I-dio; Rizik u malim i srednjim preduzeima

1. DIO Rizik u malim i srednjim preduzeima1.1 Definicija malih i srednjih preduzea Posmatrajui historijski razvoj, prvi poznati zapisi o malim i srednjim preduzeima pojavili su se prije 4000 godina. Mala i srednja preduzea cvjetala su u gotovo svim kulturama. Arapi, Babilonci, Egipani, idovi, Grci, Feniani i Rimljani su neprestano razvijali mala i srednja preduzea. Slobodno, moemo konstatovati da se civilizacija putem malih i srednjih preduzea irila na sve strane svijeta. O ulozi, znaaju i funkcioniranju malih i srednjih preduzea kako u SAD-u, tako i u naoj znanstvenoj ekonomskoj literaturi intenzivnije poinje da se pie tek 80-tih godina prolog stoljea. Procesi tranzicije u Istonoj i jugoistonoj Evropi zasigurno su doprinijeli potrebi tematiziranja malih i srednjih preduzea. Probleme prilikom toga, donosilo je nepostojanje jedinstvenih kriterija za odreivanje veliine preduzea. Tako su se razvila tri kriterijuma: statistiki, funkcionalni i institucionalni (svojinski) kriterijum. Statistiki kriterij polazi od statistikih obiljeja privrednih subjekata kao to su : veliina imovine, godinji prihod od prodaje, broj zaposlenih, obim ostvarene proizvodnje, nivo tehnike opremljenosti i slino. Broj zaposlenih ima najvie prednosti u odnosu na druge kriterije, izmeu ostalog zato to je: otporno na inflaciju- nije pod uticajem kupovne moi dolara; transparentno lako se zapaa i razumije; usporedivo omoguuju dobru usporedbu veliina izmeu preduzea iste grane; raspoloivo lako ga je dobiti od preduzea.1 Jedan od bitnih nedostataka ovog kriterija je razliita produktivnost pojedinih privrednih struktura, pa isti broj radnika ne stvara pri istom radu i istu vrijednost proizvodnje. Drugi nedostatak se ogleda u ne postizanju jedinstvenih stavova po zemljama u pogledu broja zaposlenih kao granice izmeu malih, srednjih i velikih preduzea. Zbog toga se ovaj kriterij kombinuje sa drugim kriterijumima. Funkcionalni kriterij prilikom klasifikacije preduzea po veliini polazi od funkcije i zadatka koji odreeni privredni subjekt ima u ekonomiji odreene drave. Obiljeja ovog kriterija su kvalitativne prirode i uveliko mjeri su slovnog karaktera to stvara potekoe u statistikim obradama. Funkcionalna obiljeja su sljedea: obim i karakter proizvodnje, karakter upravljanja, vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju, oblik vlasnitva, tehnika opremljenost i slino. Institucionalni (vlasniki) kriterij polazi od pripadnosti instituciji kod koje je registrovano odreeno preduzee. Ovaj kriterij se primjenjuje u skoro svim razvijenim zemljama a posebno u SAD, gdje je 1953. godine osnovana posebna agencija federalne vlade pod nazivom Small Business Administration (SBA) s ciljem institucionalne podrke malim i srednjim preduzeima. Kako definisati mala i srednja preduzea? Teko je predloiti parametre koji jasno kategoriziraju preduzea kao mala, srednja ili preduzea u razvoju. To se deava iz razloga to svako preduzee ima sopstveni set okolnosti i izazova, bez obzira na veliinu ili stupanj razvijenosti preduzea. Imajui to u vidu, pokuat emo predoiti kljune distinkcije meu ova dva vida preduzea.1

Siropolis C. Nicholas, Menadment malog preduzea; etvrto izdanje, Mate, Zagreb, 1995. str.8.

I-dio; Rizik u malim i srednjim preduzeima Za mala i srednja preduzea ne postoji jedna internacionalna definicija. Prema Europskoj Komisiji razlikuju se tri vrste malih i srednjih preduzea. Od cjelokupnog broja preduzea iz ove grupe, najmanja preduzea preovladavaju, tj ine 90% od svih malih i srednjih preduzea u Evropi. Karakteristike najmanjih preduzea su da imaju najvie 10 radnika i poslovni promet ispod 2 miliona eura. Mala preduzea zapoljavaju najvie 50 radnika i imaju poslovni promet od najvie 10 miliona eura. Dok srednja preduzea su preduzea sa manje od 250 radnika i poslovnim prometom manjim od 50 miliona eura. Razvoj i funkcionisanje malih i srednjih preduzea igra glavnu ulogu u svjetskoj ekonomiji. Prema Europskoj komisiji u 25 drzava EU postoje 23 miliona MSP, sto znaci, 99,8% svih preduzea u EU, sto zapoljavaju 90 miliona radnika. Prema raspoloivim informacijama ta brojka ne obuhvata poljoprivredna preduzea i slobodne radnike. Ukljuujui navedene, brojka bi bila izmedju 31 i 35 miliona - sa vie od 90 miliona radnika. U ekonomskom razvoju onih drava sa malim ili srednjim ekonomskim potencijalom, MSP igraju sve veu ulogu. Unato velikog broja MSP u svijetu, u tom sluaju ta preduzea imaju samo malu politiku znaajnost. Velika produzea i dravna produzea dominiraju, zato to imaju svojih pomagaa i savjetnika, za koje MSP nemaju dosta sredstava.2 1.2 Poloaj SME sektora u privredi Bosne i Hercegovine U Bosni i Hercegovini ne postoji jedinstvena, zajednika definicija malih i srednjih preduzea na nivou drave. Na niim nivoima vlasti, entiteti, Brko distrikt, kantoni i optine primjenjuju se odredbe o malim i srednjim preduzeima koje se razlikuju od jedne do druge administrativne jedinice. Meunarodna zajednica, kao i organizacije koje implementiraju brojne programe u oblasti razvoja MSP-a (Small and Medium Enterprises) primjenjuju sopstvene kriterije kojim se, kao mala i srednja preduzea, uglavnom smatraju privredni subjekti sa najvie dvadeset uposlenih. Analiza stanja SME u Bosni i Hercegovini, se bazira na uslovnoj definiciji malih i srednjih preduzea koja polazi od vrste vlasnitva i tipa poduzea. Predloeno je da kao SME preduzea budu tretirani svi poslovni subjekti u potpuno privatnom vlasnitvu, registrirani ka drutva ograniene odgovornosti. Ovdje treba dodati i drutva jednog lica i registrirane obrte. Tokom 2003. godine je u Federaciji BiH, normirano na hiljadu stanovnika, bilo 19 malih i srednjih poduzea. Obzirom na neusklaenost statistikih metoda u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, nije mogue primijeniti isti postupak procjene broja SME u Republici Srpskoj i Brko distriktu. Uzimajui u obzir stepen privatizacije u RS, moemo pretpostaviti da je broj SME na hiljadu stanovnika, obraunato za cijelu BiH, neto nii od gore iskazanog podatka za Federaciju. SME sektor u Federaciji BiH uestvuje sa 47,8% u ukupnom broju zaposlenih. Uee SME u bruto dodanoj vrijednosti Federacije iznosi 43,1%. Bosna i Hercegovina se nalazi u fazi intenzivne reforme legislative u oblasti ekonomije. Cilj reforme je stvaranje povoljnog okruenja za biznis. Tempo reforme u oblasti SME sektora je ogranien problemima kompleksne administracije, nekoherentnim propisima na raznim nivoima vlasti i relativno slabom koordinacijom. Povoljna okolnost je prihvatanje Evropske povelje o malim i srednjim poduzeima kao baznog dokumenta za formuliranje politika i provoenje reformi u ovoj oblasti. Na osnovu ovoga e biti mogue, tokom 2005. godine, pripremiti Okvirni zakon o SME, a zatim harmonizirati odgovarajue zakonske propise na niim nivoima.2

Michael C. Donegan, Growth nd Profitability; : optimizing the finance function for small and emerging businesses, 2002., str. 4.

I-dio; Rizik u malim i srednjim preduzeima Zakon o preduzeima, Zakon o privrednim drutvima i pratei zakoni o registraciji su kostur legislative koja se odnosi na osnivanje, rad i prestanak preduzea. U pogledu SME, treba imati u vidu i zakonske propise na nivou kantona i optina, kojima se regulie rad zanatskih radnji. Zahvaljujui nedavnim inovacijama ovaj set zakona je relativno dobro usklaen sa modernim zahtjevima. Problem je implementacija zakona i razliita rjeenje koje indirektno doprinose sporom razvoju jedinstvenog ekonomskog prostora u BiH. Okvirni zakon o registraciji poduzea je na snazi od septembra, 2004. godine, a u toku je proces usklaivanja zakonskih propisa o registraciji na nivou entiteta i Brko distrikta, sa odredbama Okvirnog zakona. Ovim zakonima e biti potpuno rijeen problem brzine registracije, koji e, u cijeloj Bosni i Hercegovini biti reduciran na pet dana. Bankarski sektor u Bosni i Hercegovini je primjer uspjene reforme za sve zemlje u tranziciji. Meutim sektor malih i srednji poduzea jo uvijek ne izvlai korist iz progresa u ovoj oblasti. Uee kredita dodijeljenih privatnim poduzeima u ukupnom iznosu plasiranih kredita i zajmova je manje od pedeset posto (2003. godini), a kamatne stope su visoke i ne pokazuju tendenciju pada. Situacije je donekle poboljana intervencijom mikrokreditnih organizacija koje su trenutno vrlo vaan mehanizam finansiranja SME. Kolateral, lizing i spora realizacija bankrota i prinudne naplate su trenutno najvei problemi finansiranja biznisa. Za razliku od mnogih ekonomija u tranziciji, Bosna i Hercegovina posjeduje iskustvo u pogledu privatnog biznisa malih dimenzija. Naalost, demokratska reforma u oblasti edukacije nije uspjela da iskoristi naslijee u oblasti privatne inicijative. Napredak u pogledu edukacije za poduzetnitvo je postignut uglavnom zahvaljujui projektima koji su pokretani i podravani od strane meunarodne zajednice.3 1.3 Definisanje rizika Pojam neizvjesnost nerijetko susreemo u kontekstu sa pojmom rizika, neki autori ak i poistovjeuju ta dva pojma, dakle smatraju ih sinonimima. Meutim, ipak postoje znaajne razlike izmeu ta dva pojma. Najuestalije poimanje neizvjesnosti odnosi se na stav koji karakterizira dvojbenost, temeljen na nedostatku znanja, o tome to e se ili to se nee dogoditi u budunosti. To je pojam suprotan pojmu izvjesnosti, to je uvjerenje ili sigurnost o odreenoj situaciji.4 Moglo bi se rei da je pojam neizvjesnosti iri pojam od pojma rizika. Samo postojanje rizika, odnosno odreeni splet okolnosti stvara stanje neizvjesnosti. Neizvjesnost pojave rizinih dogaaja nikada se ne moe potpuno otkloniti. Neizvjesnost je jednostavno psiholoki odraz nedostataka znanja o budunosti.5 Spoznaja neizvjesnosti ovisna je o subjektivnoj spoznaji rizika. Splet okolnosti u kojima se gubitak moe dogoditi stvara neizvjesnost kod pojedinca koji prepoznaje rizik. Meutim, kada postoji vjerovatnoa gubitka, rizik postoji bez obzira na stupanj spoznaje rizika od strane osobe. U najirem leksikom smislu rizik je izlaganje opasnosti da se u nekom poduhvatu ne uspije ili da se u njemu pretrpi teta. U ekonomiji rizik znai mogunost nepostizanja ili samo djeliminog postizanja oekivanih rezultata iz nekog poslovnog poduhvata. U tom sklopu finansijski rizici se mogu odrediti kao opasnost neostvarivanja planirane dobiti. Pravna kategorija rizika veoma je sloena. Ako se izostave specifina tehnika odreenja rizika u pojedinim oblastima, kod ugovora o prodaji i osiguranju, na primjer, onda se rizik u najirem juridikom znaenju moe shvatiti kao mogunost da dunik ne izvri svoju obavezu uopte, odnosno ne izvri uredno, te time povjeriocu nanese tetu. Poto neostvarivanje planirane dobiti3 4

Rade Jevti, Razvoj malih i srednjih preduzea, Bosna i Hercegovina, Sarajevo 2004., poglavlje I. Emmett i Therese Vaughan, Osnove osiguranja, Upravljanje rizicima, MATE Zagreb 2000. str.5. 5 Ibidem, str. 4.

