PROLOG

Grad Anđela

Grad je bio njezin čitav sat, jedan čarobnan sat, samo njezin. Ujutro na dan sudara, između tri i četiri, kad su ulice bile prazne, a anđeli ču­

vali grad, ona je vozila prema istoku bulevarom Wilshire, brzinom od sto i trideset kilometara na sat, nijedanput se ne zaustavivši na crvenom svjetlu na semaforu, kroz područje Miracle Milea. Crveno za crvenim, uopće ne Usporavajući, jureći ispod svjetala koja su svjetlucala na njezinim našmin­kanim obrazima.

Objašnjavajući što se događalo prije nesreće, ona će poslije reći policiji da je bila u klubu Yucca u Hollywoodu, jednom od klubova koji su »in«, s paparazzima na ulazu. Provela je čitav sat sa svojim prijateljima (bogatim Westsiderima i džetseterima s holivudske A-liste; glumcima, agentima i glazbenicima kojima se lako sjetila imena kad su je policajci ispitivali), neke je fotografirala mobitelom kako poziraju s koktelima. Policijski na­čelnik koji ju je ispitivao namrštio se kad mu je rekla da nije ništa popila, no alkometar je potvrdio njezine riječi.

Tri sata u noći bilo je njezino doba. Dala je napojnicu portiru, koji je doveo njezin Aston Martin, i odvezla se kroz crvena svjetla. Nakon pet blokova - posve sama - stala je usred bulevara Hollywood, ugasila motor, Uživala u laganom povjetarcu. Miris jasmina i ružmarina dolazio je s bre­

žuljaka. Mirnoća grada u ovo doba oduzimala je dah. Podignula je pogled i

zurila u zgrade te zamišljala anđele kako stoje na rubu krovova i bdiju nad njom, kao da je u vječnom snu - Dali smo ti grad. Radi što hoćeš.

Zvala se Larkin Conner Barkley. Imala je dvadeset i dvije godine. Živje­la je na mansardi u središtu grada u četvrti u kojoj su stanovali mladi sli­kari i glazbenici, nedaleko od rijeke Los Angeles. Zgrada je bila u posjedu njezine obitelji.

Larkin je pritisnula gas, i osjetila kako joj vjetar mrsi kosu. Okrenula je prema jugu ulicom Vine, a zatim prema istoku kod hotela Wilshire, smijući se dok su stupovi ulične rasvjete jurili pokraj nje; bilo joj je svejedno je li na semaforu crveno ili zeleno svjetlo. Zatvorila bi oči, držala ih zatvorene, a onda ih širom otvorila i smijala se jer i dalje vozi ravno i stvarno, 135, 145, 160 km na sat - njezin crni kabriolet od dvjesto tisuća dolara, iz kojeg

je virilo samo njezino bijelo lice i bakrena kosa, vozio je gradom divlje i potpuno slobodno. Sijevnula je preko luka kod parka MacArthur, zatim je usporila, tek toliko da može skrenuti s brze ceste u klupko malih ulica u gradskom središtu. Brzo se približavala rijeci; još je usporila, kad joj je odjednom sve zatitralo pred očima i zamaglilo se.

Pomislila je da je to možda od suhog noćnog vjetra, ili joj se tako činilo kroz zarošene oči i ona je prekinula tu samotničku noćnu utrku, ali oči su ostale suzne. Tih nekoliko minuta utrke kroz grad, osjećala se svojom, po­sve i istinski, no to je prestalo čim je usporila.

Dok je prolazila Alamedom, smanjivala je brzinu. Larkin je skrenula prema sjeveru, industrijskom ulicom paralelnom s rijekom. Do njezine zgrade ostao je još samo jedan blok, kada je zračni jastuk eksplodirao. Aston Martin zanio se u stranu i stao. Bijeli prah još je letio zrakom, njime su joj bile posute ruke. Drugi auto jedva je vidjela, ne puno stvarnije od sjene u moru, tek pokretan bljesak koji se lomio u prizmi njezinih suza, a onda, udarac.

Larkin je odvezala pojas i izjurila iz auta. Srebrni Mercedes Sedan sta­jao je na pločniku. Njegov stražnji blatobran bio je savijen od udarca. Muš­karac i žena bili su na prednjim sjedalima, muškarac za volanom. Drugi muškarac bio je na stražnjem sjedalu. Vozač je pomagao ženi, čije je lice krvarilo; čovjek straga, i dalje je bio na sjedalu i pokušavao se izvući, ali nije mogao ustati.

Larkin je zakucala na staklo na vozačevim vratima. - Jeste li dobro? Mogu li pomoći?

Vozač je prazno zurio u nju, prije nego što ju je stvarno ugledao, i otvo­rio je vrata. Bio je ranjen iznad lijevog oka.

Larkin je rekla - O Bože. Žao mi je. Pozvat ću 911.Vozač je bio pedesetih godina, dobro odjeven i preplanuo, s velikim zlat­

nim prstenom na desnoj ruci i krasnim satom na lijevoj. Žena je nijemo gledala u krv na svojim rukama. Putnik sa stražnjeg sjedala ispao je kroz stražnja vrata, pao na koljena, a onda se držeći za auto, uspravio.

Putnik sa stražnjeg sjedala rekao je - U redu smo. Nije ništa.Larkin je morala pomoći - Molim vas sjednite. Nazvat ću...- Ne. Pustite, sam ću.Čovjek sa stražnjeg sjedala načinio je korak prema njoj, ali je pokleknuo.

Larkin ga je dobro vidjela, osvijetljenog automobilskim farovima. Imao je velike oči, i tako tamne, gotovo crne.

Ona je požurila u auto. Pronašla je svoj mobitel na podu i nazvala 911. Kad je Mercedes odjednom krenuo s pločnika, stražnji blatobran vukao mu se po podu.

Larkin je viknula - Hej, čekajte!Povikala je za njima još jedanput, no oni nisu usporili. Zapamtila je nji­

hov registarski broj, a onda čula čovjeka sa stražnjeg sjedala kako trči sre­dinom ulice.

Njezinu zbunjenost prekinuo je glas - Služba hitne pomoći, halo?Imala sam sudar, automobilsku nesreću...Ima li ozlijeđenih?Odvezli su se dalje. Taj čovjek, ne znam...

Larkin je zaklopila oči i ponavljala registarski broj. Bojala se da će ga zaboraviti, pa je izvukla svoj ruž za usne, boje svijetloružičaste trešnje, i zapisala broj na ruku.

Gospođo, trebate li pomoć?Larkin je kolebala. Treslo joj se pod nogama, i sjela je na pločnik.

Gospođo, recite mi gdje ste?Larkin je legla na tvrd asfalt. Tamne zgrade nadvile su se nad njom po­

put svećenika u crnim haljama. Ona je tražila anđele na krovovima.Prva policijska patrola stigla je za sedam minuta; ambulantna kola tri

minute poslije. Larkin je pomislila da će ova noć završiti kad su je policajci prestali ispitivati, ali noćna mora tek je počela.

U sljedećih četrdeset i osam sati, ona će se sresti s agentima Ministar­stva pravosuđa i javnim tužiteljem SAD-a. U šest dana, dogodit će se prvi

pokušaj njezina ubojstva. Nakon jedanaest dana, upoznat će čovjeka poimenu Pike.

Sve u njezinu životu će se promijeniti.

prvi dan

Djevojka je snuždeno izlazila iz auta, namjerno praveći kiselo lice da mu pokaže kako mrzi oronulu kuću i suncem sprženu ulicu u kojoj

miriše na čili i začinske trave. On je pregledao okolne kuće, prilično po­vršno. Bio je uočljiv u košulji dugih rukava. Sunce Los Angelesa bilo je prevruće za duge rukave, no on je morao skrivati ono ispod košulje.

Rekla je - Ne mogu ovdje ostati.- Budi tiša.- Nisam jela čitav dan. Nisam jela ni jučer, i sad me ovi mirisi izluđuju.- Jest ćemo kad budemo na sigurnom.Kad im se djevojka pridružila, vrata na kući su se otvorila, i pojavila

se žena o kojoj je Bud govorio, stanodavka s velikim bijelim zubima i prijateljskim očima, gđa Imelda Arcano. Iznajmljivala je nekoliko kuća u Eagle Rocku i Budov ured s njom je već otprije surađivao. Nadao se da ona neće uočiti četiri male rupe probušene na njihovu blatobranu prošle noći.

Okrenuo se djevojci. - Ovakvo te drsko ponašanje čini uočljivom. Pri­miri se. Ne smiju te vidjeti.

- Zašto ne bih čekala u autu?Bilo joj je nezamislivo da je ostavi samu.- Čekaj da je ja obradim.Djevojka se smijala. - Baš bih htjela vidjeti kako ćeš je ti obraditi. Baš

me zanima kako ćeš je šarmirati.On je uhvatio djevojku za ruku i krenuo prema kući. Ušla je za njim

mirno, pogrbljeno da ne bi djelovala drsko, kako joj je on rekao. I dalje je nosila prevelike sunčane naočale i on je htio da uđe u kuću i što prije se skloni od mogućih pogleda.

Gđa Arcano srdačno se nasmiješila dok su dolazili do ulaznih vrata, pozdravljajući ih. - Gosp. Johnson.

-Da.- Danas je tako vruće, zar ne? Ja sam Imelda Arcano.

Nakon noćne more u Malibuu, Budov ured unajmio je novu kuću, platio i obavijestio gđu Arcano o svemu što je trebala znati, a to nije bilo mnogo. To će biti lako zarađen novac, nezahtijevni stanari koji će otići za tjedan dana. Oni bi se trebali naći s gđom Arcano samo da im ona može predati ključeve.

lmelda Arcano pozvala ih je unutra. Čovjek je zastao dovoljno dugo da se okrene i pogleda ulicu. Bila je uska i bez drveća, što je bilo dobro. Mo­gao je dobro vidjeti u oba smjera, iako su male kućice bile prilično zbijene, što je bilo loše.

Htio je da gđa Arcano iziđe što prije, ali ona je počela pričati s djevojkomo ženskim stvarima i počela ih je voditi po stanu kroz dvije male spavaće sobe i kupaonicu, vrlo mali dnevni boravak i kuhinju, dvorište bez trav­njaka. Pogledao je kroz stražnja vrata i vidio zahrđali lokot na ogradi koja okružuje ovu od one iza nje. Bijeli pit bull bio je lancem privezan za stup u susjednom dvorištu. Ležao je glave prislonjene na šape, ali nije spavao.

Djevojka je rekla - Radi li televizor?- Da, imate kabelsku. Ali, nema telefona. Nema smisla da vam telefon­

ska kompanija uvodi broj za tako kratko vrijeme.Rekao je djevojci neka ništa ne govori, ali njih dvije su i dalje razgovara­

le. On ih je prekinuo. - Imamo mobitele. Možete nam dati ključeve i otići.Gđa Arcano se ukočila, odvojila ključ s bunta ključeva i zatim otišla.Prvi put tog dana, ostavio je djevojku samu i otišao donijeti opremu u

kuću. Htio je nazvati Buda, da sazna što se dovraga zbilo prošle noći, ali uglavnom je najprije htio da je djevojka sigurna. Donio je svoj i djevojčin kovčeg u kuću, zajedno s vrećom koju su nabavili u trgovini Rite Aid.

Televizor je bio upaljen, djevojka je pretraživala lokalne kanale. Kada Je ušao u kuću, ona se nasmijala, a onda ga je imitirala - ‘Možete nam dati ključeve i otići.’ O, to ju je šarmiralo. To te sigurno učinilo nezabo­ravnim.

Ugasio je televizor i izvadio vrećicu iz trgovine.- Uredi si kosu. Nešto ćemo pojesti kad završiš.

Želim vidjeti hoćemo li biti u vijestima.- Ne mogu čuti uz televizor. Sad ćemo slušati, a televizor gledaj poslije.

Mogu utišati zvuk.Uredi si radije kosu.

On je svukao košulju. Nosio je poluautomatski pištolj Kimber .45, uta­knut u hlače. Otvorio je svoj kovčeg i izvukao futrolu za Kimber i drugi pištolj, već u futroli, Colt Python .375 Magnum. Pričvrstio jc Kimber na

hlače s prednje strane, a Python sa strane.Uzeo je kolut ljepljive trake iz torbe i otišao u kuhinju.Iza njega, djevojka je rekla samo - Kreten.Provjerio je jesu li stražnja vrata zaključana, zatim je otišao u spavaću

sobu u stražnjem dijelu kuće, zatvorio prozore i navukao zavjese. Otrgnuo je dugačke komade ljepljive vrpce i pričvrstio zavjese uz prozore. Ako itko pokuša podignuti prozor, čut će se zvuk trganja ljepljive trake sa zida. Izvadio je svoj nož Randall, i načinio nekoliko centimetara širok uspravni rez na vrpcama, tek toliko da može malo odmaknuti zavjesu i provjeriti prilaze prema kući. Baš kad je rezao vrpce, čuo ju je kako ulazi u kupao­nicu. Konačno je počela surađivati. Znao je da se boji, i njega i onog što se dogodilo.

Na putu u drugu spavaću sobu, prošao je pokraj kupaonice. Bila je pred ogledalom, i šišala svoju bujnu kosu boje bakra škarama iz trgovine Rite Aid, ostavljajući oko pet centimetara duge vrhove. Kutijice s bojom za kosu ispunile su umivaonik. Ugledala ga je u ogledalu i promrmljala:

- Mrzim to. Izgledat ću tako ružno.- Skinula se i ostala samo u grudnjaku, i ostavila je otvorena kupaon-

ska vrata. Pretpostavljao je kako ona želi da je vidi. Njezine traperice od 500 dolara spuštene nisko na bokovima, otkrivale su nasmijanog dupina između rupica nisko na njezinim leđima. Njezin grudnjak bio je svijetlo- plav i proziran, i savršeno se slagao s bojom njezine kože. Gledajući ga, igrala se kosom. Načinila je u kosi čuperke, oblikovala ih pa proučavala u ogledalu.

Rekla je - Kako bi bilo bijelo? Mogu postati bijela.- Smeđe. Neupadljivo.- A da budem ljubičasta? Ljubičasto može biti zabavno. Okrenula se i

pozirala mu. - Bi li ti se sviđalo? Retropunk?On je nastavio koračati do prednje spavaće sobe. Nije kupila ljubičastu

boju, samo se šalila. Vjerojatno misli da on ne pazi na takve stvari, no on pazi na sve. Zatvorio je i oblijepio vrpcom prozore u prednjoj spava­ćoj sobi, a onda se vratio do kupaonice. Voda je tekla, a ona se nagnula nad umivaonik, i s rukama u prozirnim plastičnim rukavicama, trljala je boju u kosu. On je izvadio mobitel, i dok ju je promatrao, nazvao je Buda Flynna.

Rekao je - Mi smo se smjestili. Što se dogodilo prošle noći?- Pokušavam to saznati. Nemam pojma. Je li nova kuća u redu?- Oni znaju gdje smo, Bud. Kako?!

- Radim na tome. Trebaš nešto?- Ništa, samo moram znati kako su doznali.Zaklopio je telefon dok se ona uspravila, a voda je curila niz njezinu

kralježnicu do dupina, dok je ona zamatala kosu ručnikom. Tek tada ga je opet ugledala u ogledalu i nasmijala se.

- Gledaš mi stražnjicu.U tome času je zalajao pit buli.On nije oklijevao. Dohvatio je Python i otrčao u stražnju spavaću sobu.

Odškrinuo je prorez na prozoru, a djevojka je požurila za njim. Pas je ustao, i gledao u nešto.

Rekla je - Što je to?- Šššš...Pas je pokušavao vidjeti nešto s njihove lijeve strane. Načulio je male

uši. Nije više lajao jer je sada njušio zrak.Pike je gledao kroz prorez, i pozorno slušao.Djevojka je prošaptala - Što se događa?Pas je počeo divlje lajati i skakati natežući lanac.Pike je dobacio preko ramena, baš kad je jedan čovjek došao iza garaže.

- Evo, opet je počelo.- Kreni prema glavnom izlazu, ali ne otvaraj vrata. Idi. Brzo.S njezine glave pao je ručnik dok ju je gurao ispred sebe. On je pokupio

njihove torbe, bacio ih preko ramena i vodio je prema vratima. Pogledao je na ulicu s prednjeg prozora. Jedan je čovjek dolazio prema stazi dok je drugi prelazio dvorište i približavao se kući.

Uhvatio ju je za glavu i okrenuo prema sebi. Ona ga je pogledala, bez obzira na strah. Čim su im se pogledi sreli, znao je da će ga slušati.

- Gledaj me. Nemoj gledati ni njih ni išta drugo. Čekaj da ti dam znak, a onda trči prema autu, koliko god brzo možeš.

Naglo je otvorio vrata, brzo naciljao čovjeka na stazi i dva puta opalio iz Colta. Zatim je naciljao čovjeka koji je dolazio preko dvorišta. Četiri hica, bum-bum dva puta, a onda je otrčao do prednjeg dvorišta. Više nije vidio nikog, pa je mahnuo djevojci.

- Kreni.Potrčala je koliko je god brzo mogla. Pike je krenuo za njom, trčeći na-

traške, neposredno uz nju štiteći je svojim tijelom, jer je pit buli opet lajao. Dolazilo ih je još nekoliko.

Treći čovjek je došao iza ugla kuće na stazu, ugledao Pikea a onda se bacio natrag. Pike je ispalio posljednja dva hica. Drvo i žbuka s ruba kuće

razletjeli su se uokolo, no čovjek se povukao u zaklon i Python je ostao neupotrijebljen. Treći čovjek opet se vratio, ispalio tri hica, promašio Pi­kea, ali je pogodio njegov Jeep. Pike nije imao vremena izvući Python iz futrole. Bacio ga je kako bi mogao napuniti Kimber i ispaliti još dva hica, a onda je otrčao do auta. Djevojka je bila uz otvorena vozačka vrata, ali je samo stajala.

Pike je povikao - Ulazi!Sljedeći se pojavio iza ugla kuće, i pucao je što je brže mogao. Pike je

uzvratio, ali ovaj se sklonio.Pike je gurnuo djevojku prema komandnoj ploči, gurnuo ključ u bravu,

pokrenuo auto, i pojurio prema križanju. Naglo je skrenuo, pritisnuo gas, a onda pogledao djevojku.

- Ti si dobro? Nisi ozlijeđena?Ona je zurila ravno ispred sebe suznim očima. - Oni ljudi su mrtvi.Pike je svoju ruku položio na njezinu nogu. - Larkin, gledaj me.Ona je stisnula oči. - Tri su čovjeka upravo poginula. Još tri čovjeka.On je ublažio svoj duboki glas - Ne želim dopustiti da ti se bilo što do­

godi. Čuješ li?Ona je kimnula glavom.Pike je skrenuo na križanju, a onda ubrzao prema autocesti. U kući u

Eagle Rocku bili su dvadeset i osam minuta, a sada bježe. Opet.Bilo mu je žao što je ostao bez svojeg Colta. Bio je to dobar pištolj. Spa­

sio ih je prošle noći u Malibuu, ali sada su zbog njega mogli poginuti.Jureći prema sjeveru autocestom 101, Pike nije dao žmigavac prije skre­

tanja preko četiri prometna traka, prema izlazu. Larkin je vrisnula. Jednom stranom auta udarili su ogradu traka za silazak s autoceste. Zatim je naglo okrenuo, i preko pune crte skrenuo natrag na trak za ulazak na autocestu. Automobili su počeli trubiti kad se vratio na autocestu. Djevojka se stisnu­la od straha. Pike je pojurio prema sljedećem izlazu, zakočio u posljednji trenutak i opet naglo skrenuo s autoceste, provjerivši u retrovizoru slijedi li ih netko.

Djevojka je jecala-Zaustavi. Zaustavi, ubit ćeš nas.Stigli su do sveučilišta Južna Kalifornija, u gust poslijepodnevni pro­

met. Pike je skrenuo na benzinsku crpku Chevron na kraju izlazne ceste,i tu je zaustavio auto. Sjedili su, motor je ostao upaljen, a Pike je napunio šaržer svojeg Kimbera, proučavajući putnike u svakom autu koji je silazio s ceste. Nijedan nije izgledao kao ubojica u potjeri.

Rekao je - Jesi li prepoznala čovjeka kod one kuće? Onog u dvorištu,

prošla si pokraj njega. Jesi li ga već prije vidjela?- Ne, nisam. Bože, gdje bih ga vidjela?Pike je povjerovao. Nije vidjela ni onu dvojicu koju je ubio ranije. Mogla

ih je vidjeti tek površno. I sam Pike ih je jedva vidio; bila su to dva gruba momka u dvadesetim ili tridesetim, u crnim majicama i s pištoljima.

Pikeov mobitel je zazvonio, ali on se nije javio. Krenuo je unazad do zgrade, okrenuo auto i pojurio prema gradu. Vozio je još brže kad se uvje­rio da ih nitko ne slijedi.

Nakon desetak blokova, Pike je lagano skrenuo prema trgovačkom cen­tru, jednom od onih gdje svaka dva mjeseca propadne jedna trgovina. Na kraju niza trgovina skrenuo je u mali prolaz gdje nije vidio ništa, osim kontejnera za smeće. Ugasio je motor, izišao i otvorio njezina vrata.

- Izlazi.Ona nije krenula dovoljno brzo, pa ju je on izvukao van.- Hej! Što ti je, prestani!- Jesi li koga nazvala?-Ne.Pritisnuo ju je svojim bedrom uz Jeep i počeo tražiti mobitel po njezinim

džepovima. Ona ga je pokušala odgurnuti, ali nije mogla.- Prestani, kako sam mogla nazvati? Bila sam sve vrijeme uz tebe. Pre­

stani... Zgrabio je njezinu Prada torbu od fine kože s poda i istresao sadržaj na sjedalo.

- Ti si kreten! Ja nemam mobitel. Uzeo si mi ga!Pretražio je džepove, a onda se zagledao u nju razmišljajući.- Pronašli su nas.- Ne razumijem kako?!- Da ti vidim cipele. - Gurnuo ju je na sjedalo Jeepa i skinuo joj cipele.

Ovaj put se nije opirala. Utonula je u sjedalo, i promatrala ga dok joj je skidao cipele.

Pike je mislio da su joj možda negdje ugradili odašiljač. Provjerio joj je cipele, zatim pogledao remen i metalne gumbe na trapericama. Ona je duboko udahnula dok joj je skidao remen.

Rekla mu je - To ti se sviđa?Pike je ignorirao njezin provokativan smijeh.- Da skinem hlače?Dohvatio je njezinu torbu sa stražnjeg sjedala, a ona se i dalje smijala.- Koji si ti kreten. Moje stvari su sve vrijeme sa mnom, od kada sam

otišla od šerifa, budalo! Zašto ne kažeš nešto? Zašto ne govoriš sa mnom?

Pike je zapravo mislio da neće ništa pronaći, ali je morao provjeriti, pa je to i radio, ne osvrćući se na nju. To je naučio još kad je bio marinac, ako samo jedanput ne očistiš pušku, ona će zatajiti.

- Hoćemo li ostati ovdje? Je li ovdje sigurno? Želim ići kući.Pike je izvadio mobitel i provjerio pozive. Tri puta gaje zvao Bud Flynn.

Pritisnuo je tipku da uzvrati poziv, i pomislio kako ih možda prate preko njegova mobitela. Možda su znali njegov broj.

Bud se odmah javio. - Nasmrt si me preplašio. Mislio sam da su vas sredili kad mi nisi odgovarao.

- Opet su nas pronašli.- Kako, pa gdje ste?- Slušaj. Ona želi ići kući.Pike je promatrao djevojku kad je to govorio, a ona mu je uzvratila

pogled. Bud nije odmah odgovorio, no kad se javio, glas mu je bio blag.- Samo polako. Smiri se. Je li ona na sigurnom?

-Da.- Hoću biti siguran da sam te shvatio - govoriš li o kući u Malibuu ili o

onoj u koju sam te upravo poslao u Eagle Rocku?Bud ih je poslao u skrovište u Malibuu prošle noći, a nakon što su pucali

na njih u kući u Malibuu, smjestio ih je u Eagle Rock.- Mislim na kuću u Eagle Rocku. Ponudio si mi dva loša skrovišta, Bud.- Nemoguće. Nisu mogli znati za ovu kuću.- Još su trojica poginula. Hoće li me Federalci štititi?Bud je otprije znao za dva poginula u Malibuu. Federalci su bili bijesni,

ali su obećali zaštititi Pikea pred lokalnim policajcima.No, sada Bud nije zvučao uvjerljivo. - Razgovarat ću s njima.Razgovaraj odmah. Izgubio sam jedan od svojih pištolja, kalibra 0.357.

Kada policija istraži brojeve, saznat će da je moj.Bud je lagano zazviždao, što je zvučalo više umorno nego bijesno. - U

redu, daj mi je.Pike joj je predao mobitel. Djevojka ga je prislonila na uho, ali sad je

djelovala nesigurno. Slušala je nekoliko minuta i onda je odjedanput progo­vorila. - Zaista se bojim. Zar ne bih mogla kući?

Pike je znao odgovor prije nego što mu je vratila mobitel. Sad je tu u maloj uličici u jugoistočnom dijelu Los Angelesa, u četvrti kakvu je vidjela samo iz privatnog mlažnjaka Gulfstream svoje obitelji, i sve samo zato što

je bila na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.Pike joj je ponovno uzeo mobitel.

Bud je rekao - U redu, slušaj, ona mora ostati s tobom. Mislim daje to najbolje, a tako misli i njezin otac. Ja ću potražiti novi smještaj.

- Tvoja skrovišta su dva puta otkrili. Ja ću nam pronaći kuću.- Joe, ne možeš me tek teko otpiliti. Kako ću znati...- Povjerio si mi djevojku, Bud. Ona je moja briga.Pike je zaklopio mobitel. Djevojka ga je promatrala.- Ako hoćeš kući, odvest ću te.Mislio je da ona želi kući, ali ona je samo slegnula ramenima.- Ostat ću.- Ulazi.Pike joj je pomogao da uđe u Jeep, a onda je oprezno promotrio obje

strane uličice. Ako je netko vidio broj na njegovim registarskim pločica­ma, policija možda već traži crveni Jeep Cherokee. Želio je izbjeći poli­ciju, ali nije mogao samo sjesti i čekati. Kad se ne krećeš, možeš postati meta.

Uličica je bila sigurna. Sada su Pike i djevojka nevidljivi. Ako mu uspije da tako i ostane, djevojka će preživjeti.

Pike je okrenuo prema četvrti Bristol Farms na bulevaru Sunset kod Fai- rfaxa, a onda je parkirao što je mogao dalje od križanja, da sakrije svoj Jeep.

- Moram nekog nazvati. Iziđi.- Ona je rekla - Zašto ne nazoveš iz auta?- Sumnjam da mi prisluškuju mobitel. Iziđi.- Mogu li čekati u autu?-Ne.Pike se bojao da bi je mogli prepoznati usprkos novoj frizuri i naočala­

ma. Mogla bi se predomisliti i odlučiti da ne ostane s njim. Mogla bi pobje­ći i poginuti. Oni su se poznavali točno šesnaest sati. Bili su stranci.

Larkin je požurila, obišla oko Jeepa da ga uhvati.- Koga zoveš?- Trebaju nam drugi auto i drugo skrovište. Ako nas policajci slijede,

mijenjamo planove.- Kakve planove? Što ćemo raditi?Pike je bio umoran od razgovora i nije joj odgovorio. Odveo ju je do tele­

fonskih govornica na zidu trgovine i ubacio novčić u jednu od njih.Larkin je pogledala prema trgovini. - Moram kupiti nešto za jelo.- Nemamo vremena. Poslije.Pike je bio vlasnik trgovine oružjem u Culver Cityju, blizu svojeg stana.

Imao je pet zaposlenika od kojih su trojica bila bivši policajci.

Čovjek po imenu Ronnie javio se na drugo zvono. - Trgovina oružjem.Pike je samo rekao. - Nazvat ću u dva. -I zaklopio je slušalicu.Larkin je stisnula šake. - Tko je to bio?- On radi za mene.- Je li i on tjelesni čuvar?Pike ju je ignorirao, i pogledao je svoj rabljeni Rolex. Ronnie je znao da

će u dva Pike nazvati na telefon u susjednoj praonici rublja.Dok je čekao, dva dvadesetogodišnjaka izišla su iz trgovine i prošla po­

kraj njih. Jedan je pogledao Larkin od glave do pete i nasmiješio joj se, a drugi nije skidao pogled s njezina lica. Ona im je uzvratila pogled. Pike je pokušao shvatiti je li ju drugi čovjek prepoznao. Malo niže, na parkiralištu, oni su se zafrkavali prije ulaska u crni Audi, pa je Pike zaključio da je ne poznaju.

Pike joj je rekao - Nemoj to više raditi.-Što?- Nekoga pogledati u oči, kao njih. Nemoj to raditi.Pike je mislio da će ona nešto reći, ali ona je samo stisnula usnice i zurila

u trgovinu.- Sada bih već mogla dobiti nekakvo jelo.Točno u dva, Pike je nazvao i Ronnie se javio. Pike mu je ukratko obja­

snio situaciju, a onda je rekao Ronnieju neka zatvori trgovinu i sve pošalje kući. Ljudi koji su tražili Larkin, gotovo su sigurno znali Pikeov identitet kad su napali skrovište, ali im to nije trebalo da bi pronašli djevojku. Sada, kad je Pike nestao s njom, oni će pokušati naći Larkin tako što će potražiti njega, a tu će iskoristiti nekog iz njegova života.

Ronnie je rekao - Razumijem. Što ti sve treba?- Auto i mobitel. Nabavi mi jedan na bonove.- U redu. Možeš dobiti moj stari zeleni Lexus, ako hoćeš? - Ronniejev

Lexus bio je star dvanaest godina. Njegova žena darovala ga je njihovoj kćeri, koja studira pravo u drugome gradu, tako da auto uglavnom samo stoji neiskorišten.

Pike je rekao Ronnieju neka ostavi Lexus za trideset minuta ispred tr­govačkog centra Albertsons koji obojica znaju, neka ga samo ostavi i ode. Trideset minuta bit će dovoljno da Pike dođe do svojeg stana i skrije Jeep.

Prekinuo je razgovor i vratio se do Jeepa držeći za ruku djevojku. Prote­kle minute osjećao je kao utrku u kojoj gubi. Brzina je bila ključna.

Ona je istrgnula ruku. - Kamo idemo?- Do mojeg stana.

* - Hoćemo li ondje ostati?- Ne. I napadači će doći tamo.Pike je živio u finom stambenom naselju u Culver Cityju. Žbukani

zid okruživao je dvorište u koje se ulazilo pomoću kodiranog ključa. Po četiri stana bila su u svakoj zgradi, a između njih dva teniska igrališta i bazen. Pikeov stan bio je u posljednjoj zgradi u dobro zaštićenom uglu dvorišta. *

Pike se dovezao ravno do svojeg dvorišta, ali nije odmah izlazio. Nači­nio je krug oko ograđenog dvorišta, tražeći bilo koga tko možda pazi na ulaz ili čeka njegov auto, i tek onda je skrenuo na stražnji ulaz.

Larkin se osvrnula po dvorištu. - Ovo nije tako loše. Koliko zarađuju tjelesni čuvari?

Pike joj je rekao. - Spusti se pod ploču s instrumentima.Mogu li kod tebe nešto pojesti?- Nećeš uopće izlaziti iz auta.Pike je znao da je ona zakolutala očima, iako to nije vidio, ali je ipak

skliznula na pod.- Kad muškarci traže da se ovako spustim, to je obično zbog nečeg drugog.Pike je samo sijevnuo očima - Jako smiješno.- Zašto se onda ne smiješ? Zar se tjelesni čuvari nikad ne smiju?- Ja nisam tjelesni čuvar.Pike je dovezao do mjesta na kojem obično parkira. Na parkiralištu su

bila samo tri auta, i on je znao sva tri. Stao je, ali nije ugasio motor. Vrt je bio zasađen palmama, hibiskusima i šarenim rajskim pticama. Pike je promatrao igru zelenih i smeđih boja ispred zida.

Larkin jc upitala - Što se događa?Pike nije odgovorio. Nije vidio ništa neobično, pa je ugasio motor. - Vra­

ćam se za trideset sekundi. Ostani ovdje i ne miči se.Pike je izišao iz auta, prije nego što je ona stigla odgovoriti i lagano je otr­

čao stazom do svojih vrata. Provjerio je dva lokota, bila su netaknuta. Ušao je i otišao do kontrolne ploče ugrađene u zidu. Pike je instalirao nadzorni videosustav, koji pokriva ulaz u njegov stan, prozore u prizemlju i parkirali­šte. Svaka od šest kamera načini digitalnu fotografiju svakih osam sekundi.

Pike je opet namjestio alarm, izišao, i požurio natrag do Jeepa.Larkin je još bila ispod komandne ploče. Zanimalo ju je - Što si tamo

radio?- Ja ne znam ništa o tim ljudima. Ako dođu ovamo, imat ćemo njihove

slike i onda ćemo nešto poduzeti.

- Mogu li sada ustati?-Možeš.Kad su izišli na ulicu, u retrovizoru Pike nije vidio nikoga. Krenuo je

prema Albertsonsu.Larkin se podignula s poda i pričvrstila sigurnosni pojas. Sad je djelova­

la mirnije. Pike se također osjećao bolje.Upitala je - Što ćemo sada raditi?- Uzeti drugi auto, naći sigurno mjesto i ondje ostati. Imamo mnogo

posla.- Ako nisi tjelesni čuvar, što si? Bud je rekao mojem ocu da si nekad bio

policajac.- To je bilo davno.- A što sada radiš? Kad netko pita čime se baviš, recimo kad si na nekoj

zabavi ili u baru, i pričaš sa ženom koja ti se sviđa, što joj kažeš?- Da sam poslovni čovjek.Larkin se nasmijala visokim napetim glasom.- Ja sam odrasla s poslovnim ljudima, ti nisi jedan od njih.Pike je htio da ona prestane pričati, ali je znao da ju je pokretao strah

koji je još nije napustio, kao kad se žeravica rasplamsa kad puhnete u nju. Ovo je bilo mirno razdoblje, a u bitkama je to najgore. Osjećate se dobro kada sve gori oko vas kao u paklu, ali kad je mirno i imate vremena raz­misliti, počnete se tresti poput mokrog psa na vjetru. Pikeu se činilo da se ona osjeća poput takvog psa.

Dodirnuo ju je po kosi. Kad je to učinio, njezine su usnice zadrhtale, i on je znao da ima pravo.

- Što god da sam, neću dopustiti da te itko povrijedi.- Obećavaš?- Tako mora biti. - Prošao je rukom po svojoj kratkoj kosi.Ona neko vrijeme nije ništa govorila i Pike je bio zahvalan na tišini.Zeleni Lexus čekao je na parkiralištu, tek još jedan od mnogih bezličnih

automobila. Pike je parkirao Jeep najbliže što je mogao. Sagnuo se ispod komandne ploče, izvukao Smith & Wesson kalibra 0.40 u koricama i bacio ga Larkin u krilo.

- Stavi ga u svoju torbu.- Neću ga niti dotaknuti. Mrzim oružje.Sagnuo se do suvozačke police i izvukao džepni pištolj, Berettu kalibra

0.38 i plastičnu kutijicu s napunjenim šaržerima. I njega je spustio u njezi­no krilo.

Ona je rekla - O moj Bože, koji si ti čudak?Još se jedanput sagnuo do police, posljednji put, i uzeo zapečaćenu pla­

stičnu vreću s dvije tisuće dolara, kreditnim karticama i vozačkom dozvo­lom sa svojom slikom na ime Fred C. Howe. Stavio je i tu vreću u njezino krilo, zajedno s pištoljima.

Pike je izišao i odnio njihove torbe do Lexusa, a onda je otišao do pred­nje lijeve gume, gdje je Ronnie sakrio ključ. Natovario je njihove torbe u Lexus, onda je zaključao Jeep i stavio ključ na isto mjesto ispod gume. Ronnie će se vratiti po Jeep.

Larkin je prekriženih ruku promatrala Pikea.-I što ćemo sada?- Za početak, uđi u auto.Pike je pričvrstio svoj Kimber ispod desnog pazuha, spreman za pokret.

Ronnie je ostavio mobitel na vozačkoj polici ispod volana. Uz telefon bili su i punjač i slušalice za razgovor u vožnji.

Larkin je rekla - Umirem od gladi. Možemo li, molim te, nabaviti nešto za jelo?

Pike je proučavao novi mobitel, onda je upalio motor i krenuo, i već je utipkavao broj agencije za nekretnine koju je znao. - Još ne.

Larkin je pocrvenjela od ljutnje - Pa to je apsurdno! Hoću hranu. Toliko sam gladna da mi želudac jede sam sebe.

Pike im mora naći mjesto za skrovište. Razmišljao je o motelu, ali motel bi povećao vjerojatnost susreta s ljudima, a to im ne odgovara. Njima treba privatnost u četvrti u kojoj nitko neće prepoznati djevojku. Oni moraju ući u stan odmah, bez suvišnih pitanja, što znači da Pike to ne može obaviti s nepoznatima. Jednom je pomogao jednoj ženi iz agencije za nekretnine, koja je imala problema s nasilnim bivšim suprugom, i otada je preko nje kupio i prodao nekoliko nekretnina.

Kada je Pike dobio agenticu na mobitel, objasnio joj je što mu treba. Larkin se sagnula, prekriženih ruku i namrštena.

Odjednom je povikala - Upomoć! Upomoć! Siluje me. Upomoć!Agentica nekretninama se iznenadila - Tko je to?- Čuvam jedno dijete.Larkin se nagnula da se približi mobitelu. - A sad me neće niti nahraniti.

Umirem od gladi!Pike je opet uzeo mobitel i nastavio. - Možeš li mi naći kuću?Mislim da imam nešto - Nazvat ću te ponovno.Pike je prekinuo razgovor, pa je pogledao djevojku. Ona je zurila u nje­

ga, kao da čeka što će se dogoditi. Možda ga testira. Sve što Pike zna o njoj rekli su mu Bud Flynn i njezin otac, prije manje od sedamnaest sati, a sada zna da Budovim informacijama možda i ne može vjerovati.

- Kako se zoveš?- Skinula je tamne naočale i nasmješila mu se kao da je retardiran. - O

čemu ti govoriš? Je li to nekakva igra?- Kako se zoveš?Njezino se lice ukočilo. - LARKIN CONNER BARKLEY!- A tvoj otac?- CONNER BARKLEY! MOJA MAJKA JE MRTVA! NJEZINO JE

IME JANICE! JA SAM JEDINO DIJETE! JEBI SE!Pike je pogledao njezinu torbicu. - Vozačka i kreditne kartice.Nije prigovarala. Zgrabila je torbicu, izvadila novčanik i pružila mu ga.

- Uzmi karticu i kupi mi nešto za jelo.Pike je uzeo novčanik i izvukao vozačku dozvolu. Na dozvoli je bila

njezina slika na ime Larkin Conner Barkley. Upisana adresa stana bila je Century City, no Bud i njezin otac rekli su da stanuje na Beverly Hillsu.

Pike je upitao - Živiš u Century Cityju?To je ured naše tvrtke. Sve dolazi na tu adresu.- A gdje živiš?- U velikom mansardnom stanu u središtu grada. Zgrada je naša.- Tamo su te prvi put pokušali ubiti?- Ne. Bila sam s ocem. Na Beverly Hillsu.- Tko je Alex Meesh?Spustila se u sjedalu, njezina ljutnja je prošla.- Čovjek koji me pokušao ubiti.- Pike je to već čuo od njezina oca i Buda, ali je želio čuti i od nje. - Za­

što te htio ubiti?Ona je zurila kroz vozačko staklo u dolazeće ništavilo. - Ne znam. Jer

sam ga te noći vidjela s Kingovima. Kad sam imala sudar. O tome sam već govorila s ljudima iz pravosuđa.

Pike je pregledao njezine kartice usput u vožnji. Sve su bile izdane na Larkin Barkley, ponekad sa srednjim imenom, ponekad bez njega. Pike je izvukao American Express i Visu. AmEx-ova kartica bila je jedna od onih posebnih crnih kartica, što je značilo da troši više od sto i pedeset tisuća dolara svake godine. Bacio je njezin novčanik na policu pokraj njezinih nogu.

Pike je znao što su mu Bud i njezin otac ispričali, ali sada je htio iden­tificirati igrače i sam saznati što je bila istina. Trebat će mu pomoć, pa je ponovno nazvao.

Larkin se lagano nasmijala. - Nadam se da zoveš radi rezervacije.- Zovem nekog tko će nam pomoći.- Čovjek se javio. - Elvis Cole, detektivska agencija.- Ja sam. Dolazim k tebi.Pike je zaklopio mobitel i skrenuo prema planinama.

2

Trideset i dva sata prije, ujutro kada je to počelo, avenija Ocean bila je obasjana prigušenim zlatnim svjetlom od ulične rasvjete i stambenih zgrada koje su se nizale Santa Monicom uz obalu mora. Joe Pike trčao je

sredinom ulice, a za njim je ispod litice laganim kasom trčao kojot. Bilo je 3:52 pred zoru. Tihi ocean bio je skriven u mraku, a zemljani pojas uz cestu završavao je kod stijene na čijem dnu je bilo smrvljeno kamenje, a iza stijene, crna praznina. Pike je uživao trčati u to mirno doba posred prazne ulice.

Opet je pogledao prema sjeni litica. Kojot je kaskao među palmama. To je bio stari mužjak. Na svijetloj glavi imao je nekoliko ožiljaka i spu­štao se iz kanjona prema livadi. Svaki put kad bi ga Pike pogledao, kojot ga je promatrao, iako je stalno trčao. Kojoti su se držali određenih pra­vila kako bi mogli opstati među ljudima, i tako su se proširili oko Los Angelesa. Jedno od pravila bilo je da izlaze samo noću. Kojoti su valjda vjerovali da noć pripada divljini. Ovaj je kojot vjerojatno mislio da Pike krši pravila.

Joe Pike često je trčao ovom rutom: zapadno avenijom Washington od svojeg stana, pa sjeverno avenijom Ocean prema San Vicenteu, zatim na istok prema Četvrtoj ulici gdje se strme stube spuštaju poput zuba na pili. Stotinu osamdeset i devet stuba. Tog jutra Pike je nosio ruksak u kojem su bile četiri vreće brašna po pet kilograma. Obično bi otrčao stubama dvade­setak puta gore i dolje prije nego što bi se vratio kući.

Znao je da će ga na kraju nazvati, no toga jutra utonuo je u siguran, čvrst

osjećaj znojenja i napora kad mu je mobitel zazvonio. Pike se zaustavio i odgovorio.

Čovjek je rekao - Kladim se da ne znaš tko zove.Pike nije čuo glas ovog čovjeka otkada je otet osmogodišnji dječak Ben

Chenier. Pike i njegov prijatelj Elvis Cole tražili su dječaka, ali su trebali pomoć čovjeka s telefona kako bi pronašli otmičara. Čovjek im je pomo­gao, i nije tražio mnogo zauzvrat - jednog dana nazvati će Pikea i tražiti uslugu koju će ovaj morati obaviti. To je moglo biti bilo što, čak i ona vrsta posla koju Pike ne bi više želio obaviti, ali to je bila cijena za pomoć u spa­šavanju Bena Cheniera, i Pike ju je morao platiti.

Pike je rekao - Jon Stone.Stone se nasmijao. - Onda. Sjećaš se. Rekao sam ti da ću nazvati, i evo,

zovem. Sada ćemo vidjeti koliko vrijediš.Pike je pogledao na sat. - Ali, četiri je ujutro.- Pokušavao sam te dobiti čitavu večer, moj prijatelju. Žao mi je ako sam

te probudio.- O čemu se radi?- Treba se pobrinuti za jedan paket, vrlo je vruć...Paket je značio osobu. Vruć je značilo da su tu osobu već pokušali ubi­

ti.- Zašto je paket u opasnosti?-Ne znam, i sve o čemu se brinem jest da ti održiš riječ. Moram reći tim

ljudima pristaješ li ili ne.Sive sjene micale su se među palmama poput duhova. Još dva kojota

pridružila su se prvom. Pike je pomislio kako bi bilo trčati s njima.Stone je govorio. Njegov je glas postajao napet. - Momak koji je nazvao

rekao je da te poznavao. To je Bud Flynn?Pike se vratio iz kanjona. - Da.- Da, to je Flynn. On je obavljao nekakve poslove na čuvanju osoba koje

imaju previše putra na glavi i previše love. I ja hoću malo od te love, Pike. Dužan si mi. Hoćeš li to obaviti?

