Reljef geomorfoloških makroregija Bosne i Hercegovine

ZBORNIK RADOVA PRIRODNO-MATEMATIKI FAKULTET SVEZAK GEOGRAFIJA Izdava: Univerzitet u Tuzli Prirodno-matematiki fakultet Za izdavaa: Dr. sc. Fehim Dedagi, dekan Odgovorni urednik: Dr. sc. Salih Kulenovi, redovni profesor Ureivaki odbor: Dr. sc. Salih Kulenovi, redovni profesor Dr. sc. Izet Ibrelji, redovni profesor Dr. sc. Ibrahim Ahmetaj, vanredni profesor Dr. sc. Hasan Zoli, redovni profesor Dr. sc. Alija Sulji, docent Dr. sc. Alen Lepirica, docent Dr. sc. Nusret Mujagi, docent Tehniki uredio: Mr. sc. Semir Ahmetbegovi tampa: "OFF-SET" Tuzla Za tampariju: Sadika Muri, direktor Tira: 150 komada Izlazi godinje Odlukom Senata Univerziteta u Tuzli, broj 03-6125-11.8/04, od 17.12.2004. godine odobreno je izdavanje ovog zbornika. Prema miljenju Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, broj 04-15-59-1/05, od 06.01.2005. godine ovaj Zbornik je, shodno lanu 18. taka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga, osloboen plaanja poreza na promet. ISSN: 1840-0515

S A D R A J

1. RELJEF GEOMORFOLOKIH MAKROREGIJA BOSNE I HERCEGOVINE 7 THE RELIEF OF THE GEOMORPHOLOGICAL MACROENTITIES

OF THE BOSNIA AND HERZEGOVINA Dr. sc. Alen Lepirica

2. HISTORIJSKO-GEOGRAFSKI RAZVOJ GRANICA BOSNE I HERCEGOVINE 53 HISTORICAL-GEOGRAPHIC DEVELOPMENT OF BOSNIA and HERZEGOVINA

BORDERS Dr. sc. Alen Lepirica

3. UNSKO-SANSKI KANTON - Osnovne demografske odlike 65 UNA-SANA CANTON - Basic demographical specifics Mr. sc. Fadila Kudumovi-Dostovi

4. MIGRACIJE STANOVNITVA OPINE TUZLA 77 POPULATION MIGRATION IN TUZLA MUNICIPALITY Mr. sc. Edin Jahi

5. MOGUNOST IZGRADNJE NOVIH NUKLEARNIH ELEKTRANA U JUGOISTONOJ EVROPI: AKTUELNE EKONOMSKO-GEOGRAFSKE I GEOPOLITIKE DILEME 91

THE POSSIBILITYS OF BUILDING NEW NUCLEAR POWER PLANTS IN SOUTHEAST EUROPE: THE CURRENT ECONOMIC, GEOGRAPHIC AND GEOPOLITICAL DILEMMAS

Dr. sc. Izet Ibrelji, Dr. sc. Salih Kulenovi, Mr. sc. Senad Salki

6. RAZMJETAJ PROGNANOG STANOVNITVA IZ OPINE SREBRENICA NA PODRUJU FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE 105

EMPLACEMENT OF INTERNALLY DISPLACED PERSONS FROM THE MUNICIPALITY OF SREBRENICA IN THE AREA FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA

Dr. sc. Alija Sulji, Dr. sc. Adib ozi, Dr.sc. Hariz Halilovi, Ramiz Baji

7. PRIRODNO KRETANJE STANOVNITVA OPINE SREBRENICA U PERIODU 1961 - 2008. GODINE 111

NATURAL POPULATION GROWTH IN THE MUNICIPALITY OF SREBRENICA IN THE PERIOD FROM 1961 TO 2008

Dr. sc. Alija Sulji, Mr. sc. Alma Kadui, Mr. sc. Sabahudin Smaji

8. OSNOVNA OBILJEJA POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE NA PODRUJU GRAANIKE OPINE POETKOM 21. STOLJEA 125

BASIC FEATURES OF AGRICULTURAL PRODUCTION OF THE MUNICIPALITY OF GRAANICA IN THE EARLY TWENTY-FIRST CENTURY

Dr. sc. Salih Kulenovi, Mr. sc. Damir Dafi

9. OBRAZOVNA I EKONOMSKA STRUKTURA STANOVNITVA U OPINI KALESIJA U PERIODU OD 1961. DO 1991. GODINE 137

THE EDUCATIONAL AND ECONOMICAL STRUCTURE OF THE POPULATION IN KALESIJA MUNICIPALITY FROM 1961. TO 1991.

Mr. sc. Devad Meanovi

10. PROIZVODNJA SOLI KAO FAKTOR RAZVOJA INDUSTRIJE TUZLANSKOG KANTONA 145 PRODUCTION OF SALT AS THE FACTOR OF THE DEVELOPMENT OF INDUSTRY IN

TUZLA CANTON Mr. sc. Devad Meanovi

11. PROJEKTNI MANAGMENT O OTPADU 155 PROJECT MANAGEMENT REGARDING WASTE Jelica Gali

12. DIVERSIFIKACIJA NASTAVNIH PLANOVA I PROGRAMA U OBAVEZNOM

OBRAZOVANJU 167 DIVERSIFICATION OF TEACHING PLANS AND PROGRAMS IN

COMPULSORY EDUCATION Dr. sc. urica Komlenovi

13. MIGRACIJE STANOVNITVA U BOSNI I HERCEGOVINI I OPINI GRAANICA U PERIODU OD 1879. GODINE DO POETKA DRUGOG SVJETSKOG RATA 177

MIGRATION OF POPULATION IN BOSNIA AND HERZEGOVINA AND GRAANICA IN THE PERIOD FROM 1879. TO THE START OF WORLD WAR TWO

Dr. sc. Salih Kulenovi, Mr. sc. Edin Jahi, Ibrahim Husi

14. NEKI ASPEKTI TEHNIKO-BIOLOKE REKULTIVACIJE I PROMJENE NAMJENE ZEMLJITA NAPUTENIH POVRINSKIH KOPOVA NA PRIMJERU PK "BAIGOVCI" U IVINICAMA 189

SOME SOLUTIONS FOR TECHNICAL AND BIOLOGICAL RECULTIVATATION AND MODIFICATION OF TERRAIN IN AREAS OF FORMER COAL MINING SITES USING COAL MINING SITE "BAIGOVCI" AS AN EXAMPLE IN IVINICE

Dr. sc. Nusret Mujagi, Mr. sc. Semir Ahmetbegovi, Nesad Ahmetovi

15. PROGNANIKO NASELJE U DOBOROVCIMA 203 REFUGEE SETTLEMENT IN DOBOROVCI Mr. sc. Damir Dafi

16. TRADICIJSKA, PATRIJARHALNA SEOSKA PORODICA TREBAVE 209 TRADITIONAL, PATRIARCHIC RURAL FAMILY OF TREBAVA Mr. sc. Tarik Nuhanovi

Zbornik radova PMF 6, 7 52 (2009) Originalni nauni rad

RELJEF GEOMORFOLOKIH MAKROREGIJA BOSNE I HERCEGOVINE

THE RELIEF OF THE GEOMORPHOLOGICAL MACROENTITIES

OF THE BOSNIA AND HERZEGOVINA

Dr. sc. Alen Lepirica, docent, Odsjek za geografiju, Prirodno-matematiki fakultet, Univerzitet u Tuzli

Abstrakt

U radu je provedena geomorfoloka analiza reljefa Bosne i Hercegovine zasnovana na primjenjenim metodama kvantitativne i kvalitativne analize, dugogodinjim terenskim zapaanjima i istraivanjima uz koritenje opsene geoznanstvene literature. Definisane su morfoloke i morfostrukturne karakteristike terena. Naglaeni su neotektonski utjecaji na genezu, morfoevoluciju i savremenu egzodinamiku reljefa. Izvrena je identifikacija morfogenetskih procesa i reljefnih oblika. Odreeni su i opisani genetski tipovi reljefa te utvren njihov prostorni raspored u okviru Bosne i Hercegovine.

Na temelju provedene geomorfoloke regionalizacije teritorija BiH izdvojeno je pet makrogeomorfolokih regija to je omoguilo izradu pregledne karte geomorfolokih makrojedinica Bosne i Hercegovine.

Kljune rijei: Dinaridi, neotektonika, morfostrukture, egzogeomorfoloki procesi i reljefni oblici, makrogeomorfoloke regije Bosne i Hercegovine.

Abstract

This original scientific paper covers the geomorphological analysis of the relief of Bosnia and Herzegovina based on applied methods of quantitative and qualitative analysis, extended field observations and research by using extensive geoscientific literature. The paper defines morhplogical and morphostructural characteristics of the terrain with the emphasis on the neotectonic influence on the genesis, morphoevolution and recent exodynamics of the relief. Furthermore, the identification of the morphogenetical processes and landforms is covered. The paper also describes genetical types of relief and their position within Bosnia and Herzegovina. Based on a complex geomorphological regionalization of the BiH territory, five macrogeomorphological entities were identified. This has enabled creation of a geomorphological macro entities map of Bosnia and Herzegovina.

Key words: Dinarides, neotectonic movements, morphostructures, egsogeomorphological processes and landforms, macrogeomorphological regions of the Bosnia and Herzegovina.

A. Lepirica

8

UVOD

Ubrzani razvoj savremene civilizacije obiljeen naunim dostignuima nametnuo je potrebu za regionalnom diferencijacijom podruja prvenstveno u cilju ravnomjernijeg i racionalnijeg koritenja prostora. Dosada su provedene brojne antropogeografske i prirodoslovne regionalizacije podruja Bosne i Hercegovine (administrativno-politika, nodalno-funkcionalna, demografska, ekonomska, geoloka, ekoloko-vegetacijska, fizikogeografska, biogeografska itd.) na razliitom prostorno-hijerahijskom nivou (makroregionalni, mezoregionalni, mikroregionalni). No treba istai da do danas nije izvrena kompleksna geomorfoloka regionalizacija naeg dravnog teritorija.

Prvom makrogeomorfolokom regionalizacijom BiH moe se smatrati Orografski osnovni plan Bosne i Hercegovine kojega je na osnovu orografsko-hipsometrijskog kriterija predstavio i kartografski obradio F. Katzer 1926.godine. Na legendarni utemeljitelj geologije prostorno je odredio i morfoloki opisao sljedee reljefne makrojedinice: 1. Savska nizina 2. Sjeverna bosanska bregovita oblast 3. Osrednje planine 4. Visoke planine 5. Osrednji primorski karst.

U radu I. Buatlije Oblici reljefa i geomorfoloka regionalizacija BiH(1983.) reljef je morfostrukturno i morfogenetski generalno opisan. Uopteno je navedena geomorfoloka regionalizacija BiH veim dijelom bazirana na tradicionalnoj Cvijievoj geomorfolokoj diferencijaciji podruja Dinarida i spomenute geotektonske zone geologa K. Petkovia.

Geomorfoloka diferencijacija prostora BiH prezentovana je i u udbeniku Geomorfologija A.Barakovia (2008.). Autor je izdvojio i generalno geomorfoloki opisao tri makrogeomorfoloke jedinice: 1. Posavski pojas 2. Srednjebosanski pojas, 3. Zona visokog kra. Pomenute regije su morfostrukturno odreene na bazi geotektonske rejonizacije Dinarida Bosne i Hercegovine autora M. Mojievia, J.Papea, S. iia (1984.).

Savremenim pristupom koji je ukljuio morfostrukturne, morfogenetske i orografske slinosti A. Bognar (2005.) je proveo kompleksnu geomorfoloku regionalizaciju gornje doline Une sa okolnim podrujem (povrine od oko 300 km) na mezo, sub i mikrogeomorfolokom nivou. A. Lepirica (2006.) je izvrio detaljnu regionalizaciju doline Rakitnice (povrine 66 km) na makro, mezo, sub, mikroregionalnom nivou i odredio morfofacijesne grupe doline. Isti autor (2008.) je izvrio kompleksnu geomorfoloku regionalizaciju planinskog masiva Prenj (povrine 463 km) na mega, makro, mezo i subgeomorfolokom nivou. Ipak treba naglasiti da su spomenuta detaljno geomorfoloki prostorno diferencirana i kartirana podruja gornje doline Une, doline Rakitnice i mezogeomorfoloke jedinice masiva Prenja zanemarivo male povrine u odnosu na cjeloviti dravni teritorij.

U ovom radu cjelovito je provedena makrogeomorfoloka regionalizacija Bosne i Hercegovine zasnovana na morfoevolutivnoj, strukturno-litolokoj i orografskoj homogenosti podruja i izraena pregledna karta makrogeomorfolokih regija. Odreivanje makroregionalnih granica bilo je posebno sloeno i oteano u kontaktnim zonama Unutranjih, Sredinjih i Vanjskih Dinarida (Banjaluka kotlina, Jablanica, padine Radue, Orjena, Bijele Gore itd.). esto je primjenjivan princip prostornih veza koji se koristi u savremenoj geomorfolokoj regionalizaciji. Na temelju provedenih morfolokih i morfostrukturnih analiza reljefa provedena je morfogenetska analiza i odreeni genetski tipovi reljefa. Nadam se da e rezultati provedene makrogeomorfoloke regionalizacije zajedno sa opisanim geoprocesima i tipovima

Reljef geomorfolokih makroregija Bosne i Hercegovine

9

reljefa predstavljati temelj za budua geomorfoloka istraivanja koja e rezultirati detaljnom geomorfolokom kartom Bosne i Hercegovine. Time bi se u prvom redu zadovoljile potrebe Prostornog planiranja, nastave geografije, geomorfolokih i prirodoslovnih naunih istraivanja to bi bilo od vitalnog dravnog, drutveno-ekonomskog i naunog znaaja. Takoe elim naglasiti da ovaj geomorfoloki rad moe posluiti kao literatura namijenjena studentima i nastavnicima na studijima geografije i geologije.

