znao je, bio klju &ni element u

    ritualu razdvajanja. Brvson nikada ne#e zaboraviti Wallerovu reakciju kad jepostigao svoj prvi uspjeh u operaciji kad je osuje#eno ubojstvo umjerenog

    reformskog kandidata u Ju'noj Americi. Mu&aljivo je procijedio samo Nije loe istisnuo usne da se ne bi nasmijao, a za Nicka je to bilo udjeljivanje vite kog

    dostojanstva izre&eno u ve#em stilu nego ikada poslije. Brvson je tada shvatio

    da su po&eli uvi-ati koliko je vrijedan, kao to sada zna da ga umirovljuju.

    Nick, nitko drugi ne bi mogao ono to si ti postigao na Komorima, kad su bili u

    rukama onog lu-aka, pukovnika Denarda. U +ri Lanki su vjerojatno tisu#e ljudi

    jona 'ivotu jer si ti razotkrio putove trgovine oru'jem. A to si u&inio u

    Bjelorusiji? GRU jouvijek nije 23 pohvatao niti, a nikad i ne#e. Ostavi

    politi&arima da bojaju unutar crta, jer to su crte koje smo mi povukli, k oje si

    povukao. Povjesni&ari to nikada ne#e znati, a istini za volju, i bolje da je

    tako. Ali mi znamo, zar ne? Brvson nije odgovorio. Odgovor se nije ni tr a'io.

    Opet u jednoj drugoj stvari, Nick, osuje#eni su planovi u vezi s poslovanjem

    Banque de Nord. Mislio je na Brvsonov upad u jednu tunisku banku koja je

    proslje-ivala oprani novac Abuu i Hezbollahu radi financiranja pokuaja dr'avnog

    udara. Jedne no#i tijekom operacije jednostavno je nestalo vie od 1,5 milijarde

    dolara, izgubilo se u kibernetskom svemiru. Istraga koja je trajala mjesecima

    . .

  • 8/10/2019 Robert Ludlum-Prometejeva Prevara

    2/37

    bio si testiran, i sjajno si proao. Ali meni su upitne metode diverzije, novac

    koji je pod la'nim zastavama dopremljen Abuovim kolegama kako bi kupili

    kompromitiraju#e tajne podatke. To se zove improvizacija. Za to me pla #ate -

    da koristim svoje sposobnosti rasu-ivanja kada i gdje je potrebno. Brvson se

    zaustavio, jer mu je neto palo na pamet. Ali nikad nisam o tome ispitivan!

    Sam si ponudio pojedinosti, Nick, re&e Waller. To sigurno nikada - o, Kriste,

    dali su mi droge, zar ne? Waller je oklijevao samo djeli#sekunde, ali dovoljno

    dugo da je na Brvsonovo pitanje odgovoreno. Ted Waller je mogao lagati, radosno

    i lako, kad je to nalagala potreba, ali Brvson je znao da je njegovu staromprijatelju i mentoru bilo ogavno lagati njemu. Pribavljanje informacija u

    nadle'nosti je raznih odjela, Nick. I ti to zna. Sada je shvatio zato se

    njegov boravak u klinici s ameri&kim osobljem u Laavouneu toliko oduljio.Trebalo mu je dati droge bez njegova znanja, vjerojatno intravenozno putem

    dripa. Prokletstvo, Ted! Sto to zna&i - da mi se nije moglo vjerovati pa nisammogao pro#i uobi&ajeno ispitivanje, da ne#u re#i to znam? Da ste samo slije24

    pim ispitivanjem mogli doznati ono to ste htjeli? Morali ste me tome podvr#ibez mog znanja? Katkad je najpouzdanije ispitivanje ono koje se provodi bez

    ispitanikova kalkuliranja o tome to je u njegovu vlastitu interesu. +to zna&i

    da ste mislili kako #u tititi svoju guzicu? Wallerov odgovor bio je tih,

    leden. Kad se jednom procijeni da se nekome ne mo'e sto posto vjerovati,naprave se suprotne pretpostavke, barem privremeno. Tebi je to ogavno, i meni je

    to ogavno, ali to je gruba &injenica u birokratizmu obavjetajnih slu'bi.

    Osobito u takvoj jednoj samotnja&koj - mo'da bi ovdje bolje odgovarala rije&

    paranoi&noj - slu'bi kakva smo mi. Paranoi&noj. Zapravo, Brvson je davno uvidio

    da je temeljno uvjerenje Wallera i njegovih kolega iz Uprave da su Sredi nja

    obavjetajna agencija, Obrambena obavjetajna agencija, pa &ak i Agencija za

    nacionalnu sigurnost bile proreetane krticama, onemogu#ene pravilima i

    zaglibile u nadmetanju dezinformacijama sa svojim neprijateljskim istovrsnicima

    u inozemstvu. Waller je takve agencije, &ije je postojanje veli&ano putemkongresnih dotacija i organizacijskih grafikona, volio nazivati maljavim

    mamutima. U svojim po&ecima suradnje s Upravom Brvson je nedu'no upitao bi li

    izvjesna mjera suradnje s drugim agencijama imala smisla. Waller se nasmijao.

    Misli, neka maljavi mamuti znaju da postojimo? Zato odmah ne bismo poslali

    novinsku obavijest Pravdi? Ali kriza ameri&ke slu'be sigurnosti, prema Walleru,bila je dublja nego to je samo problem probijanja. Kontraobavjetajna

    djelatnost bila je pravi labirint ogledala. La'esvom neprijatelju, a zatim gauhodi, ukazao je jednom Waller, i ono to saznaopet je la'. Samo to je

    sada la'na neki na&in postala istinom, jer je prevedena u pojam obavijesti. To

    je poput potrage za uskrsnim jajetom. Koliki su ljudi - s obje strane -izgradili svoje karijere tako to su pomno iskopavali jaja koja su njihovi

    kolege jednako tako pomno upravo zakopali? +arena, lijepo obojena uskrsna jaja -

    no ipak patvorine. Sjedila bi njih dvojica cijele no#i i razgovarala u

    podzemnoj knji'nici koja se nalazila ispod glavnog sto'era, u prostoriji s

    kurdskim sagovima iz sedamnaestog stolje#a na podu i starim britanskim uljima sa

    scenama lova, odanih pasa koji u svojim gubicama s pedigreom &vrsto dr'e

    ulovljene ptice. 25 Vidili bitan zna&aj toga? nastavio je Waller. Svaka

    avantura CIA-e, bila ona uspjena ili ne, kona&no #e do#i pod lupu javnosti. Kod

    nas to nije slu&aj, jednostavno zato to nismo ni na &ijem radaru. Brvson se

    jouvijek prisje#ao tihog zveckanja kockica leda u kristalnoj &ai dok je

    Waller ispijao svoj omiljeni burbon. Ali djelovanje izvan reetaka, gotovo

    poput odmetnika, ne mo'e babiti najprakti&niji na&in rada, prosvjedovao je

    Brvson. Kao prvo, tu je pitanje financiranja. To&no, nas ne financiraju, ali

    zato nemamo ni birokraciju ni ograni&enja. Sve u svemu, to je pozitivna

    prednost, s obzirom na naspecifi&ni djelokrug. Dokaz toga naa su postignu#a.Kad djelujeu ad hoc stilu pomo#u skupina razmjetenih diljem svijeta, kad se

    ne plaikrajnje agresivnih intervencija, tada ti je potreban samo malen broj

    visoko osposobljenih operativaca. Koristise snagama koje dobro poznajusituaciju. Uspjeh posti'ezato to usmjeravadoga-aje, uskla-uje'eljeni

    ishod. Nisu ti potrebni golemi trokovi pijunskih birokracija. Sve to doista

    trebajest mozak. I krv, rekao je Brvson, koji je dotad ve#vidio svoj udio

    u tome. Krv. Waller je slegnuo ramenima. Onaj veliki monstrum Josif Staljin

    jednom je to sasvim prikladno formulirao: ne mo'enapraviti omlet, a da ne

    razbijenekoliko jaja. Govorio je o stolje#u ameri&ke dominacije, o teretu

    imperija. O imperijalnoj Britaniji u devetnaestom stolje#u, kad je parlament

    est mjeseci raspravljao ho#e li poslati ekspedicijsku jedinicu da oslobodi

    generala koji je dvije godine bio u zato&enitvu. Waller i njegovi kolege iz

    Uprave vjerovali su u liberalnu demokraciju, gorljivo i nedvosmisleno - ali su

    isto tako znali da se u cilju njezina ostvarenja ne mo 'e igrati, kako je toWaller volio re#i, po queensburkim boksa&kim pravilima2. Ako ti se neprijatelj

    koristi podlom lukavtinom, bolje ti je da i ti primijenisvoju vlastitu dobru

    staru podlu lukavtinu. Mi smo nu'no zlo, rekao mu je Waller. Ali nemojnikada postati samosvjesnim - zlo je samo imenica. Mi smo ekstralegalni. Nitko

    nas ne nadgledava, ne postavlja nam pravila. Katkad se ni ja ne osje #am sigurnimznaju#i da postojimo. Kockice leda 2 Stroga boksa&ka pravila uvedena 1867. 26

    jH jojednom su tiho zazveckale dok je ispijao posljednje kapi burbona iz svoje

    &ae. Nick Brvson je poznavao fanatike - i s prijateljske i s neprijateljske

    strane - pa mu je godila ta Wallerova ambivalentnost. Brvson je odu vijek znao

    da nikad ne#e u potpunosti shvatiti Wallerov um: njegovu briljantnost, cinizam,

    no iznad svega sna'an, gotovo stidljiv idealizam, nalik sun&anom svjetlu koje seprobija po rubu navu&enih zavjesa. Prijatelju moj, rekao je Waller, mi