I-dio; Rizik u malim i srednjim preduzeima na strani povjerioca moe biti prouzrokaovana neispunjenjem bilo koje obaveze dunika, pojmovi finansijskih i ire shvaenih pravnih rizika su podudarni.6 Rizik se dalje moe predstaviti i kao vjerovatnoa odstupanja od oekivanih vrijednosti (Jakovevi), ili kao vjerovatnoa da e se prijetnja materijalizovati (Jaisingh). Rizik podrazumijeva mogunost nekog oblika gubitka, pa ak i ako poetni gubitak u konanosti moe rezultirati dobitkom, rizik se promatra kao gubitak. Nepoznavanje budunosti, odnosno buduih dogaaja, ini okosnicu rizika. Poeljni budui dogaaji nazivaju se prilikama, dok se pod rizicima misli na nepoeljne budue dogaaje. Kao to vidimo ima vie naina i vidova definisanja rizika. Mada, moglo bi se rei da svaka od ovih definicija sadri dvije osnovne komponente, a to su neodreenost i gubitak: Znaenje neodreenog ishoda implicitno je u svim definicijama rizika: ishod mora biti upitan. Kada postoji rizik, moraju postojati barem dva mogua ishoda. Tj. ako mi sigurno znamo da e se gubitak dogoditi, tada rizik i ne postoji. Najmanje je jedan od moguih ishoda nepoeljan. To moe biti gubitak u optem smislu ili ak dobitak manji od oekivanog. Ako uzmemo da definiramo rizik, kao stanje stvarnog svijeta, a ne kao ekonomski, pravni ili finansijski, mogli bi rei da je rizik stanje u kojemu postoji mogunost negativnog odstupanja od poeljnog ishoda koji oekujemo ili kojemu se nadamo.7Ova definicija dakle, da se primjeniti kako u poslovanju, tako i u stvarnom ivotu, jer je i sam ivot rizian posao. Oblici i vrste rizika u malim i srednjim preduzeima Osnovna kategorizacija rizika jeste ona koja polazi od kriterija diversifikacije, osiguranja i karaktera potencijalnih gubitaka: 1. Prema aspektu mogunosti diversifikacije sistemski i nesistemski rizik 2. Prema aspektu mogunosti osiguranja- isti i pekulativni rizik 3. Prema karakteru potencijalnih gubitaka- finansijiski i nefinansijski rizik. Pojedini autori, meutim, razvili su svoja vienja vrsta rizika: -Alan H. Willett8 je utemeljio statiko-dinamiku analizu rizika. Pod dinamikim rizicima podrazumjeva one koji nastaju kao rezultat promjena u privredi: promjena tehnologija, ukusa potroaa, nivoa cijena i sl. Statiki rizici nastaju kao rezultat prirodnih opasnosti i nepotenja pojedinaca ili ljudskih propusta. Statiki rizici ukljuuju unitenje sredstav ili promjenu njihovog vlasnitva, u naelu su nepredvidivi, pa su stoga za osiguranje prikladniji. -C.A.Kulp9 je u svojoj raspravi o rizicima istakao podjelu rizika na osnovne i posebne rizike. Osnovni ili zajedniki rizici nisu vezani za pojedinca u pogledu uzorka, a ne bi trebali biti vezani ni u pogledu posljedica. Ovi rizici su rezultat privrednih, drutvenih i politikih fenomena, kao to su: rat, nezaposlenost, inflacija i sl. Osnovni rizici mogu se javiti i kao posljedica fizikih pojava: zemljotresa, poplava isl Posebni rizici nastaju kao posljedica pojedinanih dogaaja i njihove gubitke osjeaju pojedinci. Primjeri ovih rizika su: paljenje poslovne zgrade, pljaka banke i sl. -Subjektivni rizici su oni ije ostvarenje ovisi o postupcima pojedinca. Objektivni rizici su rezultat objektivnih okolnosti. Objektivni rizici su lako mjerljivi, dok to ne moemo tvrditi za subjektivne rizike. Oni ovise o predmetu osiguranja, njegovoj vrijednosti, veliini i uestalosti tete, te trajanju pokria.

6 7

Milo Trifkovi,Sredstva obezbjeenja, Beograd 1999., str.321. Emmett i Therese Vaughan, Osnove osiguranja, Upravljanje rizicima, MATE Zagreb 2000. str.5. 8 Alan H. Willet, The Economic Theory of Risk and Insurance, University of Pensylvania Press 1951. str 14-19. 9 C.A.Kulp, Casuality Insurance, New York, 1956. str 3-4.

I-dio; Rizik u malim i srednjim preduzeima -Sa stanovita izbora metoda upravljanja rizikom, iste moemo podijeliti na prenosive i neprenosive. Prenosivi su oni koji se mogu prenositi na profesionalne organizacije koje se bave osiguranjem. Neprenosivi su oni rizici koji se ne mogu prenijeti na osiguravateljske organizacije. Zatita od ovog tipa rizika obuhvata odreene mjere koje umanjuju opasnost i omoguavaju stvaranje rezervi za sluaj pojavljivanja tetnog dogaaja. U principu, sva preduzea bi trebala imati unaprijed pripremljen program za sanaciju posljedica ove vrste rizika. -Rizike moemo podijeliti na poslovne i izvanposlovne rizike, gdje poslovni rizik predstavlja rizik ostvarenja bruto finansijskog rezultata. -Prema mogunosti osiguranja rizika razlikujemo osigurljivi i neosigurljivi rizik. Osigurljivi rizik bio bi rizik koji se moe odbaciti kupovinom police osiguranja.10 Meutim, postoji i druga situacija gdje, cijena osiguranja pojedinih rizika moe biti toliko visoka da nadilazi visinu tete, to dovodi osiguranje tog rizika do totalnog apsurda. Dakle, da bi se rizik smatrao prihvatljivim za osiguranje mora ispuniti odreene uslove. Prema Emmett i Therese Vaughan, rizik mora ispuniti najmanje etiri uslova: 1. Mora postojati dovoljno veliki broj jednakih jedinki izlaganja, da bi se moglo racionalno predvidjeti gubitke. Ovo proizilazi iz injenice da je osiguranje zasnovano na zakonu velikih brojeva (npr poar). 2. Gubitak koji je prouzrokovao rizik mora biti mogue definisati i izmjeriti. Rizik mora biti odreen prema uzroku, vremenu, mjestu i iznosu, kako bi osiguravatelj mogao utvrditi visinu svoje obaveze, a time i premije. Nadalje, gubitak mora biti takav da ga je mogue kvantificirati, i u finansijskim pokazateljima izraziti. 3. Gubitak mora biti nepredvidiv ili sluajan, ali i rezultat neizvjesnosti. Neizvjesnost nastanka osiguranog sluaja moe biti: a) apsolutna- kada se ne moe utvrditi da li e se osigurani sluaj dogoditi kod osiguranika u vremenu za koje je osiguranje ugovoreno, i b) relativna- kada se zna da e se osigurani sluaj dogoditi, ali se ne zna veliina tete i vrijeme. tetni dogaaj mora biti nezavisan od volje osiguranika. 4. Gubitak ne smije biti katastrofalan. Ovdje se polazi od toga da vjerovatnoa izvjesnosti tetnog dogaaja ne smije biti visoka.11 Naalost, najvaniji rizik sa kojim se suoavaju mala i srednja preduzea, nije mogue osigurati. Taj neosigurljivi rizik ogleda se u stalnom prisustvu mogunosti da malo preduzee nee ostvariti postavljene ciljeve, a samim tim nee izvriti svoju misiju. Paul A. Samuelson, prvi Amerikanac koji je 1970. godine primio Nobelovu nagradu za ekonomiju, piui o ekonomiji rizika i neizvjesnosti konstatuje, da je poslovni ivot prepun rizika i neizvjesnosti. On nadalje konstatuje da je i sam ivot rizian posao.12U okviru razmatranja pekulativnih rizika on konstatuje da pekulanti vre drutveno korisnu funkciju premjetajui dobra iz vremena ili mjesta u kojima vlada obilje, u vremena i mjesta u kojima vlada oskudica. Time doprinose ujednaavanju cijena robe i alokacije u prostoru i vremenu, a isto tako omoguuju premjetanje rizika.

1.4. Organizovanje i proces upravljanja rizikom10 11

P. Drucker, Upravljanje u novom drutvu Emmett i Therese Vaughan, Osnove osiguranja, Upravljanje rizicima, MATE Zagreb 2000. str.24. 12 Samuelson Paul & Nordhaus William, Ekonomija, Mate. Zagreb 1992., str. 198.