MORFOTEKTONSKI RAZVOJ I OPA MORFOLOKA OBILJEJA RELJEFA BOSNE I HERCEGOVINE

U morfotektonskom smislu podruje Bosne i Hercegovine pripada geomorfostrukturi Dinarida koja predstavlja podcjelinu zapadnog dijela Alpsko-Himalajskog planinskog geomorfolokog pojasa. Dinarski planinski morfosistem je nastao tokom Alpske orogeneze kolizijom afrike i euroazijske kontinentalne megaploe. Dinaridi su bili izloeni polifaznom stresu kompresije usljed potisaka jadranske mikrotektonske ploe (odvojene od afrike megaploe u juri) generalno usmjerenih u pravcu sjevera. Odrazilo se to razvojem nabornih struktura, irokih navlanih pojaseva i aktivnou rasjeda razliite kinematike to je rezultiralo diferenciranim izdizanjem Dinarskog orogena. Ekstenzijske faze u Dinaridima obiljeava otvaranje prostora u zonama horizontalnih dekstralnih rasjeda i oblikovanje pull-apart struktura. Na razvoj savremenog reljefa BiH utjecali su vertikalni pokreti Vlake orogenetske faze kojim su do dananjih nadmorskih visina izdignuti planinski masivi i hrbati. Pliokvartarna izdizanja Dinarida bila su popraena destrukcijom prostranih paleoplanacijskih nivoa to je rezultiralo formiranjem recentnih povri i niskih zaravni, zatvaranjem i suavanjem neogenih pull-apart bazena i nastankom niskih pobra. Novijim rasjednim pokretima predisponiran je razvoj savremenih zavala, kotlina i dolina. Kvartarno egzogeomorfoloko preoblikovanje reljefa usmjereno je i kontrolisano rasjednom aktivnou. Najnoviju morfotektonsku etapu razvoja Dinarida obiljeava kasni orogeni stadijum uzrokovan zatvaranjem sredozemne subdukcijske zone. Ranija naglaena neotektonska izdizanja smjenjena su recentnom aktivnou transkurentnih dekstralnih rasjeda i rotacijskim pokretima pojedinih blokova.

U morfostrukturnom smislu u najveem dijelu BiH dominira denudacijsko-tektonski reljef borano-navlanih planinskih masiva i hrbata. Rasjedno-blokovske gorske morfostrukture prevladavaju na krajnjem sjeveru Unutranjih Dinarida. Na polimorfan i poligenetski karakter reljefa Bosne i Hercegovine utjecali su neotektonski pokreti i intenzivno egzogeomorfoloko preoblikovanje litoloki heterogenih sedimentnih, magmatskih i metamorfnih stijena. Najvee akumulacijske zone izraavaju potolinske strukture sjeverne Bosne i zavalska ulegnua velikih polja u dinarskom kru.

Relativno mali dravni prostor nae drave povrine od 51 129 km morfografski je predstavljen: planinskim, brdskim, nizijskim, ravnjako-visoravanskim i obalnim reljefom.

Nadmorska visina, generalno uzevi, postepeno opada od glavne orografske Crnomorsko-Jadranske vododjelnice prema erozijskom bazisu - rijenom koritu Save na sjeveru odnosno ka jugu u pravcu Jadranskog mora (Vidjeti kartu br.1.).

A. Lepirica

10

Tabela br.1. Procentualni udio hipsometrijskih-visinskih pojaseva u ukupnoj povrini BiH

Hipsometrijski pojas Procentualno uee 0- 200 m n/v 13,50% 200- 500 m n/v 26,14% 500-1000 m n/v 35,64%1000-1500 m n/v 21,63%1500-2000 m n/v 3,05%iznad 2000 m n/v 0,04%

(I. Gams, 1990.). BiH je preteno brdsko - planinska zemlja jer se 60.36% njenog teritorija nalazi na

nadmorskim visinama od 500 2386 m. Najzastupljeniji su brdski ili gorski (35,64%) i srednjeplaninski (21,63 %) hipsometrijski pojas. Dominiraju planinsko-brdskim podrujima zapadne, sredinje, istone i jugoistone Bosne te sjeverne Hercegovine. Najnii visinski pojasevi, nizinski (0-200 m n/v) i predgorski (200-500 m n/v) procentualno sudjeluju u 39,64 % dravnog prostora. Morfoloka su znaajka podruja niske Hercegovine i sjeverne Bosne. Prostorno procentualno najmanje zastupljeni najvii hipsometrijski pojas (oko 3%) uglavnom obiljeava visokogorske hrbate i grebene Sredinjih i Vanjskih Dinarida (Vidjeti tabelu br.1. i kartu br.1.)

(Izvor: ENCIKLOPEDIJA JUGOSLAVIJE, TOM II, JLZ, Zagreb, 1982.)


11

Najmanje vrijednosti vertikalne ralanjenosti (0-5 m/km) i nagiba (0-5)

morfoloki obiljeavaju subhorizontalne plohe: naplavnih ravnica i terasnih nizina na sjeveru (Bosanska Posavina, Semberija, Lijeve polje), polja u dinarskom kru (Livanjsko, Glamoko, Gatako, Kupreko, Ravanjsko polje), meugorskih zavala (Gornjospreanska, Prijedorska, Sarajevska, Mostarska, Lavanska), kotlinskih proirenja, niskih zaravni u kru (Brotnjanska, Dubravska) i uravnjenijih dijelova planinskih povri (Glasinac, Zagorje). Blago nagnuti vrni grebeni dinarskih planina i izduene kose predgorskih stepenica - pedimenata i glacis terasa prosjenih nagiba (6-11), su podruja neto izraenije energije reljefa. Gorske morfostrukture Unutranjih Dinarida (Ozren, Ludmer, Majevica, Kozara, Motajica) i pobra obiljeavaju vee vrijednosti vertikalne ralanjenosti (100-300 m/km) i nagiba padina (13-32). Planinske masive i hrbate Sredinjih i Vanjskih Dinarida (Magli, Volujak, Bjelanica, Treskavica, Dinara, Vran) i strme strane kanjonsko-klisurastih udubljenja ( Neretve, Drine, Vrbasa i njihovih pritoka) karakterie izrazito ralanjeni padinski reljef (300-800 m/km) sa prosjenim nagibima ustrmljenih padina (>33).

Najvee vrijednosti vertikalne ralanjenosti (> 800 m/km) obiljeavaju planinske i kanjonske rasjedne odsjeke sa nagibima koji premauju 55. To su izrazito vrlo strma podruja predstavljena subvertikalnim stjenovitim barijerama ije relativne visine prelaze 400 m (eskarpmani Velea i abulje, Prenja i vrsnice, kanjona Rakitnice i Sutjeske).

GEOMORFOLOKE MAKROREGIJE, PROCESI, OBLICI I GENETSKI TIPOVI RELJEFA

U ovome radu je na temelju strukturno-genetske, litoloke, orografske i morfogenetske homogenosti reljefnih cjelina izvrena makrogeomorfoloka regionalizacija podruja Bosne i Hercegovine. (Vidjeti karte br.2.i br.3.). Pri tome su unutar megageomorfoloke regije Dinarida BiH izdvojene sljedee makrogeomorfoloke regije:

1. Nizije, niske planine i pobra, zavale i kotline sjeverne Bosne

2. Bosansko sredogorje sa pobrima, zavalama i kotlinama

3. Visoki Sredinji Dinaridi

4. Bosanskohercegovaki dinarski kr

5. Niska Hercegovina.

A. Lepirica

12

Karta br.2. PREGLEDNA KARTA GEOMORFOLOKIH MAKROREGIJA BOSNE I HERCEGOVINE (A. Lepirica, 2009.)


13

Karta br.3. GEOMORFOLOKA KARTA BOSNE I HERCEGOVINE

(Izvor: GEOMORFOLOKA KARTA JUGOSLAVIJE 1: 500 000 , SAVEZ GEOGRAFSKIH DRUTAVA, GEOKARTA, Beograd 1992.)

Makrogeomorfoloka regija Nizije, niske planine i pobra, zavale i kotline sjeverne Bosne

Geomorfoloka makrojedinica Niske planine, nizije i pobra, zavale i kotline sjeverne Bosne oblikovana je u Savskoj zoni, najmlaoj jedinici Unutranjih Dinarida na sjeveru Bosne. Prua se pravcem ZSZ-IJI na duini od 230 km. iroka je u prosjeku 40-50 km. Sjevernu, istonu i zapadnu makroregionalnu granicu reljefno izraavaju mendrirajua korita Save, Drine i Une. (Vidjeti kartu br.2.). Juna granica se protee pravcem: Zvornik - juni rub Gornjospreanske zavale - dolina Spree - Dobojska kotlina Stanari - juni rub Prnjavorske zavale dolina Turjanice Banjaluka kotlina Piskavica Prijedorska zavala- Bosanski Novi.

U makroregionalnom podruju sjeverne Bosne dominira blokovska struktura horstova i rovova oblikovana pliokvartarnom radijalnom tektonikom. Neotektonsko izdizanje horst-antiklinorijuma sjeverne Bosne simultano se odvijalo sa neotektonskim tonjenjem kojim su bila zahvaena okolna podruja savskog rova, lijevanske, semberske, prijedorske i gornjospreanske potoline. Generalno pruanje glavnih orografskih osa Kozare i Prosare na sjeverozapadu i savskog rova na sjeveru smjerom ZSZ-IJI odraava morfostrukturnu akomodaciju prema neotektonskim potiscima jadranske mikroploe sa juga i panonskih blokova sa sjevera (Alpaca blok) i sjeveroistoka (Tisza blok). Savremeno razdoblje u ovom podruju obiljeeno je aktivnou transkurentnih dekstralnih rasjeda. Otjecanje Save i donjih tokova Drine,Vrbasa, Bosne, Une, Sane, Spree, Tinje i Ukrine neotektonski je usmjereno

A. Lepirica

14

desnim horizontalnim pomacima krila rasjeda savskog grabena, spreko-kozarake dislokacije, gradikog, banjalukog, drinskog rasjeda itd.

Naglaenu konformnost reljefa i geoloke strukture obiljeavaju rasjedno-blokovska gorska uzvienja horst-antiklinorijumi Majevice, Trebovca, Kozare, Motajice, Prosare i reljefna ulegnua savskog grabena, amako-branskog, tuzlanskog, lijevanskog, knepoljskog i dubikog rov-sinklinorijuma.

Neotektonsko tonjenje Savske zone stimuliralo je pojaanu akumulaciju i lateralnu eroziju rijenih tokova. Planacijski oblici naplavnih i terasnih ravnica makroregije dominantno izraavaju niske hipsometrijske poloaje (80 100 m n/v) u potolinskim ulegnuima na sjeveru makroregije. Njihove uravnjene plohe disecirane su meandrirajuim rijenim koritima Save, Drine, Bosne, Vrbasa, Une, Ukrine, Tinje i Tolise. Nestabilna korita spomenutih ravniarskih vodotokova plitko su usjeena u mlae kvartarne nanose. Morfogenetski su obiljeena dinaminim razvojem fluvijalnih mikrooblika: hodova, greda, sprudova, rijenih ada i rukavaca. Rijeno korito Save je najire, u prosjeku 250-450 m. Zatim po irini slijedi korito donjeg toka Drine (u prosjeku 170-300 m) potom Une, Bosne, Vrbasa dok su korita ostalih manjih rijenih tokova ua. (Vidjeti kartu br.3.).

Na turbulentno kretanje vode u renim koritima utiu etiri sile: Zemljine tee, inercije, trenja i Koriolisove sile (D. Duki 1984). Nastanak i razvoj rijenih meandara je polifazan. Usljed neznatnih nagiba dna sjevernobosanskih udubljenja centrifugalna sila bono usmjerava pripovrinske struje rijenih tokova ka konkavnim obalama to rezultira fluvijalnim podsjecanjem i erozijskim oblikovanjem strmije vie obale tjemena meandra sa hodovima udubljenjima u koritu. Utjecajima sile inercije pri povrini toka i poveanog hidrostatikog pritiska du konkavnih obala vodene estice se usmjeravaju ka dnu gdje zbog poveanog trenja bivaju potisnute popreno navie u suprotnom smjeru ka niskoj konveksnoj obali meandra koju zasipaju nanosom akumulacijski oblikujui pjeskovito-ljunkovite sprudove. Opisani se proces nizvodno i bono viestruko ponavlja to rezultira oblikovanjem meandarskog vrata i formiranjem cjelovite meandarske krivine.