    postojimo da bismo stvorili svijet u kojemu ne#emo biti potrebni. Sada, u

    pepeljastom svjetlu ranog popodneva, Waller je rairio svoje ruke na svom radnom

    stolu, kao da skuplja snagu za neugodan posao koji je morao obaviti. Znamo da

    ti je teko otkako je Elena otila, zapo&eo je. Ne 'elim razgovarati o Eleni,

    prekine ga Brvson. Mogao je osje titi kako mu vena otkucava na &elu. Toliko

    godina bila mu je 'ena, naj bolji prijatelj, ljubavnica. Pr ije est mjeseci,

    tijekom neprislukivanog telefonskog razgovora kad je nazvao iz Tripolija, rekla

    mu je da ga naputa. Rasprava ne poma'e. Donijela je &vrstu odluku; nije seimalo o &emu razgovarati. Njene su ga rije&i ranile daleko ja&e od Abuove

    otrice. Nekoliko dana kasnije, kad je doao u SAD na tipi&no redovno

    preispitivanje - prerueno u formu putovanja za novu nabavku oru'ja - Brvson je

    doavi ku#i utvrdio da je otila. Sluaj, Nick, vjerojatno si u&inio vie

    dobra od bilo kojeg obavje tajca. Waller je zastao, a zatim govorio polako, svelikom promilje no#u. Ako te pustim da nastavi, po&et #esi odbijati od

    onoga to si postigao. Mo'da sam uprskao, re&e Brvson muklo. Jednom. Tolikosam spreman priznati. Nije bilo svrhe raspravljati, ali nije se mogao zausta

    viti. I ponovno #euprskati, odgovori Waller jednoli&no. Postoje stvari koje

    nazivamo doga-aji-stra'ari. Rani znaci upozorenja. Petna est godina bio siizvrstan. Izvrstan. Ali to je petnaest godina, Nick. Za terenskog agenta je to

    poput pse#ih godina. Pa'nja ti poputa. Sagorio si, a opasno je to to toga nisi

    svjestan. 27 Je li i ono to mu se dogodilo s brakom tako-er bio doga-aj-

    stra'ar? Dok je Waller nastavljao govoriti svojim mirnim, razumnim, logi&nim

    na&inom, Brvson je osjetio kako mu naviru razli&ite emocije, a jedna od njih bio

    je bijes. Moje vjetine... Ne govorim o tvojim vjetinama. +to se ti&e rada

    na terenu, tu nema boljega. Ja govorim o suzdr'anosti. Sposobnosti da se ne

    djeluje. To se najprije izgubi. I nikad se ne vra #a. Onda bih mo'da trebao

    odmor. U glasu mu je bio prizvuk o&aja, i Brvson je mrzio sam sebe zbog toga.

    Uprava ne odobrava odsustva, rekao je Waller suho. To ti je poznato. Nick,

    desetlje#e i pol stvarao si povijest. Sada je mo 'eprou&avati. Vratit #u ti

    natrag tvoj 'ivot. Moj 'ivot, bezbojno odvrati Brvson. Dakle, ipak govorio

    umirovljenju. Waller se nasloni na svom stolcu. Znali pri&u o Johnu Wallisu,

    jednom od velikih britanskih pijuna iz sedamnaestog stolje#a? U tisu#u esto

    &etrdesetima bio je &arobnjak za deifriranje rojalisti&kih poruka upu#enihparlamentarcima. Pripomogao je osnivanju engleske Crne komore, tadanje NSA. Ali

    kad se povukao iz posla, koristio je svoju darovitost kao profesor geometrije na

    Cambridgeu, i pridonio je izumu suvremenog ra&una - utiranju puta suvremenosti.Tko je bio va'niji - Wallis kao pijun ili Wallis kao znanstvenik? Povla&enje iz

    posla ne mora zna&iti umirovljenje. Bila je to Wallerova muzejska replika,

    prikrivena prispodoba; Brvson se zamalo nasmijao apsurdnosti svega toga. +to si

    meni namijenio da radim? Da kao unajmljeni policajac s malim pitolj&i#em i

    pendrekom &uvam gra-evni materijal u nekom skladitu? Integer vitae,

    scelerisque purus non eget Mauris jaculis, neque arcu, nec venenatis gravida

    saggittis pharetra. )ovjeku od integriteta, slobodnu od grijeha, ne treba

    maorsko koplje, ni luk, ni teki tobolac sa strelicama za lov. Horacije, kao to

    zna. Kona&no, ve#je sve sre-eno. Woodbridge College treba predava&a za

    bliskoisto&nu povijest, i upravo su pronali zvjezdanog kandidata. Ti sa svojim

    poslijediplomskim studijem i lingvisti&kim znanjem savreno odgovara. Brvsonse osjetio jezovito odvojenim od samoga sebe, baonako kako se ponekad osjetio

    na terenu - kao da lebdi iznad prizora i sve promatra hladnim i prora&unatim

    pogledom. Cesto je mislio da 28 bi mogao poginuti na terenu: to je bilaizvjesnost koju je mogao planirati, uzeti u obzir. Ali nikad nije pomislio da #e

    dobiti otkaz. A joje gore bilo to to mu je otkaz davao njegov voljeni mentor- navelo ga je da to shvati osobno. Sve je to dio plana povla&enja, nastavio

    je Waller. Besposleni pop i jari#e krsti, ka'e se. Imamo takvo gorko iskustvo.Daj terenskom agentu hrpu novaca, a ne daj mu posla, i upast #e u nevolje, to je

    kao jedanput jedan. Treba ti plan. Neto opipljivo. A ti si ro-eni u&itelj to

    je jedan od razloga zato si bio tako dobar na terenu. Brvson nije rekao ni ta,

    pokuavaju#i se otrgnuti prisje#anju na jednu operaciju u latinoameri&kojprovinciji, prisje#anju na to kako je kroz snajperski nian promatrao jedno

    lice. Bilo je to lice jednog od njegovih u &enika - momka po imenu Vabio,

    devetnaestogodinjeg Amerindijanca kojega je podu&avao vjetini deaktiviranja i

    ponovnog aktiviranja eksploziva visoke razorne mo#i. Bio je to &vrst, ali

    pristojan momak. Roditelji su mu bili seljaci iz brdskog seoceta koje su upravo

    zaposjeli maoisti&ki pobunjenici: kad bi se saznalo da Vabio sura-uje s njihovim

    neprijateljima, gerilci bi mu odmah ubili roditelje, i to najvjerojatnije na

    okrutan i neki osobit na&in - bio je to njihov znak raspoznavanja. Momak se

    kolebao, borio se s time kome #e pokloniti svoju odanost, i zaklju&io kako nemaizbora nego da prije-e na drugu stranu: da bi za titio svoje roditelje, re#i #e

    gerilcima sve sto zna o njihovim neprijateljima, imena drugih koji su sura-ivali

    sa snagama reda. Bio je &vrst momak, pristojan momak, zarobljen u situaciji u

    kojoj nije naao pravi odgovor. Brjson je kroz nian zurio u Pablovo lice - lice

    izmrcvarenog, jadnog, zaplasenog mladog &ovjeka - i samo je odvratio pogled kadje povukao otponac. Waller je i dalje uporno piljio. Ime ti je Jonas Bar rett.

    Neovisni znanstvenik, autor est visoko uva'enih &lanaka u stru&nim &asopisima.

    )etiri &lanka izala su u &asopisu Journal of Bjzantine Studies. Timski rad -

    nai stru&njaci za bliski istok imali su to raditi u ovom kratkom vremenu.

    Znamo poneto i o tome kako stvoriti civilnu legendu. Waller mu je predaofascikl. Bio je 'ute boje poput kanarinca, to je zna&ilo da je sve protkano

    magnetskim vrpcama i ne mo'e se nita izvaditi. Sadr'avao je legendu - fiktivni

    'ivotopis. Njegov 'ivotopis. Letimice je pro&itao gusto tiskane stranice:

    sadr'avale su pojedinosti o 'ivotu povu&enog znanstvenika &ije su lingvisti&ke

    sposobnosti 29 rt odgovarale njegovima, &ija se ekspertiza mogla brzo usvojiti.

    Zna&ajke njegova 'ivotopisa mogle su se lako prihvatiti - to jest, ve#ina njih.

    Jonas Barrett nije bio o'enjen. Jonas Barrett nikad nije poznavao Elenu. Jonas

    Barrett nije bio zaljubljen u Elenu. Jonas Barrett nije jouvijek silno &eznuo

    da se Elena vrati. Jonas Barrett bio je fikcija: da bi ga u &inio stvarnim, Nick

    je morao prihvatiti gubitak Elene. Molba je predana prije nekoliko dana.

    Woodbridge o&ekuje da im novi pomo#ni predava&do-e u rujnu. I, ako to mogu

    re#i, sretni su to ga imaju. Imam li ja kakvu mogu#nost izbora u svemu tomu?

    O, pa mogli smo ti na#i polo'aj u bilo kojoj od desetaka multinacionalnih

    tvrtki za konzalting. Ili mo'da u nekoj od gigantskih petrolejskih ili

    gra-evinskih kompanija. Ali ovo je baza tebe. Uvijek si bio u stanju ba ratatiapstrakcijama jednako lako kao i &injenicama. Brinuo sam se da bi ti to moglo

    biti zaprekom, ali pokazalo se da je to jedna od tvojih najja&ih strana. A ako

    se ne 'elim povu#i? +to ako ja ne 'elim polako oti#i na to spavanje? Iz nekograzloga, ponovno mu se pojavio nejasan obris &eli&ne otrice i mii#ave ruke

    koja je gura prema njemu... Nemoj, Nick, re&e Waller tupa izraza lica.

