Dinka Juričić

RIJEČI KOJE LIJEČE

Ima trenutaka kad moram

izreći što me muči, inače bih

puknuo.

Zato se nemoj začuditi kad ti

ponekad napišem pismo.

Kad sam tužan, sjedi pokraj

mene. Šuti sa mnom ako šutim

ili plači sa mnom, ako plačem...

Bolje se osjećam kad znam da

si tu negdje... Više volim i da

me gnjaviš, nego da te nema...

A kad sam jako, jako tužan, želim da mi budeš još bliže nego inače.

Kad te zagrlim ili kad ti

mene zagrliš, svejedno,

tuga se od toga nekako

smanji...

A nasloniš li glavu na

moje rame, tuga sasvim

nestane.

Ne moraš ništa reći. Riječi

koje liječe moraju biti tihe. Ili

još bolje: nečujne.

Zapravo, ono što liječi od tuge

najčešće ni nisu riječi kojima me

tješiš, nego osjećaj da postojiš... i

da ti je stalo do mene.