Najvei rijeni meandri oblikovani su bonom erozijom Save, vodom najbogatije tekuice u BiH, iji srednji godinji proticaji nizvodno od ua Bosne premauju 1000 m/sec. Prosjean nagib uzdunog profila ovog velikog ravniarskog vodotoka na potezu od Jasenovca do Bosanske Rae iznosi svega 0,030 . Meandri Save su mjestimino dugi preko 10 km kao onaj u zreloj fazi razvoja uzvodno od Oraja sa meandarskim vratom uim od 400 m. Prelaz ka starijoj fazi slobodnog meandriranja obiljeen je momentom kada vodotoci pri viim proticajima erozivno presjecaju uski meandarski vrat pa se na mjestima nekadanjih odsjeenih meandarskih tjemena formiraju mrtvaje. Slobodnim meandriranjem Drine kroz prostrane poloje Semberije i Mave oblikovan je itav splet novih i fosilnih korita sa sprudovima, adama, rukavcima, otokama, gredama i brojnim mrtvajama. Drinske ade prekrivene gustom higrofilnom vegetacijom vrbe i topole duge su preko 1 km. Donje tokove: Vrbasa (nizvodno od Laktaa), Une (nizvodno od Bosanske Dubice), Bosne (nizvodno od Modrie), Tolise, Ukrine i Tinje takoe karakterie pojava slobodnog meandriranja to je odraz neotektonskog tonjenja terena. Na nekadanja iroka bona migriranja rijenih korita ukazuju pojave mrtvaja i movara udaljenih vie kilometara od savremenih ovlaenih profila tekuica.

Za vrijeme vrlo visokih proticaja rijenih tokova poplavne vode se izljevaju iz plitkih korita zapunjenih nanosom. Pri tome bono proiruju i uravnavaju dolinsko dno oblikujui niu i viu naplavnu ravan. Niske naplavne ravni izduene uz rijene tokove


15

reljefno odraavaju srednje visoke proticaje. U sastavu niskih poloja blie ovlaenom profilu vodotokova prevladava krupniji prikoritski aluvijum a neto dalje finija frakcija ljunka i pijeska. Iznad se pruaju prostrane uravnjene plohe viih holocenih naplavnih ravnica obiljeene minimalnim vrijednostima reljefne energije (0-5 m / km). Mjestimino su iroke i vie od 10 km. Reljefno izraavaju vrlo visoke vodostaje sjevernobosanskih rijenih tokova. U njihovom litolokom sastavu sudjeluju sedimenti poplavnih voda, mrtvaja i movara. Naa najvea naplavna ravnica Semberija povrine od oko 300 km (prema J. Markoviu 1988.) predstavlja kvartarnu makroplavinu rijeke Drine kojom je tok Save pomjeren vie kilometara ka sjeveru. Velike naplavne ravnice Bosanske Posavine i Lijeva polja oblikovane su lateralnom planacijom Save i Vrbasa u sjevernog dijelu makroregije.

Prostrane terasne nizine ljunkovito-pjeskovito-glinovitog sastava pruaju se iznad poplavnog nivoa niskih aluvijalnih ravni. Izraavaju starije planacijske oblike koji nisu plavljeni. Na prelazu pleistocena u holocen imale su funkciju niskih poloja. Prostorno najvee terasne nizine makroregije nalaze se u Bransko-amakoj Posavini. Bono su uravnjene i proirene mehanizmima voda donjih tokova Save, Bosne, Tinje i Tolise. Terasne povri istog genetskog tipa oblikovane su lateralnom planacijom Vrbasa, Drine i Une na rubovima Lijevanske potoline, Semberije i zavala donjeg Pounja. (Vidjeti kartu br.3.).

Postepeno izdizanje terena prema jugu morfoloki je izraeno niskim predgorskim pobrima koja se direktno neotektonski vezuju za starije rasjedno-blokovske gorske morfostrukture sa predgorskim stepenicama: Majevicu 915 m n/v, Trebavac 692 m n/v, Kozaru 976 m n/v, Motajicu 652 m n/v i Prosaru 368 m n/v. Najmarkantnija uzvienja Kozaru i Majevicu karakteriu naglaenije vrijednosti energije reljefa (oko 300 m/km). Njihovi najvii poluluni hrbati dugi su preko 40 km. Predstavljaju orografska vorita sa kojih se divergentno pruaju sekundarne gorske kose. Stepenasti popreni profili sjevernobosanskih niskih planina i pobra obiljeeni su izmjenom umovitih padina prosjenih nagiba 13-25 sa blagim kosinama predgorskih stepenica - pedimenata i glacis terasa. Pedimenti izraavaju neotektonski destruirane predkvartarne nivoe uravnavanja u padinama sjevernobosanskih gorskih uzvienja denudacijski oblikovane tokom duih perioda tektonske stabilnosti. Za razliku od pedimenata glacisi su predgorske stepenice koje nastaju akumulacijskim procesima, tj. spajanjem niza bujinih plavina i stoastih nakupina ili deluvijalnih konusa, vezanih za spiranje.(A. Bognar, 1997.). Na poloenijim plohama pedimenata i glacisa prosjenih nagiba 5-11 razvila su se brojna sela, zaseoci, poljoprivredne povrine i panjaci. U litolokom sastavu gorskih uzvienja makroregije preovladavaju stijene vodonepropusnog sastava (neogene gline, lapori, pjeenjaci, pijesci, konglomerati i paleogeni flievi) na kojima je gusto razvijena povrinska mrea vodotokova. Izraeno je fluviodenudacijsko oblikovanje reljefa obiljeeno kombiniranim dejstvom padinskih i fluvijalnih procesa (Vidjeti kartu br.3.). Tokom vlanijih perioda padinske lepeze intenzivno su denudirane bujienjem, jaruenjem, spiranjem i klienjem to je rezultiralo erozijskim razvojem della, vododerina, jaruga i derazijskih potonih dolina neusaglaenih uzdunih profila. Dinamika oblikovanja spomenutih erozijskih udubljenja uvjetovana je hidroklimatskim faktorima i nagibima padina te strukturnim, litolokim, pedogenetskim i vegetacijskim karakteristikama terena. Brojna klizita se aktiviraju u humidnijim razdobljima godine zbog znatnog uea glinovitih slojeva u sastavu padina Majevice, Kozare, samostalnog pobra Vujaka i ostalih predgorskih pobra. Nastanak i razvoj kliznog procesa je polifazan. U stadijumu premjetanja otkinuta stjensko-zemljana masa gravitacijski se pomjera preko raskvaene plastino deformisane klizne povrine glinovitih slojeva. Formiraju se mikrooblici strmog odsjeka eonog kliznog oiljka i valovita padina

A. Lepirica

16

kliznog tijela sa trbuastim ispupenjima i ovalnim plitkim udubljenjima. Glavnoj fazi kliznih sputanja (pomjeranja) predhodi lagano plastino deformisanje. esto ono prati cijeli klizni proces (Panjukov, P. N. 1965).

Na krajnjem sjeveru i sjeverozapadu kao odraz tercijarnog magmatizma kontaktne zone Unutranjih Dinarida i Panonida uzdiu se granitni pluton gorskog masiva Motajice sa kriljastim omotaem i predgorski masiv Prosare oblikovan u alpinskim granitoidnim stijenama. Morfogenetski su predstavljeni denudacijski preoblikovanim magmatogenim reljefom obiljeenim razvojem radijalno-centrifugalne dolinske mree manjih potonih dolina.

Neotektonskim otvaranjem i tonjenjem terena uz rasjedne zone sjeverne Bosne nastale su meugorske zavale i kotline u kojima su akumulirani debeli slojevi neogenih i kvartarnih sedimenata. Predstavljaju dolinska proirenja Bosne, Une, Sane, Vrbasa, Ukrine, Spree, Drine i njihovih pritoka dominantno obiljeena fluvijalnim i fluviodenudacijskim akumulacijskim procesima i oblicima (Vidjeti kartu br.3.). Prostrane plohe ekstenzijskih potolinskih meugorskih ulegnua Prijedorske zavale na jugozapadu (povrine 252 km) i Gornjospreanske zavale na jugoistoku (povrine 212 km) generalno su izduene pravcem ZSZ-IJI na duinama veim od 30 km. Prostorno manja zavalsko-kotlinska udubljenja: Tuzlansko, Banjaluko, Otoko, Dubiko, Knepoljsko, Prnjavorsko, Kotorsko, Dobojsko, Stanarsko, Blagajsko, Ugljeviko itd. orografski uokviruju okolna gorska uzvienja i niska pobra. Niske poloaje zavala i kotlina makroregije reljefno izraavaju meandrirajua rijena korita, naplavne ravnice i rijene terase. Plitko usjeena rijena korita na dnu zavala i kotlina zapunjena su finijim frakcijama ljunka, pijeska i siltovitog nanosa. Reljefno su predstavljena fluvijalnim mikrooblicima: hodova, greda, sprudova i manjih ada. Rijena ostrvca ili ade sjevernobosanskih tokova nastale su nizvodnim spajanjem sprudova ili akumulacijom nanosa paralelnim djelovanjem rijenih struja na ispravljenijim dijelovima korita. U sunijim dijelovima godine na mjestima neznatnih padova korita: Sane nizvodno od Prijedora, Spree, Bosne nizvodno od Doboja, Vrbasa nizvodno od Laktaa, Ukrine, Une i Drine itd. formiraju se periodina protona rijena jezera.

Nie naplavne ravni izduene uz tokove prekriva higrofilna vegetacija. Za vrijeme viih proticaja redovno su plavljene. Vie naplavne ravni heterogenog su litolokog sastava u kome preteno sudjeluju holoceni rastresiti sedimenti. U Prijedorskoj i Gornjosprekoj zavali premauju povrine od vie km. Iznad poplavnog nivoa aluvijalnih ravni nekontinuirano se pruaju destruirane akumulacijske rijene terase fluvijalno oblikovane u tri visinska nivoa.

Na prelazima ustrmljenijih padina uzvienja sa poloenijim terenima pedimenata i kotlinsko-zavalskih udubljenja akumulacijski su oblikovane fluviodenudacijske lepeze. To su manja konusna uzvienja prosjeena gorskim vodotocima. U njihovom sastavu sudjeluju granulometrijski sortirani poluzaobljeni nanosi. Spajanjem plavinskih lepeza na rubovima prostranih zavala oblikovani su iroki plavinski zastori koje gradi heterogeni proluvijalno-deluvijalni akumulat. Udubljenje Prijedorske zavale prekriva preko 30 kilometara iroki plavinski zastor formiran akumulacijom bujinih tokova Kozare. Reljefno je predstavljen aktivnim i fosilnim destruiranim plavinskim lepezama prekrivenim rahlim zemljinim pokrovom.

Antropogeni reljef je koncentrisan na ocjeditim niskim rijenim terasama zavalsko-kotlinskih udubljenja i na prostranim terasnim nizinama sjevernog dijela makroregije. Predstavljen je veim urbanim centrima (Banja Luka, Tuzla, Bijeljina, Doboj, Prijedor, Brko itd.), infrastrukturom (stambeni objekti, industrija, saobraaj itd.), deponijama, obraenim poljoprivrednim povrinama itd.


17

U reljefu sjeverne Bosne istaknute su: vee vjetake akumulacije (Modrako jezero, ribnjak Saniani, Bardaa, Prnjavorski ribnjaci, Snjenika i Ugljevika akumulacija itd.), mikroreljefni oblici uzvienja, udubljenja i zaravni tehnogenog porijekla nastali uz rudonosne bazene Kreke, Tuzle, Stanara, Ugljevika, Lopara itd., lateralni kanali i odbrambeni nasipi uz Savu u Bosanskoj Posavini itd. Savremeni intenzivni denudacijski procesi i oblici, recentno tonjenje dijela urbane zone Tuzle i ostali procesi i pojave mahom destruktivnog karaktera inicirani su antropogeno-tehnogenim zahvatima.

Makroregija Bosansko sredogorje sa pobrima, zavalama i kotlinama

Makroregija Bosansko sredogorje sa pobrima, zavalama i kotlinama obuhvata sredinju, istonu, zapadnu i sjeverozapadnu Bosnu. Predstavlja prostorno najveu bosanskohercegovaku geomorfoloku makrocjelinu. Prua se od Velike Kladue na sjeverozapadu do Rudog na jugoistoku na duini od 338 km. Pored spomenute sjeverne granice prema predhodno opisanoj makroregiji granica na istoku je predstavljena graninom linijom od Zvornika do doline ehotine. Prema susjednim makrocjelinama na jugu i jugozapadu granica se protee pravcem: dolina ehotine - dolina Bistrice - dolina eljeznice - Iliansko-Busovaki rasjed - Lavanska zavala Jajce - dolina Plive Klju - Gornja Sanica - dolina Blihe - Bosanska Krupa - Trac. Na sjeverozapadu od Trca do Bosanskog Novog obiljeena je graninom linijom. (Vidjeti kartu br.2.)

Razvoj savremenog reljefa tretiranog podruja predisponiran je novijim neotektonskim procesima alpske orogeneze u dinarskom eugeosinklinalnom pojasu. Pored sloene geoloke strukture na polimorfan i poligenetski karakter reljefa makroregije bitno je utjecalo egzogeomorfoloko preoblikovanje heterogene litoloke podloge koju grade paleozojski kriljci i pjeari, mezozojski karbonati, vulkanogeno-sedimentni kompleksi centralne ofiolitne zone, jursko-kredni fli, piroklastiti i tercijarni eruptivi, neogeni sedimenti i kvartarni nanosi (Vidjeti kartu br.3.).

Prostorno dominira denudacijsko-tektonski reljef sredogorskih i gorskih uzvienja sa predgorskim stepenicama na koja se godinje prosjeno izlui vie od 1200 mm kino-snjenih padavina.

