Urednik IVAN KUNCA Likovna oprema IVAN BALAEVI HAROLD ROBBINS NIKADA ME NE OSTAVLJAJ S engleskoga prevela MAJA ZANINOVI OTOKAR KEROVANI OPATIJA Naslov izvornika Harold Robbins NEVER LEAVE ME Copyright 1954 by Harold Robbins Kraj kao poetak Bilo je tono pola tri kad sam se vratio u ured nakon ruka. Moja sekretarica podigne glavu kad sam uao. - Je li odvjetnik poslao one ugovore? - pitao sam. Ona kimne. - Stavila sam ti ih na stol, Brade. Uao sam u svoju sobu, sjeo za stol i uzeo ugovore. Prelistao sam ih. Ove gusto istipkane stranice, naikane onim aavim pravnikim izrazima kao to su shodno tome i s obzirom na, bile su prava stvar. Veliki posao. Gomila para. Osjetio sam kako me proima duboki osjeaj zadovoljstva kad sam ih poeo itati. Ovo je bilo bolje od ae konjaka nakon dobre veere. Zujalo se oglasi i ja podignem slualicu, jo uvijek itajui ugovor. - Paul Remey, iz Washingtona, na drugoj liniji -proape mi u uho glas moje sekretarice. - U redu - rekoh, pritiskajui tipku. Zadovoljstvo koje sam osjeao, odzvanjalo mi je u glasu. - Pa-ule - rekoh u slualicu - imam ugovor u rukama ... - Brade! Glas mu je bio otar i u tonu kojim me je prekinuo osjetio sam neto zbog ega mi je srce iznenada zalupalo od straha. - Da, Paule? I Njegove su mi rijei prile mozak. - Elaine je izvrila samoubojstvo! - Ne! Paule! - Ugovor mi je ispao iz ruke i stra-"* nie su se rasule preko stola i po podu. Nekakav elini okov stezao mi se oko prsa. Dvaput sam pokuao govoriti i oba puta sam nijemo hvatao zrak. Mlitavo sam se sruio na naslon stolice. Soba se poela vrtjeti oko mene u nekakvoj maglici. Zatvorio sam oi. Elaine, nijemo sam kriknuo, Elaine, Elaine, Elaine. Krajnjim naporom volje primorao sam se da progovorim. Glas mi je zvuao napuklo i uope ga nisam mogao prepoznati. - Kako, Paule? Kada? - Prole noi - ree on. - Pilule za spavanje. Duboko sam udahnuo. Polako mi se vraala sposobnost kontrole nad samim sobom. - Zato, Paule? - prisilio sam se da upitam, iako sam znao odgovor. - Je li ostavila nekakvo pismo? - Ne. Nita. Nitko ne zna zato. S usnica mi se otkinuo tihi uzdah olakanja. Mala je poteno igrala sve dokraja. Moj je glas sada postao neto jai. - To je straan ok, Paule. - Za sve nas, Brade - ree on. - I to ba kad je izgledalo da se ponovo vratila u ivot. Edith mi je prije samo nekoliko tjedana rekla kako Elaine sada izgleda sretna, otkako si joj ti poeo pomagati oko kampanje za oboljele od djeje paralize. Rekla mi je kako joj se ini da je Elaine opet pronala samu sebe, osjetivi da moe uiniti neto korisno za druge. - Da, znam - rekao sam umorno. - Znam. - Zato sam te i nazvao, Brade - nastavi on. - Ti si joj stvarno bio drag. Mislila je da si sjajan. Stalno je govorila Edith kako si divan prema njoj. Svaka njegova rije sjekla me je poput noa. Moram ga prekinuti ili e meto ubiti. - I ja sam za nju mislio da je divna, Paule. - Svi su to o njoj mislili, Brade - ree on. - Svi smo se udili odakle joj hrabrosti, odakle joj snage da izdri sve te strane stvari koje je morala preivjeti. Sad to vie nikad neemo saznati. Zatvorio sam oi. Oni to nikad nee znati, ali ja znam. Ja toliko toga znam. Previe. - Kad je sprovod? - uo sam sebe kako automatski postavljam uobiajeno pitanje. - Prekosutra - odgovori Paul. - Zatim mi ree ime crkve. - U jedanaest sati - nadoda. - Pokopat emo je uz njezina mua i djecu. - Doi u - rekoh. - Vidjet emo se tamo. U meuvremenu, ako moda ja mogu neto... - Nema potrebe, Brade, sve je sreeno ~ prekine me on. - Sad vie nitko od nas ne moe za nju nita uiniti.

Spustio sam slualicu. U glavi su mi jo uvijek odjekivale njegove rijei. Ostao sam sjediti nepomino u stolici, zurei u papire rasute po stolu i podu. Automatski sam se sagnuo da ih pokupim i tada, odjednom, potekle su mi suze. uo sam kako se vrata otvaraju, ali nisam podigao glavu. Mickev je stajala ispred mene. Osjetio sam njezinu ruku na ramenu. - ao mi je, Brade - rekla je. Uspravio sam se i pogledao je. -Ti zna? Ona kimne. - Rekao mi je prije nego to sam tebe pozvala - tiho je rekla. - Strano. - Ispruila je ruku. U njoj je drala au s piem. Uzeo sam au i prinio je ustima dok je ona skupljala preostale papire s poda. Kad ih je sve pokupila, u ai vie nije bilo ni kapi. Upitno me je pogledala. Prisilio sam se da razvuem lice u grimasu koja je trebala znaiti osmijeh. - Ne brini za mene - rekoh. - Ostavi ugovore ovdje. Kasnije u ih pogledati. Ona ih uredno sloi i poe prema vratima, a ja dobacim za njom. - Neko vrijeme ne elim nf s kim razgovarati i nikoga ne elim vidjeti, Mickev. Reci im da sam odsutan. Ona kimne i tiho zatvori vrata za sobom. Priao sam prozoru. Nebo je bilo vedro, imalo je onu zimsku, hladnu blijedoplavu boju, a sivobijele zgrade sredita grada turobno su se dizale prema njemu. est tisua kvadratnih metara zemljita znailo je sto pedeset dvije tisue kvadratnih metara poslovnog prostora na Aveniji Madison i nove graevine posvud oko mene bile su nalik na mravinjake. To je bio zahuktali poslovni svijet, a taj je svijet bio dio mene. Otkako sam znao za sebe, elio sam biti ovdje, biti dio svega ovoga. Sad sam napokon shvatio to to vrijedi. Nita. Apsolutno nita. Jedna jedina od ovih siunih spodoba tamo dolje na ulici vrijedi vie negoli cijeli ovaj grad. Bila je mrtva, ali ja to nisam mogao vjerovati. inilo mi se da je tako malo vremena prolo otkako sam posljednji put osjetio njezine tople usne na mojima, njezin dah u mojim ustima, otkako sam posljednji put uo njezin glas. Elaine. Glasno sam izgovorio njezino ime. Ranije je to ime bilo njean, dragi zvuk, a sada mi se zabadalo u srce poput bodea. Zato si to uinila, Elaine? Zujalo se oglasi i ja odem do pisaeg stola i srdito podignem slualicu. - Zar ti nisam rekao da me ni s kim ne spaja? - viknuo sam razdraeno. - Ovdje je tvoj otac, Brade -- tiho ree Mickev. - U redu - promrmljao sam i okrenuo se prema vratima. 10 Uao je u sobu nekako nespretno. Tata je uvijek djelovao nespretno kad bi hodao. Jedino je za volanom automobila djelovao skladno i sigurno. Njegove tamne oi ispitivaki su se zagledale u moje lice. - uo si? upitao je. Kimnuo sam. - Paul me je nazvao. - Ja sam uo preko radija, u kolima. Odmah sam doao ovamo. - Hvala. - Otiao sam do ormaria s piem. -Ne treba se brinuti za mene, bit e sve u redu. - Natoio sam pie u dvije ae i jednu pruio njemu. Ja sam odmah iskapio pie, ali on je au samo drao u ruci. - to e uiniti? - pitao je. Odmahnuo sam glavom. - Ne znam. Dok sam razgovarao s Paulom, mislio sam da u otii na sprovod, ali sad nisam siguran da li bih to mogao. Ne znam da li bih imao snage da se suoim s njezinim mrtvim tijelom. Njegove su me oi jo uvijek pozorno prouavale. - Zato? Zurio sam u njega nekoliko sekundi, a onda sam prasnuo. - Zato? Ti to zna isto tako dobro kao i ja. Zato to sam je ubio! Da sam uperio pitolj i pucao u nju, ne bi bilo nikakve razlike! - Spustio sam se na stolicu pokraj ormaria s piem i pokrio lice rukama. On sjedne nasuprot meni. - Kako to zna? - upitao je. Oi su me pekle kad sam ga pogledao. - Znam, jer sam s njom spavao i lagao joj, davao joj obeanja za koja sam znao da ih neu odrati, a ona mi je vjerovala i voljela me, imala je u mene povjerenja i mislila je da je nikad neu ostaviti. A kad sam je ostavio, za nju vie nije postojalo nita na ovome svijetu jer sam ja bio cijeli njezin svijet.

11 On polako otpije gutljaj pia i zagleda se u mene. Napokon ree: - Ti zaista u to vjeruje? utke sam kimnuo glavom. Trenutak je razmiljao. - Ako je tako, onda mora otii tamo i zamoliti je za oprotenje, inae nikad vie nee imati mira. - Ali kako mogu, tata? - kriknuo sam. On ustane. - Moe - rekao je vrstim glasom. - Zato to si moj sin, Bernarde. Ti si naslijedio mnoge moje slabosti i sve moje mane, ali nisi kukavica. Ma koliko to bilo teko, mora otii i vratiti mir svojoj dui. Vrata se zatvore za njim. Ponovo sam bio sam. Pogledao sam prema prozoru. Rani zimski sumrak ve je sivilom obojio danje svjetlo. Nije bilo tako davno kad sam jednog slinog zimskog dana prvi put susreo Elaine. Negdje, u vremenu izmeu tog dana i ovog da nanjeg, moda u nai odgovor. !

12 1. Promatrao sam je u kutu zrcala dok sam se bri-jao. Vrata kupaonice bila su otvorena, tako da sam je mogao vidjeti kako sjedi u krevetu. Duga, crvenka-stosmea kosa padala joj je na krhka bijela ramena to su izvirivala iz spavaice. Dobro se dri, ponosno sam pomislio. Gledajui je, nitko ne bi mogao pomisliti da emo nas dvoje za tri tjedna slaviti dvadeseto- godinjicu braka. Dvadeset godina. Dvoje djece, sin od devetnaest i ki od esnaest godina, a ona jo uvijek i sama izgleda kao djevojica. Oduvijek je bila vitka, sitne grae i jo uvijek je nosila isti konfekcijski broj dvanaest koji je nosila one godine kad smo se uzeli. Njezine sive oi bile su jednako krupne, bistre i sjajne kao tada i usne su joj bile jednako pune i mekane. ak i bez minke njezine su usne izgledale raskono. Bile su svjee, tople i zamamne, a brada joj je bila zaobljena, ali vrsta. Gledao sam je kako ustaje iz kreveta i oblai laganu kunu haljinu. Tijelo joj je bilo isto kao kad sam je upoznao, vrsto, mlado i uzbudljivo. Motrio sam je dok nije izila izvan dohvata zrcala, a zatim sam se koncentrirao na brijanje. Protrljao sam rukom bradu. Jo uvijek je bila otra. Oduvijek je bilo tako. Redovito sam se morao dvaput brijati ako sam elio 13 da mi koa na dodir bude glatka. Dohvatio sam etkicu i ponovno poeo sapunati lice. Odjednom sam shvatio da pjevuckam ispod glasa. Iznenaeno sam zurio u svoj odraz u ogledalu. Nije moj obiaj pjevuiti dok se brijem. Obino sam prilino mrzovoljan jer mi je brijanje jedna od najmrih stvari na svijetu. Kad bih mogao, najradije bih pustio da mi izraste duga crna brada. Marge se uvijek smijala kad bih se ja jadao zbog brijanja. - Zato ne ide kopati kanale? - rekla bi. - Fiziki ionako izgleda kao stvoren za manuelnog radnika. A imam i takvo lice. Na vlastitom primjeru nauio sam da nikad ne moe po fizikom izgledu ocijeniti ime se netko bavi. Moje je lice jedno od onih irokih, grubih lica koja ovjek obino povezuje s ljudima koji rade na otvorenom i zarauju kruh u znoju vlastitih miica, a ja se uope nisam mogao sjetiti kad sam posljednji put radio neto slino tome. ak me nisu mogli natjerati da pomognem u ureivanju vrta oko kue. Opet sam se poeo brijati, pjevuei ispod glasa. Bio sam sretan: zato da se tome odupirem? Uvijek je udesno kad se ovjek ujutro probudi s osjeajem sree, a pogotovu kad mu se to dogodi nakon dvadeset godina braka. Ispljuskao sam lice mirisnom vodicom, isprao britvu i poeljao se. Imao sam sreu s kosom. Jo uvijek je bila bujna, iako se u posljednjih pet godina proarala sjedinama. Kad sam uao u spavau sobu, Marge vie nije bila tamo, ali je na krevetu bilo briljivo poredano isto rublje, arape, koulja, kravata i odijelo. Nasmijeio sam se. Marge nita nije preputala riziku. Znala je da se ne moe pouzdati u moj ukus. Bio sam sklon kriavim kombinacijama, a ona je tvrdila da se to ni- 14 kako ne slae s poslom koji obavljam. Moram izgledati dostojanstveno, govorila je. Nije oduvijek bilo tako. Tek posljednjih osam ili devet godina. Prije toga mogao sam na sebe navui pokrivalo za konja i ona se ne bi bunila. Ali sad vie nisam bio obian reklamni agent. Sad sam bio savjetnik za uspostavljanje odnosa s javnou. Nova boja na starim kolima, ali za mene je to jo uvijek bio isti posao: reklama. Samo to sam sad vie zaraivao. Trideset tisua godinje umjesto tri, i ured u jednoj od novih zgrada na Aveniji Madison umjesto stola u sobici veliine telefonske kabine. Ipak, kad sam se pogledao u zrcalo nakon to sam se obukao, morao sam priznati da Marge ima pravo. Stari je momak izgledao solidno. Odjea je doprinosila mom izgledu. Ublaavala je grube crte moga lica i davala mi izgled pouzdane linosti na koju se ovjek moe osloniti. Kad sam siao, Marge je ve sjedila za stolom i itala neko pismo. Priao sam joj i poljubio je u obraz. -