    Isuse, tiho izusti Brvson. Glas mu je odra'avao bol, i po'alio je to je to

    dopustio. Brvson je znao kako se igra igra: nisu ga toliko pogodile rije &i koje

    je sluao koliko &ovjek koji ih je izgovarao. Waller nije puno razglabao, nije

    ni trebao. Brvson je znao da mu nije ponu-ena mogu#nost izbora, i znao je to

    &eka nepokorne. Taksi iznenada skrene, udari pjeaka i nestane. Ubod igle koji i

    ne osjetidok se probijakroz gu'vu u trgova&kom sreditu, nakon &ega, poslije

    otvaranja i zatvaranja, slijedi dijagnoza klijenuti srca. Obi&no uli&no

    orobljavanje koje tragi&no zavrava, u nekom gradu koji jouvijek ima najve#u

    stopu uli&nog kriminala u zemlji. Tako je to u poslu koji smo izabrali, nje 'no

    #e Waller. Naa odgovornost va'nija je od svih rodbinskih veza i sklonosti.

    Volio bih da je druga&ije. Ni sam ne znakoliko. Svojevremeno sam morao...

    sankcionirati trojicu svojih ljudi. Dobrih ljudi koji su se pokvarili. Ne, &akse nisu ni pokvarili, samo su postali neprofesionalni. Svaki dan 'ivim s tim,

    Nick. Ali u&inio bih to opet bez sekunde promiljanja. Trojica ljudi. Preklinjemte - nemoj ti biti &etvrti. Je li to bila prijet30 nja? Molba? I jedno i drugo?

    WaUer polako ispusti dah. Nudim ti 'ivot, Nick. Jako dobar 'ivot. Ali ono to

    je bilo pred Brvsonom nije bio 'ivot, jone. Bilo je to nekakvo stanje nalikugo-aju glazbene fuge, sjenovita polusmrt. Petnaest je godina cijelo svoje bi#e

    - svaku mo'danu stanicu, svako mii#no vlakno - posve#ivao neobi&no opasnom inapornom pothvatu. Sada njegove usluge nisu vie potrebne. A Brvson nije osje#ao

    nita, samo duboku prazninu. Uputio se svojoj ku#i, lijepoj ku#i kolonijalnog

    stila u Falls Churchu koja gotovo vie uop#e nije bila nalik obiteljskoj. Bacio

    je pogled po ku#i kao da je neznan&eva te uo&io ukusne stare goblene koje je

    Elena odabrala, sobu pastelnih boja punih nade na katu za dijete koje nikad nisu

    imali. Mjesto je bilo prazno i puno duhova. Zatim si je veliku &au za vodunapunio votkom. Tjednima nakon toga vie nikad nije bio potpuno trijezan. Ku#a

    je bila puna Elene, njezina mirisa, njezina ukusa, njezine aure. Nije ju mogao

    zaboraviti. Sjedili su na doku ispred kolibe na jezeru u Marjlandu i promatrali

    jedrilicu... Nato&ila mu je &asu hladna bijelog vina, i dok mu ju je pru 'ala

    poljubio ju je. Nedostajemi, rekla je. Ali ovdje sam, draga. Sada jesi.

    Sutra #eoti#i. U Prag, Sierra Leone, Jakartu, Hong Kong... tko zna kamo? I tko

    zna kako te dugo ne#e biti? Uzeo ju je za ruku, osjetivi njenu usamljenost, a

    nije ju mogao odagnati. Ali uvijek se vra#am. A znakako se ka'e: Srce kad je

    daleko ja&e lupa. Mai rarut, mai dragut, rekla je tiho, zamiljeno. Ali

    zna, u mojoj zemlji, ka'u neto drugo: Celor ce duc mai mult dorul, le pare mai

    dulce odorul. Daljina izotrava ljubav, a blizina je ja&a. Svi-a mi se to.

    Podigla je ka'iprst i mahala prijekorno njime njemu pred licem. Ka'u joneto.Prin departare dragostea se uita. Kako vi ka'ete dugo odsutan, ubrzo

    zaboravljen? Daleko od o&iju, daleko od srca. Koliko #e vremena pro#i prijenego to me zaboravi? 31 Ali ti si uvijek sa mnom, ljubavi. Potap ao se po

    prsima. Ovdje. Nije uop#e sumnjao u to da ga Uprava dr 'i pod elektronskim

    nadzorom, ali ga je malo bilo briga za to. Da su ga ocijenili kao opasnog za

    sigurnost, zacijelo bi ga sankcionirali. Mo'da #e im uz dovoljno votke,

    razmiljao je sumorno, &ak utedjeti nevolje. Dani su prolazili i ni s kim se

    nije ni vidio ni &uo. Mo'da se Waller zalo'io na razini konzorcija da ga se

    prekine u tom zanemarivanju sama sebe jer je znao da uzrok njegova raspada nije

    bila samo odvojenost. Bio je to Elenin odlazak. Elena, sidro njegova postojanja.

    Poznanici bi katkad rekli kako Nick uvijek djeluje smireno, ali Nick se rijetko

    osje#ao smirenim: mirno#u je pru'ala Elena. Kako ju je Waler nazivao? Strastveno

    spokojstvo. Nick nije znao da je bio u stanju nekoga toliko voljeti koliko je

    volio nju. U vrtlogu la'i u kojem se iscrpila njegova karijera, ona mu je bila

    jedina istinita stvar. Istovremeno, i ona je bila samo utvara: morala je to biti

    da bi izgradili nekakav zajedni&ki 'ivot. Zapravo, bila je provjeravana gotovo

    cijelim putem do vrha, jer je radila u odjelu kriptografije, a nikad ne z nana

    .

    tipkovnica bila im je jedino oru'je, no ipak, njihova je pamet lutala svijetom

    tako slobodno kao i svaki drugi terenski agent. Bo'e, kako ju je volio1. U nekom

    smislu, upoznao ih je Ted Waller, iako su se zapravo sreli u najmanje izglednim

    okolnostima, koje su bile posljedicom zadatka koji mu je Waller dao. Bio je to

    rutinski transport prtljage, koji su u Upravi ponekad nazivali bijeg kojota,

    misle#i na krijum&arenje ljudi. Balkan je krajem 1980-ih bio u plamenu, i

    trebalo je iz Bukureta izvu#i briljantnog 32 rumunjskog matemati&ara sa 'enom i

    k#erkom. Andrei Petrescu bio je istinski rumunjski domoljub, akademik sa

    Sveu&ilita u Bukuretu, specijaliziran za tajanstvenu matematiku kriptografije.

    U slu'bu ga je natjerala rumunjska ozloglaena tajna slu'ba, Securitate, kako bi

    izumio ifre koje su se koristile u naju'im krugovima Ceausescuove vlade.

    Napisao je kriptogramne algoritme, ali je odbio njihovu ponudu za zaposlenje jerje 'elio ostati u akademiji kao profesor, i bio je ogor &en zbog toga to je

    Securitate tla&ila rumunjski narod. Posljedica je bila da su Andrei i njegovaobitelj &uvani u doslovnom ku#nom pritvoru, zabranjeno im je putovanje, i svaki

    se njihov pokret nadzirao. Za njegovu k#er Elenu govorilo sa da nije nita manje

    briljantna od svog oca, i bila je poslijediplomski student matematike naSveu&ilitu, nadaju#i se da #e nastaviti o&evim stopama. Rumunjska je dosegla

    to&ku vrenja u prosincu 1989, kad su izbili poznati prosvjedi protiv tiraninaNicolaea Ceausescua, protiv Securitate, protiv tiraninove pretorske stra'e, za

    to je uslijedila odmazda u obliku masovnih uhi#enja i ubojstava. U Temivaru se

    ogromno mnotvo okupilo na Bulevardulu 30 Decembrie i prosvjednici su upali u

    glavni sto'er komunisti&ke partije te po&eli bacati portrete tiranina kroz

    prozore. Vojska i Securitate pucali su dan i no#na buntovno mnotvo; mrtvi su

    skupljani na gomile i spaljivani u masovnim grobnicama. Ogor&en, Andrei Petrescuodlu&io je dati mali udio u borbi protiv tiranije. Posjedovao je klju &eve

    Ceausescuovih najtajnijih komunikacija, i odlu&io ih je dati tiraninovim

    neprijateljima. Ceausescu vie nije mogao tajno komunicirati sa svojim

    sluganima; njegove su odluke, njegove naredbe, postale poznate istog trena kad

    ih je izdao. Andrei Petrescu borio se s odlukom. Ho#e li to ugroziti 'ivot

    njegove voljene Simone, njegove obo'avane Elene? Kad jednom otkriju to je

    u&inio - a znat #e, jer nitko drugi izvan vlade nije znao izvorne ifre - Andrei

    i njegova obitelj bit #e opkoljeni, uhi#eni i pogubljeni. Ne, morao je oti#i iz

    Rumunjske. Ali da bi to mogao, morao je pridobiti nekoga izvana tko ima m o#,

    najbolje neku obavjetajnu agenciju kao to je CIA ili KGB, koja posjeduje

    sredstva da izbavi njegovu obitelj. Zaplaen, proveo je opreznu, prikrivenu

    istragu. Poznavao je ljude, njegovi su kolege poznavali ljude. Dao je svojuponudu, i svoje 33 zahtjeve. Ali i Britanci i Amerikanci odbili su uplitati se.