Pike je rekao. - Da.- Pravi si. Nazvat ću te poslije da se dogovorimo.Pike je zaklopio mobitel. Crvena svjetla udaljenih auta svijetljela su

tamo gdje San Vincente utječe u ocean. Pike je namjestio ruksak i na­stavio trčati. Za četrnaest sati vozit će prema sjeveru kako bi pokupio djevojku i prvi put nakon dvadeset godina sreo Buda Flynna, čovjeka kojeg je iskreno volio.

Petnaest sati poslije, Pike je stigao do ruševne crkve na visoravni u pu­stinji, četrdeset pet kilometara sjeverno od Los Angelesa.

Godine snažnih vjetrova, sunca i odsutnosti ljudske brige ostavile su trag na ruševnim zidovima s oronulom žbukom boje pijeska. Bilo je to samotno mjesto, još samotnije u suton na kraju dana.

Crna limuzina sa zatamnjenim prozorima i crni Hummer bili su parkira­ni u blizini. Pike je ostavio svoj Jeep pokraj tih automobila. Ljudski obrisi pomicali su se iza tamnih Hummerovih stakala, ali Pike nije vidio nikog u limuzini. Smjestio se i čekao dok se na vratima crkve nisu pojavili Bud l'lynn i još jedan čovjek. Taj je bio predebeo s kamenim licem i dugom ravnom kosom koju je micao s očiju. Djelovao je nervozno i vratio se u crkvu, dok je Bud izišao s osmjehom, i u svjetlosti zalazećeg sunca koračao dvadeset godina stariji, u drugom životnom razdoblju.

Pike nije vidio Buda od onog dana u Shortstop Lounge baru kada je Pike otišao iz policije Los Angelesa i htio o tome razgovarati s Budom s kojim je bio veoma blizak, kao muškarac s muškarcem. Bud je pitao ima li Pike drugi posao u planu, Pike mu je odgovorio da je potpisao za profesional­nu vojnu organizaciju iz Londona. Budu se ta ideja nije sviđala. Reagirao je poput razočaranog oca, razljućenog odlukom svojeg sina, a onda su se razdvojili.

Sada, kad je ugledao Buda, Pike je osjetio toplinu nekadašnjih, boljih vremena i izišao iz Jeepa. Bud je sada bio stariji, no i dalje je izgledao dobro, u dobroj kondiciji.

Bud mu je pružio ruku. - Lijepo je opet te vidjeti, Pike. Mnogo vremena je prošlo. Previše.

Pike je privukao Buda k sebi i zagrlio ga, dok ga je Bud potapšao po ramenu.

- Sad se bavim istražiteljstvom u gospodarskom kriminalu, Joe. Već če­trnaest godina, zapravo petnaest ovog ožujka. Ponekad istraživanje skrene u područje koje se bavi osiguranjem. Prijatelj mi je dao Stoneovo ime i rekao da je nekad surađivao s tajnim službama, ljudima koji imaju iskustva s vrlo riskantnim poslovima. Baš sam tražio nekog takvog, kad mi je on spomenuo tvoje ime.

Pike je pogledao Hummer. - Djevojka je tamo?Jon Stone objasnio mu je tek gole činjenice. Mlada žena iz dobrostojeće

obitelji preživjela je tri pokušaja ubojstva, i Flynna su unajmili da je čuva. Stanka. To je bilo dovoljno da Stone shvati da je djevojka veoma bogata. Ako angažira osobu Pikeove reputacije, može zahtijevati vrhunsku cijenu,

i Stone može iz ovih ljudi iscijediti i posljednji cent.Flynn se okrenuo prema crkvi. - Idemo unutra. Možeš upoznati njezina

oca, i ja ću ti objasniti o čemu se radi.Crkva je vonjala na kadulju i urin. Limenke piva i časopisi prekrivali

su betonski pod. Pike je pretpostavljao da su vonj urina ostavile životi­nje. Onaj s dugom kosom stajao je uz mršava muškarca s inteligentnim pogledom poslovnog čovjeka namrštena izgleda. Na podu uz vrata bila je aktovka.

Bud se nagnuo prema čovjeku s dugom kosom.- Joe, ovo je Conner Barkley. G. Barkley, Joe Pike.Barkley se usiljeno nasmiješio. - Bok.Nosio je svilenu košulju ispod koje se nazirala kopča remena. Onaj na­

mršteni bio je u skupom crnom sportskom odijelu bez kravate. Pike je imao sivu majicu bez rukava, traperice i tenisice.

Namrgođeni je uzeo presavinute papire i olovku iz kaputa.- Gospodine Pike, ja sam Gordon Kline, odvjetnik gospodina Barkleya.

Ovo je povjerljiv ugovor, koji govori o tome da ne smijete ponoviti ili na bilo koji način otkriti ono što će g. Barkley danas reći, niti dok budete radili za njega. Morat ćete ovo potpisati. - Kline je ispružio papire i olovku, ali Pike se nije pomaknuo da ih uzme.

Pike je uočio kako Barkley zuri u njegove izlomljene crvene strelice, tetovirane na ramenu. Naviknuo je da ljudi zure u njegove strelice. Strelice su mu bile nacrtane na ruci neposredno prije njegove prve ratne akcije. Za sreću u borbi.

Barkley je skrenuo pogled sa strelica, oči su mu se namrštile. - To je čovjek kojeg ćeš angažirati?

- On je najbolji, g. Barkley. On će čuvati Larkin.Kline je opet ponudio papire. - Ako biste samo ovdje potpisali, molim.Pike je rekao. - Ne.Barkleyeve su oči nervozno zatitrale. - Mislim da će biti sve u redu,

Gordone. Mislim da možemo početi. Misliš li tako, Bud?Kline se još više namrštio, ali je prestao nuditi papire na potpis.Bud je nastavio. - U redu, evo o čemu se radi. Kći g. Barkleya svjedo­

kinja je na saveznom sudu. Ona treba svjedočiti pred federalnom Velikom porotom za dva tjedna. U posljednjih deset dana, tri puta su je pokušali ubiti. Svaki put su zamalo uspjeli.

Pustinja se ispunila crvenim svjetlom zalazećeg sunca. Pike je osjećao kako se temperatura spustila.

. - Zašto nije u zaštitnom programu policije?Barkley je progovorio. - Bila je. Ali su je uz njih zamalo ubili.Gordon Kline je prekrižio ruke kao da čitava vlada SAD-a uzalud rasipa

novac poreznih obveznika. - Nesposobni su.Bud je rekao - Larkin je prije jedanaest dana imala prometnu nesreću,

u tri ujutro sudarila se s Mercedesom. U njemu su bile tri osobe: oženjeni par, George i Elaine King, auto je bio njihov, s muškarcem na stražnjem sjedalu. Je li ti poznato to ime, George King?

Pike je odmahnuo glavom, pa je Bud objasnio. - Građevinski poduzet­nik. George je krvario, i Larkin je pozvala pomoć. I drugi čovjek je bio ozlijeđen, ali je pješice napustio mjesto nesreće. Zatim se George dovoljno pribrao da odveze dalje, no Larkin je zapamtila broj na registarskoj pločici. Sljedećeg dana, Kingovi su policiji ispričali drugačiju priču, rekli su da su bili sami. Nekoliko dana poslije, agent iz Ministarstva pravosuđa posjetio je Larkin s crtačem. Nekoliko stotina slika trebalo je da Larkin identificira čovjeka koji je otišao. Bio je to Alexander Liman Meesh, ubojica za kojeg je policija pretpostavljala da živi u Bogoti u Kolumbiji. Imam njegov dosje i mogu ti ga dati.

- A kako je prometna nesreća postala predmet federalne istrage?Kline više nije djelovao uzrujano zbog toga što Pike nije htio potpisati

njegove papire.- Zbog Kinga. Iz Pravosuđa su nam rekli da ga oni već neko vrijeme

prate u vezi s pranjem novca u njegovoj građevinskoj tvrtki. Vjeruju da se Meesh vratio u SAD s novcem od narkomafije, koji želi investirati u Kingov posao.

Kline se namrštio i pogledao djevojčina oca. - Vlada treba Larkin da poveže Kinga s poznatim kriminalcem. Smatraju da na temelju njezina svedočenja mogu podignuti optužnicu i prisiliti ga da prizna. Njezin otac i ja od početka smo bili protiv toga da ona svjedoči, i pogledajte sada tu zbrku.

- Dakle, King želi njezinu smrt?Bud je rekao - King je čovjek od novca. On nema kriminalnu povijest,

ni povijest nasilja. Ljudi iz Pravosuđa misle da Meesh pokušava zaštititi novac koji je investirao u Kingove projekte. Ako King bude optužen, nje­govi će projekti biti zamrznti, zajedno s njegovom imovinom. King možda ne zna da Meesh progoni djevojku. King možda ne zna odakle je zapravo došao novac.

- Je li netko ispitivao Kingove?

- Oni su otputovali. U njihovu uredu kažu da su otputovali na planirani odmor, no nitko u Pravosuđu to ne vjeruje.

Barkley je rukom odmaknuo kosu. - To je noćna mora. Ova čitava zbrka je...

Bud ga je prekinuo. - Conner, dajte mi nekoliko minuta da nasamo raz­govaram s Joeom. Naći ćemo se kod auta. Gordone, molim vas...

Barkley se namrštio, no Kline gaje uhvatio za ruku, i oni su otišli.Kad su otišli, Pike je rekao. - Ali, ja nisam tjelesni čuvar.- Joe, slušaj, prvi put kad su je pokušali ubiti, mala je bila kod kuće.

Ta kuća u kojoj žive Barkleyevi, to je tvrđava - četiri jutra zemlje na Beverly Hillsu, pretrpano sigurnosnim sustavima, osobljem... Ti ljudi su jako bogati. - Bud je otvorio aktovku i izvadio nekoliko loših fotografi­ja. Na njima su bila tri mutna lika u tamnoj odjeći, i kretali su se prema bazenu noću, zatim u dvorištu, zatim pokraj francuskih vrata. - Ovo je slikano njihovim nadzornim sigurnosnim kamerama. Na ovima se mogu prepoznati lica, ali ih još nismo identificirali. Oni su uhvatili domaćicu, u pokušaju da se dočepaju Larkin. Pretukli su je, davili i razbili joj tri zuba i nos.

- Koliko su joj se približili?- Nestali su kad se pokazala policija. Onda su joj dali zaštitu Federalaca.

Šerif ju je odveo u sklonište izvan San Francisca te noći, prije šest dana. Sljedeće noći, opet su došli po nju. U sklonište. Jednog šerifa su ubili, a drugog ranili.

Pike je čuo kako su vrata na autu zalupila, i primaknuo se prozoru. Lar­kin je izišla iz limuzine te došla do oca i Klinea. Imala je srcoliko lice oko kojeg su se uvijali pramenovi crvene kose. Nosila je šore i zelenu majicu i imala je psića koji se smjestio u njezinu ružičastu dizajnersku torbu pod rukom. Bio je to jedan od onih mikropasa s izbuljenim očima, koji drhte kad su nervozni. Pike je znao da će zalajati u krivom času i da bi zbog toga Larkin mogla poginuti.

Odmaknuo se od prozora. - Napali su je isti ljudi?- Nema načina da se sazna. Larkin je nazvala roditelje i vratila se u

Beverly Hills prije izlaska sunca. Tako je prestala zaštita Federalaca. G. Barkley je angažirao mene i ja sam je preselio u hotel. No, oni su nas opet napali nakon samo nekoliko sati.

- Dakle, znali su njezinu lokaciju sva tri puta.-Da.- Tvoji Federalci su cinkali.

Bud je zaškripio zubima, kao daje i on to mislio. - Imam kuću u Mali­buu. Hoću da je odvedeš tamo večeras, samo ti.

- A što će Federalci misliti o tome?- Već sam ih pripremio. Pitman, on je tamo šef; on misli da griješim, ali

Barkley hoće tako.Pike je opet pogledao Buda Flynna. - Je li ti Stone rekao za našu na­

godbu?- Ja*više ne obavljam takve poslove. Ali, njemu sam dužan. Na taj mu

način plaćam.- Ali, ti vrijediš čitavo bogatstvo.- Neću uzeti novac. Ne radim to zbog novca.- Ako nisi čitavim srcem u tome, onda ne želim da to radiš.Pike je rekao. - Naredniče Flynn...Bud ga je prekinuo.- Idemo upoznati djevojku.

Kada su Pike i Flynn izišli iz crkve, Gordon Kline prestao je razgovarati s Barkleyem i gledao ih je dok su se približavali.

- Spremni smo za pokret - rekao je Flynn; onda se okrenuo prema dje­vojci.

- Larkin, ovo je Joe Pike. Ići ćeš s njim.- A što ako me siluje?Kline je rekao. - Larkin, prestani. Ovako je najbolje.Larkin je skinula sunčane naočale, i značajno odmjerila Pikea. - Čini mi

se da je sladak. Tata, hoćeš li mi ga kupiti?Barkley je pogledao Klinea, kao daje želio da njegov odvjetnik odgovo­

ri njegovoj kćeri. Djelovao je kao daje se boji.Djevojka se vratila Pikeu. - Misliš da me možeš zaštititi?Pike ju je proučavao. Bila je zgodna i na to je bila naviknuta, a odjeća

i kosa pokazivale su da voli biti u središtu pozornosti, što bi mogao biti problem.

Larkin se namrštila. - Kako to da on ništa ne govori? Je li skamenjen?Pike se predomislio. - Da.Larkin se nasmijala. - Skamenjen si?- Da, ali te mogu zaštititi.Larkin se prestala smiješiti, a sada je ugledala tračak nesigurnosti u nje­

govim očima. Kao daje sve ovo iznenada postalo stvarno.Rekla je. - Hoću ti vidjeti oči. Skini naočale.

Pike je nagnuo glavu prema Hummeru, gdje su dva čovjeka istovarivala torbe. - To su tvoje stvari?

- Da. Možeš uzeti jednu torbu i ručnu torbicu, i to je sve. Bez mobitela, bez ipoda.

Larkin se uozbiljila. - Ali, te mi stvari trebaju. Tata, reci mu.Mali pas zarežao je iz svoje torbice pod njezinom rukom.Pike je rekao. - Riješi se psa.Barkley je opet popravio kosu, a Kline se još više namrštio.Samo sat vremena poslije, Pike i djevojka bili su na putu.Četiri i pol sata poslije dogodio se četvrti pokušaj ubojstva Larkin Bar-

kley u Malibuu. Zatim su pobjegli.

3

Joe?Cole je shvatio da je Pike zaklopio slušalicu. To je vrsta poziva kad

vas nazove Joe Pike. Javite se, on nešto promrmlja, i to je to. Pristojan raz­govor nikad nije bio Pikeova jača strana.

Cole se vratio kako bi ispolirao svoj auto, žuti kabriolet Sting Ray iz 1966. Na sebi je imao donji dio trenirke i majicu. Siva majica imala je tamne mrlje od znoja, ali on ju je nosio da sakrije ožiljke. Cole je živio u drvenoj kućici sa strmim krovom, smještenoj na rubu kanjona na holivud- skim brežuljcima. Bila je mirna, a njegovi susjedi često su šetali sa psima pokraj kuće. Cole je mislio da oni ne trebaju znati za njegove ožiljke, koji su izgledali poput posljedica laboratorijske nesreće.

Cole je mrzio polirati auto, ali mislio je da bi to moglo biti dobra te­rapija za njega. Prije trinaest tjedana čovjek po imenu David Reinnike upucao ga je sačmaricom kalibra 12. Sačma je slomila pet rebara, zdro­bila lijevo rame, probila mu pluća i sad se kreće poput robota s hrđavim zglobovima. No, dva puta na dan on trpi bol i vježba kako bi opet bio u kondiciji.

Cole je još uređivao auto, kada je tamnozeleni Lexus stao ispred njegova dvorišta. Promatrao je kako Pike i mlada žena s čupavom kosom i velikim sunčanim naočalama izlaze. Žena je djelovala zabrinuto, a Pike je nosio

majicu s dugim spuštenim rukavima. To je bilo čudno, jer Pike nikad nije imao spuštene rukave.

Pike je odhramao prema njima. - Joseph. Trebao si mi reći da ćemo imati goste. Malo bih uredio kuću. - Cole se nasmiješio djevojci i pružio joj ruku, a bio je bosonog, u kratkim hlačama. Šaleći se zbog svojeg izgleda, rekao je. - Ja sam Elvis.

Djevojka mu je uputila kratak, inteligentan osmijeh, a onda je palcem pokazala prema Pikeu. - Hvala Bogu da ste barem vi zanimljivi. Vožnja s njim je poput vožnje s mrtvacem.

- Samo dok ga ne upoznate. Onda se ne da zaustaviti.- Cole je pogledao prema Lexusu, osjetivši da ovo nije običnan posjet.

- Što se dogodilo s Jeepom?Cole je uočio da je Pike dotaknuo njezina leđa bez intimnosti, gurajući

je prema nadstrešnici. - Uđimo u kuću.Cole ih je odveo u svoju dnevnu sobu gdje je čitava stijena bila u staklu

sve do stropa. Djevojka je došla do vrata odakle se pružao sjajan pogled na kanjon.

Rekla je. - Ovo nije tako loše.-I ja mislim, hvala.Njezino bogatstvo zračilo je poput vrućine, traperice Rock & Republic

od petsto dolara, naočale Oliver Peoples. Cole je mogao dobro procijeniti ljude, i gotovo nikad nije pogriješio. Iz nje je zračila i patnja. Djelovala mu je poznato, ali nigdje je nije mogao smjestiti.

Pike je rekao - Ovo je Larkin Barkley. Ona je svjedokinja u federalnoj istrazi. Štitili su je federalci, ali neuspješno. Mogli bismo nešto pojesti, možda se istuširati i ja ću ti ispričati o čemu se radi.

Cole je osjećao da Pike neće govoriti pred djevojkom, pa je rekao - Zašto se ne istuširaš dok ja pripremim nešto za jelo?

Larkin ga je pogledala, a Cole je osjetio novo zračenje. Nasmijala mu se jednako neiskreno kao pri upoznavanju, osim što mu je sada govorila da joj ne može reći ništa što bi je moglo iznenaditi, uzbuditi ili što bi na nju ostavilo dojam. Poput izazova, mislio je Cole.

Rekla je - Zašto ja ne bih najprije jela? Pikester mi ne da jesti. Hoće samo seks.

Cole je odvratio -I sa mnom je takav, ali mi se već dugo poznajemo.Larkin je zastala, a onda prasnula u smijeh.Cole je rekao - Jedan nula za mene. Istuširaj se ili pričekaj na katu. U

svakom slučaju, moramo razgovarati i ne želimo da to čuješ.

Odabrala je tuširanje. Pike je donio njezinu torbu i pokazao joj kupao­nicu za goste, dok je Cole otišao u kuhinju. Narezao je tikvicu i patlidžan, pa ih je poškropio maslinovim uljem, posolio i stavio u tavu. Pike mu se pridružio, no nisu govorili sve dok nisu čuli da teče voda. Onda je Pike izvukao vozačku dozvolu i dvije kreditne kartice. AmEx kartica bila je crna. Smrdljiva lova.

- Prvi put sam je sreo jučer. Ne znam o njoj ništa. Trebam te da mi pomogneš. - Pike je zatim izvadio nekakav tekst FBI-eva centra za nacio­nalni kriminal. - Ovo je čovjek koji ju je pokušavao ubiti. Njegovo ime je Alex Meesh iz Kolorada, sada živi u Kolumbiji.

Cole je bacio pogled na tekst. Alexander Meesh. Traži se zbog uboj­stva.

- Južna Amerika?- Da. Pobjegao je dolje da izbjegne uhićenje zbog ubojstva. Federalci

su njegov dosje dali Budu, ali ja tu ne vidim nešto što bi moglo pomoći. Možda je tebi nešto jasnije?

Cole je slušao dok je Pike opisivao kako se djevojka našla u istrazi Mi­nistarstva pravosuđa i kako su je nakon što je pristala svedočiti, pokušali ubiti. Cole je slušao bez komentara sve dok Pike nije opisao pucnjavu u Malibuu i Eagle Rocku.

- Čekaj. Nekog si ubio?- Petoricu. Dvojicu prošle noći, trojicu jutros. - Pike je stajao u kuhinji

bez izraza na licu i izgovorio je to kao što bi netko rekao da mu je nestalo benzina u autu.

- Joe. Vražji Joe, slijedi li te policija?- Ne znam. Ali, ako i nije do sada, onda će me uskoro slijediti, izgubio

sam pištolj u Eagle Rocku.Cole je zurio u prijatelja.- To je bilo u samoobrani, je li tako? Štitio si svoj život i život federalnog

svjedoka. Federalci će te u tome štititi.- Ne znam. U svakom slučaju imamo veći problem nego policija. Napa­

dači su znali naše lokacije u oba skloništa. Vidiš?Sada je Cole razumio zašto Pike nije htio razgovarati pred djevojkom.

-Netko s njezine strane ju je odavao.- Zatim sam je preuzeo. Izbacio sam Buda i Federalce iz kruga. Raču­

nam daje mogu štititi tako dugo dok nitko ne zna gdje je.-1 što misliš poduzeti?- Pronaći Meesha.

- Možda se već vratio u Kolumbiju.- Pokušao je ubiti ovu djevojku pet puta. Kad bi tako jako želio da netko

nestane, ne bi otišao i nadao se da će to biti obavljeno - htio bi biti posve siguran da je to obavljeno.

Pike je otišao do stolića, uzeo papir i olovku i nešto naškrabao. - Imam novi mobitel. Evo ti broj.

- Pretpostavljaš li tko bi je mogao odati?- Bud radi na tome, ali kome uopće mogu vjerovati? Možda netko od

njezinih. Može biti i Federalac.Cole je spremio broj. Vratio se do štednjaka i stavio u tavu povrće. Volio

je miris povrća koje se prži na vrućoj tavi.Cole i Pike su svašta prošli zajedno. Već dugo su prijatelji. Kad se Cole

probudio iz kome, Joe Pike ga je držao za ruku.Cole je uzeo vilicu i okrenuo ploške povrća. - Vidjet ću što mogu pro­

naći o Meeshu. Počet ćemo s Larkin kad se istušira. Možda zna više nego što misli.

Pike je ustao. - Ne možemo se ovdje zadržavati, Elvise. Ako ti ljudi zna­ju tko sam ja, pokušat će me pronaći preko tebe. Žao mije.

Cole je to razumio. - Onda ti razgovaraj s njom. Ali, kad ću provjeravati Meesha, provjerit ću i tvojeg prijatelja Buda Flynna.

Pikeove su se usnice trznule, i Cole se zapitao je li Larkin primijetila da se Pike nikad ne smije niti smiješi. Kao da je dio čovjeka koji to osjeća mr­tav u Pikeu, ili zakopan tako duboko da mu na usnice može pobjeći tek trzaj.

Pike je rekao. - Kako želiš.Cole je slagao sendviče kada je Pikeov mobitel zazvonio, i on je otišao

na kat.Nakon nekoliko minuta, djevojka se pojavila u sobi.Rekla je. - To miriše odlično.- Hoćeš li čašu mlijeka ili vode?- Mlijeko molim.Oči su joj bile crvene, i Cole se pitao je li plakala. Ona je uočila njegov

pogled i usiljeno se nasmiješila. Taj je osmijeh bio pametan i zavodnički, a tako se nikad ne bi nasmiješila osoba koja je upravo prestala plakati. Ali, osmijeh je bio tu. Cole je pomislio kako je to dijete sigurno mnogo vježbalo sakriti osjećaje.

Ona je otvorila sendvič, i oduševljeno viknula. - Ovo je savršeno! Ja sam vegetarijanka. Kako ste znali?

- Nisam znao. Napravio sam ih zbog Joea. I on je vegetarijanac.

- On? - pogledala je Pikea.- Od crvenog mesa postaje agresivan.Nasmijala se, i Cole je shvatio da mu se sviđa. Odgrizla je zalogaj i pro­

matrala Pikea dok je žvakala.- On ne priča puno.- Služi se telepatijom. Može prolaziti kroz zidove.Ona se opet nasmijala, onda je uzela drugi zalogaj, iako ne više onako

velik. Smiješak joj je nestao, a oči su bile zamišljene.- Preda mnom je ubio čovjeka. Vidjela sam krv.- Čovjeka koji te pokušao ubiti.- Bilo je tako glasno. Ne kao u filmovima. Mogla sam osjetiti.- Znam.- Oni me i dalje traže.Cole nije odgovorio, jer je Pike upravo sišao s kata.- Imamo sklonište. Idemo.Pogledala je svoj sendvič. - Nisam dovršila. Ti nisi jeo.- Jest ćemo u autu.Cole ih je ispratio, pozdravio i gledao je kako odlaze. Nije pitao Pikea

kamo idu, niti mu je Pike išta rekao. Znao je da će ga Pike nazvati kad budu na sigurnom.

Upoznali su se davno, kada je Pike još vozio patrolni auto, a Cole radio kao vježbenik za starog Georga Feidera i gulio svojih tri tisuće sati prakse koja je bila potrebna kako bi dobio dozvolu privatnog istražitelja. Nekoliko godina poslije, kad je Cole nakupio sate, Pike otišao iz policije, a George odlazio u mirovinu, Cole i Pike nabavili su novac i otkupili Feiderov posao. Dogovorili su se da na vratima bude samo Coleovo ime. Pike je do tada imao drugih poslova i samo je htio pomoći Coleu, govoreći da bi Cole vje­rojatno poginuo da mu on ne čuva leđa. Cole zapravo nije znao je li to bila šala ili nije, no i to je bio dio Pikeova šarma.

Ako ovi ljudi znaju tko sam, pokušat će me pronaći preko tebe.Cole je duboko udahnuo. Pomislio je, neka dođu, i ja tebi čuvam leđa,

prijatelju. Zatim je otišao raditi.Pike je vozio prema istoku bulevarom Sunset, prema grimiznom nebu.

Kad su prošli pokraj jezera Echo, skrenuo je na sjever prema niskim bre­žuljcima parka Echo. Zavojite uske ulice vodile su kroz sjever naselja s kućama obloženim drvenim daskama. Predratne ulične svjetiljke bacale su treperavo svjetlo, kad su stigli do adrese koju su dobili u agenciji za nekretnine.

Pike je rekao - To je to.Uska siva kuća, malo uvučena, imala je natkriveni trijem ispred ulaznih

vrata, i garažu za jedan auto. Pikeova prijateljica iz agencije ostavila je ključ ispod biljke u loncu pokraj vrata.

Larkin je oprezno gledala kuću. - Tko ovdje živi?- Kuća se iznajmljuje. Vlasnici žive u Las Vegasu i bave se nekretnina­

ma.Topli povjetarac u suton dolazio je iz Chavez Ravinea, siromašne četvrti

Los Angelesa. Vani na trijemovima sjedile su obitelji, razgovarale i slušale radio. Većina stanovnika te četvrti djelovala je poput istočnih Europljana. S druge strane ulice, petero mladih ljudi, koji su zvučali kao da su Armen­ci, stajalo je oko posljednjeg modela BMW-a. Smijali su se. Pike je nosio njezine stvari. Pronašao je ključ, i oni su ušli u malu dnevnu sobu. Vrata na desnoj strani vodila su do hodnika iz kojeg se išlo u kupaonicu i dvije spavaće sobe. Mala kuća bila je čista i uredna, ali namještaj je bio istrošen, a sobe male.

Larkin je rekla. - Malo sam razmišljala. Imamo moje kreditne kartice. Imamo kartice tekućih računa. Možemo otići kamo poželimo.

Pike je spustio njezine torbe. - Odaberi sobu koju želiš.On je nastavio obilaziti kupaonicu i kuhinju provjeravajući prozore i

navlačeći zavjese. Larkin gaje slijedila.- Daj me slušaj. Možemo uzeti Gulfstream, avion mojeg oca. On bi

nam to dopustio. Imamo prekrasan stan u Sydneyu. Jesi li ikad bio u Au­straliji?

- Prepoznali bi te. Netko na aerodromu povikao bi - ONO je Larkin Barkley u svojem mlažnjaku.

Pike je otvorio hladnjak. Dvije vrećice s hranom, voda u bocama, i pa­ket od šest boca piva Corona. - Moja prijateljica nam je ovo ostavila. Po­služi se.

- Ti me zezaš. Okej, gledaj, imamo i kuću na aveniji George Cinq samo jedan blok udaljenu od Champs-Elyseesa. Platit ću nam put na redovnom letu. To nije nikakav problem.

- Kreditne kartice ostavljaju trag. Avionski letovi imaju popise putni­ka.

Pike se vratio u dnevnu sobu, a Larkin je opet pokušala. - Izvadit ću gotovinu s automata. Stvarno, to nije nikakav problem.

Običan klimatizacijski uređaj na prozoru, bio je prilično glasan u dnev­noj sobi. Zrak koji je upuhavao ventilator u sobu, šumio je. Pike ga je uga­

sio. U tišini se odjednom začuo smijeh čovjeka na ulici.Larkin se iznenadila. - Zašto si ugasio klimu?- Ne čuje se dobro od buke.- Ali, vruće je. Ovdje će biti kao u pećnici.Prekrižila je ruke, a nokte je zarila u kožu. Pike je znao da to nije zbog

Pariza ili Sydneya. Bojala se.Dotaknuo joj je ruku. - Znam da na ovo nisi naučena, ali imamo sve što

nam treba. Zasad, ovo je sigurno mjesto.- Žao mi je. Nisam htjela ispasti derište.- Idem sad po stvari, u redu?Larkin se kiselo nasmiješila. - Naravno, sve će biti u redu.Pike je ugasio svjetlo, da ne bude obasjan kad otvori vrata, a onda je

izišao. Ušao je u Lexus, uzeo svoj novi mobitel da provjeri poruke ostav­ljene na starom broju. Dobio je pet poruka. Bud je ostavio tri zaredom. Sve gotovo iste: »Kvragu, nazovi me! Ne možeš tek tako nestati s djevojkom! Ona je federalni svjedok! Poslat će FBI da je nađu!«

Ostavio je i četvrtu poruku otprilike sat vremena poslije. Pike je uočio da je Bud sada mirniji. »Evo što znamo - ubijeni u Malibuu nisu još iden­tificirani. Sutra ću saznati što je bilo u Eagle Rocku. Policija Los Angelesa i šerif nisu te doveli u vezu s pucnjavom. Razgovarao sam s Pitmanom- agentom iz Ministarstva pravosuđa. On će učiniti sve što može da se pobrine za tebe s lokalnom policijom, ali mora s tobom razgovarati. Čo­vječe, moraš me nazvati. Ne znam što reći njezinom ocu. Ako si još živ, nazovi.«

Muški glas ostavio je posljednju poruku. »Ovdje specijalni agent Don Pitman iz Ministarstva pravosuđa. 202-555-6241. Nazovite me, g. Pike.

Pike je prekinuo razgovor, a onda sjeo i slušao glasove iz susjedstva. Pitao se što je Bud mislio kad je rekao da ubijeni u Malibuu još nisu iden­tificirani. Pike je mislio da će napadači biti identificirani čim tijela dođu do mrtvozornika, što bi dovelo do veze s Meeshom.

Sada je već bio mrkli mrak, a Pike je volio mrak - mrak, kiša, snijeg, oluja, sve što te skriva, dobro je. Prošao je kućom provjeriti prozore, onda je otišao do trijema, pa natrag u kuću.

Larkin više nije bila u dnevnoj sobi, ali ju je čuo u kuhinji. Skinuo je košulju dugih rukava, a onda je sjeo u sjedalicu za ljuljanje i čekao. Čuo je otvaranje vrata na hladnjaku dok je ona vadila bocu vode iz plastičnog paketa. Izišla je iz kuhinje i bila na pola puta prema dnevnoj sobi kad ga je ugledala, i toliko se iznenadila da je prolila mlaz vode u zrak.

- Ajme, uplašio si me!- Oprosti.Popila je gutljaj vode, i nasmijala se sama sebi. - Isuse, reci nešto drugi

put. Nisam čula kad si se vratio.- Možda bi mogla nešto obući.Bila je samo u grudnjaku i zelenim tangama. Zlatni prsten blistao joj je

na pupku. Pogledala ga je u oči. - Vruće mi je. Otišla je do kauča, sjela i stavila bose noge na mali stolić, i zurila u njega. - Siguran si da nećeš da odemo u Pariz? Odlično je u Parizu.

Gledala ga je ciničnim osmjehom, kao da je ona, samo ona, otkrila da se sve u svijetu vrti oko seksa.

Pike je upitao - Tko je Don Pitman?Njezin je osmjeh nestao. - Ne želim sada o tome govoriti.- Moram znati tko su ti ljudi. Nazvao me.Njezine su noge skliznule sa stolića. - On je iz vlade. Bili su to Pitman i

onaj drugi, Blanchette. Kevin Blanchette je odvjetnik u Tužiteljstvu.Ona se nagnula naprijed da odloži bocu na stolić, i pokazale su se njezi­

ne okrugle pune grudi u grudnjaku kroz prigušeno svjetlo. - Na stražnjici imam tetovažu. Jesi lije vidio jutros? Htjela sam da je vidiš.

Pike ju je mirno promatrao.- Imam tetoviranog dupina. Mislim da su dupini predivni. - Došla je do

Pikea i stala pred njega.Pike je zatresao glavom. - Nemoj.Ona je kleknula i stavila mu ruke na ramena, prekrivajući njegovu teto­

važu. - Zašto imaš te strelice? Trebam to znati o tebi.Pike se pomaknuo tek da odmakne njezinu ruku. - Molim te, nemoj to

više raditi.Ona je neko vrijeme zurila u neku točku između njih, a onda se vratila

na kauč. Pike je proučavao njezino lice. Oči su joj blistale.Rekao je. - Sve će biti u redu. Na sigurnom si.- Ja te ne poznajem. Ne znam ove ljude iz vlade, Meesha ni Kingove. Ne

znam ništa o pranju novca. Samo hoću pomoći. - Obrazi su joj zablistali.- Stvarno sam uplašena.

Pike je znao da je pogriješio čim je došao do kauča. Zagrlio ju je poku­šavajući je utješiti na način na koji je tješio ljude kad je bio policajac, kad je tješio majku čiji je sin bio ubijen, ili smirivao dijete koje je preživjelo prometnu nesreću. Ona se privila uz njega, položila ruku na njegova prsa, onda ju je počela spuštati.

Pike je uzdahnuo. - Nemoj.Larkin je otrčala u spavaću sobu i zatvorila vrata.Pike je sjedio na kauču u mraku i tišini. Bio je budan trideset i četiri

sata, ali je znao da ako zaspi, to će trajati sat ili dva. Bešumno je prolazio kućom, obilazio svaku sobu slušajući zvukove noći iza prozora, i nastavio je obilaziti. Kada je došao da njezine sobe, čuo je kako plače.

Pike je pokucao na vrata. - Larkin.Prestala je plakati i tako je znao da gaje čula.- Strelice. Znače da sam sebe možeš kontrolirati tako da uvijek ideš napri­

jed; nikada natrag; ideš naprijed. To je ono što ja radim. To ćemo i mi raditi.Pike je pričekao, ali ona je samo šutjela. Bilo mu je neugodno i poželio

je da nije niti pokušao objasniti.- Sad me bolje poznaješ.Okrenuo se, udaljio i ugasio sva svjetla u kući. Vratio se u dnevnu sobu.

Slušao je u mraku, zatim se spustio na pod i počeo raditi sklekove. Jednog za drugim, čekajući da prođe noć.

Kroz prozore je sljedećeg jutra oko pola šest počelo ulaziti svjetlo, ispu-avajući ovu kuću u parku Echo smeđim odsjajem s površine jezera.

Pike se već odjenuo. Stajao je u dnevnoj sobi na mjestu s kojeg je mogao vidjeti čitavu dužinu kuće, od ulaznih vrata, kroz kuhinju, do stražnjih vrata i hodnika iz kojeg se išlo u dvije spavaće sobe i kupaonicu. Stajao je na tome mjestu već gotovo sat vremena.

Tijekom noći, Pike je nekoliko puta vrlo kratko zadrijemao na kauču, ali ni na trenutak nije čvrsto zaspao. Svakih sat vremena prošao je kućom, slu­šajući. Kuće su živa stvorenja. Kada je sve u redu, zvukovi koje proizvode, ugodni su. Pike je cijele noći slušao dobre zvukove.

U pet i četrdeset, djevojka je doteturala iz svoje sobe i otišla u kupaoni­cu, i uopće nije vidjela Pikea.

4

Drugi dan

Pike je bio nepomičan.Pustila je vodu u zahodu i vrata su se otvorila dok je gasila svjetlo.

Izišla je iz kupaonice lijeno vukući noge i tada ga je ugledala. Bila je još snena.

Rekla je. - Zašto nosiš sunčane naočale u mraku?Pike nije odgovorio ništa.- Što radiš?- Stojim.- Ti si prilično čudan.Odvukla se natrag u sobu. Kuća je opet bila posve tiha. U 6:02, njegov

novi mobitel počeo je vibrirati. Pike je vidio da ga zove Ronnie.-Da.- Alarm u tvojem stanu ugašen je prije dvanaest minuta.Pike je dogovorio s tvrtkom koja mu je instalirala sigurnosni sustav, da

nazovu Ronniejev broj ako im se javi njegov alarm. Također im je rekao neka ne obavještavaju policiju.

Pikea je zanimalo. -I što si im rekao?- Sve je u redu, oni će resetirati alarm, kako si im rekao. Hoćeš da i ja

odem tamo?- Ne, ja ću se za to pobrinuti.Pike je odložio mobitel. Znao je da je sada samo pitanje vremena kad će

se približiti. Dobili su njegovo ime, pronašli adresu, a pokušavaju pronaći i njega. To mu mnogo govori - jedini koji su znali njegovo ime jesu ljudi ove djevojke, Jon Stone i Bud Flynn. Netko ih idalje odaje. Pike je imao pravo kad ih je odrezao.

Pike je pretpostavljao da će ga čekati u njegovu stanu, ali će vjerojatno najprije otići do njegove trgovine oružjem, i poslije se vratiti u stan. Bez obzira na to što učinili, to će mu mnogo reći o razmjerima njihove operaci­je i njihovim sposobnostima. Važno je poznavati neprijatelja.

No, zasad, mora ostati s djevojkom. Noć je prošla. Ona je živa. Obavio je zadatak, ali još mora mnogo napraviti.

Cole je bio na svojoj terasi i znojan vježbao, kad je zazvonio telefon. Šest ujutro, tko bi drugi to mogao biti?

- Halo?Pike je kratko rekao. - Samo da te upozorim. Oni su upravo provalili u

moj stan. - Klik.Bez pozdrava i formalnosti. Još jedan tipičan Pikeov razgovor.Cole se istuširao, a onda je izvukao stari pištolj kalibra 0,38 iz svojeg

spremišta za oružje, i napravio šalicu kave. Donio je pištolj, kavu i materi­jale o Georgu Kingu i Alexandru Meeshu na terasu.

Bilo je predivno jutro, koje je obećavalo vruć dan. Cole je škiljio kroz bijelu izmaglicu koja je ispunjavala njegov kanjon i uočio crvenorepog ja­streba kako kruži i s visine traži poljske miševe.

Dan nakon što se Cole vratio iz bolnice, otišao je u zoru na svoju terasu, i mučio se s dvanaest pozdrava suncu iz hatha yoge (kao i svako jutro od tada), a onda je sjeo na terasu i promatrao jastreba. Jastreb se vraćao svako jutro, ali Cole nikad nije uočio da je jastreb išta ulovio. Cijenio je njegovu upornost.

Cole je ponovno pročitao materijale koje je skinuo s interneta o Georgeu Kingu. King je bio građevinski poduzetnik iz Orange Countyja, koji je započeo karijeru tako da je sagradio kuću novcem koji je posudio od rodi­telja svoje žene. King je prodajom te kuće zaradio, sagradio još tri, a zatim je počeo graditi nizove kuća s malim trgovinama. Tako je uspio sagraditi golem koncern, koji se danas bavi velikim trgovačkim centrima i robnim kućama, velikim stambenim zgradama. Sagradio je i poslovne nebodere s uredima u Kaliforniji, Arizoni i Nevadi. Niti jedan članak o njemu nije dao naslutiti ikakvu nepravilnost ili ilegalnu aktivnost.

Cole nije ništa pronašao o Alexandru Meeshu na internetu. Posljednji podatak u izviješću o kriminalcima koje mu je dao Pike govori da je Meesh pobjegao iz zemlje, i pretpostavlja se da trenutačno živi u Bogoti u Kolum­biji. Taj podatak bio je star šest godina.

To skraćeno izviješće izgledalo je kao TV vodič za seriju o dvadesetgo- dišnjoj kriminalnoj karijeri. Meesh je bio optužen dva puta za ubojstvo s umišljajem, sedam puta za poticanje na ubojstvo i šesnaest puta za reke- tiranje, sve u Koloradu. Meesh je ubio vozača kamiona i njegovu ženu u Colorado Springsu. Meesh je mislio da ga je vozač prevario tako što je is­poručio teret s plazma-televizorima suparničkoj otmičarskoj bandi. Prolio je vruće ulje po vozačevoj ženi za vrijeme mučenja. Onda je počeo mučiti vozača. Meesh je želio svim bandama na tom području pokazati da on nadzire ceste.

Ništa ne objašnja kako je prljavi samoobrazovani kriminalac iz Denvera postao veliki financijski igrač za skupinu južnoameričkih narkobosova, ali Coleu to i nije bilo važno. Htio je pronaći Meesha, a Meesh je bio u Los Angelesu. Svi opisi prošlosti kriminalaca, uključivali su popise osoba za koje se zna da su bile u vezi s njima, prijatelje, članove obitelji i sudionike u bandama. Cole se nadao da će pronaći neku vezu s osobama iz Los An-

gelesa, no svi su bili smješteni u Denveru. Sada će pokušati pronaći ima li bilo tko od njih neke veze u Los Angelesu.

Odjednom je krajičkom oka spazio sivu točku kako se obrušava s neba. Cole je pogledao uz smješak. Htio je vidjeti što je jastreb ulovio, ali je tada začuo zvono na vratima. Odšepao je do ulaznih vrata s pištoljem i provirio kroz'špijunku.

Dvojica su stajala pred vratima, a Cole je vidio njihova izobličena lica kroz leću špijunke. Čovjek koji je stajao bliže vratima imao je golferski ten i kratku smeđu kosu. Čovjek iza njega bio je viši, crn, nosio je plavi sako na dva gumba i naočale.

Cole je sakrio pištolj u futrolu iza leđa, navukao majicu i otvorio vrata.Čovjek koji je stajao bliže vratima rekao je - Elvis Cole?- On je otišao u Austriju, mogu li preuzeti poruku za njega?Čovjek je podignuo crni kožni etui sa značkom federalnog agenta. -

Specijalni agent Donald Pitman. Htjeli bismo s vama razgovarati.Nisu čekali da ih Cole pozove u kuću.

Izvan kuće u parku Echo, susjedstvo se budilo sa suncem koje se polako dizalo. Zebe i vrapci su cvrkutali. Automobili su izlazili iz mnogih dvori­šta. Krhke sjene koje su plesale po prozorima nestajale su, a kuću je oba­sjao magličasti zlatni sjaj.

Pike je stavio mljevenu kavu u lončić, napunio ga vodom i stavio na štednjak. Na ovaj je način godinama spravljao kavu. Zakipio bi vodu, a onda prolio sve kroz papirnati ubrus; nekad se i ne bi gnjavio ubrusom. Kava je bila ukusna u svakom slučaju.

Pike je upravo ulio kavu u šalicu od stiropora, kad je njegov mobitel počeo vibrirati.

Cole je upitao. - Možeš govoriti?\ Pike je vidio da su vrata djevojčine sobe zatvorena.