U strukturno-genetskom pogledu posmatrano podruje morfostrukturno obiljeavaju borano-navlani i rasjedno-blokovski sredogorski masivi, hrbati i grebeni visina 1000-1500 m n/v. Najvii borano-navlani visokogorski masivi Vlaia (1933 m n/v) i Jahorine (1910 m n/v) orografski se istiu u reljefnoj plastici terena. Njihovi blago zaobljeni, periglacijalno preoblikovani iroki vrni zaravnjeni grebeni denudacijski su obrubljeni strmim - konveksnim padinama nagiba > 40. Predstavljaju najvii nivo uravnavanja makroregije apsolutnih visina od oko 1800 m n/v koji najvjerovatnije izraava fragmente starije povri.

Sjeveroistoni okvir makroregije orografski izraavaju planinska i gorska uzvienja sredinjeg ofiolitnog pojasa. To su rasjedno-blokovske morfostrukture: Ljubia 594 m n/v, avke 549 m n/v, Ozrena 915 m i borano-navlane morfostrukture: Uzlomca 1002 m, Borje 1078 m , Velike Mahnjae 1358 m, Tajana 1297 m, Velea 1128 m n/v, Radovan Jelike 1290 m n/v, Konjuha 1326 m, Smolina 1274 m n/v i Varde 1388 m n/v. Predstavljaju neotektonski izdignute umovite masive i hrbate s predgorskim stepenicama disecirane gusto razvijenom povrinskom rijenom mreom porijeja Krivaje, Rzava, Bosne, Vrbanje, gornje Ukrine i Usore. Preovladava rebrasti fluviodenudacijski reljef oblikovan kombiniranom denudacijom derazijskih i fluvijalnih procesa, karakterisan razvojem meusobno paralelnih sekundarnih kosa. Na polimorfiju

A. Lepirica

18

najviih terena obiljeenu smjenom zaobljenijih i otrijih formi vrnih uzvienja sa jasno izraenom linijom glavnog grebena utjecali su neotektonski pokreti i intenzivni denudacijski procesi na podlozi razliitog petrografskog sastava. Sloeni padinski profili sredinje ofiolitne zone poligenetski su oblikovani na heterogenom litolokom supstratu vulkanogeno-sedimentnog kompleksa (jurski magmatiti, klastini, karbonatni i silicijski sedimenti). Predstavljeni su: konveksno ustrmljenim padinama derazijsko-erozijsko-korozijski preoblikovanim na tektoniziranim magmatitima i krenjacima, fluviodenudacijski izduenim kosim padinama jurskog klastinog sastava sa glacis terasama i blago nagnutim plohama pedimenata prekrivenim proluvijalno-deluvijalnim nanosima. Izuzetak predstavljaju derazijsko-denudacijski oblikovane ustrmljene padinske fasade prosjenih nagiba (>33) razvijene na ultrabazitima Ozrena, Radovan Jelike, Tajana, Konjuha i Varde. Kontinuirano se pruaju, bez izraenijih reljefnih pregiba, orografski povezujui vrne grebene i hrbate sa niim predgorskim terenima.

Blae nagnute padinske plohe klastinog sastava u okolini Olova, Kladnja, Stupara, Rudog, Dobruna itd. oblikovane su procesima linijske erozije, spiranjem i klienjem. Na tim podrujima reljefno su istaknute erozijski rezistentnije mikroforme olistolitskih krenjakih blokova. Tokom zime i ranog proljea na viim i zasjenjenijim padinskim poloajima aktivno je periglacijalno preoblikovanje reljefa.

Borano - rasjedne planinske morfostrukture: sjevernog Vlaia 1764 m n/v, Vuje planine 1425 m n/v, Javorka 1404 m n/v, Lisca 1303 m n/v, Ravan planine 1367 m n/v, Budoeljske planine 1254 m n/v, emerske planine 1465 mn/v, Motke 1245 m n/v i Ozrena 1453 m n/v neotektonski su izdignute i derazijsko-denudacijski oblikovane u zoni jursko-krednog flia koja se prua na potezu od Banja-Luke do Sarajeva. Disecirane su gusto razvijenom povrinskom rijenom mreom Vrbanje, Bile, Bosne, Babine rijeke, Trstionice, Ribnice, Stavnje, Misoe i Ljubine.

Najvie poloaje izraavaju blago zatalasani i uravnjeni grebeni vrnih uzvienja sa kojih se divergentno pruaju sekundarni hrbati obiljeeni razvojem ustrmljenih padinskih kosa. Generalno prevladavaju sloeni padinski profili obiljeeni smjenom izraenije nagnutih padinskih ploha (nagiba > 30) sa fluviodenudacijski destruiranim kosama pedimenata i glacis terasa (nagiba 6-10) prekrivenim proluvijalno-deluvijalnim nanosima.

Strme padinske lepeze flinog klastinog sastava intenzivno su denudirane bujienjem, jaruenjem, spiranjem i klienjem to je rezultiralo dinaminim razvojem linearnih udubljenja vododerina, jaruga, duboko usjeenih derazijskih potonih dolina i klizita. Zimi i u rano proljee padine sredogorskih uzvienja izloene su destruktivnom djelovanju periglacijalnih procesa. Gravitacijski procesi uruavanja i odronjavanja su aktivni na tektonskim prelomima, litolokom kontaktu sa krenjacima i na mjestima gdje su padine fluviodenudacijski bono podsjeene. U padinama Zvijezde, Ravan planine, emerske, Budoeljske planine, Ozrena i Bukovika na visinama 1000-1070 m n/v reljefno su istaknuti pedimenti Ravnog Naboia, Debelog brda, Mira, Opeka, Motke i Borovca. Provedenom geomorfolokom analizom utvrena je visinska korelacija spomenutih nivoa uravnavanja sa Ravancima, pedimentima masiva Varde u ofiolitskom pojasu sjeverno od Rudog.

Borano-rasjedni masivi istone Jahorine 1674 m n/v i Golog vrha 1308 m n/v u jugoistonoj Bosni inkliniraju dolinama Drine, Osanice, Koline i Janjine. To su blago zaobljena neotektonski izdignuta sredogorska uzvienja. Derazijsko-denudacijski su oblikovana na vododrivim paleozojskim kriljcima, pjeenjacima, breama, konglomeratima, glincima te ploastim i mermeriziranim krenjacima. Prevladavaju stupnjeviti padinski profili obiljeeni izmjenom neto ustrmljenijih padina prosjenih


19

nagiba 18-26 sa poloenijim plohama kvartarnih glacisa i starijih erozijskih podova nagiba 6-12. Dominiraju padinski fluviodenudacijski procesi bujienja, jaruenja, spiranja i klienja (Vidjeti kartu br.3.). Posebno je izraena pojava naglaene gustine jaruastih udubljenja u padinama pjeenjakog sastava na ijim su zavretcima staloeni plavinski konusi od poluzaobljenog nanosa.

Donjotrijaski klastiti litoloki grade nie padine hrbata Trebevia 1629 m n/v i borano-navlanih masiva Jahorine 1910 m n/v i Kova planine 1532 m n/v na jugoistoku to je rezultiralo razvojem vododerina, jaruga, derazijskih dolina i pojavama aktivnih, privremeno umirenih i fosilnih klizita. Osipanje i uruavanje mikrolokacijskog je karaktera, najee zastupljeno u tektonsko-erozijskim otkrivenim subvertikalnim krenjakim odsjecima. Sline morfogenetske karakteristike obiljeavaju padinske fasade borano-navlanih morfostruktura masiva Dimitora 1483 m n/v i hrbata Lisine 1468 m n/v koje se stupnjevito izdiu izmeu dolina gornje Sane, Sokonice, Joavke i Crne rijeke na zapadu makroregije. (Vidjeti kartu br.3.).

Borano-navlani planinski masivi i hrbati: Manjae 1236 m n/v, Tisovca 1173 m n/v, Gole planine 1006 m n/v, emernice 1339 m n/v, Rane 1478 m n/v, Dnoluke planine 1242 m n/v, Galice 1627 m n/v, Zvijezde 1349 m n/v, Romanije 1652 m n/v, Ravne planine 1371 m n/v, Sljemenske planine 1307 m n/v, Devetaka 1424 m n/v, Javora 1537 m n/v, Gosine planine 1102 m n/v i Bokanice 1275 m n/v te Suice 1238 m n/v, Zvijezde 1675 m n/v, Vuevice 1492 m n/v i Kovaa 1532 m n/v derazijsko-erozijsko-korozijski su oblikovani na tektoniziranim mezozojskim krenjacima i dolomitima istone i zapadne Bosne. Predstavljaju stupnjevito izdignuta svodovska sredogorska uzvienja sloenih padinskih profila koje obiljeava izmjena konveksno ustrmljenih (nagiba >31) i subvertikalnih padina (nagiba >55) sa blago nagnutim pedimentima (nagiba 6-12) i subhorizontalnim plohama prostranih planinskih povri (nagiba 2-5). Njihovi najvii okreni hrbati i grebeni poligenetski su oblikovani derazijskim i periglacijalnim procesima. iroka ela navlaka reljefno su istaknuta subvertikalnim stjenovitim eskarpmanima zato reprezentativan primjer pruaju romanijske Crvene stijene, Bogovike stijene i Djeva visoke oko 100 m sa ukupnom duinom od preko 10 km. Stjenoviti odsjeci formirani u mezozojskim karbonatima izbrazdani su pukotinama du kojih su uruavanjem i osipanjem oblikovane forme ostenjaka, kukova, kamenih monolita i toila. Bizarne pojave kamenih prozoraca zapaaju se u subvertikalnim padinama Tajana, Ravne planine, emernice iznad Krupe na Vrbasu itd. Podnoja mobilnih stjenovitih odsjeka prekrivena su neprekinutim siparskim konusima od kojih su najimpozantniji koluvijalni zastori Romanijskih stijena, Kleka i Trijeske na Jahorini, dolomitnih Deveanskih stijena na Vlaiu, Makia stijena u masivu Manjae itd.

Endokrki razvoj stalno suhih, periodino ili stalno vlanih peina i jama neotektonski je predisponiran rasjedima i pukotinama. Peinski sistemi makroregije: Orlovaa, Bijambarska peina, Ponikva kod Varea, Djevojaka peina kod Brateljevia, Bebrova peina, Dugovjetica, Ledenjaa, Makia peina, Propastva kod Viegrada itd. poligenetski su oblikovani korozijsko-korazijskim procesima i uruavanjem stjenovitih svodova unutar mikrotektonski ispucale karbonatne podloge. Podzemne dvorane spomenutih krkih udubljenja bogato su ukraene akumulacijskim mikrooblicima piljskog nakita stalaktita, stalagmita, stalagnjata itd. esta je pojava visinske sukcesije subvertikalnih peinskih otvora u okrenim liticama kao onih u Makia stijenama i Kozikim stranama iznad vrela Banjice i Kozice u Bosanskoj Krajini. Mnogim peinskim sistemima otjeu stalni podzemni tokovi. Na topografsku povrinu izbijaju u obliku peinskih krkih vrela kao: vrela Orlje, Dugovjetice, Mokranjske Miljacke itd.

A. Lepirica

20

Rubne nivoe uravnavanja u okrenim padinama planinskih morfostruktura makroregije izraavaju pedimenti. Predstavljeni su blagim kosama prosjenih nagiba 6-12 na kojima je korozijski oblikovan boginjavi kr vrtaa. Pediment Sjemaa sa povrinom od 4,2 km je jedan od prostorno najveih i najviih. Erozijski je oblikovan podno Zlovrha u jugoistonim padinama Javor planine na visinama od 1400 m n/v. Zaravnjene plohe pedimenata na visinama 800-850 m n/v izraavaju reljefne pregibe u padinama Rane, emernice i Gole planine na zapadu iznad duboko usjeenih dolina Vrbasa i Ugra. Neto sjeverozapadnije u padinama Tisovca i Osmae na visinama 480-500 m n/v zapaa se nii pedimentacijski nivo fluviodenudacijskih podova Krmina i Ljubaeva.

Blago zatalasane istonobosanske planinske povri izraavaju starije planacijske oblike. Poligenetski su oblikovane na neotektonski razlomljenoj karbonatnoj trijaskoj ploi izmeu Javor planine na sjeveru, Suice na sjeveroistoku, Zvijezde na istoku, Vuevice na jugoistoku, kanjona Prae na jugu i planine Zvijezde na zapadu. (Vidjeti kartu br.3.). Najprostranija je Glasinaka povr prosjenih visina od oko 900 m n/v sa povrinom od preko 150 km. Fragmente vie povri prosjene apsolutne visine 1250-1300 m n/v u ovom dijelu makroregije orografski izraavaju Ravna Romanija, Sljemenska planina te Ravna planina i Tvrdimlika povr juno od Sarajeva blago nagnuta ka sjeverozapadu.

Visoravanski reljef povri predstavljen je vrtaama, uvalama, manjim krakim poljima (Glasinako i Luburi polje), okrenim gredama i subhorizontalnim otvorima jama. Usljed naglaene gustoe vrtaastih udubljenja ( > 40 vrtaa /km) na pojedinim podrujima zastupljen je tip boginjavog kra (Glasinac, Ravna planina i Tvrdimlika povr).

Udubljenja uvala poligenetski su oblikovana du rasjeda na subkutanom kru istonobosanskih povri. esto su povezane u sisteme viekilometarskih duina. Jedna od prostorno najveih je planinska uvala Sjemea povrine 5 km oblikovana na 1200 m n/v zapadno od Viegrada. Prostorno manjim visokim krkim poljima otjeu krai ponorniki tokovi (Reetnica u Glasinakom polju, Jasikovac u Bijambarama, Bukovica i Ponikva u Varekoj opini itd.).