I-dio; Rizik u malim i srednjim preduzeima

Odjeljenje upravljanja rizikom moe da ima razliit poloaj u organizacionoj strukturi u zavisnosti od veliine preduzea ili tipa rizika kome je poslovanje izloeno. U velikim organizacijama ovo odjeljenje predstavlja poseban sektor, koji je odgovoran za upravljanje istim rizikom i na ijem elu se nalazi riziko-menader. U nekim preduzeima ovaj sektor je podreen sektoru finansija, zbog zajednikog nastojanja oba sektora da zatite imovinu preduzea od teta kao i da nau najpovoljniji nain za finansiranje gubitka. Bez obzira na poloaj u organizaciji, ovo odjeljenje ne smije da bude izolovano, ve naprotiv, treba da odrava komunikaciju sa ostalim sektorima i da ih ukljuuje u svoj rad. Tako, na primjer, sektor finansija obezbjeuje znaajne informacije o uticaju eventualnih teta na gotovinski tok ili profit, a primjenom kontrole kvaliteta u sektoru proizvodnje smanjuje se rizik od odgovonosti za tete nanijete kupcima zbog neispravnih proizvoda. Proces upravljanja rizikom obuhvata sljedeih 5 faza : 1. identifikacija svih znaajnih rizika kojima je izloeno preduzee; 2. procjenjivanje uestalosti i veliine potencijalnih teta; 3. izbor adekvatne metode za upravljanje rizikom; 4. implementacija izabranog metoda i 5. kontrola rezultata primjene metode upravljanja rizikom da bi se obezbijedila efikasnost programa menadmenta rizika. Prvi korak u procesu upravljanja rizikom je utvrivanje i definisanje potencijalnih teta. Izvori informacija, koje menaderi koriste prilikom identifikacije rizika su: finansijski izvetaji; podaci o ranijim tetama; upitnici koji se specijalno sastavljaju za analizu rizika i fizika inspekcija pogona preduzea. Poto su rizici, kojima je preduzee izloeno, vrlo heterogena kategorija i meusobno se znaajno razlikuju, nakon identifikacije menader mora da ih klasifikuje i to prema vrsti tete koju izazivaju (rizik gubitka imovine preduzea, rizik smanjenja prihoda, rizik od odgovornosi, rizik kraa i pronevjera zaposlenih itd). Nakon to su identifikovane potencijalne tete, slijedei korak menadmenta rizika odnosi se na mjerenje utjecaja koji odreeni rizici imaju na poslovanje preduzea, drugim rijeima procjenjuje se potencijalna uestalost i veliina teta. Uestalost teta je oekivani broj negativnih ekonomskih dogaaja koji e se desiti u posmatranom vremenskom periodu, dok se veliina teta odnosi na oekivanu razmjeru tete. Riziko-menader procenjuje uestalost i veliinu teta za svaku vrstu rizika, da bi na osnovu toga rangirao rizike prema njihovom relativnom znaaju. Na vrhu liste nalaze se rizici ija realizacija ima katastrofalne posljedice i moe da dovede do bankrotstva preduzea, pa na njih menadment obraa posebnu panju, dok se rizici sa malim uticajem na preduzee uglavnom zanemaruju. Procjena rizika je od znaaja i prilikom izbora odgovarajue metode za zatitu od rizika. Na primjer, ako se odreena teta redovno pojavljuje, tada preduzee moe da je tretira kao uobiajen tekui troak, dok se za tete, koje neredovno nastaju i teko ih je predvidjeti, koristie se drugaiji pristup. Prilikom procjene rizika, treba imati u vidu, da veliina ima vei znaaj od uestalosti teta, jer velike tete sa katastrofalnim posljedicama mogu da potpuno onesposobe preduzee za dalje poslovanje. Zbog toga, menader mora uzeti u obzir sve tete koje odreeni dogaaj moe da prouzrokuje. U analizi veliine tete esto se pravi razlika izmedu najvee mogue tete i najvee vjerovatne tete. Pretpostavimo da riziko-menader analizira kolika e biti veliina tete ukoliko fabrika strada u poplavi. U tom sluaju, on procenjuje da e, ukoliko poplava totalno uniti fabriku ukupni trokovi obnove iznositi 10 miliona $ i to je najvea mogua teta. Najvea verovatna teta procenjuje se na 8 miliona $ i menader najee nju uzima u obzir, jer je poplava koja izaziva najveu moguu tetu vrlo retka pojava i javlja se jednom u 50 godina.1313

S. Ivanovi, Upravljanje rizikom i osiguranje

I-dio; Rizik u malim i srednjim preduzeima

II-dio; Poslovni rizici 2

DIO Poslovni rizici

2.1 Grupe poslovnih rizika Poslovni rizik je rizik ostvarenja bruto finansijskog rezultata preduzea. Ostvarenje tog rezultata preduzea moe biti ugroeno iznenadnim tetnim dogaajem koji moe proizai iz samog preduzea ili pak iz njegovog okruenja. Iz ove injenice proizilazi podjela poslovnih rizika na unutarnje i vanjske. Ova klasifikacija poslovnih rizika zaokuplja panju velikog broja znanstvenika koji se bave problematikom rizika i neizvjesnosti, tako da moemo konstatovati da postoji veliki broj klasifikacija. Klasifikacija koja slijedi predstavlja po svom sadraju prilino obuhvatnu klasifikaciju u pogledu broja unutarnjih i vanjskih rizika.

II-dio; Poslovni riziciRedni broj1

Unutarnji poslovni riziciRizik organizacije poduzea rizik kvaliteta organizacije rizik elastinosti preduzea rizik jednostranosti organizacije rizik nepostojanosti organizacije

Redni broj1

Vanjski poslovni riziciPrivredni rizik

2

Rizik strukture sredstava preduzea kvantitativni rizik rizik rentabilnosti rizik likvidnosti rizik prevelikih ili premalih zaliha rizik prekida proizvodnje vrijednosni (kvalitativni) rizici rizik jednostranosti strukture rizik nestabilnosti (nepostojanosti) rizik finanasijskih sredstava rizik strukture sredstava preduzea rizik strukture finansijskih sredstava rizik jednostranosti

2

Trini rizici apsolutni trini rizik relativni trini rizik prostorni trini rizik vremenski trini rizik kvantitativni trini rizik kvalitativni trini rizik

3

Rizik kadrova kvalitativni kasrovski rizik kvantitativni kadrovski rizik rizik kadrovske strukture rizik u upravljanju kadrovima

3

Rizik izvrenja kupoprodajnog ugovora rizik ispunjenja obaveza prodavatelja rizik kupeva izvrenja ugovora

4

Robni rizik rizik pada cijena rizik promjena elja potroaa rizik tehnikog zastarijevanja rizik pojave konkurencije rizik sezonskog karaktera robe

4

Prijevozni (transportni) rizici osnovni prijevozni rizici dopunski prijevozni rizici manipulativni rizik

5

Rizik upotrebe resursa

5

Izvozni rizici privredni rizik zbog naplate potraivanja u inostranstvu politiko-socijalni rizik valutni rizik teajni rizik, rizik konverzije rizik konverzije transfera rizik moratorija rizik supstitucije rizik meunarodnog transporta

6

Rizik ulaganja kapitala

6

Politiki i socijalni rizici

II-dio; Poslovni rizici

Tabela II-1, Poslovni rizici

Sljedea klasifikacija unutarnjih poslovnih rizika baziran je na kriterijumima kao to su: poslovna funkcija, funkcija menadmenta, sredstvima i izvorima sredstava preduzea.

Poslovna funkcija

Finansije

Nabava

Proizvodnja

Marketing

Opti poslovi

Shema II-1 Poslovne funkcije14

Navedene poslovne funkcije prisutne su od osnivanja preduzea, a sa njegovim razvojem preduzetnik iri poslovne aktivnosti, tako da se javljaju i druge poslovne funkcije. Aktivnosti povezane sa finansiranjem, proizvodnjom i marketingom su prisutne i onda kada preduzetnik nije izvrio grupisanje aktivnosti, odnosno nije uspostavio formalnu organizaciju poslovanja.14

Deeljin Jadranka i drugi, Poduzetniki menadment, Zagreb 1999., str 167.

II-dio; Poslovni rizici Unutarnji poslovni rizik odnosi se na aspekte poslovanja kao to su problemi s nabavom, nekontrolirani trokovi, pogrene poslovne odluke, trajkovi i slino. Takva zbivanja mogu uvelike utjecati na smanjenje zarada poduzea, a time i na njegovu uinkovitost. Vanjski poslovni rizik obuhvaa dogaaje u poslovnom okruenju u kojem poduzee djeluje, a koji su izvan njegove kontrole (npr. promjene u zakonodavnom okruenju). Preduzetnik se suoava sa sljedeim rizicima vezanim za finansijsku funkciju: planiranje finansijskih sredstava, planiranje bitnih finansijskih ravnotea, kreiranje i provoenje finansijske politike, upravljanje obrtnim sredstvima, upravljanje utrivim vrijednosnim papirima, upravljanje novcem, upravljanje likvidnou i likvidnim sredstvima, upravljanje prodajom i naplatama potraivanja, izbor optimalne varijante za ulaganje finansijskih sredstava, kupovina i prodaja dionica i drugih vrijednosnih papira, kupovina i prodaja stalnih sredstava plaanja, osiguranje imovine, finansijske analize. Rizici nabave obuhvaaju rizike vezane za faktore proizvodnje, dakle za predmete rada, sredstva rada, ali takoer i rizike vezane za izbor zaposlenika. U proizvodne rizike ubrajamo rizike vezane za: planiranje, kvalitet, obim, trokove proizvodnje, rizik pakovanja i transporta i rizike pojedinanih proizvodnih aktivnosti. Obavljajui funkciju marketinga preduzetnik se suoava sa rizicima vezanim za: nabavke faktora proizvodnje, predvianje prodaje, planiranje marketinga, istraivanje marketinga, oglaavanje, odnose sa javnou, promociju prodaje, prodaju, izvoz i fiziku distribuciju. Rizici optih poslova podrazumijevaju rizike koji nisu obuhvaeni rizicima prethodno pobrojanih poslovnih funkcija. U ove rizike ubrajamo i rizike vezane za angaovanje eksternih strunjaka, agencija i slino, za pruanje pravne pomoi, raunovodstvenih usluga, posredovanje kod izbora i uvoza tehnologije i sl. Druga podjela unutarnjih poslovnih rizika povezana je sa obavljanjem poduzetnikomenaderskih funkcija kao to su: planiranje, organizovanje, kadrovsko popunjavanje, voenje i kontrolisanje.

II-dio; Poslovni rizici

Menaderske funkcije

Planiranje

Organiziranje

Rizik: - opisa radnih mijesta - utvrivanja organizacijske karte - utvrivanje linije odgovornosti -izbora organizacijskog oblika Rzik: - izbora zaposlenika - broja zaposlenika - znanja koja posjeduju zaposlenici Rizik: - vezan sa stvarnim znanjima poduzetnika -stil voenja, motivacija itd.

Kadrovsko popunjavanje

Rizik: - pokretanja novog posla - izbora proizvoda, usluge - istraivanje trita - prognoziranje trinog uea - izbora lokacije - izbora plana proizvodnje - izbora marketing plana - izbor organizacijske strukture - izbor pravnog oblika preduz - izrade plana osiguranja - planiranje raunovodstvenih i finansijskih aktivnosti Rizik: - kontrole pojedinih funkcija u preduzeu - unutarnje kontrole koje proizilaze iz rezultata vanjske - izbora pokazatelja - mjerenja djelotvornosti - korekcije odstupanja stvarnih od oekivanih rezultata.