- Jutro, maco - rekoh. - Jutro, Brade - ree ona, ne skidajui pogleda s pisma. Provirio sam preko njezina ramena. Prepoznao sam rukopis. - Brad? - upitah. To je znailo Brad Rovvan mlai. On je sad bio na prvoj godini u koledu i dovoljno je dugo izbivao od kue da njegova pisma ponu stizati jednom tjedno umjesto svaki dan. Ona kimne. Obiao sam oko stola i sjeo na svoje mjesto. - to pie? - upitah, prinosei ustima au sa sokom od narane. Njezine me sive oi pogledaju preko pisma. - Poloio je ispite s prosjekom ocjena osamdeset. Kae da mu je jedino matematika zadala neto muke. 15 Nasmijeio sam se. - To me ne udi. I meni bi matematika bila problem da sam iao na koled. - Ispio sam dokraja sok od narane upravo kad mi je Sally, naa kuna pomonica, donijela slaninu s jajima. Postoje dvije stvari koje osobito volim. Jaja za doruak i jutarnje tuiranje. I jedno i drugo za mene jo uvijek predstavlja luksuz koji nisam sebi mogao priutiti kad sam bio mali. Moj je stari bio taksist u New Yorku i jo uvijek radi taj posao, iako je navrio ezdeset etiri godine. Nikad nismo imali dovoljno novca. Sad kad bih mu mogao pomoi, dopustio mi je jedino da mu kupim njegov vlastiti taksi. Moj je otac u mnogo emu bio osobenjak. Nije se htio preseliti k nama nakon mamine smrti. Ne bih se dobro osjeao daleko od Tree avenije. Nedostajalo bi mi tandrkanje nadzemne eljeznice pod prodorima, rekao je. Ali ja sam slutio da se ne radi samo o tome. Nije se htio udaljiti od mame. U tom dugakom stanu na Treoj aveniji, pokraj nadvonjaka podzemne eljeznice, jo uvijek je sve podsjealo na nju. Znao sam kako se stari osjea i nisam ga vie pokuavao nagovoriti da promijeni odluku. - to jo pie taj balavac? - upitah. Ja sam nekako mislio da studenti uvijek, u svakom pismu trae lovu i potajno sam bio razoaran to Brad nikad ne trai nita vie od onog to smo mu redovno slali. Ponovno me pogledala, ^li su joj oi sada bile zamagljene od brige. Tapkala je prstom po pismu dok mi je odgovarala. - Tu, na samom kraju pisma kae da se pokuava osloboditi nekakve prehlade koju je zaradio nakon ispita i koja traje ve vie od tjedan dana, ali nikako da prestane kaljati. - Glas joj je zabrinuto zvuao. Nasmijeio sam se. - Sve e biti u redu - umirivao sam je. - Napii mu da ode doktoru. 16 - Zna da me nee posluati, Brade - odvrati ona. - Dobro zna kakav je on. - Naravno da znam - odgovorio sam izmeu dva zalogaja. - Sva su djeca takva. Ali prehlada nije nita opasno. To e proi i bez doktora. On je snaan momak. Upravo tada, u na kutak za doruak ue Jean-nie. Kao i obino, urilo joj se. - Jesi li zavrio s dorukom, tata? - upita. Pogledao sam je, smjekajui se. Jeannie je bila moja ljubimica. Naa bebica. Izgledala je isto kao njezina majka, samo to je ona, za razliku od mame, bila razmaena. - Gdje gori? - upitah. - Moram jo popiti kavu. - Ali, tata, zakasnit u u kolu!.- pobuni se ona. Raznjeeno sam je gledao. Djevojica je razmaena kao sam vrag i sve je to mojih ruku djelo. - Autobusi voze cijelo jutro - rekoh. - Nisi morala mene ekati. Ona mi poloi ruku na miicu i poljubi me u obraz. Ima neeg u poljupcu koji esnaestogodinja djevojica daje svome ocu. Nita na svijetu nije toliko neodoljivo. - Ali, tatice - ree - ti zna koliko se ja volim voziti s tobom do kole. Nasmijeio sam se, iako sam znao da me obmanjuje. Nisam si mogao pomoi. Uivao sam u tome. - Voli ii sa mnom zato to te ja putam da vozi - peckao sam je. - Nemoj zaboraviti, tatice, da mi se jako svia tvoj novi kabriolet - zadirkivala me nasmijanih smeih oiju. Pogledao sam preko stola u Marge. Ona nas je promatrala s blagim osmijehom na usnama. Dobro je znala tko e nakraju pobijediti u toj igri. - to da radim s ovom mrkavicom? - rekoh, izigravajui bespomonost. 17 Marge se jo uvijek smijeila kad mi je odgovorila: - Sad je prekasno za ono to si odavna trebao napraviti - nasmijala se. - Nema ti druge, morat e joj uiniti po volji. Iskapio sam alicu kave u jednom gutljaju i ustao. - O.K. rekao sam. Jean mi se sretno nasmijei.

- Ja u ti donijeti eir i kaput. - uo sam je kako tri u predsoblje. - Hoe li se veeras ranije vratiti kui, Brade? Okrenuo sam se. - To ti sad ne mogu rei, Marge - odgovorih. -Moda se zadrim s Chrisom zbog onog posla za Institut za elik, ali obeajem da u nastojati da to navri- jeme zavrimo. Ona ustane i poe oko stola prema meni. Kad mi je prila, nagnem se i poljubim je u lice. Bilo je glatko i meko. Ona mi okrene usne i ja ih poljubim. Jo uvijek sam uivao u njezinim poljupcima. - Nemojte se previe zamarati, gospodine -ree ona i umiljato mi se nasmijei. - Neu, gospoo - odgovorih. Ispred kue odjekne nestrpljivi zvuk automobilske trube. Jean je ve izvezla auto iz garae. Okrenuh se i pooh prema vratima. Odjednom se zaustavih i jo jednom pogledah Marge. Stajala je ispred stola i smijeei se gledala za mnom. Gledao sam je nekoliko sekundi, a onda se i ja nasmijeih/ - Znate, gospoo - dobacim joj preko ramena -da sam dvadeset godina mlai, oenio bih se vama. 2. Listopad je zamirao svud oko mene dok sam silazio niz prilazni put prema automobilu. Gotovo me uhvatila tuga kad sam vidio da je na zalazu. To je moj najdrai mjesec u godini. Neki ljudi vole zelenilo, ali meni su najdrae crvene, smee i zlatne boje rane jeseni. Te boje nekako posebno djeluju na mene. Ispunjavaju me osjeajem bogatstva, topline i ivota. Zastao sam pokraj automobila i zagledao se u Jeannie. Smijeila mi se. - Zato si spustila krov? - upitao sam je, uzimajui kaput sa sjedita pokraj nje i uvlaei se u njega. Ma daj, tata odmah se pobunila. - Zato si kupio kabriolet ako se kani voziti s podignutim krovom? Ali, duo - rekao sam, sjedajui na sjedalo suvozaa - jesen je, ljeto je odavna prolo. Ona ubaci polugu mjenjaa u brzinu i spusti se prema cesti prije nego to mi je odgovorila. Ton kojim je govorila bio je trijezan i sadravao je notu strpljivosti koju mladi pokazuju prema starcima. - Nemoj se ponaati kao kakvo staro gunalo, tata - rekla mi je bez pardona. Zamalo se nisam nasmijeio na to. Pogledao sam je. Vozila je, koncentrirajui se na nain koji je za nju bio karakteristian. Vidio sam vrak njezina ruiastog jezika kako joj viri izmeu usana dok je skre- 19 18 tala s prilaznog puta na ulicu. Svaki put kad je izvodila taj manevar, pomagala se jezikom. Osjetio sam kako se brzina poela poveavati kad je pritisnula papuicu za gas. Pogledao sam na brzinomjer. Jo nismo proli ni jedan blok, a ve smo dosegli brzinu od ezdeset kilometara na sat i kazaljka se pomicala prema sedamdeset. - Olabavi malo nogu, duo - upozorio sam je. Ona na trenutak skrene pogled sa ceste i pogleda me. Taj mi je pogled rekao vie nego to bi mi se ona usudila rei. Doista sam se poeo osjeati starim. Pokorno sam uutio i zagledao se u cestu ispred nas. Nakon nekoliko sekundi poeo sam se bolje osjeati. Bila je u pravu. Kakve koristi od kabrioleta ako ga ne vozi sa sputenim krovom? Ima neeg uzbudljivog u vonji seoskom cestom u otvorenom automobilu, kroz prirodu obojenu arkim bojama rane jeseni. Njezin me glas trgnuo iz razmiljanja. - to e kupiti mami za godinjicu, tata? Pogledao sam je. Oi su joj jo uvijek bile uperene na cestu. Oklijevao sam malo s odgovorom. Uope jo nisam razmiljao o tome. - Ne znam - priznao sam. Ona me okrzne kratkim pogledom. - Zar ti se ne ini da bi bilo vrijeme da se odlui? - ree mi onim praktinim tonom kojim ene govore o poklonima. - Ima jo manje od etiri tjedna vremena. - Da - promumljao sam. - Morat u neto smisliti. - Odjednom mi je sinula ideja. - Moda ti zna to bi ona eljela? Jean odmahne glavom. - A-a, nemoj mene pitati. To je tvoj problem. Samo sam neto mislila o tome. 20 - to te je navelo da o tome misli? - upitao sam, odjednom obuzet znatieljom kakve se misli vrte u toj lijepoj glavici. Ona zaustavi automobil ispred semafora i pogleda me. - Nikakav naroiti razlog - nasmijeila se. -Samo sam se pitala da li e se i ove godine pojaviti sa cvijeem koje si kupio na povratku kui.

Osjetio sam kako crvenim. Nisam bio svjestan da njezine mlade oi toliko toga zapaaju. - Kad nikad zapravo ne znam to bih joj kupio. Jo uvijek me je ozbiljno promatrala. - Ti zaista nema ba nimalo mate, zar ne, tata? - upitala je. Zbunio sam se. - ekaj malo, Jeannie - rekoh. - Ja sam zaposlen ovjek, ne mogu na sve misliti. Osim toga, tvoja majka ima sve to joj je potrebno. to bih joj jo mogao kupiti? Jean ponovno ubaci mjenja u brzinu i krene. - Naravno, tata - ree suho. - Mama ima sve to joj je potrebno. Novi hladnjak, novi tednjak, stroj za pranje rublja. - Ponovo mi je dobacila kratki pogled. - Nikad nisi pomislio da bi joj mogao kupiti neto to bi bilo samo za nju? Neto to ne bi bilo tako korisno, ali to bi nju razveselilo? Poeo sam se bijedno osjeati. Ona je oigledno imala neto na umu. - Kao, na primjer, to? - Kao na primjer, kaput od nerca - hitro odgovori ona, gledajui ravno pred sebe. Zurio sam u nju nekoliko sekundi. - Zar bi ona to eljela? - upitah, gotovo s nevje-ricom. - Uvijek mi je govorila kako joj do toga nije stalo. - Ti si takav tupavko, tatice. Koja ena ne eli kaput od nerca, bez obzira da li to kae ili ne? - Smi- 21 T jala mi se. - Zaista ne shvaam to je mama u tebi nala. Ti nisi ba nimalo romantian. Protiv svoje volje, morao sam se nasmijeiti. Htio sam je zapitati da li jo uvijek misli da ju je donijela roda, ali tako se jednostavno ne moe razgovarati sa esnaestogodinjakinjama koje su uvjerene kako sve znaju pa makar to bila i vaa roena ki. Ozbiljno sam je upitao: - Ti zaista misli da bih joj trebao kupiti kaput od nerca? Ona kimne, zaustavljajui automobil ispred kole. - Onda u tako i uiniti - rekoh. - Zapravo, ti nisi tako lo, tatice - ree ona, na-slonivi se na vrata kad ih je zatvorila. Ja se prebacim na vozako sjedalo i prislonim svoje lice uz njezino. - Hvala - ozbiljno sam rekao. Ovla me poljubila. - Ajde, bog, tata. Stigao sam u ured oko jedanaest. Osjeao sam se prilino zadovoljan sobom. Don mi je obeao da e napraviti neto doista posebno. Imao je njezine mjere jo od prolog ljeta kad je kod njega naruila perzijaner. Bio sam siguran da e odrati obeanje. Uostalom, imao sam puno pravo oekivati od njega da se potrudi. est tisua petsto zelembaa ba ne pada sa stabla. Mickev me pogleda kad sam uao. - Gdje si dosad, efe? - upita, preuzimajui od mene eir i kaput. - Paul Remey te cijelo jutro naziva iz Washingtona. - Bio sam u kupovini - odgovorio sam. Uao sam u svoju sobu. Dola je za mnom. Okrenuo sam se. - to hoe? 22 - Nije mi rekao - odgovori ona. - Samo je rekao da eli s tobom razgovarati im se pojavi. - Onda ga odmah nazovi - rekao sam joj, sjedajui za stol. Mickev izie i zatvori vrata za sobom, a ja sam se pitao to to Paul hoe. Nadao sam se da je s njim sve u redu. Premda, kod tih politikih poslova, nikad se ne zna, bez obzira koliko je ovjek sposoban, ak i kad je netko specijalni pomonik predsjednika, kao to je to bio Paul. Zaista mi je bio drag taj momak. Da nije bilo njega, ja ne bih bio ovdje gdje sam danas. Na neki nain, on je odgovoran za to to se bavim ovim poslom. Nakon to su me svi rodovi vojske s entuzijazmom odbili, napokon sam zavrio u propagandnom odjelu Uprave za ratnu proizvodnju. Tamo sam susreo Paula. On je bio ef sekcije zaduene za organizaciju kampanje za skupljanje metalnog otpada i mene sii dodijelili njegovom uredu, Bila je to jedna od onih neobjanjivih simpatija na prvi pogled. Dva se momka upoznaju i odmah postanu prijatelji. Paul je bio vrlo uspjean poslovan ovjek na Zapadnoj obali i prodao je kompaniju kako bi mogao doi u Washington i raditi za plau od jednog dolara godinje. Ja sam radio kao reklamni agent za jednu filmsku kompaniju i doao sam u Washington jer sam uo da vojska nudi zanimljive poslove, a momci iz filmske kompanije su mi upravo bili uruili otkaz. Paul je sjajno obavljao svoj posao i mislio je da i ja dobro radim. Kad je rat zavrio, pozvao me u svoj ured. - to namjerava sada raditi, Brade? - upitao me je. Sjeam se da sam slegnuo ramenima. -Trait u posao, pretpostavljam - odgovorio sam. 23 u

- Jesi li pomiljao na to da samostalno otpo-ne posao? - upitao me. Ponovo sam slegnuo ramenima.