-Da.- Dva federalna agenta došla su ovamo jutros, Donald Pitman i Kevin

Blanchette. Donijeli su tvoj pištolj. Nisu pitali jesam li te vidio. Samo su mi predali pištolj i rekli da ti kažem kako će se oni pobrinuti za to.

- Vjerojatno me nisi mogao nazvati iz svoje kuće.- Otišao sam susjedu.- U redu.- Pitman je rekao ako se čujem s tobom, neka ti kažem da ga nazoveš.

Rekao je da je to što mi predaje pištolj znak dobre volje, ali ako ga ne

nazoveš, više neće biti raspoložen.- Razumijem.- Još nešto. Ništa u dosjeu ne povezuje Meesha s Los Angelesom niti

sam išta pronašao što nam bi moglo pomoći, prema tome, trupla su zasada najbolji trag. Ako ih identificiraju, mogli bismo doći do Meesha.

- Razgovarat ću s Budom. Jesi li provjerio djevojku?Cole je zastao, i Pike je osjetio razliku u njegovom glasu. - Ona je u

svim časopisima. Bogata je. Poznata je jer je bogata. Uvijek je u tabloidi­ma, divlja po klubovima, pravi scene i slično. Pa vidio si je.

- Ne čitam tabloide.-Njezin otac naslijedio je carstvo. Posjeduju lanac hotela, nekoliko zra­

koplovnih tvrtki, naftna polja u Kanadi. Ona vrijedi pet, šest milijardi do­lara.

-Uh...- Čuvaj je. Ona je klasično divlje dijete Los Angelesa.- Ona je OK.- Da, po onom što zasad znamo.Pike se pitao zašto su se dva agenta pokazala kod Colea s pištoljem, ali

se nije previše brinuo. Želio je naći Meesha.Rekao je - Možeš li pronaći kućnu adresu Buda Flynna?- Nisam li ja najbolji detektiv na svijetu?- Nešto moram poslije obaviti sam. Ne mogu povesti djevojku, a ne že­

lim je ostaviti samu. Možeš li malo ostati s njom?- Da budem dadilja napaljenom, mladom, bogatom komadu? Mislim da

mogu.Pike je završio razgovor, a onda je ukucao broj Buda Flynna. Flynn je

pospano odgovorio. Bilo je sedam i četrdeset.Pike je rekao - Zvučiš pospano. Jesam li te probudio?Dok je to izgovorio, djevojka je otvorila vrata svoje sobe i izišla. Još

uvijek je nosila samo grudnjak i zelene tange. Nije djelovala tako divlje. Žmirkajući, pospano ga je pogledala i otišla u kupaonicu.

Bud je rekao - Joe, ubijaš me. Gdje si?- Mi smo dobro. Zašto su svi tako uzbuđeni?Pike se šalio.- Ti si nestao s djevojkom, eto zašto! Trebao si se brinuti o njoj, da, ali

ne možeš tek tako nestati. Federalci, oni su...- Pike ga je prekinuo. - Koliko ljudi zna da je ona sa mnom? Netko je bio

u mojem stanu jutros, Bud, i dalje negdje curi. Nikome ne vjerujem.

Larkin je izišla iz kupaonice i ušla u dnevnu sobu. Pike je u ruci držao kavu te je ponudio i njoj tako što je pokazao šalicom prema kuhinji. Ona se ponašala kao da nije svjesna kolikoje oskudno odjevena. Otišla je u kuhinju.

Budov glas je i dalje bio nesiguran. - Razumijem što govoriš, ali iza tebe je ostalo pet mrtvaca i mi se moramo pozabaviti njima...

Pike ga je opet prekinuo. - Larkin i ja ćemo se naći s tobom. Nemoj reći njezinu ocu ni onim Federalcima. Dođi sam, i riješit ćemo to.

- Gdje?- Postaja metroa na Universal Cityju u podne. Što ćeš voziti?- Srebrnog Beemera.- Parkiraj na sjevernom parkiralištu. Čekaj u autu dok te ne nazovem.Pike je ugasio mobitel. Larkin je došla mašući lončićem.- Što je ovo?- Kava.- To je nekakav mulj. Nešto je unutra.Pike je popio kavu, pa je obukao košulju dugih rukava. - Spakiraj se.

Naći ćemo se s Budom.Odjedanput je izgledala uplašeno. - Mislila sam da smo ovdje sigurni.- Jesmo. Ali, ako se nešto dogodi, trebat će nam naše stvari. Obuci se.

Moramo požuriti.Vratila se u kuhinju i prolila kavu u sudoper. - Tvoja kava je užasna!Nije djelovala tako divlje, čak ni kad baca stvari.Pike je nije odveo do Universal Cityja i nije čekao do podneva. Cole je

nabavio Budovu kućnu adresu prije nego što su izišli.Cheviot Hill bilo je naselje na brežuljcima južno od kluba Hillcrest Co-

untry u središtu Los Angelesa. Budov dom bila je mala kuća s poluetažama do koje je vodila zavojita cestica. Dva jakarandina drvca, obojila su cestu ljubičastim laticama. Oprezna i uzbuđena Larkin okrenula je glavu dok su prolazili pokraj kuće. - Što ćemo sada?

- Ti ostani u autu. Ja ću razgovarati s njime.Pike je parkirao na ulaz u Budovo dvorište, tako da mu Larkin bude stal­

no na oku, onda je izišao iz auta i došao do ulaznih vrata. Stao je s jedne njihove strane tako da ga se ne može vidjeti kroz prozor. Onda je nazvao Budov mobitel.

Bud se javio. - Sigurno si ti Joe. Nemam ime na ekranu.- Pogledaj u dvorište.Pike je čuo kretanje, a onda su se vrata otvorila. Gledao je djevojku u

autu, ali još nije ugledao Pikea.

Pike se javio. - Bud.Bud se nije iznenadio. - Što si mislio da ću učiniti, policijom opkoliti

Universal? - rekao je mršteći se.Pike je napravio pokret rukom, pokazujući Larkin da otvori prozor.- Pozdravi Buda.Larkin mu je mahnula i pozdravila ga iz auta. - Bok Bud!Pike se okrenuo Budu, koji je i dalje bio namršten.- Kako možeš to raditi? Znaš li koliko si mi problema napravio?- Evo, vidiš da je živa i zdrava. Možeš njezinu ocu reći da je u redu,Budovo mrštenje već je počelo iritirati. - Kvragu, ne radi se ovdje samo

o djevojci. Iza sebe si ostavio pet mrtvaca u dva dana. Misliš li da Pitman može samo tako reći policiji: ‘Čujte, sve je u redu, naš je civil poubijao te kretene kako bi zaštitio našeg svjedoka,’ a Odjel za ubojstva će to lijepo zaboraviti?

Pikea nije brinulo hoće li oni to zaboraviti ili ne tako dugo dok je djevoj­ka u opasnosti. Pitao se zna li Bud da je Pitman vratio njegov pištolj, i ako ne zna, zašto mu to nije rekao.

- Pitman je rekao ako se ne vratiš, on će izdati uhidbeni nalog zbog otmice.

Krajevi Pikeovih usnica su trznuli, a Bud je pocrvenjeo.- Znam da je besmisleno, ali ti se krećeš negdje naokolo, a nitko ne zna

što se događa. Federalci misle da je problem u meni, i to su rekli njezinu ocu. On samo što me nije otpustio.

- Pa reci mi, Bud - je li ona sigurnija s tobom ili sa mnom?- Ja sam predao svoje podatke Ministarstvu pravosuđa. Dao sam im

pristup svim telefonskim razgovorima i porukama naših ljudi, sve. Njezin otac ostavio je Pitmanu otvorena vrata do njegovih podataka, njihovih e- mailova i telefonskih razgovora. Pronaći ćemo gdje cure informacije.

- Tko provjerava Pitmana?Bud je zažmirkao i zatresao glavom. Njegove sivkastoplave oči, bile su

skrivene iza lica koje se opustilo od starosti. - Joe. Što namjeravaš?- Pronaći Meesha.- Čini mi se da to nije sve što želiš. Ne želim u tome sudjelovati.- Ja imam samo dva traga do Meesha - ljude u mrtvačnici i Kingove.

Ako su Kingovi poslovno surađivali s njim, onda oni vjerojatno znaju gdje se on kreće i kako doći do njega.

- Ali, njih i dalje nema. Pitman je njihov dom i ured stavio pod nadzor. Čim se ti ljudi pojave, Federalci će ih odmah zaskočiti.

- Onda su ljudi koje sam ubio moja posljednja vrata do njega. Što znašo tome?

Bud se namrštio. - Moram uzeti svoje ključeve iznutra. U redu?Pike je kimnuo.Bud je ušao u kuću uzeti ključeve; onda ga je Pike otpratio do auta. Bud

je otvoro prtljažnik i Pike je ugledao istu onu aktovku koju je vidio u pusti­nji. Bud je izvadio tri slike koje je snimila kamera sigurnosnog sustava koja je nastavila raditi nakon upada u njegov dom na Barkleyu.

Bud je lupkao prstom po slici na vrhu. - Ovaj je čovjek jedini od petorice koju si upucao, a sudjelovao je i u napadu na Larkininu kuću. A ovaj, počeo je Bud pretraživati druge slike kako bi pokazao čovjeka s izraženim jago­dicama i ožiljkom na usnici - on je pretukao domaćicu. Jesi li ti prepoznao ikog od ovih preostalih iz Malibua ili Eagle Rocka?

- Tko su oni?- Ne znam. Nismo bili u stanju prepoznati nijednog od petorice koju si

strpao u mrtvačnicu. Njihovih podataka nema u sustavu.Pike je gledao slike. To jednostavno nije imalo smisla. Ljudi koje možeš

angažirati za ubojstvo, gotovo uvijek imaju kriminalnu povijest i dosje u policiji. Sustav za digitaliziranje skeniranih otisaka prstiju zatim bi ih od­mah usporedio s kompjutorski pohranjenim otiscima u kalifornijskom Mi­nistarstvu pravosuđa i Nacionalnom centru za informacije o kriminalcima. Ako je neka osoba ikad bila uhićena bilo gdje u zemlji ili je bila u vojsci, njezini bi otisci prstiju tamo bili pohranjeni.

Pike je rekao. - To zvuči jako čudno. Nisu imali nikakvih dokumenata u novčaniku?

- Nikakvu sitnicu osobne prirode.Pike je zatresao glavom.- Da, baš nikakvu. - Bud je zatvorio prtljažnik, a onda je gledao u dje­

vojku. Ti bi je mogao jednostavno vratiti Pitmanu. Ovisi o tebi, ako hoćešigrati na taj način. - Zatim se okrenuo, a pod svjetlom s druge strane djelo­vao je još odlučnije. Rekao je. - Vjerujem da je ti nećeš iznevjeriti.

Pike je promatrao kako Bud odlazi, zatim se vratio do Lexusa i odmah odvezao.

Larkin je rekla. - Djeluje ljubazno.- Bio je dobar policajac.-I on je rekao mojem ocu da si ti bio dobar policajac. Rekao je da si bio

najbolji policajac s kojim je ikada radio.*

PlKE i Charlie Grissom sjedili su u prvom redu sobe za sastanke policijske postaje Rampart Division, svojeg prvog dana službe nakon što su diplo­mirali na policijskoj akademiji u Los Angelesu. Danas će započeti njihove karijere policajaca pripravnika, zvanih »gušteri«.

Tijekom sljedeće godine postati će policajci »ovlašteni za ulicu« uz nad­zor starijih kolega policajaca poznatih kao P-III, koji će biti njihovi učitelji i zaštitnici. Na tome prvom sastanku upoznali su ih s veteranima kojih se Pike pribojavao. Pike nije bio raspoložen za priču, i govorio je o sebi posljednji. Narednik Kelly Levendorf, koji je bio zapovjednik te večeri, govorio im je o mnogo toga, od aktivnosti osumnjičenih kriminalaca do rođendanskih proslava policajaca. Kad je završio, pogledom je prešao po novacima.

- U redu, ovdje imamo nekoliko novih policajaca, pa ćemo ih zamoliti da se sami predstave. Policajče Grissom, imate jednu minutu.

Pike je pomislio. Eto ga.Grissom je ustao, i svi su se umirili da ga poslušaju. Bio je nizak, zde­

past mladić plave kose, koji se nastojao svidjeti drugima.- Zovem se Charlie Grissom. Diplomirao sam povijest na državnom

Sveučilištu San Diego. Moj otac bio je policajac u San Diegu, gdje sam se rodio. Volim surfati na dasci, loviti ribe i roniti. Uvijek sam tražio društvo za ronjenje, pa ako vas to zanima, potražite me. Hodam s istom curom oko godinu dana. Oduvijek sam želio postati policajac. Moj je otac htio da se zaposlim u policiji u San Diegu, no ja želim biti s najboljima, i evo me.

Kad je Grissom sjeo na svoje mjesto, začulo se gromoglasno odobravanje.Levendorf je utišao gomilu, i onda pogledao Pikea.- Policajče Pike, jedna minuta.Pike nije studirao i nije želio govoriti o svojoj obitelji. Nije mu se to

činilo važnim. Mislio je da je važno samo ono što čovjek sam napravi u određenoj situaciji, i je li to ili nije učinio dobro.

Pike je ustao. Okupljeni policajci bili su svih rasa i godina. Mnogi su se opušteno smiješili, neki su djelovali ukočeno, a uglavnom su bili umorni. Pike je uočio policajce s dvije vrpce na rukavima. To su bili P III policajci.

- Zovem se Joe Pike. Nisam oženjen. Proživio sam dvije bitke u marin- cima... - Čitava smjena odjednom je počela frenetično pljeskati i glasno čestitati. Policija Los Angelesa ima visok postotak veterana - bivših ma- rinaca.

- Želim postati policajac jer njihov je moto »Zaštititi i služiti«. To hoću raditi.

Pike je sjeo kako bi stišao pljesak, no netko odostraga se smijao. - Dobili smo pravog Clinta Eastwooda. Čovjeka od malo riječi.

Levendorf je rekao. - Policajče Pike, imate još oko četrdeset sekundi. Možda biste htjeli reći nešto više o sebi?

Pike je opet ustao. - Završio sam vježbu tragača-snajperista i služio u obavještajcima, uglavnom sam radio na elektroničkom prikupljanju podataka, na zadacima otkrivanja i uništavanja neprijateljskih položa­ja. Imam crne pojase u borilačkim vještinama kao što su tae kwon do, kung fu, wing chun i judo. Volim poslove na terenu, izvan ureda. Volim čitati.

Pike je prestao govoriti. Svi su gledali u njega. Nitko nije zapljeskao.Napokon, stariji crni policajac P III kose boje soli i papra, progovorio je.

- Hvala Bogu da voli čitati - već sam mislio da smo dobili curicu.To je izazvalo provalu smijeha. Levendorf je završio sastanak i svi su

pohitali prema izlazu. Novaci su ostali otraga kako bi se upoznali sa svojim voditeljima, P III policajcima kojima su dodijeljeni.

Dva starija policajca krenula su prema njima. Crni policajac koji se na­šalio s Pikeovim čitanjem prišao je Grissomu. Drugi P III policajac bio je niži od Pikea, kratke smeđe kose, tamnog tena, i pametnog pogleda. Pike je pretpostavljao da je on u kasnim tridesetima. Prišao je Pikeu i pružio mu ruku.

- Čast mi je upoznati vas, policajče Pike. Ja sam Bud Flynn. Bit ću vaš voditelj u prve dvije faze obuke.

- Da, gospodine.- Možete me oslovljavati sa ‘policajac Flynn’, ili ‘gospodine’ dok vam

ne kažem drugačije, a ja ću vas zvati ‘policajce Pike’, ili samo s Pike, ili ‘gušter’, jesmo li to razjasnili?

-Da, gospodine.Uzmite svoju opremu i idemo.Pike je prebacio vreću s opremom preko ramena i slijedio Flynna do

parkirališta i starog Chevroleta. Flynn je pokazao auto.- To je naša radionica. Zove se 2A44, ili Dva-Adam-Četrdeset-i-četiri,

jer nas tako zovu preko radijske postaje. Ima toliko kvarova da ne bi prošao provjeru bilo koje druge policije u Americi. No, naši škrti gradski vijećnici neće nam dati novac da dobijemo poštenu opremu. Ali, znate li što je dobra vijest, policajče Pike?

- Ne, gospodine.- To da smo mi policajci Los Angelesa. Što znači da ćemo čak i s ova­

kvim smećem pružati najbolju moguću uslugu i biti najbolji od svih polica­jaca u većim američkim gradovima.

Pikeu se sviđalo Flynnovo ponašanje i to što je očito ponosan na svoje zanimanje.

Flynn je stavio svoju opremu na zemlju, a onda je pogledao Pikea. - Pri­je nego što počnemo, hoću biti siguran da smo na istoj valnoj duljini. Poštu­jem tvoju vojnu službu, ali ne želim da me zamaraš njome. Polovica naših policajaca bila je u marincima, a druga polovica je umorna od slušanja njihovih priča. Ovo je grad u Americi, nije ratna zona.

- Da, gospodine. Razumijem.- Sigurno se ljutiš što sam to rekao?- Ne, gospodine.Flynn je proučavao Pikea.- Pa, ako se i ljutiš, to uspješno skrivaš, što je dobro. Jer ovdje na ulici

nećeš nikome pokazivati svoje osjećaje. Sto god osjećaš prema društvenom dnu, ovim jadnicima kojima ćemo se baviti, zadržat ćeš mišljenje za sebe. Jasno?

- Da, gospodine.Flynn je otvorio prtljažnik automobila. Pike je ubacio svoje stvari dok

je Flynn odlazio.Akademija te nauči pravilima i postupcima, no ja ću te naučiti dvije naj­

važnije lekcije koje moraš savladati. Prvo: vidjet ćeš ljude u njihovu najgo­rem stvaralačkom i rušilačkom obliku, i ja ću te naučiti kako to prepoznati. Naučit ćeš kako razlikovati laži od istine i kako prepoznati što je ispravno između svih pogrešnih postupaka. Iz ovog, naučit ćeš kako provoditi prav­du na pošten i ravnopravan način. Jasno?

- Da, gospodine.- Imaš li kakvih pitanja?- Koja je druga lekcija?Flynnove obrve su se namrštile kao da će upravo prenijeti neku drevnu

mudrost. - Ovdje ćeš upoznati neke jadne tipove, policajče Pike, no oni nisu tako loši. Naučit ću te kako da to nikad ne zaboraviš, jer ako zaboraviš, na kraju ćeš ih mrziti, a to je prvi korak na putu da počneš mrziti sebe. To si ne možemo priuštiti, je li tako?

- Tako je, gospodine.Flynn je zaklopio prtljažnik, i opet se okrenuo prema Pikeu. - Sada ja

imam pitanje. Kad si rekao zašto si postao policajac, citirao si moto policije Los Angelesa, »Zaštiti i služi«. Što to znači?

- Neki se ljudi nisu u stanju sami štititi. Potrebna im je pomoć.-I onda bi im ti trebao pomoći, policajče Pike, s tim tvojim karateom?Pike je kimnuo glavom.- Voliš se tući?- Ne radi se o tome volim li to ili ne volim. Ako se moram tući, onda je

bolje da to mogu.- Flynn je kimnuo, ali način na koji je grizao usnicu, govorio je Pikeu

da ga i dalje proučava. - Naš posao nije da upadnemo u tučnjavu, policajče Pike. Nemamo uvijek izbora, ali ako često ulaziš u tučnjavu, netko će te sigurno naprašiti. Je li te već netko istukao?

- Da, gospodine.Pike nije spomenuo daje to bio njegov otac.Flynn je i dalje grizao usnicu. - Ako uđemo u borbu, već smo pogriješili.

Ako izvučemo oružje, znači da smo pogriješili. Vjeruješ li da je tako?- Ne, gospodine.- Ja vjerujem. A što ti misliš?- Da nismo imali drugog izlaza.Flynn je nešto progunđao, ali Pike nije znao znači li to odobravanje ili

ne, - Pa, zašto onda hoćeš štititi druge ljude, policajče Pike?Pike je znao da ga Flynn testira. Uhvatio je Flynnov pogled svojim pla­

vim očima. - Ne volim nasilnike.-I tako si postao momak koji mlati nasilnike.-Da.- Tako dugo dok je sve zakonito. - Onda su se Flynnove mirne oči za­

klopile. - Ja ću biti tvoj trener, i pročitao sam tvoj dosje, sine. Mislim da imaš ono što je potrebno za dobrog policajca

Pike je kimnuo glavom.- Ne govoriš baš puno?- Ne, gospodine.- Dobro. Ja ću pričati dovoljno za obojicu. A sad idemo štititi ljude.

Flynn je počeo tako što je Pikeu pokazao kako radi radiostanica u autu. Pokazao mu je sve faze u radu, naučio ga kako komunicirati s dispečerima, i kako prepoznati važne od manje važnih poruka.

Zatim je Flynn rekao dispečerima da im počnu upućivati pozive. U slje­deća dva sata, Pike je preuzeo izvještaj o ukradenom autu, zatim o krađi u

trgovini, pa o čovjeku kojem je opljačkan stan. Na svaki poziv su izišli, no počinitelji su već pobjegli. Pike je revno uzimao izjave oštećenih te ispu­njavao formulare o obavljenom očevidu.

Nastavili su voziti bulevarom Beverly prema istoku, kada se oglasio dis­pečer. - Dva-Adam-Četrdeset-i-četiri, nasilje u kući na adresi Harell 2721, žena plače i traži pomoć. Možete li otići tamo?

Flynn je uzeo mikrofon u ruku. - Dva-Adam-Četrdeset-i-četiri preuzi­ma.

Pozivi zbog nasilja u obitelji su najgori. Pike je o tome neprekidno slu­šao na Akademiji, a i Flynn mu je o tome govorio. Kada odlazite na takvu intervenciju, ulazite u emocionalnu oluju.

Flynn je rekao. - Večernje ophodnje udarno su vrijeme za nasilje u obi­telji. Vjerojatno ćemo imati tri-četiri večeras. Više ih je petkom.

Pike nije ništa govorio. A znao je mnogo o nasilju u obitelji iz osobnog iskustva. Njegov otac nije čekao petak. Nasilja je bilo svakog dana.

Flynn je rekao - Kad dođemo tamo, ja ću govoriti. Ti gledaj kako ću to obaviti i uči. Ali, drži oči otvorene. Nikad ne znaš na čemu si u tim situa­cijama.

Došli su do manje stambene zgrade blizu središta Ramparta. Dispečer je davao nove informacije - Poziv je uputila gđa Esther Villalobos, a žalila se da se njezini susjedi, muškarac i žena, svađaju čitavo poslijepodne, a onda je to preraslo u glasnu lomljavu, i ubrzo nakon toga, susjeda, mla­da žena po imenu Candace Stanik, nekoliko je puta viknula »Prestani!«. Zatim je vrišteći zvala pomoć. Gospođa Villalobos rekla je da je nezapo­sleni bijelac, kojeg je poznavala tek po imenu Dave, ponekad dolazio u taj stan.

Kad su stigli na mjesto svađe, Pike je išao za Flynnom prema stanu Candace Stanik. Zaustavili su se pred njezinim vratima. Kroz prozore su vidjeli svjetlo. Nisu čuli nikakve glasove, ali su mogli razaznati je­canje.

Flynn je gledao Pikea i uzdahnuo. - Ostani ovdje sa strane. Kad ja uđem, uđi za mnom i budi odmah iza mene. Možda je momak već otišao. Možda su se pomirili pa se sada grle. Ne povlači pištolj, osim ako ne vidiš da sam ja izvukao svoj. Ne želimo pogoršati situaciju. Želimo je smiriti. Razumiješ?

Pike je kimnuo glavom.Flynn je tri puta zakucao na vrata, i najavio ih. - Policija, molim vas

otvorite.

Jecanje je prestalo, i Pike je čuo kako netko prilazi vratima. Zatim je mlada žena s druge strane vrata rekla. - Ja sam u redu. Ništa mi ne treba.

Flynn je opet pokucao na vrata. - Otvorite. Ne možemo otići dok vas ne vidimo.

Čulo se otvaranje, a Candace Stanik provirila je kroz odškrinuta vrata. Pike je vidio da joj je slomljen nos a ispod desnog oka imala je plavi podljev iznad natečene jagodice. Pikeu je mnogo puta oko izgledalo ovako. Uglav­nom kad je bio dijete. Uglavnom ga je udarao otac.

Flynn je uhvatio kvaku. - Odmaknite se, gospođo. Dopustite nam da pogledamo.

Nema ga više. Otišao je djevojci.Flynnov glas bio je nježan, ali odlučan. - Gospođo, pustite nas unutra.Flyn je nježno gurnuo vrata dok se ona nije odmaknula. Pike je ušao

odmah za njim, a onda brzo stao u stranu tako da ne budu na hrpi. Za­jedno bi predstavljali veliku metu; odvojeni, dvije mete koje je teže po­goditi.

Bili su u pretrpanoj dnevnoj sobi. Pike je uočio ugrađeni ormar s lijeve strane, a na drugom kraju sobe, kuhinju i blagovaonicu. Stolić za kavu bio je preokrenut na stranu, a pod je bio poprskan krvlju. Candace Stanik bila je u drugom stanju. Pike je pretpostavljao da je u sedmom ili osmom mjesecu. Njezina majica bila je umrljana krvlju. Usnice su joj bile raspu- knute na dva mjesta, imala je slomljen nos i držala se za trbuh kao da ima grčeve.

Flynn je tiho rekao Pikeu. - Pozovi hitnu pomoć s kolima za trudnice.Pike je dohvatio svoju stanicu, i poslao poruku dispečeru.- Molim vas uhvatite ga. Otišao je svojoj drolji... - Djevojka ih je moli­

la, a Flynn ju je pokušavao smiriti.- Pobrinimo se najprije za vaše dijete, dobro? Ništa nije važnije od vašeg

djeteta. - Flynn je bio onakav kakav je u tom trenutku i morao biti, poput čvrstog oca. Flynn je prebacio ruku preko njezina ramena šapćući - Morate najprije sjesti, gospođo. Ja ću se pobrinuti za vas.

Flynn je mahnuo prema Pikeu. - Ja ću biti s njom, možeš li pretražiti stan?

Pike je kimnuo glavom. Pregledao je kuhinju, zatim je ušao u hodnik. Vrata kupaonice bila su otvorena, i mogao je vidjeti umivaonik, mali tuš i WC školjku. Pike se okrenuo prema spavaćoj sobi. Vrata su bila napola Otvorena, a svjetlo upaljeno.

Prisjetio se Flynnova upozorenja o povlačenju oružja, no ipak je izvu­kao pištolj, a onda još malo odškrinuo vrata. Bračni krevet bio je neuredan sa sivim zgužvanim plahtama. Vrata ormara bila su otvorena prema stra­žnjoj strani kreveta.

Pike je ušao tiho i brzo. Spustio se na koljena, zatim je podignuo plahte i pogledao ispod kreveta. Ništa.

Pike nije vjerovao da bi netko mogao biti u ormaru, ali je ipak provjerio. Vrata ormara bila su odškrinuta petnaestak centimetara. Stajao je na sigur­noj udaljenosti i naglo ih je otvorio. Ništa.

U tome trenutku, iz dnevne sobe začula se buka i tup udarac, te težak korak čovjeka i glas koji je mumljao - Ubij ga!

Pike je brzo krenuo prema hodniku. Vrata ormara pokraj ulaza bila su otvorena. Ljubavnik Candace Stanik, za kojeg će se nakon identifikacije saznati da je David Lee Elish, stisnuo je jednom rukom Flynna oko vrata, a drugom je držao njegovu ruku tako da ovaj nije mogao dohvatiti pištolj. Drugi čovjek, kojeg će poslije identificirati kao Kurta Fabrocinija, držao je lovački nož na Flynnovim prsima. Candace Stanik bila je sklupčana na podu.

Elish je neprekidno ponavljao - Ubij ga!Pike je svoj pištolj kalibra 9 mm, bez oklijevanja podignuo i pogodio

Fabrocinija u glavu. Ubio bi i Elisha, ali mu je bio previše zaklonjen. Za­tim se Pike snažno zaletio u Flynna i tako obojicu srušio na pod. Prošao je pokraj Flynna i nogom odgurnuo Elisha, te ga drškom pištolja snažno udario u lice. Elish je pokušavao ustati, užasnutog pogleda. Pike ga je udario drugi put, i Elish je ostao ležati. Pike ga je preokrenuo na trbuh, pritisnuo koljenom uz pod, izvrnuo mu ruke na leđa i zavezao ih lisiči­nama.

Tek kad je svezao Elisha, i uzeo nož, Pike se okrenuo Flynnu, blijedomi nasmrt uplašenom. - Policajče Flynn...

Flynn je podignuo pogled, prsti su mu prekrivali rupe na razderanoj košulji, raširene oči blistale su od suza, lice mu je bilo blijedo. - Jakna je zadržala nož.

Tri sata poslije, pustili su ih da odu. Par koji je sudjelovao u pucnjavi je izišao zajedno sa zapovjednikom večernje smjene i dva detektiva. Pikea i Flynna su ispitivali, ali sada su već bili ponovno u autu.

Pike je znao da je Flynn bio šokiran, ali je pretpostavljao da treba prepu­stiti Flynnu hoće li ili neće o tome govoriti.

Flynn je konačno podignuo pogled i rekao - Ti si dobro?- Da, gospodine.- Slušaj, ono što se tamo dogodilo... spasio si mi život. Hvala ti.- Ne trebate mi zahvaljivati.- Znam, ali htio bih da znaš da cijenim ono što si učinio. Brzo si donio

odluku. Ne želim reći da si učinio išta krivo. Želim samo da razmisliš o onom što si učinio. Ponekad moramo i ubiti nekog, ali naš posao nije ubi­janje ljudi.

- Da, gospodine. Znam da nije.- Ono što se tamo dogodilo, moja je pogreška, jer nisam provjerio taj

ormar. Vidio sam ta prokleta vrata. Prvi dan si na poslu i sasvim je sigurno da si mi spasio život. - Flynn je iznenada dohvatio Pikeovu ruku. - Miran si kao kamen. Ja, ja se tresem kao šiba na vodi.

Pike je u ruci Buda Flynna mogao osjetiti drhtavicu, kao da pčele po­kušavaju izići iz košnice. Bud je odjednom povukao ruku - kao da mu je neugodno. Policajci rijetko pucaju, ali pucnjava je bila dio Pikeova života otkada je napustio dom, a kod kuće je bilo još gore, divljanje njegova oca; udarci šakama, remenjem i čeličnim šipkama padali su poput kiše; njego­va je majka vrištala, Pike je vrištao. Ulične borbe nisu bile ništa. Pike se sjećao vrste intelektualne borbe da prihvati ubijanje drugih ljudi kao oblik obrane, da oni ne bi ubili njega... Dok konačno nije dovoljno odrastao i jednom oca uhvatio za grlo. Otad ga se otac bojao i prestao je tući i njegai majku. Jednostavno. Pikeova jedina briga sada je bila provoditi pravila policije Los Angelesa. Držao ih se. Bud je ostao živ. Pike je ostao živ. Jednostavno.

Pike je uhvatio Budovu ruku. Želio je pomoći. - Sve je u redu.Budov pogled ponovno je skrenuo prema Pikeu. - Gledam te i kao da se

ništa nije dogodilo. Upravo si ubio čovjeka, a u tvojim očima nema nikakva traga.

Pike se osjećao nelagodno i povukao je ruku.Flynn se na silu nasmijao. - Jesi li spreman za pokret? Imamo prokleto

mnogo posla s papirologijom. To je najgori dio kad nekog ubiješ.Pike je izvadio sunčane naočale i stavio ih na glavu, da pokrije oči.Flynn se opet nasmijao. - Pa, naočale su ti crne. Zar ćeš ih nositi noću?Pike je rekao-Da.- Svejedno. A sad o međusobnom oslovljavanju. Nema smisla da se zove­

mo policajče Flynn i policajče Pike? To smo već prošli. Moje ime je Bud.Pike je kimnuo glavom, ali Bud se i dalje tresao, a usiljen smiješak oda­

vao je njegovu bol. Pike se osjećao loše, jer je mislio da je razočarao svojeg učitelja. Obećao je sam sebi da će postati bolji. Želio je biti dobar, ispravan čovjek i želio je služiti ljudima i štititi ih.

5

Pike je vozio brzo prema Glendaleu i Odjelu znanstvenih istraživanja u Policijskoj upravi Los Angelesa, kada je njegov mobitel zazvonio. Bio

je to Ronnie.- Napali su tvoju trgovinu prije četrnaest minuta. Usred dana.Larkin, iza njega, rekla je - Tko je to?Pike je stavio prst na usta, pokazujući joj da šuti. - Jesu li se momci iz

osiguranja uključili?- U trećem stupnju pripravnosti su, svjetla i sirene, i obavijestili su poli­

ciju Los Angelesa. Denny i ja upravo idemo tamo.- Napiši izviješće s policijom. Ako postoji materijalna šteta, neka dođe

procjenitelj iz osiguravajućeg društva. Ako nešto treba popraviti, nazovite odmah danas majstore.

- Razumijem. Hoćeš to objaviti.- Svima!Pike je spustio telefon, a Larkin ga je udarila u ruku.- Užasno je kako si me upravo ignorirao. Nešto sam te pitala.- Pike je rekao - Idemo posjetiti nekog u Glendale; onda ćemo se naći s

Elvisom tamo gdje si imala nesreću.- Zašto se jednostavno ne vratimo?- Netko te pokušava ubiti.- Zašto se ne bismo sakrili?- Netko bi te mogao pronaći.- Imaš odgovor na sve?-Da.Zavalila se natrag u sjedalo, namrgođena.Vozili su uzbrdo prolazom Sepulveda, zatim nizbrdo u dolinu San Fer-

nando. Dolina je uvijek bila znatno više vruća od okolnog područja, i Pike je to osjetio, unatoč uključenom klimauređaju.

Larkin je šutjela točno devet minuta.Onda je rekla - Zar te ništa ne može šokirati?Pike nije odgovorio, iako se čudio zašto je to pitala. Na trenutak ju je

pogledao, i nastavio je voziti. - Šokiralo me kad sam došao u središnju Afriku i ugledao jednu ženu. Njezinu su obitelj toga jutra poubijali, samo dva,sata prije nego što smo mi došli. Odrezala je redom sve prste na lijevoj ruci, jedan za svojeg muža i ostale za svoje četvero djece. Počela je s pal­cem. - Pike ju je opet pogledao - Na taj način je žalila.

Larkin je zurila u njega. -I što si ti učinio?- Pronašao sam onog koji je to učinio.Larkin se okrenula prema prozoru. Tišina joj je godila.Prolazili su kroz vrelu dolinu.

Očaj rađa inovaciju, a John Chen bio je očajan čovjek. Očaj rađa i laži, ob­manu, i majstorska djela, sve što je John upotrijebio s uvjerljivim sjajem jer, pa suočite se s činjenicom, bio je najpametniji stariji kriminalist zaposlen u Odjelu za znanstveno istraživanje policije Los Angelesa. Prošlih nekoliko godina, John je riješio više slučajeva (nužnih za napredovanje u karijeri- čitaj: novac), i tako se pojavio na mnogim novinskim naslovnicama i u udarnim televizijskim vijestima (što je koristio uglavnom za hvatanje ko­mada - a to mu je, onako visokom i mršavom, 188 cm visine i samo 57 kg, itekako pomagalo). Zaradio je više nagradnih povišica (čime si je mogao priuštiti Porsche) od svih drugih »štakora« u laboratoriju.

A kako su ga nagradili? S još više posla. S još više slučajeva koje su mu dali da rješava. A time i s manje vremena da pokuša pronaći djevojku.

John Chen stalno je bio u potrazi za ženom. Bio je opsjednut njima, gla­dan nadoknaditi nedostatak žena, što mu je bilo poput Božje kazne.

No, konačno je našao djevojku. Zapravo, ona nije bila njegova djevojka. Ronda Milbank bila je udana žena s Highland Parka, tajnica s dvoje djece koju je upoznao prošle noći u baru. Platio joj je piće, pa onda još jedno, a onda ju je upitao bi li se možda, znate ono, mogli naći. A Ronda je rekla, naravno, sutra između jedanaest i podnva.

Uspjeh!Ali, onda se pojavio problem. Los Angeles je milijunski grad, s mno­

go kriminalaca, koji se tamo negdje bave mutnim poslovima; stvarajući nepregledan tsunami dokaza, od kojih svaku pojedinost treba analizira­ti premali broj osoblja iz Odjela za znanstveno istraživanje policije Los Angelesa.

Evo kako je John Chen izmislio način da iziđe ranije s posla. Tog ju­tra, tijekom stanke za kavu, John je pričekao da prođe pokraj svoje šefice Harriet, onda je zagrizao svoje pecivo punjeno malinama i vrisnuo - AA- AAA!! PUKAO MI JE ZUB! MORAM ZUBARU!

- Možda si ga samo okrhnuo - rekla je Harriet. - Daj da pogledam.John je pokrio usta, i koraknuo unatrag. - HARRIET, TO UŽASNO

BOLI. ŽIVAC JE OTVOREN!Harriet bi radije dopustila da umre nego da ostavi još više nagomilanog

posla za drugi dan. - Bol će prestati. Za nekoliko minuta nećeš više ništa osjetiti.

- Zub je slomljen, Harriet - zdrobljen, uništen! Moram zubaru. Gle, ako odem odmah, vratit ću se do pola dva ili malo poslije.

Harriet je konačno popustila. - U redu, ali uzmi kombi. Možda te poša- ljem na neki uviđaj ravno od zubara.

Zgrabio je ključeve i torbu s alatom za otkrivanje dokaza i otrčao prema izlazu. Nije bilo šanse da ode do Rondina stana u ušljivom starom kombiju. Dao je oprati svoj Porsche Boxter još prije posla, jer je namjeravao otići Rondi u velikom stilu!

Čim je došao do prvih auta na parkiralištu, požurio je. Počeo je trčati pre­ma svojem autu, kad mu je netko tko trenutak prije nije bio tu, stao na put.

Tako se uplašio da je vrisnuo - Aaaa! - ustuknuo je i gotovo pao, ali ga je uhvatila ruka čvrsta poput kliješta.

Chen je mrzio kad bi Pike to radio, pojavio se niotkuda i plašio ljude. Chen se bojao Pikea još od njihova prvog susreta. Čim ga je pogledao, znao je da je Pike jedan od onih zlih ljudi s dvostrukim Y kromosomom, s ni­skim čelom, koji se voli praviti važan. No, istina je da je Pike otkrio tragove koji su doveli do Chenova velikog uspješnog slučaja, a to mu je omogućilo da nabavi Porsche. Ipak, Pike mu je i dalje išao na živce.

Chen je rekao - Uplašio si me. Odakle si došao?Pike je pokazao zeleni Lexus parkiran u sljedećem redu.Odjednom se Chen uspravio da izgleda viši. Na prednjem sjedalu ugle­

dao je zgodnu djevojku s jež frizurom. Mahnula mu je.Chen je rekao - Čovječe ovo je dobar komad.- Johne, trebam uslugu.Chen se sjetio Ronde i počeo se izvlačiti. - Da, može, ali sad moram ići.

Imam dogovoreni sastanak...- Sastanak može pričekati.Chen je zastao - Ali...

Pike je rekao - Velik slučaj, Johne. Mogao bi se opet proslaviti.Ronda je nestala kao mjehur od sapunice. Još jedan slučaj za naslovnice,

a moglo bi mu se posrećiti, pa da počne s privatnim laboratorijem. Mogao bi promijeniti Boxter za Carreru.

Pike je rekao - Znaš za onu dvojicu koja su ubijena u Malibuu?- To radi šerif. Njegov laboratorij se time bavi.- Trojica ubijena u Eagle Rocku?- Da, to smo dobili, ali nije kod mene. Što hoćeš?- Identitete poginulih. Otisci nisu dali rezultate. Nijedan nije u krim-

bazi podataka.- Što bih ja tu mogao?- Kreni od njihova oružja, Johne. Traži čahure.Chen je znao što Pike traži od njega, i nije mu se to sviđalo. Policija koja

je radila na oba slučaja i bila je na oba mjesta, trebala je pronaći oružje i uzeti sve potrošene čahure, ali oni imaju zaposlena samo dva stručnjaka za analizu čahura, a popis slučajeva u kojima moraju obaviti analizu oružja broji se u tisućama.

- Ne znam, stari, to je golem posao.- Sve si to već prošao. Nazovi Elvisa kad nešto saznaš. Mene ćeš teško

dobiti.Chen je opet pogledao djevojku i mislio je da točno zna gdje će biti Pike.

- A što ja imam od svega?- Meci iz tijela u Malibuu jednaki su mecima iz Eagle Rocka. Isto oruž­

je, Johne. Policija Los Angelesa i Sherif još nisu uočili vezu. Nije ju pre­poznao ni tisak.

Chenovo srce počelo je lupati. Mogli bi proći mjeseci dok meci iz dva različita laboratorija budu dovedeni u vezu, osim ako policija nema neki drugi dokaz, koji ih može povezati. A onda ih kriminalistička superzvijez- da poveže i načini čudesan obrat.

Ako Chen dobro odigra svoje karte, mogao bi završiti na večernjim vije- Stima. Možda čak u 60 Minutesl Sve misli o Rondi, nestale su.

Pike se okrenuo i otišao u Lexus. - Provjeri, Johne, i nazovi Elvisa.- Pike je sjeo u auto i krenuo.

Chen se okrenuo prema labosu, namrgođen. Harriet će se čuditi zašto uopće nije otišao s parkirališta. Onda se sjetio kako mu je ona rekla da će bol proći, i tako će joj reći. Svi vole da im se govori kako imaju pravo.

John je požurio natrag u labos. Ronda će to preboljeti.

PlKE je znao da je djevojci nelagodno zbog povratka u susjedstvo. Tu je počela njezina noćna mora. Prometna nesreća. Kingovi. Meesh. Ali, upra­vo zato morala se vratiti. Životinje ostavljaju tragove, ali i ljudi. Meesh i Kingovi možda su ostavili neki trag. Pike je namjeravao djevojku ostaviti s Coleom i onda otići u svoj stan. Čovjek koji je ušao u njegov stan isto je morao ostaviti trag.

Cole je čekao na mjestu gdje se dogodila nesreća. Samo tri bloka dalje, stanovala je Larkin. Stajao je pred vratima obližnje zgrade. U toj su ulici bile industrijske zgrade, sa skladištima, centrima za isporuku, ili manu­fakture slabo plaćenih useljenika koji su proizvodili keramiku i metalnu galanteriju. Bilo je to industrijsko područje.

Kad je Larkin vidjela Colea, upitala je. - Što on tu radi?- Radi. Došao je načiniti rekonstrukciju tvoje nesreće.- Čini mi se da tu nije sigurno. Što ako me oni čekaju?- Elvis bi nam dao znak da odemo.- A kako bi on to znao?Pike se nije gnjavio s odgovorom. Pronašao je mjesto za parkiranje, pola

bloka dalje od uske uličice. Cole je prešao ulicu i prišao im. Na sebi je imao maslinastozelene bermude, košulju kratkih rukava s cvjetnim uzorkom i zaokrenutu bejzbolsku kapu. Pikeu se činilo da se danas kreće mnogo bolje.

Cole se nasmiješio djevojci.-Krasno susjedstvo, podsjeća me na Faludžu.- Krasna odjeća, podsjeća me na dvanaestogodišnjaka.Cole se okrenuo prema Pikeu. - Volim kad ovako odgovara.Stajali su upravo na mjestu gdje je djevojka udarila Mercedes. Uska uli­

čica bila je u blizini. Bio je to prljav procjep između dva zapuštena skla­dišta. Deseci radnika bez košulja stajali su ispred kamiončića uz pločnik i naručivali sokove.

Pike je rekao. - U redu. - Što je značilo da želi Coleovo izvješće.- Nada. Razgovarao sam s ljudima u svim tvrtkama dva bloka od ovo­

ga mjesta, i nijedna od njih nema noćnog čuvara, osim one transportne kompanije. Cole je pokazao iza njih. - Ali, on nije ništa vidio. Rekao je kako nije niti znao da se nesreća dogodila sve dok nisu došli Federalci. Pitao sam i za sigurnosne kamere, ali nijedna ne snima ulicu, samo unu- trašnjost.