Voenje

Kontrolisanje

Shema II-2 Poslovni rizici menaderskih funkcija15

Ova shema (II-2) najbolje ukazuje na irinu problema s kojima se suoava rizik menader, odnosno poduzetnik u malom i srednjem preduzeu. Vano je istai da u privrednom ivotu nikada ne dolazi do pojedinanog i izdvojenog djejstva jednog rizika, nego je ono isprepletano mnogim vezama, pa se efekat djejstva multiplicira. Vanjski poslovni rizici uslovljeni nastankom dogaaja u okruenju koji mogu stvoriti gubitke za preduzee, a iji prikaz slijedi u shemi (II-3), moda se i ne slau sa klasifikacijama rizika u udbenicima, ali su relevantni za poslovne probleme sa kojima se svakodnevno suoava veliki broj malih i srednjih preduzea irom svijeta. 1. Rizici ekonomske efikasnosti i efektivnosti dolaze direktno iz pravnog i privrednog sistema. Dramatino proirenje globalnog trita je kreiralo okruenje koje je vee od bilo kojeg trita pojedinane zemlje. Inflacija, recesija i depresija predstavljaju rizike koji dolaze iz privrednog okruenja. Normativno ureenje carinske i poreske politike.15

Bahrija Umihani, Evaluacija i osiguranje rizika u malim preduzeima,tuzla 2003., str. 107

II-dio; Poslovni rizici Visina kamatnih stopa, politika kreditiranja predstavlja rizike kreditno monetarne politike. Visine stopa za zdravstveno, za mirovinsko-invalidsko osiguranje, za osiguranje od nezaposlenosti mogu biti izvori rizika na nacionalnom nivou itd.Rizik ekonomske efektivnosti i efikasnosti Finansijski rizik Trini rizik Opasnost od konkurencije Rizik poslovne etike

Vanjski poslovni rizici

Tehnoloki rizik Pravni rizik Politiki rizik Country rizik Informacioni rizik Rizik terorizma

Shema II-3 Vanjski poslovni rizici

2.Stepen nesigurnosti plaanja, karakteristian za odnos duga i otplaenog dijela duga koritenog za finansiranje, je finansijski rizik (Financial Risk). to je vea proporcija pozajmljenih i vlastitih sredstava, to je vei poslovni finansijski rizik. Pozajmljena finansijska sredstva obavezuju preduzea da napravi plan otplate kao osnovnog duga, tako i kamate na taj dug. Finansijski rizik ne snose samo korisnici zajmova nego i davaoci zajmova, a to su najee banke. Banke se susreu sa sljedeim finansijskim rizicima:16 Kreditni rizik je osnovni rizik koji banka ima u svom poslovanju. Kreditni rizik se sastoji u mogunosti da korisnici ne vrate kredite o rokovima dospijea zajedno sa pripadajuim kamatama. Rizik likvidnosti (Liquidity Risk) je fatalan rizik jer u ekstremnim sluajevima moe dovesti do bankrotstva banke. Ipak, potrebno je naglasiti da su tako ekstremne posljedice, ustvari, rezultat djelovanja i svih drugih rizika koji se javljaju u bankarskom poslovanju. Kamatni rizik (Interest Rate Risk) Rizik cijene novca koji proizlazi iz neizvjesnosti budue cijene novca (budue kamatne stope). Kamatni rizik najveu ulogu igra kod dunikih vrijednosnica (vrijednosnica s fiksnim prinosom). Cijena tipinog financijskog instrumenta s fiksnim prinosom kree se suprotno od kretanja kamatne stope. Ako se kamatne stope na tritu poveaju, cijena vrijednosnice s fiksnim16

Milutin irovi, Osnove savremenog bankarstva, Beograd 2001., str 331.

II-dio; Poslovni rizici prinosom pada, i obrnuto, ako se kamatne stope smanje, cijena vrijednosnice s fiksnim prinosom raste. Valutni rizik (Currency Exchange Risk) je rizik koji se javlja kada doe do promjene deviznih kurseva. Razliitosti u zaradama su prouzrokovane indeksiranjem prihoda i trokova po stopama zamjene ili vrijednostima aktive i pasive oznaenih u stranoj valuti.

3. Trine rizike vezujemo za odnose koje preduzee putem trita uspostavlja sa drugim preduzeima i fizikim licima. Prema obuhvatnosti, trini rizici mogu biti apsolutni i relativni. Apsolutni su onda kada preduzee na ciljnom tritu ne moe obaviti funkciju kupovine ili prodaje. Relativni trini rizici podrazumjevaju ogranienja apsolutnog rizika na razliitim nivoima. Trini rizici se mogu vezivati za tete nastale pogrenim izborom lokacije prodajnih kapaciteta- prostorni trini rizik, ili pak za nepogodnost vremenskog kontinuiteta prodaje- vremenski trini rizik. Kvantitativni trini rizik vezan je za prostorni i vremenski rizik. Javlja se ako se na tritu ponude robe u koliinama veima od potranje. Kvalitativni trini rizik nastaje kada trite ne prihvata ponueni asortiman proizvoda ili usluga, to predstavlja rizik povezan sa nedostatkom marketinga. 4. Konkurencija je dobro poznata i razumljiva za one koji su ukljueni u poslovanje. Stvaranje konkurentske prednosti nacionalnih poduzea predstavlja jedan od osnovnih zadataka vlada pojedinih zemalja. 5. Mo medija, okruenja i drugih utjecajnih grupa danas predstavlja stvarni problem velikog broja poslovnih aktivnosti. Naime, propusti neadekvatnog komuniciranja sa javnou kreiraju rizik reputacije koji spada u nematerijalne rizike, ali moe negativno utjecati na goodwill preduzea. Ove i njima sline rizike, mogue je reducirati ukoliko preduzetnik uvaava principe preduzetnike etike. Rad u skladu sa poslovnim etikim normama dugorono osigurava manje izdatke za osiguranje i poveava izglede za ostvarenje zacrtanih poslovnih rezultata. 6. Tehnoloki rizik je prijetnja da se putem novih naina upotrebe nekih stvari reducira ili uniti potranja postojeih proizvoda, koliko god bili dobro zastupljeni. Primjena novih tehnolokih dostignua dovodi do racionalnije i efikasnije upotrebe svih proizvodnih faktora kao i do radikalnih promjena u njihovoj strukturi. Pod tehnologijom se podrazumjeva ukupni raspoloivi drutveni fond znanja, vezan za ekonomsku primjenu, dok se pod tehnolokom promjenom podrazumjeva irenje tehnologije. Tehnoloka promjena je rezultat invencije koja mora biti zasnovana na naunim principima jer je nauka usmjerena ka razumijevanju, dok je tehnologija usmjerena ka primjeni. Iz definicije tehnologije i tehnolokih postupaka proizilazi stalno prisustvo tehnolokih rizika koji se manifestuju u razliitim formama. 7. Pravni rizik poprima mnoge forme, ukljuujui i : Rizik dokumentacije rezultira iz greaka ili propusta u dokumentima. Oni mogu proizai iz nedostatka ili nepoznavanja znaenja ili vanosti termina i izraza, ili neodvajanja vremena za provjeru dokumenata prije njihovog potpisivanja. Ako, zatim, neto krene naopako, takve greke se mogu pokazati veoma skupim. Rizik jurisdikcije se javlja kada preduzee posluje na inostranom tritu, a ogleda se u nastanku tetnih dogaaja uslijed napoznavanja zakonske regulative u zemlji poslovanja.

II-dio; Poslovni rizici Trokovi parnienja, kako finansijski tako i vremenski, mogu biti tako veliki da ak i najneozbiljniji zahtjevi mogu otetiti poslovanje.

8. Nikada ne treba podcijeniti utjecaj na proces donoenja odluka od strane nacionalnih i nadnacionalnih vlada, vladinih agencija i brojnih regulatornih tijela ovlatenih za kontrolu trgovine, odreivanje cijena ili industrijskih standarda. Njihov opsean arsenal ukljuuje: oporezivanje, kvote, tarife i druge trgovake barijere: zaposlenost, nekonvertibilnost, kamatne stope, poklone i subvencije, licence, ekologiju, nacionalizaciju, restituciju, privatizaciju i sl. 9. Country rizik je spoj mnogih faktora, a posebno onih koji se odnose na dopunske rizike neodvojive od poslovanja sa dravom. Bez obzira na koju se zemlju odnosi, potrebno je razmotriti slijedee rizike: Politiki rizici ukljuuju brojne rizike, od rizika promjene zakonskih propisa, preko negativnih aspekata u meunarodnim odnosima, do rizika izbijanja graanskih ratova i meudravnih sukoba tj opteg naruavanja socijalne i ekonomske stabilnosti; kada je neophodno, pronai lokalne agente koji su dostojni ukazanog im povjerenja ili reprezentativni, i koji nas mogu upoznati sa lokalnim zakonima; trgovake obiaje, kupce i poslovnu etiku; komercijalne zakone i efikasnost njihovih primjena, ukljuujui situacije nesolventnosti; restrikcija stranog prava svojine i/ili upravljanja odugovlaenje sa prijenosom novca 10. Uspjenost poslovanja zavisi od informacija na osnovu kojih se donose odluke stratekog, taktikog i operativnog nivoa. Rizik uspjenog poslovanja ima tri dimenzije: (1) opstanak; (2) sigurnost; (3) razvoj. Opstanak nosi rizik ostvarenja ili neostvarenja poslovnog rezultata. Sigurnost je povezana sa rizicima likvidnosti i solventnosti. Razvoj nosi rizike u podruju tehnologije i inovacija. Znaaj informacija je naznaen kod razmatranja mogunosti reduciranja neizvjesnosti, iz ega moemo zakljuiti da je poslovanje izloeno veem riziku u sluajevima neposjedovanja informacija kako po obimu, tako i po kvalitetu. 11. Rizik rata-teroristikih akcija, utjee na sva preduzea koja posluju u bliem i daljem okruenju zemalja zahvaenim ratnim dejstvima.

II-dio; Poslovni rizici

Shema II-4 Osnovne komponente poslovnog rizika

Na shemi (II-4), prikazane su osnovne komponente poslovnog rizika.17Naime, osim navedene podjele na unutranji i vanjski poslovni rizik, poslovni rizik moemo predstaviti na u sklopu njegovih komponenti. Dakle osnovne komponente poslovnog rizika jesu: operativni rizik, trini rizik, finansijski rizik, regulatorni rizik, te projektni rizik. 2.2 Analiza izloenosti poslovnom riziku Kako bi zadovoljio cilj postizanja efikasnijeg uinka ocjene izloenosti riziku, rizikmenader mora izvriti odreenu kategorizaciju izloenosti. U ovom sluaju polazimo od sljedea kategorizacije izloenosti riziku: izloenost fizikih (materijalnih) sredstava, izloenost finansijskih sredstava, izloenost ljudskih resursa, izloenost intelektualne aktive, izloenost vlastitog kapitala, izloenost obavezama i izloenost intelektualnog kapitala. Posebnu panju obratit emo na sljedee vrste izloenosti poslovnom riziku: izloenost fizikih sredstava, finansijskih sredstava, ljudskih resursa i obaveza. 2.2.1 Izloenost fizikih sredstava Izloenost riziku fizikih sredstava ili imovine moe se klasificirati prema sljedeim kriterijima:

17

J. Davidson Frame, Managing Risk in Organizations,Washington 2001. str. 178

II-dio; Poslovni rizici

Kriteriji klasifikacije izloenosti fizikih sredstava

Klasa imovine

Uzrok gubitka ili dobitka

Rezultat gubitka

Priroda interesta za imovinu

Pojavnom obliku Namjeni Kombinovano Stepen raspoloivosti

Fiziki Ekonomski Ostali

Direktni Indirektni Vremenski

Vlasnici Kupci Dobavljai Zaposleni itd.