- To je skupi pothvat - rekao sam. - Ne mogu si to priutiti. Nemam love. - Nisam tako mislio - ree on. - Mislio sam na slubu za odnose s javnou. Sluajno poznajem nekoliko poslovnih ljudi koji bi mogli biti zainteresirani za usluge koje bi im ti mogao pruiti. Za poetak ti ne bi trebalo nita vie od jedne sobe. Pogledao sam ga preko stola. - To o emu pria, to je san svakog reklamnog agenta - rekao sam, sjedajui u stolicu nasuprot njemu. - Nastavi me nagovarati. Nemoj prestati. To je bio poetak. Taj me razgovor najprije doveo do ureda od jedne sobe, u kojoj smo zajedno sjedili ja i Mickev, moja sekretarica, a zatim do ovog velikog ureda, s vie od dvadeset pet ljudi koji rade za mene. Paul je imao mnogo prijatelja, a njegovi prijatelji takoer su imali mnogo prijatelja. Zujalo na telefonu se oglasi i ja posegnem za slualicom. Mickev ree: - Gospodin Remey je na liniji, Brade. Pritisnuo sam tipku za vanjsku liniju. - Zdravo, Paule - rekoh. - Kako je? uo sam Paulov topli smijeh i zatim njegovu omiljenu psovku. - Oni se nikad nee popraviti, Brade - zavrio je. - Ne gubi nadu, efe - uvjeravao sam ga. - Nikad se ne zna. On se ponovo nasmije, a zatim mu se glas uozbilji. - Pitao sam se da li bi mi mogao uiniti jednu uslugu, Brade? - Za tebe, sve, Paule - odgovorio sam. - Samo reci. - Radi se o jednoj od Edithinih dobrotvornih akcija - ree on. Edith je bila njegova ena. Draga osoba, ali joj je voingtonski vrtlog drutvenih dogaanja udario u glavu. Ve sam joj pomogao u nekoliko njezinih projekata. To je bilo neto to sam radio zato to moram, ali nije mi bilo krivo jer sam to radio za Paula. On je dovoljno uinio za mene. - Naravno, Paule - odmah sam odgovorio. - Bit e mi drago da pomognem. Samo reci, o emu se radi? - Ja ne znam mnogo o tome, Brade - odgovori on. - Edith mi je samo rekla da te svakako nazovem i da ti kaem da e te danas popodne posjetiti gospoa Hortense E. Schuvler. Ona bi ti trebala dati sve potrebne informacije. - O.K. - rekao sam i pribiljeio ime. - Sredit emo to. - Jo neto, Brade - ree Paul. - Edith me je upozorila da ti kaem da bude posebno paljiv prema toj djevojci. Kae da ta djevojka veoma cijeni kad je netko ljubazan prema njoj. Sviao mi se nain na koji je Edith upotrebljavala rije djevojka. Edith je, naime, dobrano prela pedesetu, ali je sve svoje prijateljice uvijek nazivala djevojkama. - Reci Edith da nita ne brine - rekao sam. -Dobit e prvoklasan tretman. Paul se nasmije. - Hvala, Brade. Ti zna koliko Edith dri do tih stvari. - Znam - odgovorio sam. - Moe raunati na mene. Jo smo izmijenili nekoliko rijei i zatim sam spustio slualicu. Pogledao sam biljeku. Hortense E. Schuvler. Sve te dame iz Washingtona imaju takva nemogua imena. A tako i izgledaju. Pritisnuo sam dugme interkoma. 24 25 Mickev ue u sobu, nosei u ruci notes i olovku. - Hajdemo na posao - rekao sam joj. - Dosta ste jutros svi ljenarili u ovom uredu. i 3. Bilo je pola pet poslije podne i ja sam s Chri-som upravo poeo razraivati trokove kampanje Instituta za elik, kad me je pozvalo zujalo interkoma. Pourio sam do svog pisaeg stola i pritisnuo tipku aparata. - Ne mogu sad preuzeti nikakav telefonski poziv, Mickev - rekao sam razdraeno. - Upozorio sam te da me ne smeta. Otpustio sam tipku, ne ekajui odgovor i vratio se stolu za sastanke. - Onda, da ujem tvoje proraune, Chris. Njegove su blijedoplave oi blistale iza irokih stakala naoala s elinim okvirima. Izgledao je gotovo sretan. Chris je uvijek izgledao sretan kad bi poeo govoriti o novcu. - Jednom tjedno u etiri stotine listova ree onim svojim nazalnim, preciznim glasom - to bi dolo petsto petnaest tisua dolara. Naih petnaest posto za plasiranje tekstova u novine iznosilo bi na tu svotu sedamdeset sedam tisua dolara. Grafiki dizajn, tekst i priprema stajat e ih tisuu dolara tjedno, odnosno pedeset dvije tisue godinje. - Odlino, odlino - nestrpljivo sam ga prekinuo. - Ali hoemo li mi to moi izvesti? Ne bih se htio nai u kripcu kao s onim poslom za Masona prole godine. 26

27 On me mirno pogleda. Ja sam prole godine preuzeo posao za trideset pet tisua koji nas je u konanoj izvedbi stajao ezdeset tisua. Chris se hladno nasmijei. - Zato me plaa - napomene. - Da te sauvam od takvih pogreaka. Kimnuo sam. - Koliko e nas ovo stajati? - etiri stotine tjedno - ree on. - Znai, ostat e nam istoga sto osam tisua. Nasmijeio sam se. - Bravo - rekoh, tapui ga po ramenu. - Daj da sad razmotrimo kampanju. Chris dopusti da mu se na usnama ocrta jedva primjetan osmijeh, a onda se okrene prema ploi na zidu, na kojoj je bila privrena prva serija propagandnih oglasa. Bilo ih je ukupno deset i svi su bili uredno prilijepljeni na sivim kartonima. uo sam kako su se iza nas otvorila vrata. Okrenuo sam se. Mickev je dolazila prema meni. - Zar ti nisam rekao da nas ne smeta? - srdito sam joj predbacio. - Gospoa Schuvler je ovdje, Brade - ree ona mirno, ne osvrui se na moj srdit ton. Tupo sam se zagledao u nju. - Gospoa Schuvler? Tko je, dovraga, gospoa Schuvler? Mickev pogleda malu posjetnicu koju je drala u ruci. - Gospoa Hortense E. Schuvler - proita i prui mi posjetnicu. - Kae da ima dogovoren sastanak s tobom. Uzeo sam posjetnicu iz njene ruke i pogledao je. Na posjetnici je bilo samo ime, otisnuto jednostavnim slovima. Ime mi nita nije govorilo. Vratio sam posjetnicu Mickev. 28 - Ne sjeam se nikakvog sastanka - rekoh. -Namjerno sam poslijepodne ostavio slobodno kako bih imao dovoljno vremena da s Chrisom prijeem cijeli projekt. Primijetio sam da me Mickev nekako udno gleda dok je uzimala posjetnicu od mene. - to da joj kaem? upita. Slegnuo sam ramenima. - Bilo to. Reci joj da nisam u gradu ili da sam na nekom sastanku. Samo je se nekako rijei. Hou da ovo zavrimo. - I ve sam se ponovno okrenuo ploi. Mickev je nastavila govoriti iza mojih lea. - Ona kae da e shvatiti ako je ne moe primiti, s obzirom da su ti tek danas javili za njezin dolazak. Ali ona sutra poslije podne mora ponovno biti u Washingtonu pa bi htjela znati kad bi tebi bilo zgodno da je primi. im je spomenula Washington, to je bilo dovoljno. Sjetio sam se. To je jedna od djevojaka Edith Remey. Brzo sam se okrenuo. - Zato mi to odmah nisi rekla? - upitao sam. -To je ono zbog ega me je Paul jutros nazvao. Moram je primiti. - Razmislio sam. - Zadri je nekoliko minuta. Ispriaj me nekako to je ostavljam da eka, a ja u te pozvati im ovdje zavrim. Mickev me prestane onako udno gledati i u oima joj se ukae neto kao olakanje. - O.K, efe - odsjeno ree, okrene se na peti i izie iz sobe. Ja se okrenem Chrisu. - Nita, morat emo prekinuti - zlovoljno sam progunao. - Ostatak emo proi sutra ujutro. - To ti ne ostavlja mnogo vremena da se pripremi za sastanak s Mattom Bradvjem i komisijom. Sastanak je dogovoren za dva poslije podne - ree on. Krenuo sam prema pisaem stolu. 29 I - Tu sad nema pomoi, Chrise - dobacio sam mu preko ramena. - Ako zapnem, jednostavno u morati vrdati. To mi nee biti prvi put. Chris je stajao ispred mog pisaeg stola, s izrazom negodovanja na licu. - Ti momci nisu naivni, Brade. Sjeo sam i pogledao ga - Prestani paniariti, Chrise. Oni su ljudi, zar nisu? Isti kao i mi. I oni vole novac, ene, pie. Nose odijela, a ne krila. Pridobit emo ih na isti nain kao to pridobijamo druge klijente. Svakoga moe pridobiti, im otkrije to on zapravo hoe. A kad to otkrijemo, dobit emo posao. U tome ti je cijela tajna. Chris je jo uvijek, negodujui, tresao glavom kad sam ja pritisnuo tipku interkoma. Nisam se mogao suspregnuti da se kriom ne osmjehnem. Jadni stari Chris. On je jo uvijek ivio u nekom staromodnom, zastarjelom svijetu gdje je posao bio samo posao, nita vie. Sjeam se kako je reagirao kad me je prvi put uo kako naruujem ensku za jednog naeg klijenta. Toliko je pocrvenio da sam mislio kako e mu se boja otrti na ukrobljeni ovratnik koulje. - O.K, Mickev - rekao sam u interkom. - Poalji babu unutra. uo sam kroz interkom kako je naglo udahnula. - to si rekao, Brade? - zazvuao mi je u uhu njezin glas, pun nevjerice.