Pike je rekao. - Jesi li dobio policijski zapisnik o nesreći?- Da... - Cole je izvadio savijene papire iz džepa na bermudama. - Ne­

sreća se dogodila upravo ovdje, kod ove uske uličice. Gospođica Barkley vozila je glavnom ulicom u ovome smjeru, prema kući, tri bloka dalje.

- Cole je otvorio papire da pokaže skicu koju je nacrtao istražitelj. Trokut je pokazivao položaj Larkinina auta, i crtu na kojoj je pisala registracija, marka i veličina automobila.

- Ova zgrada desno od nas, napuštena je. Na vratima su lanci, i moglo bi se reći da godinama nije otvarana. Druga zgrade ovdje, jest tvornica. Tu proizvode jeftine keramičke suvenire. Uzmemo li u obzir da je jedna zgrada prazna, a druga puna keramike, prilično je sigurno da Kingovi nisu ovamo došli na seksi zabavu.

Larkin je rekla. - Pa govorim ti, izlazili su unatrag.Cole je podignuo svoje obrve. Da, ali zašto tu, i zašto tada? Znamo zašto

si ti bila ovdje. Ali, zašto su oni bili?Djevojka je rekla. - Ne znam.Pike je proučavao položaj automobila na skici. Djevojčin Aston Martin

udario je u Mercedes s lijeve strane iza zadnjeg kotača, dok je ovaj vozio una­trag iz uličice. Od siline udarca Mercedes se zavrtio za četvrt kruga ulijevo, a njezin auto zaustavio se s jednim slomljenim farom, dok je drugi osvjet­ljavao mjesto sudara. Na policijskoj skici bilo je sve što je djevojka opisala.

Pike je rekao. - Na koju je stranu Meesh otišao?Djevojka je pokazala niz ulicu. Mercedes je otišao u suprotnom smjeru.Cole se odmaknuo kako bi imao bolji pogled. - Jesi li ga vidjela kad se

okrenuo?- Nisam gledala. Već sam razgovarala s 911. Mercedes je otišao. Zapisa­

la sam njegovu registraciju na ruku i nastavila razgovarati.Cole je slegnuo ramenima prema Pikeu. - Nema ovdje ničeg, čovječe.

Prošao sam osam blokova odavde u oba smjera. Nema ništa, samo trgovač­ke zgrade i tri-četiri preuređene mansarde poput Larkinine.

Pike je gunđao, ali nešto gaje mučilo. Pogledao je unatrag prema radni­cima kod kamioneta s pićem i autima koji su prolazili.

- Je li Mercedes vozio unatrag kad si ga udarila, ili je stajao?Djevojka je zatresla glavom. - Ne znam. Zašto je to važno?Cole je rekao. - Ako su bili parkirani, što su tu radili? Jesu li čekali ne­

kog ili nešto u ovoj uličici? Jesu li upravo ušli u auto, ili su se spremali izići iz njega? Vidiš kako jedno pitanje dovede do drugog?

Pike je pogledao natrag prema uličici i shvatio što ga je mučilo. - U to doba noći, svih ovih automobila nije bilo. U praznoj ulici, morala si imati dobar pogled. Udarila si ih, što znači da su bili ispred tebe. Prema tome, morala si ih vidjeti.

- Nisam lagala.

Tragovi kočenja slažu se s njezinom pričom o nesreći, ali Pike se pitao zašto nije mogla izbjeći sudar. Mislio je da je vjerojatno bila pijana ili dro­girana, pa je odmah preskočio na stranicu izviješća u kojoj bi to pisalo. Ništa. Testovi su se vratili negativni.

- Ne kažem da si lagala, samo pokušavam shvatiti zašto ih nisi vidjela.- Pa, možda su izišli veoma brzo iz uličice. Koliko ćemo još ovdje osta­

ti? Bojim se.Pike je pogledao Colea, a Cole je slegnuo ramenima.- Imam sve što mi odavde treba. Mogu je vratiti.Pike je rekao. - Ona će ostati s tobom dok se ja ne vratim.Vratio se do Lexusa, ali i djevojka je išla za njim.- Neću ostati s njim. Kad ti odeš, on će me silovati.- Cole joj je odgovorio. - Samo sanjaj.Ona ga je ignorirala i ostala s Pikeom. - Plaćen si da me štitiš. Moj otac

neće biti sretan da me ostaviš s B-timom.Cole je raširio ruke. - B-timom?Pike je ušao u Lexus, no Larkin je došla do njega tako da nije mogao

zatvoriti vrata. Pike je mislio da ona nije toliko ljuta, nego se osjećala pre­varenom. Malo nježnijim glasom joj je rekao. - Žao mi je ako moramo o ovome raspravljati. Nisam mislio da će to biti problem.

Ona je i dalje stajala pokraj njega.- Ne možeš ići sa mnom Larkin, vidimo se večeras.Pike je lagano prislonio vrata, a ona se nije maknula.Cole je upitao. - Hoćeš da je nokautiram?Djevojka se povukla, i izgovorila posljednju riječ dok je Pike zatvarao

vrata. - Kreten.Pike je krenuo bez okretanja, i nastavio je voziti prema Culver Cityju.

Nakon dvadeset i pet minuta, Pike je zaustavio auto ispod javora u stam­benoj četvrti, šest blokova prije svojega stana.

Izišao je iz auta, i otvorio prtljažnik. Gledao je stvari koje mu je Ronnie ostavio, popio pola boce vode, a zatim pokupio vojnički nož, dva Zeissova dalekozora, malu Berettu i kutiju metaka .45.

Zatim se odvezao do benzinske crpke smještene nasuprot zidu koji je ograđivao dvorište njegova stana. Pike je kod njih često kupovao gorivo, i poznavao je osoblje, pa su mu dopustili da tu ostavi auto. Prije nego stoje izišao iz auta, pričvrstio je Berettu na desni gležanj, nož na lijevi, a pištolj Kimber iza leđa.

Pike se kretao brzo. Ušao je u dvorište iza zgrade pokraj bazena. Bujna zavjesa od lišća bananine palme, jakarande i ljiljana skriva bazensku opre­mu i čini zvučni zid prema stanovima, i nastavlja se oko bazena. Pike je zašao u to zelenilo i nastavio hodati.

Kretao se od jedne zgrade do druge skriven zelenilom i napokon je sti­gao do, svoje. Nije pokušavao ući, nego je zauzeo položaj iza guste biljke kod ugla svoje zgrade, udobno se smjestio i promatrao. To je bilo dobro mjesto, s pogledom kroz lišće i na parkiralište i na zgradu koja je bila na­suprot njegovoj.

Pike je ostao miran i prvi put u tom danu nije osjetio da vrijeme teče. Jednostavno je bio na sigurnom, u svojem biljnom svijetu, i promatrao. Na­kon dva sata, konačno je bio zadovoljen jer se uvjerio da nitko ne promatra, ali se i dalje nije pomicao.

Gledao je kako sve oko njega od sunca poprima zlatni odsjaj, zatim boje tamnog bakra. Auti su dolazili i odlazili. Ljudi su prolazili glavnim ula­zom. Pike je promatrao sve do mraka, a onda se konačno pomaknuo. Puzao je duž zida svojeg stana, provjeravajući svaki prozor, i otkrio da je kroz drugi prozor bilo provaljeno. Otvaranje tog prozora aktiviralo je alarm.

Pike je provirio unutra, ali je vidio samo sjene. Ništa se nije micalo, i nikakav zvuk nije dopirao iznutra. Lagano je podignuo prozor, i uskočio unutra.

Soba je bila u mraku, ali hodnik koji vodi do dnevne sobe bio je osvijet­ljen. Svjetlo je on ostavio. Izvukao je pištolj i došuljao se do dnevne sobe. Nije bilo nikog. Oni su pokušali biti oprezni, ali Pike je odmah uočio da nedostaje njegov blok s adresama, a telefon u spavaćoj sobi bio je na mjestu na kojem ga Pike nikad ne bi ostavio.

Vratio se u dnevnu sobu. Nadzorna kamera koju je sam postavio, spre­mala je snimljene fotografije na hard disk. Pike je uključio televizor i gledao što je bilo snimljeno. Slike koje se snimaju svakih osam sekundi, kad ih se pušta u nizu djeluju poput isprekidanog filma. Ušao je čovjek s pištoljem. Nije nosio masku ni rukavice, samo tamnu majicu, traperice i tenisice. Njegova je kosa bila malo dulja i tamna. Mogao je biti Latinoa- merikanac, ali nije u to bio siguran. Slike su prikazivale njegovo kretanje u Oštrim pokretima, prvo je ušao, prošao kroz sobu, onda stubama. Onda je ušao drugi. Ovaj je bio manji, a nosio je tamnu košulju i traperice. I njegova Je kosa bila tamna, ali ten mu je bio tamniji, i ovaj je gotovo sigurno bio Latinoamerikanac.

Na sljedećoj slici, prvi se vratio prema kuhinji, a drugi je kleknuo

pokraj vrata. Na podu se pojavio mali crni kovčeg, a drugi je s obje ruke držao kvaku na vratima. Pike je shvatio da ovaj kopira ključ. Prvi se vratio s istraživanja stana, dok je drugi provjeravao ključ koji je odmah napravio.

Pike je zaustavio sliku. To je bila dosad najbolja slika njegova lica. Izva­dio je slike koje mu je dao Bud i usporedio ih. Izrađivač ključa nije bio među njima, ali onaj prvi bio je jedan od trojice koja su upala u Larkinin stan.

Pike je ponovno pretražio slike, dok nije pronašao onu na kojoj se naj­bolje vidi lice razbojnika koji je načinio ključ. Pritisnuo je gumb i laserski pisač počeo je zujati. Napravio je novu sliku. Ostatak filma pokazuje kako dvojica odlaze kroz ulazna vrata.

Pike je ugasio televizor i nazvao Ronnieja. - Trebam te zbog moje kuće. Dvojica, dvadesetih do tridesetih godina, tamnije ravne kose, visoki sto sedamdeset, sto osamdeset, onaj niži vjerojatno Latinoamerikanac.

- Jesu li kod tebe?- Ne, ali će se vratiti. Napravili su ključ.- Aha, i hoćeš ih uloviti na djelu?- Samo mi javi.Pike je resetirao alarme, nadzorne kamere, a onda otišao do hladnjaka.

Otvorio je dvije boce Corone, izlio pivo u sudoper, i ostavio prazne boce na šanku. Kad se ona dvojica vrate, vidjet će da je Pike bio kod kuće. Pomislit će, ako je došao jednanput, vratit će se, i mogli bi ostati. Pike je htio da ga tu čekaju.

6

Larkin Conery Barkley gledala je s nevjericom niz ulicu kao da je Pike- ov auto čudo. - Ne mogu vjerovati da me ovako ostavio.

Cole je rekao. - To je njegov stil, gad jedan.- Jebi se.- To je već drugi put da mi predlažeš seks, ali opet te moram odbiti.Larkin je ulicu prešla sama, nije čekala Colea i otišla je ravno do njegova

auta. Nemaju svi smisao za humor.

Cole joj je odlučio dati malo vremena da se smiri, pa su se odvezli u tiši­ni. On je i dalje imao neka pitanja, ali ona mu sada ionako ne bi odgovorila.

Na povratku, zaustavio se u trgovini u tajlandskoj četvrti, pretpostavlja­jući da je ovdje nitko ne može prepoznati. Napunio je dvije vrećice hranom, a kupio je i mlijeko, blok za crtanje te dvije boce vina.

Kad su se vratili u kuću, ona se okupala. Cole je namirnice spremio u hladnjak, a onda je donio blok i svoje bilješke na stol. Njegove su bilješke do najmanje pojedinosti opisivale svaku zgradu i svaki posao u susjedstvu Larkin Barkley. Cole se bacio na posao crtajući na karti blok po blok, li­stajući imena i adrese svakog obrta koji je uočio kao i njihove telefonske brojeve.

Nakon nekog vremena, Larkin se pojavila iz kupaonice i otišla u svoju spavaću sobu. Cole je dovršio kartu s njezinom ulicom, a onda je počeo ucrtavati okolne ulice. Bio je uvjeren da su Meesh i Kingovi tamo bili s nekom namjerom. Bio je uvjeren i da su Federalci tako mislili; dvanaest od šesnaest ljudi s kojima je on razgovarao, ispitivali su i agenti pravo­suđa.

A onda je Cole uočio nelogičnost dok je prolazio kroz bilješke kako bi načinio vremenski raspored događaja.

Larkin je izišla iz spavaće sobe u novim trapericama od petsto dolara, uskoj crnoj majici od Ramonesa i noseći iPod. Bila je bosa. Ispružila se na kauču, s nogama obješenim preko rukohvata i zaklopila oči dok se njezina desna ruka pomicala u ritmu glazbe koju je slušala.

Cole je rekao. - Hej.Otvorila je oči i pogledala ga.Cole je rekao. - Federalci nisu znali da je ono bio Meesh sve dok ga ti

nisi identificirala?- Nisu.- Tako su ti rekli?- Da. Jako su se iznenadili kad smo konačno saznali njegovo ime.Cole se vratio na kronologiju događaja koju je načinio. Svih dvanaest

ljudi koje su provjeravali Federalci, bili su ispitivani dan nakon nesreće. Svi su izjavili da su im Federalci pokazali slike dvojice ljudi i svi su opisali iste slike. Kao da je Pitman znao ili sumnjao da je Meesh nestao i prije nego što je sreo djevojku, pa je lagao o onome što zna.

Dvadeset minuta poslije Larkin s spustila s kreveta i otišla do prozora. Vani je bio sumrak.

Cole je rekao. - Ako si gladna, napravit ću večeru.

Nije ga čula. Cole je zgužvao komad papira i bacio joj ga u leđa. Ona se okrenula i skinula slušalice s uha.

- Nešto si rekao? - Upitala je.- Ako si gladna, napravit ću večeru.- A da ga pričekamo?- On bi mogao doći prilično kasno.- Nisam gladna.- Vratila se na kauč, a Cole je nastavio raditi bilješke u svojem bloku.- Je li stvarno bio u Africi?Cole je podignuo pogled. Ona ga je gledala. Bio je iznenađen da joj je

Pike govorio o Africi. Pike je rijetko pričao o tim danima.- Što ti je rekao?- Vidio je ženu koja si je sama odrezala prste. Jako važno. Kao da bi to

trebalo ostaviti dojam na mene. - Zurila je u strop. - Je li oženjen?-Nije.- Pitala sam ga, ali mi nije odgovorio. To stalno radi. Ja nešto kažem, i

znam da me je čuo, ali me ignorira. To je uvredljivo.- Da, tako je.- Zašto onda to radi?- Pitao sam ga, ali nije odgovorio.Larkin se to nije učinilo smiješnim. - A gdje mu je ljubaznost i pristojni

razgovor? Ovdje sam zapela s čovjekom koji neće govoriti. Nikad se ne smije. Čak se i ne smiješi. Uopće nema izraza na licu.

- Ne vjerujem, dok je sa mnom, neprekidno se smije. Ne mogu ga zau­staviti.

- Nisi duhovit. Dosadno mije, a on je pronašao ovaj stan bez televizora.- Da, biti bez televizora stvarno je pakao.- Naravno da ga braniš, ti si mu prijatelj.Cole se nasmijao. - Ti si vjerojatno naučena na ljude koji te pokuša­

vaju zadiviti, pridobiti tvoju pozornost ili te načiniti poput njih. Nemoj to pobrkati sa zanimljivim. To nije to. Pike je jedan od najzanimljivijih ljudi koje ćeš ikad upoznati. On te jednostavno ne želi zabavljati, pa te i ne zabavlja.

- Ipak je dosadan. Ti dosta pričaš. Znači li to da me pokušavaš zabaviti?- To znači da pokušavam zabaviti sebe. Je li ti dosadno?Larkin je prekrižila noge. - Nije li se već trebao vratiti?- Još je rano.- Onda, je li istina? Je li bio u Africi?

- Bio je u Africi mnogo puta. Bio je po cijelome svijetu. Kad ti je pričao0 onoj ženi, je li ti rekao zašto je bio tamo?

- Naravno da nije. Nikad ne odgovara kad ga nešto upitam.Cole joj je ispričao jednu priču. Mogao bi ih ispričati mnogo. - Sku­

pina koja se naziva Obrambena Božja vojska djelovala je na području Središnje Afrike, uglavnom u Ugandi. Otimali su djevojke. Upali bi u selo u nekoj pustoši, poubijali sve strojnicama, opljačkali, i oteli djevoj­ke. Tako su oteli na stotine njih. Odvodili bi ih u roblje, silovali i svašta im radili.

- Ljudi u tim selima bili su seljaci, možda su imali nešto stoke; nisu ima­li policiju, ali ponekad bi se sela udružila i prikupila nešto novca. Mislili su da su im potrebni profesionalci da zaustave otmice, i tako je Joe otišao na put. Toga jutra kad su Joe i njegovi momci stigli, pljačkaši su napali selo i oteli još djevojaka. Suprug one žene i njezini sinovi bili su ubijeni. To je bilo prvo što je Joe ugledao kada su ušli u selo, tu jadnu ženu koja se osakatila.

Larkin je zurila u njega. -I što je napravio?Cole je dobro znao, ali je odlučio da joj previše ne objašnjava. - Obavio

je posao. Nasilje je prestalo.Larkin je pogledala prema prozorima. - Obavio je mnogo takvih poslova?- Bio je po cijelome svijetu.- Zašto?- Zato što je idealist.Konačno ga je ponovno pogledala. - Mislim da je odvratan. Ne bi radio

takve stvari da ne uživa u njima.- Ne, vjerojatno ne bi. Ali, vjerojatno ne uživa onako kako ti misliš.

Hajde, idemo napraviti večeru.Ona se opet okrenula prema prozoru. - Ja ću pričekati.Cole je otišao u kuhinju, ali nije pripremao večeru. Razmišljao je o Pi-

tmanu. On je Larkin i njezinoj obitelji ispričao verziju događaja koja se više ne slaže s činjenicama, a vjerojatno se nikad i nije slagala. Cole je ulovio Pitmana u laži, i sada se pitao je li to jedina njegova laž.

Odjel za analizu oružja nazivali su soba za oružje. Uđete li tamo, možete vidjeti jedino oružje naslagano od poda do stropa, svaki komad s karticom za identifikaciju proizvođača, modela, serijskog broja; svaki komad je za­plijenjen i upotrijebljen, ili se pretpostavlja da je bio upotrijebljen u nekoj kriminalnoj akciji.

John Chen dobro je pogledao hodnik ispred sobe za oružje kako bi bio siguran da nitko ne dolazi. Chen je mrzio ostajati na poslu ovako kasno, ali analitičari vatrenog oružja imali su mnogo posla, pa im je njihova šefica Harriet Munson stalno visjela nad glavom, što je značilo da Chen mora pričekati da ona ode kući. Danas je opsjedala sobu s oružjem poput duha, i Chen je bio nervozan i cijeli je dan proveo u agoniji, znajući da je Pike gotovo sigurno vani i nestrpljivo ga čeka. Pike će ga vjerojatno uhvatiti za mršavi vrat i tresti poput pruta.

No, Chen je bio pripremljen. Šuljao se hodnikom, nakon što se uvjerio da nema nikog, a onda pritisnuo gumb. Začuo se zvuk brave koja se otklju­čava, gurnuo je vrata i ušao.

Dežurna službenica toga dana bila je visoka, mršava žena, s očima smje­štenim previše blizu i sa žutim zubima, Christine LaMolla. Okrenula se od svojeg računala, bez smiješka.

Chen je u ruci držao šalicu. Izišao je do najbližeg Starbucksa i kupio veliku kavu s mlijekom. Uputio joj je širok osmijeh.

- Ovo je za tebe. Znam da radiš dokasna. Mislio sam da ti može zatrebati.LaMolla je pogledala šalicu kao da je u njoj kiselina. Sumnjičavo je po­

gledala Chena. - Što hoćeš?- Sjećaš li se pucnjave u Eagle Rocku? Trebam vidjeti oružje. - Rekao je

to tako mirno kao da je to uobičajen, svakodnevni posao.Njezine su se obrve namrštile. - Ti ne radiš na slučaju Eagle Rock.- Ne, ali nešto je iskrsnulo na mojem starom slučaju Inglewood. Mislim

da su možda povezani.LaMolla ga je pogledala još strože, a onda je uzela kavu. Otišla je do

vrata, zaključala ih, a onda je bacila kavu u smeće. Prekrižila je ruke. - Što se zapravo događa?

Chen nije znao što da joj odgovori. Potrudio se koliko god je mogao da izgleda nedužno.

- Hej, samo želim vidjeti oružje. U čemu je problem?- To bih ja htjela znati.- Kako to misliš? Dobro, hoćeš li mi dopustiti da vidim oružje ili nećeš?Polako je zatresla glavom. - Federalci su ga odnijeli.Chen je zažmirkao. - Federalci?- Hmm. Prije dan, dva uzeli su Colt Python .357. Ali, vratili su se jučer

ujutro i uzeli sve ostalo.- Chen je shvatio da su mu šanse za Carreru gotovo nestale. Ali, još više

se pribojavao da će mu Joe Pike naprašiti guzicu.

- To su bili dokazi Policije Los Angelesa! Federalci ne mogu tek tako uzimati naše stvari.

- Mogu kad nam Parker kaže da im ih damo..- Centar Parker dao im je dopuštenje?LaMolla je polagano kimnula, i dalje ga promatrajući sitnim očima.

Sve što znam jest da je netko nazvao Harriet, i da mi nije htjela ništa reći. Rekla je samo da su sa šestog kata rekli: Dajte im sve što traže...

Šesti kat Parkerova centra bio je moćan kat, carstvo direktora.-I dali smo im. Uzeli su oružje.John je bio bijesan. Intenzivno je tragao za nekim objašnjenjem, koje bi

moglo zadovoljiti Pikea, dok se nije sjetio očajničke ideje.- A što je s čahurama? Jesu li uzeli i čahure?Poput oružja, i potrošene čahure mogu se uspoređivati i analizirati.Christine je zatresla glavom. - Sve su uzeli. I čahure. - Požalila mu se.A znaš li što je stvarno čudno? Nisu potpisali potvrdu o primitku.Svaki put kad se dokazi sele između odjela ili agencija, potvrde o pre­

uzimanju moraju se potpisati. To su standardne operativne procedure. To sprečava malverzacije dokazima.

Chen je rekao. - Ali, morali su.LaMolla je samo zurila u njega. - A sada si došao ti i hoćeš to isto oruž­

je. I čahure. Što se događa?- Ne znam.Izgleda da Federalci i Parkerov centar obavljaju poslove koje nijedna le­

gitimna policijska agencija ne bi obavljala. John Chen se odjednom uplašio. Nijedna Carrera nije toga vrijedna.

Chen se osjećao uhvaćenim u klaustrofobičnoj noćnoj mori između Pi- kea, federalne Vlade i tajnovite sile unutar Parkerova centra, od kojih se nijednom ne može vjerovati, i od kojih svaki može otpuhnuti njegov život ili karijeru bez oklijevanja.

- Chris, nemoj o ovome pričati, Harriet ne mora znati...LaMolla je raširila ruke poput Mojsija koji je razdvojio vodu. Ova soba

oružja je moja. To su moji dokazi. Ne volim da ih netko uzima. Ne volim da ti o njima znaš nešto što ja ne znam.

Spustila je ruke i odmaknula se od vrata. - Odlazi odavde, Johne. Ne vraćaj se ovamo, osim ako mi imaš što reći.

Chen je prošao pokraj nje i otišao niz hodnik. Otišao je ravno do svo­jeg auta, uskočio u njega i zaključao vrata. Upalio je motor, ali je ostao sjediti. Ruku stisnutih u krilu i prestrašen, tresao se.

Izvadio je mobitel iz džepa. Drhteći, teško je pronašao broj u imeniku, ali Pike mu je rekao neka nazove Elvisa Colea kad bude nešto imao. Cole bi mogao uvjeriti Pikea da ga ne ubije. Svi znaju da je Pike monstrum.

U TIŠINI kasne noći, Pike je polako stigao do kuće u parku Echo. Petero mladih ljudi stajalo je pokraj auta pod uličnom svjetiljkom. Pike je parki­rao ispred kuće i prošao dvorištem do trijema. Onih pet mladića pogledalo ga je, ali ne na prijeteći način.

Trijem, zakriven nadstrešnicom od svjetla ulične svjetiljke, bio je u mra­ku. Dok je Pike došao do vrata, Cole ih je otvorio i izišao na trijem. Pike se pitao zašto je Cole izišao.

Cole je tiho govorio, da ga ona petorica ne čuju. - Kako je bilo?Pike je opisao dvojicu koja su provalila u njegov stan, i pokazao mu sli­

ke. Cole je odškrinuo vrata, da osvijetli slike. Pike je na trenutak u kuhinji ugledao djevojku. Slušala je iPod. On ju je natjerao da se oslobodi iPoda u pustinji.

Pike je rekao. - Gdje je nabavila iPod?- To je moj. Pripremio sam tajlandsku hranu ako nešto želiš pojesti.- Pike je sklonio slike. Tajlandska hrana mu je dobro zvučala.Onda je Cole još više stišao svoj glas - Večeras me nazvao John Chen.

Federalci su zaplijenili sve iz Eagle Rocka. Pištolje, čahure, sve...- Pitman?- Sve što Chen zna jest da su to bili Federalci.- Je li John vidio oružje prije nego što su ga odnijeli?- Ušli su prebrzo. A znaš što je stvarno čudno, uzeli su te stvari i nisu

ništa potpisali. Kaže da su iz Parkerovog centra rekli neka im daju oružje.Pike je podignuo obrve.Oni D3 u Odjelu za specijalna ubojstva ne bi se uključili samo zato što

je Pitman Federalac, barem ne s pet mrtvaca na tanjuru. Netko im mora, nemoj me krivo shvatiti, prisloniti pištolj na čelo.

Pike se složio. - On se boji. Jedini razlog što je uzeo te pištolje jest da neće policiju u blizini.

- To, ili skriva nešto još više u slučaju s Ringovima.- Što, primjerice?- Ne znam, ali znam da laže.Pike je pokušao vidjeti izraz Coleova lica. Čak u mraku, u dubokoj sjeni,

Pike je vidio da je Cole zabrinut.- Nije bio iskren s djevojkom i njezinom obitelji. Sjećaš se što su joj

rekli? Nisu znali da je Meesh čovjek koji je nestao s mjesta nesreće dok ga ona nije identificirala?

Pike je kimnuo potvrdno. Tako su mu ispričali i Bud i djevojka.Cole je rekao. - Onog dana kad su je prvi put vidjeli, toga jutra prije

nego što su s njom razgovarali, već su obradili ljude u njezinoj ulici i nisu se raspitivali samo o Kingovima. Pitali su i za Meesha. Nisu ga spominjali po imenu, ali već su znali da je Meesh bio u autu.

Pike je shvatio da je Cole izišao kako bi mogli razgovarati, a da ih dje­vojka ne čuje. - Kako to znaš?

- Čuo sam danas od desetak ljudi. Agenti Ministarstva pravosuđa po­kazivali su slike dvojice ljudi. Prema njihovim opisima, jedan je bio King, a drugi Meesh.

Pike je udahnuo pitajući se zašto su Pitman i Blanchette lagali djevojci. Pikeu se to nije sviđalo, ali ništa od toga nije moglo pokvariti njegovu mi­siju. Pronaći Meesha. Ukloniti opasnost. S Pitmanom i Blanchetteom može se pozabaviti poslije.

- Hajdemo sutra opet u njezino susjedstvo. Nadao sam se da ćemo naći Meeshove tragove, ali možda je Pitman važniji.

- Njoj se to neće sviđati. Nije joj bilo drago kad si otišao.Pike je rekao. - Ta hrana dobro miriše. Je li to curry?Cole se nasmijao, i ušli su u kuću. Djevojka se ispružila na kauču, sa

slušalicama na ušima. Oči su joj bile zatvorene, ali pogledala ih je kad su ušli. Njezina se noga ljuljala u ritmu.

Pike je rekao. - Kako si?Ona je podignula ruku i mahnula, a onda opet zatvorila oči. Pike je za­

ključio kako se još uvijek ljuti.Nakon nekoliko minuta Cole je otišao, a Pike je ušao u kuhinju. Cole

je spravio vegetarijansku rižu s curryjem. Pike je stajao u kuhinji, i jeo iz lonca. Zatim je uzeo bocu vode. Upravo je počeo piti, kad je djevojka došla na vrata.

Rekla je. - Idem u krevet.Pike je kimnuo glavom. Htio je nešto reći, ali je i dalje razmišljao zašto

je Pitman doveo djevojku u ovaj položaj. Meesh je bio ubojica, ali njegovo suđenje bi se održalo na državnoj razini na sudu u Koloradu. Za Pitmana, Meesh je bio način da ulovi Kingove u pranju novca. A to su samo papiri. On je doveo u opasnost život ove djevojke zbog papira, i na neki način je pridobio policiju Los Angelesa da mu se pridruži.

Djevojka je otišla u spavaću sobu i zatvorila vrata.

Pike je otišao u kupaonicu. Obrijao se, oprao zube, a zatim se istuširao. Odjeću koju je nosio tog dana oprao je običnim sapunom za ruke. Objesio ju je da se posuši i obukao čistu. Oprao je i svoje naočale, i stavio ih na glavu, a onda se pogledao u ogledalu. Kosa mu je postala preduga, gotovo tri centimetra na vrhu. Mora se ošišati.

Kuća je bila mirna. Pike je provjerio prozore i vrata, onda je ugasio svje­tlo i smjestio se na kauču. Ispružio se i zaklopio oči. Kauč je još bio topao od djevojke, čije je tijelo ostavilo mekanu udubinu.

Larkin se probudila iz sna i skinula slušalice s glave. Ležala je u mraku, i shvatila da mora na zahod.

Kuća je bila mračna, pa je pretpostavljala da on negdje spava i otišla je ravno u kupaonicu. Zatvorila je vrata i upalila svjetlo. Kad je završila, upalila je svjetlo, otvorila vrata i onda ga je čula. Tiho, ali ljutito mrmlja­nje dopiralo je iz dnevne sobe. Najprije je zastala, a onda se ušuljala u sobu.

Zaspao je na kauču, na podu pokraj njega bio je pištolj. Tijelo mu je bilo skvrčeno, čvrsto stisnuta ruka trzala se i sav se tresao. Čak i uz slabo svje­tlo, vidjela je znoj na njegovu licu dok se okretao na drugu stranu. O, Bože. On ima noćnu moru. Pitala se ne bi li ga trebala probuditi.

Larkin se približila, i razmišljala je što da učini. Prsti su mu bili zgrčeni poput pandži, onda bi ih raširio drhteći, a oči su mu kolutale pod kapcima. Larkin je pomislila, čovječe, to mora biti nešto strašno.

Onda je on progovorio buncajući. - Taaa... taaa Zvučalo je kao tata.Primaknula mu se bliže, kako bi razumjela što kaže, ali čula je jedino

mumljanje i buncanje. Onda se, malo-pomalo, primirio.Čekala je, ali on je zašutio i pomislila je kako je vjerojatno krivo razu­

mjela. Čovjek poput njega, može imati noćne more, ali vjerojatno ne bi zvao tatu.

Gledala ga je i htjela ga je dotaknuti. Htjela ga je dotaknuti na način na koji se uvijek želi kroz rešetke dotaknuti velike životinje u zoološkom vrtu. Larkin je stajala kod njega još trenutak, a onda se odšuljala do svoje sobe.

Treći dan

Sljedeće jutro Pike je čistio svoj pištolj na stolu u blagovaonici, kad je djevojka izišla iz svoje sobe. Prošlo je deset minuta nakon osam sati.

Nosila je preveliku majicu koja joj je dopirala do butina. Snažno je omiri- sala zrak. - Opa, pa možeš se nasnifati udišući ove stvari?

Pike je rastavio svoj pištolj, i čistio je bubanj barutnom otopinom koja ima miris prezrelih bresaka. Njegov je mobitel bio na stolu. Čekao je da ga nazove Cole, da bi se mogli naći u Larkininom stanu.

Rekao je. - Tamo ti je kava.Djevojka je rekla. - Noćas si ružno sanjao.- Ne sjećam se.- Bilo je dosta neugodno. Čak sam te htjela probuditi.- U redu je. - Pike se nikada nije sjećao svojih snova. Kad bi se probudio

od snova, više ne bi mogao zaspati.- Idem ponovno u tvoje susjedstvo razgovarati s ljudima koji su se Elvi-

su činili zanimljivi. Onda ću se naći s Budom.Djevojka nije ništa rekla. Neko vrijeme je mirno stajala, kao da o neče­

mu razmišlja, a onda je otišla u kuhinju.Pike je očistio okvir. Namočio je spužvicu otopinom za čišćenje i počeo

Čistiti navlaku pištolja.Djevojka se vratila sa šalicom kave. Sjela je za stol njemu preko puta i

promatrala ga. Djelovala je ozbiljno.- Moramo razgovarati - rekla je.- U redu.- Ne sviđa mi se kako si me jučer ostavio. Da si mi rekao što moraš ra­

diti, onda bih razumjela, ali nisi rekao. Ti uopće ne razgovaraš sa mnom. U redu, znam da nisi baš pričljiv. To sam shvatila. Ali, ja sam odrasla osoba. Ovi ljudi su me pokušali ubiti. Meni ne treba dadilja, i neću da se prema meni ponašaš kao prema djetetu. Ovdje smo već dva dana, i nisu me pro­našli, prema tome, pretpostavljam da je ovdje sigurno. U redu, odlično,

hvala ti. Ne želim ići tamo susresti se s Budom, i ne želim sjediti u autu ci­jeli dan dok ti razgovaraš s ljudima. To je strašno dosadno. Radije ću ostati ovdje, i mogu ovdje ostati sama.

Pike je spustio navlaku na stol. Gledao ju je. - Da.- Da, mogu ostati ovdje?- Rekao sam: ja ću se naći s Budom. Nisam rekao mi. Žao mi je zbog

onog jučer. Trebao sam biti pažljiviji.Djevojka je zastala otvorenih usta, ali nije nište rekla. Otpila je gutljaj

kave držeći šalicu s obje ruke.Pike je gurnuo cijev u navlaku, ubacio vodilicu povratne opruge ispod

cijevi, te ugurao oprugu u vodilicu. Rastavio je pištolj za nekoliko sekundi. Sastavio ga je jednakom lakoćom. Razgovor s djevojkom predstavlja mu teškoću.

Djevojka je konačno progovorila. - U redu. Hvala. To je baš lijepo.Njegov mobitel na stolu je zazvonio. Pike je provjerio ekran, misleći da

zove Cole, ali nije zvao on. Prislonio je aparat na uho.Ronnie je rekao. - Imaš društvo.Pike je ostao miran. Upitao je. - Koliko ih je?- Samo jedan, ovaj put. Niži od 180 cm, malo duže tamne kose. On je

samo ušao, ušetao je unutra kao da je stan njegov. Hoćeš da ga odem upo­znati?

Djevojka ga je gledala. Da je znala što namjerava napraviti, postavila bi mu pitanja, a Pike je iskoristio njezinu šutnju i nastavio je razgovarati.

- Ne, ja ću otići tamo. Ako otiđe, javi mi.Pike je spustio telefon, napunio pištolj, onda ga je zakočio i pospremio u

futrolu. Ako je Pike ikad osjetio ushićenje, onda ga je ono sada preplavilo, no nije ništa pokazao. Vrlo je blizu da ih uhvati, a onda bi mu se otvorio put do Meesha.

- Tko je to bio?- Ronnie. Našao je nekog tko bi mi mogao pomoći, pa ću se s njim naći.

Ti možeš ostati sama?- Aha. Koliko ćeš se zadržati?Pike je ustao i pričvrstio futrolu s Kimberom pod pazuh. Navukao je

košulju s dugim rukavima da bi sakrio svoju tetovažu i pištolj. - Možda veći dio dana. Da ti nešto donesem kad se vratim?

- Možda neko voće. Jagode. Ili banane.- U redu. Vidimo se poslije.Pike nije bio baš siguran da je dobro što je ostavlja, ali se uvjerio kako

je bolje da je na ovaj način zaštiti, nego da je samo čuva na životu. Nije htio da se opet osjeća odbačenom. Ako hoće da joj se vjeruje, on će joj vjerovati.

Pike je vozio autocestom prema Santa Monici kroz jutarnju prometnu gu­žvu. Nije žurio. Ako čovjek ode iz njegova stana, Ronnie će ga slijediti. Obavijestio je Colea u vožnji. Cole je pitao treba li Pike pomoć, ali je Pike odbio, govoreći da će on svoje vrijeme bolje potrošiti na Pitmana, kako su planirali. Pike je još uvijek htio razgovarati s Budom, ali to je sada moglo pričekati. Rekao je Coleu za djevojku.

Cole je upitao. - Da je pripazim?- Ne moraš je paziti, ali možda bi mogao svratiti.- U redu. Navratit ću poslije. Donijet ću joj neku hranu.- Htjela je jagode. Možda banane.- Može. Nešto ću naći.- Provjeri je li sve u redu, pa mi javi.- Dobro.Pike se nije čuo s Ronniejem još od kad je skrenuo s autoputa, pa ga je

sada nazvao. - Ja sam blizu. Je li on još u mojoj kući?-Ne. Bio je unutra samo nekoliko minuta. Sad se skriva u grmlju pokraj

kontejnera za smeće iza tvojeg parkirališta. S toga mjesta vidi tvoja ulazna vrata. Tamo je već dvadeset minuta.

Pike je skrenuo prema svojem dvorištu. Budući da je čovjek zauzeo mje­sto pokraj Pikeova stana, mogao je voziti kroz glavni ulaz, a htio je parki­rati tako da se može brzo vratiti do auta.

Pike je upitao. - Što ima na sebi?- Zelenu košulju kratkih rukava preko traperica.- Nazvat ću te kad uđem.Pike je prošao glavni ulaz i krenuo prema parkirnom mjestu iza visećeg

grmlja. Napustio je Lexus i krenuo dalje. Kad je došao do posljednje bilj­ke, sakrio se iza velikog grma frankopanke, i ušao u zeleni svijet. Pike se kretao uza zid prema kraju zgrade, pa je skrenuo iza ugla. Kontejneri za smeće bili su točno ispred njega. Proučavao je debeli zid od oleandra iza sebe. Pike nije mogao vidjeti čovjeka kroz lišće. Promatrao je oleandere gotovo dvadeset minuta, a onda je vidio kako se jedna grana malo poma­knula u daljini.

Nazvao je Ronnieja, i skrivajući rukom usta, tiho rekao. - Našao sam ga. Hvala.

- Da ga hvatamo?Ronnie je živio za takve stvari, ali Pike ga ovdje nije htio. Bolje za

Ronnieja ako ode. - Doviđenja, Rone.Pike nije vidio Ronnieja kako odlazi, ali nije to ni očekivao. Pike je

neprimjetno sjeo na zemlju i promatrao oleandre, a onda se sjena konačno pokrenula, otkrivajući čovjeka u lišću. Grana se opet zaljuljala, i Pike je zaključio da je čovjek nestrpljiv i da mu je dosadno. Pike je pomanjkanje njegove discipline protumačio kao slabost. On je još uvijek čekao.

Tri sata i dvanaest minuta nakon što se Pike sakrio u grmlju, čovjek je provirio između grana, da provjeri gleda li netko. Onda se odšuljao iza kontejnera prema ulaznim vratima.

Pike je požurio natrag u svoj auto. Projurio je kroz stražnji ulaz, okružio oko dvorišta te krenuo brzo prema prednjem ulazu. Zaustavio se uz trotoar, malo dalje od glavnog ulaza, upravo kad je čovjek izlazio kroz pješački prolaz u zidu.

Čovjek je sad nosio sunčane naočale, ali Pike je vidio da to nije jedan od onih koje je vidio prije. Čovjek je bio tamne puti, gotovo sigurno Latinoa- merikanac. Kad se kretao, kroz košulju se nazirao pištolj zataknut za pojas hlača. Zaustavio se pokraj prašnjave smeđe Toyote Corolle. Ušao je u auto i odmah krenuo dalje.

Pike se držao na razmaku tri do četiri auta iza njega. Popeli su se na autocestu 1-10 kod Centinele i sišli s nje kod Fairfaxa. Corolla se zaustavila na benzinskoj crpki, pa je nastavila prema sjeveru kroz grad. Kad su stigli do Bulevara Santa Monica, Corolla je skrenula desno, pa uz rub zapadnog Hollywooda, zatim središtem grada, a onda na parkiralište dvokatnog ho­tela Tropical Shores Motor Hotel.

Pike je skrenuo u zabranjenom dijelu, a onda se vratio na autocestu. Motel je bio izgrađen u obliku slova L s otvorenim stubama na spoju dvaju krila. Na parkiralištu u dvorištu bila je Corolla i još samo dva auta.

Pike je stigao do recepcije dok je čovjek izišao iz Corolle. Nije se zama­rao zaključavanjem auta. Otišao je do automata s bezalkoholnim pićima, kupio sok i odšetao do sobe u prizemlju. Stajao je pred vratima leđima okrenut parkiralištu dok je tražio ključ.

Pike mu se približavao odostraga. Micao se lijevo-desno, tek toliko da mu ostane u mrtvom kutu, i brzo je prelazio parkiralište. Kad je vidio da je ključ ušao u bravu, i da su vrata otvorena, Pike ga je lijevom rukom uhvatio oko vrata i podignuo. Stisnuo je ruku oko njegova grla koliko god je mogao i gu­rao ga u sobu dok je izvlačio svoj Kimber, koristeći se čovjekom poput štita.

Pike je očekivao više njih u sobi, ali soba je bila prazna. Nogom je za­tvorio vrata. Zavjese su bile otkrivene, pa je Pike mogao vidjeti da nema nikoga na parkiralištu, i da nitko ne gleda s recepcije. Otimao se i lupao nogama, ali ga je Pike držao visoko i koljenom ga je gurao i činio nestabil­nim. Čovjek je laktom udarao Pikea, i noktima stiskao njegovu ruku. Bio je jak i u dobroj kondiciji.

Pike je zavukao desnu ruku iza njegova vrata i stisnuo mu je vrat lak­tom, koji se sada gušio u stisku obje Pikeove ruke. Otimanje je prestalo. Čovjek je malaksao.

Gušenje je zaustavilo dovod krvi u mozak, i on je zaspao poput prije­nosnog računala kojem su baterije istrošene. Dok je čekao da se čovjek probudi, Pike je pretražio sobu.

Garderobni ormar i ladica u stolu bili su prazni, ali Pike je pronašao če­tiri putne torbe u ormaru. U svakoj je bila njegova odjeća, cigarete i toalet­ni pribor. U ruksaku je pronašao kuvertu s dvije tisuće i šesto dolara. Iza kuverte, bila je istrgnuta stranica iz notesa na spiralu, rukom pisanim bi­lješkama i fotografijom Larkin Conner Barkley. Bila je nasmijana na slici.

Skrivene među odjećom u svakoj torbi bile su putovnice SAD-a i po­vratne avionske karte između grada Quito u Ekvadoru i Los Angelesa. Na putovnicama su bile slike četvorice muškaraca. Jedan od njih bio je u sobi. Njegovo ime na putovnici bilo je Rulon Martinez, ali je Pike sumnjao da je to pravo ime. Dvojica od ljudi s ostalih putovnica sudjelovala su u napadu na Larkininu kuću. Jedan je bio čovjek s ožiljkom na usnici koji je pretukao domaćicu. Njegovo ime na putovnici bilo je Jesus Leona. Drugi je bio Walter Bloch. Onaj četvrti, kojeg Pike nije nikad vidio, bio je Ramon Alteiri. Prema putovnicama svi su bili stanovnici Los Angelesa i državljani SAD-a. Pike je proučavao putovnice. Ako su bile lažne, bile su odlično krivotvorene.

Dok je Pike izbacio odjeću i toaletni pribor iz ruksaka, čovjek se budio iz nesvjestice, kapci su mu zatitrali i podignuo je glavu. Iznenadio se kad je shvatio da se ne može micati. Pike ga je ljepljivom trakom zavezao za sjedalicu.

Pike je stajao ravno ispred čovjeka, držeći stari Browningov pištolj od 9 mm, kojeg je nosio sa sobom. Pike je rekao - Mogu govoriti španjolski, ali bolje bi bilo da razgovaramo na engleskom. Slažeš se?