Shema II-5, Kriterij klasifikacije izloenosti fizikih sredstava

Imovinu preduzea Sainjavaju sva raspoloiva i angaovana sredstva, po pojavnim oblicima i funkcionalnoj namjeni, s jedne strane, kao i svi izvori sredstava koji indiciraju na porijeklo sredstava s druge strane.18 Imovina preduzea moe se klasificirati po kriterijima kao to su: (1) pojavni oblik, (2) namjena, (3) kombinovano, (4) gledite stepena raspoloivosti. Prema pojavnom obliku razlikujemo sredstva u obliku stvari, prava i novca. Uzroci gubitka fizikih sredstava mogu biti: fizike, drutvene ili ekonomske naravi. U uzroke gubitka fizike naravi ukljuujemo prirodne sile kao to su: poar, oluje, eksplozije i sl. Kraa, vandalizam i zanemarivanje predstavljaju primjere uzroka koje dolaze iz drutvenog okruenja a pjedinane su prirode. Za grupna djelovanja su vezani trajkovi ili nemiri. Ekonomske opasnosti ili uzroci se javljaju uslijed djelovanja vanjskih i unutarnjih sila. Rizikmenader bi trebao svoju panju koncentrirati na sve rizike bez obzira koje su naravi. Direktni, indirektni i vremenski rezultati. Direktni rezultati nastaju kada opasnosti ili uzroci djeluju na fiziki objekat rezultirajui promjenom vrijednosti zahvaenog objekta. Indirektni rezultat se, meutim, javlja kao posljedica direktnog rezultata, ali ne ukljuuje direktni izvor opasnosti. Rezultati izloenosti koji se posmatraju kroz elemenat vremena predstavljaju poseban tip indirektnih rezultata. Uopeno, vremenski gubici se javljaju kada se imovina ne moe koristiti zbog direktnog gubitka. Utvrivanje ovih gubitaka je dosta kompleksnije od utvrivanja direktnih gubitaka. Za imovinu preduzea postoji vie zainteresovanih strana (interesta). Najee su zainteresovani: vlasnici, kreditori koji imaju hipoteku na imovinu ili njene dijelove, dobavljai i kupci, iznajmljivai prostora ili opreme. Svaka od zainteresovanih strana ima razliitu veliinu interesa prema fizikoj imovini, u zavisnosti od njihovog odnosa prema istoj( hipotekarni18

Vidakovi V. Slobodan, Raunovodstvo-jezik poslovnog sporazumijevanja, Beograd 2002. str.130.

II-dio; Poslovni rizici vjerovnik ima interes do iznosa hipoteke, interes kupaca odreen je visinom oekivane mare na prodanim proizvodima itd.). 2.2.2 Izloenost finansijskih sredstava Kad preduzee izda finansijsko sredstvo, ono se pojavljuje kao obaveza u njegovom bilansu stanja, a kao sredstvo u bilansu stanja onoga ko ga zadrava. Preduzee moe biti izloeno riziku usljed zadravanja finansijskog sredstva ili kao rezultat izdavanja finansijskog sredstva. Finansijska sredstva su legalni instrument koji prenosi prava ugovaraa, premda se prava ne odnose uvijek na specifine opipljive objekte. Granica koja dijeli fizika sredstva od finansijskih sredstava nije uvijek jasna, te razlikovanje zahtijeva odreena objanjenja. Finansijska sredstva prenose prava koja su u brojanom obliku koritenjem finansijskih termina, kao to je pravo od prihoda ili pravo da se kupi sredstvo po specifinoj cijeni. Za razliku od od imovinskih prava, prava prenoena finansijskim sredstvom ne ukljuuju obavezno specifini opipljivi objekt. Obine dionice uglavnom prenose vlasniko pravo u korporaciju, ali vlasnik obine dionice nema direktno vlasniko pravo na imovinu na koju korporacija polae pravo. Umjesto toga, vlasnici obinih dionica ostvaruju njihovo vlasniko pravo izborom direktora korporacije. Vrijednosni papiri, s kojima se trguje na organiziranom tritu, ine vanu klasu finansijskih sredstava. Organizirana razmjena vrijednosnih papira obezbjeuje pouzdanu metodu za kupovinu i prodaju finansijskih sredstava. Promatrano iz ugla malih i srednjih preduzea, ona u svojim bilansima imaju veoma malu zastupljenost ovih sredstava. Posebno je to prisutno u zemljama gdje se trite kapitala nalazi u poetnoj fazi razvoja. U visini realne trine vrijednosti mala preduzea mogu emitirati vriejdnosne papire uz prethodnu pripremu informacija za potencijalne kupce, odnosno ulagae, planirati tehniku i metode emisije i moguu kotizaciju na sekundarnim tritima. Tehnika emitiranja nije tako sloena da bi bila prepreka razvoju dioniarstva malih preduzetnika. Rizici zadravanja finansijskih sredstava. Rizici zadravanja finansijskih sredstava se mogu analizirati u vie etapa. U mnogim sluajevima broj etapa ima posljedice na menadment rizika, jer se razliite metode mogu koristiti za upravljanje svakom pojedinanom etapom. Kod vrijednosnih papira pojavljuju se najmanje dva sloja izloenosti riziku. Jedan sloj se javlja uslijed aspekata samog odreenog zaloga. Drugi uslijed faktora koji utjeu na povrat vrijednosnih papira generalno, po mogunosti ukljuujui ukupni optimizam investitora. Za dunike vrijednosne papire, dio rizika zadravanja vrijednosnih papira javlja se zbog specifinog rizika vrijednosnih papira kao to je mogui neuspijeh. Pored toga, rizik kamata iroko utjee na sve vrijednosne papire koji nose kamatu. Trina cijena dunikih vrijednosnih papira je suprotno vezana za trinu kamatu. Cijena dunikog papira pada kada trine kamate rastu i obrnuto. Trajanje se esto koristi radi mjerenja ranjivosti cijene dunikog vrijednosnog papira pri pomjeranjima u kamatama. Izraunavanje vremena trajanja za pojedina finansijska sredstva vri se na bazi koncepta vremenske vrijednosti novca. 2.2.3 Izloenost obavezama Klasificirani bilansi stanja, priznati po Meunarodnim raunovodstvenim standardima, obaveze dijele na kratkorone (tekue) i dugorone obaveze. Obaveze su vane iz razloga njihove bliske povezanosti sa ciljevima profitabilnosti i likvidnosti preduzea. U trenutku nastanka, obaveze predstavljaju izvore gotovine neophodne za kontinuitet poslovanja, dok u trenutku izvrenja one predstavljaju odliv gotovine. Usklaivanje priliva i odliva je od veoma velike vanosti,bez obzira na promatrani vremenski period. Ukoliko preduzee preferira pretjeranu opreznost kod stvaranja obaveza, ono se suoava sa rizikom smanjenja stope zaraivanja, tj. ne iskoritava u potpunosti svoj raspoloivi potencijal. Pretjerano zaduivanje je takoer povezano sa rizikom kratkorone nelikvidnosti koja, ako potraje due, moe dovesti do

II-dio; Poslovni rizici bankrotstva preduzea. Zbog toga je zadatak rizik-menadera permanentno izvravanje trenutanih dugovanja koja su proizala iz prolih transakcija. Izmirivanje ovih obaveza se moe izvriti isplatama sredstava ili pruanjem usluga. 2.2.4 Izloenost ljudskih potencijala Produktivni resursi preduzea ukljuuju imovinu i ljudske potencijale. Preduzee trpi gubitke koji se dese kada neko od zaposlenika umre, povrijedi se ili razboli, ostari ili postane nezaposlen zbog drugih razloga. U nedostatku mjera ublaavanja efekata ovih gubitaka, zabrinutost pojedinog zaposlenika za ove izloenosti mogu doprinijeti smanjenju produktivnosti, a nerijetko i ugroziti ostvarenje ciljeva preduzea. Otklanjanje ili smanjivanje ove zabrinutosti oslobaa energiju zaposlenih koja moe biti iskoritena za ostvarivanje ciljeva preduzea. Kada e se obaviti transfer odgovornosti od pojedinog zaposlenika na preduzee? Ovaj transfer e se obaviti samo za sluaj da je preduzee efikasnije, mjereno visinom trokova, pri upravljanju ovim izloenostima od pojedinanog zaposlenika. U podruju zdravstvene zatite relativna prednost preduzetnika je oigledna, jer je on u boljoj poziciji u pregovorima sa davaocima zdravstvenih usluga. Isti sluaj je i sa ivotnim osiguranjem. Preduzetnik u poreenju sa menaderima velikih preduzea, koji upoljavaju znatno vei broj zaposlenika, je u nepovoljnoj situaciji. Porodice se suoavaju sa izloenou njihovih lanova riziku iz etiri razloga: prerana smrt, slabo zdravlje, duboka starost, nezaposlenost. Prva tri uzroka pripadaju univerzalnim rizicima koji postoje u svakom drutvu. Rizik nezaposlenosti nije univerzalnog tipa zato to zahtijeva postojanje odnosa poslodavac-zaposleni. U velikoj mjeri prijenos rizika sa pogoenih pojedinaca i familija na poslodavce i vlade poeo se deavati u toku dvadesetog stoljea. Rastua industrijalizacija zapadnih zemalja dovela je do oslanjanja porodica na prihode od plaa, to je stvorilo pogodno tlo za prijenos rizika sa porodica na preduzea.