    Prihvatili su politiku nemijeanja prema Rumunjskoj. Njegova je ponuda odbijena.A zatim je, vrlo rano jednog jutra, stupio u vezu s njim neki Amerikanac,

    predstavnik jedne druge obavjetajne agencije koja nema veze s CIA-om. Bili su

    zainteresirani; pomo#i #e. Imali su hrabrost koju drugi nisu imali. Logisti&ki

    arhitekti Uprave razradili su operacijske pojedinosti, koje je Brvson dotjerao

    nakon konzultacija s Tedom Wallerom. Brvson je trebao iz Rumunjske

    prokrijum&ariti matemati&ara i njegovu obitelj, zajedno s jopetero drugih,

    dvojicom mukaraca i tri 'ene, sve obavjetajcima. Ulazak u Rumunjsku bio je

    lagani dio posla. Brvson je iz Nyirabranvja u isto&noj Ma-arskoj preao

    rumunjsku granicu vlakom kod Valee Lui Mihai, nose#i sa sobom autenti&nu

    ma-arsku putovnicu me-unarodnog autoprijevoznika; sa svojim sme -esivim

    kombinezonom i 'uljevitim rukama djelovao je tako da su ga jedva i pogledali.

    Nekoliko kilometara od Valee Lui Mihai naao je kamion koji je Uprava dogovorila

    da se ostavi za njega. Bio je to stari rumunjski kamionet koji je izbacivao gust

    dim nafte. Kamionet su negdje u zemlji domiljato preuredili ljudi povezani s

    Upravom: kad bi se otvorila stra'nja vrata, izgledalo je kao da su u odjeljku za

    .

    njih bio rasprostrt izletni&ki stol. Izgledali su poput velike obitelji na

    izletu. Ali Brvson je vidio strah na njihovim licima. Vo-a osmorke o&ito je bio

    matemati&ar, Andrei Petrescu, sitan &ovjek u svojim ezdesetima, u pratnji

    krotke 'ene mjese&eva lica, o&ito njegove supruge. Me-utim, Brvsonu je zaokupila

    pozornost njihova k#i, jer nikad nije sreo tako lijepu 'enu. Elena Petrescu bila

    je malena i lijepo gra-ena, okretna dvadesetogodinjakinja vrane kose i tamnih

    o&iju koje su svjetlucale i blistale. Na sebi je imala crnu suknju i golubjesivi

    pulover, a oko glave je omotala arenu maramu. +utjela je i gledala ga krajnje

    sumnji&avo. 34 Bryson ih je pozdravio na rumunjskom. Buna ziua, rekao je.

    Unde este cea mai apropiata statie Pe&o? Gdje je najbli'a benzinska postaja?

    Sinteti pe un drum gresit, odgovorio je matemati&ar. Na pogrenoj ste cesti.

    Slijedili su ga do kamioneta, koji je parkirao u zaklonu umarka. Prelijepamlada 'ena pridru'ila mu se u kabini, kako je unaprijed dogovoreno. Drugi su

    zauzeli sjedala u skrivenom odjeljku, gdje je Brvson ostavio sendvi&e i vodu ubocama, da izdr'e na dugom putovanju do ma-arske granice. Elena nita nije

    govorila prvih nekoliko sati. Brvson je pokuao zapodjenuti razgovor, ali ona je

    ostala utljiva, no nije znao je li to zbog toga to je stidljiva ili samonervozna. Proli su kroz pokrajinu Bihor i pribli'ili se grani&nom prijelazu

    Bors, gdje #e prije#i u Biharkeresztes u Ma-arskoj. Vozili su se cijelu no#ibilo im je dobro; &inilo se da #e sve pro#i dobro - predobro, pomislio je

    Brvson, jer to je bio Balkan, gdje je tisu #u malih stvari moglo po#i naopako.

    Zato ga nije iznenadilo kad je ugledao rotiraju#e svjetlo policijskog automobila

    i policajca u plavoj odori koji je nadzirao promet oko osam kilometara od

    granice. Isto tako, nije ga iznenadilo kad im je policajac mahnuo da stanu uz

    kraj ceste. Sto je to, dovraga? rekao je Eleni Petrescu, naglaavaju#i svojblazirani ton dok se pribli'avao policajac u visokim &izmama. Samo rutinska

    provjera, odgovorila je. Nadam se da je tako, rekao je Brvson sputaju#i

    prozor. Govorio je te&no rumunjski, ali mu naglasak nije bio izvoran; ma-arska

    putovnica to mo'e objasniti. Pripremio se na sva-u s policajcem, kao to bi

    u&inio i svaki drugi voza&me-unarodnog transporta kad ga gnjave nekakvim

    sitnicama. Policajac ga je zatra'io dokumente i registraciju kamiona. Pregledao

    je dokumente i sve je bilo u redu. Neto nije bilo u redu? upitao je Brvson na

    rumunjskom. Policajac je poluslu'beno mahnuo rukom prema prednjim svjetlima

    kamiona. Jedno nije radilo. Ali nije ih htio samo tako pustiti. .elio je znati

    to je u kamionu. Roba za izvoz, odgovorio je Brvson. Otvorite, rekao je

    policajac. 35 Ljutito uzdahnuvi, Bryson je iziao iz kabine i krenuo otklju&ati

    stra'nja vrata. Poluautomatski pitolj bio mu je u koricama na le -ima, prikrivenradnom jaknom od sivog muslina; upotrijebit #e ga samo ako bamora, jer bi

    ubojstvo policajca bilo krajnje riskantno. Ne samo da postoji vjerojatnost da #eto opaziti neki motorist u prolazu nego #e, ako je policajac dok ih je

    zaustavljao dojavio radiom broj njihovih r egistarskih plo&ica, njegov dispe&er

    o&ekivati daljnju komunikaciju. Ako se nitko ne javi, bit #e pozvani drugi, a

    broj plo&ica dojavljen grani&noj kontroli. Brvson nije 'elio ubiti &ovjeka, ali

    je shva#ao da mo'da ne#e imati drugog izbora. Kad je otvorio stra'nja vrata

    vidio je kako policajac lakomo zuri u sanduke s vinom i tzuicom. To Brvso nu

    pru'i ohrabrenje: mo'da #e mito od sanduka-dva pi#a zadovoljiti &ovjeka pa #e

    oti#i svojim putem. Ali policajac je po&eo grubo pipati po sanducima kao da radi

    inventar, pa je brzo doao do la'ne pregrade, koja je bila samo pedesetak

    centimetara iza njih. Rumunj je sumnji&avo stisnuo o&i, pokucao po pregradi i

    za&uo kako uplje odzvanja. Hej, to je ovo? uzviknuo je. Brvson je zavukao

    desnu ruku da izvadi pitolj iz korica, ali je upravo tada ugledao Elenu

    Petrescu kako se vrzma oko stra'njeg dijela kamiona, prpono podbo&ivi lijevu

    ruku. .vakala je gumu, a na licu je imala previe ru'a, makare i rumenila:

    sigurno je sve to nanijela dok je sjedila i &ekala u kabini. Izgledala je kao

    - .

  • 8/10/2019 Robert Ludlum-Prometejeva Prevara

    3/37

    objanjenja za sedmero skrivenih putnika; morat #e ubiti policajca. A to to,

    dovraga, radi Elena i stvara u njemu jove#u uzbunu? Da te pitam neto,

    dru'e, rekla je tihim, umilnim glasom. Koliko je tebi vrijedan 'ivot?

    Policajac se brzo okrenuo, bijesno je pogledavi. +to ka'e, kurvo? 36 Pitam

    te koliko ti vrijedi 'ivot? Jer ne samo da #e ti ovo biti kraj karijere. Kupit

    #esi nepovratnu kartu u psihijatrijski zatvor. A mo'da i u neki prosja&ki

    grob. Bryson je bio prestravljen: sve je unitavala, trebalo ju je zaustaviti!

    Policajac je otvorio platnenu vre#u koja mu je visjela oko vrata i izvadio

    nezgrapan, stari vojni&ki terenski telefon te po&eo nazivati. Ako ve#nekogazove, predla'em ti da nazoveizravno glavni sto'er Securitate i tra'iDragana

    glavom. Brvson je zurio u nevjerici: Maj. Gen. Radu Dragan bio je drugi po

    rangu zapovjednik u tajnoj policiji, ozloglaen po korumpiranosti i seksualnojraskalaenosti. Policajac je prestao nazivati te o&ima potra'io Elenino lice.

    Prijetimi, kujo? Pucnula je balonom 'vaka#e gume. )uj, nije me briga toradi. Ako se 'eliuplitati u krajnje povjerljive poslove Securitate, izvoli.

    Ja samo radim svoj posao. Dragan voli svoje ma-arske djevice, a kad obavi stvars njima, ja uvijek moram prebaciti svoje djevojke preko granice. Ho#esa mnom,

    dobro. Ako 'elibiti juna&ina i objelodaniti Draganove male slabosti, to je

    tvoja odluka. Ali ja ne bih voljela biti na tvom mjestu, ili na mjestu nekoga

    tko te poznaje. Prevrnula je o&ima. Hajde, nazovi Draganov ured. Izrecitiralaje broj: pozivni broj za Bukuret i broj centrale. Polako, zbunjeno, policajac

    je nazvao brojeve i stavio slualicu na uho. O&i su mu se rairile i brzo je

    prekinuo: o&ito se javila Securitate. Brzo se okrenuo i dugim se korakom udaljio

    od kamiona, mrmljaju#i duboke isprike dok je ulazio u patrolni automobil i zatim

    se odvezao. Kasnije, kad im je pograni&na stra'a mahnula da pro-u, Brvson je

    rekao Eleni: Je li to doista bio broj Securitate? Dakako, rekla je srdito.