Čovjek je napravio zlobnu grimasu, kao da mu je svejedno na kojem će jeziku razgovarati. - Bolje ti je da pobjegneš. Ne shvaćaš u što si se umi­ješao.

Pike mu je ukopao kažiprst u meko tkivo ispod ključne kosti, gdje se dvadeset i šest različitih živaca sastaje u jednom snopu. Kad je snažno pritisnuo taj snop o kost, živci su prouzročili silovitu bol, kakvu osjetimo kada se čisti kanal korijena zuba bez anestetika.

Čovjek je ispustio piskutav i bolan jauk. Pokušao se osloboditi, ali mu je Pike stao na nogu. Suze su mu potekle licem i on je preklinjao Pikea da prestane.

Kada je Pike napokon prestao s pritiskom, znao je da bol neće prestati, pa je pritisnuo drugu točku, ovaj put na vratu, čime je umirio bol. Čovjek je uzdahnuo, a lice mu je bilo posve blijedo.

Pike mu je rekao - Ovo je dim mak. To je kineski. Znači dodir smrti.- Dim mak je mračna strana akupunkture. U jednom slučaju, pritisak na točku liječi. U drugom je destruktivan. - Hoću Alexa Meesha.

Čovjek je divljački tresao glavom. - Ne, ne, ne! Ne znam!Izgledao je previše uplašen da bi lagao, ali Pike je htio provjeriti. U ruci

je držao njegovu putovnicu.- Kako se zapravo zoveš?- Čovjek je odgovorio bez oklijevanja. - Jorge Petrada.- Što si čekao pred mojom kućom?- Djevojku. - Nije niti trepnuo dok je to izgovarao. Pike je shvatio da

govori istinu.- Tko ti je rekao da je tražiš?- Luis. Luis je rekao.-Tko je Luis?Jorge je pogledao prema putovnicama, pa je Pike otvorio stranicu sa

slikom onog s ožiljkom na usnici.- Si To je Luis.Pike je pogledao na svoj sat, pa je otišao do prozora. Vrijeme je prolazi­

lo, a drugi će se vjerojatno vratiti. Pike je navukao zastore, ali oni su bili tanki i moglo se kroz njih vidjeti. Čovjek s velikim trbuhom bio je izvan recepcije i pušio je.

- Kako si znao gdje moraš tražiti djevojku?- Luis. On je dao tvoju adresu.- Pokušao sije ubiti u Eagle Rocku i Malibuu. Pokušao si i sjevernije u

zaljevu. Tko ti je rekao gdje je moraš tražiti?- Ne, ne, ne. Ja sam došao samo ovdje, čovječe. Tu sam tek dva dana. Ne

znam ništa o tome što pričaš.Pike je uzeo avionske karte iz torbe i provjerio datume letova. Jorge je

opet govorio istinu. Doletio je s Alteirijem tek prije dva dana. Bloch je sti­gao prije dvanaest dana. Luis je bio tu već šesnaest dana.

Pike je vraćao karte u torbu kad je njegov mobitel zazvonio. Bio je to Cole. - Da?

Cole je rekao - Upravo sam otišao od nje. Ona je u redu. Donio sam joj nešto hrane, novina i takve stvari. Donio sam joj aparat za kavu da ne mora piti ono što ti zoveš kavom. Kod tebe je sve u redu?

- Dobro je.- OK. Ako ti išta treba, nazovi.Pike je zaklopio telefon. Zurio je u Jorgea. Jorge je bio uplašen.- Za koga Luis radi?Čovjek se iznenadio da Pike ne zna. - Esteban Barone. Svi mi radimo

za Baronea. Zato si pogriješio, prijatelju. Upoznat ćeš strah kad upoznaš Baronea.

- Što je on? Gangster? Biznismen?- Znaš što znači cartel?-Si.Grub osmijeh pokazao se na licu ovog čovjeka, kao da je ponosan što je

dio toga. - Barone, on ima mnogo vojnika. Koliko ih ti imaš?Pike je izvadio slike petorice ubijenih iz džepa. Pokazao mu je sliku po

sliku. - Meni ne trebaju vojnici.Čovjek je promrmljao nešto na španjolskom, a lice mu je potamnjelo.

Pike je ponovno otišao do prozora. Debeli čovjek iz dvorišta je otišao.- Koliko vas je još ostalo?Čovjek je pljunuo.Pike je opet gurnuo prst u dim mak između rebara, ispod njegova prsnog

mišića, i držao ga dok čovjek nije zajecao.- Sedam!Pike je smanjio pritisak. - Četvero vas spava ovdje. Gdje spavaju ostala

trojica?Ne znam ništa o tome. Carlos, on nas je ovdje doveo s aerodroma. Najprije

nas je odveo Luisu, a Luis je rekao ‘ovdje stanujete’. Ja ih nisam niti vidio.Novi igrač je ušao u igru. - Tko je Carlos?- Norte Americano. Njega smo upoznali na aerodromu. On nas je doveo

ovamo. Dočekao nas je na aerodromu. Doveo nas je ovdje.- Kako se preziva?- Znam samo da je Carlos. Dao nam je stvari. Mobitele, oružje.

U redu. A gdje su sada ostali?

Ne znam. Ja imam svoj posao, oni imaju svoj. - Čovjek je pogledao pre­ma prozoru. Pike je pomislio da je nešto vidio.

- Vraćaju li se, Jorge? - Pike je izvukao pištolj.- Ne. Ne vraćaju se. Navečer će doći.U tom času se na zavjesama pojavila sjenka; a onda su tri snažne eksplo­

zije razbile staklo. Pike je već bio na podu. Vrata su se uz tresak otvorila. Luis s puškom, pucao je čak i kad je Pike uzvratio, a njegovi su pogoci ba­cili Luisa na zid. Nastala je tišina. Luis je polako skliznuo sa zida na kojem je ostao krvav trag.

Pike je ostao na podu, ali nitko se više nije pojavio. Pogledao je Jorgea kojem je čelo bilo smrskano. Pike je otišao do vrata, ljut što nije bio u stanju bolje kontrolirati situaciju. Luis je vjerojatno čuo Jorgeovo vriska- nje, ili je gledao kroz zavjese. No, kako god se to dogodilo, čovjek koji mu je bio vjerojatno najbolji izvor informacija poginuo je. Sada je debeli čovjek opet izišao iz recepcije. Pike je odmaknuo Luisa s ulaza i zatvorio je vrata.

Pike je spremio pištolj u futrolu, a onda je pretražio Luisov džep. Prona­šao je mobitel, ključeve, dvadeset i četiri dolara, i komadić papira otrgnut s novina s telefonskim brojem napisanim na margini. Jorgeove džepove već je prije pretražio i uzeo je njegov mobitel. Pike je sve to stavio u ruksak, a onda se vratio do prozora. Onaj debeli vratio se na recepciju. Sigurno će nazvati policiju.

Pike je požurio u kupaonicu. Čistačica je na umivaoniku ostavila dvi­je čaše umotane u najlon. Uzeo ih je i s njima se vratio truplima. Izvadio je čaše iz najlona, pritisnuo Jorgeove prste na staklo, a onda vratio čaše u najlon. Isto je učinio s Luisom, i onda je ugledao sat, platinasti Patek Philippe, koji je ovom čovjeku pristajao kao dijamant na hrpi smeća. Pike mu je skinuo sat i okrenuo ga. Na poleđini je pisalo: »Voljenom Georgeu«.

Stavio je sat i čaše u ruksak, obrisao površine koje je dodirivao i požurio u kupaonicu čim je čuo približavanje sirena. Drškom pištolja razbio je staklo na prozoru, provukao se kroz otvor i skočio na ulicu. Prebacio je ruksak preko ramena i potrčao duž zida zgrade. Usporio je kad je došao do ulice, prošao pokraj recepcije baš kad je dolazio prvi ophodni auto. Ljudi s obje strane ulice, skrivali su se iza parkiranih vo­zila i po vežama. Pike je došetao do svojeg auta. Krenuo je kad je došla i druga ophodnja.

*

Pike se zaustavio u trgovačkom centru pokraj parka Griffith. Još su mu u ušima odzvanjali fijuci od pucnjave, a i rame ga je boljelo. Pucanje ga drži u formi, što je dobro.

Ništa neće upućivati da je on umiješan, sve dok, i ako uopće budu uspo­ređivani meci, a to će potrajati tjednima. Jorge i Luis bit će još dva neiden- tificirana tijela u gradu anđela; otvoreni slučajevi ubojstava s pitanjima, ali bez odgovora.

Pike je ponovno napunio pištolj, a onda je pregledavao stvari koje je uzeo. Telefoni bi mu mogli dati vezu s Meeshom.

Najprije je pregledao Jorgeov telefon, posebice popis poziva. Jorge je zvao samo tri puta, uvijek isti broj. Pike je pretpostavljao da je zvao Luisa, novi dečki došli su u grad, a Luis bi im rekao: »Evo, ovako ćete me dobiti.« Pike je pritisnuo gumb da ponovno pozove taj broj. Luisov mobitel je za­zvonio. Na Luisovu mobitelu bilo je mnogo poziva, među kojima desetak u Ekvador. Svaki zapis pokazivao je broj, datum i vrijeme poziva. Pike je vidio da je Luis zvao isti broj pet-šest puta svakog dana.

Pritisnuo je tipku i pozvao taj broj. Osoba na drugom kraju vidjet će broj i misliti da zove Luis.

Nakon četiri poziva, čovjek je odgovorio. - Jesi li sredio kurvinog sina?- Čovjek je imao dubok rezonantan glas, ali nije zvučao poput gangstera iz Denvera ili Ekvadora. Taj je glas bio kultiviran i po izgovoru se moglo naslutiti, Pike je tako mislio, da sadržava nešto francusko.

Pike je rekao. - Alex Meesh.- Krivi broj. - Čovjek je prekinuo.Pike je nazvao ponovno.- Luis?- Luis i Jorge su mrtvi.Sada je glas postao zabrinut. - Tko je to?- Kurvin sin.Nakon malo oklijevanja rekao je. - Što želiš?- Tebe.Pike je ugasio mobitel.

John Chen bio je prestrašen kad ga je nazvao Pike. Nije niti čekao odgo­vor, samo je zarežao. - Nađimo se vani za sat vremena.

Nakon jednog sata, Chen je krenuo prema hodniku i gledao je kroz sta­klena vrata na parkiralište. Bio je uvjeren da će ga Pike kriviti što je nestalo oružje, i da će ga nasmrt pretući pred svima. Vidio je svoj Porsche, ali nije vidio Pikea ni njegov crveni Cherokee ili zeleni Lexus.

Chen nije bio siguran što da radi. Možda Pike još nije stigao, pa Chen još uspije pobjeći! Otrčao je do Porschea, a adrenalin mu je poskočio. Dohva­tio je daljinski i otvorio ta divna njemačka vrata kad...

... odjednom iza njega progovori Pike. - John.- Ajoooj! - Poskočio je Chen, ali gaje Pike uhvatio i pridržao vrata.- Ulazi!Pike je nosio crni ruksak. Chen je bio siguran da je u njemu pištolj. Za-

vapio je.- Molim te, nemoj me ubiti!Pike je pokazao na unutrašnjost auta. - Nemoj biti glup. Ulazi. - Pike ga

je gurnuo unutra, onda je otišao oko auta do suvozačkog sjedala.Chen nije mogao skinuti oči s ruksaka. - Federalci su uzeli oružje. Ja ih

nisam mogao spriječiti. Nisam s time ništa imao...Dok je Chen govorio, Pike mu je samo stavio ruku na usta. - Ti si moj

prijatelj, Johne. Ne moraš se bojati. Mogu li ja sad nastaviti?Chen je kimao glavom. Njegov prijatelj?Pike je nastavio. Otvorio je ruksak, a onda ga raširio.Chen je lagano provirio u ruksak. - Što je to?- Pištolji za koje Federalci ne znaju i dvije vrste otisaka prstiju.Chen je vidio dvije male čaše umotane u najlon i pištolje za koje mu se

činilo da su kalibra 9 mm, iz oba se nedavno pucalo. Po lošem stanju pišto­lja odmah je znao da je to ulično oružje; oružje koje je negdje ukradeno, a onda prešlo od jednog propalice do drugog.

- Gdje si to pokupio?Pike je ignorirao njegovo pitanje. - Federalci koji su zaplijenili oružje,

znaš li njihova imena?

-Pitman. Pitman i jedan drugi.- Blanchette?- Ne znam. Možda.Chen je opet pogledao u ruksak. Opet se počeo bojati, ne toga da će ga

Pike nasmrt pretući; nego nečeg opasnijeg. Shvatio je da ga Pike gleda. Na čudan način, postao je miran. Pike je bio miran kao i uvijek, a izgleda da se ta mirnoća prenijela na Chena.

John se naslonio u sjedalu. - Veže li se još koje tijelo uz ove pištolje?- Dva.- Jesu li u vezi s Eagle Rockom i Malibuom?- Da. Policija Los Angelesa sada je na redu. Pucalo se, i oni će znati da

nedostaje oružje, ali neće znati kod koga je. Metke će analizirati, i slagat će se s jednim od ova dva pištolja - s Taurusom.

Chen je kimnuo glavom uzimajući oružje. - Ako Federalci znaju da mi imamo to oružje, hoće li nam ga uzeti?

- Da, ali oni neće znati. Samo ti i ja znamo, Johne. Ti ćeš morati odlu­čiti. U najboljem slučaju, mogli bi te osumnjičiti zbog ometanja federalne istrage. U najgorem, za pomaganje u ubojstvu. Ako mi kažeš da nećeš su­djelovati, ja ću otići kao da se nije ništa dogodilo.

Chen se zaprepastio. - Daješ mi da odlučim?-Naravno, izbor je tvoj. Što misliš?Chen je gledao Pikea i čudio se kako može biti tako miran. Njegovo

ledeno lice, njegov staložen glas.Chen je rekao. - O čemu se zapravo radi?- Pokušavam otkriti. Mislim da su Federalci zaplijenili oružje da bi ne­

što sakrili. Da znaju za ovo oružje, i njega bi zaplijenili.- Ali, ne mogu tek tako ući u laboratorij i reći: »Evo, imam dva pištolja,

trebam broj dosjea.«- Smisli nešto, Johne. Važno je.Chen je opet pogledao u ruksak. - Zbog čega si uzeo čaše, zbog otisaka?

Ili hoćeš da ih usporedim s onima na oružju?- Ljudi koji su koristili ove pištolje završit će kod mrtvozornika, ali ih on

neće biti u stanju identificirati. Ti hoćeš.Chen je zatresao glavom. - Mogu uzeti otiske i pokrenuti pretragu, ali

mi imamo pristup do iste baze podataka. Ako ih mrtvozornik neće moći naći, neću ni ja.

- Ovi ljudi nisu u bazi. Došli su iz Ekvadora.Chen je opet pogledao čaše. Međunarodna istraga zahtijeva posebno

odobrenje, a onda još posebno odobrenje od institucija te zemlje. - Radi seo nečem velikom, je li?

- Da. Velikom, a postaje sve veće.Chen je zagrizao usnicu, kao da razmišlja kroz što sve mora proći, i zbog

pištolja i zbog otisaka. Prilično je siguran da može nagovoriti LaMollu da pokrene postupak u vezi s oružjem; i dalje je ljuta jer su Federalci uzeli njezine igračke, a nisu htjeli reći zašto. - Nešto ću smisliti.

Pike je izišao i otišao.Chen je zurio za njim, razmišljajući o tome kako Pike i nije tako loš kad

ga upoznaš. »Ti si moj prijatelj, Johne.«Nasmijao se. Mrtvozornik ima pet neidentificiranih tijela, a sad će dobiti

još dva. Svi će se čuditi tko su ti momci, ali neće znati dok im John Chen ne kaže. Chen je sakrio pištolje ispod sjedala i požurio u laboratorij s čašama. Želio je identificirati te momke, ne samo za sebe, nego i zato jer nije mogao iznevjeriti svojeg prijatelja, Joea Pikea.

PlKE je zaustavio auto da se odmori u indijskom restoranu u Silver Lakeu. Umirao je od gladi. Dosadna glad se pojačala, kad je stres u njemu nestao.

Do časa kad je stigao do njihove kuće i parkirao auto, sunce je već davno zašlo. Sve je izgledalo u redu. Vrata su bila zatvorena, a sjene od svjetla u kući vidjele su se na zavjesama. Pike je želio reći djevojci da istraga napre­duje, i da bi se zbog toga mogla osjećati bolje.

Sjećao se kako ju je njegov nečujan ulazak u kuću prestrašio, pa je ovaj put pokucao dva puta na vrata, i tek ih je onda otvorio.

- Ja sam.Pike je ušao, a sve je bilo u potpunoj tišini. Coleov iPod bio je na stoliću,

njezini časopisi na podu. Pike se pokušavao koncentrirati, slušao je, misle­ći da se ona možda pokušava igrati s njime jer je mrzila način na koji ju je uvijek iznenađivao, ali je znao da to nije istina. Nema takve tišine kao što je tišina prazne kuće.

Pike je spustio vrećicu s hranom na pod. Izvadio je Kimber. - Larkin?Krenuo je pretraživati sobu, kupaonicu, pa kuhinju. U prostorijama nije

bilo tragova borbe. Prozori i vrata nisu bili provaljivani. Tražio je poruku. Nije ju našao. Njezina torbica i druga prtljaga još uvijek su bile u spavaćoj sobi.

Pike je izišao kroz ulazna vrata i stajao je na mračnome trijemu. Slušao je, i pokušavao osjetiti susjedstvo, ulična rasvjeta osvjetljavala je druge su­sjede na trijemovima. Život je bio uobičajen. Ljudi s oružjem nisu dolazili

ovamo. Larkin je vjerojatno nekud odšetala.Pike je otišao na ulicu, i pokušavao shvatiti u kojem je smjeru otišla, i

zašto. Zaključio je da je vjerojatno odšetala do bulevara Sunset, da pronađe telefon, ali tada se žena na trijemu preko puta nasmijala. Tamo je bio stariji par koji je tu sjedio svaku večer, pušio cigarete i slušao radio.

Pike je prošao između parkiranih auta i prišao im. - Oprostite.Čovjek je povukao dim i utišao radio. - Dobra večer. Govorio je s ru­

skim naglaskom.Pike je rekao. - Ja sam tu preko puta.Žena je odmahnula rukom u kojoj je bila cigareta. - Znamo. Vidjeli smo

vas i mladu damu.- Jeste li vidjeli mladu damu danas? Mislim da je otišla u šetnju. Jeste li

vidjeli na koju je stranu otišla?Starac je nešto promrmljao, ali s gestom koja je nešto značila.Žena je upitala. - To vam je supruga?Pike je pročitao važnost u njezinu pitanju. - To mi je sestra.Starac je rekao. - Ahaaaa!Nešto je poigravalo na licu starice, što je govorilo da mu ne vjeruje, i da

razmišlja kako da mu odgovori.Napokon je odlučila. - Otišla je s dečkima.Starac je dodao. - S Armencima.Žena je kimala glavom i time rekla sve. - Razgovarala je s njima. Oni su

rođaci, kako kažu, rođaci i braća i ona je otišla s njima. Svi su se odvezli.Pike je upitao. - Kada je to bilo?- Ne tako davno. Baš kad smo izišli s čajem na trijem.Prije sat vremena, ne više od sat vremena.Jeste li čuli ako su govorili kuda idu?Žena se nagnula u svojoj sjedalici unatrag i podignula je glavu prema

otvorenome prozoru. - Rolo, Rolo, dođi ovamo!Dječak koji je nosio trenirku od Lakersa pojavio se kroz zaštitnu mrežu

za komarce. Bio je visok i mršav, i Pike je procijenio da ima petnaest, še­snaest godina.

- Da, bako?- Oni Armenci, kamo su otišli? U onaj klub u koji ti ne smiješ ići? - Sta­

rica je namignula Pikeu. - On zna. Razgovarao je s tim armenskim dječa­cima. Oni drže taj klub.

Dečku je bilo nelagodno, ali opisao je to mjesto kao plesnjak nedaleko od Los Feliza. Rolo se nije sjećao imena, ali ga je opisao dovoljno dobro - sta­

rija zgrada sjeverno od bulevara Sunset. Rolo je mislio da ime počinje sa E.Nakon dvadeset minuta Pike je pronašao zgradu, između knjižare i pe­

karnice. Preko vrha zgrade bio je natpis CLUB EREVAN. Ispod njega, bila su otvorena crvena vrata. Trojica jakih Armenaca stajala su na pločniku ispred vrata. Razgovarali su i pušili. Na pločici pokraj vrata pisalo je: PAR­KIRALIŠTE IZA ZGRADE.

Pike nije htio gubiti vrijeme s parkiranjem. Skrenuo je u sporednu uli­čicu i zaustavio iza pekarnice. Kad je izišao iz auta, pekar ga je vidio i požurio do njega. - Ne možete tu parkirati. To ovdje nije dopušteno.

Pike ga je ignorirao i požurio kroz gomilu. Progurao se između mlađe žene sa smeđom cigaretom i nasmiješenog mladića koji nije skidao oči s nje. Ušao je u dugački uski hodnik, gdje je mnogo ljudi stajalo za zid de­rući se glasno kako bi nadjačali tutnjavu hip-hop glazbe. Ljudi oko njega smijali su se ili su buljili u njega, ali se on nije obazirao na njih i nastavio je dalje. Prošao je kroz gomilu znojnih tijela, a od glazbe koja je postajala sve glasnija, čulo se samo nepodnošljivo snažno lupanje. Gomila je vikala uzdignutih ruku, i pljeskala u ritmu, To, mala, to, plesi, pleši\

Larkin je stajala na šanku, samo u grudnjaku, plešući pred gomilom poput striptizete, njišući bokovima u ritmu glazbe i pljeskanja. Lagano se okrenula, uz izazovni smiješak, i sve što je Pike vidio, bili su dupini koji slobodno skaču iznad njezinih butina.

Dok je stigao do šanka, djevojka ga je ugledala. Iznenadila se i naglo je prestala plesati. Prestrašena i posramljena gledala je u pod. Pike je došao do nje i u tom trenutku oni su bili jedini ljudi koji nisu gledali gore.

Pike ju je pozvao snažnim dubokim glasom. - Silazi!Nije se pomaknula. Lice joj je bilo žalosno i on je vidio da je zbunjena.

Nije joj rekao drugi put. Nije bio siguran je li ga čula.Larkin se nije odupirala kad ju je povukao sa šanka.Pike je s djevojkom krenuo prema izlazu, a gomila nije shvaćala što

se događa, neki su se smijali, neki su glasno izražavali nezadovoljstvo. A tada su dva najstarija rođaka i debeljko s velikim trbuhom stali pred njih. Najstariji rođak je došao bliže da spriječi Pikeov odlazak, dok ga je debelj­ko htio zgrabiti za ruku. Pike je uhvatio njegovu ruku prije nego što ga je dotaknuo, uhvatio ga je za zatiljak i srušio pritisnuvši mu lice o pod.

Ljudi oko njih, povukli su se, i Pike je odveo djevojku van.

Ušla je u auto bez riječi. Pike je bio bijesan, ali bijes će s vremenom prestati. Njegov je posao da joj sačuva život. Izišao je iz uličice, a onda

požurio prema bulevaru Sunset. Nije govorio sve dok se nisu udaljili dva bloka.

- Jesi li im rekla tko si?-Ne.- Što si im rekla?- Morali su me nekako zvati. Rekla sam da sam Mona.Pike je stalno gledao u retrovizor da provjeri slijede li ih.- Je li te itko prepoznao?- Ne znam, kako bih to znala?- Prema načinu na koji te netko gleda. Netko je možda nešto rekao.- Ne, samo su pitali plešem li. Kakve filmove volim, i takve stvari.Pike je zaustavio pokraj pločnika. Uhvatio je njezinu vilicu rukom, i

okrenuo joj lice prema svjetlu. - Jesi li pijana?- Ja ne pijem.Nakon što joj je pogledao oči, shvatio je da govori istinu. Nastavio je

voziti, no ona ga je uhvatila za ruku.Rekla je. - Skini te idiotske naočale. Znaš li kako jadno izgledaš s ta­

mnim naočalama? Nitko ne nosi sunčane naočale noću. Daj da vidim. Ti gledaš moje oči, daj da i ja vidim tvoje.

Htjela je vidjeti njegove oči još otkad su se upoznali u pustinji. Tada je bila drska, ali sada je bila ljuta i uplašena.

Pike je rekao. - To su samo oči. Otvorio je njezine prste i opet nježno uhvatio njezinu ruku. - Zbog ovog što si učinila, mogli smo oboje poginuti. Hoćeš li umrijeti? To želiš?

- Da, bilo je glupo...- Reci mi što želiš. Ako hoćeš ići kući, odvest ću te kući. Ako hoćeš po­

ginuti, idi kući, pa tamo pogini, jer ti ja to neću dopustiti kad si sa mnom.- Ne želim...Pike je svojom rukom uhvatio obje njezine. - Spreman sam žrtvovati

svoj život, draga, ali ne za samoubojstvo. Ja ne želim beskorisno potrošiti svoj život.

Gledala ga je zbunjeno. - Ja to ne tražim od tebe...Pike ju je opet prekinuo. - Ako hoćeš ići kući, idemo odmah.Možda joj je stisnuo ruke malo prečvrsto. Njezine su se oči napunile

suzama. - Ja samo hoću da me slušaš.Pike je udario rukom po volanu. - Hoćeš li živjeti ili plesati? Mogu te

odvesti kući za dvadeset minuta.- Ti ne znaš kako je meni, ne znaš kako mi je!

Bijela i crvena svjetla automobila koji su im išli ususret poigravala su se na njezinu licu, kao što se svjetla igraju u vodi. Nije bila u stanju govoriti.

Pike je postao blaži. - Reci mi da želiš živjeti.- Želim živjeti.- Reci još jednom.- Želim živjeti!Pike je ispustio njezine ruke. Uspravio se za volanom.- Nismo mi toliko različiti.Djevojka se glasno nasmijala. - O, Bože! O, Bože, čovječe, na čemu si ti?Pike je ubacio auto u brzinu. Njihova sličnost mu se učinila očitom. - Ti

želiš biti viđena; a ja želim biti nevidljiv. To je sve isto.Ona je zašutjela kao kad netko zašuti da bi razmislio. U toj tišini, došli

su do kuće, a ona je jedanput, samo još jedanput ispružila svoju ruku i čvrsto ga stisula.

Poslije, kada je po ritmu njezina disanja zaključio da je zaspala na kauču, Pike je konačno ugasio svjetla. Sjeo je i u miru je promatrao. Pojeli su in­dijsku hranu, malo razgovarali, uglavnom ona, šalili se na račun Coleove glazbe na iPodu; a sada je, još uvijek sa slušalicama na glavi, zaspala.

Djevojka je u snu izgledala još mlađa, i još manja, kao da je dio nje ne­stao u kauču.

Nakon nekoliko minuta, Pike je otišao do stola, rastavio svoj pištolj i počeo ga čistiti drugi put toga dana. Nije mu bio problem to raditi u mraku. Nije imao namjeru zaspati. Morao je odlučiti hoće li ili ne napustiti kuću, a to će uglavnom ovisiti o Armencima. Čekao ih je.

Upravo je četkom čistio cijev kad ih je začuo. Otišao je do prozora i ugledao pet rođaka kako izlaze iz BMW-a.

Pike je izišao. Oni ga nisu vidjeli dok nije došao do pločnika, a onda je najmlađi nešto rekao, a kad je Pike stao na kolnik oni su se okrenuli.

Bilo je tiho, ovako kasno u ovoj mirnoj četvrti. Auti su bili parkirani, a na ulici nije bilo nikog, samo Pike i pet rođaka. Pike je stao nekoliko kora­ka od njih, gledajući svakog pojedinog dok nije uočio najstarijeg, onog koji mu je stao na put u baru.

- Pretpostavljam kako vam nije rekla da smo oženjeni, pa ste je zato izveli. A pretpostavljam i da sada kada znate, više nećemo imati taj pro­blem.

Najstariji je podignuo ruke, pokazujući da mu je žao zbog nesporazuma. -Nema problema, prijatelju. Rekla je da samo stanujete zajedno, ništa više.

- Hej stari, mi smo se ovdje samo malo zezali. Ona je izišla i počela s nama pričati. - Najmlađi je postao toliko amerikaniziran da je govorio hip- hop s armenskim naglaskom.

Pike je kimnuo glavom. - Razumijem. Dakle, nema više problema.- Ne, čovječe, sve je u redu.Pike je pokušao prema njihovu ponašanju otkriti jesu li je prepoznali.

Zaključio je da nisu, niti su išta sumnjali. Larkin je samo još jedna luda, luda koka, još jedna cura koja je na trenutak podivljala.

Pike je rekao. - Mona je i prije to znala napraviti, i zbog toga smo imali problema. Postoji čovjek koji je uhodi. Ako vi dečki vidite nekog, hoćete li mi reći?

Najstariji je rekao. - Naravno, čovječe. Nema problema.Pike je pružio ruku, a najstariji rođak ju je prihvatio i rukovao se s njime.Rekao je. - Žao mi je što imaš takvih problema, prijatelju. Sigurno je

jako voliš.Pike je napustio rođake i vratio se u kuću. Larkin je još uvijek spavala.

Donio je pokrivač iz njezine sobe i pokrio je, a onda je nastavio čistiti pi­štolj. Promatrao ju je kako spava i čekao je novi dan.

9

Četvrti dan

Pike je te noći spavao samo nekoliko minuta, utonuo bi nekoliko puta u kratak san, što ga je više izmorilo nego odmorilo. Lov se počeo ubrza­

vati, i on mu se htio još više posvetiti. Što više bude pritiskao Meesha, ovaj će morati brže reagirati. To je tehnika umaranja protivnika. Kada Meesh bude dovoljno pritisnut, shvatit će da više nije lovac, nego lovina. Tada će načiniti pogrešku.

U zoru, Pike je otišao u kupaonicu tako da ne uznemiruje djevojku. Nazvao je Colea i ispričao mu za događaj u motelu. Cole je rekao da će doći k njima.

Kad je Pike napustio kupaonicu, djevojka je ustala. Prošla je brzo pokraj njega, kao da joj je još uvijek neugodno zbog prošle noći.

Rekla je. - Jesi li skuhao kavu?- Nisam te htio probuditi.- Ja ću skuhati.Krenula je prema kuhinji, ali ju je on zaustavio.- Imam ovdje neke stvari. Dođi pogledati.Odveo ju je do stola gdje su bile stvari koje su čekale Colea. Držao je

Luisovu putovnicu otvorenu kod slike. Proučavala ju je na trenutak, a onda je zatresla glavom.

Jesus Leone. Tko je on?- Jedan od onih koji su ti provalili u stan. Njegovo pravo ime je Luis. Ne

znam mu prezime.Pike joj je pokazao i ostale, ali nikog nije prepoznala.- Gdje si dobio te putovnice?Pike nije odgovorio na pitanje. Nije joj rekao za motel.- Jesi li čula ime Barone?-Ne.- A za nekog tko se zove Carlos?Tresla je glavom, a onda ponovno uzela Luisovu putovnicu. Opet je pro­

učavala sliku, ali je Pike znao da ona ne razmišlja o Luisu.- Smeta li te kad gledaš ove koji su htjeli...?-Ne.Bacila je putovnicu na hrpu s ostalim stvarima.- Dobro.Cole je došao s malim televizorom. Pike nije to tražio, a ni djevojka.- Ionako mi je samo stajao u sobi za goste. - Rekao je Cole.Nisu imali kabelski priključak, ali televizor je imao običnu sobnu ante­

nu. Stavili su ga u dnevni boravak i upalili. Nisu mogli uhvatiti ni jedan kanal kabelske televizije, ali su mogli gledati lokalne postaje Los Ange­lesa.

Larkin je cijelo jutro bila pokorna. Smjestila se na kauč sa šalicom kave. Gledala je nekakav jutarnji program, no kad god bi je Pike pogle­dao, djelovala je kao da ju ništa ne zanima. Kao da je razmišljala o nečem drugom.

Pike je Coleu pokazao putovnice. Cole je nagnuo putovnicu tako da bo­lje vidi na svjetlu. - Ovo su odlične krivotvorine. Desetak ovih momaka je stiglo?

- Ako mi je čovjek dobro rekao, ostalo ih je još petero.Pike je Coleu pokazao mape, avionske karte, i stranicu istrgnutu iz no­

tesa sa spiralom koju je izvadio iz Luisove putne torbe. Nerazgovjetne bi­lješke pokrivale su prednju i zadnju stranu pod svim kutovima. Luis ih je možda zapisivao u vožnji, vjerojatno s mobitelom koji je pridržavao na ramenu, a s drugom rukom na volanu. Pike je pretpostavljao da su to imena i lokacije. Brojevi su sigurno bili telefonski.

Cole se namrštio. - Pretpostavljam da ne uče krasopis u razbojničkoj školi. - Onda je pregledao sat. Podignule su mu se obrve kad je pročitao posvetu. - George, kao George King?

- To je sat vrijedan šezdeset tisuća dolara.- Mogu provjeriti serijski broj.Cole se zatim okrenuo da pogleda mobitele. Pike je sastavio popis dola­

znih i odlaznih poziva za svaki mobitel. Jorge je nazvao samo tri puta, sva­ki put Luisov broj. Luis je zvao četrdeset i sedam puta, devetnaest različitih brojeva. Cole je pogledao popis, a onda se vratio mobitelima.

- Šteta da ne znamo lozinke. Mogli bismo preslušati poruke. Ako ih je bilo.

- Ostavi ih. Možda tko nazove.- Možda to što si nazvao onog tipa i nije baš bila najbolja ideja. On će

vjerojatno kupiti drugi.- Htio sam ga uznemiriti.Cole je pogledao djevojku da bude siguran da ih ne sluša. - Ali, ti nisi

siguran da je tip s kojim si govorio Meesh?- Imao je strani naglasak. Malo, ali se mogao čuti. Možda francuski. Ili

španjolski. Jučer sam mislio da ne može biti Meesh, ali sada nisam siguran. U njegovu dosjeu ne piše da je imao strani naglasak, ali ti sažeci mnogo toga izostave.

Cole je ponovno pregledao brojeve. - U redu, možda ću s time nešto moći učiniti. Ovih devetnaest poziva znači da je nazvao devetnaest tele­fona, od kojih su neki na bonove, pa je teško doznati vlasnika. No, neke ćemo pronaći. Razgovarat ću sa svojom prijateljicom u telefonskoj tvrtki. Možda uspije dobiti informacije od drugih operatera. Nadam se da ćemo dobiti neka imena.

Pike je uhvatio pogled djevojke i shvatio da ih gleda. - Kako si?- Baš sam dobro. - Okrenula se opet prema televizoru.Cole je opet nešto zapisivao. Niti mape, niti avionske karte, niti mali

odrezak novinske stranice nisu vodili ni do kakvog traga, no prije ili poslije nešto će se pronaći i Pike će mu se približit. Bit potjere je u približavanju korak po korak. Svaki korak moraš odraditi. Na kraju uhvatiš tipa u čvrst

zagrljaj. A sve počne jednim korakom.Pike je ostavio Colea i otišao provjeriti ulične prozore. Na ulici i okol­

nim kućama sve je bilo normalno. Nisu se pojavili novi auti, i nitko se nije skrivao u grmlju. Iako je bilo rano, Pike je već osjećao vruć dan, a znao je što će vrućina donijeti. Do podneva, zrak će biti bogat ugljikovodikom i ozonom.

Okrenuo se od prozora. Djevojka je zurila u televizor, ali onda je opet pogledala Pikea.

Rekao je - Danas ćemo ga uključiti.- Odlično. Hvala.Pike se čudio zašto ga neće pogledati. Nije djelovala ljutito, i nije bila dr­

ska. Pogledao je da provjeri radi li Cole još uvijek, a onda je otišao djevojci. Stao je tako blizu da nije imala izbora nego ga pogledati.

Rekla je. - Što?- Ne brini se zbog onog.- Zbog čega?- Zbog prošle noći. Zaboravi. Naš je odnos u redu.- Znam.Nasmiješila se, a onda je Cole sa stola viknuo.- Nešto sam pronašao. - Cole je podignuo stranicu istrgnutu iz notesa.

- Ne riječi, ali pročitao sam većinu brojeva. Gledajte...Pike mu je prišao, a i djevojka je došla s njim. Cole je rukom prešao

preko papira i zaustavio se na jednome broju: 18185.- To je adresa. - Cole je stavio jednu od svojih rukom napravljenih ka­

rata preko istrgnutog papira, a onda je pogledao Larkin. - To je tvoja ulica. Uočio sam broj jer sam pravio bilješke po adresama.

Larkin je rekla. - Ja stanujem na 17922.- Brojevi rastu ako ideš prema jugu. Tu si imala nesreću. - Cole je do­

dirnuo mjesto na kojem je ucrtao mali X, a onda je pokazao zgradu pokraj njega - a ovdje je 18185, točno na uličici iz koje su izlazili unatrag kad si naletjela na njih.

Cole je zapisao adresu svake zgrade u svojem bloku. Na broju 18185 bilo je napušteno skladište, na početku uličice.

Pike je upitao. - Kada je Luis došao u zemlju?Cole je provjerio datume na avionskim kartama. - Četiri dana nakon

nesreće. Federalci su već bili posvuda na tom području. Larkin je još bila sa svojim ocem na Beverly Hillsu. Ako su htjeli čuvati Larkin, trebali su osigurati njezinu mansardu i njezinu kuću na Beverly Hillsu, ali zašto bi

došli tu gdje se dogodila nesreća?Pike je znao da Cole ima pravo. - Da odemo do zgrade?- Moramo pogledati još jedanput.Pike je obukao košulju s dugim rukavima, dok je Cole radio na svojoj

karti. Kad je zakopčavao košulju, opet je vidio da ga djevojka gleda.r- Možeš ostati ovdje ako hoćeš. Ne moraš sjediti u autu.Djevojka je bila iznenađena, a onda je opet skrenula pogled kao da ga ne

može gledati. Larkin koju je vidio kako pleše na šanku nije bila sramežljiva i nije joj bilo neugodno, a ovo je neka druga Larkin. Pike je osjećao kako nešto želi reći, ali ne zna kako.

Rekla je. - Išla bih s vama, ako može?Nije zahtijevala, pitala je.Pike je rekao. - Kako hoćeš.

Pike i Larkin slijedili su Colea nizbrdo, klizeći duž ulica koje su bile ne­prirodno čiste. Gledao je djevojku krajičkom oka, i ona je dva puta htjela nešto reći, ali se svaki put okrenula u stranu. Prelazili su bulevar Sunset, kad je nazvao John Chen.

- Nisam te mogao prije nazvati. Chen je šaptao tako tiho da ga je Pike jedva čuo. Vjerojatno je bio okružen ljudima.

- Što si pronašao?- Zanimali su te oni otisci.- Otkrio si identitete?- Obojice, preko Interpolove baze podataka za Južnu Ameriku. Jorge

Manuel Petrarda i Luis Alva Mendoza, Petrarda je bio po zatvorima Ko­lumbije, Venecuele i Ekvadora. Mendoza je također izgradio uspješnu kari­jeru kriminalca. Obojicu traži policija zbog optužbi za višestruka ubojstva.

- Za koga oni rade?- Recimo da su poznati suradnici Estebana Baronea, koji je dio kartela

Quito izvan Ekvadora, jedne od skupina koja je ojačala kad su razbijeni karteli Medellin i Cali u Kolumbiji.

- Jesu li imali poznatih ili obitelj tu u SAD-u?- Ovdje se to ne navodi. Oni su bili vojnici za ovog tipa, Baronea. Ni po

čemu se ne zna jesu li ikad prije bili ovdje.Chen je potvrdio što je Pike već saznao od Jorgea, ali Pike nije čuo ništa

Što bi ga dovelo bliže Meeshu.- Jesi li obradio oružje?- Ne još, ali slušaj... Federalci su zaplijenili i oružje iz Malibua. Upali

su u šerifov laboratorij isto kao što su uletjeli nama, i odnijeli ih, pištolje, čahure, sve. Oni poginuli u Malibuu i Eagle rocku, jesu li i oni bili pripad­nici skupine Quito?

-Da.- Evo što ja mislim - mislim da Federalci već znaju tko su oni. Mislim

da ne žele da se mi miješamo u slučaj.- Vjerojatno je tako, Johne.- Ne razumijem. Dakle, oni su dileri droge. Zašto bi Federalci bili zabri­

nuti ako mi identificiramo neke tipove iz Ekvadora?I Pike se to pitao. Energija koju Federalci ulažu da pokriju slučaj Kingo-

vih ima sve više smisla. Pike je vjerovao da Pitman pokriva još nešto, ali nije znao što.

- Još ne znam sve. Nešto znam, ali ne sve. Kad saznam više, reći ću ti.Chen je nešto progunđao, i tako rekao da se slaže s povećanim ulogom

u ovom kockanju.Pike je zaklopio slušalicu i pogledao djevojku.- Ljudi koji su te pokušavali ubiti radili su za Estebana Baronea.- Mislila sam da su radili za Meesha.- On je u poslu s Meeshom. Tako Pitman tvrdi - da je Meesh došao ova­

mo investirati novac iz Južne Amerike.One je zurila u njega jednako zamišljeno kao i čitavog jutra. Rekla je.

- Moram te nešto pitati - ono što si rekao prošle noći, da hoću biti viđena. Zašto si to rekao?

Pike je mislio da je to očito. - Osjećaš se nevidljivo. Ako te nitko ne vidi, ne postojiš, i tako tražiš načina da budeš viđena.

Malo joj se namrštilo čelo i pokazala se tanka crtica između njezinih obrva, ali nije djelovala opasno niti uvrijeđeno. Pikeu se činilo da izgleda tužno.

- Je li to toliko očito?-Da.- Zašto? Jer sam plesala na šanku? Otiđi tamo da vidiš što se radi za

fašnik.Pike je razmišljao da joj da neki primjer.- U pustinji. Način na koji si gledala svojeg oca. Nisi gledala da ga vidiš,

nego si htjela da on obrati pozornost na tebe. On se koncentrirao na Buda, a njegov odvjetnik na mene, i ti si morala reći nešto tek toliko da privučeš njegovu pozornost. Imala si potrebu da te on gleda.

- Pogledala je kroz prozor. - Nije me uopće briga gleda li me ili ne.

- Možda ne sada, ali onda... Ne bi to tražila tako očito da ti nije do toga stalo.

Pogledala je opet prema njemu, i sada se njezino čelo malo razvedrilo.- A kako to da ti to tako dobro vidiš?

Pike je razmišljao bi li joj odgovorio. On je običan čovjek. Nikada ne govori o sebi i ne voli baš ljude koji to čine, ali je pomislio da djevojka ima pravo znati.

- Moji roditelji i ja gledali smo televiziju, mama, tata i ja, ili smo sjedili za stolom i jeli, i odjednom bi ga nešto iznerviralo. Stari bi me bez razloga izmlatio. Ili nju. Tako sam počeo uočavati znakove. Kako su se micala njegova ramena, koliko je pića popio. Koji centimetar u čaši više bio bi dovoljan da me počne tući. Male stvari mnogo govore. Ako ih uočiš, prođeš dobro, ako ih propustiš, odeš u bolnicu. I tako naučiš promatrati.

Ona je šutjela, a kad ju je Pike pogledao, njezino je lice bilo tužno.Rekla je. - Žao mi je.- Radi se o tome da sam opazio igru između tebe i tvojeg oca. Trebala si

nešto od njega što nisi dobila, i vjerojatno nikad nećeš.- Rekla je. - Hvala što si me promatrao.Pike je kimnuo glavom.- Bud je govorio Gordonu i mojem ocu da ćeš me ti zaštititi. Moj otac,

on je samo gledao Gordona. Gordon, on je samo htio znati koliko će novca dobiti. Ali, Bud mu je rekao da si ti jedinstven. I ja mislim da jesi.

- Je li Bud rekao još nešto?- Samo da je radio s tobom. Da ti možemo vjerovati. Rekao je da ćeš

obaviti posao. On je to jamčio.Pike je to prihvatio bez komentara, i bez osjećaja, skrivajući svoju tugu

od djevojke kao što uglavnom skriva i sve ostalo.