- Rekao sam, poalji babu unutra. to je tebi danas? Najednom si ogluila? Njezin je apat zvuao gotovo kao podsmijeh. - Nisi je jo nikad vidio? - Ne - odbrusio sam. - I nakon ovog sastanka danas, nadam se da je neu morati ponovno vidjeti. Mickev se sad otvoreno nasmijala. - Kladim se da e brzo promijeniti miljenje. Ako izgubim opkladu, onda u zaista povjerovati kad mi sljedei put kae da si se odrekao ena. Prekinula je vezu i ja pogledam Chrisa. - Totalno je poaavila - rekoh. On se mrzovoljno nasmijei i krene prema vratima. Prije nego to je doao do njih, ona se ponu otvarati. Chris brzo stane ustranu, kako bi izbjegao da ga vrata udare. uo sam Mickev kako govori. - Izvolite, gospoo Schuvler. Polako sam se poeo dizati sa stolice kad je Mickev ula u sobu. Chris je zurio mimo nje prema predsoblju. Na licu je imao izraz kakav u njega jo nikad nisam zamijetio. A onda je ona ula u sobu i ja sam shvatio to je znaio taj izraz na Chrisovu licu. Momku ipak nisu kroz ile tekli dolari umjesto krvi. to se pak tie izraza na mom licu, za to bi vjerojatno vrijedilo naplaivati ulaznice, jer Mickev se smjekala od uha do uha dok je tiho zatvarala vrata za sobom i za Chrisom. Uhvatio sam se kako klecavih koljena obilazim oko stola da je pozdravim. - Gospoo Schuvler rekao sam, pruajui ruku. Ja sam Brad Rowan. Ona se nasmijei pruajui mi ruku. - Drago mi je, gospodine Rowan - tiho je rekla. - Edith mi je toliko priala o vama. - Glas joj je zvuao poput zvonia na veernjem povjetarcu. Pogledao sam je. Nagledao sam se ena u ivotu. Kad sam radio za filmsku kompaniju, izlazio sam sa enama koje su ubrajali meu najljepe na svijetu. To mi je bio posao. Nijedna me od njih nije posebno uzbuivala. Mogao sam biti s njima, ili bez njih, bilo mi je savreno svejedno. Ali ova je bila neto posebno. Ova je ena bila neto vrhunsko. Najskuplje akcije na burzovnoj ploi. Zlatna valuta. Velike bijele orhideje u izlogu cvjearnice. Glazba Rodgersa i Ham-mersteina. Dokono ljetno jutro. Zelena, pitoma polja- 30 31 na. aa porta nakon veere. Ljubavna pjesma Billvja Eckstinea. Kosa joj je bila crvenkastosmea, kratko oiana iznad ela, dok joj je otraga padala gotovo do ramena. Oi su joj bile modre, gotovo ljubiaste, sa irokim, crnim zjenicama koje kao da su ovjeka privlaile da u njih zaroni. Lice joj je bilo okruglo, ali ne sasvim, jagodice visoke, usne podatne i pune, brada etvrtasta, ali ne sasvim, nos prast, ali jedva zamjetno, zubi bijeli i pravilni, ali ne zubarski, ve ljudski pravilni. Duboko sam udahnuo i pokuao uvuci trbuh. Naglo sam zaalio to prolog ljeta nisam ee igrao tenis ili golf, tako da trbui koji sam dobio u posljednjih nekoliko godina ne bi bio toliko primjetan. - Zovite me Brad - nasmijeio sam se, privlaei joj stolicu. Molim vas, sjednite. Ona sjedne, a ja se, jo uvijek pomalo omamljen, vratim iza svog velikog pisaeg stola, pokuavajui se oporaviti od oka. Pogledao sam u nju preko stola. Upravo je skidala rukavice i sad sam mogao vidjeti njezine ruke: uske, sitnih kostiju i tankih prstiju, s blagoruiastim lakom na noktima. Na lijevoj ruci imala je prsten s velikim, bijelim dijamantom. Nije nosila nikakav drugi prsten. - Paul mi je javio da dolazite - nezgrapno sam poeo. - Ali nisam vas oekivao tako brzo. to mogu uiniti za vas, gospoo Schuvler? Ona se ponovno nasmijei. inilo se kao da je taj njezin osmijeh jedino svjetlo u sobi. - Zovite me Elaine - ree. - E-laine - ponovih za njom, izgovarajui ime onako kako ga je ona izgovorila. Opet se nasmijeila. - Ne volim ime Hortense. - U glasu joj je zazvu-ao blago povjerljiv prizvuk. - Nikad nisam majci oprostila to me je tako nazvala. 32 Nasmijao sam se. - Tono znam o emu govorite. Meni su moji na krtenju dali ime Bernard. Svi su me zvali Bernie. Izvadila je cigaretu iz tanke zlatne tabakere i ja zamalo nisam slomio vrat urei se oko stola da joj prineseni upaljenu ibicu. Duboko je povukla dim i zatim ga polako ispustila iz sebe. Vratio sam se do svoje stolice i sjeo. Jo uvijek sam se borio sa omamljenou. Nisam mogao shvatiti to mi je. Pogledala me je svojim krupnim oima. - Edith mi je rekla da vas potraim jer ste vi -tiho se nasmijala - jedini ovjek na svijetu koji mi moe pomoi.

Pridruio sam se njezinu smijehu i olakao malo napetost koju sam osjeao u sebi. Poeo sam se bolje osjeati. Vraala mi se kontrola nad samim sobom. Sad smo preli na tlo koje je meni bilo dobro poznato. Stari, dobri publicitet. Ponovno sam je pogledao. Vjerojatno me susret s njom toliko potresao zato to sam oekivao neku sasvim drugu osobu. Nije mi palo na pamet da bi bilo koja od Edithinih djevojaka mogla izgledati drugaije negoli kao njezina ko- - Kako? - upitah. - Mene su imenovali predsjednicom naeg lokalnog komiteta za borbu protiv djeje paralize i mislila sam da biste mi moda vi mogli pomoi u planiranju kampanje koja bi zaista donijela nekih rezultata. - Uputila mi je pogled pun oekivanja. Osjetio sam kako mi se cinizam uvlai u zglobove. Ona je ipak bila jedna od Edithinih djevojaka, bez obzira na to kako je izgledala. Jedino do ega je njoj doista stalo, to je da se o njoj to vie pie po novinama, kako bi svi znali koliko se ona nesebino zalae. Osjetio sam razoaranje. Nisam zapravo znao zato, ali osjetio sam ga. Sve te dame iz visokog drutva bile su iste. Ma koliko 33 profinjeno izgledale, sve su bile gladne publiciteta, sve su eljele imati to deblji album s isjecima iz novina. Ustao sam. - Bit e mi drago da vam pomognem, gospoo Schuvler rekao sam odsjenim, poslovnim tonom. Ostavite svoje ime i adresu kod moje sekretarice i redovito nas informirajte o aktivnostima vae organizacije i vas osobno, a mi emo se pobrinuti da vaim zalaganjima pribavimo odgovarajui publicitet u javnim medijima. Zurila je u,mene kao da je iznenaena. Oi su joj izraavale zbunjenost zbog tako naglog zavretka naeg razgovora. Kad je progovorila, glas joj izraavao blagu nevjericu. - Je li to sve to moete uiniti, gospodine Ro-wan? Razdraeno sam je pogledao. Bio sam sit tih licemjernih dama u kaputima od nerca koje vano sjede po raznim komitetima. - Zar to nije ono to ste eljeli, gospoo Schuvler? - zlobno sam upitao. - Napokon, mi vam ne moemo dato pismenu garanciju o tome koliko, emo prostora uspjeti ugrabiti za vas, ali trudit emo se. Zar to nije pravi cilj zbog kojeg ste se prihvatili te dunosti? Njezina se usta naglo stisnu. Oi su joj potam-njele i odjednom postale hladne. Tiho je ustala i ugasila cigaretu u pepeljari pokraj stolice. Pokupila je torbicu i rukavice sa stolice, a kad se ponovno okrenula prema meni, lice joj je bilo isto tako mrko i ledeno kao i njezine oi. - Pogreno ste me razumjeli, gospodine Rovvan. Meni nije ni do kakvog osobnog, publiciteta. Imala sam ga vie nego dovoljno. Jedini razlog zbog kojeg sam dola k vama bila je elja da zajedno razradimo kampanju za sijeanj. Jedini razlog zbog kojeg sam se prihvatila tog posla bio je taj to ja dobro znam kako je strano izgubiti nekoga zbog te uasne bolesti i 34 zato bih eljela da nijedna druga supruga ili majka ne mora proivjeti ono to sam ja proivjela. Izgovoriv-i to, okrenula se i pola prema vratima. Zurio sam trenutak za njom, potpuno zbunjen. A onda sam naas ugledao njezin profil, ukoen od srdbe i sjetio sam se. Nehotice sam naglas izgovorio: - Gospoa Davida E. Schuvlera! - Sjetio sam se cijele prie. Prokleo sam samog sebe zbog gluposti. Novine su prole godine bile pune njezinih slika. I pria.o tome kako je izgubila supruga i dvoje djece, blizance, koji su oboljeli od djeje paralize. Dostigao sam je pred vratima, trenutak prije nego to ih je otvorila. Naslonio sam se na njih, spreavajui je da ih otvori. Ona me pogleda. Vidio sam tragove srditih suza u njezinim oima. - Gospoo Schuvler - pokajniki sam rekao. -Moete li oprostiti jednom glupom reklamnom agentu s Tree avenije koji misli da sve zna? Uistinu me je stid. Duboko mi se zagledala u oi i utke me je gledala, a onda je duboko uzdahnula i bez rijei se vratila do stolice. Izvadila je tabakeru i otvorila je. Vidio sam kako joj drhte prsti dok je vadila cigaretu i stavljala je u usta. Prinio sam joj upaljenu ibicu. - Iskreno mi je ao - rekao sam, gledajui zla-tasti odsjaj plamena na njezinu licu. - Mislio sam da ste vi samo jo jedna od onih ena eljnih slave. Jo uvijek me je nepomino gledala ravno u oi, a ja sam promatrao plaviasti dim to se uvijao ko njezina lica. Zatim nita vie nisam vidio, samo njezine oi i potpuno sam utonuo u modri vrtlog pat-ije koji se u njima krio. Na trenutak sam osjetio elju da je uzmem u naruje i izbriem tu stranu bol iz njezinih oiju. Nitko ne bi smio upoznati takvu patnju. Kad je progovorila, glas joj je bio vrlo smiren i blag: - Ako mi doista pomogne, Brade, oprostit u ti. 35 4.

Telefon zazuji. Zvao je Chris. - Knjigovodstvo je upravo provjerilo neto prihod od prolog mjeseca - ree. Pogledao sam Elaine. - Ispriaj me za trenutak - nasmijeio sam se. -Poslovi. - Naravno - kimne ona. - U redu, reci - rekoh u telefon. - Zarada bez poreza, dvadeset jedna tisua; s porezom, devet - izrecitira Chris svojim bezizraajnim glasom. - Odlino - rekoh. - itaj sad sve po redu. - Ima vremena? - upita on, s jedva primjetnom notom sarkazma u glasu. - Imam vremena - hladno sam odgovorio. Chris pone itati nizove brojki prihoda, trokova, bilance. Uope nisam pratio to govori. Gledao sam u nju. Ona je ustala i otila do ploe na kojoj su bili predloci oglasa za kampanju Instituta za elik. Sviao mi se nain na koji se kretala, dranje tijela, nain na koji je lagano naklonila glavu prema ramenu, prouavajui crtee. Morala je osjetiti moj pogled jer se naglo okrenula i nasmijeila mi se. Uzvratio sam joj osmijehom i ona se vrati do pisaeg stola i ponovo sjedne. Chris je napokon zavrio i ja spustim slualicu. - Oprosti - rekoh. - Nemoj se ispriavati - ree ona. - To je sasvim normalno. - Pogledala je crtee na ploi. - Ovo su prilino neobini reklamni oglasi. Ne oglaavaju nita specifino. Samo osnovne funkcije elika. - To smo i htjeli rekao sam. - Ti oglasi su dio specijalne kampanje koju pripremamo za Ameriki institut za elik. - Oh, kampanja za predstavljanje uloge Instituta u javnosti? usklikne ona. - Zna neto o tome? - Ve dva tjedna samo o tome sluam - ree ona. Zaueno sam je pogledao i ona objasni. - Predsjedavajui Upravnog odbora koncerna Udruene eli-ane je moj stric, Matthevv Brady. Upravo sam dva tjedna bila kod njih u gostima. Tiho sam zvinuo. Matt Brady je bio posljednji od elinih magnata starog kova. Pravi gusar, od glave do pete. Otrouman, hladan, bezobziran. Rekli su mi da je on najtvri orah koji moramo slomiti, ako mislimo dobiti ugovor i upravo se njega Chris najvie bojao. Elain se poela smijati. - Ima tako smijean izraz na licu. O emu to razmilja? Zagledao sam se na trenutak u njezine oi i zakljuio da je ovo ena kojoj ne treba lagati. - Upravo sam razmiljao kakva to dobra vila nadzire moju sudbinu. Umalo sam te istjerao iz ureda. A Matt Brady je tvoj stric. Mogao bih se odmah oprostiti od bilo kakve anse da dobijem taj ugovor. - Misli da bi meni neto znailo to si zbog svog postupka prema meni izgubio ugovor? - upita ona, naglo se uozbiljivi. - A-a - odmahnem glavom. - Znam da ti nisi osoba koja uiva u osveti. Ali ja bih svakako tako po- 36 37 stupio, da sam tvoj stric. Da sam ja Matt Brady, nitko se ne bi smio usuditi da te uvrijedi. U njezine se oi ponovno vrati vedrina. - Onda ti ne poznaje moga strica - ree. - Kad se radi o poslu, za njega prestaju vaiti bilo kakvi osobni razlozi. - To sam i ja uo - rekoh. uo sam i gorih stvari, ali joj to nisam rekao. - Ali on je vrlo drag i ja ga jako volim brzo je dodala. Nasmijeio sam se u sebi kad sam to uo. Teko je bilo zamisliti Matta Bradvja kao dragog ovjeka. Matta Bradvja, koji je sve male eliane stjerao do zida tijekom posljednje ekonomske krize, a zatim ih, jednu po jednu, otkupio za smijene svote. Sam bog zna koliko je ljudi unitio samo tim jednim svojim altruistikim postupkom. Pogledao sam u svoje biljeke. - Pustimo sad kampanju za eliane - rekoh. -Vratimo se naem problemu. Nevolja je s ovakvim akcijama to je ljudima dojadilo sluati tune prie i jednostavno ih vie ne ele sluati. Ali mislim da bismo to mogli prevladati, ako ti ima dovoljno hrabrosti. Stisnula je usnice. - Spremna sam uiniti bilo to, ako to moe neto pomoi. - Odlino -- rekoh. - Onda emo ti pripremiti cijeli niz novinskih, radijskih i XV intervjua. Ispriat e im svoju vlastitu priu. Jednostavno i iskreno. Njezine oi naglo prekrije sjenka. Nikad niani vidio na nekom licu toliko patnje. Instinktivno sam posegnuo za njezinom rukom. Osjeao sam kako mi ta njena ruka lei mirno i nepomino meu prstima. - Ne moramo ostati pri tome - brzo sam rekao, elei ukloniti bol iz njezinih oiju. - Postoje i drugi naini. Dosjetit emo se neega.