Na zapadu makroregije pokriveni kr obiljeava blago nagnute plohe neotektonski destruiranih sredogorskih povri Galice i Dnoluke planine. Manja kraka polja Dobrinje i Lusikog polja poligenetski su oblikovana na Manjakoj povri. Neto junije na visinama od oko 730 m n/v prua se prostrana ploha periodino plavljenog Podranikog polja (povrine oko 20 km) izbrazdana plitkim nestabilnim rijenim koritima Zelenikovca, Gradca, Mraajske rijeke, Brodia i Ponora. Tektonski kontakt vodonepropusnih permotrijaskih naslaga Podranikog polja sa ispucalim karbonatima june Manjae hidrogeoloki je obiljeen ponorom vodotoka Ponora koji se pojavljuje na topografskoj povrini u obliku snanih vrela Krupe lijeve pritoke Vrbasa.

Pojave kontaktnog karsta hidrogeoloki izolirane okolnim vododrivim naslagama mikrolokacijskog su karaktera i otonog rasprostranjenja u makroregiji Bosanskog sredogorja. Kontaktni karst centralne ofiolitne zone obiljeava karbonatna podruja Ravte planine i Tajana. Naglaenu krku polimorfiju navedenih podruja izraavaju: alogeni ponorniki tokovi, fluviokrki kanjoni duboke Tajanice i Maice, brojne peine i jame (novootkrivena jama Atom duga preko 2 km duboka je vie od 220 m) itd. Neto jugoistonije na ekshumiranoj karbonatnoj podlozi razvijen je pokriveni karst Obrea 1215 m n/v i Ponijera u Kakanjskoj opini. Sline pojave karakteriu okolinu Kladnja gdje je u trijaskim krenjacima poligenetski oblikovano vie zona kontaktnog


21

karsta kao onih kod Brateljevia, Paua, Tuholja i Papala zatim okolinu Olova - udanski kr, Kruevo i Prgoevo, podruja oko Viegrada -titarevo , Gostun itd.

Strukturno-litoloki kontakt krenjaka sa vodonepropusnim naslagama Unutranjih Dinarida morfoloki je naglaen u plastici reljefa naglim promjenama nagiba padina i pojavama snanih krakih vrela. Ilustrativan primjer predstavljaju stoaste forme krenjakih stjenovitih vrhova Trijeske 1806 m n/v i Jahorinskog Kleka 1743 m n/v reljefno istaknute u odnosu na okolna blago zaobljena vrna uzvienja oblikovana u paleozojskim naslagama istone Jahorine, potom ustrmljeni vrni hrbat Trebevia (1629 m n/v) koji dominira bliom okolinom Sarajeva ili vertikalni krenjaki odsjek u zapadnim padinama Bukovika (1531m n/v) niz koga se okomito rui 98 m visoki vodopad Skakavac. Hidrogeoloki aktivne zone stalnih vrela: Paljanske i Mokranjske Miljacke, Biotice, Orlje, epe, Plave Vode, Dugovjetice, Banjice, Krupe itd. nastale su uz rasjede na dodiru ustrmljenih padina krenjakih masiva Unutranjih Dinarida sa permeabilnim naslagama dolinskih udubljenja.

Borano-rasjedne morfostrukture Biraa, Ludmera i Osata derazijsko-erozijski su oblikovane na paleozojskim kriljcima i pjearima. Morfoloki izraavaju blago zatalasana gorska uzvienja na sjeveroistoku ije visine mjestimino premauju 1000 m n/v. Blokovski masiv Majdanske planine 627 m n/v na sjeverozapadu derazijsko-erozijski je oblikovan na preteno vodonepropusnim naslagama Sansko-Unskog paleozoika. Spomenute gorske morfostrukture ralanjene gustom povrinskom mreom pritoka Jadra, Drine, Drinjae, Japre i Sane obiljeavaju sloeni padinski profili karakterisani izmjenom nagnutijih padinskih lepeza prosjenih nagiba 12- 25 sa blagim kosama pedimenata i glacis terasa. Dominira padinski fluviodenudacijski rebrasti reljef obiljeen razvojem vododerina, jaruga i derazijskih potonih dolina. Procesi povrinske erozije - spiranje i klienje aktiviraju se tokom humidnijih razdoblja to je posebno izraeno u padinskim podrujima bez vegetacijskog prekrivaa. Rezultiralo je to razvojem amfiteatralnih udubljenja della i valovitim padinama aktivnih, privremeno umirenih i reliktnih klizinih ploha. (Vidjeti kartu br.3.).

Derazijsko-erozijska predgorska i samostalna pobra nastala su pliokvartarnim izdizanjima okolnih dinarskih masiva i hrbata kojima su bili zahvaeni dijelovi prostranijih tercijarnih udubljenja na sjeveru, sjeveroistoku, sjeverozapadu, zapadu i junom obodu makroregije Bosanskog sredogorja. Morfoloki su predstavljena slabo ralanjenim (30-100 m/km) i umjereno ralanjenim (100-300 m/km) denudacijski oblikovanim reljefom na preteno vodonepropusnim paleozojskim, permotrijaskim, jursko-krednim i neogenim naslagama. Stepenaste padinske profile valovitih uzvienja bosanskih pobra erozijski prosjeene vododerinama, jarugama i derazijskim potonih dolinama karakterie izmjena nagnutijih padina (12- 31) sa poloenijim glacis terasama (6- 11). Na savremeno egzogeomorfoloko oblikovanje pobra pored bujienja, jaruenja i spiranja utjeu rotacijska, tepih-slojna i blok klizita koja se aktiviraju nakon obilnih kia i topljenja snjenog prekrivaa na padinama.

U sjeverozapadnom dijelu makroregije denudacijski su oblikovana flina pobra Manjae visine do 600 m n/v, Badia i Buevia 419 m n/v i valovito samostalno pobre Prekounske krajine 625 m n/v u opinama Velike Kladua i Cazin. Prelaz ka susjednoj sjevernoj makroregiji orografski izraavaju niska uzvienja predgorskih pobra oblikovana na tercijarnim i kvartarnim klastitima. Neotektonski se vezuju za starije morfostrukture: Uzlomca, Borje, Mahnjae, Ozrena, Konjuha i Javornika. Pobra razvijena na krednom i tercijarnom fliu izdiu se na zapadu iznad dolinskih proirenja Plive, Janja, Crne rijeke i Vrbasa kod Jajca, Boca i Krupe. Samostalna pobra Previje i

A. Lepirica

22

Budelja razvijena na permotrijaskim impermeabilnim naslagama uokviruju gornju dolinu Sane sa istoka na potezu izmeu Ribnika i Kljua.

Na potolinsko-akumulacijski karakter Sarajevsko-Zenikog bazena ukazuju preko 2000 m debele naslage neogenih sedimenata. Neotektonsko izdizanje Unutranjih i Sredinjih Dinarida odrazilo se suavanjem i zatvaranjem sarajevsko-zenikog neogenog bazena. Rezultiralo je to formiranjem srednjobosanskog pobra (najvii vrh Hum 1280 m n/v) denudacijski oblikovanog na miocenim klastitima izmeu busovako-ilidanskog rasjeda na jugozapadu i sarajevsko-banjaluke fline zone na sjeveroistoku. Zbog znatnog uea glinovitih slojeva u litolokom sastavu pobra pored intenzivne linijske erozije, spiranja i puzanja izraeno je klienje. Tako je u padinama periferije Sarajeva dosada evidentirano oko 250 aktivnih kliznih ploha. U reljefu niskog pobra na rubu neogenog miljevinskog bazena na jugoistoku zapaaju se bizarne forme pjeanih piramida polifazno oblikovanih proluvijalnim i gravitacijskim procesima na neogenim klastitima.

Denudacijom destrurani vulkanski reljef morfogenetski obiljeava gorska i brdska uzvienja okoline Srebrenice, Bratunca i Zvornika u ijem sastavu sudjeluju daciti, andeziti i piroklastiti. Strme padinske fasade nekadanjih vulkanskih kupa aua 773 m n/v, Zanika 831 m n/v, Kvarca 1013 m n/v i Loznika 822 m n/v derazijsko-erozijski su preoblikovane na kiselim eruptivima. Usljed znatnog uea kvarca u njihovom mineralokom sastavu erozijski su rezistentnije i ustrmljenije u odnosu na susjedne blae nagnute padinske plohe oblikovane u piroklastitima Zvijezde 906 m n/v, Borovca 750 m n/v, iljatog brda 901 m n/v i Prijanske kose. Najvie kupasto uzvienje Kvarac dominira okolinom Srebrenice kao reljefni izraz tercijarnog vulkanizma. Padine spomenutog podruja izloene su kombiniranom djelovanju padinskih i fluviodenudacijskih procesa.

Strukturno-litoloka sloenost terena makroregije i fluktuacije klimatskih promjena u neotektonskom periodu reljefno su se odrazile kompozitnim karakterom dolina i neusaglaenim uzdunim profilima rijenih tokova. Glavne doline Une, Sane, Vrbasa, Bosne i Drine obiljeava sukcesija klisurasto-kanjonskih suenja sa zavalsko-kotlinskim proirenjima. Sa stanovita odnosa reljefa i geoloke grae predstavljaju transverzalne probojnike doline koje pod otrijim uglovima sijeku borane strukture starijih sredogorskih uzvienja. Na savremenu morfoevoluciju bosanskih dolina primarno su utjecali neotektonski rasjedni pokreti. Usljed rasjednih pokreta sporedne doline: Vrbanje, Ugra, Plive, Sanice, Lave, Fojnike rijeke, Krivaje, Stavnje, Prae, Rzava, Drinjae itd. perpendikularno su usmjerene ka spomenutim glavnim rijenim dolinama. Na estu pojavu neotektonskog laktastog skretanja dolina (dolina Drine izmeu Viegrada i Zvornika, Une kod Bosanske Krupe, Plive kod Jezera, Bosne kod Lave, Ugra, Prae, Lima itd.) utjecali su desni pomaci krila transkurentnih rasjeda.

U ekstenzijskim strukturama srednjobosanskih meugorskih zavala: Sarajevskog polja, Visoke i Lavanske zavale deponovane su debele naslage neogenih sedimenata koje su prekrivene mlaim kvartarnim nanosima. Spomenuta reljefna udubljenja dominantno obiljeena akumulacijskim procesima i pojaanom bonom fluvijalnom erozijom izraavaju fragmente nekadanje prostrane pull-apart strukture sarajevsko-zenikog bazena. Uravnjena ploha Sarajevskog polja s povrinom od 44 km prostorno je najvea zavala makroregije Bosanskog sredogorja. Na tim podrujima kao odraz neotektonskog tonjenja prevladava centripetalni tip rijene mree. Tipian primjer je drenana mrea gornjeg toka Bosne u Sarajevskom polju sa konvergirajuim tokovima eljeznice, Dobrinje, Miljacke i Zujevine. Uz rasjedne zone u Unutranjim Dinaridima oblikovana su zavalska proirenja: Sanskog Mosta, Kotor-Varoi, Jelaha i Teslia.


23

Povrine prostorno manjih unutargorskih i meugorskih kotlina (Bosanskokrupska, Gornjesanika, Zgonska, Boaka, Krupska, epaka, Maglajska, Zenika, Olovska, Bratunaka, Goradanska, Ustikolinska, Vitkovika itd.) ne prelaze 10 km. Predstavljaju neotektonski rasjedno oblikovana dolinska proirenja u predgorskom visinskom pojasu makroregije iako nisu rijetke ni one iznad 500 m apsolutne visine (Sarajevska, Rogatika, Kladanjska, Miljevinska).

Najnie poloaje bosanskih zavala i kotlina reljefno predstavljaju plitko usjeena nestabilna meandarska rijena korita obiljeena sprudovima i manjim adama ljunkovito-pjeskovitog i sedrenog sastava (Sana). Sastavni dio korita izraavaju izdueni niski poloji prekriveni higrofilnom vegetacijom. Ponegdje se pruaju s obje a ponegdje samo sa jedne strane rijenih tokova ovisno o turbulentnom kretanju vodenih struja u vrijeme viih vodostaja. Periodino plavljene uravnjene plohe viih naplavnih ravni oblikovane su na visinama 2-3 m iznad ovlaenih uzdunih profila. U njihovom sastavu pored normalne zapaa se pojava unakrstne slojevitosti meusobno pomijeanih aluvijalnih i proluvijalnih naslaga to ukazuje na bujiarski karakter bosanskih vodotokova koji dotjeu iz planinskog zalea. Neto vie poloaje zavalsko-kotlinskih udubljenja izraavaju destruirane niske rijene terase erozijski oblikovane u heterogenim kvartarnim nanosima. Predstavljene su terasnim ravnima prekrivenim proluvijalno-deluvijalnim lepezama i denudiranim terasnim odsjecima koji se pruaju iznad rijenih korita i naplavnih ravni. Reljefno odraavaju smjenu bone i dubinske fluvijalne erozije izazvanu promjenama neotektonskih pokreta i klimatskim fluktuacijama. Bosanske rijene terase disecirane jarugama i koritima bujinih tokova blago se pruaju u pravcu otjecanja vodotokova. Ponegdje su zastupljene na obje a negdje samo na jednoj dolinskoj strani ovisno od neotektonskog razvoja dolinskih udubljenja i pravca usjecanja rijenih tokova. U starijim fazama razvoja dolina imale su funkciju naplavnih ravni. Na niskim stranama dolina: Drine kod Bratunca i Viegrada, Bosne kod Zenice, Kaknja, epa, Zavidovia i Ilijaa, eljeznice kod Krupca, Miljacke kod Alipainog Mosta, Lave kod Turbeta itd. zapaaju se tri terasna nivoa u ijem sastavu sudjeluju poluvezani i vezani heterogeni kvartarni nanosi. Fragmenti starijih i viih pleistocenih terasa ouvani su na visinama od oko 50-60 m dok se ostaci mlaih pleistocenih terasa pruaju na oko 25-30 m iznad niskog poloja. Neto nie na visinama oko 7-10 m iznad rijenih korita fluvijalnom su planacijom vodotoka u starijem holocenu oblikovane najmlae terase koje preteno grade nevezani i poluvezani sedimenti. Pored navedenih u literaturi se pominje i etvrti najvii nivo rijenih terasa oblikovan na visinama od oko 90-110 m iznad dolinskog dna. Na terasnim povrima razvili su se gradovi (Sarajevo, Zenica, Travnik, Ilia, Sanski-Most, Tesli, Visoko, Vitez, Kotor-Varo itd.), manja naselja, saobraajne komunikacije, poljoprivredne povrine i ostali antropogeno-tehnogeni objekti i oblici itd.