Shortstop je bio bar koji je postao tradicija za Policiju Los Angelesa. Smješten na bulevaru Sunset, bio je blizu policijskoj postaji Rampart i Po­licijskoj akademiji. Tamo su se slavili rođendani, kao i odlasci u mirovinu, promaknuća, i emocionalno nabijeni trenuci nakon pucnjave koju su poli­cajci preživjeli.

U sedam sati i dvadeset minuta na Pikeov slobodan dan, Shortstop je bio pun policajaca koji su se vraćali iz noćne ophodnje, željnih da u baru speru gorak okus ulice prije nego što odu kući. Pike je sjedio za malim stolom, sam, ignorirajući poglede. Očekivao je probleme, ali on

se u njima dobro snalazio. Odabrao je ovo mjesto da se sretne s Budom Flynnom.

Pike je sada bio već tri godine u službi. Od svojih kolega iz Akademije bio je prvi koji je ubio na zadatku. Ta činjenica ga je razlikovala od ostalih i u njemu budila različite osjećaje. Prije pet tjedana postao je prvi koji je ubio i drugog čovjeka. Taj drugi okršaj dogodio se u motelu Islander Palmas, gdje je prema njegovu priznanju uredniku biltena Policije Los Angelesa, skrivio smrt veterana te Policije s dvadesetdvogodišnjim stažem Abela Wozniaka, kad je htio obraniti pedofila Leonarda deVillu. Abel Wozniak bio je Pikeov partner.

Bud je imao ozbiljan pogled revolveraša kad je ušao u bar, vilice su mu bile čvrsto stisnute. Gledao je po prostoriji dok Pike nije podignuo ruku. Nisu se vidjeli tjednima. Još prije ovog događaja.

Kad su se ugledali, Bud je gledao preko čitave prostorije, a onda je pro­govorio tako glasno da su se svi policajci okrenuli. Rekao je. - Tu je prokle­to najbolji čovjek kojeg sam ikad trenirao, policajac Joe Pike.

Nepoznati glas rekao je. - Jebeš i njega i tebe.Neki su se nasmijali.Bud je došao ravno do Pikeova stola, i dovukao sjedalicu. Ako je Bud i

čuo komentar, nije reagirao. Nije ni Pike.Pike je rekao. - Hvala što si došao.- Skini te vražje sunčane naočale. Tu izgledaju blesavo.Baš kao da je Pike još uvijek bio gušter, a Bud njegov policajac učitelj.

Pike ih nije skinuo.Rekao je. - Odlazim iz policije. Nisam htio da to čuješ od drugih.Bud je zurio u njega, kao da mu Pike duguje novac, onda se namrštio

i okrenuo prema čovjeku koji je sjedio za šankom. Detektiv iz Odjela za pljačke uhvatio je njegov pogled.

Bud je, još uvijek ga gledajući, rekao. - Što?Detektiv se vratio svojem piću, a Bud Pikeu.- Nemoj dopustiti da te ovi gadovi pobijede. Samo nastavi.Pike je raširio ruke. - Mi smo u Shortstopu, Bud. Ako netko ima što za

reći, neka mi to kaže u lice.Bud se kiselo nasmijao, ali boljelo ga je to što je čuo. - Da. Pretpo­

stavljam da je to tvoj način. Pitaš me ovdje, umjesto na nekome drugom mjestu.

- Ja okrećem novu stranicu. Htio sam ti to reći kao muškarac muškarcu.Pikeu se činilo da je Bud razočaran i bilo mu je žao zbog toga.

Bud je rekao. - Slušaj. Nemoj to raditi. Prijavi se za Metro. To su elitne postrojbe. Nakon Metroa, možeš raditi što god želiš.

- Gotovo je, Bude. Odlazim.- Prokletstvo, ti si predobar da odeš. Ti si policajac.Pike je pokušavao smisliti nešto što će mu reći, ali nije uspio.

. Bud se odjednom opet sagnuo prema njemu i tišim glasom upitao. - Što se tamo dogodilo?

Motel Islander Palms.Pike se nagnuo natrag i odmah požalio zbog toga. Bud će ovaj pokret

pročitati kao povlačenje. Sve vrijeme njegove vježbe, Bud ga je učio da čita ljude - da prepoznaje govor tijela, izraze i pokrete. Pike je to pokušao ispraviti i nagnuo se naprijed.

- Znaš što se dogodilo. Svi znaju. Izjavio sam sve za bilten.- Borba za pištolj, malo sutra. Poznavao sam Woza, a sigurno prokleto

dobro znam i tebe. Da si ti htio taj pištolj, on bi pao na guzicu, a da ne bi stigao ni prdnuti.

Pike je jednostavno zatresao glavom. - Tako se dogodilo.Bud ga je proučavao, a onda je još više utišao glas. - Čuo sam da je u

nešto bio umiješan. Je li Woz što istraživao?Pike je znao da Bud može čitati govor tijela, i znao je da svaki pokret

može biti priča, pa je odgovarao tek s nekoliko riječi.- Ne znam.Bud je stavio ruku na Pikeovu i nastavio ispitivati.- Čuo sam da M.E. ima neka pitanja. Rekao je da je ulazni kut streljiva

takav da odgovara samoranjavanju.Ni na tren ne okrenuvši glavu Pike je samo ponavljao što je rekao novi­

narima.- Wozniak je uperio pištolj u De Villea. Ja sam ga uhvatio za ruku i bori­

li smo se. Okrenuo sam pištolj prema njemu. U jeku borbe, pištolj je opalio.Bud je zurio tako intenzivno kao da vidi unutar Pikeove glave.- Dakle, ono što se dogodilo, nema veze s Wozniakovom obitelji.Kao da je Bud znao. Kao da je mogao pročitati Pikeove misli i shvatiti

da su Wozniaka istraživali zbog krađe i skrivene kriminalne prošlosti, i da ga je Pike pokušao nagovoriti da napusti službu zbog dobrobiti njegove obitelji.

-Ne.- Nema veze s povlasticama koje nasljeđuje njegova obitelj poslije

smrti? Da, ako počini samoubojstvo, oni neće dobiti ništa, ali ako pogine

u borbi, oni će dobivati njegovu mirovinu.Kao i sve ostalo što je Pike uvijek znao ili osjećao, pisalo je na njegovom

licu.- Pusti to, Bude. Tako se dogodilo.Bud je konačno prestao ispitivati, i Pike ga je zbog toga cijenio i volio još

više. Bud je izgledao zadovoljno. -I čime ćeš se sada baviti?- Idem u Afriku.Bud se još više namrštio, jer zašto bi bilo koji pametan čovjek prestao

biti policajac i otišao tamo? - Što ćeš tamo, mirovne snage?Pike nije htio sve to objašnjavati, ali sad nije mogao izbjeći. - To je rad

na ugovor. Trebaju ljude s bojnim iskustvom.Bud se ukočio. Bio je vidno uzbuđen - Misliš plaćenike? Zašto dovraga

želiš ići poginuti u Afriku?Pike je sklopio ugovor o poslu s profesionalnom vojnom korporacijom u

Londonu. To je bio posao koji razumije i koji ga oduševljava jasno odabra­nim ciljevima. A upravo sada Pikeu je jasnoća bila potrebna. Mora pobjeći od duha Wozniaka. I daleko od njegove žene.

Pike je rekao. - Moram krenuti. Htio sam ti samo reći da sam ponosan što si bio moj trener. Htio sam ti zahvaliti.

Pike mu je pružio ruku, ali je Bud nije htio prihvatiti.- Ne čini to.- To je već gotovo. - Pike je zadržao ispruženu ruku, ali je Bud i dalje

nije htio prihvatiti.Bud se spustio sa sjedalice i rekao. - Kad smo se upoznali, rekao si da

želiš štititi i služiti. Pretpostavljam da je to prošlo. Razočaran sam, sine. Mislio sam da si bolji od ovog.

Bud Flynn je izišao iz Shortstopa, i nisu više razgovarali sve dok se opet nisu našli u pustinji.

Ulica je brujala od nakrcanih kamiona koji su vozili teret preko rijeke prema autocesti. Isti kiosk na kamiončiću još uvijek je bio na početku uli­čice, samo se u ovo doba jutra gomila ljudi iz jadnih tvornica zadržavala na pločniku s buritosima i sokovima od naranče u plastičnim bočicama za doručak. Pike je namirisao Chorizo i čili kad su stali pokraj rubnjaka iza Colea.

Pike je proučavao skladišta, dok nije pronašao ploču s adresom, izblije- djelu i oljuštenu, ali još uvijek se moglo pročitati »18185«. Kvragu, Cole je stvarno dobar.

Pike je pogledao Larkin. - Sigurna si da se dobro osjećaš ovdje?- Hoću biti ovdje. U redu sam.Ona je krenula otvoriti vrata, ali ju je Pike zaustavio.- Čekaj Elvisa.Cole je prvi izišao iz auta. Kontrolirao je obližnje krovove i prozore

poput osobe iz osiguranja za predsjednika koje mu čiste put. Onda se pro­vukao do suvozačke strane. Uzeo je dugačku zelenu torbu iza sjedala i prebacio je preko ramena. Pike je vidio njegov trzaj.

Cole se vratio na djevojčinu stranu Lexusa. - Da vidimo što ćemo naći!Larkin je rekla - Hoćemo li provaliti unutra?Cole se nasmijao. - Zna se kako se to radi.Prošli su pokraj kamioneta, onda niz uličicu s napuštenim skladištem s

desne strane i nekakvom groznom manufakturom s lijeve. Golema vrata skladišta bila su idalje zaključana, ali Cole je nastavio pokraj njih do slje­deće ulice. Na uglu je bilo malo parkiralište s drugom rampom za utovar, koja je ulazila u zgradu. Metalna vrata bila su i na susjednom zidu. Natpis na ploči pričvršćenoj iznad ulaza govorio je da se zgrada prodaje ili iznaj­mljuje.

Cole je provirio kroz ogradu. - Opa, bili su ovdje.Pokazao je na ugao zgrade. Panel sa svijetloplavim alarmom bio je pri­

čvršćen na kraju zgrade, a na panelu je nedostajao poklopac. Stare žice bile su prerezane, a nove su premostile stare. Tko god je premostio alarm, nije se zamarao da vrati poklopac.

Cole je iz torbe izvukao velika kliješta za metal i prerezao je lokot, a Pike je gurnuo vrata. Cole je prošao kroz vrata, a za njime djevojka i Pike, koji se osvrtao okolo da provjeri ne prati li ih netko.

Vrata za radnike bila su zaključana s tri brave. Cole nije gubio vrijeme pokušajima da ih otključa. Izbio ih je iz vrata velikim batom od 5 kg i dli­jetom. Pike je bio ponosan na djevojku. Nije postavljala pitanja niti je išta govorila. Stajala je sa strane i gledala Colea kako radi.

Kad su se vrata širom otvorila, Cole je predao baterijsku svjetiljku Pikeu, a jednu je zadržao kod sebe. On im je dao i jednokratne gumene rukavice.

Pike je prvi ušao, zakoračivši u mračan hodnik s uredima iz kojih je davno odnesen namještaj. Debeli sloj prašine i izmet štakora prekrivali su pod, a u zraku se osjećao oštar vonj urina. Pike je upalio svoju svje­tiljku i u prašini ugledao zbrku svježih tragova. Čučnuo je da prouči tragove.

Larkin je rekla - Uh, kako ovdje smrdi.

Cole je rekao - Što misliš?Pike je ustao. - Trojica. Prije sedam, osam dana. Možda deset.On je osvjetljavao trag otisnutih stopa i pratio ih do druge sobe.Vrata i prozor postavljeni su tako da je poslovođa mogao gledati što

se radi u skladištu. Golem praznan prostor ispod stakla bio je mračan jer malo svjetla prodire kroz prljave prozore u krovu. Pike je svoju svjetiljku usmjerio kroz staklo. Velika mračna prostorija prigušila je zraku svjetla, ali je Pike ipak ugledao još tragova na podu.

Cole i djevojka prišli su mu svaki s jedne strane.Pike je rekao. - Došli su ovamo. Osvrnuli su se uokolo i više se nisu

vraćali.Djevojka se zagledala u staklo. - Što su tražili? Zašto bi ovo mjesto ima­

lo ikakve veze sa mnom?Cole je otišao do vrata. - To je ono što želimo otkriti.Kad je Cole otvorio vrata, zapahnuo ga je vonj amonijaka, a iza je dola­

zio još jači smrad.Larkin je pokrila usta. - Uh!Pike je slijedio Colea do skladišta, a za njim je išla djevojka. Njihove su

svjetiljke parale mrakom poput sablji.Djevojka je prva uočila - O moj Bože! To je auto koji sam udarila!Srebrni mercedes bio je parkiran iza njih, pokraj rampe za ukrcavanje.

Blatobran iznad stražnjeg lijevog kotača bio je oštećen.Djevojka je došetala do auta, pogledala unutra, a onda se uhvatila za

trbuh i okrenula na drugu stranu.Cole joj je prišao i maknuo je u stranu, dok je Pike svjetiljkom obasjao

unutrašnjost auta. Mrtav muškarac na suvozačkom sjedalu ležao je pre­ko središnje konzole. Mrtva žena bila je sklupčana na stražnjem sjedalu. Oboje su bili goli, a gležnjevi i koljena bili su im zavezani žicom. Oboje su ubijeni hicima u glavu odostraga. Pike se okrenuo djevojci.

Rekao je. - Mislim da su to Kingovi, ali nisam siguran. Možeš li pogle­dati?

Larkin je disala kroz usta. Lice joj je postalo sivo, ali je ipak prišla bliže i provirila kroz staklo.

- To je on. To je George King. O moj Bože.Pike je pogledao Colea, a ovaj je kimnuo glavom.Pike je rekao. - Idi s Elvisom. Ja ću ostati samo nekoliko minuta.- Ne. Mogu ostati. U redu sam. - Lice joj je dobilo boju, i Pikeu se svi­

đalo kako se uspjela oporaviti.

Ona je povukla svoju košulju i pritisnula je s obje ruke preko usta i nosai udaljila se. I Cole se povukao.

Ključevi su bili u bravi ispod volana, što je značilo da auto nije bio za­ključan. Pike je otvorio vrata na vozačkoj strani. Smrad je prošao pokraj njega. Pike je već osjetio takve mirise u Africi; trupla ostavljena danima u zgra4ama ili duž cese. Ništa ne smrdi gore od smrti drugog čovjeka. To je smrad onog što skriva budućnost i čeka vas.

Pike je provjerio tijelo muškarca. George King bio je ustrijeljen hicem iza desnog uha. Metak je izišao na njegovu desnu sljepoočicu. Pike nije pronašao drugu ranu. U autu nije bilo krvi, što je značilo da je bio ustrije­ljen vani, a onda su ga unijeli u auto.

Kalifornijska registracija i odrezak od osiguranja vozila, zadjenuti za sjenilo na vjetrobranskom staklu, izdani su na ime George King.

I žena je bila ustrijeljena u stražnji dio glave, no ona je bila pogođena dva puta. Većina desnog oka i obraza nedostajali su. Ona je bila sklupčana na svoju desnu stranu, ali njezina lijeva ruka i lijevo bedro bili su ljubičasti od podljeva, jer joj se tu zaustavila krv nakon ubojstva. To znači da su bili ubijeni na nekom mjestu izvan skladišta.

Pike je zatvorio auto, a onda se pridružio Coleu i djevojci, koji su stajali daleko koliko god su mogli od auta. Kad je prošao pola puta do njih, dubo­ko je udahnuo. No, smrad je još uvijek bio tako jak da su ga pekle oči.

Cole je usmjerio svjetiljku prema stropu, a onda prema tragu kotača na prašnom podu. - Ušli su kroz otvor na krovu, otvorili vrata iznutra, i do­vezli auto po rampi.

Djevojka je rekla. - Mislim da ću opet povraćati.- Idemo, idemo odavde.Vani su skinuli gumene rukavice i udahnuli. Pike je škiljio prema dje­

vojci kroz blještavo svjetlo. Vidjela je kako ju gleda.- Sada sam u redu. Koji je to smrad.Cole je rekao. - Kad su ti se Pitman i Blanchette prvi put približili, došli

su u tvoju kuću?- Da.- Kad ste se sreli u gradu, gdje je to bilo?U zgradi Roybal. Tamo su im federalni uredi.Jesu li tamo bili samo Pitman i Blanchette ili su bili i drugi?- U čemu je razlika?Pike je rekao. - On pokušava ustanoviti je li Pitman zaista federalni

agent. Pokazalo se da je laž sve drugo što ti je Pitman rekao. Pitman je

objasnio da te Meesh želi mrtvu, kako ne bi mogla svjedočiti protiv Kin- govih.

Larkin je shvatila i zatresla glavom. - Ali, Kingovi su mrtvi.Da, a ubili su ih Meeshovi ljudi. Meesh zna da su oni mrtvi.Larkin je zadrhtala, sve očajnija, kao da je stjerana još dublje u još mrač­

niji i opasniji kut. - Možda ih je ubio netko drugi. Možda nije Meesh.Pike je rekao. - Luis je nosio Kingov sat. To je bio Meesh.- Zašto me onda i dalje pokušava ubiti?- Ne znam.Cole se okrenuo prema skladištu. - Čudim se zašto su njegovi ljudi osta­

vili tijela ovdje gdje ste imali nesreću.Pike je rekao. - Reci joj i ostalo.Cole se okrenuo k Larkin. - Dan nakon tvoje nesreće, a dva dana prije

nego što su te upoznali, Pitman i Blanchette ispitivali su ovdje ljude. Poka­zali su im slike dvojice ljudi. Jedan od njih odgovarao je tvojem opisu Mee­sha. Pitman je znao daje Meesh bio u autu čak i prije nego što je govorio s tobom. Lagali su ti o onome što su oni znali.

Larkin je u čuđenju pritisnula dlan na obraz. Brada joj je podrhtavala dok se pokušavala koncentrirati. - Molim te, reci mi, gore ne može biti.

Pike je rekao. - Otkrit ćemo to. - Pike ju je privukao bliže i držao ju. Kad ju je zagrlio, izgledalo je kao da je bilo dugo, ali nije bilo.

10

Zgrada i tijela u njoj zabrinjavali su Colea. Netko je mnogo riskirao da tijela dovede na ovo mjesto. Ubojica ih je doveo baš ovamo da pošalje

nekakvu poruku. No, Cole još nije otkrio tko je slao poruku i kome je bila poslana. On vjeruje da je zgrada bila ključ. Sišao je s autoceste u bulevaru Santa Monica, a onda je krenuo zapadno prema svojem uredu. Pike i Lar­kin su se vraćali u park Echo da nazovu Buda Flynna, ali Cole je smatrao kako ne trebaju njega uključivati dok ne saznaju kome mogu vjerovati, a za sada se Coleu činilo da ne mogu vjeovati nikome.

Cole je imao ured na zapadnom dijelu Hollywooda, na četvrtom katu. Volio je svoj ured. Imao je i sobu za Pikea, iako je on nikada nije kori­

stio. Dvije direktorske fotelje nasuprot njegovu stolu, služile su u rijetkim prigodama kada bi im došla više od dva klijenta koja ih trebaju. Iza ovih sjedalica, ostakljena vrata otvarala su se prema balkonu. Za bistrih dana, mogao je vidjeti duž bulevara Santa Monica sve do Channel Islandsa. Cole je otvorio balkonska vrata da prozrači prostoriju, a onda je otišao do svo­jeg stola. Najprije je nazvao u Floridu, ženu po imenu Marla Hendricks, koja je mogla saznati bivše vlasnike skladišta. Cole je godinama koristio njezine usluge. Ona je bila debela baka u invalidskim kolicima u Jupiteru na Floridi, koja je zrađivala za život pretražujući baze podataka iz usluge. Nije imala dostup do vojnih, medicinskih ili pravosudnih izvora koji su zakonom bili zaštićeni, ali je uglavnom mogla doći do velikog dijela ostalih baza podataka.

Kada je Cole završio razgovor s Marlom, proučio je telefonske brojeve, i nazvao svoju prijateljicu u jednoj telefonskoj tvrtki.

Rekao je. - Imam popis telefonskih brojeva, moram ih identificirati.- No problemo.- Upozoravam te. Većina je ovih brojeva vjerojatno od telefona na bono­

ve, a četiri su međunarodna.- Mogla bih imati problema s međunarodnim brojevima, ako nisu objav­

ljeni. Strane telefonske informacije odbijaju suradnju, osim ako to službeno ne zatražimo, što ja ne mogu. Ovi na bonove, pa, ako su mobiteli kupljeni za gotovinu, onda ne mogu otkriti vlasnike. Ta informacija ne postoji.

- Možeš li pronaći popis poziva s tih brojeva? Prije ili poslije s ovih mobitela nazvat će se neki brojevi, za koje možemo saznati vlasnike. Tako možemo posredno doći do vlasnika.

Rekla je. - Pokušat ću. Ovisi o tvrtki. Neke od manjih vjerojatno će mi dati brojeve. Vidjet ću što mogu napraviti.

Cole je zapisao njezin broj faksa i poslao joj popis, a onda je prista­vio kavu. Vratio se za svoj stol i ponovno pročitao kratki dosje Alexandra Meesha. Želio se uvjeriti nije li propustio nešto što bi moglo potvrditi ono u što je Pike sumnjao, povezanost Meesha i Estebana Baronea ili nekog po imenu Carlos. Nije ništa propustio. Tek jedan redak povezuje Meesha s Južnom Amerikom. »Pretpostavlja se da trenutačno boravi u Bogoti, u Kolumbiji.«

Istražni agent mora imati dokaze koji smještaju Meesha u Bogotu, inače to pisalo u dosju. Cole je uočio i ime istražnog agenta - Specijalni agent Daryl Willis iz Ministarstva pravosuđa u Koloradu. Uz ime je bio napisan i telefonski broj koji je bio star šest godina, no Cole je ipak nazvao.

Javio se ženski glas. - Istražiteljstvo.- Gospodina Willisa, molim.Stavila ga je na čekanje, gotovo pet minuta.- Ovdje Willis.- Gospodine, ovdje Hugh Farnham. Ja sam policijski službenik u Odjelu

za ubojstva Devonshire u Policiji Los Angelesa. Zovem vas zbog ubojstva na kojem ste radili prije nekoliko godina. Radi se o bjeguncu po imenu Alexander Meesh. - Cole je pročitao i broj sa svoje značke. Sumnjao je da će ga Willis zapisati.

Dobro, i što vam treba?- Izvukli smo njegov kratki dosje, a vi ste tu stavili primjedbu da je

otišao u Kolumbiju...- Točno. On se povezao s nekim momkom tamo dolje u vrijeme uboj­

stva. Od otmica i reketarenja nije zarađivao koliko je želio. Htio je zarađi­vati na drogi. I tako je počeo surađivati s Gonzalom Lehderom. Kad smo podigli optužnicu protiv njega, bilo je logično da pobjegne tamo.

- Lehder mu je nabavljao drogu?On je bio jedan od momaka koji su se pojavili kad su razbijeni karteli

Cali i Medellin. Tamo su se razvili mali poslovi, možda tridesetčetrdeset njih. Neki od njih više nisu tako mali.

- Je li se Meesh spetljao s nekim po imenu Esteban Barone?- Žao mi je, to vam ne mogu reći. Sve što znam jest da je surađivao s

Lehderom.Šest godina je mnogo vremena. Meesh je vjerojatno počeo s Lehderom,

zatim je razvio posao i nastavio s Baroneom i drugim kartelima. Sto i dvadeset milijuna dolara bilo je prilično kapitala za investiranje u druge poslove.

Cole je rekao - Vratimo se na Meesha. Ima li on neki posao tu u Los Angelesu?

- Ne mogu reći da mi nešto pada na pamet. Mogu li pitati zbog čega vas to zanima?

- Meesh je u Los Angelesu. Mislimo da je upetljan u višestruko uboj­stvo.

Willis je rekao. - Govorite li vi o Alexandru Meeshu?- Tako je.Tišina. - Meesh nije u Los Angelesu, prijatelju. Meesh je mrtav.Cole nije znao što bi rekao. Willis je djelovao veoma uvjereno.Cole je rekao. - Ali, mi imamo identifikaciju od Ministarstva pravosuđa.

Hoćete reći da su u krivu?| - Kolumbijska policija i Odjel za suzbijanje trgovine drogom našeg Ministarstva pravosuđa, bili su Lehderu za petama. Tako smo saznali da je Meesh »otišao«. Kolumbijci su nazvali Odjel, a Odjel je nazvao mene. Meesh je namještao posao s drogom između Lehdera i nekih ljudi iz Vene- cuole, ali se Lehder okrenuo protiv njega. Ubio ga je.

- Ako je Meesh mratv, zašto niste ukinuli nalog za njegovo uhićenje?- Odjel za suzbijanje trgovine drogom. Mi smo znali da je Meesh tamo

preko našeg agenta ubačenog među njihove ljude. Da smo objavili vijest o Meeshovoj smrti, naš bi agent bio u opasnosti. Osim toga, ne možete obja­viti smrt bez službene potvrde, a mi je sigurno ne možemo dobiti.

-Zašto?- Lehder je otkrio da mu je Meesh lagao o tome koliko droge mogu pro­

dati momci iz Venecuele, pa je zaključio da razliku namjerava zadržati za sebe. Lehder je glumio kako ništa ne zna i poslao je Meesha u Venecuelu da preuzme drogu s još trojicom njegovih ljudi. No, Lehderovi ljudi ubili su Meesha negdje u džungli. Njegovi ostaci nikad nisu pronađeni.

- Kako onda možete biti sigurni da je mrtav? Možda im je pobjegao?- Naš agent ubačen među njih bio je prisutan kad su se Lehderovi dečki

vratili. Donijeli su Meeshovu glavu tako da je Ledher može vidjeti. Prema tome, tko god bio u Los Angelesu, sigurno nije Alexander Meesh.

Cole se osjećao prazno. - Mogu li vas još samo nešto pitati, gospodine Willis? Je li Meesh imao govornu manu, ili je možda govorio s nekim na­glaskom?

Willis se nasmijao. - Zašto bi imao naglasak?- Hvala vam, gospodine Willis, što ste odvojili toliko vremena.Cole je dignuo noge na stol, zavalio se u naslonjač, i zurio u svoj sat

s Pinokijem. Razgovor s Willisom trebao je biti jednostavan. Cole ga je započeo nadajući se da će saznati nešto o Meeshovoj vezi s Baroneom, i Baroneovoj povezanosti s Los Angelesom, a ne ovo što je čuo.

PlKE je vozio polagano kad su napuštali skladište. Otvorio je prozore da ih vjetar prozrači, krenuo zavojitom ulicom kroz kinesku četvrt, i kupio kine­sku hranu za večeru. Vozili su se više od jednog sata. Pike se nadao da će vožnja i zrak pomoći Larkin da zaboravi trupla, ali kada su došli do kuće, rekla je. - Još ih osjećam. Smrad je u mojoj kosi. Po čitavom tijelu.

- Istuširaj se i operi zube. Obuci čistu odjeću.Pike je telefonirao Budu dok je ona bila pod tušem, ali on nije odgova­

rao. Pike je mislio ostaviti poruku na automatskoj tajnici, ali poruku bi mogao otkriti netko drugi, pa je odlučio ponovno nazvati poslije.

Kad se djevojka vratila s čistom odjećom i mokrom kosom, Pike se po­brinuo za sebe. Dobro se istrljao sapunom, isprao vodu, pa ponovno nasa- punao i bio je pod tušem dok nije potrošio svu toplu vodu. Kad je završio, namočio je svoju odjeću, utrljao sapun i ostavio je namakati u kadi. Oprao bi i njezinu odjeću, ali činila mu se previše fina. Nije ju htio uništiti.

Obukao je svoju posljednju čistu odjeću, pa je izišao iz kupaonice do Colea i Larkin u dnevnoj sobi. Cole je u ruci držao kuvertu. Pike je odmah znao da nešto nije u redu.

Pike je rekao. - Što se dogodilo?- Imam ovdje nešto što Larkin treba vidjeti. Pogledaj.Pike ih je slijedio do stola, gdje je Cole otvorio kuvertu. Izvadio je na

stol dvije loše fotografije koje su izgledale kao da su poslane faksom. Pri­kazivale su tamnokosog čovjeka okrugla lica, s rupicama na nosu i sitnim očima.

- Što misliš? Jesi li ikad vidjela ovog čovjeka? - upitao je usput kao da se ne radi o nečem važnom. Hoćeš li bolju sliku?

- Tko je to? - upitala je.- Alexander Meesh.Larkin je zavrtjela glavom. - Ne, to nije Meesh.- To je Meesh. Ubijen je u Kolumbiji prije pet godina. Ovo su njegove

slike koje mi je faksirala policija iz Denvera. Čovjek kojeg si vidjela s Kin- govima nije bio Meesh.

- A tko je onda to bio?- Ne znam.- A zašto bi mi oni rekli da je to bio on?Pike je rekao. - Iz istog razloga iz kojeg su lagali i sve ostalo.Cole je pogledao Pikea. - Bilo bi dobro da razgovaraš sa svojim prijate­

ljem Budom. Provjeri o Čemu su još lagali.Larkin se odjednom ukočila. - O Bože, moramo reći mojem ocu.Pike nije tako mislio. Što god Pitman radio, oni su u prednosti tako dugo

dok Pitman ne zna da su ga otkrili. Pike nije vjerovao Conneru Barkleyu niti njegovim odvjetnicima.

- Ne možemo reći tvojem ocu. Ne još.Larkin se uozbiljila. - Ja mu to ne mogu prešutjeti! Ti su ljudi sve lagali.

Lažu i njemu, a on im i dalje vjeruje. Pa otac mi je. Ako mu vi ne kažete, ja ću mu sama reći.

Pike ju je proučavao i u njezinim je očima vidio i strah i nadu. Željela je zaštititi oca. A štiteći ga, možda bi ga napokon mogla i vidjeti.

Pike je izvadio telefon i utipkao Budov broj. Ovaj put se javio. Pike je rekao da se moraju naći što je moguće prije s njim i djevojčinim ocem. Pike mu je rekao da je stvar ozbiljna. Rekao je mjesto sastanka i završio razgo­vor prije nego što je Bud stigao postaviti pitanje. Kad je spustio slušalicu, pogledao je djevojku.- Uzmi svoje stvari. Idemo.

Rat u Kaliforniji između Meksika i SAD-a završio je u Universal Cityju. Ugovor o prestanku neprijateljstva potpisan je u maloj zemljanoj kući po­znatoj kao Campo de Cahuenga, na vrhu prijevoja Cahuenga. Kuća sada stoji neprimjetno preko puta Studija Universal, skrivena prilaznim cestama na autocestu i parkiralištem. To je bilo dobro mjesto za sastanak.

Pike i djevojka čekali su u Lexusu kad je veliki crni Hummer skrenuo na parkiralište. Vrata su se otvorila čim je stao, a Bud, Conner Barkley i Barkleyev odvjetnik Gordon Kline izišli su.

Pikeu nije bilo drago što je vidio Klinea. Rekao je. - Obavimo to. - Izišli su kad su Bud i ostali krenuli prema njima.

Njezin otac je rekao. - Larkin, konačno, već smo bili bolesni od brige za tobom. Moramo te spasiti, ideš s nama.

Larkin se nije pomaknula.- Ne idem ja nikuda. Došli smo ovamo upozoriti vas.Njezin je otac bio uzbuđen. - Ali, mi smo bili tako zabrinuti. - Gledao

je Klinea. - Reci joj da prestane s time, Gordone.Pike se suočio s Budom i govorio samo njemu. - Pitman nije bio iskren.

Čovjek za kojeg je rekao da je Alexander Meesh, nije bio Meesh. Meesh je umro prije pet godina.

Gordon Kline odbacio je njegovu ruku. - Nećemo ovo slušati. Tužit ću vas za otmicu. Znao sam da ste luđak od trenutka kad sam vas prvi put ugledao.

Larkin je podignula glas. - Zašuti! - Uhvatila je oca za ruku. - Hoćeš li me, molim te, poslušati? Došli smo ovdje upozoriti vas.

Pike je uzeo isprintanu sliku iz džepa i dao ju je Budu. - Ovo je Meesh, a ne onaj kojeg je Pitman pokazao Larkin. Kline i Barkley su obojica poku­šavali vidjeti sliku preko Flynnova ramena.

Larkin se usredotočila na svojeg oca. - Oni su nam lagali, tata.Tata. Nije zvučalo kao riječ koju inače upotrebljava. Pike ju je zbog toga

cijenio, ali način na koji je to rekla, rastužio ga je.Kline je udahnuo. - Svi smo vidjeli slike i slažem se s vama, čovjek na

tim slikama nije taj čovjek. Ali, ti si to rekao kao da su nas namjerno pre­varili. Dva čovjeka mogu imati ista imena.

Bud je prolistao stranice dosjea. - Isto ime, možda, ali ne identičnu kri­minalnu povijest. Ovi zapisi slažu se s onima što mi je Pitman dao kad sam se uključio u istragu.

Gordon je podignuo obrve. - Stvarno? Onda moramo otpustiti Pikea. On mora otići. Moramo dovesti Larkin doma, a onda možemo pitati g. Pi­tmana. Vjerujte mi, Ako mi se ne bude sviđao odgovor, on će zažaliti dan kad se rodio.

- Ja ne idem kući.Kline je progovorio umornim glasom, kao da ne može vjerovati kakve

je probleme ona prouzročila. - Flynn. Hoćete li je, molim vas, smjestiti u auto?

- Ne, gospodine. Ne dok ne bude sama htjela.Pike je rekao. - Ona kod kuće nije na sigurnom, Kline. Nisi li to već

shvatio?Gordon Kline zurio je u Pikea ispod gustih obrva, a njegov glas je i dalje

bio oprezno nježan. - Jesi li spavao s njom?Pikeova usta su trznula, ali on je promatrao Connera Barkleya. Barkley

nije reagirao. A Pike je još više žalio djevojku.Larkin je rekla. - Jebi se, Gordone.- To je ometanje istrage. Pike te doveo u opasnu situaciju, i udaljio te od

ljudi koji su ti pokušali pomoći. Sve što pokušavam reći jest da je Pitman možda imao dobar razlog za ono što je radio. Pitat ćemo ga i bolje mu je da nam to objasni.

Pike je rekao. - Pitajte ga zašto se pretvarao da nije znao tko je bio s Kingovima one noći kad se Larkin sudarila s njima.

- Hoćeš reći da je znao?- On je pokazivao slike čovjeka dan nakon nesreće, a dva dana prije

nego što je ispitivao Larkin. Možeš ga upitati i zašto čovjek za kojeg tvrdi da je Meesh još uvijek pokušava ubiti Larkin, iako su Kingovi mrtvi.

Kline je zatresao glavom. - Razgovarao sam s agentom Pitmanom ju­tros. Rekao mi je da još uvijek traže Kingove.

- Oni su mrtvi već više od tjedan dana. Pronašli smo ih jučer.- Ne razumijem.Larkin je rekla. - Netko je ostavio njihova tijela upravo tamo gdje sam

imala nesreću. 18185. Mislim da je to upućena poruka. Da ću im se i ja pridružiti.

Bud je zurio u Pikea. - Kako?- Ubijeni su na drugome mjestu, a onda su ih ostavili u Mercedesu u

skladištu.Kline je rekao. - Na što ciljaš? Misliš li da je Pitman iza pokušaja napa­

da na Larkin?- Ne znam. To bi objasnilo sve informacije koje su procurile, ali ono što

sigurno znamo jest da je sve što vam je rekao laž.Larkin je rekla. - Budi oprezan, tata. Ne smiješ mu vjerovati.Kline se okrenuo Pikeu. - Čovjek koji nije Meesh, imaš li ideju tko je on?- Mogli bismo doći do njegovih otisaka. Mogli bismo ga identificirati.- Kao odvjetnik, moram vam reći da ako zatajite bilo kakav dokaz po­

liciji, mogli biste, a vjerojatno i hoćete, biti optuženi za ometanje istrage, a možda i za sudjelovanje u zločinu.

Pike je rekao. - Riskirat ću.Kline je kimnuo glavom. - Tek toliko da znate. Otpušteni ste. Je li to

jasno, Bude? Ovaj čovjek više nije na našem platnom popisu.Larkin je zagalamila na njega. - Što je s vama? Zar niste slušali?Njezin je otac rekao. - Larkin, dušo, on krši zakon. Ne možemo na to

pristati.- Mi smo ovdje došli da te upozorimo, tata.Kline ga je prekinuo. - Connere, ja imam posla. Idemo odavde. - Vratio

se do Hummera.Conner Bakley, namršten, okrenuo se kćeri. - To me stavlja u neugodnu

situaciju prema zakonu, Larkin. Mi nismo smjeli biti u to uključeni. Mo­žemo isključiti Pitmana, ali ti moraš ispričati svoju priču, i sad smo tu gdje jesmo. Razmisli o zakonima koje smo prekršili, poreznim prekršajima. Mogu me kazniti, Larkin.

Nije se radilo o njezinoj sigurnosti. Radilo se o ocu. O tvrtki. O otkriva­nju nepravilnosti u tvrtki.

Pike je rekao. - Bude, samo da gospodin Barkley zna, ja nisam na tvo- jem platnom popisu, niti njegovu i nikad nisam bio. - Pike je pogledao Larkin. - Samo pomažem prijateljici.

Larkin je otrčala do Lexusa, Pike ju je slijedio.- Policajče Pike - Pike se okrenuo, a Bud se nasmiješio. Kline i Barkley

već su bili u Hummeru. - Nazovi ako me budeš trebao.Pike je brzo vozio. Znao je da je izgubio element iznenađenja. Gordon

Kline je vjerojatno već telefonirao Pitmanu. Morali su se brzo kretati.Larkin je rekla. - Što ćemo sada?- Nastavit ćemo.Dotaknula mu je rame. - Nećemo se povlačiti.- Mi se nikad ne povlačimo.Pike je zaustavio automobil na parkiralištu u Burbanku i otišao do prt­

ljažnika. Sve stvari koje je uzeo od Jorgea i Luisa, bile su unutra. Pike je pronašao sliku Larkin. Zatvorio je prtljažnik, a onda sjeo za volan i nasta­vio voziti.

Ona je upitala. - Što je to?- Tvoja slika. Momak koji te slijedio dao ju je Luisu, pa bismo mogli

dobiti njegove otiske prstiju.Pike je izvadio mobitel. Birao je broj, a Larkin je ponovno progovorila.

Rekla je. - Znaš što je najčudnije? Ja volim tatu.- Da. I ja volim svojeg.Pike to nikad nikome nije rekao. Čak ni Elvisu Coleu.

I evo, opet radi prekovremeno, protiv pravila, leti nisko u opasnoj zoni i naprašit će mu guzicu ako to Harriet sazna, ali John Chen to jednostavno OBOŽAVA!

Chen se hihotao, i ispuštao smiješne zvukove. Kad je bio dijete, drugi su se uvijek rugali njegovu smijehu (kao i svemu drugom u vezi s njim), ali Chenu to više nije bilo bitno, jer je od prije dvadeset minuta, John Chen bio NJEGOV ČOVJEK!

Chen je to saznao kad ga je nazvao John Pike i zamolio da ostavi sve drugo i počne tražiti otiske prstiju na slici. Njegov prijatelj, Joe Pike koji treba Johna Chena, koji cijeni njegovo znanje i vještinu.

Harriet je rekla. - Johne! Zašto si još ovdje?Prišuljala mu se iza leđa, vještica. Iznenađen, sagnuo se da prikrije ono

što radi, baš kao i tisuću puta prije toga. Ali, onda je Chen pomislio, NJE­GOV ČOVJEK se ne skriva.

Uspravio se, okrenuo i samouvjereno joj se nasmiješio.- Dovršavam posao od jučer. Ne brini se, Harriet. Službeno sam otišao

prije sat vremena.Chen je već dosegnuo dopušteni broj prekovremenih sati u ovome

tjednu.Harriet je preko njega pogledala u kutiju od pleksi stakla, nepropusnu

kutiju gdje se isparavaju kemikalije koje se talože na otiske i tako ih učine

vidljivima. Trenutačno je John radio na slici Pikeove prijateljice koja se natapala u otrovnim parama.

Harriet je sumnjičavo pogledala sliku. - Djeluje mi poznato.- Da, ima jedno od onih lica koja djeluju slično.- Na kojem slučaju radiš?

Ubojstvo Drano. Detektivi misle da bi mogla biti uključena i treća oso­ba. - John nije nikad tako samouvjereno lagao.

Harriet je još malo gledala sliku, onda se udaljila, a John se opet posve­tio kutiji. Bijele mrlje počele su se pojavljivati na prednjoj i stražnjoj strani slike. Kad voda ispari, organski talog ostane na mjestu otisaka. Pare od kemikalija reagiraju s organskim talogom i ostave tanak ljepljiv trag koji otkrije otisak, no da se pokaže otisak, treba vremena. Pike je znao kako mu treba još deset-petnaest minuta da otisak postane dovoljno vidljiv da se može analizirati.

Odraz na staklu se pomaknuo i Chen je vidio da se na drugome kraju laboratorija pojavila LaMolla. Šuljala se prema vratima, pazeći da je Harri­et ne ugleda. LaMolla mu je mahnula, pokazujući prema sobi za oružje, a onda je nestala.

Kad se Chen uvjerio da je Harriet otišla, hitro je izišao iz laboratorija. LaMolla je čekala u sobi za oružje.

Rekla mu je. - Ulazi. Ne želim da nas itko vidi zajedno.Chen je upitao. - Jesi li što našla?LaMolla ga je odvela do stola. - Browning je 1982. ukraden policajcu

iz Houstona, Davidu Thompsonu. U bazi imaju snimljen trag na metku ispaljenom iz toga pištolja.

Objedinjena nacionalna mreža balističkih informacija, čuva podatke o vatrenom oružju, mecima i čahurama koji su pronađeni na mjestima zloči­na, ili su na drugi način uneseni u sustav.

- Ali, s Taurusom je drugačije. Pogledaj ovo...Odvela ga je do računala. Na ekranu je bila povećana slika dna čahure.

Mjedena čahura ima prsten koji okružuje srebrni dio. Udubljenje u sredini pokazuje gdje je udarila igla.

- Vidiš li točkicu, tu na vrhu pokraj udubljenja gdje je udarila igla? Čim sam to ugledala, znala sam da sam takav trag već vidjela.

John zapravo nije vidio ništa čudno, udubljenje mu je djelovalo potpuno okruglo, ali zato je LaMolla bila čarobnjakinja.

Rekla je. - Nekoliko posljednjih godina, Taurus je upotrijebljen u više oružanih razbojstava, u parku Exposition je čak bio ubojit. Nitko nije uhi­

ćen, ali osumnjičeni su bili svi članovi bande Mara Salvatrucha. To je bio pištolj kojim su se svi koristili.

Takvi ulični pištolji obično nisu imali jednog vlasnika, nego bi kružili od jednog do drugog člana bande.

LaMolla je zatresla glavom. - Žao mi je, čovječe, voljela bih da ti mogu reći više, ali za sada je to sve. Ne izgleda baš mnogo.

- To je više nego što smo znali.Chen se okrenuo i požurio prema staklenoj kutiji. Tragovi otisaka lijepo

su se razvijali. Izvadio je sliku i proučavao je pod povećalom. Mrlje od oti­saka bile su jače na prednjoj, sjajnoj strani slike, gdje su je držali palcima, ali tu je bilo više otisaka. Vidio ih je nekoliko za koje mu se činilo da se mogu iskoristiti.

Chen je pričvrstio sliku na mali metalni okvir, a onda je četkom preko nje nanio fini plavi prah. Upotrijebivši komprimirani zrak, otpuhnuo je suvišan prah, i otkrio niz tamnoplavih mrlja, a onda je istraživao svaki pojedini otisak.

Chen je bio zadovoljan. Pronašao je dvanaest različitih otisaka, od kojih je svaki pokazivao karakteristične crte. Kad se u njima nađu karakteri­stične točke, otisci se mogu identificirati usporedbom s karakterističnim točkama otisaka u bazi.