38 Ona tiho povue svoju ruku iz moje i vrsto stisne obje ruke u krilu. Oi su joj poprimile vrst i odluan izraz. - .Uinit emo tako - ree. - U pravu si. To je najbolji nain. Bila je hrabra, uistinu hrabra. Matt Brady je mogao biti ponosan na takvu neakinju. - Bravo - rekao sam. Interkom se oglasi i ja pritisnem prekida. -Da? Mickev se javi, a glas joj je zvuao metalno i bezizraajno. - efe, ve je pola sedam; a ja veeras imam vaan spoj. Da li me jo uvijek treba ili mogu poi kui? Pogledao sam na sat i opsovao ispod glasa. Uope nisam bio svjestan da je ve toliko kasno. - Idi samo, Mickev - rekoh. - Ja u zatvoriti radnju. - Hvala, efe - odvrati ona. - Moete mi ostaviti biljeke na stolu. Laku no. Ja zatvorim prekida i okrenem se Elaine. Ona mi se nasmijei. - Nisam te mislila tako dugo zadrati, Brade -ree. - Ni ja tebe nisam htio tako dugo drati ovdje -rekoh. - Ali ti e zakasniti kui na veeru, a mene nitko ne eka - odvrati ona. - Marge se nee ljutiti - brzo sam rekao. - Ona je na to ve navikla. Ona ode do stolice na kojoj je ostavila torbicu. - U svakom sluaju, najbolje e biti da sad odem - ree i izvadi dugaki valjak rumenila za usne i pone popravljati minku. Gledao sam je. - Ali tek smo poeli raditi - rekoh, osjeajui neku udnu nevoljkost dok sam je gledao kako se 39 sprema za odlazak. - A ti se sutra ve vrae natrag Washington. Ona mi dobaci kratak pogled preko zrcala. - Doi u opet drugi tjedan. - Jo jednom je provjerila liniju rumenila na usnama i zatvorila ru. -Moemo onda nastaviti. - Nije dobro kad se stvari prekidaju i ponovno nastavljaju - uo sam sebe kako govorim. Zamiljeno me je gledala. - I to predlae? - upitala je. Iz trenutka u trenutak, sve sam vie bio iznenaen vlastitim ponaanjem. - Ostanimo u gradu i poimo zajedno kamo na veeru, ako ti nema nekih drugih obaveza - brzo sam rekao. - Onda se nakon veere moemo vratiti ovamo i dokraja razraditi plan. Gledala me je trenutak pravo u oi, a onda jedva primjetno odmahne glavom. - Bolje ne - ree. - Ne bih se dobro osjeala, jer bih stalno mislila na to kako sam ti poremetila planove za veeras. Dovoljno je to sam te ovako dugo gnjavila. Otiao sam do nje i pomogao joj da obue kratki krzneni kaputi. - U redu - rekao sam, a u glasu mi se jasno ulo razoaranje. A kako bi bilo da barem svratimo nekamo na jedno pie? Ona se okrene i otvoreno me pogleda. - to ti zapravo hoe, Brade? Iznenaenje na mom licu nije bilo sasvim iskreno. - Neu nita. Zar moram neto htjeti, ako neku enu pozovem na pie? Njezino je lice ostalo ozbiljno. - Naravno, ne mora. Ali ti mi nekako ne ostavlja dojam mukarca koji redovito poziva ene na pie. Osjetio sam kako lagano crvenim. 40 - Ja to i ne inim. Njezine su me oi jo uvijek pozorno prouavale - Zato onda mene zove? Osjeao sam se nelagodno i zbunjeno, poput kolarca koji je pozvao neku djevojicu na sastanak, a ona ga je glatko odbila. A onda sam se dosjetio neega to mi se inilo kao dobar odgovor. - Zato to mi je krivo to sam se onako ponio prema tebi kad si dola ovamo i htio bih ti to dokazati. Lice joj se opusti, nije vie bila onako napeta. - To nije potrebno, Brade - tiho je rekla. - Ve si mi dokazao da ti je ao zbog toga. Nita nisam rekao na to. - Laku no, Brade - rekla je i pruila mi ruku.

- I hvala ti. Rukovao sam se s njom. Ruka joj je bila mala i lagana, a koa glatka kao svila. Pogledao sam naas dolje, u tu ruku, i promatrao sjaj ruiastog laka na noktima. Nasmijeio sam se. - Laku no, Elaine. - Doi u ponovo u Nevv York u ponedjeljak pa se moemo onda ponovo sastati, ako ti to odgovara - rekla je. - Za tebe u uvijek imati vremena - rekao sam, drei je jo uvijek za ruku. Osjeao sam kako mi krv kuca u sljepooicama. Ona pogleda dolje, u svoju ruku i njeno je izvue iz moje. Vidio sam da joj je lice oblilo rumenilo. Okrenula se i pola prema vratima. - Ako dolazi ujutro - zazvao sam za njom -mogli bismo zajedno na ruak. Zastala je i pogledala me preko ramena. - Kamo? Oslonio sam se rukama na stol iza mene. - Doi po mene ovamo oko jedan. - Dogovoreno - ree ona, jo uvijek bez smijeka. 41 Gledao sam kako se vrata zatvaraju za njom, a zatim sam obiao oko stola i sjeo. Jo uvijek sam zurio u vrata. Njezin mi je miris jo uvijek bio u nosnicama. Duboko sam udahnuo i mirisa je nestalo. Nagnuo sam se naprijed i dohvatio telefon da javim Marge kako u stici na veeru oko osam sati. Cijelim putem do kue mislio sam na nju. to sam vie mislio na nju, to sam se vie ljutio na sebe. Koji mi je vrag? Ona sasvim sigurno nije najljepa ena koju sam u ivotu vidio. Niti se moe rei da je osobito seksi. Previe je krhka. Dok smo veerali, ispriao sam Marge o njezinu posjetu i o tome kako se u prvi tren nisam mogao sjetiti tko je ona. Marge me je utke i pozorno sluala, kao i uvijek, a kad sam zavrio, tiho je uzdahnula. - Zato sad to? - brzo sam upitao. - Jadna ena - polako je rekla. - Jadna, nesretna ena. Zurio sam u nju kao da je odjednom upalila svjetlo u mranoj sobi i ja sam opet mogao vidjeti. To je to. Marge je svojim rijeima prodrla u samu sr cijele stvari. Meni Elaine Schuvler zapravo nita ne znai. Ovako se osjeam zato jer je alim. Odmah sam se poeo bolje osjeati, nisam vie bio uznemiren vlastitim reakcijama. To je morao biti pravi razlog. Kad sam te veeri lijegao u krevet, ve sam sebe uspio potpuno uvjeriti u to da je u pitanju samo saaljenje, nita vie. Ali nisam bio u pravu i to mi je postalo jasno im je ona u ponedjeljak ula u moj ured. 42 5. Kad sam u ponedjeljak doao u ured, ponovno sam se normalno osjeao. Sve sam bio unaprijed smislio. Otii u s njom na ruak, bit u prema njoj uljudan i susretljiv, i na tome e se sve zavriti. Nasmijeio sam se dok sam sjedao za stol da pregledam jutarnju potu. Zamalo nisam ispao budala. Trebalo mi je odmah biti jasno o emu se radi. Nisam ja vie mladac koji se zaljubljuje na prvi pogled. Sa svoje etrdeset tri godine bio sam prestar za takve gluposti. U ivotu svakog mukarca postoji jedno razdoblje kad ena ima izuzetno znaenje i kad su seks i ljubav sinonimi. Ali kroz tu fazu mukarci prolaze kad su mladi, a ne kad prijeu etrdesetu. Kad mukarac navri etrdeset tri godine, njegove su misli zaokupljene drugim stvarima. Ludovanje za enama dio je sazrijevanja i, ja sam tu fazu zamijetio kod svakog mukarca kojega sam poznavao. Kad prijee etrdesetu, seks i ljubav zahtijevaju prevelik napor, previe emocionalno i fiziki iscrpljuju. A mukarcu je u tim godinama snaga potrebna za druge stvari. Za posao, na primjer. Sjeam se kako sam jednom uo kako netko kae da je posao Amerikancu nadomjestak za seks. Kako mukarac postaje slabiji i energija mu slabi, on se ogledava za drugim podrujima, na kojima e po- 43 kazati svoje sposobnosti. Posao je u tome logian izlaz. Zbog toga je tolikim mukarcima posao jedina i najdraa ljubavnica. Zbog toga su tolike supruge nesretne, to je takoer tono, ali to je normalan rizik braka. Meni se to inilo sasvim loginim. ovjek ne raspolae neogranienom energijom, a ja sam bio dovoljno pametan da budem svjestan vlastitih ogranienja. Osim toga, ona je neakinja Matta Bradvja i ne bi imalo nikakvog smisla da sebi stvaram nepotrebne probleme. Kad se pribliio jedan sat poslije podne, ja sam ve gotovo sasvim zaboravio na dogovor za ruak. Bio sam zatrpan poslom, a moj je posao bio vrlo zahtjevna ljubavnica. Kad je interkom zazujao, nestrpljivo sam pritisnuo tipku. - Gospoa Schuvler je ovdje. - Nekoliko sekundi sluao sam kako mi te rijei odjekuju u uima.

Naglo sam udahnuo zrak. Uzbuenje mi je ubrzalo puls. - Zamoli je da ue - rekao sam ustajui. Pametan sam ja momak, nema to; sve sam lijepo unaprijed smislio. Jo prije nekoliko trenutaka nisam uope mislio na nju, ona mi nije bila vana. Ali sad se sve okrenulo. Shvatio sam to dok sam ekao da se vrata otvore. Nisam mogao doekati. Htio sam potrati i sam ih otvoriti. Ve sam poeo obilaziti oko stola kad je ona ula. Mislio sam da se to nee ponovo dogoditi. Nije se moglo opet sve ponoviti. Tako je bilo kad sam je prvi put ugledao, ali ovaj put nee. Sad ve znam kako ona izgleda. Pripremljen sam za ono to u vidjeti. I opet su se moje pretpostavke pokazale kao pogrene. Nasmijeila mi se i meni se stisnulo grlo. - Zdravo, Brade - rekla je tihim i toplim glasom. 44 Trenutak sam stajao kao ukopan, a onda sam preao preko sobe i prihvatio pruenu ruku. - Elaine. - Njezina meka, hladna ruka pekla mi je dlan poput vatre. - Elaine - ponovio sam. - Tako mi je drago to si uzmogla doi. Ona se nasmije i zausti da uzvrati nekom vedrom, beznaajnom replikom, ali me onda pogleda u lice i rijei joj zapnu u grlu. U oima joj se pojavi sjenka i ona brzo pogleda ustranu. - ao mi je, Brade - gotovo je proaptala, izvlaei ruku iz moje. - Ne mogu otii s tobom na ruak. - Zato ne? - izlanuo sam. Jo uvijek je izbjegavala da me pogleda. - Zaboravila sam da sam se ve ranije s nekim dogovorila. Samo sam navratila da ti se ispriam. Zurio sam u nju. Njezin njeni, isti profil urezao mi se duboko u duu. Osjetio sam kako mi neka iznenadna hladnoa gasi uzbuenje. Odjednom sam bio ljut. - ali se! - predbacio sam joj optuujuim tonom. Nije nita odgovorila. Pristupio sam joj korak blie. - Da ima neki drugi dogovor, nazvala bi me rekao sam grubo. - Nisi morala dolaziti ovamo da mi to kae. U ovom gradu ima telefon na svakom koraku. Ona se okrene prema vratima i polako se pone udaljavati od mene. Osjeao sam kako me gui osjeaj neke srdite, bespomone frustracije. Uhvatio sam je za ramena i okrenuo je prema sebi. - Zato mi lae? - upitao sam, gledajui je u lice. Oi su joj bile sjajne od suzdranih suza. - Ne laem ti, Brade - tiho je odgovorila. Nisam se osvrtao na to to je rekla. - ega se ti zapravo boji, Elaine? - otro sam upitao. 45 Osjetio sam kako je naglo omlitavila pod mojim rukama, kao da ju je odjednom napustila snaga. Sad su joj se u oima jasno vidjele suze. - Pusti me da odem, Brade - proaptala je. -Zar nisam dovoljno propatila? Njezin tihi glas prelio se preko mene poput hladnog tua, otplavivi iz mene svu moju srdbu. Spustio sam ruke i polako se vratio do pisaeg stola. Sruio sam se u stolicu. Trenutak kasnije, podigao sam glavu i pogledao je. - U redu, Elaine - rekao sam. - Moe ii, ako eli. Oklijevala je, gledajui me napola okrenuta prema vratima. - ao mi je, Brade. Nita nisam odgovorio. Gledao sam kako se vrata zatvaraju za njom, a zatim sam potiteno spustio pogled na stol. U pravu je. 0 tom uope nema dvojbe. Ja sam samo traio nevolje. Ovo nije enska koju moe pokupiti za jednu no i jednostavno je odbaciti, kad se zadovolji. Ovo je ena koja prihvaa igru samo ako je ulog cijeli ivot. Gurnuo sam cigaretu meu usne i pripalio. Vjerojatno je ovako najbolje. Previe sam star da bih se ponovno preputao mladenakim snovima. Ostatak poslijepodneva nepodnoljivo se razvu-kao i kad je oko pet zazvonio telefon, u meni vie nije bilo nieg, osim nekog nejasnog bola zbog neeg to je moda moglo biti. Podignuo sam slualicu. - Paul Remey, efe - rekla je Mickev. Pritisnuo sam tipku za vanjsku liniju. - Paule, kako si? - upitao sam. - Odlino, Brade - odgovori on. - Moe li veerati sa mnom? Iznenadio sam se. - Naravno - brzo sam odgovorio. - Gdje si ti, dovraga? 46 - Ovdje sam, u Nevv Yorku - nasmije se on mom iznenaenju. - Morao sam izgladiti neke stvari za mog efa. Edith je dola sa mnom da obavi neke kupovine. Upravo mi je pala na pamet briljantna ideja da te pozovem da veera s nama. Ali morat emo malo ranije veerati. U devet sati letimo natrag. - Divno - rekao sam, trudei se koliko sam mogao da mi glas srdano zvui. - Recimo, da se u est naemo u restoranu 27? Moi emo bez urbe veerati, a onda vas ja mogu odvesti na aerodrom.