Izduene kose podova ili stjenskih terasa prosjenih nagiba (5-9) erozijski su oblikovane u matinom stjenskom supstratu. Reljefno izraavaju neotektonsko-erozijski destruirane fragmente starijih nivoa uravnavanja koji su fluviodenudacijski zasjeeni u vie dolinske strane. Predstavljaju dolinske pedimente blago nagnute prema dolinskom dnu. Blage kosine podova prekrivene heterogenim kvartarnim nanosima odraavaju cikluse tektonske stabilnosti i pojaana bona usjecanja tokova tokom geolokog razvoja bosanskih dolina. Prilikom terenskih opservacija i geomorfoloke analize terena makroregije odreeno je nekoliko visinskih nivoa fluviodenudacijskih podova koji se nekontinuirano pruaju iznad Sane, Une, Bosne, Vrbasa, Drine i njihovih pritoka. Mlai pleistoceni nivo uravnavanja otkriven je na visinama od oko 160 m iznad dolinskog dna (Mrii iznad Drine, Podi iznad gornjeg toka Sane). Drugi stariji nivo dolinskih pedimenata oblikovan je na visinama od oko 200-210 m (Pod iznad Vrbasa u

A. Lepirica

24

sjeverozapadnim padinama Osmae, Gornji Pod nad srednjim tokom Sane). Trei visinski nivo fluviodenudacijskih podova prua se na oko 260-270 m (Naenje iznad Drine, Bora iznad Prae) a iznad njega najstariji nivo na visinama od oko 360-370 m iznad niskog poloja (Naboi iznad Bosne uzvodno od Ilijaa,Vujasini iznad Vrbasa uzvodno od Krupe na Vrbasu). Nadmorska visina erozijskih terasa ili podova generalno opada nizvodno u pravcu otjecanja vodotoka.

Asimetrine plavinske lepeze, dinamine geneze i razvoja predstavljaju manja fluviodenudacijska konusna uzvienja, dekametarskih irina koje gradi heterogeni proluvijalno-deluvijalni akumulat. Nastale su na zavretcima vododerina, jaruga i derazijskih dolina kombinovanim djelovanjem spiranja, bujienja i jaruenja u padinama planinskih i gorskih uzvienja. Nie dijelove plavinskog konusa izraava sitnija frakcija pijeska i ljunka dok vie gradi poluzaobljeni krupniji plavinski materijal. Reljefno izraavaju kontakt ustrmljenih strana sa poloenijim terenima. Prekrivaju naplavne ravni, blago nagnute plohe terasnih povri i predgorskih stepenica. Spajanjem fluviodenudacijskih plavinskih lepeza na rubovima zavalsko-kotlinskih udubljenja makroregije formirani su plavinski zastori dugi vie kilometara. U njihovom sastavu pored recentnih, aktivnih, sudjeluju fosilne plavine od poluvezanog ili cementiranog nanosa breoliko-konglomeratskog sastava.

Neotektonsko izdizanje Dinarida morfoloki obiljeeno dubinskim usjecanjem vodotokova u tektoniziranu mezozojsku karbonatnu podlogu rezultiralo je razvojem dubokih fluviokrkih kanjona i klisura. To su kanjoni: Vrbasa i Ugra (dubok oko 600 m), Krivaje nizvodno od Olova, Biotice i Stupanice, Drine (kanjon nizvodno od ua epe dug je preko 40 km, mjestimino dubok preko 700 m), Prae, epe, Lima, Drinjae, Komotinskog potoka itd. Neotektonski predisponirane klisure: Vinaku, Boaku, Zveajsku klisuru, Janjiku, Vranduku klisuru kao i mnoge druge izraavaju karakteristini popreni V profili. Klisure desnih pritoka Bosne: Babine rijeke, Ribnice, Bukovice, Stavnje i Misoe duboko su usjeene u ekshumiranim krenjacima fline zone Unutranjih Dinarida.

Dna dolinskih suenja predstavljena su stjenovitim, duboko usjeenim i uskim rijenim koritima obiljeenim prevladavajuim mehanizmom voda gornjeg toka (brzaci, kaskade i vodopadi). U stjenovitim fluviokrkim rijenim koritima kanjona i klisura zapaaju se polukruna udubljenja evorzijskih lonaca viemetarskih prenika korazijski oblikovana turbulentnim prijenosom krupnog vuenog nanosa. Iznad kanjonskih korita subvertikalno se izdiu mobilne stjenovite litice visoke vie stotina metara karakterisane derazijskim formama kukova, ostenjaka, stjenovitih monolita i urunih nia. este su pojave visinske sukcesije peina i potkapina, strmih toila i siparskih konusa. Bizarne pojave stjenovitih svodova (iznad toka Paljanske Miljacke) i kamenih prozoraca (Petera Vrata u kanjonu Drine, prozorac kod Krupe na Vrbasu) upotpunjuju polimorfiju kanjonskog reljefa makroregije.

U fluviokrkim koritima sedrotvornih tokova Plive, Une i Sane nataloeni su i oblikovani kvartarni mikrooblici sedrenih preaga, zastora, unjeva, ada (Unske ade kod Bosanske Otoke) i formirana rijena jezera. Veliko Plivsko jezero je najvee prirodna jezerska akvatorija u BiH nastala razvojem sedrene preage u pleistocenom koritu Plive. uveni Plivski vodopad u Jajcu visok 28 m, rui se preko sedrene preage formirane na tektonskom pregibu.

Antropogeno-tehnogeni reljef je najzastupljeniji u zavalsko-kotlinskim podrujima sredinjeg dijela makroregije. Predstavljen velikim urbanim centrima Sarajevom, Zenicom sa satelitskim naseljima, brojnim manjim gradskim naseljima, izduenim konurbacijskim zonama razvijenim na rijenim terasama uz saobraajne prometnice,


25

eksploatacionim povrinama povrinskih kopova srednjobosanskih rudnika, deponijama, jalovitima, industrijskim postrojenjima, poljoprivrednim povrinama itd. U reljefu su istaknute vjetake jezerske akumulaciji hidroelektrana na Drini i Vrbasu, povrina vie km sa velikim koliinama akumuliranog suspendovanog nanosa. U recentnom razdoblju posebno su intenzivirani destrukcijski derazijski i fluviodenudacijski procesi generisani iracionalnom sjeom gustih mjeovitih uma i nestrunim antropogenim zahvatima u padinskim fasadama Unutranjih i Sredinjih Dinarida.

Makroregija Visokih Sredinjih Dinarida

Makroregija Visokih Sredinjih Dinarida morfoloki izraava najvia podruja sredinje i jugoistone BiH. Prua se od dolina Plive i Janja na sjeverozapadu preko visokogorskih masiva i hrbata Vranikog paleozoika do najviih masiva Sredinjih Dinarida u graninom pojasu sa Crnom Gorom. (Vidjeti kartu br.2.). Na jugu, zapadu i sjeverozapadu prema susjednoj makroregiji Bosanskohercegovakog dinarskog kra granii linijom: Gacko - Borako jezero juni rub Ostroake zavale Baina planina zavala Rame Stoer dolina Janja. Predhodno opisana granina linija na potezu od doline ehotine do ipova u dolini Plive odvaja je od susjedne makroregije Bosanskog sredogorja na sjeveru i sjeveroistoku. (Vidjeti kartu br.2.).

U makroregionalnom podruju dominira denudacijsko-tektonski reljef planinskih uzvienja dinarskog pravca pruanja SZ-JI. Prevladavaju borano-navlane i rasjedno-blokovske visokogorske morfostrukture Sredinjih Dinarida neotektonski izdignute do dananjih visina tokom Valahinske orogeneze. Reljef makroregije poligenetski je oblikovan na heterogenom litolokom supstratu prelazne dinarske zone Paleozojskih kriljaca i mezozojskih krenjaka u kome sudjeluju: paleozojski kriljci i magmatiti, donjotrijski klastiti, srednjotrijaski magmatiti, mezozojski krenjaci i dolomiti, durmitorski jursko-kredni fli, neogeni sedimenti i kvartarni nanosi.

Na sjeverozapadu se uzdiu asimetrine borano-navlane planinske morfostrukture Gorice 1267 m n/v, Krive Jelike 1385 m n/v, Ravne Gore 1397 m n/v, Stolovaa 1565 m n/v i Plazenice 1765 m n/v obiljeene sloenim padinskim profilima. Predstavljene su blago zaobljenim vrnim grebenima i jugozapadno eksponiranim padinama poligenetski oblikovanim na trijaskim dolomitima. Sjeveroistone ustrmljene padinske lepeze spomenutih planinskih masiva i hrbata, prosjenih nagiba (>33), disecirane duboko usjeenim dolinama lijevih pritoka Vrbasa genetski izraava derazijsko-fluviodenudacijski preoblikovani magmatogeni reljef. Markantno kupasto uzvienje Hotomanj 1054 m n/ je derazijsko-korozijsko-erozijski oblikovano na krenjacima i kvarcporfirima na krajnjem sjeverozapadu iznad doline Plive. Prostorno najveu predgorsku stepenicu u ovom podruju izraava pediment Grbavikog polja prekriven proluvijalno-deluvijalnim lepezama. Erozijski je zasjeen u jugozapadne padine Ravne Gore na visinama od oko 1000 m n/v.

Stupnjevite sjeveroistone padine visokogorskog masiva Radue 1956 m n/v koje inkliniraju gornjoj dolini Vrbasa pripadaju makroregiji Visokih Sredinjih Dinarida. Seizmotektonski aktivnim Livanjskim rasjedom strukturno su odvojene od masiva Plazenice u podruju prijevoja Kuprekih Vrata. umovite padinske fasade u viem sredogorskom pojasu radukog masiva poligenetski su oblikovane destruktivnim djelovanjem gravitacijskih, periglacijalnih (u zimskom i ranoproljetnom periodu) i fluviodenudacijskih procesa na heterogenom trijaskom stjenovitom supstratu. Neto nie, reljefni pregib pedimenata jasno se zapaa na visinama od oko 880-900 m n/v. Predstavljen je blago nagnutim kosama: Podova, Garakih podova, Porikih livada i

A. Lepirica

26

Koana, prosjenih nagiba 5-9. Izraavaju fragmente preko 25 km dugog tercijarnog pedimentacijskog nivoa na visinama oko 280-300 m iznad recentnog korita Vrbasa. Pliokvartarnim reaktiviranjem transverzalnih rasjeda pravaca SI-JZ spomenuti planacijski nivo neotektonski je razbijen to je rezultiralo fluviodenudacijskim razvojem duboko usjeenih uskih dolina: Voljinice, Bunte, Duboke, Prljanice, Porinice, Prusake rijeke i Semenice. Najnie sjeveroistone padine Radue orografski izraava predgorsko pobre visina 600-850 m n/v denudacijski oblikovano na neogenim klastitima.

Istono od Uskopaljske zavale svodovski se uzdiu rasjedno-blokovski paleozojski masivi i hrbati srednjobosanskog (ili junobosanskog) kriljavog gorja: Radalj 1368 m n/v, Komar 1510 m n/v, Radovan 1446m n/v, Kruica 1650 m n/v, it 1781 m n/v, Vranica 2112 m n/v, Vitreua 1912 m n/v, Zec 1878 m n/v, Bitovnja 1744 m n/v, Ina 1437 m n/v, Visoica 1526 m n/v i Ivan planina 1436 m n/v. Predstavljaju neotektonski izdignuti Vraniki antiklinorijum strukturno ogranien: busovakom dislokacijom sa sjeveroistoka, vrbaskim rasjedom sa jugozapada, treanikim rasjedom sa jugoistoka i lavanskim rasjedom sa sjevera. Podruje vranikog paleozoika bilo je zahvaeno oligomiocenom tektonskom inverzijom. Starije geoloke strukture pravaca SI-JZ (ouvane danas u jugozapadnom dijelu Vranikog antiklinorijuma) neotektonski su preorjentisane u smjer SZ-JI to je imalo odraza na savremeni morfotektonski razvoj planinskih hrbata, grebena i duboko usjeenih dolina.