III-dio, Metode rizik menadmenta

3. DIO Metode rizik menadmenta3.1 Upravljanje rizikom Upravljanje rizikom ili menadment rizika moe da se definie na nekoliko naina. Po jednoj definiciji to je "sistematski proces upravljanja izloenosti poslovne organizacije riziku da ostvari svoje ciljeve na nain koji je konzistentan sa javnim interesom, bezbjednou ljudi, faktorima prirodnog okruenja i zakonom. Ova definicija ukazuje da savremeni menadment rizika kao proces ne vodi samo rauna o profitu ve i o irim socijalnim konsekvencama uklapanja firme u okruenje. Po drugom autoru menadment rizika predstavlja "sistematski proces identifikacije i evaluacije istih rizika kojima je izloeno preduzee ili individua kao i selekciju i implementaciju adekvatne metode za upravljanje rizikom".19 Iz navedih definicija uoavamo da su osnovne funkcije menadmenta rizika: sistematsko i kontinuirano istraivanje izloenosti riziku gubitka, zatim vrednovanja prirode, frekvencije, jaine i potencijalnog uticaja gubitka na organizaciji, kao i planiranje i organizacija kontrole rizika i tehnike finansiranja rizika da bi se efikasno minimizirao uticaj gubitka na organizaciju. Tradicionalni ili konvencionalni pogled upravljanja rizikom se definie kao znanstveni pristup problemu bavljenja istim rizicima s kojima se susreu pojedinci i organizacije. To je iri pogled koji se bazira na miljenju da upravljanje rizikom ima razvojnu formu. Ovaj pristup zastupaju Gallgher Ruse, Greene Mark, Emmet Vaughan i drugi. Drugi pristup koga zastupaju Felix Kloman i Yacov Y. Haimes polazi od toga da upravljanje rizikom obuhvata sve rizike u organizaciji. Upravljanje rizikom, po njihovim shvaanjima, predstavlja sistemski, statistiki utemeljen, cjelovit proces koji se gradi na formalnom pristupu riziku i menadmentu i odnosi se na etiri izvora pogreaka unutar hijerarhijsko-vieciljnog okvira. Takvo gledite je u potpunoj harmoniji sa principima cjelovitog upravljanja kvalitetom (TQM). Trei pristup je zasnovan na suvremenim pristupima u finansijskoj teoriji koji odluke odjela upravljanja rizikom podvode pod finansijsko upravljanje rizikom. Ova forma upravljanja svojstvena je bankarskim udruenjima. Arthur C. Williams Jr., Michael L. Smith, Peter C. Young upravljanje rizikom posmatraju sa aspekta organizacije i definiu ga kao menadment funkciju koja tei identificirati i susresti se sa uzrocima i uincima neizvjesnosti i rizika u organizaciji. Osnovne karakteristike posljednje navedenog pristupa, mogle bi se sintezirati u sljedee tri konstatacije: Upravljanje rizikom, bez obzira na razlike izmeu istog i pekulativnog rizika, je jedinstveno; Upravljanje rizikom nije specijalizirana menadment funkcija nego je openito menadment funkcija imanentna kako velikim i srednjim, tako isto i malim preduzeima; Upravljanje rizikom nije orijentisano iskljuivo na menadment gubitaka nego na menadment rizika i neizvjesnosti, iako trokovi neizvjesnosti (loe odluivanje na nivou organizacije, loa alokacija resursa itd.) mogu biti visoki. Rizik menaderi su tradicionalno ignorisali tu dimenziju rizika.20

19 20

S. Ivanovi, Upravljanje rizikom i osiguranje, Beograd 2002., str.70. Bahrija Umihani, Evaluacija i osiguranje rizika u malim preduzeima, Tuzla 2003. str 116.

III-dio, Metode rizik menadmenta

3.2 Ciljevi upravljanja rizikom Kao najoptiji cilj, iz koga proizilaze i ostali, specifini, ciljevi upravljanja rizikom navodi se maksimizacija prinosne vrijednosti preduzea, koja je u funkciji budueg neto novanog toka. Samo prisustvo rizika, odnosno mogunost nastanka ekonomski tetnog dogaaja koji e smanjiti priliv tj. poveati odliv gotovine, smanjuje prinosnu vrijednost. Ovo smanjenje prinosne vrijednosti prouzrokovano prisustvom rizika naziva se troak rizika. Troak rizika inkorporira sve gubitke vezane za realizaciju tetnog dogaaja i jednak je razlici prinosne vrijednosti bez prisustva rizika i prinosne vrijednosti u prisustvu rizika. Iz navedenog, zakljuujemo da se upravljanje rizikom svodi na minimiziranje troka rizika jer se time istovremeno maksimizira prinosna vrijednost firme. Pored ovog opteg cilja postoje i brojni konkretni ciljevi: odranje preduzea na tritu - je prvi i najvaniji cilj. Firma nastoji da, po nastanku velike tete nastavi sa obavljanjem barem jednog dijela ranijih poslova kako bi djelimino ouvala trinu poziciju. kontinuirano poslovanje - odnosno nastavljanje rada nesmanjenim intezitetom, je od izuzetne vanosti za pojedina preduzea, kod kojih bi smanjenje obima poslovanja dovelo do prelaska kupaca kod konkurenata. stabilnost prihoda - odnosi se na nastojanje firme da prinos po akciji (dividenda) ostane nepromjenjen i poslije nastanka tete. kontinuiran rast - rast i razvoj firma ostvaruje razvojem novih proizvoda i probojem na nova trita kao i pripajanjem drugih preduzea. Menader treba da sprijei negativan utjecaj teta na izabranu metodu rasta. drutvena odgovornost - neoekivani gubici, osim na preduzee, mogu imati negativan utjecaj i na kupce, dobavljae, kreditore pa je zadatak upravljanja rizikom da ublai utjecaj tete na iru drutvenu zajednicu. 3.3 Rezultati menadmenta rizikom Menadment rizikom, kao proces, obuhvata sledee podprocese (shema III-1): analizu rizika, vrijednovanje rizika, upravljanje rizikom i postproizvodne informacije Organizacija treba da obezbijedi da se u menadment rizikom ukljue osobe sa potrebnim znanjem i iskustvom za izvrenje ovih aktivnosti. Vrijednovanje rizika Organizacija treba da pripremi i odrava listu poznatih ili moguih opasnosti koje su vezane kako za normalne uslove korienja, tako i nenamjeravano ili pogreno korienje. Mogui dogaaji mogu dovesti do opasnih situacija, to treba razmotriti i zapisati. Za svaku opasnost sa liste opasnosti, treba odrediti rizik za normalne i pogrene uslove korienja, koristei raspoloive informacije ili podatke. Za svaku opasnost, za koju se ne moe odrediti vjerovatnoa pojavljivanja, treba pripremiti listu moguih posljedica opasnosti. Za svaku identifikovanu opasnost, organizacija e odluiti, koristei kriterijume iz plana menadmenta rizikom, da li je rizik tako nizak da njegovo smanjivanje nije potrebno. Koncept rizika je kombinacija dvije komponente: vjerovatnoe pojavljivanja tete, tj. koliko esto ona moe nastati i posljedice ove tete, tj. njenog znaaja.

III-dio, Metode rizik menadmenta U cilju bolje analize rizika, ove dvije komponente treba analizirati posebno.

Shema III-121Aktivnosti menadmenta rizikom

21

I. Savovi, S. Arsovski, Dodatni zahtjevi za menadment rizikom, Kragujevac 2005.,str.77.

III-dio, Metode rizik menadmenta Upravljanje rizikom Menadment rizikom, kao posebno izdvojen dodatni zahtjev, zahtijeva pripremu (obrazovanje i obuku) kadrova za sprovoenje procesa menadmenta rizikom, definisanje kriterijuma za prihvatljivost rizika, vrijednovanje svakog pojedinanog rizika i, za rizike ija vrijednost nije prihvatljiva, sprovoenje mjera za redukciju rizika na prihvatljiv nivo. Prihvatanje rizika vieg nivoa, treba da bude samo u posebnoj situaciji, kada se to nadoknauje kroz korist. Analiza opcija (korak 5) Organizacija treba da identifikuje mjere upravljanja rizikom koje su pogodne za redukciju rizika na prihvatljiv nivo. Upravljanje rizikom treba da sadri integrisani pristup u kome organizacija treba da koristi jedan ili vie prioriteta u listi prioriteta: a) imanentnu bezbijednost ostvarenu projektovanjem proizvoda; b) zatitne mjere kod modifikacije proizvoda ili u njegovoj izradi; c) informacije potrebne za bezbijednost. Ako organizacija, u toku analize opcija, utvrdi da je dalja redukcija rizika nepraktina, ona treba da sprovede analizu rizika (koristi u odnosu na rezidualni rizik). U suprotnom, organizacija treba da primjeni izabrane mjere upravljanja rizikom. Primjena mjera upravljanja rizikom (korak 6) Organizacija treba da primjeni i verifikuje efektivnost definisanih mjera. Vrijednovanje rezidualnog rizika (korak 7) Svaki rezidualni rizik koji ostaje poslije primjene mjera upravljanja rizikom treba da se vrednuje, korienjem kriterijuma definisanih u planu menadmenta rizikom. Ako rezidualni rizik ne ispunjava ove kriterijume, treba primeniti dalje mjere upravljanja rizikom. Ako je rezidualni (preostali) rizik prihvatljiv, onda sve relevantne informacije neophodne za objanjenje rezidualnog rizika treba pridruiti odgovarajuim dokumentima organizacije. Analiza rizik/korist (korak 8) Ako se rezidualni rizik ocijeni kao neprihvatljiv, koristei kriterijume iz plana menadmenta rizikom, i dalje upravljanje rizikom je nepraktino, organizacija treba da obezbjedi i preispita podatke i literaturu u vezi koristi namjeravanog korienja da bi odredila da li koristi premauju rizik. Ako injenice ne podravaju ovaj zakljuak, rizik se smatra neprihvatljivim. Relevantne informacije neophodne za objanjenje rezidualnog rizika treba da budu u odgovarajuim dokumentima organizacije. Ostale generisane opasnosti (korak 9) Mjere upravljanja rizikom treba preispitati da bi se utvrdilo da li postoje druge opasnosti. Ako se pojavi bilo koja nova opasnost, treba oceniti rizik preko mjera upravljanja rizikom. Kompletnost vrednovanja rizika (korak 10) Organizacija treba da osigura da se vrednuju rizici svih identifikovanih opasnosti. Vrednovanje opteg rezidualnog rizika (korak 11) Nakon primjene i verifikacije mjera upravljanja rizikom, organizacija treba da odlui da li je prihvatljiv opti rezidualni rizik, koristei kriterijume iz plana menadment rizikom. Ako je isti neprihvatljiv, organizacija treba da obezbijedi i preispita ostale podatke i literaturu o