- U redu odgovori on. Vidimo se tamo. Spustio sam slualicu i pogledao kroz prozor. Vani je ve bila gotovo mrkla no; dan se iznenaujue skratio, kao i uvijek nakon to se ujesen pomaknu satovi. Osjeao sam straan umor. Najradije bih odmah otiao kui, zavukao se u krevet i pokuao spavanjem izlijeiti ovaj udan osjeaj nezadovoljstva u sebi. Ali bilo je jo nekih poslova koje sam morao obaviti. Ponovo sam dohvatio telefon i javio se kui. Javila se Marge. - Duo, neu doi kui na veeru - rekao sam. - Paul je u gradu i dogovorio sam se da se naemo. Hoe li moda i ti doi da nam se pridrui? - upitao sam. - Radije ne bih - odgovori ona. - Veerat u s Jeannie i ranije u lei. Samo se vi deki dobro zabavite. - U redu, duo - odgovorio sam. - Dovienja. Okrenuo sam se stolu i dovrio itanje prorauna kampanje za elik. Signirao sam stranice i vratio proraun Chrisu. Kad sam to obavio, bilo je ve skoro est sati i odmah sam krenuo. Zahladilo je i zrak je bio prilino otar. Duboko sam udahnuo i odluio da mi malo pjeaenja moe samo koristiti. Poao sam niz Aveniju Madison do Pe-desetdruge ulice i zatim preao na drugu stranu do restorana. 47 ef sale mi je priao upravo kad sam predavao eir u garderobu. - Gospodin Remey vas eka. Ovuda, izvolite. Paul je ustao kad sam doao nadomak stolu. Edith je sjedila s njegove desne strane. Nakon to sam se rukovao s Paulom, okrenuo sam se njoj i nasmijeio se. - Edith, ovo je tako ugodno iznenaenje - rekao sam. - Marge e biti razoarana to nam ranije nisi javila da ete oboje doi u New York. Ona mi uzvrati osmijeh. - Sve je bilo tako iznenada, Brade - odgovorila je. - Ali drago mi je da smo bar tebe uspjeli vidjeti. - I meni je drago to vas vidim - rekao sam, sjedajui. - Ti svaki put izgleda sve mlaa. Ona se nasmije. - Ah, Brade, ti se nikad nee izmijeniti - rekla je. Ali znao sam da joj je drago to sam to rekao. Primijetio sam da je stol postavljen za etvoro. Upitno sam pogledao Paula. - Netko bi jo trebao doi? - upitao sam. On zausti da mi odgovori, ali ga Edith prekine. - Stigla je - ree. - Upravo dolazi. Vidio sam kako je Paul pogledao preko mog ramena i poeo se dizati na noge. I ja sam automatski ustao. Okrenuo sam se. Mislim da smo oboje u istom trenutku spazili jedno drugo. Njezine su oi naglo zablistale, a onda je taj iznenadni sjaj isto tako naglo nestao. Kao da je oklijevala za trenutak, a onda je nastavila prilaziti stolu. Pruila mi je ruku. - Gospodine Rowan - rekla je uljudno. - Drago mi je to vas ponovno vidim. Prihvatio sam pruenu ruku. Njezini su prsti uzbueno drhtali meu mojima. Pridrao sam joj stolicu dok je sjedala. Edith se nagne naprijed i nasmijei se. 48 - Elaine mi se danas u zadnji tren pridruila za rukom i pravila mi je drutvo pri kupovini. Ona ima savren ukus. Mislim da smo napola ispraznile sve trgovine u New Yorku. - Nadam se da si mi ostavila dovoljno novca da platim ovu veeru - naali se Paul. Edith mu je nato neto odgovorila, ali ja to vie nisam uo. Da se tog trena cijela zgrada sruila oko mene, ja to ne bih bio zapazio. Gledao sam u Elaine i njezine su oi bile zamagljeno modre i pune bola. Usne su joj bile meke, crvene i tople. I jedino to sam tog trena bio sposoban misliti bilo je: kako bi bilo divno da je sad mogu poljubiti. 49 6. U osam sati, dok smo bez urbe ispijali kavu, vratar doe do stola i ree: - Vaa su kola pred vratima, gospodine Rowan. - Hvala - odgovorio sam. Nazvao sam garau prije nego to sam otiao iz ureda i rekao im da mi dovezu kola pred restoran u osam sati; Pogledao sam oko stola. - Moemo ii? - Moemo - ree Paul. Edith je izvukla puderijeru i na brzinu popravljala minku, a ja sam se okrenuo Elaine. - Kako bi bilo da nam se pridruite u vonji do aerodroma? - upitao sam. Ona odmahne glavom. - Mislim da je bolje da se odmah vratim u hotel. Umorna sam. Ali hvala vam na pozivu, gospodine Rowan. - Oh, daj, doi, Elaine - ree Edith. - Brad e te dovesti natrag i bit e u hotelu prije deset. Malo svjeeg zraka nee ti koditi. Elaine pogleda u mene, oklijevajui. Ja kimnem, - Do deset moemo natrag - potvrdim. - U redu. - Ona se nasmijei. - Idem s vama. Na putu do aerodroma ene su sjedile zajedno

na stranjim sjedalima, dok je Paul sjedio pokraj mene. S vremena na vrijeme bacio bih pogled na re- 50 trovizor i svaki put bih je ulovio kako gleda u mene. Brzo bi skrenula pogled, ali kad bih ponovo pogledao, opet bih se susreo s njezinim oima. Priao sam im o tekoama u vezi s kampanjom za elik, a Paul mi je ispriao sve najnovije traeve iz Washingtona. Vonja je brzo prola i stigli smo na aerodrom u deset minuta do devet. Parkirao sam automobil i svi zajedno smo uli u zgradu. Oprostili smo se i ja sam obeao Edith da e je Marge sutra nazvati. Zatim su Paul i Edith uli u prostor iza ograde, a Elaine i ja smo se vratili do automobila. Nita nismo govorili. utke sam joj otvorio vrata i priekao da ue, zatim sam obiao oko kola i sjeo iza upravljaa. Pruio sam ruku da okrenem klju i upalim motor, ali me ona zaustavi. - Priekaj trenutak - ree. - Dok njihov avion ne poleti. Naslonio sam se na sjedalo i pogledao je. Ona je kroz vjetrobransko staklo gledala u avion. Na licu je imala nekakav samotni izraz. - Neto nije u redu? - brzo sam upitao. Odmahnula je glavom. - Ne - odgovorila je. - Samo bih htjela vidjeti da su sigurno poletjeli. - Tebi oni mnogo znae? - rekao sam. Izrekao sam to vie kao zakljuak, nego kao pitanje. Ona kimne. - Volim ih - jednostavno ree. - Ne znam kako bih izdrala nakon onog to se dogodilo, da nije bilo Edith i Paula. Zapalio sam cigaretu upravo kad je urlik aviona proparao no. utjeli smo sve dok se avion nije izgubio u tami. Onda se Elaine okrenula prema meni. Na licu joj je titrao blagi poluosmijeh. - Sad moemo krenuti. Nisam se micao. Promatrao sam njezino lice u odsjaju ara cigarete. Koa joj je imala zlatastu boju, a u oima su joj blistale tople iskrice. 51 I ona je mene gledala, a s lica joj je nestalo osmijeha. - Nisam oekivala da u te ponovno vidjeti proaptala je. - Ni ja nisam mislio da u ikad vie tebe vidjeti - odgovorih. - Je li ti ao? Razmiljala je trenutak. - Na to ti pitanje zaista ne mogu odgovoriti, Brade - ree. - Ti zna kako se ja osjeam. - Ja znam kako se ja osjeam - rekao sam. - To je drugo - brzo je odvratila. - Ti si mukarac. Ti drugaije razmilja o stvarima. Mukarcu nikad nita nije toliko vano kao eni. - Misli? - upitao sam. Bacio sam cigaretu kroz prozor, uhvatio je za ramena i privukao je k sebi. Poljubio sam je. Njezine se usne nisu razmicale, ali nisu bile ukoene; nisu bile hladne, ali ni tople; nisu mi uzvratile poljubac, a opet su me poljubile. Odmaknuo sam usne s njezinih i pogledao je. Oi su joj bile iroko otvorene i nepomino su gledale u mene. - eznuo sam za ovim od prvog trenutka kad sam te ugledao - rekao sam. Ona se povue na svoju stranu automobila i izvadi cigaretu. Prinio sam joj ibicu. Duboko je udahnula dim i naslonila se glavom na naslon sjedala. Nije me gledala. - Dok je David bio iv, nije mi padalo na pamet da pogledam nekog drugog mukarca. A ni on nikad nije gledao druge ene. Oi su joj bile ozbiljne i zamiljene. Gledao sam je. Nita nisam govorio. - Za vrijeme rata - nastavila je zamiljeno - esto smo bili razdvojeni. Zna kako je tada bilo u Washingtonu. I ti si bio tamo. Svi su naveliko ljubakali. inilo se kao da nikome vie nita nije bilo vano. Mene je od toga hvatala muka. 52 Jo uvijek nita nisam govorio, samo sam je gledao. - I jo uvijek me od toga hvata muka - polako je rekla, a onda me pogledala ravno u oi, licem s kojega je briljivo izbrisala bilo kakav izraz. Uzvratio sam joj pogled. Oi su nam se susrele u nijemom dvoboju. - Ti si jo uvijek zaljubljena u svog mua? upitao sam. Trepavice joj se naglo spuste, skrivajui joj oi od mog pogleda. U glasu joj je zatitrao bolni prizvuk. - Nije fer da me tako neto pita. David je mrtav. - Ali ti nisi - nastavio sam okrutno. - Ti si odrasla ena, nisi vie dijete. Potrebno, ti je... - to? Mukarci? - prekinula me. - Seks? - nasmijala se metalnim smijehom. - Ti misli da je to vano? - Ljubav je vana odgovorio sam. Svakome je potrebno da voli i da bude voljen. Pogledala me ponovo.

- Ti to kae zato to si zaljubljen u mene? -sumnjiavo je upitala. Razmislio sam. - to mi ti zapravo pokuava rei, Brade? -upita ona. - Zato nisi iskren prema meni, prema sebi, i ne kae mi otvoreno to zapravo hoe? Pogledao sam dolje, u svoje ruke, pokuavajui izbjei hipnotiki ar njezinih oiju. - U ovom trenutku, jedino znam da hou tebe -rekao sam. Ona je utjela i kad sam je pogledao, vidio sam da joj cigareta, zaboravljena, izgara meu prstima. - Poelio sam te onog trenutka kad sam te prvi put ugledao. Nisam znao to je to to osjeam, ni kako, ni zato. Ali znao sam da te elim vie nego to sam ikad ita elio u ivotu. - Posegnuo sam za njezinom rukom. 53 Njezino je lice bilo sasvim mirno. - Brade - tiho je rekla. Nagnuo sam se nad nju i poljubio joj usne. Ovaj put nisu bile nepomine i nisu bile hladne. Bile su drhtave, podatne i slatke. Obujmio sam je rukama i privismo se jedno uz drugo, a na je poljubac potrajao sve dok nismo ostali bez daha. Oslonila je glavu na moju ruku, ispruenu preko naslona njezina sjedala. Njezine su me oi njeno gledale. Bile su tamne, tople i pune osjeaja. - Brade - proaptala je. Ponovno sam je kratko poljubio. - Da, Elaine? Usne su joj se meko pomicale ispod mojih. - Nemojmo biti kao svi ostali, Brade. Nemoj initi nita to bi kasnije mogao poaliti. - Stalno govori o meni - hitro sam odgovorio. - A to je s tobom? to ti eli? - To nije vano, Brade - tiho je odgovorila. - Ti mnogo vie stavlja na kocku od mene. Nita nisam odgovorio. Nisam imao to rei. Ponovno mi se zagledala ravno u oi. - Reci mi, to ti osjea prema svojoj eni, Brade? Da li je voli? - Naravno da je volim - brzo sam odgovorio. Zatim, dok su te rijei jo uvijek neskladno odzvanjale u zraku, dodao sam: - Ne moe se tako dugo ivjeti u braku kao to mi ivimo, ako ne postoje uzajamni osjeaji. Ona progovori tiho, bez ogorenja. - Zato onda, Brade? Je li ti dosadno? Trai avanturu? eli potvrdu da jo uvijek moe nekoga osvojiti? Zurio sam u nju. - Nisi fer - odgovorio sam. - Ve sam ti rekao da ne znam. Ne znam to je to, kakva to iskra iskoi izmeu nekog mukarca i neke ene i upali u njima vatru. Mene ene nikad nisu mnogo zanimale. Imao 54 sam previe posla. Znam samo da te elim, da oboje moemo jedno drugome pruiti neto to nam dosad nitko nije mogao pruiti. Nemoj me pitati kako to znam jer ti na to ne mogu odgovoriti. Znam samo da sam sposoban odrei se svega ega se moram odrei. ivot je niz razoaranja, ali pojedinac ih uspijeva preivjeti, bez obzira koliko bila teka. U ovom trenutku mogu jedino rei da ne bih elio ivjeti bez tebe, ako ne moram. Oko njezinih usana lebdio je jedva primjetan osmijeh. - Poten si, Brade. Drugi su mi mukarci nudili vie. - Potenje je jedini luksuz koji nam je preostao u dananjem svijetu. Ujedno i najskuplji. Ona izvadi novu cigaretu iz svoje tanke zlatne tabakere i pripali je. - Najbolje e biti da me sad odveze kui, Brade - ree, dok joj je u oima poigravao zlaani odsjaj plamena. utke sam upalio motor. Snani je motor tiho brujao dok sarn izvlaio kola s parkiralita i uputio se prema gradu. Cijelim putem nismo izmijenili ni rijei. Zaustavio sam ispred njezina hotela i pogledao je. - Hou li te ponovno vidjeti, Elaine? Trenutak je utke zurila u mene. - Ne znam, Brade. Moda bi bilo bolje da se vie ne vidimo. - Boji me se? - upitao sam. Ona odmahne glavom. - Ti si neobian ovjek, Brade. Ali ne, ne bojim te se. - Boji se da se ne zaljubi u mene? - upitao sam. - Ne, ne bojim se toga da u se zaljubiti u tebe - otvoreno je odgovorila. - Ja se nemam ega bojati. -Otvorila je vrata i izila iz automobila. Zastala je na 55 trenutak i gledala me. - Ali ti, Brade... tebi bi bilo bolje da dobro razmisli. Ti nisi slobodan i mogao bi sebi nakopati na glavu velikih nevolja. - To je moj problem - brzo sam odgovorio. -Hou li te ponovo vidjeti? - Posluaj me, Brade - rekla je blago. - Bolje da najprije dobro razmisli. - Ako tako uinim i jo uvijek te budem elio vidjeti, to onda? - ustrajao sam. Ona slegnu ramenima. - Ne znam. Vidjet emo. - Okrenula se. - Laku no, Brade.