Sa aspekta geomorfoloke regionalizacije tretirano podruje pripada mezoregiji Vranika planinska grupa. Prua se dinarskim pravcem na duini od oko 80 km. Prosjeno je iroko 40-50 km. Morfoloki dominiraju sredogorska i visokogorska uzvienja disecirana gusto razvijenom dolinskom mreom planinskih bujinih pritoka Fojnike rijeke, Lave, Neretve i Vrbasa. Prevladavaju tokovi prve, druge i tree kategorije (prema Strahleru 1957.) to je odraz naglaenih neotektonskih izdizanja terena.

Najvii tereni iznad 1800 m n/v sa niskom vegetacijom planinskih panjaka poligenetski su oblikovani na devonskim krenjacima, dolomitima, mermerima i riolitima. Reljefno predstavljaju fragmente visoke destruirane povri sa koje se uzdiu zaobljenije forme vrnih uzvienja (Loika 2107 m n/v, Nadkrstac 2112 m n/v, Rosinj 2062 m n/v, Vitreua 1919 m n/v, Smiljeva kosa 1871 m n/v itd). Zaravnjeni greben planine Bitovnje dug preko 4 km, prosjene irine 0,3-0,4 km, predstavlja prostorno najvei nivo uravnavanja. Tokom duih i hladnijih razdoblja godine intenzivni periglacijalni procesi nivacije, kriofrakcije, krioplanacije i soliflukcije sudjeluju u egzogeomorfolokom preoblikovanju visokogorskog reljefa. Tada su ustrmljene padine Tikve, Straice, Matorca, Derala i Hridi, nagiba (> 45), izloene destrukcijskom djelovanju snjenih lavina.

Konveksne padinske fasade prosjenih nagiba 30- 45 derazijsko-erozijski oblikovane na paleozojskim kriljcima, riolitima i heterogenom sedimentnom supstratu dominiraju sredogorskim i gorskim pojasom Vranike mezoregije. Prekrivene su gustim sastojinama bjelogorino-crnogorinih uma. Prevladava linijska erozija obiljeena naglaenom gustoom vododerina, jaruga i rasjedno predisponiranih derazijskih potonih dolina V profila. Reljefne pregibe izraavaju krai stjenoviti eskarpmani relativnih visina do 100 m (Hridi na Vranici, Kalina, Zahora, Kozjih stijena itd.) i pedimentacijski nivoi (Rostovo i Ravno Rostovo na oko 1000 m n/v, Zabre na Kruici, Panje i Vlaka ravan na Vranici na oko 1400 m n/v, Busovake staje, Luke staje, Velika Ravan itd.). U gorskom pojasu su neto naglaenije pojave glacis terasa nagiba (> 8) na kojima su se razvila seoska naselja zbijenog tipa.


27

Fosilna glacijalna morfoskulptura fragmentarno je ouvana u obliku: fosilnih cirkova u padinama vrnih uzvienja Vranice, Vitreue i Zeca, terminalnog bazena Prokokog jezera, eratikih blokova, glaciofluvijalnih terasa u manjim dolinskim proirenjima itd.

Denudacijski preoblikovani magmatogeni reljef morfogenetski izraava: lakolit Bijele Gromile, podruja Radovana i Komara na sjeverozapadu, kisele magmatite u centralnim i zapadnim dijelovima Vranikog masiva, Zec i Vitreuu. Pojave kontaktnog karsta su mikrolokacijskog karaktera obiljeene razvojem peinskih sistema iznad Krupe kod G. Vakufa, Vilinske peine u Sebeiu, vrelom Bistrice itd.

Na jugoistoku makroregije uzdiu se najvii borano-navlani masivi i hrbati sa predgorskim stepenicama: Bjelanica 2067 m n/v,Visoica 1974 m n/v, Treskavica 2088 m n/v, Lelija 2032 m n/v n/v, Zelengora 2015 m n/v, Magli 2386 m n/v, Volujak 2297 m n/v i Ljubinja 2248 m n/v. Predstavljaju visokoplaninska uzvienja preteno krenjako-dolomitnog sastava. Strukturno izraavaju navlane sisteme jugozapadno usmjerene ka jadranskom forelandu kojim su trijaski karbonati navueni preko jursko-krednih naslaga Durmitorskog flia. Neotektonskim rasjednim pokretima paleogene alohtone strukture su razlomljene na posebne blokove i izdignute do dananjih visina. Rezultiralo je to razvojem visokogorskih masiva sa predgorskim stepenicama, sloenih padinskih profila, obiljeenih izmjenom subvertikalnih i konveksnih padina sa pedimentima i planinskim povrima.

Najvie terene morfoloki karakteriu poluluno izvijeni asimetrini hrbati visoki preko 2000 m n/v. Predstavljeni su golim krem vrnih uzvienja i plitkim pedoomotaem sa niskom vegetacijom planinskih panjaka i klekovine bora. Izdiu se strmo, nerijetko i okomito (ponegdje i vie od 500 m) iznad blago nagnutih pedimenata i sredogorskih povri: Igmana, Kalinovakog Zagorja, Ravne Gore, niske Bjelanice i Vueva. To su najmarkantnije orografske strukture Sredinjih Dinarida u kojima prevladava fiziko raspadanje stjenske podloge. Poligenetski su oblikovane kvartarnim glacijalnim, periglacijalnim i derazijskim procesima. Izraenu asimetriju visokogorskih hrbata obiljeavaju izrazito strme sjeveroistone padine nagiba (> 45) i nasuprotne jugozapadne padinske plohe prosjenih nagiba 25-35. Navedenu geomorfoloku pojavu moemo objasniti alohtonom tektonikom i intenzivnijom denudacijom prisojnih padinskih fasada usljed naglaenijih dnevnih temperaturnih amplituda i izraenijih utjecaja vlanih zranih masa sa jugozapada.

Subvertikalne i konveksne mobilne padine visokogorskih uzvienja predstavljene stjenovitim odsjecima, kukovima i ostenjacima ispresjecane su kilometarski dugim ustrmljenim toilima kojima se gravitacijski transportuje nesortirani erodirani materijal. U padinama Maglia, Volujaka, Zelengore i Treskavice zapaa se sukcesija toila i sipara. Padinska podnoja su prekrivena kilometarski dugim koluvijalnim zonama aktivnih siparinih zastora od granulometrijski nesortiranog otrobridog nanosa. este pojave denudacijski otkrivenih padinskih brea ukazuju na destruirane fosilne sipare prekrivene recentnim koluvijalnim zastorima ili plitkozalijegajuim planinskim zemljitima sa pionirskom vegetacijom klekovine bora.

Okrene derazijske doline neuravnoteenih uzdunih poprenih profila erozijski su usjeene u padinske fasade visokogorskih masiva. Njihova nagnuta linearna udubljenja zastiru meusobno izmjeani glacijalni, periglacijalni, koluvijalni i proluvijalni kvartarni nanosi. Reljefno najistaknutija visea dolina ovog dijela makroregije je Kolijevka na Visoici duga 6 km s prosjenim nagibima oko 5.

A. Lepirica

28

Prema podacima meteoroloke opservatorije na vrhu Bjelanice (2067 m n/v) za razdoblje 1961-1990. god. srednja godinja temperatura zraka je iznosila 1,2C. Snjeni pokriva se odravao preko est mjeseci a pojave mraza su bile evidentne u prosjeku oko 200 dana u godini. Moemo zakljuiti da je u recentnom razdoblju na visokogorskim podrujima makroregije dominantno izraeno djelovanje periglacijalnih procesa. Krionivalnom destrukcijom stjenske podloge duboko su usjeena nivacijska udubljenja u sjeveroistonim eskarpmanima Bjelanice, Visoice, Maglia, Zelengore i Treskavice. Poligonalni kr planinskih uvala sa vrtaama reljefno izraava blae nagnute visokogorske terene poligenetski preoblikovane korozijom otopljene sonice i snjenice, kriofrakcijom leda, derazijsko-gravitacijskim uruavanjem, osipanjem i akumulacijom kvartarnih nanosa. Na otkrivenoj krenjakoj podlozi este su pojave golog kra linearno prosjeenog krapama. U periodima visokih snjenih nanosa na visinama iznad 1200 m n/v snjene lavine plono destruiraju strme padinske fasade ili se rue toilima koja tada imaju funkciju aktivnih lavinskih koridora. Periglacijalne mikroforme izduenih pojaseva otrouglog nezaobljenog krja - kamenih struja i kamenih blokova poligenetski su oblikovane kombiniranim djelovanjem kriofrakcije, nivalnog i koluvijalnog procesa. Prekrivaju dna i strane planinskih uvala, vrtaa, derazijskih dolina i padine uzvienja. Dinamini procesi soliflukcije izraeni viestrukim zamrzavanjem i otapanjem nekonsolidirane stjensko-zemljane mase periodino su aktivni u visokogorskom podruju. Soliflukcijski naresci oblikovani sporim teenjem raskvaenog regolita otkriveni su u padinama trijaskog i jursko-krednog klastinog sastava: vrha Stoga 1821 m n/v na Zelengori, Siljevae 1662 m n/v na Bjelanici, Crvenog kuka 1733 m n/v na Visoici itd.

Brojni fragmenti egzaracijskih i akumulacijskih glacijalnih oblika upuuju da su Visoki Sredinji Dinaridi BiH tokom pleistocenih glacijala bili zahvaeni oledbom. Tada su glacijalnom erozijom oblikovani vrhovi, grebeni, hrbati, prevoji i cirkovi visokogorskih masiva. U podruju makroregije reljefno se istiu otri stjenoviti paleoegzaracijski oblici: vrhova i areta Maglia, Lica i Prstiju u Volujaku, Ardova, Bregoa i Treskavca u Zelengori, Treskaa, abenskih stijena, Zubova, Oblika i Zavitih stijena u Treskavici, cirkova Vlahinje i Hranisave u Bjelanici. Treba naglasiti da su glacijalni oblici u holocenu najveim dijelom preoblikovani, destruirani i zamaskirani savremenim denudacijsko-akumulacijskim procesima. Danas su brojna paleocirkovna udubljenja zastrta otrobridim koluvijalnim akumulatom ili prekrivena rahlim zemljinim pokrovom na kojem egzistira vegetacija bora krivulja i subalpinske bukve. Na vododrivoj podlozi nekadanjih cirkova i terminalnih bazena visokoplaninskog pojasa formirana su manja planinska jezera: Gornje Bare na Zelengori, Bijelo, Crno i Veliko jezero na Treskavici, Lokvanjsko na Bjelanici i druga. Pojave mutoniranih stijena su este kao one u visokoj Bjelanici, Magliu, Visoici, Treskavici i viem pojasu Zelengore. Mnoge derazijske doline predstavljale su lednike valove kao Kolijevka na Visoici, Ravna Vala na Bjelanici itd. Eratiki blokovi razliitih dimenzija esto se pojavljuju u grupama, rjee usamljeni. Vei eratikih blokovi (zapremine vie m) zapaeni su na rubovima visokih povri i u reljefnim udubljenjima uvala i dolina planinskih pojaseva: Suhe Jezerine izmeu Volujaka i Maglia, Studenog polja, Umoljanskog dola i Dugog polja na Bjelanici, iznad Platnog jezera na Treskavici, u Gornjoj Meeoj i gornjoj dolini Tulike rijeke pod Visoicom. Neki su nedavno otkriveni na poloenijim terenima visoke Bjelanice kod Rie lokve na 1710 m n/v. este su pojave glacijalnih akumulacijskih oblika. Sredinji dio planinskog sela Umoljani na Bjelanici razvijen je na izduenom drumlinu. Denudirani morenski bedemi prekriveni pedogenetskim pokrovom se zapaaju u Gornjoj Grkarici. eone morene su otkrivene u Gornjem polju kod Gradine na Bjelanici zatim u Gvoznu polju na Treskavici, Kladovom polju na Zelengori kao i na drugim planinskim podrujima.


29

Na osnovu visinskih poloaja morenskih nanosa (1200-1500 m n/v) moemo zakljuiti da je glacijacija koja je zahvatila Magli, Volujak, Zelengoru, Bjelanicu, Treskavicu i Visoicu tokom maksimuma posljednjeg Wrmskog stadijala bila regionalnog karaktera.

Neotektonski izdignute visoke korozijske povri i pedimenti, prosjenih nagiba 2-11 morfoloki izraavaju podruja neznatne reljefne energije u viim planinskim pojasevima. Njihove denudacijsko-korozijski zaravnjene i blago iskoene plohe oblikovane na razliitim visinskim nivoima prekrivaju heterogeni kvartarni nanosi.

Najvii nivo uravnavanja u makroregiji je vrni hrbat Volujaka 2150 m n/v oblikovan krionivalnom planacijom. Zatim na oko 1650 m n/v visinski slijedi nii i prostorno vei planacijski nivo obiljeen pedimentima: Prijevora pod vrhom Maglia, Vratnica na Volujaku, Gornjih Bara na Zelengori, Spasovae na Treskavici itd. Sjeveroistone padine masiva Lelije rubno su zasjeene pedimentom Poda na visinama od oko 1450 m n/v.