    Pa kako ste - Idu mi brojevi, rekla je. Nisu vam to rekli? Na vjen&anju

    je Ted Waller bio Nickov kum. Elenini roditelji smjeteni su pod novim

    identitetom u Rovinj, na istarskoj obali Jadranskog 37 mora, pod zatitomUprave; iz razloga sigurnosti, nije joj bilo doputeno posje#ivati ih, to je

    prihvatila, ali teka srca, kao stranu nu'nost. Ponu-en joj je posao

    kriptografije u glavnom sto'eru Uprave, gdje je radila na deifriranju i analizi

    uhva#enih signala. Bila je izuzetno nadarena, vjerojatno najbolji kriptograf

    kojeg su ikada imali, a i voljela je taj posao. Imam tebe, imam svoj posao - ida joimam kraj sebe i svoje roditelje, 'ivot bi mi bio savren! rekla je

    jedanput. Kad je Nick prvi puta rekao Walleru da se stvari me -u njima ozbiljnorazvijaju, osje#ao se gotovo kao da tra'i doputenje za 'enidbu. O&evo

    doputenje? Nije bio siguran. .ivot u Upravi zna&io je da ne postoje otre

    granice izme-u osobnog i profesionalnog 'ivota. Ali upoznao je Elenu rade#i zaUpravu, pa je smatrao prikladnim da Waller to zna. Waller se doimao izuzetno

    veselim zbog toga. Napokon si pronaao svog para, rekao je uz iroki osmijeh,

    i odmah je pronaao bocu Dom Perignona, poput ma-ioni&ara koji izvadi nov&i#iz

    djetetova uha. Brvson se prisje#ao njihova medenog mjeseca, koji su proveli na

    malenom, zelenom, gotovo nenastanjenom otoku na Karibima. Pla'a s pijeskom bila

    je ru'i&aste boje, a putovi koji vode u sredi te otoka bili su gotovo magi&ni

    gajevi tamariska uz poto&i#. Lutali su onuda sa samo jednim ciljem: da se

    izgube, ili da se prave da su se izgubili, i kad se izgube, gubili bi se jedno u

    drugome. Vrijeme izvan vremena, kako bi ona govorila. Kad bi pomislio na Elenu,

    prisjetio bi se toga kako su odlazili da se izgube - bio je to njihov mali obred

    - i da se podsjete kako, dok god imaju jedno drugo, nikad n isu izgubljeni. Ali

    sada ju je stvarno izgubio, te se i sam osjetio izgubljenim, bez korijena, bez

    uporita. Velika prazna ku#a bila je tiha, ali jo je &uo njen oslabjeli glas na

    sterilnoj vezi kako govori, tiho, da ga ostavlja. Bilo je to kao grom iz vedra

    neba, mada nije trebalo tako biti. Ne, inzistirala je, nije to zbog dugihmjeseci razdvojenosti; razlog je puno dublji, fundamentalniji. Ne poznajem te

    vie, rekla mu je. Ne poznajem te, i ne vj erujem ti. A on ju je volio, sto mu

    gromova, volio ju je: nije li to bilo dovoljno? Njegova preklinjanja bila suglasna, strastvena. Ali teta je ve#u&injena. La', okorjelost, hladno#a - to su

    crte koje operativca dr'e na 'ivotu, ali je te crte po&eo donositi i ku#i, a s

    tim nijedan brak ne bi mogao pre'ivjeti. Preutio je neke stvari pred njom

    napose o jednom doga-aju - i zbog toga se osje #ao u'asno krivim. 38 I tako je

    odlu&ila oti#i i bez njega po&eti graditi svoj 'ivot. Zatra'iti odlazak iz

    glavnog sto'era. Glas joj je na neprislukivanoj vezi zvu&ao tako blisko kao da

    je u susjednoj sobi, ali i tako jezovito udaljeno. Nita nije rekla sa 'arom, a

    upravo je taj nedostatak bilo kakve izra'ajnosti bilo tako teko podnijeti.

    O&ito, nije se imalo o &emu razgovarati ni prepirati: bio je to ton kojim netko

    izra'ava sasvim o&itu &injenicu da su dva i dva &etiri i da sunce izlazi na

    istoku. Sjetio se osje#aja pogo-enosti koji ga je zahvatio. Elena, rekao je,znali ti to mi zna&i? Njezin odgovor - olovno hladan, neranjiv - jo

    uvijek mu je odzvanjao u mislima: Ja mislim da ti i ne zna tko sam ja. Kad se

    vratio iz Tunisa i vidio da nema ni nje ni njezinih stvari, pokuao ju jeprona#i, molio je Teda Wallera da mu pomogne bilo &ime to mu je na

    raspolaganju. Bilo je tisu#u stvari koje joj je 'elio re#i. Ali kao da jenestala s lica Zemlje. Nije htjela da je se prona -e, i ne#e je se prona#i, a

    Waller to nije htio prekriti. Waller je bio u pravu to se nje ti&e; naao jesvog para. Alkohol u dovoljnim koli&inama djeluje na misli poput Novocaina.

    Nevolja je jedino u tome to kad prestane djelovanje, probadaju#a bol se vra#a,

    a jedini je lijek opet alkohol. Dani i tjedni nakon njegova povratka iz Tunisa

    bili su puke krhotine, razlomljene slike. Slike u crvenosme-oj boji. Kad jeiznosio sme#e, &uo je kako zveke#u litrene boce. Kad je zvonio telefon, nije se

    javljao. Jedanput se za&ulo zvono na vratima. Bio je to Chris Edgecomb,

    prekrivi time svaku stegu Uprave. Zabrinuo sam se, &ovje&e, rekao je, a tako

    je i izgledao. Brvson nije htio razmiljati o tome kako on samo izgleda

    posjetitelju - progonjen, zaputen, neobrijan. Poslali su te? +alise? Dobio

    bih svoje da znaju da sam ovdje. Brvson je pretpostavio da je to bilo ono to

    se naziva intervencijom. Nije se mogao sjetiti to je rekao Edgecombu, samo zna

    da je neto sve&ano obe#ao. Momak vie ne#e dolaziti. Brvson se uglavnom sje#ao

    svog bu-enja nakon pijanke, svog trzanja i treptanja, bolnog osje#aja kao da sumu 'ivci oguljeni; u ustima mu je bio okus vanilije od burbona i trpkost

    borovice od d'ina. Zurio je u svoje jutarnje lice u zrcalu, pro arano upaljenim

    kapilarima i 39 tamnim udubinama. Pokuavaju#i razmutiti nekoliko jaja, za&epio

    je usta od ga-enja. Nekoliko zasebnih zvukova, nekoliko razbacanih slika. Nije

    to bio izgubljeni vikend; bila su to tri izgubljena mjeseca. Njegovi susjedi izFalls Churcha nisu pokazali puno zanimanja, vjerojatno zbog ugla-enosti ili

    nezainteresiranosti. Ta on je bio ra&unovo-a u nekakvoj industrijskoj tvrtki,zar ne? )ovjek je valjda ostao bez posla. Ili #e se iz toga izvu#i, ili #e

    propasti. Profesionalni menad'eri koji postaju 'rtvama washingtonskog

    gospodarstva rijetko izazivaju samilost; osim toga, susjedi ne vole ispitivati.U predgra-ima je bolje dr'ati se na razdaljini. Tada se jednoga dana u kolovozu

    neto u njemu pomaknulo. Zapazio je da su po&ele cvjetati ljubi&aste astre,

    cvije#e koje je Elena lani zasadila, te su prkosno izrasle, kao da su hranjene

    nemarom. I on #e tako. Vre#e sa sme#em vie nisu zveckale dok ih je teglio do

    ograde. Po&eo je jesti pravu hranu, triput na dan, redovito. Jouvijek se

    drhtavo kretao, ali za nekoliko tjedana zagladio je kosu, pomno se obrijao,

    obukao poslovno odijelo i zaputio se u ulicu K broj 1324. Waller je poku ao

    zamaskirati svoje olakanje profesionalnom objektivno#u, ali je Brvson sve

    vidio u njegovim o&ima koje su blistale. Tko je to rekao da u 'ivotu

    Amerikanaca nema drugog &ina? rekao je Waller tiho. Brvson je uzvratio pogled

    postojano, mirno. )ekao je, napokon u miru sa samim sobom. Waller se nasmijeio,

    tek neznatno - trebalo ga je dobro poznavati da bi se to pr epoznalo kao osmijeh

    - i predao mu fascikl boje 'utog kanarinca. Nazovimo ovo tre#im &inom. 40 2

    Pet godina kasnije Woodbridge College u zapadnoj Pennsvlvaniji bio je malen

    fakultet, ali je odisao mirnim napretkom, nekom osebujnom ekskluzivno#

    u. Mogloje se zapaziti u njegovu pomno ure-enom zelenilu: smaragdnim travnjacima i

    savrenim cvjetnim obrubima, a institucija je mogla obilno platiti sve te

    estetske uzgrednosti. Arhitektura je bila u stilu cigla-brljan, sveu&ilinomgotskom stilu karakteristi&nom za toliko sveu&ilinih gra-evina iz dvadesetih

    godina. S udaljenosti, mogao bi pro#i i kao jedan od drevnih koled'a Cambridgea

    ili Oxforda - kad bi ga se odvojilo od pohabanih industrijskih gradova i

    smjestilo usred neke idile. Bilo je to zaklonjeno, sigurno, konzervativno

    okru'enje, mjesto na koje su najbogatije i najutjecajnije ameri&ke obitelji bez

    ustezanja slale svoje osjetljive potomke. Trgovine s gotovom hranom i restorani

    unutar sveu&ilinog kompleksa dobro su zara-ivali na machiatu i talijanskom

    pecivu. )ak je i tijekom ezdesetih koled'ostao, kako se jednom naalio njegov

    tadanji predsjednik, rasadite odmora. Jonas Barrett, na vlastito

    iznena-enje, pokazao se kao dobar predava&, a njegova su predavanja bila daleko

    popularnija nego to bi se obi&no o&ekivalo kod takvih tema. Neki su studentibili bistri, a gotovo svi skloniji u&enju i boljeg ponaanja nego to je to on

    ikada bio u svojim studentskim danima. Jedan od njegovih fakultetskih kolega,

    neki &udak, fizi&ar koji je doao iz Brooklvna i pou&avao na 41 newyorkom CityCollegeu, spomenuo mu je ubrzo nakon njegova dolaska kako se na ovome mjestu

    osje#apoput ku#nog u&itelja iz osamnaestog stolje#a koji je bio odgovoran za

    kolovanje djece engleskog lorda. .iviusred krasote, ali ona bai nije tvoja.