- Laku no, Elaine. - Gledao sam je kako ulazi u hotel i kako nestaje u predvorju. Tek sam tada prebacio mjenja u brzinu. 56 7. Bilo je ve blizu jedanaest sati kad sam zatvorio vrata garae i krenuo uz prilazni put prema kui. Vidip sam da u naoj spavaoj sobi gori svjetlo i obuzela me neka udna nelagoda. Prvi put otkako sam u braku, poelio sam da Marge spava, umjesto to budna eka na mene. Pretpostavljam da se to u meni budio osjeaj krivice. U ovo doba Marge nije bila budna zato to je mene ekala, nego zato to je jedanaest sati za nju bilo prerano za poinak. Zastao sam pred ulaznim vratima i pripalio cigaretu. Nastupio je trenutak da raistim sam sa sobom i da budem iskren prema sebi. Elaine je imala pravo. Bilo je krajnje vrijeme da stanem i razmislim. to sam ja uope htio? Ako sam zadovoljan svojim ivotom, nema nikakve potrebe da zbog Elaine sve to dovodim u pitanje. Sve su ene iste, jedna kao druga. Sjeo sam na stepenice trijema i zagledao se u no. Budi zahvalan za ono to ima, Brade, rekao sam samome sebi. Ima kuu od trideset tisua, posao vrijedan sto tisua, dvoje prekrasne djece i dragu, dobru enu koja te poznaje i razumije, i na koju si navikao. Ima sve za ime si eznuo tijekom dugih, gladnih godina svog ivota; zato sad eli to mijenjati? Zato eli postati neto to nisi? 57 Ali neto me kopkalo. Elaine. Njezino lice. Ona je bila slika iz moga sna. Ljepota koju sam oduvijek traio i za koju sam mislio da ne postoji. U glavi mi je jo uvijek odjekivao njezin glas: njean, tih i tako pun topline. Ona je bila osamljena, kao i ja dok sam bio mlad, a svijet je tako straan kad si sam. Bila je prestraena, isto onako kako sam i ja neko bio. Plaila se onoga to joj ivot moe donijeti, a tako se mogu bojati samo oni koji su ve upoznali neke od strahota koje donosi ivot. Znao sam da joj se sviam. Ja to odmah mogu vidjeti. Ljudi na mene brzo reagiraju: odmah im se svidim ili sam im odmah antipatian. Njoj sam bio simpatian. Osjetio sam da joj se sviam ve onog prvog dana u mom uredu, kad sam je zadrao da ne ode. Postao sam u to gotovo siguran nakon to se danas u podne onako ponijela u mom uredu. A potpuno sam se u to uvjerio kad sam je poljubio. Ne onaj prvi put. Nego drugi. Tad mi je uzvratila poljubac. I eljela me je, isto toliko koliko sam ja elio nju. Osjetio sam glad u njezinu poljupcu, glad koja je prijetila da iz mene iscijedi svu moju snagu, koja je u meni budila strast, za koju sam odavna mislio da je nikad vie neu osjetiti. Iznenadila me snaga vlastitih osjeaja, ak me je pomalo i uplaila. Zato sam se zaustavio. Odjednom sam shvatio da se nimalo ne razlikujem od ostalih mukaraca koje sam poznavao. I nisam znao da li mi se to svia ili me ljuti. - Hej, ti - zaujem za leima tihi Margin glas. -to radi? Osjetio sam umirujui pritisak njene ruke na svom ramenu. Ne okreui se, dotaknuo sam joj ruku. - Razmiljam - rekoh. uo sam utanje njezine odjee. - Ima problema? - suutno je upitala, sjedajui pokraj mene. - Reci mamici to te mui. Moda ona moe pomoi. 58 Pogledao sam je. Kosa joj je meko uokvirivala oval lica, usne su joj bile blago ozarene. Neto mi se kod nje posebno svialo. Marge je znala i bila voljna sluati. Ali o ovome nisam mogao s njom razgovarati. Ovo je bio problem koji u morati rijeiti sam. - Ne, duo, nemam nikakvih problema polako sam rekao. - Samo sam sjedio ovdje i mislio kako je lijepo pobjei iz grada. Kutovi njezinih oiju nainrekali su se kad se nasmijeila. Ona ustane i povue me za sobom. - U tom sluaju, deko moj - nasmijala se - nemoj zaboraviti da je ljeto prolo i da se moe prehladiti, sjedei ovako i uivajui u prirodi. Bolje ui u kuu i dok ti ja pripravim kavu, moe mi priati o veeri s Paulom i Edith. Iao sam s njom kroz dnevnu sobu. - S nama je na veeri bila i gospoa Schuvler rekao sam. - Odvezao sam ih na aerodrom, a zatim sam nju vratio do hotela. Ona mi dobaci pogled pun zadirkivanja. - Pazi se tih voingtonskih udovica, deko moj - ree. - One takve mlade i zgodne mukarce kao to si ti jedu za doruak. - ao mi je te ene rekao sam branei se, premda me nitko nije napadao. Marge je jo uvijek bila raspoloena za zadirkivan je. - Pripazi samo da je ne pone previe aliti. -Okrenula je prekida na aparatu za kuhanje kave. -Ne zaboravi da ima enu i dvoje djece za koje se mora brinuti.

- Neu zaboraviti - rekao sam ozbiljno. Neto ju je u mom glasu natjeralo da me pogleda i iz oiju joj nestane smijeha. Prila mi je i pogledala mi u oi. - Znam da nee, Brade - tiho je rekla. Zatim se nagnula i okrznula mi usnama obraz. Zato te toliko volim. 59 Jutarnje sunce preplavilo je spavau sobu i probudilo me. Pospano sam zurio u strop. Soba mi se inila nekako udna, kao da u njoj nije sve bilo na svome mjestu. A onda sam shvatio o emu se radi. Bio sam u Marginu krevetu. Polako sam okrenuo glavu. Njezino je lice lealo na jastuku pokraj mene. Oi su joj bile otvorene, gledala me. Zatim se nasmijeila. Uzvratio sam joj osmijehom. Proaptala je neto. Nisam uo to je rekla. - Molim? - upitao sam glasno, razbijajui jutarnju tiinu spavae sobe. - Moj mladi ljubavnik - proape ona. - Gotovo sam zaboravila. Poeo sam se prisjeati protekle noi. Ona me ogrli oko vrata i povue mi glavu na svoje grudi. - Ti si divan, Brade - apnula mi je u uho. -Zna to? Bol mi je stegnula grlo. Nisam mogao govoriti. Koliko mukaraca strastveno ljubi svoje supruge zato to ih je uzbudila neka druga ena? I koja je prevara gora? Ostvarena ili zamiljena? Njezina mi je ruka milovala kosu, a usne su jo uvijek tiho aptale. - Morat emo to ee initi, dragi. - Tiho se nasmijala. Pokuao sam se nasmijeiti, naaliti. - Ne zaboravi da ja vie nisam mladac, kao neko. Ona se ponovo nasmije. - To je ba ono to mi se najvie svia kod tebe, Brade. - proaptala je. - Sad si neusporedivo bolji. Niko si bio tako nespretan. - Osjetio sam kako joj se tijelo trese od suzdrana smijeha. - A toliko si se trudio da to sakrije. Uao sam u automobil i sjeo pokraj Jeannie. Marge nas je gledala, stojei na otvorenim vratima. - Pokuaj se ranije vratiti kui, Brade - do viknula je. - Veeras tata dolazi na veeru. - urit u se - obeao sam. Tata je dolazio svakog utorka uveer. Jeannie ubaci mjenja u brzinu i ponemo se kotrljati niz prilazni put. Za dlaku smo zaobili stup na donjem dijelu i izletjeli na ulicu. Uzdahnuo sam. - Jednog e dana udariti u taj stup - rekao sam. Ona me pogleda i nasmije se. - Smiri se, tata. - Ti se smiri - rekao sam. Ona nagazi na konicu i u zadnji tren zaustavi auto pred semaforom. Zatim se okrene prema meni. - Jesi li razmislio o onome to sam ti rekla? - 0 emu? - upitao sam, pretvarajui se da ne znam o emu govori. - 0 poklonu mami za godinjicu - strpljivo je rekla. - Ah, da. Naravno - rekao sam nemarno. Odmah se uzbudila. - Jesi? Stvarno? to e joj kupiti? - Ima zeleno - opomenuo sam je, namjerno ignorirajui njezina pitanja. - Ba se sad moralo upaliti - ree ona i krene. - to si joj kupio? - Vidjet e odgovorio sam. - Kad ga mama dobije. To je iznenaenje i neu da se ti izbrblja prije vremena. - Neu se izbrbljati, tata. asna rije. - Spustila je glas do zavjerenikog apta. - Obeaje? - Obeajem. - Bundu od nerca. - Ju-hu! Tata, ti si super! 60 61 - Skini nogu s gasa, inae ni ti, ni ja neemo biti tu da joj ga damo - brzo sam rekao. Jeannie ponovo nagazi na konieu. Stigli smo do kole. Ona otvori vrata, a zatim se predomisli, nagne se preko sjedala i cmokne me u liee. - Ti si najdivniji tatiea na svijetu! Gledao sam je kako tri preko, ceste, a zatim sam se premjestio na vozako sjedalo. Pogled mi je privuklo neto sjajno na podu automobila. Sagnuo sam se i podigao to. Blistalo je na suncu. Tanka, zlatna tabakera. Polako sam je okrenuo u ruci. U jednom kutu neto je bilo ugravirano. Jedna rije. Elaine. 62 Matt Brady bio je sitan ovjek i nikad ga nisam vidio nasmijeena. Oi su mu bile krupne, plave i nepomine.