Neotektonski izdignute planinske povri dominiraju sredogorskim pojasevima masiva Bjelanice, Treskavice, Zelengore, Visoice, Maglia, Volujaka, Snijenice i Lelije. Izraavaju ostatke starijih destruiranih tercijarnih planacijskih nivoa u jugoistonom dijelu Sredinjih Dinarida. Njihove blago nagnute okrene plohe obiljeene razvojem poligonalnog karsta predstavljene su kilometarski dugim, plitko usjeenim planinskim uvalama gusto izbrazdanih vrtaama sa pojavama manjih krakih greda i uzvienja. Najvea je prostrana okrena ploha povri Zagorja kod Kalinovika sa povrinom od oko 75 km korozijski preoblikovana na visinama od oko 1150 n/v. Zatim po prostornim dimenzijama slijede: povr niske Bjelanice prosjenih apsolutnih visina od oko 1250 m n/v i blago nagnute povri Vueva i Visoice na visinama od oko 1450 m n/v. Prostorno manje povri Metrevca ispod visokogorskog hrbata Ljubinje i Radomilja u Zelengori se zapaaju na visinama od oko 1350 m n/v. Neto nie sredogorske povri Prekog polja pod Bjelanicom i Polja kod elebia pod Ljubinjom pruaju se na visinama od oko 1050 m n/v. Na okrenoj povri Zagorja poligenetski je oblikovano Gvozno polje. To je manje krko polje sa kratkim periodinim meandrirajuim ponornikim tokom Studenicom. Pored navedenog kroz uvalska udubljenja olakovia dolova na Visoici, Kladovog polja na Zelengori, Jelaca i Polja u Ljubinji protiu povremeni tokovi. U humidnijim razdobljima godine podzemno-hidrogeoloki kontaktiraju sa snanim krakim vrelima na rubovima dolinskih udubljenja.

U litolokom sastavu padina visokih planina sudjeluju mikrotektonski ispucali krenjaci i dolomiti to je pogodovalo endokrkom razvoju peinskih i jamskih sistema: Megare na Bjelanici, Glaviine zatim onih u dolini Bistrice kod Miljevine, na Treskavici, u kanjonima Neretve, Rakitnice, Hravke, na visokoj povri Zagorja itd.

Sloeni padinski profili dominiraju u niem gorskom pojasu okrenih visokoplaninskih masiva i hrbata Sredinjih Dinarida. Prevladavaju ustrmljene umovite padinske lepeze prosjenih nagiba (30- 45) disecirane toilima i derazijskim dolinama. Reljefne pregibe u padinskim profilima predstavljaju neotektonsko predisponirani derazijsko-gravitacijski oblici subvertikalnih eskarpmana nagiba (> 55) i fluviodenudacijski podovi nagiba (> 8) iznad duboko usjeenih dolina. U padinskom reljefu su istaknute eskarpmanske stjenovite litice Okladnika, Ploe, Treskavca, Vratara, Grada, Vadotine, Orahovice itd. visoke vie stotina metara koje izraavaju vie strane kanjona Neretve, Rakitnice, Bistrice i Sutjeske.

A. Lepirica

30

Na tektonskom kontaktu niskih ustrmljenih padina sa dolinskim dnom formirana su snana kraka vrela. Najizdanija su: vrela Bosne pod Igmanom, eljezniko vrelo pod Treskavicom, vrela u dolini gornje Neretve - gornji i donji Krupac, Pridvoriko vrelo, vrelo Ljute, intermitento vrelo Vrutak kod Glavatieva, vrelo Rame - Krupi, Humska vrela u kanjonu Rakitnice, vrelo Krupe kod Zovika, vrela gornjeg porijeja Drine - Dobropoljke, Luka vrela, Skakavci u kanjonu Hravke, vrela uz donji tok Tare itd.

U zoni Durmitorskog flia na jugoistoku makroregije derazijsko-erozijski su oblikovane sloene padinske fasade: Lebrnika 1985 m n/v, ivnja 1696 m n/v, Vueva 1602 m n/v junog Volujaka, sjeveroistonog Crvnja, june Treskavice, jugoistone Bjelanice i sjeveroistone Visoice. (Vidjeti kartu br.3.). Usljed dominacije mehaniki erodibilnijih jursko-krednih flieva prevladavaju sredogorska planinska uzvienja oko 400-500 m nia od okolnih strmih visokogorskih krenjakih hrbata Volujaka, Zelengore, Bjelanice i Treskavice. Sa hidrografskog aspekta to je podruje gornjih porjeja: Neretve, Sutjeske, Ljute, Rakitnice i Zalomske rijeke. Zastupljen je rebrasti fluviodenudacijski reljef diseciran gustom povrinskom mreom vodotokova (3-4 km/km). Sloene padine flinog pojasa morfoloki izraava smjena izduenih umovitih padinskih lepeza prosjenih nagiba 20-30 sa blago nagnutim kosama pedimenata 5-10 i glacis terasa 6-11. Padinske lepeze okoline emernog, Uloga, Ljusia, Umoljana itd. povremeno su izloene destruktivnom djelovanju rotacijskih i slojnih klizita. Pedimenti emernog i Izgora (prosjene apsolutne visine 1300 m n/v) prekriveni heterogenim kvartarnim nanosima reljefno su najistaknutije predgorske stepenice. Akumulacijski oblici kvartarnih glacis terasa uglavnom su koncentrisani u niim padinama gorskog pojasa.

Visokogorski hrbat-antiklinala Lebrnika 1985 m n/v orografski izraava najvie terene jugoistonog ruba fline zone. Paralelno se prua sa najviim planinskim vijencima Maglia i Volujaka. Subvertikalno se uzdie iznad predgorske stepenice emernog markantnim preko 400 m visokim stjenovitim odsjekom Izgorskih Greda od kilometarski dugih neporemeenih horizontalnih bankovitih krednih slojeva breastih krenjaka, konglomerata i laporovitih krenjaka.

Sjeverozapadnu ivicu opisanog podruja genetski izraava djelomino preoblikovani fosilni glacijalni reljef planine Visoice. Reljefno je predstavljen poluluno izvijenim uskim ustrmljenim visokogorskim hrbatima pleistocenih areta Kaoca nagiba (> 45) sa piramidalnim vrhom Vito 1956 m n/v i duboko usjeenim cirkovima u neotektonski izdignutim jurskim laporovitim krenjacima, ronjacima, laporima i pjearima. Pojave kontaktnog karsta strukturno predisponiranog tektonskim prozorima i navlacima mikrolokacijskog su karaktera. Obiljeavaju podruja ljutog kra Ljuljove stijene, Krivnje i navlaak stoastog stjenovitog vrha Puzim 1771 m n/v.

Genetski tip denudacijski preoblikovanog magmatogenog reljefa na srednjetrijaskim magmatitima mikrolokacijski zastupljen je u jugoistonom dijelu Visokih Sredinjih Dinarida. Obiljeava zapadne padine planine Ljubinje, padine okoline Tjentita, Glavatieva, Kalinovika itd.

Pliokvartarna izdizanja Sredinjih Dinarida odrazila su se suavanjem i zatvaranjem prostranog neogenog bazena na jugozapadnom obodu Vranikog paleozoika. Rezultiralo je to formiranjem zasebnih orografskih cjelina Uskopaljsko-Gornjovrbaske, Ramske i Ostroake zavale i derazijsko-erozijskim razvojem neotektonski izdignutih pobra. Predgorska pobra Drvetina, Ljubnia, Glavica i Kandije blago izdignuta iznad Uskopaljske zavale direktno se neotektonski veu za starije masive Kalina 1530 m n/v i Radovana 1446 m n/v. Pobre Skrobuana na


31

jugozapadu izraava sjeverno predgorje Baine planine 1530 m n/v. Zatim emo pomenuti predgorsko pobre Strabenice 1123 m n/v kod Prozora, predgorska pobra elinske planine 1360 m n/v - elinu i Gorane te jugoistono predgorje Bitovnje planine sa niskim pobrima Seonice, Nevizdraka i Pokojita. Kleka planina 1220 m n/v i Kranjia pobre 776 m n/v predstavljaju strukturno izdvojena samostalna pobra denudacijski oblikovana na mekoj neogenoj podlozi. Potpuno izdvojena na jugoistoku blago se izdiu samostalna pobra Hotovlja i Soana prosjene visine od oko 950 m n/v.

Spomenuta pobra makroregije obiljeena prosjenom vertikalnom ralanjenou (50-300 m/km) izraavaju stupnjeviti padinski profili oblikovani padinskim i fluviodenudacijskim procesima na miocenim klastitima. Morfoloki su predstavljena izmjenom padinskih lepeza (nagiba 12-31) karakterisanih razvojem jaruga, vododerina, periodino aktivnih klizita sa poloenijim plohama glacis terasa (nagiba 6-11) prekrivenim proluvijalno-deluvijalnim lepezama.

Neotektonski predisponirane kompozitne transverzalne doline gornjih tokova Drine, Vrbasa, Neretve i njihovih pritoka predstavljaju najnie terene makroregije. Obiljeene su sukcesijom fluviodenudacijskih zavalsko-kotlinskih proirenja oblikovanih na mekim klastinim naslagama krede i neogena sa fluviokrkim klisurasto-kanjonskim suenjima duboko usjeenim u otpornije i tvre mezozojske karbonate.

Asimetrino udubljenje Gornjovrbasko-Uskopaljske zavale na sjeverozapadu oblikovano na neogenim sedimentima orografski odvaja planinske morfostrukture Vranikog paleozoika i Radue. Predstavlja ekstenzijsku morfostrukturu izduenu du Vrbaskog rasjeda na duini od oko 30 km. Ostala vea poligenetska tektonska meugorska ulegnua makroregije su: zavala Rame na zapadu (razvijena na miocenim naslagama, velikim dijelom potopljena vjetakom akumulacijom Ramskog jezera), niska Ostroaka zavala na jugu (razvijena na slatkovodnim neogenim sedimentima, veim dijelom potopljena akvatorijom Jablanikog jezera ) i izduena kotlina Bora na jugoistoku (oblikovana u zoni Durmitorskog flia). Morfogenetski su obiljeena prevladavajuim fluvijalnim i fluviodenudacijskim procesima i oblicima kao i susjedne kotline: Glavatievske upe, Buturovi-polja, Tarina, Fojnice, Ostrunikog polja, Kreeva, Hadia, Tjentita itd. (Vidjeti kartu br.3.). Dna spomenutih dolinskih proirenja predstavljaju aluvijalne ravni prosjeene blago izvijenim meandrima planinskih tekuica. Plitka i nestabilna rijena korita spomenutih zavala i kotlina obiljeavaju akumulacijske mikroforme ljunkovito-pjeskovitih sprudova, rukavaca i manjih ada. U vrijeme visokih padavina i otapanja snijega pod utjecajem snanih rijenih struja sprudovi u rijenim koritima migriraju nizvodno. Tada dolazi do njihovog spajanja koje rezultira razvojem ljunkovitih ada. Bujini tokovi: Sutjeske, Bistrice, ehotine, Rakitnice, Ljute, Jezernice i Gvozdnice dreniraju iroka visokoplaninska podruja. Na svojim uima u Drinu i Neretvu akumulirale su aluvijalno-proluvijalnodeluvijalne plavinske lepeze iroke vie desetina metara od manjih zaobljenih blokova, valutica, oblutaka i ljunka.

Na niim stranama meugorskih udubljenja zapaaju se tri destruirana nivoa terasnih ravni disecirana jarugama i koritima planinskih bujica. Pojave glaciofluvijalnih konglomeratskih terasa oblikovanih u morenskim nanosima: Treskavice, Bjelanice, Visoice, Zelengore, Volujaka, Bioa, Maglia, Durmitora i Komova obiljeavaju dolinska proirenja gornje Drine, Tare, Sutjeske, Rakitnice i Tulike rijeke. Njihovu genezu izraava bono fluvijalno erozijsko uravnavanje akumuliranog morenskog materijala koje je rezultiralo oblikovanjem terasne ravni. Mlau fazu oblikovanja terasnog odsjeka generisanu neotektonskim izdizanjem terena i porastom koliina

A. Lepirica

32

padavina obiljeava dubinsko usjecanje rijenih tokova kroz glaciofluvijalni nanos. Reljefno najistaknutije su glaciofluvijalne terase gornje doline Drine duge preko 20 km sa subvertikalnim terasnim odsjecima visokim oko 25 m.

Plavinski zastori kilometarskih duina prekrivaju rubove spomenutih meugorskih udubljenja. Proluvijalne plavine nastaju vrlo brzo procesom bujienja izazvanim obilnim padavinama i naglim topljenjem snjenog pokrivaa na padinama okolnih visokogorskih uzvienja. Reljefno su predstavljene viemetarskim konusnim uzvienjima proluvijalno-deluvijalnih nanosa prosjeenim plitkim jarunim udubljenjima periodinih bujica. U sastavu plavina makroregije prevladava poluzaobljeni krupniji nanos granulometrijski sortiran po krupnoi zrna. Nie dijelove plavinskih konusa predstavlja sitniji ljunkovito-pjeskoviti akumulat dok vie grade poluzaobljeni blokovi zapremina veih od 1 m. Svojom pojavom upuuju na izuzetno veliku kinetiku energiju planinskih bujinih tokova. Posebno je naglaena razorna mo bujinih talasa u jarunim sistemima lepezastog oblika vee slivne povrine koji se u kratkom vremenskom roku vrlo brzo uveavaju. Tipian primjer je plavinska zona Krupca izrazito lepezastog ocrta akumulacijski formirana bujienjem na zavr

Reljef geomorfoloških makroregija Bosne i Hercegovine

Documents

Transcript of Reljef geomorfoloških makroregija Bosne i Hercegovine