    Ipak, Waller je rekao istinu: bio je to dobar 'ivot. Sada je Jonas Barrettpreao pogledom po punom auditoriju, preko stotinu lica koja su bila u

    o&ekivanju. Bio je zapanjen kad ga je pozvao Campus Confidental, poslije tek

    prve godine njegova pou&avanja na Woodburyju, kao ledenog karizmatskog

    profesora, vie profesora Kingsfielda nego gospodina Chipsa, i iznio primjedbuo njegovu kamenu, nestano ironi&nu licu. Kakav god bio razlog tomu, njegova

    predavanja o Bizantu bila su me-u najpopularnijima na katedri za povijest.

    Pogledao je na svoj sat: bilo je vrijeme da smota svoje predavanje i poka 'e

    prema sljede#emu. Rimsko je Carstvo bilo najza&udniji politi&ki pothvat u

    ljudskoj povijesti, pa je pitanje koje mu&i tolike mislioce, dakako, zato je

    propalo, naglasio je to na visoko profesionalni na&in i ukrasio dozom ironije.

    Svi znate tu'nu pri&u. Svjetlo civilizacije treperilo je i potamnjelo. Barbari

    na vratima. Unitena najve#a nada &ovje&anstva, je li tako? )uo se mrmor

    odobravanja. Glupost! iznenada je uzviknuo, i za&uo se hihot, a potom muk.Oprostite mi na barbarizmu. Pogledao je uokolo po dvorani, podigavi obrve u

    luku, to mu je dalo izazovni izraz. Rimljani, nazovimo ih tako, izgubili su

    svoje pravo na utiranje moralnog puta prije nego to su izgubili pravo na

    carstvo. Rimljani su bili ti koji su se osvetili zbog 'estokog sukoba koji su u

    po&etku imali s Gotima tako to su im oduzeli djecu, dr'ali ih kao taoce,natjerali ih da mariraju kroz desetke gradova i zatim ih poklali, jedno po

    jedno. Polako i bolno. Toliko o pukoj prora&unatoj krvo'ednosti, koja se ne mo'eusporediti ni sa &im to su Goti ikad napravili. Zapadno Rimsko Carstvo bilo je

    poprite ropstva i krvavih zabava. Nasuprot tomu, isto&no Rimsko Carstvo bilo je

    puno dobro#udnije, te je pre'ivjelo takozvanu propast Rimskog Carstva. Bizantomsu ga nazivali samo zapadnjaci - Bizantinci su sebe uvijek prepoznavali kao

    pravo Rimsko Carstvo, pa su sa&uvali u&enost i ljudske vrednote kakve i danas

    njegujemo. Zapad nije podlegao neprijateljima izvana, nego trule'i iznutra - to

    je prava istina. Civilizacija, dakle, nije treperila i potamnjela. Ona se samo

    premjestila 42 isto&no. Stanka. Mo'ete sada do#i i uzeti svoje radove. I

    u'ivajte u vikendu, onoliko koliko smatrate pametnim. Sjetite se samo Petronija:

    Umjerenost u svemu. Uklju&uju#i i umjerenost. Profesore Barrett? Djevojka je

    bila ljupka blondinka, jedna od onih studentica koje ozbiljno sluaju i uvijek

    sjede u prvim redovima. Odlo'io je svoje biljeke za predavanje i pri&vr#ivao

    remenje na svojoj pohabanoj ko'noj torbi. Jedva je sluao dok je govorila i

    'alila se na ocjenu koju je dobila, upornim tonom, banalnim rije&ima, sve ve#

    dobro poznato. Trudila sam se... Mislim da sam dala najbolje od sebe... Basam

    se jako potrudila... Slijedila ga je dok je izlazio prema vratima, a zatim i na

    parkiralite izvan zgrade, sve dok nije doao do svog auta. Zato ne bismo o

    tome popri&ali sutra za radna vremena? nje

    'no je predlo

    'io. Ali profesore...Neto nije u redu. Mislim da ocjena nije bila u redu, profesore. Nije ni

    primijetio da govori naglas. Ali njegove su antene zazujale. Zato? Zbog neke

    iznenadne, neutemeljene paranoje? Ho#e li skon&ati kao jedan od onihvijetnamskih posttraumati&ara koji posko&e kad god &uju praskanje automobilskog

    ispuha? Neki zvuk, neto to nedvojbeno ne spada ovamo. Okrenuo se prema

    studentici, ali ne da bi pogledao u nju. Umjesto toga, pogledao je pokraj nje,

    iza nje, u neto to je treperilo na rubu njegova vidokruga. Da, bilo je neto

    naopako u njegovoj neposrednoj blizini. +e#u#i u previe neusiljenoj maniri,

    kre#u#i se u njegovu smjeru, kao da u'iva u proljetnom zraku i zelenom okoliu,

    pribli'avao se mukarac irokih ramena u flanelskom odijelu boje ugljena,

    bijeloj koulji i savreno svezanoj kravati od ripsa. To nije bila akademska

    odje#a u Woodbridgeu, pa &ak ni za osoblje uprave, a vrijeme je bilo pretopio za

    flanel. To je doista bio netko izvana, ali hini - poku ava hiniti - da tu

    pripada. Brvsonovi terenski instinkti divlje su signalizirali. Tjeme mu se

    zateglo, a o&i po&ele pretra'ivati od jedne do druge strane, poput fotografa

    koji u brzom slijedu ispituje razli&ite 'arine to&ke: vra#ale su se stare

    navike, same od sebe i nekako atavisti&ki, grubo i neprimjereno mjestu. 43 Alizato} Zasigurno nije bilo razloga uznemiravati se zbog nekog posjetitelja

    studentskog kompleksa - mo'da je to bio neki roditelj, neki slu 'benikwashingtonske obrazovne birokracije, mo'da &ak i neki trgovac vieg ranga.

    Brvson napravi brzu procjenu. )ovjek je imao nezakop&an kaput, te je ugledao

    naramenice boje kestena koje su mu dr'ale hla&e. Da, &ovjek je imao i remen, ahla&e su bile poduga&ke i prelamale se duboko preko njegovih crnih cipela s

    gumenim potplatom. Navala adrenalina: i sam je nosio sli&nu odje#u, u svomprijanjem 'ivotu. Katkad trebanositi i remen i naramenice jer u jednom ili

    oba d'epa nosineki teki predmet - revolver velikog kalibra, na primjer.

    Tako-er trebaimati podu'e posuvratke na nogavicama kako bi ti dobro sakrile

    korice na gle'nju. Odijelo uspjeha, rekao bi Ted Waller, objanjavaju#i kako se

    u ve&ernjem odijelu mo'e sakriti pravi arsenal ako je tkanina dobro skrojena. Ja

    sam izvan igre! Ostavite me na miru! Ali nije bilo mira, nikad ga ne#e biti. Kadjednom upadne, nikad se ne mo'eizvu#i, pa i onda kad isplate prestanu i

    istekne zdravstveno osiguranje. Neprijateljske strane diljem svijeta 'udjele su

    za osvetom. Bez obzira na mjere opreza, na razra-ene metode skrivanja, na

    zamren sistem udaljavanja. Ako me doista 'ele na#i, oni to mogu. Misliti

    suprotno bila bi obmana. Bila je to nepisana mogu#nost me-u operativcima Uprave.

    Ali tko ka'e da nisu iz same Uprave i rade, kako se to cini&ki ka'e, potpunu

    sterilizaciju - uklanjaju krhotine, &iste ostatke? Brvson nikad nije upoznao

    nikoga tko se povukao iz Uprave, premda su takvi sigurno postojali. Ali ako je

    netko na razini konzorcija u Upravi po&eo sumnjati u njegovu odanost, i on #e

    postati 'rtva potpune sterilizacije. Bila je to stvarna mogu#nost. ]a sam vani,

    ostavio sam to za sohom! No tko #e mu vjerovati? Nick Brvson - jer on je sad bio

    Nick Brvson. Jonas Barrett uzmakne se u stranu, poput zmije koja je svukla ko'u- gledao je netremice u mukarca u odijelu. Njegova kosa kao da je bila posuta

    solju i paprom, oiana na &etku, a lice mu je bilo iroko i crveno. Brvson senapeo dok mu se nametljivac pribli'avao, smijee#i se i pokazuju#i 44 male

    bijele zube. Gospodine Barrett? pozvao ga je &ovjek doavi na pola puta do

    smaragdnog travnjaka. )ovjekovo lice bila je maska za otklanjanje sumnji, a to

    ga je kona&no potpuno odalo, bilo je to obilje'je profesionalca. Civil koji

    pozdravlja neznanca uvijek pokazuje barem malo rezerviranosti. Uprava? Osoblje

    Uprave bolje je od ovoga, le'ernije i manje upadljivo. Laura, rekao je tiho

    studentici, oti-i sad i vrati se u Severeid Hali. )ekaj me u mom uredu na

    katu. Ali... Odmah! odbrusio je. Laura se, zanijemjela i crvena, okrenula i

    po'urila natrag prema zgradi. Neka se promjena dogodila kod profesora Jonasa

    Barretta kako je ona te ve&eri objasnila svojoj cimerici, odjednom je postao

    druga&iji, zastrauju#i - i brzo je zaklju &ila kako je bolje da napravi kako joj

    je rekao. Meki koraci za&uli su se iz suprotnog smjera. Brvson se brzo okrene.