Chen je skinuo svaki otisak sa slike pomoću komada prozirne trake, a onda je pritisnuo traku na čistu plastičnu podlogu. Stavio ju je na digitalni skener visoke rezolucije i fotografirao otiske. Pohranio je slike na svoje ra­čunalo, a zatim je određenim programom identificirao karakteristične toč­ke. FBI-jev nacionalni kriminalistički informacijski sustav uspoređuje nu­meričke liste karakterističnih točaka otiska s točkama otisaka pohranjenih u bazi podataka. Chenovo računalo izbacilo je brojeve, i Chen ih je unio u sustav, te je postavio poseban zahtjev za pretraživanje međunarodne baze.

John je ponovno pogledao na sat. Pike i djevojka znojili su se na parki­ralištu, a on nije htio izgubiti Pikeovo povjerenje.

Chen se nije morao brinuti. Interpolov logo pojavio se na ekranu i on je pročitao rezultate. Imao je pozitivne usporedbe s podacima u bazi na svih dvanaest otisaka, čime je identificirano sedam muškaraca, od kojih je dvojicu identificirao već prije, Jorgea Petrardu i Luisa Mendozu. Četvorica ostalih bili su kriminalci iz Južne Amerike povezani s Estebanom Barone- om, ali sedmi nije.

Chen je osjetio da su mu usta suha. Znao je zašto je Ministarstvo pravo­suđa uključeno. Znao je zašto se uključio Parkerov centar.

John je isprintao sedam dosjea, te obrisao tragove ispisa sa svojeg raču­nala tako da nitko nije mogao vidjeti da ih je kopirao. Pokupio je slajdove otisaka i sliku djevojke. Zatim ih je zapečatio u kuvertu. Uzeo je kuvertu i dosjee, i izišao iz laboratorija.

Sunce je već bilo nisko na zapadnom vatrenom nebu. Planine Verdugo bile su ljubičaste i postajale su sve tamnije. Chen je išao ravno prema Pike- ovu autu, i baš mu je bilo svejedno ako ga Harriet vidi, jer je znao da je ovo veće od ičeg na čemu je ikada radio.

Pike i djevojka gledali su ga dok se približavao.Chen je Pikeu dao dosje. - Pročitaj!Djevojka je vidjela sliku na prvoj strani i povikala - To je on! To je čo­

vjek sa slika.Djevojka se nagnula prema Pikeu da mogu zajedno pročitati dosje. Chen

nije razmišljao o tome koliko je ona zgodna, niti kako njezine ruke počiva­ju na Pikeovu bedru. Mislio je samo o onome što su oni čitali.

Otisak je pripadao Khaliju Vanichu, četrdesetdvogodišnjem bivšem stručnjaku za bankarske investicije iz Češke, osuđenom zbog šverca droge. Dulje vremena bavio se, osim švercom droge, i ilegalnom trgovinom oruž­ja te je bio povezan s terorističkim organizacijama u Europi i Srednjem istoku. Velikim crnim slovima na jednoj stranici otisnuto je upozorenje.

OPREZ: OVAJ ČOVJEK NALAZI SE NA LISTI POTENCIJALNIHTERORISTA. AKO PRETPOSTAVLJATE DA STE GA VIDJELI U SVOJOJBLIZINI, OBAVIJESTITE FBI. UHITITI GA PO SVAKU CIJENU.

Pike je pogledao prema Johnu kad je završio, a Chen će njegov izraz lica pamtiti čitav život. Pikeovo lice nije pokazivalo ništa, ali njegove crne oči linjale su zajedno s vatrom na nebu. Chen je bio tako ponosan, ponosan jer ga je ovaj čovjek uključio u svoju akciju.

Pike je samo rekao. - Hvala ti, Johne. - Pike je ispružio ruku, a Chen ju je čvrsto stisnuo, i zaželio da je nikad ne ispusti, jer je John Chen osjećao da je nešto postigao, nešto što ga čini boljim nego što je ikad bio, nešto što je htio zadržati zauvijek.

Chen je rekao. - Sretno, prijatelju,

Poslije te noći, pojeli su neku kinesku hranu, dok je Larkin gledala televi­ziju. Pike je telefonirao Coleu, obavijestio ga, i sastavili su plan za sutrašnji dan.

Kad je emisija koju je gledala završio, Larkin je otišla u svoju sobu, ali se vratila za nekoliko minuta u kratkim hlačama i majici druge boje. Sklupčala se na svojem kraju kauča i listala neki časopis. Njezine su bose noge bile pokraj Pikea. Htio joj je dodirnuti nogu, ali je odustao. Preselio se na fotelju.

Pike se nije brinuo zbog Pitmana ili njegove istrage, niti zbog čega je lagao, zanimalo ga je samo kako je to utjecalo na djevojku. Nija razmišljao0 tome je li Pitman dobar ili pokvareni policajac, i je li povezan poslovno s Vahnichem i Kingovima. On je tražio čovjeka po imenu Meesh, a sada tra­ži Vahnicha. Da je Pitman pokušao ugroziti djevojku, Pike bi tražio njega. Pikea je zanimala djevojka.

Pike ju je promatrao kako čita. Ulovila ga je da gleda i nasmiješila mu se. Ne nepristojno i zagonetno, nego malo blaže. Samo s naznakom tajno- vitosti.

Rekla je. - Ti se nikada ne smiješ.Pike se uhvatio za vilicu. - To sam ja nasmiješen.Larkin se nasmijala i vratila časopisu.Pike je pogledao na sat. Zaključio je da su čekali dovoljno dugo, pa je

uzeo u ruke telefon. - Idemo.Larkin je zaklopila časopis i gledala ga ozbiljno.Pike je još uvijek imao Pitmanov broj od kad mu je ovaj poslao poruku,

1 Pitman je odgovorio.- Ovdje Pike.- Ti si pravi, čovječe.- Jesi li se čuo s Klineom?- S Klineom, Barkleyem, Flynnom. Dovraga, a što ti to radiš?-As Khalijem Vahnichem? Jesi li se čuo s njim?Pitman je malo zastao. - Prestani, Pike.- Ovo s Vahnichem je promijenilo sve. Larkin se želi vratiti.Pitman je malo zastao, drugi put. - U redu, to je bilo dobro. To si sad

pametno napravio. To sve radiš da je čuvaš na sigurnom.Pike je rekao. - Da, čuvam je na sigurnom.Djevojka se opet nasmiješila dok je Pike razgovarao.

Peti dan

6:45 sljedećeg jutra, Pike je promatrao plavi Ford Sedan kako skre­će na parkiralište Union Station. Vozač je usporio da uzme kartu

: ;e podigne rampa, a onda je polako odvezao na udaljeni kraj parki­rališta.

Vozač je bio Donald Pitman, a Kevin Blanchette bio je na suvozačkom mjestu. Cole ih je dobro opisao. Obojica su bili svježe obrijani zgodni muš­karci u kasnim tridesetim. Pitman je imao usko lice s oštrim nosom; Blan­chette je bio krupniji, s bucmastim obrazima, ćelav na tjemenu. Ni oni, ni sedam drugih federalnih agenata koji su se skrivali oko stanice, nisu vidjeli Pikea. Oni su došli na svoja mjesta prije devedeset minuta. Pike se sakrio na svoje još u tri sata.

Pike ih je promatrao svojim Zeissovim dalekozorom iz smočnice mek­sičkog restorana ‘Ulica Olvera’ na drugome katu, čiji je vlasnik bio njegov prijatelj Frank Garcia. Upravo su renovirali prizemlje, pa je restoran bio zatvoren. Pitman je očekivao da Pike i Larkin dođu u sedam sati, ali to se nije dogodilo. U sedam sati su Cole i Larkin doručkovali, a Pike je već bio u smočnici.

U sedam i dvadeset dvije minute, Pitman i Blanchette izišli su iz auta. Proučavali su promet i ljude koji su dolazili sa stanice. Pike je znao da su nervozni. U sedam i trideset, vratili su se u auto. Još malo, pa će odustati od čekanja.

U sedam i pedeset i jednu minutu, sedam agenata koji su promatrali po­dručje izišlo je iz svojih skrovišta i okupilo se na sjevernom uglu parkirali­šta. Pike je izišao iz restorana i lagano dotrčao do Coleova automobila, koji je bio parkiran na kraju ulice Olvera. Zamijenili su aute, Coleu je ostavio svoj Lexus.

Pike je slijedio plavi Sedan južno od Alamede prema zgradi Roybal, u kojoj su bili federalni uredi. Vožnja kroz zakrčene prometnice u jutarnjoj Špici bila je mukotrpna, a tek nekoliko automobila prošlo bi kroz križanje

na zeleno svjetlo, ali Pike je računao da to ide njemu u prilog.Plavi Sedan bio je tri auta ispred njega, kad se žuto svjetlo ugasilo i upa­

lilo se crveno, Pitman je bio u klopci. Pike je na brzinu ugurao Coleov auto na mjesto za iskrcavanje i izišao. Kad se ne semaforu trebalo promijeniti svjetlo, krenuo je prema njima sve brže.

Pike je pratio Sedan kao morski pas koji slijedi trag krvi. Nitko ga od agenata nije vidio, a nisu ni očekivali njegov napad. Pike je stigao do Blan- chetteove strane Sedana baš kad se palilo zeleno svjetlo, i razbio je pišto­ljem staklo.

Otvorio je vrata i uperio pištolj prema Blanchetteu, vičući. - Pojas. Ot­kopčaj pojas...

Pike je izvukao Blanchetteov pištolj, izbacio Blanchettea na ulicu, drže­ći svoj pištolj prema Pitmanu. - Ruke na volan! Na volan, ili ću te ubiti.

Auti ispred njih već su otišli. Trube iza njih već su tulile dok je Pike ulazio u auto.

Pitman je iznenađen viknuo. - Pike?Pike je izvukao Pitmanov pištolj i bacio ga na stražnje sjedalo.-Vozi!Pitmanove oči zaiskrile su od bijesa. - Ja sam federalni agent. Ne možeš...Pike ga je snažno udario u čelo drškom svojeg pištolja, zgrabio volan i

krenuo.

Stajali su ispod mosta na Prvoj ulici kad se Pitman probudio. Bili su par­kirani između betonskih stupova na obali kanala rijeke Los Angeles. Stari i odbačeni auti bili su tu parklirani u gustim redovima u mrtvom prostoru ispod mosta.

Bili su oko osam blokova udaljeni od Coleova auta.Pitman se trzao u pokušaju da ustane, no Pike mu je zavezao zglobove

za volan plastificiranim vrpcama.- Što dovraga radiš, Pike? Pusti me!- Pitmanovo čelo bilo je razbijeno na mjestu gdje ga je Pike udario, a

iz rane je krv curila čitavim licem. Pike ga je promatrao, držeći opušteno pištolj u svojem krilu.

Pitman je rekao. - Napao si federalnog policajca. Oteo si me! Prekršio si više federalnih zakona!

Pike je rekao. - Khali Vahnich. Poznati terorist.- Neću o tome razgovarati!Pike je podigao Kimber, samo toliko da ga pokaže. - Ovdje se radi o

tome hoćeš li poginuti ili ostati živ.- Ja sam federalni policajac! Ti bi ubio federalnog policajca!Pike je kimnuo glavom, potpuno miran. - Ako treba, zašto ne? Držao

je u zraku Pitmanovu značku. Onda ju je spremio u džep. - Ovdje se nije radilo o Kingovima, Pitman. Radi se o Vahnichu. Od djevojke si načinio metu da uloviš terorista. Ili da ga zaštitiš.

- To je suludo. Nisam ga pokušavao zaštititi.- Rekao si joj daje Khali Vahnich, Alex Meesh.- Morali smo štititi slučaj.- Rekao si joj da je on pokušava ubiti da bi zaštitio svoju investiciju s

Kingovima, ali Kingovi su mrtvi. Nema potrebe za zaštitom.- Nismo do jučer znali da su mrtvi, Pike! Nismo znali! Mislili smo da

im on pomaže...- Pa, zašto bi je Vahnich htio ubiti? Mislim da si ti ubio Kingove i gur­

nuo djevojku u sve ovo da zaštitiš Vahnicha.Pike je ponovno podignuo pištolj, a Pitman je trznuo svezane ruke, u

očima mu se vidio divlji strah zeca uhvaćenog u zamku.- Nismo znali! To je, tako mi Boga, prava istina. Znali smo da su oni u

zajedničkom poslu, Vahnich i Kingovi, ali nismo znali da je Vahnich u Los Angelesu prije nesreće. Pogledaj u prtljažnik, moja je aktovka u prtljažni­ku. Govorim ti istinu...

Pike je proučavao Pitmana, nastojao pročitati skriva li nešto, a onda je uzeo ključeve i pronašao zaključanu aktovku u prtljažniku. Donio ju je na prednje sjedalo. Nožem ju je otvorio. Pisma, bilješke, i dosjei s memoran­dumima Ministarstva pravosuđa i Odjela domovinske sigurnosti, bili su zgužvani zajedno, bez nekog reda.

Pike je rekao. - Dakle, ne radiš za organizirani kriminal.-Za Domovinsku sigurnost. Pogledaj moj notes...- Zaveži, Pitmane.Pike je vidio bilješke o financijskim transakcijama i praćenju Kingovih,

i druge dokumente koji su povezivali Vahnicha s Baroneom i brojnim dru­gim imenovanim i neimenovanim strankama u Južnoj Americi.

Pike je čitao, i bilo mu je jasno. Okrenuo se Pitmanu. - Vahnich zarađuje za teroriste.

Pitman je potvrdio. - To je kraća verzija. Najveći pojedinačni izvor fi­nanciranja organiziranog terora, osim državnih kontribucija na Srednjem istoku jest droga. Kupuju je, prodaju i uzimaju dobit. Ovi momci su bogati, Pike. To nisu luđaci koji će se raznijeti u samoubilačkom napadu, to su or­

ganizacije. Poput svakog drugog ratnog stroja na planetu, oni jedu novac, i stalno žele više. To radi Vahnich. On je bankar koji investira novac tih ljudi. Investira njihov novac, uzme profit i nahrani stroj.

- Preko Kingovih?- Diverzifikacijom smanjuješ rizik. Kingovi su najbolji u nekretninama

i Vahnich je stavio sto i dvadeset milijuna u igru s Kingovima - šezdeset od kartela, ali šezdeset je bilo iz ratne zone. Moj je posao izolirati i uzeti taj novac. Ne želimo da se vrati i da njime uvježbavaju bombaše samou­bojice.

- Gdje je novac?- Ne znam. Kingovi su prihvatili transfer u stranoj valuti, ali novac je

istog dana povučen, i mi ne znamo gdje je. Možda ih je zato Vahnich ubio. Možda je htio da mu vrate novac.

- Dakle, sve ovo je zbog nekretnina?Pitman se nasmijao, no smijeh je bio suh i ciničan.- Sve što se danas u svijetu događaje zbog nekretnina.Pike je zurio u Pitmana, razmišljajući o Larkin u kući u parku Echo,

odvojenoj od svojih prijatelja i svojeg života, zato jer osoba poput Vahnicha želi njezinu smrt.

- Zašto ju je Vahnich pokušavao ubiti?- Ne znam. Mislio sam da je to bilo zbog Kingovih. Nisam znao da će je

Vahnich pokušati ubiti. Kako sam to mogao znati?- Trebao si reći tim ljudima s kime imaju posla. - Pitman je djelovao kao

da nije razumio stoje Pike rekao, a onda je zatresao glavom. - Rekao sam im. Oni su znali za Vahnicha. Djevojka nije, ali njezin otac jest. On nam je rekao neka joj ne kažemo. Mi smo se zbog toga nekoliko puta našli s njima, Pike, njezin otac, njegov odvjetnik i naši ljudi. Nije dobro odbaciti koope­rativnog svjedoka, ali mi smo trebali diskreciju. Barkley je rekao da ona to ne bi mogla podnijeti. Oni su nam savjetovali da identificiramo Vahnicha tek neposredno pred svjedočenje.

- Oni su vam savjetovali? Njezin joj je otac lagao?- Ona nije baš najstabilnija osoba. Iskoristila bi to da privuče na sebe

pozornost.Pike se osjećao ugodno, usprkos jutarnjoj vrućini. Prisjetio se kako je

djevojka prošlu večer bila očajna jer nije mogla upozoriti oca.Pitman je rekao. - Ona je čudna, čovječe. To si dosad već valjda shvatio.Pike je ponovno pogledao Pitmanovu značku. Sjetio se svoje. Vratio

ju je da bi pomogao Wozniakovoj obitelji. Volio je tu značku i sve što

je ona predstavljala, ali je više volio Wozniakovu obitelj. Obitelj treba zaštititi.

Pike je rekao. - Ona je samo htjela postupiti ispravno. - Spustio je pi­štolj. - Mi smo s ovim završili.

Pitman je trznuo konopac kojim je bio vezan. - Odreži ovo. Dovedi je natrag, Pike. Mi je možemo zaštititi, a ti bi nam mogao pomoći da prona­đemo Vahnicha.

Pike je otvorio vrata. - Zavezan si za volan. Pa ti ne možeš ni sam sebe zaštititi. - Izišao je s ključevima i sa značkom.

Pitman je shvatio da odlazi, i još jače je trznuo rukama.- Što radiš?Pike je bacio Pitmanovu značku u kanal rijeke.- Ne značku! Pike...Onda je bacio i ključeve.- Pike!Pike je otišao ne osvrnuvši se.

Cole se zaustavio kod svojeg ureda da vidi tko je sve zvao prije nego što nastavi prema djevojci. Njegova prijateljica iz telefonske tvrtke, faksirala mu je dvadeset i šest stranica telefonskih brojeva, od kojih je neke identifi­cirala. Cole će morati proći popis s brojevima, jedan po jedan. Ali, djevojka će vjerojatno u tome pomagati. Sviđala mu se. Bila je zabavna i pametna i smijala se njegovim šalama. Sve najvažnije osobine je imala.

Kad je ušao, bila je ispružena na kauču i gledala je televiziju sa slušali­cama iPoda na ušima.

Cole je rekao. - Kako možeš gledati televiziju i slušati ovo u isto vrijeme?Podignula je slušalicu. - Zar su 1990. prestali proizvoditi glazbu?- Htio bih da mi nešto pomogneš.Sjela je zainteresirano. - Što?- Nešto s telefonskim brojevima. Moramo izgraditi stablo telefonskih

brojeva, tražeći dolazne i odlazne brojeve, od brojeva koje je Pike pro­našao. Pratit ćemo pozive od broja do broja dok ne identificiramo nekog tko nam može pomoći pronaći Vahnicha. To je poput igre u kojoj spajaš točkice.

- Posjeo ju je za stol s popisom brojeva i napisao one koji pripadaju Jorgeu, Luisu i čovjeku za kojeg su mislili da je Khali Vahnich. Pokazao joj je kako to treba raditi, a onda je otišao s telefonom do kauča. Toga jutra pronašao je poruku Marle Hendricks, koja ga obavještava da je zgrada na

broju 18185 u vlasništvu Zaklade obitelji Tanner, koja posjeduje i nekoliko drugih velikih komercijalnih nekretnina u središtu Los Angelesa, od kojih su sve na prodaju. Zgradu na broju 18185 kupio je William Tanner 1968., a u vlasništvu Zaklade je od 1975. godine. Izvršitelj je Tannerova najstarija kći, gđica Lizabeth Little, koja je nadgledala prodaju nekretnine. Marla je uključila i telefonske brojeve od gđice Lizabeth Little Brentwood. Cole je odmah utipkao njezin broj.

- Da, ovdje Lizabeth Little.- Elvis Cole. Zovem zbog nekretnine koju prodajete. Zastupam zainte­

resiranog kupca.- Koje nekretnine?- Skladišni prostor, 18185.- O, da. To je u vlasništvu mojega tate. Mi ukidamo Zakladu. Pokušat

ću odgovoriti na vaša pitanja, ali vi biste morali razgovarati s našim bro­kerom.

Zvučala je normalno. Ne poput nekog tko bi tu sakrio trupla, ili tko po­znaje takvu osobu.

- Vi radite za kupca?-Tako je.- Tada morate znati da će vjerojatno svaka ponuda koju dobijemo od vas

biti u lošem položaju. Imamo predugovor s kupcem za svih sedam naših nekretnina. No, vaš kupac ne treba se brinuti, jer rok za potpisivanje ugo­vora upravo istječe.

- Netko kupuje svih sedam nekretnina?- Ovdje se vrti golem novac, i trgovina nekretninama u središtu, jedno­

stavno je eksplodirala. Je li vaš kupac zainteresiran za svih sedam?- O kojoj cijeni govorimo?- Dvjesto milijuna. Predugovori su uobičajeni za tako visoke cijene. Po­

nekad se ugovor ostvari, ponekad ne. Ovaj kao da se neće ostvariti. Ako se to ne dogodi, prodat ćemo nekretnine pojedinačno.

- Tako ću reći svojim klijentima. Do kada vrijedi predugovor?- U ovom slučaju, četiri mjeseca. Mislim da istječe za četiri dana.- Još samo jedno pitanje, možete li imenovati kupca?- Zašto ne. Stentorum Real Holdings. Budući da nisu bili u stanju pri­

kupiti novac, možda bi vaš kupac mogao pomoći i biti im partner u kupnji. Voljeli bismo da ovaj ugovor ne propadne.

Cole je zapisao ime. Ustao je kad je Pike ušao u stan. Pike je zastao na vratima i stajao tu poput kipa.

Djevojka je povikala. - Hej, čovječe!Cole je rekao. - Da?

Pike SE nije pomicao niti je govorio. Pike je uvijek izgledao čudno, ali sada je bio još čudniji. Cole se pitao, što nije u redu?

Pike je ušao u kupaonicu. Čudno.Cole je opet uzeo telefon i nazvao telefonske informacije. - Molim vas

broj Stentorum Real Holdinga. To je u Los Angelesu.Larkin je podignula glavu. - To je jedna od tvrtki mojeg oca.Računalo na informacijama dalo mu je broj. Cole ga je zapisao, ali nije

skidao pogled s djevojke. Kad je završio, otišao je do stola.- Tvoj je otac vlasnik Stentorum Real Holdingsa?-I ja sam, tehnički gledano. To je dio našeg obiteljskog holdinga.Pike je izišao iz kupaonice. Bio je bez košulje i nasapunan, kao da ima

potrebu okupati se uvijek kad se vrati. Paukova mreža starih ožiljaka pre­krivala je njegova prsa na mjestima gdje je bio pogođen. Navukao je pot- košulju.

Cole je rekao. - Trebamo te.Pike im se pridružio. - Što?- Larkinin otac posjeduje tvrtku Stentorum Real Holdings. Stentorum

pokušava kupiti nekretninu na broju 18185 i još šest drugih zgrada istog vlasnika. Potpisali su predugovor o kupnji prije četiri mjeseca.

Cole je zurio u Pikea, a Pike mu je uzvratio pogled, no njegovo potpuno prazno lice nije ništa govorilo. Larkin je osjetila da je nešto krivo, ali nije shvatila što, jer ona još nije znala što je poznato njima. Cole je Pikeu osta­vio da odluči što da joj kaže, a što ne.

Larkin je zatresla glavom. - Što to znači? Jeste li sigurni? Moj je otac kupovao zgradu u kojoj smo pronašli trupla?

Pike joj je ponudio svoju otvorenu ruku koju je stavio na stol. Larkin je položila svoje prste na njegove. Pike ih je nježno pritisnuo. Cole je vidio kako joj je Pike masirao palac sa svoja dva prsta.

Pike joj je rekao. - Ostaješ sa mnom, u redu? Moglo bi postati još gore.Larkin je pogledala Colea, a onda se opet okrenula Pikeu. - Reci mi.

Reci mi sve.- Tvoj otac i Gordon Kline, obojica su znali da je Meesh bio Khali Vah-

nich. Dogovorili su se s Pitmanom da tebi ne govore. Pitman je rekao da je to bila zamisao tvojeg oca. - Pike joj je stisnuo prste malo čvršće, ali se ništa na njezinu licu nije primijetilo. - Zašto bi oni to učinili?

- Ne znam.- Jesu li bili zajedno u poslu, ti ljudi i moj otac?Cole je rekao. - Možemo samo nagađati. Pitat ćemo.- Ja sam s takvim stvarima odrasla. Odmah prepoznam poslovnu svađu.

Nisu mogli dogovoriti posao, i netko je morao pojesti govna. Vahnich je ubio Kingove. Sada hoće mene i... - Odjednom se zaustavila. - Je li to bio moj otac?

Cole nije razumio što je upitala, ali je Pike izgleda shvatio i odgovorio joj. - To ću tek otkriti.

Problijedjela je, a u očima joj se vidjela vrsta boli koju osjetite kad ste shrvani, kao da je posljednji komadić ljubavi nestao iz vašeg srca.

- Ne želim saznati. Molim te, nemoj to otkriti. Nemoj mi reći.Tek je tada Cole shvatio što je tražila Pikea - je li njezin otac osoba koja

je rekla Vahnichu gdje da je nađe?Cole je rekao. - Previše pretpostavljamo za detektive.Ustao je i otišao do vrata. Pike se za trenutak nagnuo unatrag, a onda je

krenuo za njim.

Larkin je promatrala kako Pike odlazi, i u trenutku kad je izišao, zapazila je njegovu siluetu u okviru vrata. Bio je velik, ali ne baš div. Malo viši od prosječne veličine. S rukavima koji su mu prekrivali ruke, i okrenutim licem izgledao je kao lomitelj srdaca ali normalan, zbog čega ga je još više voljela. Superman ne riskira ništa, ali prosječan čovjek riskira sve.

Kad se okrenuo prije nego što je gurnuo vrata, vidjela je prazninu na njegovu licu; a onda su se vrata zatvorila, i ona je ostala sama.

- Obavi to dobro. Molim te, obavi to dobro - rekla je praznoj sobi.Sada je bila čak više uplašena nego onda kad je pucao čovjek iz Ekvado­

ra. Ako ju je njezin otac odbacio, onda je usamljenija nego što je ikad vje­rovala da bi mogla biti. Osim straha, nije osjećala ništa drugo. Pomislila je da bi se trebala naljutiti, ali uključila je prekidač, i bila je potpuno prazna.

Larkin je otišla u kupaonicu i pogledala se u ogledalu. Željela je vidjeti vidi li se praznina na njezinu licu kao što se vidi na Pikeovu. Nije bila sigurna.

Rekla je. - Baš me briga.Nije ju bilo briga što on radi. On je bio njezin otac. Ako Pike može nositi

teret svojeg oca, može i ona.Larkin se vratila do stola i proučavala je popis telefonskih brojeva. Pro­

našla je broja Khalija Vahnicha, onda ga je tražila po cijelom popisu na

svih dvadeset i šest gusto tiskanih stranica. Označila ga je svaki put kad bi ga našla. Kad je završila, vratila se na početak i počela označavati bro­jeve koje je Vahnich nazvao. Prvi je pronašla već na kraju druge stranice. Odmah je uočila broj, bio joj je veoma poznat. Vahnich je nazvao Upravu njezine tvrtke. Tvrtke "Barkley”.

Vid joj se zamutio, pa je znala da plače, ali nije jecala; bilo je to kao da je netko drugi plakao, a ona je promatrala.

Pike i Cole imaju pravo. Njezin je otac povezan s tim ljudima, i sad su oboje u neprilici. Vahnich ju je pokušavao iskoristiti kako bi nešto dobio od njezina oca, ili da ga kazni, u svakom slučaju, njezin otac je nešto zgriješio.

12

Tvrtka ‘’Barkley” zauzimala je tri gornja kata crne staklene utvrde u trgovačkoj i stambenoj četvrti Century City, s toliko naoružanih stražara, sigurnosnih kamera i detektora metala da bi mogli osiguravati

međunarodni aerodrom. Pike je nazvao Buda da dogovori sastanak. Pike nije objašnjavao zašto ga žele vidjeti, osim da je to zbog Larkin.

Bud je rekao - Bez pištolja, Joe. Ne mogu dopustiti da uđeš naoružan.Pike je rekao - Naravno.Kad su Pike i Cole stigli, portiri su uzeli njihove podatke, a čuvari su

ogledalima pregledali dno njihova auta.Cole je rekao. - Ako budemo morali odavde brzo izaći, bit će malo nez­

godno.Pike nije prihvatio Coleovu šalu. Razmišljao je o djevojci. Želio je nau­

diti ljudima koji su je povrijedili. Mogao je pročitati bol u njezinim očima, bol koju ni sa kime nije mogla podijeliti, i od koje nikada neće pobjeći. I svaki put kad je vidi u njoj, vidi je i u sebi i dobije silnu potrebu mučiti one ljude koji su joj tu bol nanijeli.

Cole je rekao. - Užasno si tih, čak i za tebe.-Sve je u redu.Bud je čekao u predvorju s dvije propusnice koje će morati nositi oko

vrata. Bud ih je već popunio.Upitao je - Hoćeš li mi reći o čemu se radi?

-Ne.Ušli su u dizalo koje ih je bez zaustavljanja dovezlo do najvišeg kata.Dok su se uspinjali, Bud je rekao. - Kako je ona?- Ne baš najbolje.- Samo je čuvaj. Mislim da ima još mnogo toga što nam ovi gadovi nisu

rekli.Kad su se vrata otvorila, Bud ih je odveo do recepcije gdje je za šalterom

sjedila starija gospođa. Prepoznala je Buda.- On se vratio. Imaju nekakvih problema.Cole je gurkao Pikea i šapnuo. - Već? Pa tek smo stigli.Slijedili su Buda kroz dugi hodnik koji je izgledao poput umjetničke ga­

lerije, a onda su susreli Connera Barkleya izvan ureda s malom skupinom otmjeno odjevenih muškaraca i žena. Barkley je izgledao kao da je tek ustao iz kreveta. Kosa mu je bila nepočešljana, a oči nervozne. Kad je vidio da se približavaju, namrgođeno je pogledao Buda.

- Nisam znao da ćeš dovesti ove ljude.Pike je zgrabio Barkleya za grlo i gurnuo ga natrag u njegov ured.Za Budom su odmah dotrčali stražari. - Joe! Jesi li lud?Odjedanput je zavladao kaos, ali ga je Pike ignorirao. Ljudi oko njih bili

su šokirani i urlali su. Pike je pritisnuo Barkleya na zid, dok su Cole i Bud navalili u ured za njima i zalupili vrata, a Bud ga je pokušavao otrgnuti s Barkleya.

Pike je stiskao Barkleyevo grlo. - Stentorum Real Holdings.Barkleyeve su oči zakolutale. Zacvilio je i jedva čujno prostenjao. - Ne

znam što hoćete.Bud je uhvatio Pikea za ruku. - Pusti ga. Hoćeš da dođe policija?Pike se povukao. Barkley se uhvatio za grlo, zakašljao je i pljunuo na

pod. - Zašto si to učinio? Zašto si tako nasilan?Pike se pitao je li Barkley umobolan.Cole je stao uz njega. - Da radije ja razgovaram s njim? Stentorum Real

Holdings je tvrtka koju posjeduje g. Barkley - rekao je Budu. - Stento- rum je pokušavao kupiti zgradu u kojoj smo pronašli tijela Kingovih. To je zgrada kod koje je Larkin imala prometnu nesreću s Kingovima i Khalijem Vahnichom.

Barkley je trljao vrat. - O čemu govorite? Ja sam vlasnik Stentoruma, ali ne znam o čemu govorite.

Pike je proučavao njegove riječi i njegove oči i slušao boju njegova glasa. Zaključio je da Barkley govori istinu.

Pike je rekao. - Jeste li znali da je Alex Meesh laž?Barkley se zacrvenio. Njegove su oči zadrhtale; pogledao je u stranu, a

onda su mu oči zakolutale ulijevo. Pike je shvatio da se posramio.- Mislili smo da je to jedini način.Bud je stao između njih, ali gledao je Connera Barkleya. - Kvragu,

Connere, znali ste za Vahnicha?Cole je rekao. - Što je s tom nekretninom? Razgovarao sam s posredni­

cima u prodaji. Postojao je predugovor sa Stentorum Real Holdingsom.- Ne obraćam pozornost na takve stvari. Imam ljude koji se time bave.Pike je upitao. - Klinea?Barkley je prošao rukom preko glave, odgurujući tanku kosu s lica. -

Gordon je otišao. Nestao je. Pokazat ću vam...Barkley ga je odveo kroz hodnik do ureda Gordona Klinea. Gomila ljudi

radila je na računalima za stolovima prepunim papira.Rekao je - Mislimo da je pobjegao prošle noći. Neke stvari nedostaju.Bud je rekao. - Novac?- Da, mislim da je odnio novac. Postoje neke činjenice koje se ne slažu.- Cole je otišao do Klineova stola, gdje su neki ljudi radili za njegovim

računalom. - Je li mogao iskoristiti Stentorum da kupi nekretninu bez va­šeg znanja?- Naravno. Njemu sam prepustio brigu o tim poslovima. Vjerovao sam mu.

Cole je glasno rekao, tako da ga čuju svi u prostoriji. - Tko ima popis njegovih telefonskih razgovora? No, ljudi, pa netko valjda ima popis tele­fonskih brojeva koje je nazivao.

Dvije žene, koje su sjedile malo dalje, gledale su kao da ne mogu odlučiti bi li se javile, no Cole je bio s g. Barkleyem, pa je starija dignula ruku i rekla. - Mi imamo.

Cole je nastavio. - Svaki dan u protekla tri tjedna, njegov mobilni i fik­sni broj?

- Da, gospodine.Žena je prelistala stranice, dok nije pronašle odgovarajuće datume. Cole

je prstom slijedio brojeve na prvoj stranici, zatim je prešao na drugu, i onda je podignuo pogled.

- To je isti broj koji je i Luis stalno nazivao. Vahnich.Pike se primaknuo bliže Barkleyu i tiho rekao. - Je li vam Kline rekao

da lažete Larkin o Vahnichu?Barkley je kimnuo glavom, a onda je shvatio zašto je Pike pitao. - Je li

Gordon govorio Vahnichu kako da pronađe Larkin?Bud je djelovao umorno, gotovo da mu je bilo slabo kao i Barkleyu. - Taj

kurvin sin. Vjerojatno je pokušavao kupiti vrijeme. Možda bi vas na kraju okrivio da ste vi dogovorili prodaju.

Barkley se odjednom okrenuo i povraćao. Svi u sobi su se okrenuli, a mladić s naočalama u finom odijelu požurio je do bara i vratio se s ubrusom.

Barkley je rekao. - Oprostite.Pike je pomislio kako je Barkley jadan i bilo mu ga je žao.- Vahnich je uložio sto i dvadeset milijuna dolara u posao s Kingovima,

šezdeset od narkokartela iz Ekvadora, a šezdeset iz vlastitih izvora. To zna­či od terorista, Conneru. Vjerojatno je da Kingovi nisu mogli sami obaviti taj golem posao i morali su ga s nekim podijeliti i mislim da su zato došli do tebe.

- Nitko nije došao do mene. Ne znam ništa o tome.- Došli su do tvoje tvrtke, a tvoju tvrtku vodi Kline.Cole je rekao. - Trebali su uložiti dvjesto milijuna. Kline je vjerojatno

izračunao da može uzeti razliku od tebe, ili iskoristiti tvoju tvrtku da pri­kupi koliko mu je neostajalo, ali tako da se ne vidi da investira s Kingovi- ma. Morao je kupovati nekretnine preko vaše tvrtke kako bi sakrio ono što radi. Prema tome, Kingovi su mu dali sto i dvadeset milijuna, ali on nije uspio pribaviti ostatak. Možda se Vahnich uplašio jer je to trajalo predugo, pa je tražio svoj novac natrag. Kline je vjerojatno okrivio vas...

Barkley ga je slušao poput psa koji čeka kaznu. Svi drugi u sobi, također su slušali.

- Moji odvjetnici su mi savjetovali da nazovem policiju i zatražim revi­ziju banke. Mislim da moramo obaviti financijsku istragu.

Pike je rekao. - Vi imate veći problem od onog što je Kline uzeo. Vah- nich još uvijek hoće svoj novac.

Barkley je duboko udahnuo, a onda je shvatio što to znači i opet je pocr- venjeo. - Je li Larkin dobro?

-U reduje.- Zna li... - Opet je zastao, a onda ipak izgovorio. - Zna li da sam joj

lagao?-Da.- Želim je vidjeti. Hoću biti s njom, odmah.

Pike je krenuo s Budom i Connerom Barkleyem, dok ih je Cole slijedio. Bud je vozio, s Pikeom na suvozačkom mjestu i Barkleyem otraga. Barkley

je većinu vremena telefonirao, govoreći sa svojini menadžerima i odvjetni­cima. Pike je Budu rekao sve što je saznao od Chena o ljudima iz Ekvadora i njihovoj mogućoj povezanosti s uličnom bandom MS-13. Bud je nazvao prijatelja koji radi u Policiji Los Angelesa u Odjelu za bande. I zamolio ih je da saznaju da li se itko po imenu Carlos nalazi na popisu bande MS-13 u Los Angelesu.

Vožnja s Budom za volanom, podsjećala je Pikea na prošle dane i osje­ćao je čudnu povezanost koja mu se nije sviđala, kao da su ga natjerali natrag na mjesto koje je davno ostavio.

Bud je rekao. - Mnogo je vremena prošlo, policajče Pike.Pike ga je pogledao, i znao je što Bud osjeća. To je razveselilo Buda, no

Pike baš i nije bio oduševljen tim uspomenama.Pike ih je vozio zavojitom ulicom do male kuće. Dvojica najmlađih ar­

menskih rođaka prala su BMW. Podignuli su glave kad se Hummer parki­rao iza Lexusa.

Conner Barkley konačno je zatvorio telefon. - Ovdje ste stanovali? Lar­kin je sigurno mrzila to mjesto.

Pike je izišao bez odgovora, i pričekao je Colea da se izvuče iz auta, a onda je otišao u kuću. Pike je snažno zakucao na vrata da je upozori.

- To sam ja.Gurnuo je vrata i otvorio ih. - Larkin.U kući je bilo mirno; odmah je znao da je prazna.Cole, Bud i Barkley nahrupili su na trijem.Barkley je rekao. - Larkin, jesi li tu?Pike je pogledao Colea; a onda su se razdvojili, Cole je krenuo u kuhi­

nju, dok je Pike provjerio njezinu sobu i kupaonicu. Njezine su stvari bile netaknute, bez znakova borbe, isto se dogodilo prije dva dana, opet sve ispočetka. Larkin je nestala.

Pike je već krenuo prema vratima kad ih je mladi glas zazvao izvana- Ti, čovječe, hej!

Jedan od rođaka bio je na travnjaku pred kućom. Zaklanjao je oči od sunca, i Pike je znao da je nešto vidio. I da to nije bilo dobro.

- Kod tebe je sve u redu? Mona, je li ona u redu?-Nije ovdje, jesi li vidio kuda je otišla?Cole, Bud i Barkley nahrupili su iza Pikea na trijem.Dječak je rekao. - Otišla je s nekim društvom. Nije valjda bio onaj koji

je gnjavi?Skočivši s trijema, Pike je rekao. - Netko ju je pokupio?

- Ona je izgledala kao da se slaže s tim, kužiš? Inače bismo mi reagirali.Bud i Cole su im se pridružili. Cole je pokušao opustiti dečka. - Nisi ti

ništa kriv, reci što se dogodilo.- Ona se nije ponašala kao da je nešto loše. Jednostavno su ušli u auto.- Koliko je vremena prošlo?- Oko pola sata, tako nekako. Upravo smo šamponirali auto.Bud je prišao bliže. Pike je vidio kako je napet.- Dobro si ih vidio, a tvoji prijatelji?-I moj rođak, Garo, i on ih je vidio. Nekoliko latinoameričkih komada

i jedan bijeli frajer. U jednom od onih velikih američkih auta, spuštenih i s niskim sjedalima, crn, s kromiranim felgama...

Pike ga je upitao. - Jesi li zapamtio registraciju?- Nisam, žao mi je, stari.Pike je uzeo Intepolovu sliku Khalija Vahnicha.Dečko je odmah kimnuo glavom. - To je on, da. Taj frajer je gnjavi?Cole se razljutio. - Prokletstvo, kako ju je našao?Pike se osjećao kao da je on kriv. Pomislio je opet na onaj plesnjak. Mož­

da se to tada dogodilo. Možda su je tamo prepoznali i nakon toga pratili.Barkley je nazvao s trijema. - Zna li itko gdje je ona ili ne zna? Može li

mi to netko reći, molim vas?Pike je zatvorio oči. Držao ju je na sigurnom pet dana, a sada ju je izgu­

bio. Larkin Conner Barkley je nestala.Netko mu je dotaknuo leđa. Otvorio je oči i ugledao Colea. - Naći ćemo je.U tom trenutku zazvonio je Pikeov mobitel. Pogledao je broj, ali ga nije

prepoznao. Ipak, javio se. Tajming je bio prokleto predobar, da bi bio itko drugi.

- Hoću svoj novac.Pike je već čuo taj mekani naglasak. Bio je to Khali Vahnich.Pike je pazio da mu glas ostane miran. Njegovo je srce lupalo, ali nije

htio da Khali Vahnich primijeti da se boji. - Moja prijateljica je živa i ne­ozlijeđena?

- Zasad. Onda ćemo vidjeti. S kim razgovaram?Pike je mimikom pokazao Coleu da je to Vahnich, a onda je požurio

u kuću. Trebao je olovku da zapiše bilješke. Zbrka i pogreške sve mogu upropastiti, kao i panika.

Pike je rekao. - Daj mi je.U kući je otišao ravno do stola na kojem su bili papiri i olovke. Zapisao

je dolazni broj.

Vahnich je zvučao uvrijeđeno. - Ona je dobro. Ubit ću je samo ako ne dobijem novac.

- Ovaj će razgovor prestati ako me ne uvjeriš da je živa.Cole i Barkley stajali su iza njega, Barkley je čuo dovoljno da shvati što

se događa. Prišao mu je kao da je htio uzeti telefon.- Radi li se o Larkin, je li mrtva?Pike mu je dao znak da šuti. Cole je poklopio Barkleyeva usta rukom.- Daj mi je Vahnichu, daj mi da je čujem i prestajemo razgovarati.Pike se koncentrirao na razgovor. Pokrio je svoje slobodno uho i slušao

zvukove u pozadini, ali nije čuo ništa što bi odavalo Vahnichevu lokaciju.Larkin je konačno progovorila.Zvučala je normalno. - Joe?- Doći ću po tebe.-Dobro sam...Pike je čuo tupi udarac, kao da je telefon pao na pod. Larkin je vrisnula,

ali je vrisak prestao. Vahnich se opet javio.- Jesi li sretan, sada kad si čuo da je živa? Jesi li to htio?Pike je zastao. Održati miran glas ovaj put bilo je teže. - Da. Razgovarat

ćemo samo ako je živa.- S kim razgovaram?- S njezinim tjelesnim čuvarem.- Hoću razgovarati s njezinim ocem.- Razgovarat ćeš samo sa mnom. Sve će ići preko mene.- A sad dosta o tome. Njezin će otac prebaciti novac, i možemo s time

završiti. Dat ću vam brojeve računa, i pristupne kodove.- Čekaj, slušaj, Kline je uzeo tvoj novac. On je prebacio novac izvan

zemlje. Ne znamo gdje je.- To nije moj problem.Ulazna vrata su se otvorila, i Bud je uletio u kuću. Cole mu je pokazao da

šuti. Bud je kimnuo glavom, ali je otišao do stola i nešto napisao na papir.Pike je sve promatrao, ali je i dalje razgovarao s Vahnichem. - To je

napravio Kline. Barkley s time nema ništa.- Taj novac, on nije moj. Opasni ljudi su mi ga povjerili, i traže od mene

da ga vratim. Nije ih briga odakle dolazi.Vahnich je načinio pogrešku. To je česta pogreška u razgovoru. Previ­

še je govorio, nastojeći uvjeriti Pikea, što je značilo da nije u situaciji da može zapovijedati. Pike je bio u krivu - Vahnich i njegovi odredi za napad nisu nikad pokušavali djevojku ubiti; pokušavali su je oteti, kako bi za nju

tražili otkupninu. Ljudi koji su htjeli uložiti novac, sada ga žele povući, a Vahnich pokušava spasiti vlastiti život. Vahnichev strah može se iskoristiti da bi se kupilo vrijeme za Larkin, ili da ga se prisili da pogriješi.