Gledale su ravno u vas i, zapravo, kroz vas. Nije mi se svidio. Ne znam zato, ali im sam ga ugledao, znao sam da mi se nee dopasti. Moda je moju antipatiju izazivalo stanovito ozraje moi, to ga je zaodjelo poput nevidljiva plata. Moda me odbijao nain na koji su se svi ostali lanovi komisije odnosili prema njemu. Svaki je od njih bio znaajna linost poslovnog svijeta. Svaki je iza sebe imao kompaniju vrijednu vie milijuna dolara. A ipak su svi strugali nogama i klanjali se pred njim, obraajui mu se s Gospodine, kao da je Bog. A on se prema njima odnosio kao da su njegovi robovi. Nakratko sam pogledao Chrisa da vidim to on misli o mome nastupu. Lice mu je bilo potpuno bezizraajno. Prokleo sam u sebi njegovu pretjeranu ko-rektnost i ponovno se okrenuo Bradvju. Njegov je glas bio jednako hladan kao i cijela njegova pojava. - Mladiu - rekao je - ja nemam vremena za prazna naklapanja. Budui da sam inae ovjek koji ne voli okoliati, prijei u odmah na stvar. Nita od onoga to ste nam ovdje izloili nije me uvjerilo da emo s tom vrstom kampanje koju nam vi predlaete doista zaokupiti pozornost javnosti. ak me niste uvjerili da e ljudi shvatiti to im elimo rei. 63 Netrmice sam zurio u njega. Proklet bio, ako ja u tom ovjeku mogu vidjeti bilo to, to bi opravdalo Elainine rijei kako je on dragi ovjek. - Gospodine Brady - odgovorio sam. - Ja sam savjetnik za odnose s javnou! Znate li to je to? To vam je elegantno ime za momka koji dolazi u grad prije cirkusa i lijepi plakate. Samo to im ja ne govorim da dou u cirkus. Ja im govorim kako je ivot lijep zato to postoji cirkus. - Ali stari se strvinar nije dao obrlatiti. Rijei njemu nisu nita znaile. Njegov je mozak radio poput stroja. Pomalo sam poeo shvaati kako je doao do pozicije na kojoj je sada bio. - Ja uope ne sumnjam u vau sposobnost, mladiu - rekao je. - Samo sam skeptian prema vaoj kampanji. Izgleda mi nekako na brzinu sklepana i nedoreena, kao da ste vie mislili na to kako da iz-vuete profit za sebe, a ne kako ete uspjeno izvriti obavezu prema klijentu. ovjek se moe neko vrijeme pretvarati, ali onda doe trenutak kada se mora zaigrati na sve ili nita. - Gospodine Brady - nasmijeio sam se. - Ako smijem za sebe zatraiti istu privilegiju potpune otvorenosti koju ste vi sebi dopustili, onda bih vam elio rei da vi nemate blagog pojma o onome o emu sam ja govorio. I to zato jer vi sebino razmiljate iskljuivo o tome koliko e ta kampanja donijeti koristi vama osobno, a ne koliko e ona koristiti interesima industrije elika. Vie sam osjetio nego uo tiho zgraavanje i komeanje oko stola. Chris je buljio u mene s izrazom negodovanja. Bradvjev je glas bio varljivo uljudan. - Nastavite, mladiu. Zurio sam mu pravo u oi. Moda sam lud, ali uinilo mi se da sam negdje u dubini tih ledenih oiju ugledao iskricu osmijeha. 64 - Gospodine Brady - tiho sam nastavio. - Va je posao elik, a moj je posao da u javnosti izgradim miljenje o nekomu ili neemu. Pretpostavljam da vi dobro poznajete svoj posao i kad kupujem neki va proizvod, automobil ili hladnjak, raunam na to da ste vi u taj produkt ugradili odgovarajuu vrstu metala. injenica da vi vodite brigu o kvaliteti, potai e me da ponovno kupim va proizvod. Okrenuo sam se od njega i pogledao ostale ljude za dugakim stolom. - Gospodo - nastavio sam - svi vi u poslovnim knjigama svojih kompanija imate jednu stavku koja se zove dobra volja. Kod nekih ta stavka ne prelazi vrijednost jednog dolara, kod nekih drugih ona moda ima vrijednost od milijun dolara ili vie. Ja ne znam kako se u raunovodstvu obraunava ta ne-odrediva stavka. Ja nisam raunovoa'. Ja prodajem neodredive stvari. Ono to vam ja dajem ne moete uhvatiti u ruku, ne moete to staviti na vagu i izmjeriti, to nisu avli koje moete prebrojiti i unijeti u inventar. Zainteresirao sam ih. Vidio sam to po izrazima njihovih lica. - Ja trgujem tom robom koju vi zovete dobra volja. Ako mi dopustite da se na trenutak prisjetim to su, ne tako davno, ljudi govorili o vaoj industriji, elio bih vas na to podsjetiti. Ta podsjeanja nisu ugodna ali, naalost, prijeko su potrebna kao argument za ono o emu govorim. - Poslije napada na Pearl Harbor, ovdje, u New Yorku, govorilo se kako su nam Japanci vratili demontiranu konstrukciju nadvonjaka gradske eljeznice iz Devete avenije. Ne ulazei sada u to, jesu li bili u pravu ili ne, svi su bacali krivicu na vas, industriju elika, zbog toga to ste im to prodali kao staro eljezo. Nije vano koliko se istina razlikovala od tih govorkanja, vano je da je industrija elika zbog toga bila dugo vremena omraena. 65 - Vas to tada nije zabrinjavalo. Nije vas zanimalo koliko ete svojih proizvoda prodati graanima, svi ste u to vrijeme bili usmjereni na ratnu proizvodnju. Ali da vam je zarada tada ovisila o individualnim potroaima, to bi vam bilo itekako vano. Ja to dobro znam. Jer mene su etrdesetdruge pozvali u Washin-gton da pomognem u

kampanji za prikupljanje metalnog otpada. I jedan od glavnih razloga zbog kojih smo imali muka s tom kampanjom bilo je nepovjerenje ljudi prema industriji. Ljudi nisu bili sigurni to ete vi uiniti s tim otpadom. Zbog toga smo morali poduzeti iroku obrazovnu akciju koju su ljudi nakra-ju prihvatili. Rezultat te akcije bilo je vraeno povjerenje i dokinuta sumnja u svrhu prikupljanja otpada. Nakon toga, metalni je otpad poeo redovito pristizati u vae tvornice. Zastao sam na trenutak da uzmem daha i otpio gutljaj vode iz ae koja je stajala preda mnom. Kutkom oka vidio sam da ak i Matt Brady sa zanimanjem slua moje izlaganje. - Dobra volja, ,gospodo - ponovo sam poeo. -To je moj posao. Ja pokuavam pomoi da ljudi o vama steknu lijepo miljenje. Kao obian prodava, vjerojatno ne bih uspio prodati ak ni jedan otvara za boce od deset centi. - Ali, ako uspjeno obavim ono to je moj posao, ljudi e o vama nakon ove kampanje imati bolje miljenje nego to ga imaju danas. A ukoliko o vama steknu lijepo miljenje, postoje veliki izgledi da ete im mnogo lake prodavati svoje proizvode. Ne znam u kolikoj ste mjeri vi toga svjesni, ali za vas je naklonost potroaa jednako toliko vana koliko je vana za prodavaa slatkia u trgovini na uglu. - A svialo se to vama ili ne, gospodo, za mene u mojoj vrsti posla, vi niste nita drugo nego prodavai u najveoj trgovini slatkia na svijetu. - Pokupio sam papire sa stola ispred sebe i poeo ih trpati u aktovku. Za mene je sastanak bio zavren. 66 Nisam trebao pogledati Chrisa da na njegovu licu proitam ono to sam ve i sam znao. Tih pola milijuna zelembaa Chris nikad nee proknjiiti kroz svoje knjige ... Dok smo se sputali dizalom, Chris nije progovorio ni rijei. Kad smo izili na ulicu, odjednom mi se zrak uinio hladnim, iako je sijalo sunce. Zadigao sam ovratnik kaputa. Chris je podignuo ruku i taksi se zaustavio pokraj nas. Ve sam htio ui, a onda sam se odjednom predomislio. Pruio sam mu svoju aktovku. - Ti se vrati u ured, Chrise rekao sam. Ja u se malo proetati. Chris je kimnuo, uzeo aktovku i uao u taksi. Gledao sam za taksijem dok je odlazio, a zatim sam se umijeao u rijeku prolaznika na Petoj aveniji. Spustio sam glavu, zabio ruke u depove i krenuo u smjeru suprotnom od centra. Kakva sam ja budala. Trebao sam ipak biti pametniji. Meutim, jo uvijek sam mogao uspjeti da nije bilo Matta Bradvja, s onim njegovim hladnim oima i skeptino stisnutim ustima. uvaj se niskih mukaraca, sjetio sam se kako mi je jednom rekao otac. Sitni mukarci moraju biti lukaviji od drugih kako bi se probili. Tata je imao pravo. Matt Brady je sitan mukarac. I prepreden. Odmah je prozreo moju obmanu. Osjetio sam kako u meni raste mrnja prema njemu. On misli da zna sve, da na sve ima odgovor. Samo to ni sara ne zna koliko se vara. Nitko ne zna sve odgovore. Ne znam koliko sam dugo tako hodao, ni kojim ulicama, ali kad sam se zaustavio, vidio sam da sam ispred njezinog hotela. Zlatna tabakera bila mi je u depu jo od jutros. Osjeao sam hladan metal meu prstima. 67 ekala me pred vratima sobe kad sam iziao iz dizala i krenuo niz hodnik. im sam joj ugledao lice, znao sam da me je oekivala. Uao sarn za njom u sobu, drei tabakeru u ruci. - Ovo si namjerno ostavila u mojim kolima -rekao sam. Ona utke uzme tabakeru iz moje ruke. Nije potvrdila, ali nije ni zanijekala. Izbjegavala je moj pogled. - Hvala, Brade. - Zato? Polako je podignula glavu i pogledala me. Ponovo sam vidio onaj udan, samotni izraz u njezinim oima. Usne su joj se razdvojile kao da e progovoriti, a onda joj se oi ispune suzama. Ispruio sam ruke i ona mi padne u naruje kao da je to neto najprirodnije na svijetu. Naslonila je lice na moje grudi, a ja sam na usnama osjetio slani okus njezinih suza. Dugo sam je tako drao u naruju i napokon, ona prestane plakati. Glas joj je bio vrlo tih. - Oprosti, Brade; smirila sam se, neu vie plakati. Gledao sam je kako prelazi iz predsoblja u spavaonicu i ubrzo sam zauo zvuk vode. Prebacio sam kaput preko stolice i dohvatio telefon. Posluga je u ovom hotelu bila izvrsna. Upravo sam nalio skoa u ae, kad se ona vratila iz kupaonice. Lice joj je bilo umiveno i isto, a u oima vie nije bilo nikakvih tragova suza. Pruio sam joj au. - Popij, ovo e ti dobro doi. - ao mi je, Brade - ponovo se ispriala. - Nisam se htjela onako rasplakati. - Zaboravi na to - rekao sam brzo. Ona estoko odmahne glavom. 68 - Mrzim samu sebe kad se rasplaem - insistirala je. - Osim toga, nije fer prema tebi. Spustio sam se na stolicu, na kojoj sam ostavio kaput.

- Sve je doputeno u ljubavi i... - zapoeo sam, ali me izraz na njezinu licu zaustavio u pola reenice. utke sam otpio gutljaj viskija. Kad mi se alkohol spustio do eluca i razlio u krv, osjetio sam kako mi se ivci smiruju. Ona je sjela na stolicu nasuprot meni. Nikad neu znati koliko smo tako sjedili. Nita nismo govorili, sve dok nisam ponovo napunio svoju au, osjeajui kako mi se tijelom iri mir i zadovoljstvo. Vanjski svijet, posao, sve je to sad bilo daleko, nestalo je ak i razoaranja koje me je sve do malo prije tako teko titalo. Kroz prozore iza njezinih lea vidio sam kako se sputa suton. Glas mi je udno odjeknuo kroz sobu. Podigao sam au i zagledao se u nju. Rijei su mi same potekle s usana. Uope ih nisam oekivao. - Volim te, Elaine. Spustio sam au i pogledao je. Ona je polako kimnula glavom. - I ja tebe - odgovorila je. Shvatio sam zato je kimnula glavom. inilo se kao da smo izrekli neto to smo oboje znali od trenutka kad smo se prvi put sreli. Nisam se pomakao sa stolice. . Ne znam kako se to dogodilo, ni zato. -- To nije vano - prekinula me je. - Ali od trenutka kad sam tebe ugledala, poela sam ponovo ivjeti. Bila sam tako osamljena. - Sad vie nisi sama - rekao sam. - Nisam? - tiho je upitala. Zagrlili smo se nasred sobe; u meni je buktjela vatra. 69 Osjeao sam kako mi se miii napinju, pulsirajui gotovo zaboravljenom strau. Moje ruke kao da su bile obuzete nekakvom svojom, neovisnom snagom i drale su je vrsto privijenu uz mene dok su moji prsti istraivali tajne njezine haljine. Njezine grudi, osloboene, iskoile su prema meni, bradavice su joj bile vrele i tvrde pod mojim prstima. Kleknuo sam i zario glavu meu njezine uzbibane dojke. Njezini su se prsti zapleli o moju kosu i bol mi se iz korijena kose spustio do lica. Podigao sam lice prema njoj. Njezine su me oi gledale, zamagljene, obnevi-djele; samo su joj se usne micale. - Ne, Brade, ne. Molim te prestani. Za to postoji jedna grozna rije. Brzo sam ustao i podigao je u naruje. Njezine su dojke sjale poput svile dok su se dizale i sputale od njezina daha. Glas mi je bio promukao kad sam progovorio, gledajui je u oi. - Za ovo ne postoji nikakva rije. Ovo se nikad nikome ranije nije dogodilo. - Pritisnuo sam svoja usta na njezina i ponio je u spavau sobu. - Samo nama. Njezine su usne bile tople i drhtave, a onda je drhtanje polako nestalo i ostala je samo toplina. Izgledala je poput statuete od stare bjelokosti, a rumenilo sutona obojilo joj je kou zlaanim odsjajem. Tijelo joj je reagiralo poput vatre koja je dugo bila zapretana i u sekundi smo se nali u svom vlastitom svijetu, na oblaku iznad mjeseca, jurei bre od svjetlosti, poput interplanetarne rakete. Pronaao sam svojim usnama njezina usta, a njezini mi zubi podarie okus krvi. Komet me uhvatio u struju svog leta, a zatim je eksplodirao u meni poput zvijezde koja se raa. Nastupio je iznenaujui trenutak smirenja, a onda, dok sam padao u ponor bez dna, glavom mi sinu luda misao. Kakav nain da se osvetim Mattu Bradvju to me otetio za pola milijuna dolara! 70 9. Probudio me um vode. Leao sam mirno, putajui da mi se oi naviknu na nepoznatu tamu. Instinktivno sam posegnuo za cigaretama. Nisu bile na uobiajenom mjestu. Tek tada sam shvatio gdje se zapravo nalazim. Pomaknuo sam se do ruba kreveta i sjeo. Upalio sam svjetiljku na nonom ormariu i pogledao na sat. Devet sati. Marge e biti zabrinuta. Dohvatio sam telefon i izdiktirao slubenici na centrali svoj kuni broj. uo sam kako okree broj kad su se otvorila vrata kupaonice i Elaine ula u sobu. Stajala je tamo za trenutak, gledajui me, uokvirena svjetlom iza sebe. Omotala je jedan mali runik oko glave i velikim uvila tijelo. - Javlja se kui? - Izrekla je to vie kao tvrdnju, nego kao pitanje. Kimnuo sam. Nita nije rekla. Upravo tada Margin glas odjekne u slualici. - Brade? - Da, ja sam - odgovorih. - Je li sve u redu, duo? - Da, Brade. Gdje si tako dugo? Brinula sarn se. 71 - Ne treba se brinuti rekao sam u telefon, ne skidajui pogleda s Elaine koja je jo uvijek stajala u dovratku kupaonice. - Malo sam popio. - Siguran si da je s tobom sve u redu? - upitala je. - Nekako mi udno zvui. - Rekao sam ti da je sve u redu - nestrpljivo sam odgovorio. - Samo sam popio nekoliko aica. Elaine se povue natrag u kupaonicu i zatvori vrata za sobom. Do