    Bio je to jojedan mukarac: crvenokos, pjegav, mla-i, imao je na sebi

    mornarski kaputi#, bron&ane platnene hla&e i ko'ne cipele. Uvjerljivije kao

    fakultetska odje#a, osim gumba na kaputi#u, koji su bili presjajni i mjedeni. A

    :

    zatamnjenim prozorima i nije se nalazio na mjestu za parkiranje, nego u uli&ici

    gdje je on ostavio svoj automobil, preprije&ivi mu izlaz. Gospodine Barrett?

    Krupniji, stariji mukarac sada ga je gledao u o &i i grabio dugim koracima, brzo

    smanjuju#i razdaljinu me-u njima. Doista je potrebno da po-ete s nama. Imao je

    blag naglasak, srednjezapadnja&ki. Zaustavio se na jedva metar udaljenosti i

    pokazivao prema Lincolnu. O, zar tako? re&e Brvson hladno. Zar se mi

    poznamo? 45 Neznanac odgovori bez rije&i: stavi ruke na kukove, a prsa izbaci

    van kako bi pokazao obrise pitolja u koricama ispod svojeg kaputa. Profinjena

    gesta profesionalca upu#ena drugom profesionalcu, od kojih je ovaj drugi

    nenaoru'an. Zatim se iznenada mukarac presavio od boli, a rukama se naglo

    uhvatio za trbuh. Brvson mu je brzinom munje u mi i#avi trbuh zario &eli&ni

    vrak svog nalivpera, a profesionalac je reagirao na neprofesionalni, iakopotpuno prirodni na&in. Uhvati se za oru'je, nikad za ranu: to je bila jedna od

    mnogih Wallerovih krilatica, i mada je zna&ila ponitenje prirodnog instinkta,vie je puta spasila Nicku 'ivot. Ovaj &ovjek nije bio vrhunski obu&en. Kad su

    neznan&eve ruke poletjele prema rani, Brvson je zario ruke u njegov kaput i

    pronaao malenu, ali sna'nu Berettu od plavog &elika. Beretta - to nije oru'jeUprave; &ije je onda? Opalio je &ovjeka drkom po sljepoo&ici, &uo odvratno

    hrskanje kosti pod metalom, te &uo kako se stariji agent skljokao na zemljuzatim se s uperenim oru'jem naglo okrenuo prema crvenokosom u plavom kaputi#u.

    Moj je otko&en, povikao je Nick, 'urno i zahtjevno. A tvoj? Zbunjenost i

    panika na mladi#evu licu odavale su njegovo neiskustvo. Sigurno je izra&unao da

    je Nick mogao lako opaliti u istom trenutku kad za&uje kljocaj sigurnosnog

    zapora. Loi izgledi. Ali neiskusni mogu biti i najopasniji, bazbog toga to

    ne reagiraju na racionalan i logi&an na&in. Amaterski trenutak. Pitoljaneprestano uperena u crvenokosog terenca, Brvson je polako uzmakao u smjeru

    vozila koje je radilo u praznom hodu. Vrata #e, dakako, biti otvorena kako bi se

    moglo odmah u#i. Jednom glatkom kretnjom, dok je cijelo vrijeme dr'ao Berettu

    uperenu u crvenokosog novaka, naglo je otvorio vrata automobila i spustio se na

    voza&evo sjedalo. Jednim je pogledom ustanovio da su prozori i vjetrobransko

    staklo neprobojni, kao to je i trebalo. Morao je samo mjenja&izbaciti iz

    polo'aja za parkiranje i automobil je krenuo uz trzaj. Za&uo je kako metak

    poga-a stra'nji dio automobila - registarsku plo&icu, kako je procijenio, sude#i

    po zveketu. A zatim je jojedan metak pogodio stra'nje staklo, ali nije na&inio

    nikakvu tetu. Pucali su automobilu u gume, nadaju#i se da #e ga zaustaviti u

    bijegu. Za nekoliko sekundi ve#je tutnjao kroz vrata od kovanog 'eljeza na

    ulazu u fakultetski kompleks. Dok se vozio niz glavnu cestu s tri 46 trak a, sjednim napada&em koji je ostao le'ati dok drugi divlje puca ali ne poga-a, mozak

    mu je ubrzano radio. Razmiljao je: Vrijeme je prosio. Sto sada? Da su me zbi ljanamjeravali ubiti, ve#bih bio mrtav. Brvson je usporio na autoputu, pogledavao

    u sve uli&ice ispred i iza sebe da vidi ima li progonitelja. Uhvatili su me

    nenaoru'ana i nespremna, namjerno. A to je zna &ilo da 'ele neto drugo. Ali to?

    I kako su ga uop#e pronali? Je li tko mogao upasti u klasificiranu bazu

    podataka 5-1 Uprave? Bilo je toliko varijabli, toliko nepoznanica. No Brvson sad

    nije osje#ao strah, samo ledenu hladno#u terenskog operativca koji se privikao

    na situaciju, a kakav je sam nekad bio. Ne #e voziti ni prema jednoj zra&noj

    luci, gdje #e ga oni zacijelo &ekati; umjesto toga, odvest #e se ravno natrag

    svojoj ku#i u fakultetskom kompleksu, gdje bi ga se najmanje o&ekivalo. Ako je

    to zna&ilo izazvati jojedan sukob, neka bude tako. Sukob je zna &io izlo'enost

    ograni&ena trajanja: let bi mogao trajati beskrajno dugo. Brvson vie nije imao

    strpljenja za neki duga&ak let: Waller je, barem to se toga ti&e, bio u pravu.

    Skrenuvi na cestu prema fakultetskom kompleksu i k svojoj ku #i na Villier

    Laneu, za&uo je, a zatim i ugledao helikopter kako pretra'uje nebo i ide prema

    malom pristanitu za helikoptere na vrhu zgrade za znanstvena istra'ivanja, koja

    o'bukanim pro&eljem. Mjesto je bilo prazno, a po sustavu za uzbunjivanje, koji

    je sam postavio, znao je da nitko nije uao u ku#u otkad je on jutros iz nje

    izaao. Kad je uao, provjerio je nije li tko dirao sustav. Jaka sun&ana

    svjetlost ulazila je kroz prozor prima#e sobe i zaustavila se na irokim podnim

    daskama od borovine, te se irio smolast miris zimzeleni. Bio je to osnovni

    razlog zato je kupio ku#u: miris ga je podsje#ao na sretnu godinu koju je

    proveo u ku#i sagra-enoj napola od greda napola od 47 opeke u Wiesbadenu kad je

    imao sedam godina, a otac mu je bio stacioniran u tamo njoj vojnoj bazi. Brvson

    nije bio obi&no vojni&ko dijete - na koncu, otac mu je bio general, i obitelj je

    obi&no stanovala u ugodnim &etvrtima i udobnim ku#anstvima. No ipak, njegovo se

    djetinjstvo sastojalo u u&enju o tome kako podi#i svoje uloge i ponovno ih

    polo'iti u nekom drugom dijelu svijeta. Kod tih preseljenja pomagala mu jenjegova prirodna nadarenost za jezike, kojoj su se drugi uvijek divili.

    Sklapanje novih prijateljstava nije ilo sasvim lako, ali je s vremenom i u t omerazvio vjetinu. Vidio je toliko vojni&ke djece koja su se oblikovala kao

    mrzovoljci koji ne spadaju nikamo, a on im se nije htio priklju&iti. Sad je bio

    kod ku#e. )ekat #e. A ovog #e puta sastanak biti na njegovu terenu, i ponjegovim uvjetima. Nije dugo &ekao. Prolo je samo nekoliko minuta prije nego

    to se na prilazu njegovoj ku#i zaustavio crni vladin Cadillac sedan, sameri&kom zastavicom prika&enom na anteni. Brvson je, promatraju#i iz ku#e,

    zaklju&io kako je nakana ovakve otvorene predstave pru'anje umiruju#eg jamstva.

    Vladin voza&u odori izaao je iz automobila i otvorio stra'nja vrata, i izaao

    je nizak, 'ilav &ovjek. Brvson ga je ve#vidio - nejasno lice sa C-SPAN-a.3 Neki

    du'nosnik slu'be sigurnosti. Brvson iza-e na trijem. Gospodine Brvson, rekao

    je &ovjek promukla glasa, s naglaskom iz New Jerseva. Bio je u srednjimpedesetima, kako je procijenio Brvson, guste sijede kose, lica uska i naborana;

    bio je odjeven u nemoderno sme-e odijelo. "Znate, li tko sam ja? Netko tko

    mora puno toga objasniti. Vladin je &ovjek kimnuo, a ruke podigao u gestu

    kajanja. Zabrljali smo, gospodine Brvson, odnosno Jonas Barrett, ako tako vie

    volite. Preuzimam punu odgovornost. Razlog zato sam doao ovamo jest da vam se

    osobno ispri&am. A ujedno da objasnim. Brvson se sjetio slike s TV ekrana,

    &ovjek govori, a ispod njega bijela slova. Vi ste Harry Dunne. Zamjenik

    direktora CIA-e. Brvson se prisjetio kako ga je jedanput ili dvaput gledao kako

    svjedo&i pred kongresnim pododborom. 3 Cable Satelite Public Affairs Network,

    kanal kablovske televizije. 48 Trebam razgovarati s vama, rekao je &ovjek.