III-dio, Metode rizik menadmenta sluaju, da bi utvrdila da li koristi kompenzuju (preteu) opti rezidualni rizik. Ako to nije sluaj, rizik se smatra neprihvatljivim. 3.4 Metodi upravljanja rizikom Jeda od najvanijih koraka u procesu upravljanja rizikom jeste odabir adekvatnog metoda ili kombinacije vie metoda za upravljanje rizikom. Metodi koje preduzea najee koriste u cilju zatite od rizika mogu se svrstati u sledee tri grupe ( slika III-1): 1. metod kontrole teta; 2. metod finansiranja teta i 3. metod interne redukcije rizika. 1.Metod kontrole teta Ovaj metod obuhvata akcije u cilju smanjenja uestalosti i veliine oekivanih teta. Pojam kontrole teta esto se mijea sa kontrolom rizika, meutim postoji znaajna razlika izmeu akcija koje se preduzimaju u cilju smanjenja oekivanih teta i akcija kojima se smanjuje prisustvo rizika kao to je npr. interna redukcija rizika. a) Izbjegavanje rizika Kod ovog pristupa, preduzee smanjuje izloenost riziku smanjui nivo rizinih aktivnosti koje obavlja. Preciznije, firma izbjegava da uopte zapone bavljenje odreenom rizinom djelatnou ili odluuje da napusti neku rizinu aktivnost koju je do tada obavljalo. Na primjer, transportno preduzee koje prevozi toksine hemikalije, koje djeluju tetno na zdravlje ljudi ili zagauju prirodnu sredinu, u cilju smanjenja rizika odluuje da se preorjentie na transport drugih, netoksinih proizvoda ili da drastino smanji broj rizinih isporuka. Prednost ovog pristupa je u tome to opasnost od nastanka ekonomski tetnog dogaaja nestaje ili je bitno smanjena. Kao jedan od nedostataka navodi se nemogunost da se izbegnu svi rizici kojima je preduzee izloeno, npr. Rizik smrti kljunih ljudi u preduzeu, tako da se ova metoda primenjuje samo u odreenim sluajevima. Drugi nedostatak je to to su rizine aktivnosti, po pravilu, profitabilne pa su oportunitetni trokovi primene ove metode vrlo visoki. b) Prevencija teta Pristup prevencije teta obuhvata aktivnosti preduzea kojima se smanjuje uestalost i veliina teta. Za razliku od pristupa izbjegavanja rizika, u ovom sluaju preduzee ne nastoji da izbjegne izloenost odreenom riziku, ve da odreenu rizinu aktivnost izmijeni tako da ona postane bezbjednija i prihvatljiva za preduzee. Kod ovog pristupa razlikujemo preventivne i represivne mere. Preventivne mere se preduzimaju prije nastanka tetnog dogaaja i cilj im je da sprijee i uklone uzrok koji izaziva gubitak. Ovim mjerama se smanjuje uestalost teta. Primjeri preventivnih mera su: izgradnja fabrika od protiv poarnih materijala, periodina kontrola ispravnosti ureaja da bi se spreile povrede radnika, izgradnja nasipa da bi se smanjila mogunost poplave. Ako do tete ipak doe, preduzimaju se represivne mere koje imaju za cilj smanjenje veliine nastalih gubitaka. Primeri su ukazivanje prve pomoi povrijeenim radnicima, instalacija ureaja za gaenje poara, ograniavanje iznosa gotovine u blagajni itd. Prednost primjene pristupa prevencije teta ogleda se u tome to nastanak tetnog dogaaja, pored direktnih, izaziva i indirektne trokove koji mogu da premae direktne. Na primjer, u sluaju da se radnik povredi pri radu, osim direktnih trokova (trokovi ljeenja, deo zarade koji se isplauje radniku za vreme bolovanja...) firma snosi i indirektne trokove (prekid

III-dio, Metode rizik menadmenta proizvodnje, trokovi obuke novog radnika...). Time to sprijeava nastanak teta ili utie na njihovu veliinu, preduzee smanjuje trokove poslovanja.

Slika III-1, Metodi upravljanja rizikom

2. Metod finansiranja teta Osnovni nain zatite od rizika, kod primene metoda finansiranja teta, je formiranje fondova iz kojih e se nadoknaditi nastale tete. Kod ovog metoda razlikujemo tri pristupa: samopridraj, neosiguravajui transfer rizika i osiguranje. Navedeni pristupi se meusobno razlikuju prema nainu generisanja fondova namjenjenih pokriu teta. Samopridraj i neosiguravajui transfer rizika bie objanjeni u nastavku: a) Samopridraj Samopridraj (engl. retention- zadravanje, uvanje, neputanje) predstavlja situaciju u kojoj preduzee zadrava obavezu da samo snosi odreene rizike. Kod ovog pristupa preduzee generie sopstvene fondove za pokrie teta, dok se kod transfera rizika (tu spada i osiguranje) rizik prebacuje na drugu ugovornu stranu. Vano je praviti razliku izmeu aktivnog i pasivnog samopridraja. Aktivni samopridraj se odnosi na sluaj kada je menadment preduzea svjestan rizika i nakon detaljne analize donosi odluku da je najpovoljnije da preduzee samo snosi taj rizik. Kod pasivnog samopridraja, rizik se zadrava zbog neznanja ili nesposobnosti menadmenta. Ova situacija je nepoeljna i moe da bude opasna aka je rije o riziku sa katastrofalnim posljedicama za preduzee. Da bi samopridraj bio primjenjen kao pristup upravljanja rizikom treba da budu ispunjeni sljedei uslovi: predvidivost teta - tete treba da su uestale, jer u tom sluaju riziko-menader moe, sa velikom tanou, da predvidi kretanja teta u narednom periodu i da ih tretira kao poslovne rashode koji se nadoknauju iz poslovnih (redovnih) prihoda. veliina teta - teta ne smije da bude velika odnosno ne smije da ima katastrofalne posljedice za preduzee, jer u tom sluaju preduzee nee moi samo da pokrije gubitak. raspoloivost ostalih metoda za upravljanje rizikom - u nekim sluajevima osiguravajua dutva ne pruaju zatitu od odreenih rizika, ostali transferi rizika nisu na raspolaganju, dok kontrola teta samo djelimino smanjuje uestalost i veliinu gubitaka, pa preduzeu ne preostaje nita drugo nego da taj rizik zadri. Ako se preduzee odlui za samopridraj, prvo treba da utvrdi novani iznos teta koje e se zadrati (nivo samopridraja). Postoji nekoliko naina za utvrivanje ovog iznosa, ali je

III-dio, Metode rizik menadmenta najprihvatljiviji onaj koji nivo samopridraja definie kao maksimalan iznos teta koje firma moe da apsorbuje, a da pri tom ne ugrozi zaraivaku sposobnost i najee iznosi 5% godinjeg prihoda prije oporezivanja. Kada se ostvari ekonomski tetan dogaaj, rizikomenader donosi odluku iz kojih izvora preduzea e biti nadoknaen. Ako su u pitanju uestale tete, koje ne prouzrokuju velike gubitke njih preduzee ubraja u redovne rashode i nadoknauje ih iz redovnih prihoda. U ove tete spadaju: sitne krae u maloprodajnim objektima, kvarenje netrajnih proizvoda itd. Za neto vee tete aktiviraju se dugorona rezervisanja. Dugorona rezervisanja su raunovodstvena kategorija i predstavljaju sadanje izdvajanje finansijskih sredstava za pokrie rizika koji e se realizovati u budunosti. Na ovaj nain pokrivaju se tete po osnovu izgubljenih sudskih sporova, kazne, penali itd. Trei izvor sredstava predstavljaju krediti uzeti od banaka. Iako, na prvi pogled, preduzee ne koristi svoja sredstva za pokrie teta i ovaj metod plaanja se ubraja u samopridraj jer uzeti kredit zajedno sa pripadajuom kamatom mora biti vraen u utvrenom roku. U ekstremnom sluaju, teta je tolika da je preduzee prinueno da prodaje delove imovine da bi je pokrilo. Poseban vid samopridraja pretstavljaju sopstvena (captive) osiguravajua drutva. Njih osniva jedna velika korporacija ili vie udruenih manjih preduzea, sa ciljem da prue osiguranje od svih rizika kojima je matina firma izloena. U svijetu se ovakva osiguravajua drutva najee osnivaju u off-shore zonama (Barbados, Kajmanska ostrva itd).22 Prednosti osnivanja sopstvenih osiguravajuih drutava su sledee: deava se da komercijalna osiguravajua drutva ne izdaju polise za odreene vrste rizika, zato matina firma formira captive osiguravajue drutvo i na taj nain pribavlja osiguranje; captive osiguravajue drutvo moe da ostvaruje profit, koji uveava ukupni profit korporacije, u sluaju da pored matinog posluje i sa drugim preduzeima; captive osiguravajue drutvo ima laki pristup reosiguravaima; u SAD-u se od 1992. godine, premije plaene sopstvenom osiguravajuem drutvu odbijaju od oporezivog dobitka, pod uslovom da captive 30% posla obavlja sa drugim preduzeima. Prije nego to se odlui za tehniku samopridraja, menader treba da sagleda sve njene prednosti i nedostatke. Prednosti ovog pristupa su: utede koje se ostvaruju poto su esto stvarne tete manje od iznosa premija koje bi firma platila osiguravajuem drutvu; nii trokovi zatite od odreenih rizika kod samopridraja, jer kada se koriste usluge osiguravajuih kompanija pored uobiajenih izdataka plaaju se i provizije agenata osiguranja i profit osiguravajueg drutva; efikasnije sprovoenje programa prevencije teta jer kada preduzee samo snosi rizik, ono je zainteresovano da sprijei nastanak tete; pozitivan uticaj na novane tokove, poto preduzee, sve dok ne nastane teta, moe slobodno da koristi novana sredstva, koja bi inae bila blokirana kod osiguravaa. Ovaj pristup ima i znaajne nedostatke: deava se da je iznos stvane tete, koju preduzee samo nadoknauje, vei od premije osiguravajuih drutava, pa je u tim sluajevima, preduzee na gubitku; premije plaene osiguravau odbijaju se od oporezivog dobitka, dok se u sluaju samopridraja samo iznos stvano nastalih teta odbija od poreske osnovice, pa e porez na dobit biti znatno vii.

22

Nenad Miliki, Upravljanje rizikom procjene maksimalnog samopridraja, Beograd 2005. str 26.