Bud se okrenuo sa svojom bilješkom i dignuo ju je da Pike vidi. ONA GA JE NAZVALA. SA SUSJEDOVOG TELEFONA.

Popis brojeva koji su zvani još je bio na stolu. Larkin je pronašla razgo­vore između Vahnicha i Klinea i nazvala ga je.

- Zašto te je ona nazvala, Vahnichu? - Pike je bio siguran da već zna.- Htjela je pomoći starom, a pomogla je meni. Te mlade cure su buda­

laste, nisu li?Pike nije ništa odgovorio. Zurio je u Connera Barkleya.- Njezin je otac voli, Vahnichu. Moramo to srediti...U tome trenutku zazvonio je Budov mobitel, ali se on brzo okrenuo i

rukom je prikrio usta. - Vratimo se na dogovor o plaćanju. Reci mi gdje te možemo sresti.

Vahnich se nasmijao. - A kako ćeš donijeti gotovinu? U kamionu? Mo­lim te... On će prebaciti novac. Kad novac bude na sigurnom, ja ću je pustiti.

- Vahnichu, on nije glup. Neće prebacivati novac, dok ne dobije kćer.- Onda nitko od nas neće dobiti ono što želi, i bit ćemo tužni.Pike je htio kupiti vremena koliko god je moguće. Ako Vahnich neće da

se sretnu, morat će ga pronaći. - Razgovarat ću s njim. On hoće da mu se kći vrati sigurno. Ne znam koliko će trebati da...

Vahnich ga je prekinuo - Zapiši ove brojeve i pročitaj mi ih ponovno.- Počeo je čitati brojeve računa.

Pike ih je zapisao, i onda ih je pročitao.Vahnich je rekao - Dobro. To su ispravni brojevi. On će uplatiti novac na

ovaj račun za dva sata, ili ću joj odrezati ruku.Pike je rekao - Vahnichu...Ako novac ne bude na računu pola sata nakon toga, odrezat ću joj glavu.

Ne trebamo više razgovarati.Veza se prekinula.Cole i Conner Barkley su ga promatrali. Bud je razgovarao na svojem

telefonu u pozadini, zapisujući bilješke u notes. Pike je odložio telefon.- Ona je zasad živa, ali on se ne želi naći s nama. Hoće sto i dvadeset

milijuna dolara. Imamo samo dva sata.Barkley se srušio na kauč, a lice mu se ukočilo od očaja. - Je li Ona stvar­

no nazvala tog čovjeka? Sama mu se predala?

- Napravila je to zbog vas. Vjerojatno je mislila da se može s njim neka­ko nagoditi, ili ga uvjeriti da vas ne ubije.

Barkley je ustao s kauča, kao da preuzima kontrolu u ovoj situaciji. - U redu, platit ću mu. Ne mogu izvaditi tu količinu novca u dva sata, ali platit ću mu. Nazovite ga.

Cole je rekao. - Novac nije rješenje. Plaćanje njemu nije pametna odlu­ka, g. Barkley. Čim dobije novac, ubit će je.

- On hoće novac, a ja ga imam, što drugo možemo učiniti?- Pronaći ga.Bud je završio sa svojim razgovorom i pridružio im se. - Imam nešto,

veza s MS-13 možda se isplatila. Knjiga je pokazala dva veteranosa po imenu Carlos, jedan je u zatvoru, ali drugi radi u Los Angelesu, s ogran­kom bande koja godinama donosi južnoameričku drogu...

Cole je rekao. - Zvuči kao da je to naš dečko.- Jedan Carlos Maroto živi u središtu, u četvrti koju nadzire skupina

Mara. Neće biti lako pronaći ga. A pridobiti ga na suradnju, bit će još gore.

Pike je znao da Bud ima pravo. Imali su malo vremena, a naći tog krimi­nalca u njegovoj četvrti... Bande su organizirane po obiteljima, a ponekad se šire na cijelo susjedstvo. U svijetu u kojem su ponos i obitelj svetinja, oni neće izdati svoje prijatelje.

Sad djevojčin život ovisi o njihovoj brzini.Pike je rekao. - Možda i uspijemo, ako pitamo pravu osobu.Cole je podignuo obrve kad je shvatio što Pike namjerava.- Frank Garcia. Frank bi mogao pomoći.Bud je rekao - Onaj Frank Garcia?Pike je pogledao na sat. - Nazvat ću ga iz auta.Cole i Bud krenuli su prema vratima. Pike se zaustavio da bi pogledao

Barkleya. - Nazvat ću vas čim saznam.Barkley je skočio na noge. - Idem s vama.- G. Barkley ovo je...Barkley se zajapurio. - Ona je moja kći, i hoću biti tamo. Otac to mora

napraviti.

Vozili su prema uskoj ulici na granici između Boyle Heightsa i City Terra- cea, u istočnom dijelu Los Angelesa. Ožbukane kuće s ravnim krovovima nizale su se duž ulice, odvojene samo uskim prolazima za aute, većina s dvorištima veličine poštanske marke. Američki auti bili su parkirani uz

rub, a u nekim dvorištima bili su gumeni bazeni, ispuhani i beživotni na nesnosnoj vrućini.

Bud je ostavio veliki Hummer niže u ulici. Pike je nosio sačmaricu. Cole i Barkley bili su otraga.

Bud je rekao. - Vidiš li ga? Ja ga ne vidim.Pike je znao da je Bud nervozan.- Doći će. Rekao je da čekam u autu dok ne dođe.- Ne izlazim bez obzira na to je li on ovdje ili nije.Bud je nagazio na kočnicu dok su našli adresu, i zaustavio se pred ma­

lom kućom, jednakoj svima ostalima, osim što je na njoj visjela američka zastava. Žuta vrpca pričvršćena na zastavi, blještala je na suncu. Slične su vrpce bile obješene na više kuća pokraj kojih su prošli.

Mladići opasna izgleda stajali su u skupinama, kao da im vrućina ni­malo ne smeta. Većina je nosila majice i velike jakne i imali su tetovaže. Promatrali su Hummer sa znalačkom ravnodušnošću.

Bud je otkrivao njihove pripadnosti bandama po njihovim tetovažama.- Pogledaj te momke: Florencia Thirteen, Latin Kings, Surefios, Eighteen- th Street, Jeez, Mara, a neki od njih bi se inače pobili čim bi se ugledali.

Barkley je rekao. - Jesu li sve to kriminalci?Cole mu je odvratio. - Ponašaj se kao da gledaš televiziju. Sve će biti u

redu.Crna limunzina, Lincoln, pojavila se na kraju ulice i polako je vozila

prema njima. To je izazvalo žamor među mladim kriminalcima koji su izišli iz auta i ustali da bolje vide.

Barkley se opet nagnuo naprijed. - Je li on vođa bande?Cole se nasmijao.I Pike je mislio da je to smiješno. Mislio je kako će, ako prežive, ispričati

to Franku, a i Frank će se smijati.Pike je rekao. - On je kuhar.Bud se nasmijao Pikeu. Kad je shvatio da Pike neće reći ništa više, na­

gnuo se prema Barkleyu da mu objasni.- Jedeš li tortilje Monsterito?- Da, naravno, te su mi najbolje.Pike je mislio kako sad nije vrijeme da se razgovara o kulinarstvu.Bud se opet okrenuo prema naprijed da bi pazio na Frankovu limuzinu.

- Ona mala sličica koju imaju na vratima, mali Meksikanac s gustim crnim brkovima, to je g. Garcia prije četrdeset godina. A ovi dečki vani, takav je nekada bio i Frank. Takav je bio prije nego što je počeo raditi tortilje za

svoju tetu. Radio ih je u kuhinji, jedan od onih obiteljskih poslova. Ali, on je od tog posla s tortiljama napravio carstvo vrijedno, koliko...?

Bud se okrenuo prema Pikeu, ali Pike nije reagirao.Cole je rekao. - Pet, šest stotina milijuna.Bud se ponovno okrenuo prema Barkleyu. - No, ono što je najvažnije,

on nije nikad zaboravio odakle je došao. Ovim je ljudima platio mnoge račune. Vraća im novac koji je zaradio. Ovdje je puno obitelji kojima su muškarci u zatvoru, a Frank ih godinama uzdržava. Ovi bi dečki za njega učinili sve. Sada je bogat i star, ali svi znaju da je jedan od njih, i nije im okrenuo leđa kad se obogatio.

Frankova se limuzina zaustavila točno nasuprot Hummeru. Prednja su se vrata otvorila i dva lijepo odjevena mladića iskočila su van, jedan Fran- kov tjelesni čuvar, a drugi njegov pomoćnik. Pike ih je obojicu poznavao.

Barkley je rekao. - Pike, kako si ga upoznao?Bud je odgovorio. - Joe se skoro oženio njegovom kćeri.Pike je otvorio vrata i izišao, nije htio slušati Budovu priču. Pike je upo­

znao obitelj Garcia još kada je bio mladi pozornik, i kad je bio u ophod­njama s Abelom Wozniakom. Nekoliko godina nakon što je ubijena Karen Garcia, Pike i Cole otkrili su njezina ubojicu.

Pike je čekao da Frank izađe iz auta. Frank Garcia izgledao je kao da ima sto godina. Njegova tamna koža bila je gruba poput kore, a kosa mu je bila sijeda. Bio je slab, ali je mogao hodati ako bi ga netko pridržavao za ruku. Kad je ugledao Pikea, srdačno se nasmijao i zgrabio njegovu ruku.- Bok prijatelju.

Pike ga je zagrlio, a onda se odmaknuo - Je li Carlos unutra?- Abbot je razgovarao s ljudima koji su sve sredili. On neće znati zbog

čega je tu. Mislim da je tako najbolje. Tako da ne mogu upozoriti Vah­nicha.

Frank Garcia bio je odlučan starac, a takav je bio i njegov odvjetnik Abboto Montoya.

Tjelesni čuvar i vozač uhvatili su ga pod ruke i njih četvorica počeli su hodati u starčevu ritmu. Ulazna su se vrata otvorila, i na njima se pojavio krupan čovjek u četrdesetima. Bio je nizak ali širok, s prsima dizača utega i jakim nogama. Lice mu je bilo okruglo, i boginjavo poput kore ananasa. Ruke su mu bile prekrivene tetovažama raznih bandi i ožiljcima. Prouča­vao je neko vrijeme Pikea, a onda je pogledao starca i širom otvorio vrata.

- Dobrodošli u moj dom, gospodine. Ja sam Aldo Saenz. Moja majka bila je udana za Montoyina rođaka.

Frank mu je toplo stisnuo ruku. - Hvala, g. Saenz. Danas ste mi učinili veliku čast.

Pike je slijedio Franka do malog dnevnog boravka, s namještajem prilič­no izlizanim, ali čistim i urednim. To je bio obiteljski dom, s fotografijama djece i odraslih oko raspela na zidu, a na jednoj od njih bio je mladić u odori marinca.

Pike je u sobi nabrojao šestero ljudi. Njihovi su pogledi skrenuli prema njemu čim je ušao, a dvojica su djelovala nervozno.

Saenz je nestrpljivo mahnuo. - Sjedalicu, hajde.Jedan od njih dogurao je sjedalicu iz blagovaonice za Franka. Frank je

rekao. - Molim vas, sjednite. Nemojte ustajati zbog starca. Moram vam se predstaviti, Frank Garcia. A ovo je moj prijatelj - Frank je mahnuo Pikeu da se približi i uhvatio ga je za ruku. - Kad sam izgubio kćer, kad su je ubili, ovaj je čovjek pronašao životinju koja je to učinila. A sada, sada je on moje srce. Ovaj je čovjek moj sin. Ako pomognete njemu, kao da ste meni pomogli. Želim da svi to znate. A sada, možemo li razgovarati s gospodi­nom Marotom?

Saenz je pokazao jednog od njih. Maroto je bio mlađi muškarac, u ranim tridesetim, i bio je napet. Moćni ljudi su mu naredili da bude ovdje, ljudi koji mu bez oklijevanja mogu oduzeti život.

Frank je rekao. - Carlos Maroto iz bande Mara Salvatrucha?Marotove oči nemirno su gledale uokolo. Bojao se, ali Pike je shvatio da

on razmišlja. Rekli su mu neka bude ovdje, i on je ovdje, ali sad se pripre­mao za borbu, bude li se morao boriti.

Maroto je rekao. - Ja sam.Frank je još jedanput uhvatio Pikeovu ruku. - Ovaj čovjek, kojeg volim

kao sina, nešto će vas pitati. Ovdje, pred drugim članovima našeg doma. Prije nego što vas upita, dopustite mi da kažem da se radi o osjetljivim stvarima, da dugoročni poslovni ugovori između pojedinaca i skupina mogu biti ugroženi. Ono što pitamo, nije nam lako. - Starac je pustio Pike­ovu ruku i lagano mu mahnuo. - Pitaj.

Pike je gledao Marota. - Gdje mogu naći Khalija Vahnicha?Maroto je stisnuo oči da pokaže kako je opasan, i lagano je zatresao

glavom. - Nemam pojma. Tko je to?Pikeu se činilo da Maroto možda zna Vahnicha po njegovu pravom ime­

nu. Izvadio je stranicu s Vahnichevom slikom i pokazao je. Maroto je nije uzeo, po čemu je Pike znao da ga poznaje.

- Tvoja banda je u poslu s Estebanom Baroneom. Barone te zamolio da

pomogneš tom čovjeku. Ti pomažeš prijatelju. To je jasno.Maroto je bio ljut i osjećao se pritisnut uza zid. - Da, tako je, zašto se to

ikog tiče?Pike je rekao. - Želim da mi ga predaš.Maroto se opet pomaknuo, ali sada nije gledao Pikea. Gledao je druge.

- Što je ovo? Mi ne poznajemo ovog čovjeka. Po onome što znamo, on je murjak.

Aldo Saenz prekrižio je svoje velike ruke, a Pike je vidio da se pokušava kontrolirati. - Ti si ovdje moj gost. Ja te poštujem, ali nemoj vrijeđati gos­podina Garciju u mojem domu.

- Nisam mislio uvrijediti g. Garciju, ali moj klan ima unosne poslove s Estebanom Baroneom. On nas je tražio uslugu, i mi smo mu pomogli.

Pike je rekao. - Khali Vahnich je Baroneov prijatelj, ali to nije sve. - On je dao Interpolovu stranicu Saenzu. Promatrao je kako je Saenz došao do kraja stranice, a onda se namrštio.

- Što ovo znači? Lista potencijalnih terorista? Što je to?Frank je opet uhvatio Pikeovu ruku i ustao. - To znači da je on moj ne­

prijatelj. On pomaže ljudima koji nas hoće ubiti i naoružava njihove luđake, a sada, upravo sada dok smo tu u ovoj kući, on je u Los Angelesu, u našem susjedstvu!

Saenz je bio nepokretan, jedino su se njegova velika prsa nadimala. Pre­dao je papir najbližem do sebe, a onda je pogledao Marota.

Maroto je problijedio. - Barone je rekao da pomognemo čovjeku, i mi smo to učinili. Misliš li da smo znali ovakve stvari?

Čovjek s papirom predao ga je sljedećem do sebe, a ovaj dalje. Saenz je promatrao sliku mladoga marinca, i Pike je znao da je Frank dobro oda­brao ovu kuću.

Saenz se nakašljao, a onda je pogledao Franka. - Ako nas možeš malo ostaviti nasamo. Ne mislim ništa loše, samo na trenutak.

Tjelesni čuvar i vozač pomogli su Franku da ustane, a Pike ih je slijedio. Bili su tek na pola puta do auta, kad je Saenz izišao, nakašljao se i rekao im gdje je Vahnich.

Vahnich je koristio malu kuću na proplanku, na mjestu gdje se autocesta Glendale približava rijeci Los Angeles. Narančaste orhideje nekad su se širile dokle je pogled dopirao, a nekoliko uvenulih drva naranče i dalje je stajalo između starih kuća.

Pike je rekao. - Točno kod sljedeće ulice, pa onda uzbrdo.

Maroto im je rekao da je kuća smještena na kraju dugog prilaznog puta, skrivena grmljem, hrastovima i maslinama. Vahnich nije stanovao u toj kući, ali je želio imati mjesto na kojem se može sastajati s ljudima iz Ekva­dora.

Larkinin otac nagnuo se naprijed da bolje vidi. - Što ako ona nije ovdje? Što ako ju je odveo drugdje?

Cole je rekao. - Onda će Maroto imati nemirnu noć. Zato ga Saenz i oni ljudi čuvaju, da ne može upozoriti tog čovjeka i da budu sigurni da nije lagao.

Bud je usporio. - Evo nas. Pogledaj lijevo.Cesta je zavijala prema dolje i dalje od ulice, prateći oblik brda. Pike je

vidio bliži ugao kuće i rep plavog auta, koji je prošao pokraj njih.Cole je rekao. - Vidio sam plavi auto, ali to je sve. On tamo možda ima

čitavu vojsku.Ali, Pikeu to nije bilo važno. Ako ti ne vidiš njih, ni oni ne mogu vidjeti

tebe.Bud je nastavio. - Pozovimo policiju.Pike se okrenuo da vidi prilaz, da vidi je li netko izišao da motri.- Idemo se uvjeriti da je ona ovdje.- Što ćeš napraviti?- Samo ću pogledati. Čekaj na kraju ulice, ja ću nazvati.Pike je potrčao do susjednog prilaza. Kuće na ovoj strani ulice bile su na

blagoj uzvisini, svaka kuća je bila malo viša od prethodne. Pike je slijedio niski dugački zid uz kuće. Zastao je dovoljno dugo da bude siguran da je stražnje dvorište prazno, zatim je prešao dvorište između tri stara stabla naranče i preskočio je ogradu.

Pike se šuljao obronkom kroz šumu naranči sve dok nije stigao ispod Vahnicheve kuće, a onda je zastao. Vidio je farmersku kuću, koja vapi za obnovom, u dvorištu prepunom stabala naranči. Prilazna cestica vijugala je do malenog proširenja ispred kuće. Plavi auto koji je Cole vidio s ceste stajao je ispred spuštenog auta, koji su opisali Armenci.

Dvojica su stajala ispred auta, crnog Bel Aira iz 1962. Poklopac motora bio je podignut, i obojica su se zagledala u motor.

Prema načinu kako je kuća bila iskošena prema stražnjoj strani, Pike je zaključio kako izgledaju zid i staza oko kuće. Bio je prilično siguran da može pronaći prozor, i doći do Larkin.

Pike je dugo gledao kroz drveće prema bližem dijelu kuće, i ubrzo ju je ugledao kroz staklena klizna vrata. Larkin je sjedila na podu u praznoj sobi, okrenuta prema vratima. Čovjek koji je prolazio pokraj nje, kretao

se s lijeve na desnu stranu, prema prednjem dijelu kuće. To nije bio Vah­nich. Pike je mislio da ih ima barem šest - pet preostalih Ekvadoraca i Vahnich.

Pike je osjetio golemo olakšanje sad kad ju je pronašao. Sjedila je sku­pljenih koljena, s rukama na leđima. Nije bio siguran je li vezana, ali nije izgledalo da joj je neudobno, ili da je ozlijeđena. Glava joj je bila uzdignu­ta, oči otvorene. Kuštrava crna kosa davala joj je čvrst i siguran izgled. Nešto je govorila osobi koja je stajala ispred nje. Pike je pomislio da je ljuta, jer su joj usnice bile napete. Nije mogao ne pomisliti kako je ona vraški otmjena cura.

Pike je uzeo svoj mobitel da nazove Vahnicha, a Vahnich je odgovorio.-Da?- Prebacit će novac. To sada sređuje.- On je pametan čovjek. Ispravno je odlučio.- Moraš me uvjeriti da joj nisi odrezao ruku, niti je ozlijedio. On hoće

biti siguran. Daj mi je malo na telefon.Vahnich se nije protivio.U sobu je ušao drugi čovjek, čučnuo uz djevojku, i držao telefon uz nje­

zinu glavu. To je bio Vahnich, i sada je Pike znao da je Larkin vezana.Njezin je glas dopirao do njegovih ušiju - Joe? Rekao mi je neka ti ka­

žem da me nije ozlijedio.- Neću mu dopustiti da te ozlijedi.Vahnich je došao do prozora s telefonom, gledajući van prema planinama

Verdugo. Pike ga je mogao ubiti, no unutra su bila još trojica s djevojkom.Vahnich je rekao. - Vidiš, ona je dobro. Ja ću poštovati naš dogovor.- Njegov financijaš kaže da će trebati još neko vrijeme da se prikupi

toliko novca za transfer. Oni ga ulažu po cijelome svijetu. Opet ću te na­zvati. Tada će njezin otac htjeti čuti njezin glas. Da bi bio siguran. Tada će pritisnuti tipku.

- Razumijem. To mogu prihvatiti, nema problema.Razuman terorist, i pristojan.Pike je završio razgovor, a onda nazvao Colea. Vahnich se maknuo od

kliznih vrata, i izišao na lijevu stranu.Cole je odgovorio.Pike je rekao. - Ona je ovdje. Dvojica su vani ispred kuće kod auta.

Djevojka je u stražnjoj sobi koja izgleda kao dnevni boravak. Barem su još trojica unutra, ali ne mogu vidjeti gdje su.

- Vidiš li Vahnicha u kući?

- Vidim.- Bud je rekao da je pozvao policiju.- Nema veze. Gdje si ti?- Mi smo preko ceste.- Bilo bi dobro da ti paziš na prednju stranu. Bud može biti u priprav­

nosti...Veliki čovjek kojeg Pike prije nije vidio, došao je s prednje strane kuće,

i povukao djevojku da ustane. Gurnuo ju je prema natrag. Pikeu se nije sviđalo kako grubo postupa s njom.

- Preselit će je. Idem vidjeti što se događa.Pike je zaklopio telefon, a onda krenuo niz kosinu do druge strane dvo­

rišta, a onda opet uzbrdo do staze iza kuće. Približio se prozoru, slušao, a onda izvadio pušku.

Dignuo se dovoljno da vidi kroz prozor. Larkin, veliki čovjek i Vahnich bili su u praznoj spavaćoj sobi. Larkin je bila otraga na podu, a veliki je bio u blizini. Vahnich je imao otvoren laptop. Pripremao se za Pikeov poziv. Imao je djevojku spremnu za razgovor s ocem i računalo na kojem bi morao provjeriti transfer. Kad bi se transfer potvrdio, Vahnich bi je ubio. Onda bi se odvezli na aerodrom Los Angelesa i napustili zemlju.

Pike je nastavio do nadstrešnice za auto. Kad je došao bliže, začuo je razgovor one dvojice. Zatvorili su poklopac motora, ali su i dalje bili uz auto i razgovarali. Ta dvojica, Vahnich i onaj veliki uz Larkin... još su dvojica nedostajala, a mogla su biti bilo gdje. Pike se pitao može li ih Cole vidjeti s druge strane kuće.

Malo se povukao, a onda nazvao Colea šapćući.- Gdje si?- Ispred kuće. Ja sam u nekom žbunju ispod prilazne ceste. Gdje si ti?Žbunje božikovine prostiralo se uz imanje ravno ispred Pikea.Pike je rekao. - Vidiš li dvojicu pokraj Bel Aira?- Deset metara ispred mene.- Vahnich, onaj s Larkin, i ova dvojica su četiri. Možeš li locirati onu

dvojicu koja nedostaju s tvoje strane?-Pričekaj...Dvojica pokraj Bel Aira odjednom su se uspravila, i pogledala prema

cesti. Pike nije mogao vidjeti u što su oni gledali. Ustao je da sam vidi, upravo kad je začuo Coleovu reakciju.

Cole je rekao - Oh, prokletstvo...Conner Barkley šuljao se niz cestu.

Ona dvojica bila su zbunjena. Vjerojatno su mislili da je Barkley susjed, ali Pike je znao da njihova zbunjenost neće potrajati.

Pike je potrčao ispod nastrešnice za auto. Prešao je tu udaljenost tiho i brzo, znajući da može postati loše. Barkley je pogledao prema njemu, i obojica su se okrenula da vide što je on pogledao. Pike je iz puške pogodio bližeg, ali drugi je zateturao u stranu, vičući...

Nešto je iza Pikea eksplodiralo, i još je jedan čovjek zaviknuo dok je Cole izletio iz grmlja. Dvojica koja su nedostajala bila su na ulaznim vrati­ma, prvi je opet pucao, a onda ga je Cole pogodio u prsa. Čovjek iza njega gurnuo je vrata koja su pritisnula njegova umirućeg prijatelja. Pike je znao da će otrčati na drugi kraj kuće.

Bud Flynn pojavio se na kraju prilazne ceste; Cole se okrenuo prema drugom čovjeku i s dvije ruke držao je pištolj, no sada je ovaj bio na kolje­nima, uzdignutih ruku.

Cole je rekao Pikeu. - Kreni...Pike je otrčao natrag u dvorište. Vahnich je mogao pucati iz ove neu­

godne situacije, ili pobjeći. Vahnich nije znao koliko je ljudi oko kuće, je li opkoljen i je li uključena i policija, ali ako ostane, bit će zarobljen. Bijeg je bio najbolji izbor, pa je tako odlučio pobjeći na stražnji izlaz, negdje u susjedstvu ukrasti auto, i moliti.

Pike je trčao prema kraju kuće i začuo pucnjavu. Jedan pucanj značio bi pogubljenje, ali više njih mu je davalo nadu. Oni su pucali prema ulaznim vratima da spriječe ulazak u kuću, što je značilo da su odlučili pobjeći.

Pike je bio uvjeren da Khali Vahnich neće ubiti Larkin sve dok su izvan kuće. Vahnich nije znao s čime će se suočiti, i mogao bi je trebati kao živi štit. Ako put bude čist, mogao bi je ubiti neposredno prije nego što preskoči ogradu. Da kazni njezina oca.

Pike se sakrio između drveća pokraj kuće, u blizini prozora. Veliki je prvi izišao kroz prozor, pao na koljena, a onda nešto rekao nekome unutra. Gurnuli su Larkin kroz prozor, ona je doskočila uzdahnuvši. Vahnich je skočio pokraj nje, a onda je izišao i posljednji čovjek, niski momak s ma­ramom oko glave.

Pike se pripremio za hitac i čekao čistu situaciju.Kad je Cole došao od prednje strane kuće, čovjek s maramom ga je

ugledao, ispalio metak, a Cole mu je uzvratio. Ovaj je pao uz krik, ali je još jedanput zapucao. Cole se bacio u zaklon dok su se staklena vrata otvarala, no, na vrata je izišao Bud Flynn s pištoljem u ruci, spreman pucati. Izgleda da se malo zaboravio.

Povikao je. - Policija!Čovjek s maramom okrenuo se prema Budu, ali ga je Pike pogodio u

glavu.Vahnich i veliki ugledali su Pikea, i Vahnich je uhvatio djevojku te je

gurnuo ispred sebe kao štit, dok su se pokušali povući natrag prema padini. Veliki je opalio prema Flynnu, zatim prema Coleu, ali je promašio.

Bud je bio iza velikog lonca od terakote vičući. - Bacite oružje!Conner Barkley izišao je na vrata. Nije imao pištolj i nije se pokušavao

sakriti. Možda i nije znao što treba raditi. Projurio je pokraj Buda u dvori­šte i stao, vani na otvorenom, sam ispred Buda.

Vikao je - Pustite je! Pustite moju kćer!Veliki se pomaknuo iz zaklona kako bi mogao pucati. Pomaknuo se

samo nekoliko centimetara, ali pogled je bio savršen, poput točke na i. Pike ga je pogodio prije nego što je ovaj stigao zapucati, i veliki je pao poput vreće.

Bud je i dalje urlao, ali bio je sa strane i nije vidio Barkleya. - Baci oruž­je, kvragu! Baci ga!

A i Barkley je urlao - Pusti je. Pusti je!Pike je izišao iza grma naranče. Vahnich je uhvatio pokret i provirio iza

djevojčine glave. Njegov je pištolj bio snažno pritisnut na njezin vrat, ali Pike je svejedno izišao na čistinu, namjestio se i naciljao Vahnichevo oko. Uhvatio je ritam Vahnicheva straha. Oko se pomaknulo, cijev se pomaknu­la, oko i puška postali su jedno.

Pike je rekao. - Mrtav si!Odjednom se začula sirena policijskog auta koji je dolazio niz ulicu. Bud

i Barkley su i dalje urlali. Pike nije vidio Colea, ali je znao da ga i on ima na meti. Nije htio pogledati Larkin, da ona ne uoči njegov strah. Pike je vidio samo Vahnichevo oko, oko koje je uzvraćalo pogled.

Vahnich je bacio pištolj. Pao je, ali ništa drugo nije se pomaknulo. Vah­nich je odlučio. Pokušat će se izvući na sudu. Povikao je iza djevojke.

- Bacio sam oružje. Odustao sam. Predajem se.Bud je izvikivao upute koje je Pike čuo već stotinu puta.- Podigni ruke iznad glave. Podigni ih visoko! Prekriži prste na glavi!Vahnich je podignuo ruke. Prekrižio je prste na glavi. Djevojka se i dalje

nije micala, a nije ni Pike.Pike je rekao. - Larkin. Otiđi do svojeg tate.Ona je krenula prema Pikeu.- Idi svojem ocu.

Potrčala je prema ocu.Vahnich je rekao. - Predajem se!Bud je izišao iza lonca. Cole je pokrivao ljude koje su ubili. Pike je

koračao u stranu preko dvorišta dok nije bio između Vahnicha i djevojke, njegova puška i dalje je ciljala oko.

Iza njega, Bud je rekao. - Joe. Sine, policija dolazi.Pike je rekao. - Larkin, jesi li u redu? Dobro si?- On me htio ubiti. On je...- Znam.Bud je rekao. - Policajče Pike...Pike je povukao otponac. Puška je glasno opalila ali je na otvorenom

zazvučala šuplje. Tijelo se srušilo.Pike je prošao uokolo da pregleda njihovo oružje. Sva trojica su bila

mrtva.Bud je zurio u njega s raširenim rukama kao da je beživotan. Conner

Barkley držao je svoju kćer.Pike je otišao do djevojke. Conner ga je ugledao kako prilazi, i Pike je

vidio da plače. Suze milijardera izgledaju kao i suze svih ostalih.Pike je stavio ruku na leđa djevojke i prošaptao. - Neću im dopustiti da

te povrijede. Neću nikome dopustiti da te povrijedi.Zatim se ona okrenula i zagrlila ga je. Zarila je svoje lice u njegova prsa,

a Pike je položio svoju bradu na njezinu glavu. Bud ga je gledao. Bud je izgledao žalosno i razočarano.

Pike je rekao. -I dalje mrzim nasilnike. Živi s tim.Držao je djevojku dok je stigla policija.

Avenija ocean bila je obasjana prigušenim zlatnim svjetlom u to doba jutra, tamo uz obalu. Pike je trčao ulicom, uživajući u miru i ritmu svojega tijela. Bilo je tri i pedeset devet. Kojoti ga nisu pratili; bio je jedina zvijer u gradu, ali to će se ubrzo promijeniti.

Ona je skrenula prema aveniji Ocean kod San Vicentea, i pojurila prema njemu kroz mrak. On je prepoznao njezin novi auto, pa je ostao nasred ceste i nije skrenuo.

Larkin je došla do njega, okrenula se i lagano vozila pokraj njega. Ima­la je kabriolet Aston Martin biserne boje. Krov je bio otkriven. Imala je kratku kosu, ali sad je bila crvena. Nasmiješila se nakrivljenim usnicama. Pikeu je bilo drago da joj se vratilo samopouzdanje.

- Samo luđaci trče ovako rano.

- Samo luđaci koji voze ovako rano mogu me naći.- Pitala sam tvojeg dečka, Colea. Jer mi više ne odgovaraš na pozive.- Oh, oh...Pike joj se prestao javljati. Oni su često pričali u tjednima nakon inci­

denta, ali Pike nije znao što bi još mogao reći.Rekla je. - Možeš li pričati dok trčiš?- Naravno.Trebalo joj je malo vremena da uskladi ritam s njim, a onda mu je rekla

ono zbog čega je došla. - Više te neću gnjaviti. Ali, samo zato što te više neću zvati, ne znači da me ti ne možeš nazvati ako se predomisliš. Možeš nazvati kad god hoćeš, ali ja sam shvatila da nećeš da te više zovem, pa te neću zvati.

- U redu.Stari sjaj srdžbe zatamnio joj je oči. - Prijatelju, to je bilo previše jedno­

stavno. Mogao si se barem pretvarati.- Ne s tobom.Auto je i dalje lagano vozio uz njega.Nakon stanke rekla je. - Vjeruješ li u anđele?-Ne.- Ja vjerujem. Zato volim ovako voziti. Tražim anđele. Oni izlaze samo

noću.To je bilo nešto na što Pike nije znao odgovoriti, pa nije rekao ništa.Gledala je prema njemu. - Ja te više neću zvati jer ti tako hoćeš, ne zato

što ja želim prestati. Ti vjerojatno misliš da si prestar za mene. Vjerojatno misliš da sam ja premlada. Kladim se da mrziš bogate ljude.

- Imenuj jednog.Larkin se opet nasmijala, i Pikeu je to bilo drago vidjeti. Volio je kad se

ona nasmije nekome u lice. Ali, onda je njezin osmijeh prestao, uozbiljila se, oči su joj se zarosile, a to nije volio.

- Ti vjerojatno misliš da ću ja to preboljeti, ali neću. Volim te. Volim te tako prokleto jako da bih sve za tebe učinila.

- Znam da bi.- Čak bih prestala nazivati.Aston Martin je odjurio, njegov motor bolno je zaurlao.Pike je promatrao trag njegovih stražnjih svjetala. Ona je skrenula pre­

ma istoku kod San Vicentea i odjurila prema gradu.Pike je rekao. - Volim te.Trčao je sam u mraku, želeći da mu se pridruže kojoti.

182 dana poslije

Jon Stone zagledao se u daljinu preko azurnog zaljeva i sanjario je o bro­du na moru. Jedrenjaku iz 1700.-ih; ne o onim elektroničkim vodenim raketama koje svaka budala može voziti, nego o drvenom brodu građenom

rukama i znojem.Kuća ovog tipa u kojoj su bili, oduševila ga je. Neokolonijalna tropska

palača na plantaži, s predivnim pogledom na Tajlandski zaljev, predivan kaos džungle koja se prostire sve do bijelih pješčanih plaža, i na plavetnilo neba koje se na obzoru stapa s modrim morem.

Jon Stone razmišljao je o brodu, kad je prigušen tupi zvuk iz udaljenog dijela kuće prekinuo tišinu.

Uzdahnuo je, znajući da se njegov boravak ovdje približio kraju.Pogledao je na sat, a zatim krenuo natrag u kuću.U kući je obično radila malobrojna posluga. Kuhar, batler, spremačica i

vrtlar. Jon je tri tjedna pratio njihovo kretanje, i uredio im rasporede tako da danas nitko ne bude u kući.

Bez posjetitelja, bez zaposlenika, bez svjedoka.Gordon Kline promijenio je ime u George Perkins kad mu je Jonov

dečko već bio za petama. Mještanima je ispričao da je otišao u mirovinu nakon prodaje trideset i dva restorana McDonalds u Alberti. Ljudi u gra­du, bili su navikli na slične priče koje su im prodavali bogati Europejci i Norte Americanosi, od kojih su većina bili perverznjaci, koji su dolazili radi svojih igračaka, tajlandskih dječaka, a takav je bio i čovjek koji je sebe zvao George Perkins. Jedino što je Perkins čuvao daleko opasniju tajnu od pedofilije.

Stone je prolazio kroz cijelu kuću, da se vrati do Klineova ureda. Golemi plazma televizori u svakoj sobi, šank dugačak sedam metara presvučen ko­vanim bakrom, vinski podrum veći od Stoneova stana, akvarij s morskom vodom prepun ribica u svim duginim bojama. Sa sto i dvadeset milijuna možete si priuštiti gotovo sve, ali ne baš sve.

Mtrvo tijelo ležalo je licem prema dolje na predivnom kožnatom kauču, ruka i noga visjele su mu preko ruba. Krv je i dalje tekla na pod iz jedine rupe od metka sa strane vrata.

Stone je rekao. - Je li sve sređeno, g. Katz?- Gotovo sve.Pike je imao putovnicu na ime Richarda Katza iz Milwaukeeja u Wis-

consinu. Jonova putovnica glasila je na Jona Jordana, isto iz Milwaukee- ja. Poslovni prijatelji zajedno na odmoru; neka domaći misle što žele.

Pike je bio iza pisaćeg stola i spremao laptop u kartonsku kutiju u kojoj su već bili CD-i, papiri i nekoliko hard diskova. Na njima su bile informa­cije o tome gdje je skriven Vahnichev novac.

Stone je gledao u tijelo i podignuo svoj pištolj ciljajući u ono što je ostalo od glave.

Pike mu je rekao preko ramena. - Prestani.- Sranje. Trebao si mi ostaviti da ga ja dokrajčim.Stone je spustio pištolj, frustriran. Jon bi najradije ogulio ovoga gada

živog, Amerikanca koji surađuje s teroristima. Jon Stone bio je vojnik, pla­ćenik, ugovarao je poslove za ljude koji su htjeli raditi kao plaćenici, čak je bio i plaćeni ubojica, ali bio je i domoljub.

Pike je došao s druge strane stola s kartonskom kutijom.Jon je rekao. - Imaš li sve?Pike je nešto promrmljao, što je značilo ‘Da’.Proučavao je sobu da provjeri nije li što propustio.- Pitman bi mogao nešto učiniti s hard diskovima.Stone je pogledao Pikeov pištolj, koji je Pike odbacio na pod. Bilo bi lije­

po, pomislio je. Provesti ostatak života u ovoj finoj kući. Ne bi bilo pošteno, ali bilo je lijepo o tome maštati. Jon se obogatio na ovome poslu s Pikeom, a Pike nije uzeo ni novčić. Ne bi ni htio uzeti. Iako je nagovorio Jona da mu pomogne pronaći Klinea.

Pike je rekao. - Drži ovo.Pike je gurnuo kutiju u Stoneove ruke, a onda se vratio do stola. Pike

je iz džepa izvukao fotografiju Larkin Conner Barkley. Naslonio je sliku na drvenu tabakeru od cigara, tako da gleda u tijelo. Pike je bio čudna zvjerka.

Pike je rekao. - Evo, sad smo gotovi.Odvezli su se na aerodrom, vratili unajmljeni auto i požurili prema ter­

minalu, sa svim stvarima od računala spremljenim u njihove putne torbe.Stone je rekao. - Idem povući koji dim. Ideš sa mnom?- Vidimo se na ulazu.Stone je zapalio dok je Pike nestao u gužvi. Malo je pričekao, a onda

prošetao do kraja zgrade i sjeo da uživa u trenutku. Sunce je bilo sjajno

na plavome nebu, a zrak tako čist tako da je Jon Stone poželio ostati ovdje zauvijek.

Stone je imao jedan od onih mobitela kojima se koristite kada putujete u inozemstvo i s kojeg možete nazvati kući. Nazvao je broj u SAD-u, i pričekao da se čovjek javi.

Stone je rekao. - Gotovi smo, dolazimo doma.- Hvala Bogu. Je li on u redu?

- Obavio je što je morao, kao što si i znao da hoće. Taj momak je buldog.- Nisam imao izbora.- Znam, znam.Jon je pomislio, prestani već jedanput! Kurvin sin se već mjesecima

ispričava, kao da se osjeća kriv što je oslobodio Pikea s lanca. Jon je mislio da je čovjek od početka znao što će Pike napraviti i kako će to napraviti.

- Slušaj, sad moram ići...- On je dobar čovjek.- Da, g. Flynn, dobar je.- Dečki, vratite se kući, sretan vam put...Stone je ugasio telefon. Popušio je cigaretu, uživao u vedrom nebu i či­

stom zraku dok nisu objavili njihov let. Onda je ušao u zgradu da pronađe Pikea.

Robert Crais doživljava ostvarenje američkog sna. Kao višestruko nagrađivani romanopisac kojiprodaje uspješnice diljem svijeta, i tvorac jednog od najpopularnijih detektivskih dvojaca kriminalističkih romana, dosegnuo je vrhunac i danas ima sve, uključujući dom u planinama Santa Monice iznad Los Angelesa, grada u kojem se ostvaruju snovi.Njegova priča počinje u Baton Rougeu u Lousiani,

gdje je odrastao u radničkoj obitelji, u kojoj su tri ujaka i dva nećaka bili policajci. Očekivalo se da će on postati inženjer strojarstva nakon srednje škole. Ali, s petnaest godina kupio je u antikvarijatu knjigu Raymonda Chandlera Little Sister i to mu je promijenilo život. Tada je shvatio da želi pisati i počeo je gutati djela autora kao što su Dashiell Hammett, Emest Hemingway, Robert B. Parker i John Steinbeck. Izostajao je s redovite nastave na fakultetu kako bi prisustvovao književnim radionicama u kampu za pisce, kako sam kaže pred put u Hollywood početkom sedamdesetih, naoružan samo svojom novom vještinom i obiljem ambicije.

Ono što Crais nije volio u scenariju, bilo je pomanjkanje slobode da stvori upravo ono što hoće. To su uvijek bili likovi nekog drugog, uvijek ih je morao stvarati prema tuđim zamislima.

Nakon godina amaterskog bavljenja filmom i prodavanjem kratkih priča, preokret je nastupio kada je primljen u ekipu za pisanje scenarija za neke od najpoznatijih američkih televizijskih policijskih serija, među kojima su Quincy, Cagney i Lacey te Zakon u Los Angelesu. Nije prošlo mnogo vremena, i on je bio nominiran za nagradu Emmy, za svoj rad na Hill Street Bluesu. Televizija je imala golem utjecaj na moje romane. Tamo sam naučio mnoge lekcije koje i danas pamtim, poput razrade likova, važnosti dijaloga i načina na koji se razvija priča.

Ono što Crais nije volio u scenariju, bilo je pomanjkanje slobode da stvori upravo ono što hoće. To su uvijek bili likovi nekog drugog, uvijek ih je morao stvarati prema tuđim zamislima. Na filmu i televiziji, objašnjava, pisac nikada nije stvarno odgovoran za ono što vidite. Činjenica jest da su u tu pitu bili umiješani mnogi prsti.I kad se dovrši, u tome ima stvari koje su dobre, ali i koje nisu tako dobre. I tako se Crais maknuo od ovog unosnog posla kako bi postigao svoj cilj. »Za mene, pisanje je sloboda, romani su uvijek snovi. Knjige su moj Disneyland, moj osobni zabavni park. Mogu stvoriti sve što zaželim.« Njegova prva dva pokušaja bila su, kako iskreno priznaje, užasna, i ostala su neobjavljena, no smrt njegova oca pokrenula je ideju za njegov prvijenac, Monkey's Raincoat, koja se pokazala katalizatorom koji ga je lansirao na put slave.

U tom romanu žena ulazi u Elvisov ured, u potrazi za nestalim suprugom. Ona je toliko ovisna o svojem mužu da je jedva uspijevala prolaziti kroz svakodnevni život, što je bila veoma realna situacija za Craisa. »Moji su roditelji bili oženjeni pedeset godina i imali su tradicionalni brak. Majka nije nikada platila bilo kakav račun, nije čak rabila ni kreditnu karticu.« Ta je ideja Craisu omogućila da istraži neke veoma osobne probleme, i njegov rad postao je protkan dubokom emocionalnom autentičnošću.'Pri pisanju romana bitna su ljudska bića i ono što im se nalazi ispod površine. Svaki od mojih romana nosi taj podtekst.'

Usprkos upozorenju Craisova osobnog agenta da je doba tradicionalnih, bijelih, muških detektiva prošlo, roman Monkey's Raincoat osvojio je nagrade Anthony i Macavity, a bio je nominiran i za Edgarovu nagradu. U sljedećem desetljeću, broj Craisovih čitatelja u stalnom je rastu, da bi dosegnuo astronomske brojke 1999. godine. Tada je LA Requiem zauzeo vodeća mjesta na listama najbolje prodavanih romana.

U Čuvaru se Craisov detektivski dvojac Elvis Cole i Joe Pike, pojavljuju jedanaesti put, i njihovi su karakteri iznimno duboko istraženi. Oni odražavaju Craisov pogled i odnos prema današnjem svijetu.