    Nemam vam to re#i. Volio bih da vas mogu uputiti na vaeg gospodina Brevera

    ili kako se ve#zove, ali izvla&im prazan 'drijeb. Ne tra'im od vas da bilo

    to ka'ete. Ja samo tra'im da me sasluate.. Ono su bili vai razbija&i,

    pretpostavljam. Da, jesu, priznao je Dunne. Prekora&ili su granice. A ipodcijenili su vas - pogreno su mislili da #ete poslije pet godina odsutnosti s

    terena biti mekani. A vi ste im dali nekoliko klju&nih takti&kih pouka koje #e

    im nesumnjivo dobro do#i ubudu#e. Osobito Eldridgeu, nakon to ga zaiju. Dok

    se smijao, u njegovu grlu &ulo se suho &egrtanje. Sada vas, dakle, molim

    najljepe to mogu. Sve karte su na stolu. Dunne je polako pri ao trijemu gdje

    se Brvson naslonio na drveni stup, s rukama presavijenim na le-ima. Na gornjem

    dijelu le-a bila mu je ljepljivom vrpcom pri&vr#ena Beretta, koju je mogao po

    potrebi dohvatiti u djeli#u sekunde. Dunne je na televiziji, u govornim

    emisijama nedjeljom prijepodne, imao donekle zapovjedni &ko dr'anje; ovako u

    'ivo, izgledao je prili&no zakr'ljao, nekako premalen za svoju odje#u. Nemam

    vas to pou&iti, prosvjedovao je Brvson. Samo sam se branio od dvojice koji su

    bili na krivu mjestu i nisu mi djelovali dobronamjerno. Uprava vas je dobro

    uvje'bala, samo to mogu re#i. Volio bih znati o &emu govorite. Znate sasvim

    dobro. Vaa uzdr'ljivost je za o&ekivati. Mislim da ste se obratili pogrenom

    &ovjeku, rekao je Brvson tiho. Slu&aj pogrenog identiteta. Ne znam na to

    . -

  • 8/10/2019 Robert Ludlum-Prometejeva Prevara

    4/37

    Sad vas uop#e vie ne razumijem. Nicholas Loring Brvson, ro-en u Ateni u

    Gr&koj, sin jedinac generala Georgea Wyntera Brvsona i njegove gospo-e, gotovo

    je monotono recitirao &ovjek iz CIA-e. Diplomirao na St. Albans 49 School u

    Washingtonu D.C., na Stanfordu i na Georgetowns School of Foreign Service. Dok

    je bio na Stanfordu unova&en u gotovo nevidljivu obavjetajnu agenciju poznatu

    onoj nekolicini koji za nju znaju kao Uprava. Uvje'ban za djelovanje na terenu,

    petnaest godina uspjene slu'be, tajno odlikovan, a operacije su se kretale od -

    Lijepa biografija, prekine ga Brvson. Da je barem moja, Mi sveu&ilitarci

    katkad volimo zamiljati kako bi to izgledalo voditi aktivan 'ivot izvan ovihsamotnih zidova obraslih brljanom. Govorio je pomalo razmetljivo. Njegov je

    moto bio izbjegavanje sumnje, a ne odupiranje. Ni jedan od nas nema vremena za

    gubljenje, rekao je Dunne. U svakom slu&aju, nadam se da uvi-ate da nam nijenamjera nauditi vam. Ne uvi-am. Vi momci iz CIA-e, kako &itam, imate dugi

    popis na&ina na koje mo'ete nekome nauditi. Metak u mozak, na primjer. Ilidvanaest sati na dripu pod skopolaminom. Ho#emo li popri&ati o jadnom Nosenku,

    koji je na&inio greku to je preao na nau stranu? Prostrli ste mu crveni sag,zar ne? Dvadeset osam mjeseci u oblo'enoj #eliji. Bili ste spremni na sve, samo

    da ga slomite. Pri&ate o davnoj prolosti, Brvsone. Ali razumijem vas i

    prihva#am vau sumnju. Sto mogu u&initi da je uklonim? +to je sumnjivije od

    potrebe da se ukloni sumnja? Da sam vas doista 'elio srediti, ne bismo mi

    ovdje razgovarali, to vam je jasno, re&e Dunne. Mo'da to ne bi ilo tako lako

    kako mislite, odgovori Brvson blaziranim tonom. Hladno se nasmijao kako bi

    omogu#io &ovjeku iz CIA-e da shvati skrivenu prijetnju. Odustao je od

    pretvaranja; &inilo se da puno ne koristi. Znamo to mo'ete svojim rukama i

    nogama. Nije potrebna demonstracija. Sve to od vas tra'im to su vae ui.

    Tako ka'ete. Koliko je Agencija doista znala o njemu, o njegovoj karijeri u

    Upravi? Kako se moglo prodrijeti kroz neprobojni zid osiguranja? Sluajte,

    Brvsone. Otmi&ari ne preklinju. Vjerujem da znate kako ja nisam &ovjek koji

    svaki dan ide u ku#ne posjete. Imam vam neto re#i, i ne#e biti lako to &uti.Znate li za nau zgradu na Blue Ridgeu? Brvson slegne ramenima. 50 QgdBa

    knjt'nlea .elio bih vas povesti tamo. Trebate me sasluati i pogledati v neto.

    Zatim, ako 'elite, mo'ete po#i ku#i, i mi vas vie nikada ne#emo Ti

    uznemiravati. Pokazao je prema automobilu. Po-ite sa mnom. To to predla'ete

    &isto je ludilo. Zar ne shva#ate? Dvojica tre#e razrednih razbojnika pojave seispred moje predavaonice i pokuavaju me nasilu ugurati u auto. Zatim se pojavi

    &ovjek kojeg sam vidio samo na televiziji - visoki du'nosnik u nekojobavjetajnoj agenciji o kojoj se, budimo iskreni, mo'e govoriti s malo

    vjerodostojnosti - pojavi se na tratini pred mojom ku#om i pokuava me

    nagovoriti golicavom kom binacijom prijetnji i mamaca. Kako o&ekujete dareagiram? Dunne nije skretao pogled. Da budem iskren, o&ekujem da #ete

    svejedno do#i. Zato ste tako sigurni? Dunne je zautio na trenutak. To je

    jedini na&in kako mo'ete zadovoljiti svoju znati'elju, re&e napokon. To je

    jedini na&in kako mo'ete saznati istinu. Brvson prezrivo otpuhne. Istinu o

    centu} Za po&etak, re&e vrlo tiho &ovjek iz CIA-e, istinu o sebi. 51 3 U

    planinama Blue Ridgea u zapadnoj Virginiji, u blizini granice s Tennesseejem i

    Sjevernom Karolinom, CIA dr'i usamljeno podru&je bjelogorice pomijeane sa

    smrekom i jelom, sve u svemu oko dvjesta jutara. Dio pojasa Little Wilson

    Creeka, u sklopu dr'avne ume Jefferson, bregovito je podru&je s brojnim

    uzvisinama, proarano jezerima, potocima, rje&icama i vodopadima, daleko od

    glavnih planinarskih staza. Najbli'i su gradovi Troutdale i Volnev, ali nisu ba

    preblizu. Ovo podru&je divljine, okru'eno elektri&nom ogradom s bodljikavom

    'icom na vrhu, poznato je u Agenciji po svom generi&kom, bezbojnom imenu koje se

    lako zaboravlja. Poligon. Tamo se me-u povrinskim stijenama isprobavaju neki

    egzoti&ni oblici instrumentacije, kao

    to su minijaturni eksplozivi. Isku

    avajuse i sposobnosti raznih odailja&a i naprava za pra#enje, njihove se frekvencije

    precizno podeavaju daleko izvan dometa neprijateljskih strana. Sasvim je mogu#e

    provesti vrijeme na Poligonu a da se ne primijeti nisko polo'ena zgrada odbetona i stakla koja slu'i kao kombinacija administrativne uprave, zgrade za

    obuku i konferencije i vojarne. Zgrada


Robert Ludlum - Operatiunea Omega v.1.1

Robert Ludlum - Operatiunea Omega v.1.1

Robert Ludlum - Gizli Devlet

Robert Ludlum - Gizli Devlet

Ludlum, Robert - Tradarea lui Tristan.docx

Ludlum, Robert - Tradarea lui Tristan.docx

Robert Ludlum - O Mosaico Parsifal

Robert Ludlum - O Mosaico Parsifal

Ludlum, Robert - Cercul Mataresse

Ludlum, Robert - Cercul Mataresse

Robert Ludlum - area Inversa Matarese

Robert Ludlum - area Inversa Matarese

Parsifalov Mozaik - Robert Ludlum

Parsifalov Mozaik - Robert Ludlum

Robert Ludlum - Chancellorov rukopis.pdf

Robert Ludlum - Chancellorov rukopis.pdf

Robert Ludlum - Testamentul Lui Holcroft

Robert Ludlum - Testamentul Lui Holcroft

Robert Ludlum - Nasljedstvo Scarlattija.pdf

Robert Ludlum - Nasljedstvo Scarlattija.pdf

ROBERT LUDLUM Lazarova osveta.pdf

ROBERT LUDLUM Lazarova osveta.pdf

Robert Ludlum - Operatiunea Lazarus

Robert Ludlum - Operatiunea Lazarus

Ludlum Robert - Al Patrulea Reich

Ludlum Robert - Al Patrulea Reich

Robert Ludlum - Documentul Matlock

Robert Ludlum - Documentul Matlock

Robert Ludlum - Mozaicul Lui Parsifal

Robert Ludlum - Mozaicul Lui Parsifal

Robert Ludlum - Complotul Generalilor

Robert Ludlum - Complotul Generalilor

Robert Ludlum Ikarov potsjetnik

Robert Ludlum Ikarov potsjetnik

152395527 Directiva Janson Robert Ludlum

152395527 Directiva Janson Robert Ludlum

The Hades Factor - Robert Ludlum

The Hades Factor - Robert Ludlum

robert ludlum - Opcija Pariz.pdf

robert ludlum - Opcija Pariz.pdf