III-dio, Metode rizik menadmenta b) Neosiguravajui transfer rizika Pojam transfera rizika obuhvata tehnike kojima se rizik zajedno sa svim njegovim finansijskim posljedicama prenosi na drugo pravno ili fiziko lice. Poto se osiguranje, kao najznaajnija i najee koriena tehnika transfera rizika posebno prouava, uvodi se pojam neosiguravajueg transfera koji obuhvata sklapanje ugovora i heding strategiju kao dopunske tehnike u prijenosu rizika. Riziko-menaderi koriste razne vrste ugovora, da bi odgovornost za odreeni rizik kojem je preduzee izloeno prebacili na drugu ugovomu stranu. Na primjer, u ugovoru sa graevinskom firmom koja treba da izgradi novu fabriku za preduzee, obino stoji da je za sve tete koje nastanu na objektu u toku izgradnje odgovoran preduzima. Klauzula o izuzeu od odgovornosti kao dio ugovora takoe je efikasan nain za transfer rizika. Ako izdavako preduzee unese pomenutu klauzulu u ugovor, u sluaju tube za plagijat, odgovoran e biti autor spornog izdanja, a ne izdava. lako su do sada razmatrani metodi i pristupi koji se iskljuivo bave zatitom od istih poslovnih rizika, ovde emo pomenuti i heding kao metod za transfer cjenovnog, deviznog i kamatnog rizika. Heding strategija (engl. hedge - odbraniti se, osigurati se protiv gubitka) podrazumjeva upotrebu finansijskih derivata u cilju minimiziranja uticaja trinih rizika na poslovanje preduzea. U uslovima inflacione eskalacije, fleksibilnih deviznih kurseva i varijabilnih kamatnih stopa - trini rizici postaju dominantni u savremenom poslovnom okruenju. Preduzea i druge privredne organizacije vre distribuciju i realokaciju ovih rizika primjenom najnovijih finansijskih instrumenata kao sto su: forvard i fjuers ugovori, svopovi i opcije. Heding strategiju moe se ilustrovati jednostavnim primjerom zatite od cjenovnog rizika. Preduzee koje koristi brano kao sirovinu u procesu proizvodnje izloeno je riziku od neoekivanog porasta cijene brana, dok proizvoa brana strahuje od pada cene. Da bi se zatitila od cjenovnog rizika ova dva preduzea sklapaju forvard ugovor, koji je po svojoj prirodi terminski ugovor, to znai da se ne izvrava odmah, ve o nekom kasnijem roku (npr. mjesec dana po zakljuenju ugovora). Na dan dospjea obaveze iz ugovora, proizvoa je duan da isporui kupcu odreenu koliinu brana i to po ceni koja je unaprijed utvrena (cijena iz ugovora forvard cijena) i koja ne zavisi od trenutne cijene brana na tritu.23 U prednosti metoda neosiguravajueg transfera spadaju: mogunost transfera rizika, koji se ne mogu osigurati kod osiguravaa; transfer rizika esto kota manje nego osiguranje; potecijalna teta moe biti prenijeta na nekoga ko je u boljoj poziciji da sprovede program prevencije teta. Nedostaci ovog pristupa su: sluaj kada pravno ili fiziko lice, na koje je prenijet rizik, nije u stanju da nadoknadi nastalu tetu pa odgvornost prelazi na lice koje je izvrilo transfer; problem je i u razliitim interpretacijama jednog istog ugovora zbog dvosmislene i nejasne pravne terminologije

3. Metod interne redukcije rizika Preduzee moe interno da smanji izloenost riziku kroz diversifikaciju ili investiranje u informacije.

23

Mirko Kuli, Finansijska trite, Megatrend, Beograd 2003., str. 215.

III-dio, Metode rizik menadmenta a) Diversifikacija Oslanjanje na jedan proizvod u uslovima stalnih promijena u potrebama i ukusima potroaa je rizik koji mogu da podnesu samo preduzea sa specifinim poloajem na tritu. Proizvodni program diversifikovanog preduzea obuhvata proizvode koji se po tehnolokoj osnovi, trinoj namjeni i nainu prodaje meusobno znaajno razlikuju, pa time smanjuju rizik koji proizilazi iz estih promjena u trinim, tehnikim i drutvenim faktorima. Izbor diversifikacije kao metode za smanjenje rizika zahteva sloenu analizu velikog broja faktora koji ponekad imaju suprotno dejstvo na poziciju preduzea. Nuno je, izmeu ostalog, izbalansirati prednosti koje se stiu po osnovu fleksibilnosti diversifikovanih preduzea u odnosu na rtve koje proizilaze iz smanjivanja koherentnosti proizvodnog asortimana. b) Investiranje u informacije Drugi pristup internoj redukciji rizika je investiranje u informacije. Primjenom ovog pristupa dobijaju se precizna i tana predvianja oekivanih teta, pa preduzee moe na vrijeme da preduzme preventivne mjere zatite. Savremeni informacioni sistemi omoguavaju pouzdane prognoze frekvencije i veliine potencijalnih teta vezanih za iste poslovne rizike. Velika i srednja preduzea najee samostalno organizuju predvianje kljunih varijabli koje utiu na poslovanje, dok se manja preduzea obraaju specijalizovanim firmama. 3.5 Osiguranje kao metod rizik menadmenta Pojmove osiguranja i upravljanja rizikom, ne bi trebalo mjeati, kao to se esto ini, jer je upravljanje rizikom iri koncept koji obuhvata identifikaciju i analizu svih rizika koji prijete preduzeu, a zatim i izbor odgovarajue metode za tretman tih rizika, dok je osiguranje samo jedan od pristupa finansiranja teta, koju menader moe da izabere u cilju zatite od odreenog rizika.24 Kada se donese odluka da se koristi osiguranje, riziko menader preduzima sljedee korake : izbor rizika koji e se osigurati; izbor osiguravaa; sklapanje ugovora o osiguranju; upoznavanje zaposlenih u preduzeu sa uslovima osiguranja; periodina revizija programa osiguranja. Izbor rizika koji e se osigurati. Riziko-menader imajui u vidu potencijalnu veliinu i frekvenciju teta, su prinueni da osiguravaju samo rizike sa velikim utjecajem na poslovanje. Prema znaaju rizika koje obuhvataju pravi se razlika izmedu obaveznog, poeljnog i dostupnog osiguranja. Obavezno osiguranje obuhvata rizike koji se po zakonu moraju osigurati (obavezno osiguranje radnika u sluaju povrede na radu) kao i rizike sa katastrofalnim posljedicama koji ugroavaju opstanak preduzea. U poeljno osiguranje spadaju rizici koji mogu da prouzrokuju ozbiljne finansijske potekoe, ali ne dovode do bankrotstva preduzea. Dostupno osiguranje obuhvata one rizike koji imaju mali uticaj na poslovanje. Pored izbora rizika koji e se osigurati, riziko menader u ovoj fazi donosi odluku i o visini sume osiguranja. Suma osiguranja je iznos na koji je neka stvar osigurana i prema njoj se odreuje premija osiguranja. Obino je suma osiguranja jednaka vrijednosti osigurane stvari. Izbor osiguravaa. Prilikom izbora osiguravajueg drutva, riziko-menader polazi od sledeih kriterijuma - finansijskog poloaja osiguravaa, usluga zatite od rizika koje prua kao i visine premije. Pri utvrivanju finansijskog poloaja, riziko-menaderi se oslanjaju na publikacije u24

Ljuti Branko, Menadment rizika i osiguranje, Poslovna politika izdanje 2000. str54.

III-dio, Metode rizik menadmenta kojima su osiguravajua drutva rangirana prema profitabilnosti, likvidnosti itd. Usluge osiguravajuih drutava u koje spadaju identifikacija i procjena teta, kao i prevencija rizika imaju veliki uticaj na izbor preduzea. Visina premije je takoe bitan faktor jer preduzee nastoji da maksimizira koristi i minimizira trokove osiguranja. Sklapanje ugovora o osiguranju. Kada je osigurava izabran prelazi se na sljedeu fazu, a to je sklapanje ugovora o osiguranju. Ugovor o osiguranju ini polisa kao i opti i pojedinani uslovi osiguranja. Od izuzetne vanosti je da se obje strane usaglase oko osnovnih elemenata ugovora, odnosno o predmetu osiguranja, riziku obuhvaom osiguranjem i trajanju osiguranja. Smatra se da je ugovor sklopljen kada obje strane potpiu polisu osiguranja. Upoznavanje zaposlenih u preduzeu sa uslovima osiguranja. Kada je potpisana polisa osiguranja riziko-menader obavjetava o tome upravu i ostale zaposlene u preduzeu. Vrlo je bitno da zaposleni budu upoznati sa injenicom da teta izazvana grubom nepanjom ili namjemo izazvana teta nije pokrivena osiguranjem. Takoe, neophodno je informisati zaposlene u kom roku se teta prijavljuje osiguravau kao i na koji nain se prezentiraju neophodni dokazi o teti. Periodina revizija programa osiguranja. Riziko-menaderi vre periodinu evaluaciju itavog procesa sticanja osiguranja. To podrazumjeva ponovnu analizu rizika obuhvaenih osiguranjem, procjenu kvaliteta usluga koje prua osigurava. Upotreba osiguranja u programu upravljanja rizikom ima znaajne prednosti: obeteenje u sluaju nastanka tete je osnovna prednost ove metode, poto je gubitak nadoknaen firma nastavlja nesmetano da posluje, a fluktuacije u prihodima, usljed tete, su neznatne; osigurava obezbjeuje vrlo efikasnu identifikaciju i analizu rizika kao i prevenciju teta; premije osiguranja odbijaju se od poreske osnovice (dobitka pre oporezivanja) i predstavljaju poresku olakicu. Za osiguranje se vezuju se i dva znaajna nedostatka: premije osiguranja predstavljaju veliki troak za preduzee posebno kada se uzme u obzir injenica da kod samopridraja, sve dok ne nastane teta, sredstva mogu da se investiraju u rentabilne projekte. Kod osiguranja se premije plaaju unaprijed (prije nastanka tete) pa ne postoji mogunost unosnog plasmana ovih sredstava; Riziko-menader je mnogo manje motivisan da efikasno sprovede mjere prevencije teta, poto je eventualna teta pokrivena osiguranjem.

IV-dio, Praktina primjena

4. DIO- Praktina primjena rizik menamenta4.1 Izbor i implementacija adekvatnog metoda za upravljanje rizikom Kada smo se upoznali sa karakteristikama razliitih metoda za upravljanje rizikom treba razmotriti na koji nain riziko-menader donosi odluku o izboru onog metoda koja najvie odgovara tretmanu odreenog rizika. Najei kriterijumi za izbor odgovarajueg metoda upravljanju rizikom su uestalost i veliina potencijalnih teta, a riziko menader donosi odluku analizom matrice uestalosti i veliine teta to je prikazano na slici (Sl. IV-1):

Slika IV-1, Matrica uestalosti i veliine teta;

U prvom sluaju rije je o rizicima koji imaju mali utjecaj na preduzee jer su rijetki, a i kada se ostvare tete nisu velike. Preduzea se najee odluuju da zadre ovakve rizike. Druga vrsta rizika je ozbiljnija jer se radi o malim tetama koje se esto ostvaruju, pa preduzee bira metod kojim e smanjiti uestalost teta. Primjer za ovu vrstu teta su fizika oteenja automobila preduzea... Adekvatan metod za upravljanje rizicima iz druge grupe je prevencija teta, kojom se nastoji smanjiti uestalost teta. Pored prevencje koristi se i samopridraj, jer je ovakve tete lake predvidjeti pa se mogu nadoknaivati iz redovnih prihoda preduzea. Za zatitu od tree grupe rizika koristi se osiguranje, jer su potencijalne tete velike pa preduzee ne moe samo da ih snosi, a poto nisu uestale premije koje se plaaju osiguravau su ekonomski prihvatljive za preduzee. Primjeri su - rizici poara, kraa, rizik od odgovornosti i dr. etvrtu i najozbiljniju grupu rizika preduzee nastoji da izbjegne. Na primjer, ako je podruje na kome preduzee hoe da gradi fabriku, poznato po estim katastrofalnim poplavama, najracionalnije bi bilo izbjei gradnju na ovakom terenu.